1www.hnkmostar.ba

2

Autor: Per Olov ENQUIST

Redatelj: Boro STJEPANOVIĆ

Igraju: Ivan SKOKO – August Strindberg

Nikolina MARIĆ – Siri von Essen-Strindberg Angela BULUM – Maria Carolina David

Bojan BERIBAKA – Viggo SchiweZorislav GALIĆ – Fotograf

Asistent redatelja: Bojan BERIBAKA

Dramaturg: Dragan KOMADINA

Scenografi:Boro STJEPANOVIĆDavorin BRIŠEVACKostimografkinja:

Majida KOVAČEVIĆIzrada videa i odabir glazbe:

Dejan CVIJANOVIĆ(produkcija KLIKER)Oblikovatelj svjetla:

Uroš ŠKILJEVIĆIzrada rekvizita:

Marko MRDAKOVIĆ

Premijera30. listopada 2017. u 20 sati

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru

Voditelj produkcije: Zoran ĆORLUKA Inspicijentica: Azra MERDAN Majstor tona: Mladen ANDRIJANIĆVideo tehničar: Mario BOŠNJAK Rekviziterka: Ljiljana BADALIĆ Voditelj tehnike: Leo SMOLJAN

Dekorateri: Zorislav GALIĆ, Branko KUZMANOVIĆ

3

Per Olov Enquist (23. rujna 1934., Hjoggböle) je švedski pisac, dra-

maturg i scenarist koji je diplomirao na Odjeku za povijest književnosti na Sveučilištu Uppsala.

U njegovim književnim prvijencima Kristalno oko (1961.) i Prijeđeni put (1963.) osjeti se snažan utjecaj fran-cuskoga novog romana, no promjen-om političke klime sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća Enquist će svoja liberalna uvjerenja zamijeniti izrazito socijalnim stavom. Od tada u njegovim romanima i dramama počinje dominirati dokumentaris-tički pristup, koji će se na najbolji način očitovati u studiji Legionari o protjerivanju izbjeglica iz baltičkih zemalja iz Švedske na kraju Drugog svjetskog rata. Za tu će knjigu biti na-građen najvišom nagradom u skan-

dinavskom književnom svijetu – Nagradom Nordijskog vijeća. Već sredinom 70-ih Enquist je ugledno ime na švedskoj književnoj sceni, u čemu će mu pomoći i prijatel-jevanje s Ingmarom Bergmanom, s kojim će surađivati i kao dramaturg na nekoliko predstava.

Ipak, dramsku je slavu stekao kao pisac s komadom Noć tribada (1975.) za koji je dobio uglednu nacionalnu nagradu „Selma Lagerlöf”. Noć tribada se munjevito pro-bija diljem svjetskih pozornica, uključujući i Broadway. Zapažena je i drama iz 1981. Iz života kišnih glista, gdje je glavni protagonist najslavniji Danac, Hans Christian Andersen. 1984. izlazi mu biografski roman Strindberg – jedan život. Na književnu se scenu nakon stanke uzrokovane alkoholizmom vraća potkraj 90-ih s romanom Posjet kraljevog liječnika s kojim postiže ogroman međunarodni uspjeh. Nakon Knjige o Blanche i Mery te autobiografije Druga strana 2010. nagrađen je austrijs-kom i švedskom nacionalnom nagradom za književnost

Napisao je više od deset filmskih scenarija od kojih treba izdvojiti onaj za Il Capita-no – Švedski Rekvijem iz 1991., te biografski film o Knutu Hamsunu u kojemu je kontroverznog norveškog pisca igrao Max von Sydow.

Njegova djela prevedena su na više od 20 jezika.

Živi i radi u Stockholmu.

4

Kako je nastala ova predstava?

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru pozvalo me je da radim s njihovim mladim glumcima u koje polažu velike nade.

Predložio sam tekst P. O. Enquista Noć tribada, duhovitu i potresnu priču o životu Augusta Strindberga, jednog od najvećih dramskih pisaca u posljednjih sto i nešto godina. Složili su se i imali smo ŠTA. Onda smo otkrili Strindbergova „Pisma Intim-nom kazalištu”. Kad smo ih pročitali, imali smo i KAKO.

Ovdje vam dajemo odlomak iz jednog od tih pisama.

