HARRY

POTTER

I ZATOENIKAZKABANA

GLAVA PRVASovinska potaHarry Potter bio je po mnogo emu neobian djeak. Prvo, mrzio je ljetne ferije vie nego ijedno drugodoba godine. Drugo, ozbiljno je elio za vrijeme ferija kod kue uiti, ali je morao to raditi potajno, ugluho doba noi. Sluajno je jo k tome bio i arobnjak.Bliila se pono a on je leao potrbuke u krevetu, s pokrivaima navuenim preko glave poput atora,drei u jednoj ruci depnu bateriju pred otvorenom knjiurinom uvezanom u kou (PovijestmagijeAdalberta Wafflinga) naslonjenom na jastuk. Namrten, prelazio je vrhom orlovog pera postranici i traio neto to bi mu moglo pomoi pri pisanju sastavka "Spaljivanje vjetica u etrnaestomstoljeu bilo je potpuno besmisleno", uz naputak -molim detaljno razraditi.Pero mu je zastalo na poetku pasusa koji je neto obeavao. Harry bolje namjesti naoale s okruglimstaklima na nosu, priblii bateriju knjizi i proita:U srednjem vijeku ljudi koji nisu bili arobnjaci (poznatiji pod nazivom bezjaci) posebno su se bojalimagije, iako su je jedva znali prepoznati. U onim rijetkim prigodama kad bi uspjeli uhvatiti neku pravuvjeticu ili vjeca, spaljivanje nije imalo nikakva uinka. Vjetica ili vjetac izveli bi osnovnu aroliju zasmrzavanje plamena, a onda bi toboe vritali od boli, iako su zapravo osjeali samo ugodno kakljanje.U stvari, Vendelinka Objeenjakinja toliko je uivala u samospaljivanju da je dopustila sebi da je ulovenita manje nego etrdeset sedam puta u raznim oblijima.Harry je turio pero meu zube i posegnuo ispod jastuka za boicom tinte i svitkom pergamenta. Polako ivrlo oprezno otepio je boicu, umoio pero u tintu i poeo pisati zastajui svaki as da osluhne nee liuti kakve umove, jer da je tko od Dursleyjevih, naputu do kupaonice uo kripu pera, vjerojatno bi gazatvorili u ugraeni ormar ispod stuba i drali u njemu do kraja ferija.Upravo zbog obitelji Dursley u Kalininu prilazu broj etiri Harry nije nikad uivao u ljetnim ferijama. TetaPetunia, tetak Vernon i njihov sin Dudley bili su Harryjevi jedini ivi roaci. Svi su oni bili bezjaci izastupali su tipino srednjovjekovno miljenje o magiji. Harryjevi pokojni roditelji, koji su i sami bilivjetica i arobnjak, nikad se nisu spominjali pod krovom Dursleyjevih. Godinama su se teta Petunia itetak Vernon nadali da e, budu li Harryja neprestano drali na uzdi, uspjeti mu tu glupu magiju izbiti izglave. Na njihovu veliku alost, to im nije polo za rukom pa su neprestano ivjeli u strahu da netkosluajno ne otkrije da je Harry u posljednje dvije godine najvie vremena proveo u koli za vjetice iarobnjake u Hogwartsu. Najvie to su do tada Dursleyjevi mogli uiniti bilo je da na poetku ljetnihferija stave pod klju Harryjeve arobnjake knjige, arobni tapi, kotli i metlu, i da mu zabranerazgovarati sa susjedima.Harryju je najvei problem bilo upravo to to nije mogao doi do svojih arobnjakih knjiga, jer su muprofesori u Hogwartsu bili zadali svu silu domaih zadaa. Posebno ga je muio sastavak o napicima zasmanjivanje to mu ga je bio zadao profesor Snape, kojeg je najmanje volio i koji e jedva doekatipriliku da mu izrekne jednomjesenu kaznu. Stoga se Harry ve u prvom tjednu ferija posluiolukavtinom. Kad su tetak Vernon, teta Petunia i Dudley otili u vrt ispred kue da se dive novomslubenom automobilu tetka Vernona (na sav glas, kako bi za to saznali i svi susjedi), Harry se oduljao uprizemlje, pribadaom otkljuao lokot na ormaru, zgrabio nekoliko svojih knjiga i sakrio ih u svoju sobu.Pod uvjetom da ne napravi packe od tinte na posteljini, Dursleyjevi nee nikad ni saznati da on po noiui u svojoj sobi magiju.Poto-poto je elio izbjei okapanja s tetom i tetkom, jer su oni bili ve nabrueni na njega, samo zatoto ga je tjedan dana nakon poetka ferija nazvao jedan kolega arobnjak.Ron Weasley, koji je bio jedan od njegovih najboljih prijatelja u Hogwartsu, bio je iz obitelji samiharobnjaka. To znai da je znao mnogo toga to Harry nije znao, ali i da nikad prije toga nije govoriotelefonom. Na alost, na njegov poziv javio se upravo tetak Vernon."Ovdje Vernon Dursley."Harry, koji je u tom asu sluajno bio u sobi, sledio se kad je iz slualice zauo Ronov glas:"Halo? Halo? ujete me?Mogu... li... dobiti... Harryja... Pottera?"Ron je govorio tako glasno da je tetak Vernon skoio na noge, odmaknuo slualicu na tridesetak

