349

Narodna umjetnost XVIII

Za drugo temo, Odsev druzbenihdogajanj V baladah, je bilo vsaj pOstevilu referentov najvecje zanima-nje. L. Vargyas iz Budimpeste jeprispeval referat Balada kot vir zazgodovino, G. Bronzini iz Italije paKultura in druzba v italjanskih pri-povednih pesmih. J. Lengyel je sprispev'kom Odnosi med madzarski-mi in ruskimi baladami, posegel naprimerjalno podrocje, G. Beutlerjevaiz Berlina pa je predstavila mehickopesem oz. socialno problematiko vreferatu SociaJna tematika in social-ni kliseji v mehiskih Corridah. Zma-ga Kumer, slovenska predstavnicav tej mednarodni komisiji, je nasto-pila z referatom 0 odsevu druzbe-nih dogajanj v slovenskih baladah.

o druzbeni vlogi balade so refe-rirali H. Strobach iz Berlina z de-10m Socialna funkcija balade, I. Ka-tona iz Budimpeste: 0 sociologijimadzarskih Ijudskih balad v deluPodravine in hrvaska predstavnicaNives Ritig-Beljak z razmiSljanjemo vlogi pripovednih pesmi v Sla,vo-niji.

Diskusija v zborniku je objavljenaza vsakim posameznim referatom,ce je diskusijo Ie izzval, objavljenapa je tudi koncna-generalna disku-sija.

Na zadnjih dveh straneh zbornikaje naveden seznam izdanih publi-kacij (gradivo s posvetovanj) med-narodne komisije za Ijudske balade.

Marko Terseglav

Bruno Betelhajm, Znacenje bajki, Pre-yeo Branko Vucicevic, Jugoslavija, Beo-grad 1979, 356 str.

Bruno Bettelheim americkri je psi-hijatar i psiholog kojega je na pi-sanje ove knj:ige ponukalo visego-disnje bavljenje tesko poremecenomdjecom. Istrazujuci uzroke poreme-caja, Bettelheim je kod svojih pa-cijenata uoCio posvemasnju ne-spremnost za probleme koje dm na-mece odrastanje, izostajanje bilo ka-kve motivacije za prevladavanje tih

problema. Cesto za takvo stanje ma-nje iIi viSe izravnu 'krivnju snoseodgojna sredstva modernog doba ko-ja zanemaruju slozenost djetetovepsihicke situacije, pa tako ne pri-donose istinskom razrjesavanju po-stojeeih nesvjesnih pritisaka. Ponaj-bolji pak nacin preventivne terapije,koji Bettelheim vidi u pricanju baj-ki, sve viSe, neopravdano, pripadaproslosti. Bajkovne carolije, kakogod naivne i fiktivne, i te kako sekorisno mogu upotrijebiti u odgojudjece predskolske i rane skolske do-bi (The Uses of Enchantment, Upo-treba carolije, izvorni je naslov oveknjige). U svojoj prividnoj neduz-nosti bajke se obracaju »propupa-10m egu« djeteta i poticu njegovrazvoj, istodobno ublazujuci i pre-radujuei pritisak nesvjesnih nago-na. Stoga Bettelheim smatra svojimneodgodivim zadatkom da upozorina njihovu vaznost i znacenje.

Da se covjekova »borba za smi-sao« (kako B. naslovljuje uvodni od-jeljak knjige) moze odvijati samouz suradnju duha tame i uz poste-peno, ali postojano. ukljucivanje ne-svj esne grade, te da baj 1m mozeposluziti kao skrivena uputa za tak-vo osvjesCivanje, to nikako nije no-va i nepoznata teza. U mnogobroj-nim 8vojim radovima, kao sto jepoznato, bI'anio ju je Carl GustavJung. Svicarski je psiholog, stoviSe,u tekstu Fenomenologija duha u baj-kama, neposredno upozoravao naterapeutsku funkciju bajke. Uza sveto, medutim, ta je teza daleko odtoga da bude nedvojbena, jer ne-kriticki radi s pretpostavkom da sestvarni sukobi mogu razrijesiti naimaginaran nacin. Tako Bettelheimna jednom mjestu pise kako »bajkadetetu dopusta da uziva najboljeplodove oba svetJa: moze se potpunoposvetiti osvetnickim fantazijama 0macehi iIi ocuhu iz price, i u njimauzivati bez ikakve krivice iIi stra-ha u odnosu na stvarnog roditelja«(152). Ma koliko da se na njega po-ziva, Bettelheim tu odstupa od Freu-da mozda upravo na kljucnom mje-stu: tamo gdje psihoanaliticar izme-du svijesti i nesvjesnog postavljamehanizam izopacenosti. Freud nai-