Umjetnost glume čini se najlakšom od svih umjetnosti, pošto bilo tko u svakod-nevnom životu zna govoriti, hodati, stajati, činiti pokrete i zauzimati stavove. Ali na taj način čovjek igra vlastitu ulogu; to nije isto što i naučiti ulogu i odi-grati je. Ako toga istog čovjeka izvedemo na scenu, ubrzo ćemo shvatiti kako i najsnažniji, najinteligentniji i najobrazovaniji čovjek ne uspijeva u tome, dok se neka i najskromnija priroda lako snalazi u dodijeljenoj ulozi. Kod jednih je sposobnost predstavljanja teksta urođena, dok su je drugi lišeni. Međutim, uvijek je teško ocijeniti početnika, on može imati sposobnosti koje se ne mogu iz prve otkriti, a i veliki su talenti često imali slabe početke. Stoga direktori ka-zališta i redatelji trebaju biti obazrivi, jer je sudbina mladog glumca u njihovim rukama. Oni ga moraju promatrati, okušavati njegove sposobnosti, i svoj sud odložiti za kasnije.

Teško je reći što odlikuje glumca i koja su mu svojstva neophodna. Nastojat ću ipak naznačiti neka od njih. Prije svega, glumac treba svu pozornost usredotočiti na ulogu i ne dopustiti da ga u tome bilo što omete.

Drugi je uvjet da ima mašte, to znači da može sebi živo predstaviti situaciju i likove.

Nijedna umjetnost nije tako ovisna kao umjetnost glumca. Glumac ne može izd-vojiti svoje djelo, sam ga pokazati i prisvojiti. Ako glumac ne nađe odjeka u svom partneru, ako ga ovaj ne podržava, njegova gluma lažno zvuči, pa čak i kad sve da od sebe, njegova igra ostaje bez rezultata. Glumci ovise jedni od drugih. Ima,

Predstava bez uobičajenog radikalnogi obično bizarnog konceptaBoro Stjepanović

5

međutim, takvih sebičnjaka koji nastoje igrom uništiti svoga partnera, potisnuti ga u sjenku kako bi sami ostali u prvom planu.

Kad glumac otkrije tajne lika i scene koju treba odigrati, on pristupa učenju uloge. Prvo dolazi govor, koji je, po meni, bitan za scensku umjetnost. Ako je naglasak ispravan, mimika, pokret, držanje dolaze sami po sebi, pod uvjetom da glumac ima dovoljno mašte. Ako je nema, ruke će se bespomoćno opustiti. Trup će biti kao mrtav i ostat će samo glava koja govori na beživotnom tijelu. To je slučaj sa skoro svim početnicima. Riječ nije imala snage probuditi sva tjelesna strujanja, nije bilo kontakta. Može također doći i do pogrešnih kontakata koji pokreću mišiće neovis-no od potreba same igre: prsti se grče, stopala neprestano mijenjaju svoj položaj, glumac je nervozan i svoju nervozu prenosi i na publiku. Treba zato održavati tijelo u dobroj kondiciji da bi se njime moglo vladati.

Danas s punim uvjerenjem pripisujem najveći i presudan značaj govoru.

Ima, možda, više načina da se prouči uloga, ali je bez sumnje najsigurniji onaj da se najprije pozorno pročita komad. To se nekad činilo na čitaćoj probi, koja je, po mom mišljenju, nužna. Bio sam užasnut kada sam vidio velike glumce kako čepr-kaju po svojoj ulozi kao da traže zrno u pijesku, ne misleći nimalo o onom što ih neposredno ne zanima. A vidio sam i posljedice tog postupka: pogrešno su shvatili svoju ulogu, loše predstavili lik. Ne znajući što se o njima govori dok su odsutni sa scene, oni i ne znaju tko su zapravo. A u komadima se često događa da drugi slikaju karakter onoga koji je tog trena izvan scene.

Vidio sam jednog velikog glumca koji je promašio svoju najveću scenu jer nije znao na što se nadovezuje. Publika, koja je čula prethodnu scenu, bila je u tijeku zbivanja, i tako shvaćala sve aluzije, ali nikako nije mogla razumijeti što glumac želi postići svojom igrom. Taj glumac čak nije pročitao cio komad. Ispričali su mi sljedeću scenu koja se odigrala na jednoj probi:

Prvi glumac: Što ne dolazi? Moramo li ga još čekati?Jedan glas: On ne može doći, mrtav je još u prethodnom činu.Prvi glumac: Mrtav? E, pa to mijenja stvar!