centimetara od uha i zagledao se u nju s mjeavinom bijesa i straha na licu."Tko je to?"zaurlao je prema mikrofonu."Tko ste vi?""Ron... Weasley!"uzvrati mu Ron urlikom kao da se on i tetak Vernon dovikuju svaki s jednog krajanogometnog igralita."Ja... sam... Harryjev... prijatelj... iz... kole..."Tetak Vernon skrene pogled svojih sitnih oiju na Harryja, koji je stajao kao ukopan."Nema ovdje nikakvog Harryja Pottera!"prodere se on drei slualicu u ispruenoj ruci, kao da se bojida slualica ne eksplodira."Nemam pojma o kakvoj to koli govorite! Da me niste vie nazivali! I drite seto dalje od moje familije!"Pa zalupi slualicom kao da baca otrovna pauka.Slijedio je jedan od najgorih napada do tada."Kako se usuuje davati ovaj broj telefona takvima... takvima kao to si ti!"urlao je tetak Vernonprskajui Harryja pljuvakom.Ron je oito shvatio da je uvalio Harryja u nepriliku jer ga nije vie nazivao. Ni Harryjeva najboljaprijateljica iz Hogwartsa, Hermiona Granger, nije mu se javljala. Harry je zakljuio da je Ron rekaoHermioni neka ne naziva Harryja, to je bilo teta jer su roditelji Hermione, najbolje uenice na njihovojgodini, bili bezjaci pa je ona vrlo dobro znala telefonirati, i vjerojatno bi bila toliko pametna da nespomene da pohaa kolu u Hogwartsu.I tako Harry punih pet tjedana nije imao nikakvih vijesti o svojim prijateljima arobnjacima, pa mu ovoljeto nije bilo gotovo nita bolje od prethodnoga. Samo je jedna sitnica predstavljala kakav-takavnapredak - nakon to se zakleo da nee po svojoj sovi Hedvigi slati pisma prijateljima, doputeno mu jeda je puta nou van. Tetak Vernon je tu popustio samo zbog buke koju je Hedviga dizala kad je bilaneprestano zatvorena u svojoj krletki.Harry je prestao pisati o Vendelinki Objeenjakinji i zastao da ponovo osluhne nee li togod uti. Tiinuu mranoj kui remetilo je samo daleko, groktavo hrkanje njegova omanog bratia Dudleyja. Zacijelo jebilo ve vrlo kasno. Harryja su svrbjele oi od umora. Moda e ipak biti bolje da dovri ovaj sastavakidue noi!Zatvorio je poklopac na boici tinte, izvukao ispod kreveta staru jastunicu, potrpao u njubateriju,Povijest magije, svoj sastavak, pero i tintu, pa sve to sakrio pod neprivrenu podnicu ispodkreveta. Zatim je ustao, protegao se i pogledao koliko je sati na budilici s fosforescentnim kazaljkama nanonom ormariu.Bilo je jedan sat u noi. eludac mu se naglo skvrio. Nije ni znao da ve itav sat ima trinaest godina.Jo je jedna Harryjeva neobinost bila u tome to se uope nije radovao svojim roendanima. Nikad nijedobio nijednu roendansku estitku. Dursleyjevi uope nisu marili za njegova dva posljednja roendana,a nije imao razloga vjerovati ni da e ovaj put biti