1

Ellen G. White

RANI SPISI

Rani spisi2

NakladnikZNACI VREMENA

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

Copyright by Ellen G. White Publications

IzvornikEARLY WRITINGS

Ellen G. White

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodHinko Pleπko

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakGrafiËki zavod Hrvatske

Zagreb, 2007.

3

Ellen G. White

RANI SPISI

Zagreb

Rani spisi4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazujuna brojeve stranica izvornika.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 623701

ISBN 978-953-183-132-1

5

(5)

Predgovor

U ova vremena s takvim promjenama rijetko se dogaada za nekom knjigom i nakon stoljeÊa i pol vlada sve veÊapotraænja i da ona dobije mjesto u suvremenoj literaturi uzostale knjige koje obrauju aktualne probleme. A upravo tomoæe se reÊi za Rane spise (Early Writings) Ellen G. White.Tijekom niza godina objavljeno je mnogo izdanja.1

Ova mala knjiga s pravom nosi naslov Rani spisi jer jeponovljeno izdanje prvih triju knjiga — KrπÊanska iskustvai vienja E. G. White (Christian Experience and Views ofMrs. E. G. White), prvi put tiskane 1851; Dodatak iskustvimai vienjima (A Supplement to Experience and Views), izdane1854. i Duhovni darovi (Spiritual Gifts), svezak 1, koja sepojavila 1858.

Velika i trajna popularnost Ranih spisa moæe se pripisatineprolaznoj æelji za posjedovanjem i prouËavanjem informa-tivnih i ohrabrujuÊih poruka koje je Crkva dobila zahvaljujuÊiproroËkom daru.

Drugo izdanje ove teme iziπlo je 1882. u dvije male knjige— Iskustva i vienja i Nadopuna u prvoj, a Duhovni daroviu drugoj. ©to se tiËe nadopune prvom od ovih izvornih djelai nekih malih uredniËkih promjena uËinjenih u to vrijeme,u predgovoru nakladnika Ëitamo:

“Biljeπke u kojima se nalaze datumi i objaπnjenja, te nado-puna u kojoj nalazimo dva vrlo zanimljiva sna koji su spome-nuti ali ne i izneseni u izvornoj knjizi, doprinijet Êe vrijed-nosti ovog izdanja. Osim ovih dodataka, u ovom izdanju izvor-no djelo nije mijenjano, osim pokoje zamjene arhaiËne rijeËisuvremenom ili promjene u konstrukciji reËenice kako bi

1 Djelo smo na hrvatski jezik preveli s petog ameriËkog izdanja (1963.).

III

IV

Rani spisi6

se bolje izrazila misao, a iz prvobitnog djela nije niπta izo-stavljeno. Nije postojala ni primisao da bi se promijenila bilokoja misao ili prikaz izvornog djela, a verbalne promjene iz-vrπene su znanjem same spisateljice i s njezinim punim odo-brenjem.”

Ove dvije knjige ponovno su izdane kao jedna 1882. podnaslovom Rani spisi. Godine 1906. ponovno je sloæen tiskarskislog za treÊe ameriËko izdanje koje je πiroko rasprostranjenos obzirom na stalnu potraænju. Paginacija stranica tog izda-nja postalo je standardno za sve radove pa je uπlo i u izdanjekazala spisa Ellen White.

»etvrto izdanje Ranih spisa objavljeno je 1945. NakonËetrdeset godina tiskanja bilo je potrebno napraviti novi slog.Kod slaganja sloga sadræaj je prenesen stranicu po stranicuiz prethodnog izdanja. Uveden je suvremeni pravopis i inter-punkcija, a u novom predgovoru ukratko je opisana povijestove knjige.

U petom izdanju ameriËkog izvornika nalazimo povijesniprolog, dodan kako bi se Ëitatelj upoznao s vremenom i okol-nostima u kojima su nastali pojedini dijelovi knjige, kao inekoliko dodanih biljeπki koje objaπnjavaju ne sasvim razum-ljive izraze i situacije iz doba pisanja knjige. Nikakva promje-na nije izvrπena ni u tekstu Ellen White niti u oznaËavanjubroja stranica iz Ëetvrtog, prethodnog izdanja pa je u skla-du s Indeksom spisa Ellen White.

U Iskustvima i pogledima nalazimo prvu biografsku ski-cu Ellen White u kojoj je ukratko opisano njezino iskustvou adventnom pokretu od 1840. do 1844. Zatim slijedi nizranijih vienja, od kojih su mnoga prvi put tiskana u oblikuletka ili kao Ëlanak u Ëasopisu.

Dodatak objaπnjava odreene izraze u ranijem izdanjukoji su pogreπno shvaÊeni ili konstruirani i upuÊuje dodat-ni savjet Crkvi. Njegovom objavljivanju prethodila je za go-dinu dana prva broπura s naslovom SvjedoËanstva za crkvu.

Duhovni darovi, sv. 1, prvi objavljeni izvjeπtaj o dugo-trajnom sukobu izmeu Krista i Njegovih anela te Sotonei njegovih anela, cijenjen je zbog slikovitog jezika i njego-ve jezgrovitosti, dodirujuÊi pritom samo znaËajnije toËke. Ugodinama koje su slijedile, ovaj kratak opis sukoba uvelikeje proπiren u Ëetiri sveska Duha proroπtva (The Spirit of

V

7

Prophecy), objavljenih 1870.—1874. Nakon πiroke distribu-cije, ovaj Ëetverodijelni komplet nadomjestio je vrlo poznatii puno Ëitani niz Velika borba u kojem je ovaj izvjeπtaj iznesenu joπ podrobnijem obliku, kako je Elleni White bio prikazanu mnogim otkrivenjima. Premda su Patrijarsi i proroci, Izra-elski proroci i kraljevi, Isusov æivot, Djela apostolska i Ve-lika borba opseænije knjige koje iznose opπirno dogaaje uvezi s ovim sukobom, ovdje prikazan prvobitni izvjeπtaj ukratkom, jasnom, jednostavnom obliku bit Êe zajedno s Isku-stvima i vienjima uvijek posebno traæen.

Odbor za Ostavπtinu spisaEllen G. White

Washington, D.C., 1963.

Predgovor prvom izdanju “Iskustava i vienja”Svi smo svjesni da mnogi iskreni traæitelji istine i biblij-

ske svetosti imaju predrasude prema vienjima. Dva su ve-lika uzroka stvorila ovu predrasudu. Prvi je πto je fanatizam,praÊen laænim vienjima i postupcima, postojao manje-viπesvuda. To je navelo mnoge vjernike da iskreno sumnjaju usve πto je sliËno tome. Drugo, pojava mesmerizma i onogaπto se obiËno naziva “tajanstvenim kucanjem”, savrπeno jesmiπljena da prevari i izazove nevjerovanje prema darovimai djelovanju Boæjeg Duha.

Ali Bog je nepromjenjiv. Njegovo djelovanje preko Moj-sija pred faraonom bilo je savrπeno, bez obzira na to πto jeJanesu i Jambresu bilo dopuπteno da Ëine Ëuda Sotoninomsilom, koja su bila sliËna Ëudima πto ih je Mojsije uËinio.Krivotvorine su se pojavile i u vrijeme apostola, ali su sedarovi Duha oËitovali u Kristovim sljedbenicima. Nije Boæjanamjera da svoj narod u ovo vrijeme prepusti gotovo neobuz-danoj prijevari bez darova i oËitovanja svojeg Duha.

Namjera je krivotvorine da oponaπa postojeÊu stvarnost.Zbog toga je sadaπnje oËitovanje duha zablude dokaz da sesam Bog oËituje svojoj djeci silom Svetoga Duha i da Êe Onslavno ispuniti svoju rijeË.

Predgovor

VI

Rani spisi8

“U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti odsvoga Duha na svako ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sino-vi i vaπe kÊeri; vaπi Êe mladiÊi imati vienja, a vaπi starcisne.” (Dj 2,17; usp. Jl 3,1)

©to se mesmerizma tiËe, mi smo ga uvijek smatrali opa-snim pa zbog toga nismo imali posla s njim. Nikad nismovidjeli osobu u mesmeristiËkom snu i nemamo pojma o tojvrsti iskustva.

James WhiteSaratoga Springs, N.Y.

u kolovozu 1851.

9

Povijesni prolog

Rani spisi odraæavaju trajno i posebno zanimanje ad-ventista sedmog dana jer sadræe najranije knjige Ellen G.White. One su bile napisane i prvi put objavljene 1850-ihza izgradnju i pouku onima koji su zajedno s autoricom proπlikroz iskustva adventistiËkih svetkovatelja subote 1840-ih iranih 1850-ih godina. Stoga je autorica pretpostavljala da jeËitatelj upoznat s povijeπÊu adventnog buenja i razvojemadventistiËkog pokreta koji se pojavio 1844. Zbog toga suneka vrlo poznata iskustva iz tog vremena u nekim sluËaje-vima samo nagovijeπtena i uporabljeni su izrazi koje, da bismoih pravilno razumjeli, moramo promatrati u okviru povijestiadventistiËkih svetkovatelja subote u tim prvim godinama.

Kad 1858. godine piπe o objavljivanju vijesti trojice an-ela iz Otkrivenja 14, Ellen White govori o iskustvima onihkoji su sudjelovali u tom radu i izvlaËi pouke iz njihovih isku-stava, a ne iznosi, kako bismo oËekivali, jasnu sliku vijesti.Vidi str. 192—197 i 207—210. Ona se ponekad sluæi danasnepoznatim izrazima kao πto su “nominalni adventist”, “zatvo-rena vrata”, “otvorena vrata” i drugi.

Danas smo udaljeni viπe od stoljeÊa i pol od tih herojskihvremena. »itatelj to mora stalno dræati na umu. Mi Êemosada obnoviti povijest koja je bila tako dobro poznata suvre-menicima Ellen White i ukazati na neke vaæne dogaaje uiskustvima adventistiËkih svetkovatelja subote tijekom deset-ljeÊa ili dva koja su prethodila prvom izdanju gradiva kojise ovdje pojavljuje.

U poËetnim ulomcima Ellen White se ukratko osvrÊena svoje obraÊenje i prvo krπÊansko iskustvo. Ona govori io sluπanju predavanja o biblijskoj doktrini oËekivanog osobnogKristovog dolaska, za koji se mislilo da neposredno pred-

(9)

VIII

VII

Rani spisi10

stoji. Veliko adventno buenje koje ovdje ukratko spominjebilo je pokret koji je obuhvatio Ëitav svijet. Pojavio se kaorezultat briæljivog prouËavanja proroËkih spisa i prihvaÊanjaradosne vijesti o Isusovom dolasku od strane velikog brojaljudi πirom svijeta.

Veliko adventno buenjeMeutim, adventna vijest najviπe se objavljivala i prihva-

Êala u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Nakon πto su spo-sobni muπkarci i æene u mnogim vjerskim zajednicama pri-hvatili biblijska proroËanstva koja govore o Isusovom povratku,pojavili su se brojni ozbiljni adventistiËki vjernici. Meutim,treba reÊi da nije stvorena posebna i odreena vjerska organi-zacija. Adventna nada dovela je do snaænog vjerskog buenjakoje je koristilo svim protestantskim crkvama i navelo mnogeskeptike i nevjernike da jasno priznaju vjerovanje u Biblijui Boga.

Kad se pokret pribliæio vrhuncu u ranim 1840-im godina-ma, nekoliko stotina propovjednika ujedinilo se u objavljivanjuove vijesti. U tome je prednjaËio William Miller koji je æiviou istoËnom dijelu savezne dræave New York. Imao je istaknutomjesto u svojoj druπtvenoj zajednici i bavio se poljodjelstvom.UnatoË bogatoj vjerskoj spoznaji, u mladosti je postao skeptik.Izgubio je vjeru u Boæju rijeË i prihvatio deistiËka glediπta.Kad je jedne nedjelje prije podne Ëitao neku propovijed ubaptistiËkoj crkvi, Sveti Duh je ganuo njegovo srce i on jeprihvatio Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Miller se dao naprouËavanje Boæje rijeËi, odluËan da u Bibliji nae zadovo-ljavajuÊi odgovor na sva svoja pitanja i da se upozna s istinamaiznesenima na njezinim stranicama.

SljedeÊe dvije godine posvetio je mnogo vremena prou-Ëavanju retka za retkom u Svetom pismu. OdluËio je da neÊeprijeÊi na sljedeÊi redak dok ne osjeti da je naπao zadovolja-vajuÊe objaπnjenje onog retka koji je prouËavao. Pred so-bom je imao samo Bibliju i konkordanciju. S vremenom jeu svojem prouËavanju doπao do proroËanstava o doslovnom,osobnom Kristovom drugom dolasku. Uhvatio se u koπtac is velikim vremenskim proroËanstvima, posebno s proroËan-stvom o 2300 dana u Danielu 8 i 9, koje je povezao s proro-

IX

11

Ëanstvom u Otkrivenju 14 i porukom anela koji objavljujeËas Boæjega suda (Otk 14,6.7). U ovoj knjizi, na str. 229,Ellen White kaæe da je “Bog poslao svojeg anela da taknesrce” Williama Millera, “da ga navede na istraæivanje proro-Ëanstava.”