341

Prikazi i kritike

me nik1ad nije vjerovao da se ne-svjesna gmd:a moze bez ostatka do-kinuti osvjeseivanjem, vee je, kaosto je poznato, govorio 0 zamjenji-vanju, sazimanju, pomicanju i obra-di materijala nesvjesnog, dakle 0cijelom jednom sistemu kompenza-cije i nadomjestanja kojim (pre d)svjesno iz1azi u susret zahtjevimanesvjesnog. Otuda »istinski interper-sonalni cidnos« kojim bajka, po Bet-telheimu, kruni nastojanja svojegjunaka, i kojim bi sam Bettelheimda okruni borbu djeteta i covjek1aza zivotni smisao, ima malo veze sFreudovim postavkama 0 izvornojnesuglasnosti htijenja dviju instan-cija covjekove licnosti. 1z toga izlazida ni Freudov terapeutski receptne moze biti onaj kojemu se prikla-nj:a Bettelheim, jer se Freudov od-nos prema pacijentu niposto ne za-sniva na tzv. racionalnom autorite-tu lwji Bettelheim predlaze i u istimah primjenjuje u svojim interpre-tacijama bajki.

Bettelheimove interpretacije sa-brane u dva velika poglavlja knjige_ Dzep pun magije i U vilinskojzemlji - odlikuju se ,istancanompotragom za znacenjem bajki, po-tragom koja uvaza.va slojevitost irazvedenost smisla kakvu prezenti-raju mzlicite inacice jednoga te is-tog predloska i koja istodobno »gazilakim korakom, jer gazi po tudimsnovima«. Pa ipak tragac ni za tre-nutak ne dvoji oko toga da u bajcipostoji jedan smisao, kojega ona sa-mo treba da postane svjesna. Dru-gim djecima, Bettelheim postupa sbajkom na. isti onaj nacin na kojimisli da bajka postupa s djetetom:on joj pomaze da izabere »izvjestanpovezan smisao u zbrci svojih os-jecaja«. Uspostavljajuci latentneznacenjske veze, a da gotovo i nesluti, americki psiholog u potpuno-sti. slijedi Jungovu terapeutsku me-todu: on naime stavlja terapeuta upoziciju onoga koji zna one sto pa-cijent jos De zna, ali ee uz nasto-janje saznati. U tome bi, smatra:autor, trebalo da se sastoji zrelost:da covjek vlada sobom i, u skladu stim, sretno zivi (145).

Pa ipak, kao sto znamo iz iskust-va, sretno stanje mudre vladavinesobom ne uspijeva se odrZati i mikrivnju za to najcesee svaljujemoupravo na bajke .Zanimljivo je dau Bettelheimov vidokrug uopee neulazi ova obmanjujuca dimenzijabajke, ovo njeno himbeno nastoja-nje oko potpunosti junakove inte-gracije. Takva slijepa mrlja feno-menoloskog interpretativnog postup-ka ne nastaje slucajno, jer inter-pret strahuje od propitiv,anja dobro-namjernosti vlastite pozicije. Da biizbjegao ovo propitivanje, on se ra-do miri s dobronamjernoscu odgoj-ne pozicije pripovjedaca bajke. Kaosto je pripovjedac, kazuje nam fe-nomenoloski interpret, bez primisliizisao u susret nesvjesnim zahtjevi-ma svojeg:a slusaoca i omogucio imintegraciju, tako i ja sad omogueu-jem pripovjedacu, uvazavajuci slo-zenost njegove price, da razabere unjoj jedan koherentan smisao. Co-vjekov je zivot, dakle, a ovo feno-menolozi podjednako bmne na razi-ni ontogeneze i filogeneze, procespostepena osvjes6ivanja, postepeneintegracije demonskih podrucja ne-svjesnog. »Ma koliko svi mi bilislozeni - sukobljeni, ambivalentni,puni protivurecnosti - ljudska jelicnost nedeljiva«, pise Bittelheim(136). I dalje: »Ako veoma razlicitebajke imaju jednu sredisnju temu,to je ponovno ,rodenje na. jednomviSem planu. Deca (a i odrasli) mo-raju biti kadri da veruju kako jedosezanje viseg oblika postojanj;amoguee ukoliko se svladaju stup-njevi razvoja koje to iziskuje« (200).

1mperativna intonacija ovoga is-kaza htjela bi prikriti one pred ci-me radikalniji istraziv,aci covjekovepsihe nisu zeljeli zatvoriti oci: darodenje na vis em planu neizbjeznoiziskuje izopacenje nizega plana, pre-inacenje njegovih pravih zelja, iotuda otvaranje novih, ostrijih kon-flikata medu instancijama 60vjekovelicnosti. Samo ona interpretacijabajke koja bi se odvazila da to uz-me u obzir ne bi iznevjerila zahtjevnasega vremena.

Vladimir Biti