(August Strindberg, GLUMCI OVISE JEDNI OD DRUGIH)

P. S.Čudilo nas je da Strindberg, koga će mnogi s pravom označiti kao začetnika moderne drame i kazališta, čak i onda kad u drugim pismima govori o režiji, nigdje ne spominje u suvremenom teatru omiljenu riječ „koncept”. Prateći Strindberga i u drami i u njegovom burnom životu, držeći se „slijepo” teksta i savjeta iz pisama, usudili smo se napraviti predstavu bez danas uobičajenog radikalnog i obično bizarnog koncepta.

6

7

8

Opći problem koji se javlja kada čitamo Augusta Strindberga jeste što je od svega toga bio njegov pravi život, a što stvaralaštvo, što san, kao i što se to krije iza Strindbergovih različitih lica? Kod njega su se život i pisanje sjedinili u iznimno velikoj mjeri, što je uvi-jek predstavljalo problem onima koji su htjeli tumačiti njegova djela.

(P. O. Enquist)

Per Olov Enquist je s ovim komadom stekao svjetsku slavu. Njegov dokumentaris-tički pristup, započet u romanima Hess i Legionari, svoju je dramsku emanaciju

prvi put doživio u Noći tribada. Uzimajući jednu noć iz burnog Strindbergovog živo-ta, Enquist se bavi jednom od omiljenih tema velikog švedskog dramatičara i pisca – odnos prema ženama (ženio se tri puta!) koji je oscilirao od iskazivanja nesmiljene strasti do otvorene mizoginije. Noć tribada je dramaturški gledano inscenacija jed-nog ljubavnog trokuta, a suštinski zapravo predstavlja emotivnu obdukciju Augusta Strindberga kada je u pitanju kraj njegovog prvog braka i odnosa sa Siri von Essen s kojom je imao dvoje djece.

Enquistov dramski nerv polazi od biografskih, moglo bi se bez pretjerivanja reći, trivijalnosti, da bi dodatno kontrastirao sudbinu jednog književnog genija utopljenu u bračnu i egzistencijalnu svakodnevicu. No, Noć tribada nije „paparazzo” komad iz života književnog velikana, nego suptilno vođena drama o ljubavi i mržnji te o prijeziru i poštovanju. Ispunjen emotivnim binarnostima Enquistov se komad raspliće u svjetlu dostojanstveno iznuđenih priznanja i barem prividnog zacijeljenja duševnih rana. Za Strindberga kažu da je znao iscenirati katastrofe u privatnom životu kako bi crpio snagu za svoja djela, no Enquist se u svojoj drami djelom distancira od takvih glasina, fokusirajući se na njegovu dječačku narav zatočenu u tijelu vrhunskog intelektualca i književnika, predstavljajući ga kao malog supersenzibilnog adolescenta, elokventnu i duhovitu kukavicu, ali ipak kadru suočiti se s velikim gubicima i životnim lomovima.Ta dvojnost, dijete-čovjek (bolje reći žena!), te dvije naravi koje koegzistiraju u njegovom karakteru, glavno su dramaturško ali i glumačko čvorište Noći tribada.

Strindberg je apsolutni vladar ove dramske situacije koja se događa 1889. u teatru Dagmar u Kopenhagenu. Svjedoci smo probe njegove drame Jača u kojoj, uz nje govu ženu Siri, glumi i njena ljubavnica, njegova glavna konkurentica, Maria Carolina Da-vid. Četvrti lik je istaknuti danski glumac Viggo Schiwe, inače, redatelj komada i veliki Strindbergov obožavatelj.

U ovakvoj konstelaciji odnosa ne možete očekivati tek jednu običnu probu.