U svojem djetinjstvu Ellen White je sluπala dva niza pre-davanja koja je Miller odræavao u Portlandu u saveznoj dræaviMaine. Ona su ostavila dubok i trajan dojam na njezino sr-ce. Pustit Êemo je da nam prenese raËunanje proroËanstavaonako kako ga je starjeπina Miller iznio svojim sluπateljima.Zato Êemo se posluæiti njezinom kasnijom knjigom Velikaborba:

RaËunanje proroËkih razdoblja“»inilo se da proroËanstvo u Danielu 8,14 najjasnije ot-

kriva vrijeme drugog dolaska: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotineveËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ DræeÊi se pravilada Boæju rijeË uzima kao svojeg vlastitog tumaËa, Miller jenaπao da u simboliËkom proroËanstvu jedan dan znaËi godinu(Br 14,34; Ez 4,6); vidio je da se razdoblje od dvije tisuÊei tri stotine proroËkih dana, odnosno doslovnih godina, pro-teæe daleko iza vremena milosti odreenog Æidovima, i dase prema tome ne moæe odnositi na ËiπÊenje njihovog Svetiπta.Miller se oslanjao na opÊeprihvaÊeno miπljenje da je u krπ-Êanskoj eri zemlja to Svetiπte te je zakljuËio da je ËiπÊenjeSvetiπta, proreËeno u Danielu 8,14, ËiπÊenje Zemlje vatromprigodom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se, onda, mo-gao naÊi toËan poËetak za dvije tisuÊe i tri stotine dana,zakljuËio je da bi se moglo lako odrediti i vrijeme drugogdolaska. Tako bi se otkrilo vrijeme tog velikog kraja, vrije-me kada Êe sadaπnje stanje ‘sa svom svojom oholoπÊu i silom,raskoπi i taπtinom, bezboænoπÊu i tlaËenjem doÊi kraju’, kadaÊe biti ‘skinuto prokletstvo sa Zemlje, uniπtena smrt, dananagrada Boæjim slugama, prorocima i svetima i onima kojise boje Njegova imena, i kada Êe biti uniπteni oni koji kvarezemlju.’ (S. Bliss, Memoirs of Wm. Miller, str. 76)

S novom i joπ veÊom ozbiljnoπÊu Miller je nastavio istra-æivati proroËanstva, posveÊujuÊi Ëitave noÊi i dane prouËavanjuonoga πto mu se sada Ëinilo tako silno vaænim da je zaokup-

Povijesni prolog

X

Rani spisi12

ljalo svu njegovu pozornost. U osmom poglavlju Danieloveknjige nije mogao naÊi nagovjeπtaj poËetka dvije tisuÊe i tristotine dana. Premda je anelu Gabrielu bilo zapovjeenoda Danielu objasni vienje, objaπnjenje je bilo samo djelo-miËno. Kad se pred prorokovim oËima odvijao prikaz straπ-nog progonstva koje Êe doÊi na Crkvu, tjelesna snaga je otka-zala. Viπe nije mogao izdræati pa ga je aneo na neko vrijemenapustio. Daniel je obnemogao i viπe dana bolovao: ‘Bijahsmeten zbog vienja’, kaæe, ‘no nitko to nije dokuËio.’ (Dn8,27)

No Bog je zapovjedio svojem glasniku: ‘Objasni mu tovienje!’ Ova se zapovijed morala izvrπiti i stoga se aneoneπto kasnije vratio Danielu i rekao: ‘Daniele, evo me: doohda te pouËim, pazi dobro na rijeË, razumij vienje.’ (Dn8,27.16; 9,22.23.25-27) U vienju iz osmog poglavlja ostaoje neobjaπnjen samo jedan vaæan element, i to element po-vezan s vremenom — razdoblje od 2300 dana; stoga se aneou nastavku tumaËenja zadræava iskljuËivo na pitanju vremena:

‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvomsvetom gradu ... Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË 'Nekase vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomaza-nika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice, i bitÊe opet sagraeni trg i opkop, i to u teπko vrijeme. A poslijeπezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali neza sebe ... I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu: au polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ (Dn 9,24-27)

Aneo je Danielu bio poslan s izriËitim ciljem da muobjasni element koji nije razumio iz vienja u osmom po-glavlju, izvjeπtaj o vremenu: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËerii jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.’ Nakon πto je aneopozvao Daniela: ‘Pazi dobro na rijeË, razumij vienje’, prvenjegove rijeËi bile su: ‘Sedamdeset je sedmica odreeno tvomnarodu i tvom svetom gradu.’ Ovdje prevedena rijeË ‘od-reeno’ u izvorniku znaËi ‘odsjeËeno’. Aneo je rekao daje sedamdeset tjedana, πto znaËi 490 godina, odsjeËeno i dase odnosi samo na Æidove. Ali od Ëega su odsjeËeni? BuduÊida je 2300 dana jedino vremensko razdoblje spomenuto uosmom poglavlju, to je sedamdeset tjedana moralo biti od-sjeËeno od njih te oba razdoblja moraju imati zajedniËki po-Ëetak. Aneo je objasnio da sedamdeset tjedana poËinje izda-

XI

13

vanjem proglasa za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Kad bise mogao utvrditi datum izdavanja ovog proglasa, bio bi utvr-en i poËetak velikog razdoblja od 2300 dana.

Ovaj proglas nalazimo u sedmom poglavlju Ezrine knji-ge. (Ezr 7,12-26) Perzijski kralj Artakserkso izdao ga je unajpotpunijem obliku 457. godine prije Krista. Meutim uEzri 6,14 stoji da se Gospodnji dom u Jeruzalemu trebaosagraditi ‘po naredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja perzij-skoga’. Ova su tri kralja pokretanjem, potvrivanjem i upot-punjavanjem proglasa u cijelosti ostvarili sve πto je proreËenoo poËetku 2300 godina. Ako uzmemo 457. prije Krista, kadaje proglas dobio konaËni oblik, kao datum izdavanja naredbe,jasno je da se ispunila svaka pojedinost proroËanstva od se-damdeset tjedana.

‘Od Ëasa kad izae rijeË 'Neka se vrate i neka opet sagra-de Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, aonda πezdeset i dvije sedmice’ — odnosno πezdeset i devettjedana ili 483 godine. Artakserksova naredba stupila je nasnagu ujesen 457. godine prije Krista. Od ovog se datuma483 godine proteæu do jeseni 27. godine po Kristu. U to sevrijeme proroËanstvo ispunilo. RijeË Mesija znaËi Pomaza-nik. Krista je ujesen 27 godine krstio Ivan i pomazao SvetiDuh. Apostol Petar svjedoËi ‘kako Isusa iz Nazareta Bog po-maza Duhom Svetim i snagom’ (Dj 10,38). I sâm je Spasi-telj rekao: ‘Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Po-slao me da donesem Radosnu vijest siromasima.’ (Lk 4,18)Nakon krπtenja otiπao je u Galileju i ‘propovijedao Radosnuvijest Boæju. Govorio je: 'Ispunilo se vrijeme.' (Mk 1,14.15)’

‘I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu.’ Sedmicao kojoj je ovdje rijeË posljednja je od sedamdeset; to je po-sljednjih sedam godina razdoblja dodijeljenog Æidovima. Tije-kom tog vremena πto se proteæe od 27. do 34. godine, Kristje najprije osobno, a zatim preko svojih uËenika uputio evan-eoski poziv posebice Æidovima. Kad je slao apostole s Rado-snom vijesti o kraljevstvu, Isus ih je uputio: ‘Ne idite k poga-nima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radi-je k izgubljenim ovcama doma Izraelova.’ (Mt 10,5.6)

‘A u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.’ Godine31., tri i pol godine nakon krπtenja, naπ je Gospodin biorazapet na kriæ. Velikom ærtvom prinesenom na Golgoti do-

Povijesni prolog

XIII

XII

Rani spisi14

πao je kraj sustavu prinoπenja ærtava koje su Ëetiri tisuÊegodina upuÊivale na Boæje Janje. Sada je sjena postala stvar-nost i stoga su trebale prestati sve ærtve i prinosi obrednogsustava.

Sedamdeset tjedana, ili 490 godina, posebno dodijelje-nih Æidovima, zavrπilo je, kao πto smo vidjeli, 34. godinepo Kristu. U to je vrijeme odlukom æidovskog Sanhedrinanacija muËeniËkom smrÊu Stjepana i progonstvom Kristo-vih sljedbenika zapeËatila odbacivanje Evanelja. BuduÊi daviπe nije bila ograniËena na izabrani narod, vijest spasenjapoËela se otada navijeπtati svijetu. UËenici, primorani da zbogprogonstva bjeæe iz Jeruzalema, ‘prolazili su iz jednog krajau drugi propovijedajuÊi Evanelje RijeËi. Tako Filip sie uglavni grad Samarije i tu propovijedaπe Krista.’ Voen bo-æanskom rukom Petar je otvorio Evanelje stotniku iz Ceza-reje, bogobojaznom Korneliju, a gorljivi Pavao, pridobivenza Kristovu vjeru, dobio je nalog da Radosnu vijest odnese‘daleko, k poganima’ (Dj 8,4.5; 22,21).

Tako se svaka pojedinost proroËanstva dojmljivo ispu-nila i poËetak sedamdeset tjedana nedvojbeno je utvren za457. godinu prije Krista, a njihov kraj 34. godine po Kri-stu. PolazeÊi od navedenih podataka, nije teπko odrediti kraj2300 dana. BuduÊi da je sedamdeset tjedana — 490 dana —bilo odsjeËeno od 2300, preostalo je 1810 dana. Nakon pro-tjecanja 490 dana, joπ se trebalo ispuniti 1810 dana. RaËu-najuÊi od 34. godine, 1810 godina seæe do 1844. Prema tome,2300 dana iz Daniela 8,14 zavrπava 1844. godine. Po istekuovog velikog proroËkog razdoblja, prema svjedoËanstvu Bo-æjeg anela, ‘Svetiπte Êe biti oËiπÊeno’. Tako je vrijeme Ëiπ-Êenja Svetiπta — koje se prema tadaπnjem gotovo opÊenitomvjerovanju trebalo zbiti prigodom drugog dolaska — defini-tivno utvreno.

Miller i njegovi suradnici isprva su vjerovali da Êe 2300dana isteÊi u proljeÊe 1844. godine, dok proroËanstvo upu-Êuje na jesen iste godine. Pogreπno razumijevanje ove Ëinje-nice dovelo je do razoËaranja i zbunjenosti kod onih kojisu u ranijem vremenu vidjeli trenutak Gospodnjeg dolaska.Ali to nije nimalo utjecalo na snagu argumenta da 2300 da-na zavrπava 1844. godine i da se mora ostvariti veliki doga-aj prikazan ËiπÊenjem Svetiπta.

XIV

15

Kad se posvetio prouËavanju Svetog pisma kako bi doka-zao da je to otkrivenje od Boga, Miller isprva nije ni slutioda Êe ga to dovesti do zakljuËka do kojega je sada doπao.On je i sâm jedva mogao vjerovati u rezultat svojeg istraæi-vanja. Ali biblijski dokazi bili su odviπe jasni i snaæni da biih mogao zanemariti.

