1

GLAZBENA ABECEDA

a b c d e f g Ime tona B je tiskarskom pogreškom u 16. stoljeću zamijenjeno slovom H, zbog sličnosti slova b i h u gotskom pismu, tako da od tada u Europi glazbena abeceda glasi : A H C D E F G. U Engleskoj, Americi, Holandiji i dr. ostao je naziv tona B u značenju našeg tona H (npr., kod nas h-mol, u Engleskoj se zove b-mol). Mnogi teoretičari započinju glazbenu abecedu slovom C (C D E F G A H), jer je najniži ton kojeg ljudsko

uho zamjećuje ton C2 (praduboki ili subkontra).

a h c d e f g MI KORISTIMO h; b je sniženi h

SOLMIZACIJA

DO RE MI FA SO LA TI DO

→ Solmizacija datira iz 11. Stoljeća; osmislio ju je Guido D' Arezzo (Guido iz talijanskog gradića Arezza)→ To su početni tonovi stihova himne Sv. Ivana koje se izvodila unutar liturgijeUT RE MI FA SOL LA SI (Sanct Johanes)

VIŠE O TOME:Josip Andreis ''Historija Muzike'' (izvor)

Guido d'Arezzo (Guido od Arezza ili Guido Aretinski) je muzički teoretičar koji je djelovao u srednjem

vijeku (991./992. - 1033.god.). Zaslužan je za veliki pomak u povijesti notacije glazbe.

Do 11. Stoljeća u glazbi je postojala velika nestalnost u notnom zapisu. Prije su postojale neume (VIII.

stoljeće) kojima se pokušavalo odrediti položaj tonova. Prvi veliki korak u razvoju neuma je javljanje

crvene linije u notnom zapisu koja je predstavljala žicu na nekom instrumentu. Ta linija je označavala

ton f. Međutim, uz pomoć te linije su se zapravo mogla fokusirati samo tri tona (jedan na liniji, jedan

iznad, te jedan ispod linije). Vremenom se dodaje druga linija koja je najčešće žute boje i koja je

označavala ton ton c. Kasnije se između ove dvije linije dodavala i crna linija na kojoj se bilježio

ton a.Zasluga Guida Aretinskog je to što je definitivno odredio položaj neuma na sistemu od četiri crte i

prazninama između njih. Četiri crte u notnom sistemu su bile dovoljne za zapisivanje melodija

gregorijanskog korala.