Suptilno vođena drama o ljubavi i mržnjiDragan Komadina

9

10

Boro Stjepanović

Rođen je u selu Planinica (Vareš) 1946. godine. Apsolvirao je jugoslavensku i svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1969. godine, a diplomirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu 1971. godine.Kao stipendist igrao je u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, kao stalni član u Ateljeu 212, a kao gost u Teatru nacionalne drame u Beogradu, Narodnom pozorištu i Kamernom teatru u Sarajevu, Crnogorskom narodnom pozorištu i Gradskom pozorištu u Podgorici, Centru za kulturu u Tivtu, Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci i Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Odigrao je više od pedeset kazališnih uloga.Režirao je u Sarajevu (Otvorena scena „Obala”, Kamerni teatar), u Mostaru i Podgorici.Na televiziji je igrao u više TV-filmova (Andra i Ljubica, Bife Titanik, Bližnji, Čekrk) i TV-serija (Građani sela Luga, Filip na konju, Osma ofanziva, Volim i ja narandže, Oriđinali, Mješoviti brak, Viza za budućnost, To toplo ljeto, Tata i zetovi, Naša mala klinika, Lud, zbunjen, normalan, Nemoj da zvocaš…).Igrao je u više od pedeset filmova (Sjećaš li se Doli Bel, Ko to tamo peva, Čudo neviđeno, Lepota poroka, Miris dunja, Kuduz, Gluvi Barut, Urnebesna tragedija, Ničija zemlja...).Pedagoškim radom počeo se baviti 1971. godine asistirajući na kolegijima Dikcija (1971. – 1973.) i Gluma (1976. – 1981.) na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.Sudjelovao je u osnivanju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu 1981. godine. Tijekom akademske godine 1992./1993. radio je kao profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Jedan je od osnivača Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju 1994. godine. Od 2007. do 2014. predavao je glumu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.Za glumački rad nagrađivan je na Danima komedije u Svetozarevu, Dječjem festivalu u Kotoru, Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu, Sterijinom pozorju u Novom Sadu, Festivalu mediteranskog teatra „Purgatorije« u Tivtu.Napisao je četiri knjige o glumi: GLUMA I: Rad na sebi, GLUMA II: Radnja, GLUMA III: Igra i AUDICIJA – Sve o prijemnom ispitu. Knjige GLUMA I: Rad na sebi i GLUMA II: Radnja dobile su Sterijinu nagradu za teatrologiju.

Dragan Komadina

Rođen je u Mostaru 1974. godine. Diplomirao je na Odsjeku za dramaturgiju na Ak-ademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje trenutačno radi kao docent na predmetu Dramaturgija. Radio kao dramaturg na predstavama u teatrima Sarajeva, Zenice, Tuzle i Mostara.U HNK Mostar režirao je predstave Sjećanja iz garderobe, Nigdje nikog nemam te ‘Ajmo na fuka (koprodukcija s NP Mostar). Nagrade za dramaturgiju dobivao je na festivalima u Mostaru (za predstave Usamljeni zapad i Njegove tri sestre), Jajcu (Njegove tri sestre) i Zenici (Stranci). Objavljuje kazališne kritike, recenzije te predstavlja teatrološke knjige i monografije. Bio je član kazališnih festivalskih žirija u Beogradu, Mostaru i Bugojnu, a u dva je navrata bio i članom umjetničkog žirija Fondacije za kinematografiju FBiH.Umjetnički je savjetnik u HNK Mostar od sezone 2012/2013.

Ivan Skoko

Rođen je u Mostaru 1986. godine, a dolazi iz Širokog Brijega, gdje je završio Gimnaziju fra Dominik Mandić. Studij Novinarstva prekida na drugoj godini kako bi upisao Glumu na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić” u Mostaru. Studij glume završio je 2014. godine u klasi profesora Ferida Karajice.Ostvario zapažene uloge u predstavama HNK Mostar Chick lit, Vanja i Sonja i Maša i još jedan, Kisik, Brat magarac, Quijotanje, Mrtve ribe plivaju na leđima, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, zatim u Sumnjivom licu Kulturnog centra u Trebinju. S diplomskom predstavom Ljubav, koju je pod mentorskom palicom profesora Ferida Karajice realizirao zajedno s kolegicom Nikolinom Ljuboja, nastupio je na Internacionalnom studentskom

11

festivalu FIST u Beogradu gdje im je tročlani međunarodni žiri dodijelio nagradu za najbolju glumu.Za ulogu Špicka u predstavi Vanja i Sonja i Maša i još jedan dobio nagradu za najboljeg mladog glumca na Kazališnim/pozorišnim igrama u Jajcu.