On je dvije godine posvetio prouËavanju Biblije dok 1818.godine nije doπao do sveËanog zakljuËka da Êe otprilike zadvadeset pet godina Krist doÊi da izbavi svoj narod.” (Veli-ka borba, str. 280—284)

RazoËaranje i njegove posljediceOni koji su vjerovali u advent s velikom su se Ëeænjom

pribliæavali danu kad se prema oËekivanju trebao vratiti nji-hov Gospodin. Za njih je jesen 1844. bilo vrijeme na kojeje ukazivalo Danielovo proroËanstvo. Ali ovi posveÊeni vjernicimorali su doæivjeti gorko razoËaranje. Kao πto su uËenici uproπlosti doæivjeli razoËaranje jer nisu razumjeli toËnu na-rav dogaaja koji Êe se zbiti u ispunjenju proroËanstva pove-zanog s prvim Isusovim dolaskom, tako su se adventisti 1844.razoËarali u vezi s odigravanjem proroËanstva koje se odnosilona oËekivani drugi Kristov dolazak. O tome Ellen White pi-πe u ovoj knjizi:

“Isus nije doπao na Zemlju kako je to oËekivala spremna,radosna skupina, da oËisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje ognjem.Vidjela sam da su ispravno izraËunali proroËka razdoblja; pro-roËko vrijeme zavrπilo je 1844. i Isus je uπao u Svetinju nadsvetinjama da na kraju dana oËisti Svetiπte. Pogrijeπili su utome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i kakva je narav njegovaËiπÊenja.” (str. 200)

Gotovo neposredno nakon razoËaranja 22. listopada, mno-gi su vjernici i propovjednici, koji su bili ujedinjeni advent-nom vijeπÊu, otiπli. Neki od njih su se prikljuËili pokretuviπe iz straha i kad je oËekivano vrijeme proπlo, napustilisu svoju nadu i nestali. Drugi su preπli u fanatizam. Okopolovine adventistiËke skupine grËevito se dræala uvjerenjada Êe se Krist uskoro pojaviti na nebeskim oblacima. Doksu doæivljavali ismijavanje i izrugivanje kojim ih je svijet oba-suo, mislili su da vide dokaze kako je vrijeme milosti za svijet

Povijesni prolog

XV

Rani spisi16

proπlo. Ovi su ljudi Ëvrsto vjerovali da je Gospodnji povra-tak jako blizu. Ali kako su se dani pretvorili u tjedne i Gos-podin se nije pojavio, doπlo je do podjela u miπljenju i ovase skupina podijelila. Jedan dio, brojËano velik, zakljuËioje da se proroËanstvo nije ispunilo 1844. i da je moralo do-Êi do pogreπke u raËunanju proroËkih razdoblja. PoËeli suobraÊati pozornost na neki odreeni buduÊi datum tog do-gaaja. Drugi, a to je bila manja skupina, praoci Crkve ad-ventista sedmoga dana, bili su toliko sigurni u dokaze djelo-vanja Boæjeg Duha u velikom adventnom buenju da su biliuvjereni kako bi nijekanje da ovaj pokret nije bio Gospodnjedjelo, znaËilo preziranje Duha milosti. Smatrali su da to nemogu uËiniti.

Vienje koje je dobila Ellen HarmonOva je skupina u posljednjim redcima Otkrivenja 10 naπla

potvrdu steËenog iskustva i djela koje su trebali obaviti. Tre-balo je oæivjeti oËekivanje drugog dolaska. Bog ih je i daljevodio. U njihovoj je sredini bila mlada djevojka, Ellen Har-mon, koja je u prosincu 1844., samo dva mjeseca nakon ra-zoËaranja, primila od Boga proroËko otkrivenje. U tom vienjuGospodin joj je pokazao putovanje adventnog naroda u No-vi Jeruzalem. Premda ovo vienje nijeobjasnilo razlog razo-Ëaranja, jer je to objaπnjenje moglo doÊi i doπlo je zahvalju-juÊi prouËavanju Biblije, ono im je pruæilo uvjerenje da ihBog vodi i da Êe ih nastaviti voditi na putu prema nebes-kom gradu.

Na poËetku ovog simboliËkog puta pokazanog mladojEllen bilo je jarko svjetlo, za koje je aneo rekao da je ponoÊnipoklik, izraz povezan s posebnim propovijedanjem u ljetoi jesen 1844. o neposrednoj blizini drugog Kristovog dolas-ka. U ovom je vienju vidjela Krista kako vodi narod u Boæ-ji grad. Njihov razgovor ukazivao je na to da Êe putovanjetrajati duæe nego πto su oËekivali. Neki su izgubili iz vidaIsusa i skrenuli s puta, ali oni koji su i dalje upirali pogledu Isusa i grad, stigli su sigurno na svoje odrediπte. Upravoje to opisano u Ëlanku “Moje prvo vienje” na stranicama33—36.

XVII

XVI

17

Dvije skupine adventistaIsprva se samo nekolicina pridruæila ovoj skupini koja

se kretala prema veÊem svjetlu. Kad je nastupila 1846. godina,bilo ih je pedesetak.

VeÊa skupina koja nije vjerovala u ispunjenje proroËan-stva u 1844. brojila je tridesetak tisuÊa. Njihovi su se voeokupili 1845. u Albanyju u saveznoj dræavi New York nakonferenciji od 29. travnja do 1. svibnja i u tom su razdobljuponovno razmotrili svoja stajaliπta. U donesenoj odluci ob-javili su upozorenje protiv onih koji tvrde da imaju “poseb-no svjetlo”, koji uËe “æidovske bajke” i odreuju “nove ispi-te” (Advent Herald, 14. svibnja 1845). Tako su zatvorili vratasvjetlu o suboti i Duhu proroπtva. Bili su uvjereni da se pro-roπtvo nije ispunilo 1844., a neki su kraj razdoblja od 2300dana odredili u buduÊnosti. Bili su postavljeni razliËiti da-tumi, ali su jedan za drugim proπli. Ovi ljudi, koje je naokupu dræala zajedniËka nada u Kristov drugi dolazak, ispr-va su se povezali u labavo vezane skupine sa zamjetnim raz-likama u odreenim doktrinarnim stajaliπtima. Neke od tihskupina ubrzo su nestale. Skupina koja je preæivjela postalaje AdventistiËkom krπÊanskom crkvom. U ovoj knjizi nazvanisu “adventistima prvog dana” ili “nominalnim adventistima”.

Pojavljivanje svjetla o SvetiπtuNo sada se moramo vratiti onima koji su se uporno dræali

uvjerenja da se proroπtvo ispunilo 22. listopada 1844. i kojisu otvorena uma i srca zakoraËili prema istinama o suboti iSvetiπtu kad je nebesko svjetlo obasjalo njihov put. Ti ljudinisu bili okupljeni na jednom mjestu, veÊ su kao pojedinciili vrlo male skupine bili rasprπeni tu i tamo u sjevernim,srediπnjim i sjeveroistoËnim dijelovima Sjedinjenih Dræava.

Hiram Edson, jedan od te skupine, æivio je u saveznojdræavi New York u Port Gibsonu. Bio je voa adventista utom kraju. Vjernici su se 22. listopada 1844. okupili u nje-govom domu da Ëekaju Gospodnji dolazak. Mirno i strplji-vo Ëekali su na veliki dogaaj. Ali kad je doπla ponoÊ i kadsu shvatili da je vrijeme Ëekanja proπlo, postalo je jasno daIsus neÊe doÊi tako skoro kako su mislili. To je bilo vrijemegorkog razoËaranja. U ranim jutarnjim satima Hiram Edson

Povijesni prolog

XVIII

Rani spisi18

i nekolicina drugih poπli su u njegov sjenik da se mole; tije-kom molitve osjetili su da Êe svjetlo doÊi.

Neπto kasnije, kad su Edson i jedan prijatelj prolazili kroznjivu s kukuruzom s nakanom da posjete druge adventiste,njemu se uËinilo kao da ga je neka ruka dotaknula po ramenu.Podignuo je glavu i ugledao — kao da ima vienje — otvorenanebesa i Krista u nebeskom Svetiπtu kako ulazi u Svetinjunad svetinjama da tamo otpoËne sluæbu u prilog svojemnarodu, umjesto da izie iz Svetinje nad svetinjama da oËi-sti svijet ognjem, kako su mislili. Pomnim prouËavanjem Bib-lije Hiram Edson, lijeËnik F. B. Hahn i uËitelj O. R. L. Cro-zier uskoro su otkrili da Svetiπte koje je trebalo biti oËiπÊe-no na kraju 2300 godina nije bilo Zemlja, veÊ nebesko Svetiπteu kojemu Krist sluæi za nas u Svetinji nad svetinjama. OvoposredniËko Kristovo djelovanje bilo je odgovor na poziv po-vezan s “Ëasom Boæjega suda”, objavljen u vijesti prvog an-ela (Otk 14,6.7). UËitelj Crozier napisao je zakljuËke dokojih je skupina doπla prouËavanjem. Oni su tiskani lokal-no, a zatim u potpunijem obliku u adventistiËkom ËasopisuDay-Star, koji je izlazio u Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio.Poseban broj od 7. veljaËe 1846. bio je posveÊen biblijskomprouËavanju pitanja Svetiπta.

Istine potvrene vienjemU tijeku ovog prouËavanja, i prije nego πto je objavlje-

no, daleko na istoku u saveznoj dræavi Maine, Ellen Harmonje dobila vienje u kojem joj je pokazan Kristov prelazaksa svojom sluæbom iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama nakraju 2300 dana. Izvjeπtaj o ovom vienju nalazimo u Ra-nim spisima na str. 63—65.

U jednom drugom vienju ubrzo nakon ovoga, o kojemEllen White govori u izjavi napisanoj u travnju 1847., viπeod godinu dana kasnije, ona je zapisala da joj je “Gospodinu vienju pokazao, prije viπe od godinu dana, da je bratCrozier imao ispravno svjetlo o ËiπÊenju Svetiπta i ostalom;i da je bila Njegova volja da brat Crozier vienje opiπe uDay-Star Extra, od 7. veljaËe 1846. OsjeÊam da mi je Gospo-din dao pravo da svim svetima preporuËim ovo posebnoizdanje.” (A Word to the Little Flock, str. 12) Tako je nalaz

XIX

19

prouËavatelja Biblije bio potvren vienjima Boæje vjesni-ce.

IduÊih godina Ellen White je dosta pisala o istini o Sve-tiπtu i njezinom znaËenju za nas; o tome se dosta govori uRanim spisima. Posebno zapazimo poglavlje koje pod na-slovom “Svetiπte” poËinje na str. 205. Razumijevanje Kristo-ve sluæbe u nebeskom Svetiπtu pokazalo se sredstvom kojeje otkrilo tajnu velikog razoËaranja. Naπi su pioniri jasno vidjelida se proroËanstvo o tome da je doπao Ëas Boæjeg suda ispu-nilo u dogaajima koji su se odigrali 1844. godine, ali da jejoπ trebalo obaviti sluæbu u Svetinji nad svetinjama u nebes-kom Svetiπtu prije nego πto Isus doe na Zemlju.

Poruke prvog i drugog anela odjeknule su u objavi ad-ventne vijesti i sada je poËela objava poruke treÊega ane-la. Pod ovom porukom poËelo je svitati znaËenje subote.

PoËetak svetkovanja suboteKad pratimo izvjeπtaj o poËetku svetkovanja subote meu

adventistima, moramo svratiti do male crkve u okrugu Wash-ington u srediπtu savezne dræave New Hampshire, koja gra-niËi s dræavom Maine na istoku, a Ëija je zapadna granicaudaljena oko 90 km od granice sa saveznom dræavom NewYork. Ovdje su 1843. vjernici jedne nezavisne krπÊanske cr-kve Ëuli i prihvatili adventnu vijest. To je bila ozbiljna sku-pina. K njima je doπla jedna baptistica sedmog dana, RachelOakes, koja je dijelila traktate u kojima su bile istaknute ob-veze Ëetvrte zapovijedi. Neki su 1844. vidjeli i prihvatili ovubiblijsku istinu. Jedan od njih, William Farnsworth, ustaoje na nedjeljnom prijepodnevnom bogosluæju i izjavio danamjerava svetkovati Boæju subotu u skladu s Ëetvrtom zapo-vijedi. Pridruæilo mu se desetak Ëlanova koji su Ëvrsto odlu-Ëili vrπiti sve Boæje zapovijedi. To su bili prvi adventisti sed-moga dana.

Propovjednik koji je vodio brigu o ovoj crkvenoj skupi-ni, Frederick Wheeler, ubrzo je prihvatio istinu o suboti itako bio prvi adventistiËki propovjednik koji je svetkovaosubotu. Jedna drugi adventistiËki propovjednik, T. M. Preble,koji je æivio u istoj saveznoj dræavi, prihvatio je istinu o su-boti i u veljaËi 1845. objavio Ëlanak u Hope of Israel, jed-

Povijesni prolog

XX

Rani spisi20

nom od adventistiËkih Ëasopisa, u kojemu je izloæio obve-zujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Joseph Bates, istaknutiadventistiËki propovjednik koji je æivio u Fairhavenu u sa-veznoj dræavi Massachusetts, Ëitao je Prebleov Ëlanak i pri-hvatio svetkovanje subote. Ubrzo nakon toga starjeπina Batesotputovao je u Washington u saveznoj dræavi New Hamp-shire da ovu novopronaenu istinu prouËi s tamoπnjim ad-ventistima koji su svetkovali subotu. Kad se vratio kuÊi, bioje potpuno osvjedoËen u istinu o suboti. Nakon nekog vre-mena Bates je odluËio tiskati traktat u kojem je izloæio obve-zujuÊe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Njegova broπura od 48stranica objavljena je u kolovozu 1846. Jedan primjerak do-spio je u ruke Jamesu i Ellen White nekako u vrijeme nji-hova vjenËanja krajem kolovoza. Na osnovi biblijskih dokazaiznesenih u Ëlanku, oni su prihvatili i poËeli svetkovati su-botu. O tome je Ellen White poslije pisala: “Ujesen 1846.poËeli smo svetkovati biblijsku subotu, nauËavati je i bra-niti.” (Testimonies, sv. 1, str. 75)

Otkriveno znaËenje suboteJames i Ellen White odluËili su se za svetkovanje subote

iskljuËivo na osnovi biblijskih dokaza na koje im je ukazalaBatesova broπura. A onda prve subote u travnju 1847., sedammjeseci nakon πto su poËeli svetkovati subotu i nauËavatiistinu o njoj, Gospodin je Elleni White u Topshamu, u sa-veznoj dræavi Maine, dao vienje u kojem je naglaπena vaæ-nost subote. Vidjela je ploËe Zakona u KovËegu u nebes-kom Svetiπtu i vijenac svjetla oko Ëetvrte zapovijedi. Na stra-nicama 47—50 nalazi se izvjeπtaj o tom vienju. ZakljuËakdo kojeg su prije doπli prouËavanjem Boæje rijeËi sada je biopotvren. Ovo je vienje pomoglo vjernicima da proπire po-jam svetkovanja subote. U ovom otkrivenju Ellen White jebila prenesena do svrπetka vremena i vidjela da je subotavelika istina na osnovi koje Êe ljudi odluËiti hoÊe li sluæitiBogu ili nekoj otpaloj sili. VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo,ona je pisala:

“Vjerovala sam u istinu o suboti prije nego πto sam uvienju vidjela iπta vezano uz subotu. Mjesecima poslije od-luËila sam svetkovati subotu prije nego πto mi je pokazana

XXI

XXII

21

njezina vaænost i mjesto u vijesti treÊeg anela.” (Letter 2,1874.)

Vaænost konferencija o subotiBoæjom providnoπÊu nekoliko propovjednika koji su

predvodili u nauËavanju ovih istina, zajedno s viπe sljedbe-nika sastali su se 1848. godine na pet konferencija o subo-ti. Oni su uz post i molitvu prouËavali Boæju rijeË. Starje-πina Bates, apostol istine o suboti, predvodio je u zastupa-nju obvezujuÊih zahtjeva subote. Hiram Edson i njegovi po-magaËi, koji su prisustvovali nekima od ovih konferencija,neumorno su iznosili istinu o Svetiπtu. James White, temeljitu prouËavanju proroËanstava, usmjerio je pozornost na do-gaaje koji se trebaju odigrati prije Isusovog ponovnog do-laska. Na tim su sastancima udruæene sve doktrine koje ad-ventisti danas cijene.

VraÊajuÊi se 1874. na ovo iskustvo, ona je pisala:“Mnogi naπi vjernici ne shvaÊaju koliko je Ëvrst temelj

naπe vjere. Moj suprug, starjeπina Joseph Bates, otac Pierce,2

starjeπina (Hiram) Edson i drugi, mudri, plemeniti i poπteniljudi, bili su meu onima koji su, nakon 1844. godine, tra-gali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se snjima i mi smo ozbiljno prouËavali i molili se. »esto bismoostajali zajedno do kasno u noÊ, a ponekad i Ëitavu noÊ moleÊiza svjetlo i prouËavajuÊi RijeË. Ova bi se braÊa stalno sasta-jala da prouËavaju Bibliju kako bi razumjela njezino znaËenjei bila su je spremna iznositi sa silom. Kad bi tijekom prouËa-vanja doπli do neËega gdje bi rekli: ‘Dalje ne moæemo’, Go-spodnji Duh bi siπao na mene i ja bih dobila vienje i jasnoobjaπnjenje ulomaka koje smo prouËavali, uz upute kako dadjelotvorno radimo i pouËavamo. Tako smo dobili svjetlo kojenam je pomoglo da razumijemo pisma u pogledu na Krista,Njegovu zadaÊu i sveÊeniπtvo. Bio mi je objaπnjen niz istinaod vremena u kojem smo se mi nalazili do vremena kad Êe-mo uÊi u Boæji grad i ja sam prenijela drugima upute kojemi je Gospodin dao.

Povijesni prolog

2 Ovdje prema sjeÊanju govori o starijoj braÊi meu pionirima. “OtacPierce” bio je Stephan Pierce koji je u tim ranim danima obavljao propo-vjedniËku i administrativnu sluæbu.

XXIII

Rani spisi22

Tijekom toga vremena nisam mogla razumjeti razmiπlja-nja braÊe. Um mi je bio zatvoren i jednostavno nisam moglashvatiti znaËenje biblijskih tekstova koje smo prouËavali. Toje bila jedna od velikih æalosti u mojem æivotu. U takvomstanju uma ostala sam dok u naπim mislima sve glavne toËkenaπe vjere nisu postale jasne, u skladu s Boæjom rijeËju. BraÊasu znala da bez vienja ne mogu razumjeti te stvari pa sudana otkrivenja prihvatili kao svjetlo koje dolazi izravno sNeba.” (Selected Messages, sv. 1, str. 206,207)

Tako je doktrinarni temelj Crkvi adventista sedmog da-na postavilo vjerno prouËavanje Boæje rijeËi, i kad pionirinisu mogli napredovati, Ellen White bi dobila svjetlo kojeje objaπnjavalo njihovu teπkoÊu i otvaralo put za nastavakprouËavanja. Vienja su takoer bila peËat Boæjeg odobra-vanja na ispravne zakljuËke. Tako je dar proroπtva djelovaokao sredstvo ispravljanja zabluda i potvrivanja istine. (VidiGospel Workers, str. 302.)

Pioniri poËinju s izdavanjem literatureUbrzo nakon pete od tih subotnjih konferencija odræa-

nih tijekom 1848. godine, sazvan je joπ jedan sastanak u domuOtisa Nicholsa u Dorchesteru (u blizini Bostona). BraÊa suprouËavala i molila u vezi sa svojom odgovornoπÊu da obja-ve svjetlo kojim je Gospodin obasjao njihov put. Za vrijemeprouËavanja Ellen White je dobila vienje i u tom joj je ot-krivenju bila pokazana duænost braÊe da to svjetlo objavetiskanom rijeËju. Ona piπe o ovom dogaaju u Life Sketches:

“Nakon vienja rekla sam suprugu: ‘Imam za tebe poru-ku. ZapoËni s izdavanjem malog Ëasopisa koji Êeπ slati ljudima.Neka isprva bude malen; ali kad ga budu Ëitali, poslat Êe tisredstva potrebna za tiskanje i to Êe od samog poËetka us-pjeti. Pokazano mi je da Êe od tog malog poËetka poteÊirijeke svjetla koje Êe obuhvatiti svijet.’” (str. 125)

Ovo je bio poziv na djelovanje. ©to je James White mogaouËiniti? Imao je malo svjetovnih dobara. Ali vienje je biloboæanska uputa i on je osjeÊao da treba krenuti naprijed uvjeri. I tako je sa svojom Biblijom od 75 centa i konkordan-cijom kojoj su nedostajale obje korice James White poËeopripremati Ëlanke o suboti i drugim sliËnim predmetima koje

XXIV

23

Êe tiskati u malom Ëasopisu. Za to je trebalo vremena, alije na kraju predao rukopis jednom tiskaru u Middletownuu saveznoj dræavi Connecticut, koji je u dobroj vjeri prihva-tio narudæbu. Slog je bio sloæen, napravljene korekture i tis-kano je tisuÊu primjeraka. James White ih je prenio iz uredatiskare u Middletownu u dom Beldenovih u kojem su on iEllen naπli privremeno skloniπte. Traktat je imao osam stra-nica veliËine 15 x 22,5 cm s naslovom Sadaπnja istina (ThePresent Truth). Datum je bio srpanj 1849. Mali sveæanj Ëaso-pisa spustili su na pod, a onda su se braÊa i sestre okupilioko njega i sa suzama u oËima molili Boga da blagosloviovih nekoliko listova kad budu poslani. Zatim su Ëasopisesavili, umotali i adresirali, a James White ih je ponio do dva-naest kilometara udaljene poπte u Middletownu. Tako je po-Ëelo nakladniËko djelo Crkve adventista sedmoga dana.

Na ovaj su naËin poslana Ëetiri broja; nad svakim se bro-jem molilo prije nego πto su Ëasopisi bili odneseni na poπtu.Ubrzo su poËela stizati pisma od ljudi koji su poËeli svetko-vati subotu zahvaljujuÊi Ëitanju tih Ëasopisa. U nekim je pis-mima bio novac pa je James White u rujnu mogao tiskaruu Middletownu platiti 64,50 dolara koje je dugovao za Ëetiribroja.

PoËetak izdavanja Ëasopisa Review and HeraldDok su James i Ellen White putovali od mjesta do mjesta,

zadræavπi se po nekoliko mjeseci tu i tamo, priredili su izda-vanje novih brojeva Ëasopisa. Na kraju je izdan jedanaesti iposljednji broj u Parisu u saveznoj dræavi Maine, u studeno-me 1850. Ellen White je napisala nekoliko Ëlanaka za Ëaso-pis Sadaπnja istina. VeÊi dio njih nalazimo u prvom dijeluRanih spisa. Vidi stranice 50—63.

Takoer su u studenome, na jednoj konferenciji odræa-noj u Parisu, braÊa poËela razmatrati rastuÊe nakladniËkodjelo. OdluËili su poveÊati Ëasopis i promijenili mu ime uThe Second Advent Review and Sabbath Herald. Izlazio jenekoliko mjeseci u Parisu, a poslije u Saratoga Springsu usaveznoj dræavi New York. Od tog vremena do danas izlazikao crkveno glasilo adventista sedmoga dana.

Povijesni prolog

XXV

Rani spisi24

NakladniËko djelo napredujeDok je æivio u Saratoga Springsu, James White je u kolo-

vozu 1851. za tisak pripremio prvu knjigu Ellen White podnaslovom A Sketch of the Christian Experience and Viewsof Ellen G. White, sada na stranicama 31—85 ovoga djela.Sa 64 stranice to je zapravo bila samo broπura.

U proljeÊe 1852. Whiteovi su se preselili u Rochesteru saveznoj dræavi New York i tu osnovali ured u kojem sumogli sami tiskati literaturu. BraÊa su se odazvala pozivuza prikupljanje novca kojim bi se kupio tiskarski stroj i sku-pljeno je 600 dolara za opremu tiskare. Kako su sretni biliprvi vjernici kad su se naπi Ëasopisi mogli tiskati na strojukoji je svetkovao subotu! Neπto manje od tri godine æivjelisu u Rochesteru i tu tiskom objavljivali vijest. Osim Reviewand Heralda i Youth’s Instructora (Ëasopisa za mlade) kojije James White poËeo izdavati 1852., oni su s vremena navrijeme izdavali i traktate. Druga broπura Ellen White, Sup-plement to the Christian Experience and Views of EllenG. White, objavljena je u Rochesteru u sijeËnju 1854. Onase danas nalazi u Ranim spisima na stranicama 87—118.

Battle Creek postaje nakladniËki centarU studenome 1855. James i Ellen White i njihovi poma-

gaËi sele se u Battle Creek u saveznoj dræavi Michigan. Tiskar-ski stroj i druga tiskarska oprema preseljeni su u zgradu po-dignutu od strane nekolicine adventistiËkih svetkovatelja su-bote koji su osigurali novac za osnivanje vlastite tiskare. Nakonπto se njihov rad razvio u tom gradiÊu, Battle Creek je po-stao upravno srediπte Crkve adventista sedmoga dana. AliJames White je samo uz velike poteπkoÊe odræavao naklad-niËko djelo.

Kad prouËavamo okolnosti u kojima su nastali Rani spisi,trebamo zapaziti da su prvi adventisti svetkovatelji suboteisprva nastojali istinu o suboti objaviti samo svojoj bivπojbraÊi u velikom adventnom buenju, odnosno onima kojisu bili s njima u navjeπÊivanju vijesti prvog i drugog ane-la. Zbog toga je oko sedam godina nakon 1844. njihov radbio uglavnom usmjeren na adventiste koji joπ nisu zauzeli

XXVII

XXVI

25

stav prema vijesti treÊeg anela. Za onoga tko je upoznat sokolnostima, to je i razumljivo.