Nikolina Marić

Rođena je 1975. godine u Mostaru. Još kao gimnazijalka stupa na pozornicu Amater-skoga kazališta Abrašević, gdje je igrala u predstavama: Alisa i Antigona. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Mostaru, gdje je bila članica dramske skupine Talija. Za vrijeme studija honorarno radi u Hrvatskome narod-nom kazalištu u Mostaru, a sada je stalna članica toga kazališta. Ostvarila je uloge u pred-stavama: Noć 16. siječnja, SOS centrala, Trojanke, To je (k)raj, lutko moja, Druga savjest, I smrt će biti sasma nešto ljudsko, Kokoš, Bljesak zlatnog zuba, Ujak Vanja, Romanca o tri ljubavi, Humble Boy, Sjećanja iz garderobe, Ivica i Marica, Chick Lit, Sve o ženama, Vanja i Sonja i Maša i još jedan, Brat magarac, Mrtve ribe plivaju na ledjima, Quijota-nje, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Dobitnica je nagrade Fabijan Šovagović za najbolju glumicu na Festivalu u Vinkovcima 2008. godine za ulogu Babe II. u predstavi Bljesak zlatnog zuba.

Angela Bulum

Rođena je u Dubrovniku 1983. godine. Završila je osnovnu i srednju školu u Dubrovniku. Godine 2007. upisuje se na Fakultet humanističkih nauka smjer Gluma Univerziteta „Džemal Bijedić« u Mostaru, gdje 2012. diplomira u klasi profesorice Tanje Miletić Oručević s diplomskom predstavom Smrt i djevojka Ariela Dorfmana.Iza sebe ima nekoliko ostvarenih uloga u predstavama Ćelava pjevačica (MTM), Balada o lososu i zgaženoj travi (MTM), Jedan novembarski dan 2050. (MTM), Murlin Murlo (Otvoreni teatar), Kazin (KMD Dubrovnik), Chick Lit, Sve o ženama, Meštar, Mrtve ribe plivaju na leđima, Quijotanje, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (HNK Mostar) te u kratkom igranom filmu Mali debeli rakun u režiji Barbare Vekarić.

Bojan Beribaka

Rođen je u Sarajevu 1984. godine. Već od 1993. godine igrao je u predstavama Forum teatra iz Istočnog Sarajeva: Do poslednjeg šaha, Džin k’o mlin, Igra s’lutkama, Takmičenje roda ili tajna nastanka, Bajka o pravdi i nepravdi, Lutak…Godine 2004. dolazi u Mostar i počinje suradnju s Narodnim pozorištem gdje ostvaruje uloge u predstavama Let iznad kukavičijeg gnijezda, Derviš i smrt, Kulin i Atlantida. U Mostarskom teatru mladih, u kojem je bio i zaposlen godinu dana, igrao je u predstavama Novembar 2050 i Ptice bez granica (autorski projekt). Surađivao je i s Lutkarskim kazalištem Mostar na predstavama Dorina zemlja Oz, Mačak u čizmama i Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Surađuje i igra u KMD Dubrovnik u predstavama Legenda o beskrajnom moru, Macbeth, Švedska šibica, Skup.Okušao se glumeći i u studentskim filmovima, reklamama i glazbenim spotovima, a radio je i na nekoliko televizijskih projekata kao voditelj.Dobitnik nagrade „Sigridrug” na Zmaj danima u Novom Sadu te nagrade za scenski pokret na internacionalnom festivalu Interlajka (Ukrajina) 2006. godine za ulogu u predstavi Lutak.Diplomirao glumu na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić” u Mostaru s predstavom Smrt i djevojka Ariela Dorfmana u klasi prof. Tanje Miletić Oručević.Trenutno je zaposlen u HNK Mostar gdje igra u predstavama Ljepotica iz Leenanea, Brat magarac, Quijotanje, Mrtve ribe plivaju na leđima, Chick Lit, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja.

12

NakladnikHrvatsko narodno kazalište u Mostaru

Za nakladnikaIvan VUKOJA, ravnatelj

Umjetnički savjetnikDragan KOMADINA

Urednik programske knjižiceDragan KOMADINA

Grafički i web vizualiJosip BLAŽEVIĆ

FotografijeMate ZEMLJIĆ i Josip BLAŽEVIĆ

TisakGrafit, Mostar

Bosna i HercegovinaFederacija Bosne i HercegovineFederalno ministarstvo kulture i sportaFederalno ministarstvo kulture i športaФедерално министарство културе и спортаwww.hnkmostar.ba Chrvatsko.narodno.kazaliste.mostar