“Zatvorena” i “otvorena” vrataU nastojanjima da objave adventnu vijest u ljeto 1844.,

voe pokreta prepoznali su svoje vrijeme u usporedbi o Desetdjevica zapisanoj u Mateju 25. Postojalo je “vrijeme kaπnje-nja” nakon kojega je slijedio povik: “ZaruËnik ide! Iziitemu u susret!” O tome se obiËno govorilo kao “ponoÊnompokliku”. U njezinom prvom vienju to je prikazano kaojarko svjetlo koje svijetli iza adventista na poËetku njihovaputa. U usporedbi su Ëitali da su zaruËnika pratili priprav-ni, “te se zatvoriπe vrata” (Vidi Mt 25,10.). Zato su zakljuËilida su se 22. listopada 1844. zatvorila vrata milosti za onekoji su odbili prihvatiti vijest koja se svuda objavljivala. Ne-koliko godina kasnije Ellen White je o tome pisala:

“Nakon πto je proπlo vrijeme oËekivanja Spasiteljeva do-laska, oni [vjernici u advent] su i dalje vjerovali da je Njegovdolazak blizu. Dræali su da je za njih nastupio kritiËan trenutaki da je Kristovo djelo posredovanja za Ëovjeka pred Bogomzavrπeno. »inilo im se da Biblija uËi kako Êe vrijeme kuπ-nje zavrπiti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodi-na na nebeskim oblacima. To su zakljuËili na osnovi biblij-skih tekstova koji upuÊuju na vrijeme kada Êe ljudi traæiti,kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona neÊe otvoriti.Meu njima se pojavilo pitanje ne oznaËuje li datum u kojisu oËekivali Kristov dolazak zapravo poËetak onog razdob-lja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. BuduÊi dasu objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova duæ-nost prema svijetu obavljena pa im je sa srca pao teret spaπa-vanja greπnika. S druge strane, Ëinilo im se da je drsko ibogohulno izrugivanje bezboænih joπ jedan dokaz da se BoæjiDuh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve touËvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti zavrπilo ili,kako su govorili u ono vrijeme, da su ‘vrata milosti zatvo-rena’.” (Velika borba, str. 369)

Zatim Ellen White nastavlja pokazivati kako je o tompitanju poËelo svitati danje svjetlo:

“Ali jasnije svjetlo doπlo je istraæivanjem predmeta Sve-tiπta. Sad su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da

Povijesni prolog

XXVIII

Rani spisi26

svrπetak 2300 dana 1844. godine oznaËuje vaæan trenutak.Premda je bila istina da su se vrata nade i milosti kroz kojasu ljudi osamnaest stoljeÊa mogli priÊi Bogu zatvorila, otvo-rila su se druga vrata i ljudima je, zahvaljujuÊi Kristovoj sluæbiu Svetinji nad svetinjama, ponuen oprost grijeha. Jedan jedio Njegove sluæbe zavrπen, ali samo zato da ustupi mjestodrugome. Joπ su uvijek postojala ‘otvorena vrata’ u nebeskoSvetiπte, u kome je Krist vrπio sluæbu u korist greπnika.

Sada je Kristove rijeËi u Otkrivenju upuÊene Crkvi bilomoguÊe primijeniti upravo na to vrijeme: ‘Ovo govori Sve-ti, Istiniti, onaj koji ima Davidov kljuË; onaj koji otvori — initko ne zatvori; onaj koji zatvori — i nitko ne otvori. Poznamtvoja djela: Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitkone moæe zatvoriti.’ (Otk 3,7.8)

Oni koji vjerom slijede Krista u velikom djelu pomire-nja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist,ali oni koji odbacuju svjetlost koja Ëini vidljivom ovu sluæ-bu, nemaju od nje nikakve koristi.” (Isto, str. 369,370)

Dva izlaza iz nedoumiceEllen White zatim govori kako su se ove dvije skupine

onih koji su vjerovali u advent odredile prema razoËaranju22. listopada 1844.:

“Po isteku vremena 1844. godine, uslijedilo je razdobljevelike kuπnje za one koji su se joπ uvijek dræali adventnevjere. Njihova jedina pomoÊ, u odnosu na odreivanje nji-hovog pravog stajaliπta, bila je svjetlost koja je njihove misliusmjerila prema gornjem Svetiπtu. Neki su se odrekli vjero-vanja u ranije raËunanje proroËkih razdoblja i snaæni utje-caj Svetoga Duha koji je pratio adventni pokret pripisivaliljudskim ili sotonskim oruima. Drugi su bili Ëvrsto uvje-reni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su Ëekali,bdjeli i molili kako bi spoznali Boæju volju, vidjeli su da jenjihov Veliki sveÊenik otpoËeo drugu vrstu sluæbe i, slije-deÊi Ga vjerom, upoznali i zavrπno djelo Crkve. Sada su bo-lje razumjeli vijest prvog i drugog anela i bili pripremljenida prihvate i svijetu upute sveËano upozorenje treÊeg an-ela iz Otkrivenja 14. poglavlja.” (Isto, str. 371)

U ovom djelu “otvorena” i “zatvorena” vrata pojavljujuse na stranicama 54—56. To moæemo ispravno razumjeti samo

XXIX

27

ako na umu imamo okolnosti u kojima su se nalazili naπiprvi vjernici.

Nedugo nakon razoËaranja pioniri su vidjeli da, prem-da su mnogi konaËnim odbacivanjem svjetla zatvorili vratasvojem spasenju, ima mnogo onih koji nisu Ëuli vijest i ni-su je odbacili, a koji bi mogli prihvatiti uvjete postavljeneza Ëovjekovo spasenje. PoËetkom 1850-ih to je postalo sa-svim jasno. Osim toga, poËele su se otvarati moguÊnosti zaiznoπenje vijesti trojice anela. Nestajale su predrasude. Osvr-ÊuÊi se na njihovo iskustvo nakon razoËaranja, Ellen Whiteje pisala:

“U to je vrijeme bilo gotovo nemoguÊe pristupiti nevjer-nicima. RazoËaranje 1844. zbunilo je umove mnogih i oninisu bili spremni sasluπati nikakvo objaπnjenje o tom pita-nju.” (Review and Herald, 20. studenoga 1883.)

Ali 1851. starjeπina White je mogao izvijestiti: “Sada sugotovo svuda otvorena vrata za iznoπenje istine i mnogi suspremni Ëitati literaturu za koju prije nisu imali nikakvogzanimanja.” (Review and Herald, 19. kolovoza 1851.)

Zahtjev za crkvenom organizacijomAli s ovim novim prilikama i sve veÊim brojem onih

koji su prihvaÊali vijest, pojavili su se i neki koji su se protivili.Ako ih se ne sprijeËi, djelu Êe biti nanesena velika πteta.Meutim, i ovdje vidimo Boæju providnost u voenju Nje-govog naroda jer 24. prosinca 1850., u jednom vienju kojeje dobila, Ellen White kaæe:

“Vidjela sam koliko je Bog velik i svet. Aneo je rekao:‘Paæljivo hodi pred Njim jer je visok i uzviπen i skut Njego-ve slave ispunjava hram.’ Vidjela sam da je sve na Nebu bilou savrπenom redu. Aneo je rekao: ‘Pogledaj, Krist je glava,poπtuj red, poπtuj red. Daj svemu znaËenje.’ Rekao je: ‘Pogle-daj i vidi kako je savrπen, kako je prekrasan red na Nebu;slijedi ga.’” (Manuscript 11, 1850.)

Trebalo je vremena da vjernici poËnu cijeniti potrebu ivrijednost evaneoskog reda. Njihova prijaπnja iskustva u pro-testantskim crkvama iz kojih su iziπli navela su ih da buduoprezni. Osim u podruËjima u kojima je bila oËita ova prak-tiËna potreba, strah od formalnosti spreËavao ih je da pri-

Povijesni prolog

XXXI

XXX

Rani spisi28

hvate crkvenu organizaciju. Tek desetljeÊe nakon vienja 1850.konaËno su bili ostvareni zreliji planovi za organizaciju. Ne-ma sumnje da je od najveÊeg znaËenja za ostvarenje ovihnapora bilo saæeto poglavlje pod naslovom “Evaneoski red”,objavljeno u Supplement to the Christian Experience andViews of Ellen G. White. Njega nalazimo u ovom djelu nastranicama 96—101.

Godine 1860., u vezi s organiziranjem nakladniËkog djela,izabrano je ime. Neki su smatrali da bi odgovarao naziv “CrkvaBoæja”, ali je prevladalo miπljenje da ime treba biti odrazjasnog nauka Crkve. KonaËno su prihvatili naziv “adventistisedmoga dana”. SljedeÊe godine neke su se zajednice vjernikaorganizirale u crkve, a crkve u Michiganu u konferenciju kojaje pokrivala tu saveznu dræavu. Ubrzo je bilo organiziranoviπe konferencija u granicama saveznih dræava. A onda je usvibnju 1863. organizirana Generalna konferencija adventi-sta sedmog dana. To nas vodi u vrijeme nakon πto su napi-sani Rani spisi.

Vienje velike borbeSpomenuli smo preseljenje nakladniËkog djela iz Roche-

stera u Battle Creek u studenome 1855. James i Ellen Whitesmjestili su se u Battle Creeku i nakon πto je djelo bilo dobroutvreno, nastavili putovati. Tijekom posjeta u saveznoj dr-æavi Ohio u veljaËi i oæujku 1858. Ellen White je u πkolskojzgradi u Lovett’s Grove dobila vaæno vienje o velikoj borbi.Izvjeπtaj o ovom vienju koje je trajalo dva sata nalazimo uLife Sketches, str. 161,162. U rujnu 1858. objavljeno je djeloSpiritual Gifts, sv. 1: The Great Controversy Between Christand His Angels and Satan and Gis Angels. Ova knjiæicaod 219 stranica treÊi je i posljednji dio Ranih spisa.

Nakon malih izdanja u prvih petnaest godina rada EllenG. White slijedile su mnogo veÊe knjige koje obrauju pred-mete vaæne za one koji vrπe zapovijedi Boæje i imaju vjeruIsusa Krista. Pa ipak, najraniji spisi uvijek Êe biti posebnodragi srcima svih adventista sedmog dana.

Odbor za Ostavπtinu Ellen G. WhiteWashington, D. C., u oæujku 1963.

XXXII

29

KR©∆ANSKAISKUSTVA I VI–ENJA

ELLEN G. WHITE

Rani spisi30

31

Iskustva i vienja

Na zahtjev dragih prijatelja pristala sam ukratko opisatisvoja iskustva i vienja koja Êe, nadam se, ohrabriti i osnaæitismjernu Gospodnju djecu punu pouzdanja.

Obratila sam se kad mi je bilo jedanaest godina, a s dva-naest sam se krstila i pridruæila MetodistiËkoj crkvi.3 U dobiod trinaest godina sluπala sam Williama Millera kada je odr-æavao drugi niz predavanja u Portlandu u saveznoj dræaviMaine. Tada sam uvidjela da nisam ni sveta ni spremna davidim Isusa. A kad su vjernici crkve i greπnici bili pozvanida iziu pred ostale na molitvu, iskoristila sam tu prilikujer sam bila svjesna da trebam obaviti velik posao kako bihbila dostojna Neba. U duπi sam Ëeznula za punim i besplat-nim spasenjem, ali nisam znala kako da ga dobijem.

Godine 1842. u Portlandu u saveznoj dræavi Maine stal-no sam posjeÊivala sastanke na kojima se govorilo o Kristo-vom drugom dolasku i bila Ëvrsto uvjerena da Êe Gospodinuskoro doÊi. Bila sam gladna i æedna potpunog spasenja, pot-punog suglasja s Boæjom voljom. Borila sam se danju i noÊuda dobijem ovo dragocjeno blago koje nije moguÊe kupitini za sva bogatstva ovoga svijeta. Dok sam se kleËeÊi predBogom molila za ovaj blagoslov, postala sam svjesna duæno-sti da trebam otiÊi i moliti se na javnom molitvenom sastanku.Nikad se prije nisam naglas molila na sastanku pa sam ustuk-nula u strahu da Êu se zbuniti ako se pokuπam javno moliti.Svaki put kad bih iziπla pred Gospodina u tajnoj molitvi,postala bih svjesna ove neispunjene duænosti. Najzad samse prestala moliti i zapala u stanje potiπtenosti, a na kraju iu duboki oËaj.

(31)

3 Ellen White roena je u Gorhamu u saveznoj dræavi Maine 26.studenoga 1827.

11

Rani spisi32

U takvom sam duπevnom raspoloæenju ostala tri tjednaa da ni jedna zraka svjetla nije probila guste oblake tamekoja me okruæivala. A onda sam usnila dva sna koji su mipruæili zraku svjetla i nade.4 Nakon toga sam se povjerilasvojoj poboænoj majci. Rekla mi je da nisam izgubljena isavjetovala me da posjetim brata Stockmana koji je u tovrijeme propovijedao adventnom narodu u Portlandu. U njegasam imala veliko povjerenje jer je bio posveÊen i mio Kri-stov sluga. Njegove su me rijeËi duboko ganule i ulile minovu nadu. Vratila sam se kuÊi i ponovno iziπla pred Go-spodina; obeÊala sam da Êu uËiniti i pretrpjeti sve samo dadobijem Isusov osmijeh odobravanja. Ponovno mi je prika-zana ista duænost. Te veËeri bio je zakazan molitveni sasta-nak na koji sam otiπla i kad su drugi kleknuli na molitvu,ja sam drπÊuÊi kleknula s njima; nakon πto se dvoje ili trojenjih pomolilo, otvorila sam usta prije nego πto sam toga bilasvjesna i Boæja obeÊanja uËinila su mi se kao mnoπtvo dra-gocjenih bisera koji se mogu dobiti samo ako ih molimo.Dok sam se molila, nestalo je tereta i patnje duπe koje samdugo osjeÊala, a Boæji blagoslov je siπao na mene kao blagarosa. Dala sam slavu Bogu za ono πto sam osjeÊala, ali samËeznula za neËim viπim. Nisam mogla biti zadovoljna dokne budem ispunjena Boæjom puninom. Moju duπu ispunilaje neizreciva ljubav prema Isusu. Preko mene je prelazio valza valom slave dok mi se tijelo nije ukoËilo. Za mene je iπ-Ëeznulo sve osim Isusa i slave; nisam bila svjesna niËega πtose dogaalo oko mene.

Dugo sam ostala u takvom stanju tijela i duπe i kad sampostala svjesna okoline, sve mi je izgledalo drukËije. Sve jeizgledalo slavno i novo, kao da se smijeπi i proslavlja Boga.Sada sam bila spremna da svuda govorim o Isusu. ©est mje-seci nikakav tamni oblak nije se spustio nad moj um. Duπami se svakodnevno napajala bogatim istinama spasenja. Uvje-rena da Êe se svi koji ljube Isusa radovati Njegovom dolas-ku, otiπla sam na sastanak razreda i ispriËala πto je Isus uËi-nio za mene i kakvu sam puninu uæivala kad sam povjero-vala da Gospodin dolazi. Voditelj mojeg razreda prekinuome rijeËima “zahvaljujuÊi metodizmu”, ali ja to nisam mogla

4 Ovdje spomenute snove nalazimo na stranicama 81—83.

13

12

33

pripisati metodizmu jer sam znala da me je oslobodio Kristi nada u Njegov skori dolazak.

VeÊina Ëlanova obitelji mojeg oca Ëvrsto je vjerovala uKristov drugi dolazak. Zbog svjedoËenja o ovom slavnom na-uku sedmero nas bilo je istodobno iskljuËeno iz Metodis-tiËke crkve. U to vrijeme posebno su nam drage bile rijeËiproroka: “Govore braÊa vaπa koja na vas mrze i odbacujuvas radi moga imena: ‘Neka se proslavi Jahve, pa da radostvaπu vidimo.’ Ali oni Êe biti postieni.” (Iz 66,5)

Od tog vremena pa sve do prosinca 1844. moje radosti,kuπnje i razoËaranja bili su isti kao mojih dragih adventnihprijatelja oko mene. U to sam vrijeme posjetila jednu od naπihsestara koja je vjerovala u drugi Kristov dolazak pa smo prijepodne oko obiteljskog oltara kleknuli na molitvu. To nijebila neka uzbudljiva prigoda; bilo je prisutno nas pet, svesame æene. Dok sam se molila, na mene je siπla Boæja silakakvu nikad prije nisam osjetila. Potpuno me je obuzelo vi-enje Boæje slave; Ëinilo mi se da se sve viπe i viπe uzdiæemsa Zemlje i tada mi je pokazano neπto o putovanju advent-nog naroda u Sveti Grad, o Ëemu Êe biti rijeËi u nastavku.

Moje prvo vienje5

Poπto mi je Bog pokazao putovanje adventnog narodau Sveti Grad kao i bogatu nagradu onima koji Ëekaju po-vratak svojega Gospodina sa svadbe, smatram duænoπÊu daukratko opiπem πto mi je Bog otkrio. Dragi sveti morali suproÊi kroz mnoge kuπnje. A naπa nam sadaπnja ali kratko-trajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu sla-vu, nama koji ne smjeramo na vidljivo nego na nevidljivo,jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo vjeËno. Pokuπala samdonijeti dobar izvjeπtaj i nekoliko grozdova iz nebeskog Kana-ana, zbog kojih bi me mnogi kamenovali kao πto je zborIzraelaca namjeravao kamenovati Kaleba i Joπuu zbog njiho-vog izvjeπtaja (Br 14,10). Ali kaæem vam, draga braÊo i sestreu Gospodinu, to je dobra zemlja i zauzmimo je jer je moæe-mo zadobiti.

Iskustva i vienja

5 Ovo je vienje Ellen White dobila nakon velikog adventnog razoËara-nja 1844. i prvi put je objavljeno 1846. U to je vrijeme vidjela samo neko-liko buduÊih dogaaja. Kasnija su vienja bila potpunija. Vidi Dodatak.

14

Rani spisi34

Dok sam se molila kod obiteljskog oltara, Sveti Duh jesiπao na mene i Ëinilo mi se da se uzdiæem sve viπe i viπe,visoko iznad mraËnog svijeta. Osvrnula sam se traæeÊi u svijetuadventni narod, ali ga nisam mogla naÊi dok mi jedan glasnije rekao: “Pogledaj ponovno i malo viπe.” Nato sam podi-gla oËi i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visokoiznad svijeta. Po toj stazi iπao je adventni narod prema gradukoji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom poËetku putaiza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan aneorekao da je ponoÊni poklik. Ovo svjetlo je obasjavalo Ëitavustazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Doklegod su pogled upirali u Isusa koji je iπao pred njima vodeÊiih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i reklida je grad odviπe daleko i da su oËekivali kako Êe prije stiÊido njega. Isus ih je hrabrio podignuvπi svoju slavnu desni-cu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplaviloadventnu skupinu pa su povikali: “Aleluja!” Drugi su se ne-promiπljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bogkoji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je iπËeznu-lo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticalii iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mraËan i zaosvijet. Uskoro smo6 Ëuli Boæji glas poput πuma mnogih vo-da, koji nam je objavio dan i Ëas Isusova dolaska. Æivi sveti,njih 144.000, Ëuli su i razumjeli reËeno, dok su zli mislilida se radi o grmljavini ili potresu. Kada je Bog rekao vrije-me, izlio je na nas Svetoga Duha i naπa su lica poËela odsja-jivati Boæju slavu, kao πto je svijetlilo Mojsijevo lice kad jesiπao sa Sinaja.

Svih je 144.000 bilo zapeËaÊeno i savrπeno ujedinjeno.Na njihovim Ëelima bilo je napisano: Bog, Novi Jeruzalem iblistava zvijezda koja je sadræavala Isusovo novo ime. Pri po-gledu na naπe radosno, sveto stanje, zli su se razgnjevili ipojurili da nas uhvate kako bi nas strpali u zatvor, a mi smou Gospodnje ime pruæili ruku dok su oni bespomoÊno palina zemlju. Tada su oni iz Sotonine sinagoge znali da Bogljubi nas koji smo mogli jedan drugome oprati noge i poz-draviti braÊu svetim cjelovom, pa su se poklonili pred na-πim nogama.

6 Vidi Dodatak.

15

35

Ubrzo je naπ pogled privukla pojava malog tamnog ob-laka na istoku, veliËine otprilike pola ËovjeËjeg dlana, za kojismo svi znali da je znak Sina »ovjeËjeg. Svi smo u sveËanojtiπini promatrali kako se oblak pribliæava i postaje sve svje-tliji i veliËanstveniji da bi se konaËno pretvorio u veliki bi-jeli oblak. Donja strana bila mu je kao u plamenu. Iznadoblaka se dizala duga, dok su oko njega deseci tisuÊa an-ela pjevali najljepπu pjesmu, a na oblaku je sjedio Sin »o-vjeËji. Kosa Mu je bila bijela i u uvojcima se spuπtala naramena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bilekao razgorjeli oganj; u desnoj ruci je imao srp, a u lijevojsrebrnu trubu. OËi su Mu bile plamen ognjeni kojim je pro-dirao u dno duπe svoje djece. Lica svih okupljenih problije-djela su, a lica onih koje je Bog odbacio pocrnjela. Ondasmo svi povikali: “Tko Êe opstati? Je li moja odjeÊa bez mrlje?”Na to su aneli prestali pjevati i za trenutak je zavladala za-straπujuÊa tiπina dok Isus nije progovorio: “Opstat Êe samooni u kojih su Ëiste ruke i Ëisto srce; dosta vam je mojamilost.” Na te su se rijeËi naπa lica ponovno oblila sjajem iradost je ispunila svako srce. Aneli su sada joπ glasnije za-pjevali, dok se oblak sve viπe pribliæavao Zemlji.

Zatim je odjeknula Isusova srebrna truba dok se spu-πtao na oblaku okruæen ognjenim plamenovima. Pogledaoje na grobove usnulih pravednika da bi zatim svoj pogled iruke podigao prema nebu i povikao: “Probudite se, probu-dite se, probudite se vi koji spavate u prahu i ustanite!” Nato je silan potres zatresao Zemlju. Grobovi su se otvorili imrtvi su iziπli obuËeni besmrtnoπÊu. Kad su prepoznali svojeprijatelje koje im je smrt otela, 144.000 povikale su: “Aleluja!”i u istom trenutku su se preobrazili i bili odneseni u zrak ususret Gospodinu.

Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do sta-klenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ihdesnicom stavio na glavu svakome od nas. Dao nam je i zlatneharfe i palme pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrπenomËetverokutu stajale su 144.000. Neki od njih imali su vrloblistave krune, a drugi ne baπ tako sjajne. Neke su krunebile teπke od zvijezda, dok su ih druge imale tek nekoliko.Svatko je bio potpuno zadovoljan svojom krunom. I svi subili obuËeni u veliËanstvene bijele haljine koje su ih pokri-

Iskustva i vienja

17

16

Rani spisi36

vale od vrata do stopala. Aneli su bili svuda oko nas doksmo koraËali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isusje podignuo svoju moÊnu, slavnu ruku dræeÊi biserna vratakoja su se otvorila na svojim svjetlucavim πarkama i rekaonam: “Oprali ste svoje haljine u mojoj krvi i Ëvrsto se dræalimoje istine. Uite!” Svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo punopravo na ovaj grad.

Tu smo ugledali drvo æivota i Boæje prijestolje. Iz prije-stolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke biloje stablo æivota. Na jednoj obali rijeke bilo je stablo, a nadrugoj takoer stablo, oba od Ëistog prozirnog zlata. Isprvasam mislila da vidim dva stabla. Ponovno sam pogledala ividjela da su na vrhu sjedinjena u jedno stablo. Takvo jebilo stablo æivota na obje strane rijeke æivota. Njegove suse grane savijale do mjesta na kojem smo mi stajali i plodje bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomijeπano sa sre-brom.

Kad smo otiπli pod stablo i sjeli da uæivamo u ljepotitog mjesta, priπla su nam braÊa Fitch i Stockman7 koja sunavijeπtala Evanelje o kraljevstvu i koju je Bog poloæio ugrob da bi ih spasio, i pitala nas πto smo doæivjeli dok suoni spavali. Pokuπali smo se prisjetiti svojih najveÊih kuπ-nji, ali su one izgledale toliko male u usporedbi s izvanred-no velikom i vjeËnom slavom koja nas je okruæivala da ihnismo mogli spomenuti pa smo svi povikali: “Aleluja, Neboje stvarno lako zadobiti!” i dotaknuli svoje bljeπtave harfetako da je nebeski svod odjekivao od njihovih zvukova.

S Isusom na Ëelu siπli smo iz grada na ovu Zemlju, naveliku i visoku planinu koja nije mogla podnijeti Isusa pase raspolovila tako da je nastala velika ravnica. Onda smougledali veliki grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, potroja sa svake strane i s po jednim anelom na svakim vra-tima. Svi smo povikali: “Dolazi grad, veliki grad silazi s Ne-ba od Boga”, i on se spustio na mjesto na kojem smo sta-jali. Onda smo poËeli promatrati πto se nalazi izvan grada.Vidjela sam prekrasne kuÊe koje su izgledale kao od srebra,na Ëetiri stupa ukraπena prekrasnim biserima. U njih su setrebali naseliti sveti. Svaka je imala zlatnu policu. Vidjela sam

7 Vidi Dodatak.

18

37

mnoge svete kako ulaze u kuÊe, skidaju blistave krune istavljaju ih na policu, a zatim izlaze u polja iza kuÊa da ne-πto obave na zemlji; ne onako kako to mi radimo sa zem-ljom ovdje; ne, ne. Blistavo svjetlo okruæivalo je njihovu glavui oni su stalno klicali i slavili Boga.

Vidjela sam joπ jednu poljanu prepunu raznovrsnog cvi-jeÊa i dok sam ga brala, uskliknula sam: “Ovo neÊe nikaduvenuti.” Zatim sam vidjela poljanu s visokom travom, prekra-snoga izgleda; trava je bila predivno zelena s odbljeskom sre-bra i zlata; ponosno se lelujala u slavu Kralja Isusa. Zatimsmo stigli u podruËje prepuno svakovrsnih æivotinja — bioje tu lav, janje, ris i vuk, svi zajedno u savrπenoj slozi. Proπlismo posred njih i one su nas miroljubivo slijedile. Zatimsmo uπli u πumu, ne mraËnu kao πto su naπe ovdje; ne, ne,veÊ svijetlu i predivnu; grane stabala su se lelujale i mi smosvi kliknuli: “Æivjet Êemo mirno u pustinji i spavati po πu-mama.” Proπli smo kroz πumu jer smo bili na putu na goruSion.

Usput smo sreli skupinu koja je takoer promatrala lje-potu ovog mjesta. Primijetila sam na njihovoj odjeÊi crveniporub; njihove su krune bile blistave, a odjeÊa savrπeno bi-jela. Kad smo ih pozdravili, upitala sam Isusa tko su oni.On je rekao da su to muËenici koji su izgubili æivot radiNjega. Pratilo ih je druπtvo mnogobrojne djece; i ona su imalacrveni porub na odjeÊi. Gora Sion bila je upravo pred na-ma i na vrhu se nalazio veliËanstveni hram, a oko njega joπsedam gora na kojima su rasle ruæe i ljiljani. Vidjela samdjecu kako se penju ili, ako im se viπe svia, lete pomoÊumalih krila do vrha brda i beru cvijeÊe koje nikad ne vene.Oko hrama su rasla svakovrsna stabla da uljepπaju prizor:πimπir, bor, jela, maslina, mirta, nar i smokva savijali su sepod teretom zrelih plodova πto je to mjesto Ëinilo joπ veli-Ëanstvenijim. Upravo kad smo trebali uÊi u sveti hram, Isusje svojim umilnim glasom rekao: “Samo 144.000 ulaze naovo mjesto”, a mi smo uskliknuli: “Aleluja!”

Hram je bio oslonjen na sedam stupova, svaki od pro-zirnog zlata, ukraπen prekrasnim biserima. Ne mogu opisatiljepotu koju sam tamo vidjela. O kad bih mogla govoritikanaanskim jezikom, mogla bih tek blijedo opisati slavu bo-ljega svijeta. Vidjela sam tamo kamene ploËe s ugraviranim

Iskustva i vienja

19

Rani spisi38

imenima 144.000 zlatnim slovima. Nakon πto smo vidjeli lje-potu hrama, iziπli smo i Isus nas je napustio i otiπao u grad.Uskoro smo Ëuli Njegov umilni glas kako govori: “Doite,narode moj, vi koji ste iziπli iz velike nevolje i vrπili mojuvolju; stradali ste radi mene; doite na veËeru, a ja Êu seopasati da vas posluæujem.” Mi smo poviknuli: “Aleluja! Sla-va!” i uπli u grad. Vidjela sam stol od Ëistog srebra, duga-Ëak viπe kilometara, ali smo ga pogledom mogli obuhvatiti.Vidjela sam plod sa stabla æivota, manu, bademe, smokve,nar, groæe i mnoge druge vrste voÊa. Pitala sam Isusa smi-jem li jesti od tih plodova. On je rekao: “Ne sada. Oni kojijedu od ovih plodova, ne vraÊaju se viπe na Zemlju. Ali akobudeπ vjerna, joπ malo i jest Êeπ plodove sa stabla æivota ipiti vodu s izvora.” Onda me aneo njeæno spustio na ovajmraËni svijet. Ponekad pomislim kako viπe ne mogu ovdjeostati; sve na Zemlji izgleda tako sumorno. OsjeÊam se vrloosamljenom jer sam vidjela bolju zemlju. O kad bih imalakrila golubice pa da odletim i naem pokoj!

* * *

Po zavrπetku vienja sve mi je izgledalo drukËije; nekakoprena pokrivala je sve πto sam promatrala. O kako mi jemraËan izgledao ovaj svijet. Plakala sam kad sam se ponov-no naπla ovdje, proæeta silnom Ëeænjom za domom. Vidjelasam bolji svijet i nakon njega sve mi se ovdje uËinilo ruæ-nim. Svoje vienje ispriËala sam naπoj maloj skupini u Port-landu; oni su bili potpuno uvjereni da je poteklo od Boga.Bilo je to vrijeme ispunjeno silom. Na nama je poËivala sve-Ëanost vjeËnosti. Oko tjedan dana poslije Gospodin mi jedao drugo vienje i pokazao kuπnje kroz koje moram proÊite da moram poÊi i drugima iznijeti ono πto mi je otkrio,da Êu naiÊi na veliko protivljenje i pritom trpjeti duπevnepatnje. Ali aneo je rekao: “Dosta ti je Boæja milost; On Êeti pomoÊi.”

Nakon ovog vienja bila sam jako uznemirena. Bila samslabog zdravlja i imala samo sedamnaest godina. Znala samda su mnogi pali zbog samouzviπenja i da Êe me Bog napustitiako se u bilo Ëemu ponesem, pa Êu svakako biti izgublje-na. Obratila sam se Gospodinu s molbom i molila Ga da

20

39

ovo breme poloæi na nekoga drugog. »inilo mi se da ga nemogu nositi. Dugo sam leæala niËice, ali sve πto sam dobilabio je odgovor: “Objavi drugima ono πto sam ti otkrio.”

Tijekom mojeg sljedeÊeg vienja usrdno sam molilaGospodina da me saËuva od samouzviπenja ako veÊ moramiÊi i iznijeti ono πto mi je pokazao. Onda mi je pokazao daje moja molitva usliπana i da Êe On, budem li u opasnostida se ponesem, na me poloæiti ruku pa Êu se razboljeti. Aneoje rekao: “Ako vjerno izneseπ vijest i ustrajeπ do kraja, jestÊeπ rod sa stabla æivota i piti vodu iz rijeke æivota.”

Ubrzo se poËelo govoriti da su vienja posljedica mes-merizma8 i mnogi su adventisti bili spremni u to povjero-vati i dalje πiriti. Jedan lijeËnik, cijenjen kao mesmerist, rekaomi je da su moja vienja mesmeristiËka i da se na menemoæe vrlo lako utjecati i da bi me mogao mesmerizirati iuËiniti da dobijem vienje. Rekla sam mu da mi je Gospo-din u vienju pokazao da mesmerizam potjeËe od avla, izbezdana, i da Êe uskoro otiÊi tamo zajedno s onima koji senjime nastave sluæiti. Zatim sam mu dopustila da me mes-merizira ako moæe. Pokuπavao je viπe od pola sata pribjega-vajuÊi razliËitim postupcima da bi na kraju odustao. Vjeromu Boga mogla sam se oduprijeti njegovom utjecaju tako dami nije ni najmanje naudio.

Ako sam imala vienje na nekom sastanku, mnogi bi go-vorili da je to posljedica uzbuenja i da me je netko mes-merizirao. Ja bih na to otiπla u πumu gdje me nije moglovidjeti nijedno oko ni Ëuti ijedno uho i molila se Bogu i Onbi mi ponekad tamo dao vienje. Zatim bih se radovala irekla im πto mi je Bog nasamo otkrio tamo gdje na me nijemogao utjecati nijedan smrtnik. Ali neki su mi govorili dasam sama sebe mesmerizirala. O, pomislila sam, zar je doπlodotle da oni koji iskreno pristupaju Bogu da prihvate Nje-gova obeÊanja i mole za Njegovo spasenje budu optuæenida su pod pokvarenim i po duπu pogubnim utjecajem mes-merizma? Molimo li naπeg dragog nebeskog Oca za “kruh”da bismo dobili samo “kamen” ili “πtipavca”? Takve su mistvari ranjavale duh i nanosile bol duπi i dovodili me do oËajajer su me mnogi uvjeravali da ne postoji Sveti Duh i da su

Iskustva i vienja

8 Vidi Dodatak.

22

21

Rani spisi40

svi doæivljaji svetih Boæjih ljudi bili samo mesmerizam ili So-tonine prijevare.

U to se vrijeme u saveznoj dræavi Maine pojavio fanati-zam. Neki su izbjegavali svaki rad i osuivali sve koji nisudijelili njihovo miπljenje o toj i drugim stvarima koje su sma-trali vjerskim duænostima. Bog mi je ove zablude otkrio uvienju i poslao me da ih objavim Njegovoj zabludjeloj dje-ci, ali su mnoga od njih potpuno odbacila vijest i optuæilame da se priklanjam svijetu. S druge strane nominalni ad-ventisti su me optuæivali za fanatizam pa su me laæno, a nekizlobno, prikazali kao vou fanatizma kojeg sam se trudilaonemoguÊiti. Odredili su razliËita vremena Gospodnjeg do-laska i nametali ih braÊi, ali mi je Gospodin pokazao da Êesva ona proÊi jer prije Kristovog dolaska mora doÊi vrijemenevolje i da Êe svako odreivanje vremena, kada se ne is-puni, samo oslabiti vjeru Boæjeg naroda. Zbog toga su meoptuæili da se ponaπam kao zao sluga koji je u svojem srcugovorio: “Moj gospodar neÊe doÊi zadugo.”

Sve mi je to teπko optereÊivalo duπu i u zbunjenosti samponekad doπla u kuπnju da posumnjam u ono πto sam do-æivjela. Jednog jutra, za vrijeme obiteljske molitve, na meneje poËela djelovati Boæja sila i u tom sam trenutku pomi-slila da je to mesmerizam pa sam mu se usprotivila. Istogtrenutka sam onijemjela i nekoliko trenutaka bila nesvjesnasvega oko sebe. Tada sam shvatila da sam sagrijeπila πto samposumnjala u Boæju silu i da sam zbog toga onijemjela i daÊe mi se jezik odrijeπiti u manje od dvadeset Ëetiri sata. Po-kazana mi je karta na kojoj su zlatnim slovima bila napi-sana poglavlja i redci pedesetak tekstova iz Svetoga pisma.9

Nakon zavrπetka vienja zatraæila sam ploËicu i na njoj na-pisala da sam nijema, kao i ono πto sam vidjela i da æelimveliku Bibliju. Uzela sam Bibliju i odmah otvorila sve tek-stove koje sam vidjela na karti. Cijelog dana nisam moglagovoriti. Rano iduÊeg jutra duπu mi je ispunila radost i mojse jezik oslobodio da kliËem hvale Bogu. Nakon toga se viπenisam usuivala posumnjati niti se za trenutak oduprijeti Boæ-joj sili, bez obzira na to πto Êe drugi misliti o meni.

9 Ovi tekstovi navedeni su na kraju ovog ulomka, str. 42—47.

23

41

Dok sam 1846. bila u Fairhavenu u saveznoj dræavi Mas-sachusetts, moja sestra (koja me je obiËno pratila u to vri-jeme), sestra A., brat G. i ja krenuli smo Ëamcem s jedromu posjet jednoj obitelji na West Islandu. Bila je skoro noÊkad smo krenuli. Plovili smo kratko vrijeme kad se iznena-da podigla oluja. Sijevalo je i grmjelo i kiπa se kao bujicaizlila na nas. »inilo se da Êemo sigurno propasti ako nasBog ne izbavi.

Kleknula sam u Ëamcu i poËela moliti Boga da nas iz-bavi. I tamo usred bijesnih valova, dok se voda prelijevalapreko nas, dobila sam vienje i vidjela da Êe se prije osu-πiti svaka kap mora nego da mi stradamo, jer je moj posaotek zapoËeo. Po zavrπetku vienja svi su moji strahovi ne-stali i mi smo pjevali i slavili Boga; naπ mali Ëamac bio jeza nas ploveÊi Betel. Urednik The Advent Heralda rekao jekako je poznato da su moja vienja “posljedica mesmeris-tiËkog djelovanja”. Ali, pitam, kakve je moguÊnosti za mes-meristiËke postupke bilo u takvim trenucima? Brat G. Ëinioje viπe nego πto je mogao da upravlja Ëamcem. Pokuπao seusidriti, ali se sidro vuklo za nama. Naπ je Ëamac poskakivaona valovima i bio tjeran vjetrom; bilo je tako mraËno danismo mogli vidjeti s jednog kraja Ëamca do drugoga. Ubr-zo se sidro zakvaËilo i brat G. je pozvao u pomoÊ. Na oto-ku su bile samo dvije kuÊe i pokazalo se da smo bili blizujedne od njih, ali ne one u koju smo æeljeli doÊi. Cijela obi-telj se veÊ spremila na spavanje osim malog djeteta koje jezahvaljujuÊi providnosti Ëulo poziv za pomoÊ na moru. Njegovotac je uskoro doπao da nam pomogne pa nas je u malomËamcu prevezao na obalu. VeÊi dio noÊi proveli smo uzahvaljivanju i slavljenju Boga za Njegovu Ëudesnu dobrotuprema nama.

* * *

Iskustva i vienja

24

Rani spisi42

TEKSTOVI SPOMENUTI NA PRETHODNOJ STRANICI

(u prijevodu Dude i FuÊaka)

I evo, buduÊi da nisi povjerovao mojim rijeËima, koje Êe seispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet Êeπ i neÊeπ moÊi govoriti dodana dok se to ne zbude. (Lk 1,20)

Sve πto ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojegauzima i — navjeπÊivat Êe vama. (Iv 16,15)

Svi se napuniπe Duha Svetoga i poËeπe govoriti drugim jezici-ma, kako im veÊ Duh davaπe zboriti. (Dj 2,4)

I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj sluga-ma svojim sa svom smjeloπÊu navjeπÊivati rijeË tvoju! Pruæi rukusvoju da bude ozdravljenja, znamenja i Ëudesa po imenu svetogaSluge tvoga Isusa. I poπto se pomoliπe, potrese se mjesto gdje bi-jahu sabrani, i svi se napuniπe Duha Svetoga te stanu navjeπÊivatirijeË Boæju smjelo. (Dj 4,29-31)

Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinjeda ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Iπtite i datÊe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte i otvorit Êe vam se! Doista,tko god iπte, prima; i tko traæi, nalazi; i onomu koji kuca, otvoritÊe se. Ta ima li koga meu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaiπtekruha, kamen dao? Ili ako ribu zaiπte, zar Êe mu zmiju dati? Akodakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, ko-liko li Êe viπe Otac vaπ, koji je na nebesima, dobrima obdariti onekoji ga zaiπtu! Sve, dakle, πto æelite da ljudi vama Ëine, Ëinite i vinjima. To je, doista, Zakon i Proroci. »uvajte se laænih prorokakoji dolaze k vama u ovËjem odijelu, a iznutra su vuci grabeæljivi.(Mt 7,6-12.15)

Ustat Êe, doista, laæni kristi i laæni proroci i iznijeti znamenjavelika i Ëudesa da, bude li moguÊe, zavedu i izabrane. (Mt 24,24)

Kao πto primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu æivite:ukorijenjeni i nazidani na njemu i uËvrπÊeni vjerom kako ste pou-Ëeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuËe mudro-vanjem i ispraznim zavaravanjem πto se oslanja na predaju ljud-sku, na “poËela svijeta”, a ne na Krista. (Kol 2,6-8)

Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaÊa! Postoja-nosti vam uistinu treba da biste vrπeÊi volju Boæju zadobili obe-Êano. Jer joπ malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doÊi Êe i neÊezakasniti. A pravednik Êe moj od vjere æivjeti, ako li pak otpadne,

25

43

ne mili se on duπi mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebina propast, nego od onih koji vjeruju na spas duπe. (Heb 10,35-39)

Zaista, tko ue u njegov poËinak, poËinuo je od djela svojihkao ono i Bog od svojih. Pohitimo dakle uÊi u taj PoËinak da ni-tko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. Æiva je, uistinu, RijeËBoæja i djelotvorna; oπtrija je od svakoga dvosjekla maËa; prodiredotle da dijeli duπu i duh, zglobove i moædinu te prosuuje na-kane i misli srca. (Heb 4,10-12)

Uvjeren sam u ovo: Onaj koji otpoËe u vama dobro djelo, do-vrπit Êe ga do Dana Krista Isusa ... Samo se ponaπajte dostojnoevanelja Kristova, pa — doπao ja i vidio vas ili nenazoËan sluπaoπto je s vama — da mogu utvrditi kako ste postojani u jednomeduhu i jednoduπno se zajedniËki borite za evaneosku vjeru neplaπeÊi se ni u Ëemu protivnika. To je njima najava njihove propasti,a vaπega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: “za Krista”,ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti. (Fil 1,6.27-29)

Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.Sve Ëinite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni iËisti, djeca Boæja neporoËna posred poroda izopaËena i lukava ukojem svijetlite kao svjetlila u svijetu. (Fil 2,13-15)

UbuduÊe jaËajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obu-cite svu opremu Boæju da se mognete oduprijeti lukavstvima av-lovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhov-niπtava, protiv Vlasti, protiv upravljaËa ovoga mraËnoga svijeta, protivzlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremomBoæjom da uzmognete odoljeti u dan zli i odræati se kada sve nad-vladate. Dræite se dakle! Opaπite bedra istinom, obucite oklop pra-vednosti, potpaπite noge spremnoπÊu za evanelje mira! U svemuimajte uza se πtit vjere: njime Êete moÊi ugasiti ognjene strijeleZloga. Uzmite i kacigu spasenja i maË Duha, to jest RijeË Boæju.Svakovrsnom se molitvom i proπnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnoπÊu i molitvom za sve svete,(Ef 6,10-18)

Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praπtaj-te jedni drugima kao πto i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,32)

Poπto ste posluhom istini oËistili duπe svoje za nehinjeno bra-toljublje, od srca æarko ljubite jedni druge. (1 Pt 1,22)

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao πto samja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom Êe svi znati daste moji uËenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv13,34.35)

Iskustva i vienja

27

26

Rani spisi44

Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? InaËe nistepravi. (2 Kor 13,5)

Po milosti Boæjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj po-stavih temelj, a drugi naziuje; ali svaki neka pazi kako naziuje.Jer nitko ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji jepostavljen, a taj je Isus Krist. Naziuje li tko na ovom temelju zla-tom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom — svaËijeÊe djelo iziÊi na svjetlo. Onaj Êe Dan pokazati jer Êe se u ognjuoËitovati. I kakvo je Ëije djelo, oganj Êe iskuπati. (1 Kor 3,10-13)

Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavinadglednicima, da pasete Crkvu Boæju koju steËe krvlju svojom.Ja znam da Êe nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutnikoji ne πtede stada, a izmeu vas Êe samih ustati ljudi koji Êe iskriv-ljavati nauk da bi odvukli uËenike za sobom. (Dj 20,28-30)

»udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu takobrzo prelazite na neko drugo evanelje, koje uostalom i ne posto-ji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoÊe prevratiti evaneljeKristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam aneo s neba navjeπ-Êivao neko evanelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, nekaje proklet! ©to smo veÊ rekli, to sad i ponavljam: navjeπÊuje li vamtko neko evanelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.(Gal 1,6-9)

Naprotiv, sve πto u tami rekoste, na svjetlu Êe se Ëuti; i πtoste po skroviπtima u uho πaptali, propovijedat Êe se po krovovi-ma. A kaæem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubi-jaju tijelo, a nakon toga nemaju viπe πto uËiniti. Pokazat Êu vamkoga vam se bojati: onoga se bojte koji poπto ubije, ima moÊ bacitiu pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrap-ËiÊa za dva novËiÊa? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja.A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji stenego mnogo vrabaca! (Lk 12,3-7)

Ta pisano je: Anelima Êe svojim zapovjediti za tebe da teËuvaju. I: Na rukama Êe te nositi da se gdje nogom ne spotakneπo kamen. (Lk 4,10.11)

Ta Bog koji reËe: Neka iz tame svjetlost zasine, on zasvijetli usrcima naπim da nam spoznanje slave Boæje zasvijetli na licu Kri-stovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanrednaona snaga bude oËito Boæja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, aline pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdvajajuÊi; progonjeni, ali ne na-puπteni; obarani, ali ne oboreni. (2 Kor 4,6-9)

28

45

Ta ova malenkost naπe Ëasovite nevolje donosi nam obilato,sve obilatije, breme vjeËne slave jer nama nije do vidljivog negodo nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo — vjeËno. (2Kor 4,17.18)

Vas koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje, spremno dase objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sadamoæda trebalo malo i æalostiti zbog razliËitih kuπnja: da prokuπa-nost vaπe vjere — dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipaku vatri kuπa — stekne hvalu, slavu i Ëast o Objavljenju Isusa Kri-sta. (1 Pt 1,5-7)

Da, sada æivimo kada ste vi postojani u Gospodinu! (1 Sol 3,8)

A ovi Êe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime Êe mojeizganjati zloduhe, novim Êe jezicima zboriti, zmije uzimati; i popijuli πto smrtonosno, ne, neÊe im nauditi; na nemoÊnike Êe ruke po-lagati, i bit Êe im dobro. (Mk 16,17.18)

Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naπ sin i da seslijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvoriooËi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govo-ri!” Rekoπe tako njegovi roditelji jer su se bojali Æidova. Æidovi sedoista veÊ bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopÊiti svakikoji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoπe njegovi roditelji: “Pu-noljetan je, njega pitajte!” Pozvaπe stoga po drugi put Ëovjeka kojibijaπe slijep i rekoπe mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je tajËovjek greπnik!” Nato im on odgovori: “Je li greπnik, ja ne znam.Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoπe mu opet: “©toti uËini? Kako ti otvori oËi?” Odgovori im: “VeÊ vam rekoh i neposluπaste me. ©to opet hoÊete Ëuti? Da ne kanite i vi postati njego-vim uËenicima?” (Iv 9,20-27)

I πto god zaiπtete u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otacu Sinu. Ako me πto zaiπtete u moje ime, uËinit Êu. Ako me ljubite,zapovijedi Êete moje Ëuvati. (Iv 14,13-15)

Ako ostanete u meni i rijeËi moje ako ostanu u vama, πto godhoÊete, iπtite i bit Êe vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da dono-site mnogo roda i da budete moji uËenici. (Iv 15,7.8)

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao Ëovjek opsjednut ne-Ëistim duhom. On povika: “©to ti imaπ s nama, Isuse NazareÊanine?Doπao si da nas uniπtiπ? Znam tko si: Svetac Boæji!” Isus mu zapri-jeti: “Umukni i izii iz njega!” (Mk 1,23-25)

Uvjeren sam doista: ni smrt ni æivot, ni aneli ni vlasti, nisadaπnjost ni buduÊnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi

Iskustva i vienja

30

29

Rani spisi46

stvor neÊe nas moÊi rastaviti od ljubavi Boæje u Kristu Isusu Gospo-dinu naπem. (Rim 8,38.39)

Anelu Crkve u Filadelfiji napiπi: “Ovo govori Sveti, Istiniti,Onaj koji ima kljuË Davidov i kad otvori, nitko neÊe zatvoriti; kadzatvori, nitko neÊe otvoriti: Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam predtobom vrata kojih nitko zatvoriti ne moæe. Doista, malena je tvojasnaga, a oËuvao si moju rijeË i nisi zatajio mog imena. Evo, dovestÊu neke iz sinagoge Sotonine — koji sebe zovu Æidovi, a nisu, negolaæu — evo, prisilit Êu ih da dou da ti se do nogu poklone teupoznaju da te ja ljubim. BuduÊi da si oËuvao moju rijeË o posto-janosti, i ja Êu oËuvati tebe od Ëasa kuπnje koji ima doÊi na savsvijet da se iskuπaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. »vrsto dræi πtoimaπ da ti nitko ne ugrabi vijenca. Pobjednika Êu postaviti stupomu hramu Boga moga i odande on viπe neÊe iziÊi i napisat Êu nanjemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalemakoji sie s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Tko ima uho,nek posluπa πto Duh govori crkvama!” (Otk 3,7-13)

Ti se ne okaljaπe sa æenama, djevci su! Oni prate Jaganjca ka-mo god poe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;na ustima se njihovim laæ ne nae, neporoËni su. (Otk 14,4.5)

Naπa je pak domovina na nebesima, odakle iπËekujemo Spasi-telja, Gospodina naπega Isusa Krista. (Fil 3,20)

Strpite se dakle, braÊo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratariπËekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobijekiπu ranu i kasnu. Strpite se i vi, oËvrsnite srca jer se Dolazak Go-spodnji pribliæio! (Jak 5,7.8)

Snagom kojom ima moÊ sve sebi podloæiti on Êe preobrazitiovo naπe bijedno tijelo i suobliËiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil3,21)

I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin »o-vjeËji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oπtar srp. I drugi jedananeo izie iz hrama viËuÊi iza glasa onomu πto sjedi na oblaku:“Mahni srpom i æanji jer doe Ëas æetvi, zrela je æetva zemaljska!”I onaj πto sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi poænjeve-na. I drugi jedan aneo izie iz hrama nebeskoga. I on imaπe oπ-tar srp. (Otk 14,14-17)

Dakle: preostaje neki subotni poËinak narodu Boæjemu! (Heb4,9)

I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, op-remljen kao zaruËnica nakiÊena za svoga muæa. (Otk 21,2)

31

47

I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto Ëetr-deset i Ëetiri tisuÊe — na Ëelima im napisano ime njegovo i imeOca njegova! (Otk 14,1)

I pokaza mi rijeku vode æivota, bistru kao prozirac: izvire izprijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskoga trga, s obje stra-ne rijeke, stablo æivota πto rodi dvanaest p