drukije.Proe kroz mranu sobu, pored Hedvigine velike, prazne krletke, i prie otvorenom prozoru. Nasloni sena prozorsku dasku. Nakon to je onako dugo leao pod pokrivaima, godio mu je svjei noni zrak naobrazima. Hedvige nije bilo ve dvije noi. Nije se on bojao za nju - ve je i prije isto ovoliko vremenaizbivala - ali se nadao da e mu se uskoro vratiti. Ona je bila jedino ivo stvorenje u ovoj kui koje se nebi lecnulo kad bi ga ugledalo.Iako je bio jo prilino sitan i mrav za svoje godine, Harry je u ovu posljednju godinu dana porastao zapet-est centimetara. Meutim, kao ugljen crna kosa bila mu je ista kao i uvijek - tvrdokornorazbaruena, radio on s njom to mu drago. Oi su mu ispod naoala bile jarkozelene, a na elu mu seispod kose vidjela tanka brazgotina u obliku munje.Od svih neobinih stvari na Harryju, ta je brazgotina bila ipak najudnija. Nije to bio, kao to suDursleyjevi desetak godina tvrdili, spomen na automobilsku nesreu u kojoj su poginuli Harryjeviroditelji, jer Lilly i James Potter nisu poginuli u automobilskoj nesrei. Njih je ubio, usmrtio najstranijicrni mag u posljednjih stotinu godina, lord Voldemort. Harry je preivio taj napad, a od njega mu jeostala samo ta brazgotina na elu. Voldemortova kletva nije ga ubila nego se odbila od njega na onogakoji ju je izgovorio. Jedva ostavi iv, Voldemort je pobjegao...Harry se poslije opet naao s njim licem u lice u Hogwartsu. Dok je stajao uz otvoren prozor svoje sobeprisjeajui se tog njihovaposljednjeg susreta, Harry je morao priznati sam sebi da moe biti sretan to je doivio svoj trinaestiroendan.Potraio je na zvjezdanom nebu bilo kakav znak od Hedvige. Nadao se da se moda vraa s mrtvim

miem u kljunu oekujui pohvalu za taj svoj pothvat. Zurei rastreseno iznad krovova, tek nakonnekoliko sekunda shvati to zapravo vidi pred sobom.Na zlaanoj mjeseini ocrtavalo se i svakim trenutkom bivalo sve vee neko golemo, udno nakrivljenostvorenje letei ravno prema njemu. Ukipio se gledajui kako se to udovite sve vie sputa. Drei rukuna kvaki prozora, askom je oklijevao da li da zalupi prozorom, ali je tada ono udnovato bie preletjelopreko jedne od ulinih svjetiljaka u Kalininu prilazu, pa Harry pojmi to je to, i naglo se skloni u stranu.Kroz prozor su uletjele tri sove, od kojih su dvije u letu pridravale onu treu, koja je kanda bila bezsvijesti. Sve su tri sletjele na Harryjev krevet i proizvele neto kaoflop, a ona srednja, krupna i siva,prevrnula se umah na stranu i ostala nepomino leati. Za noge joj bijae vezan velik paket.Harry uas prepozna onesvijetenu sovu - bijae to u stvari sovac obitelji Weasley po imenu Errol. Harrypohrli smjesta do kreveta, razvee uzice oko Errolovih nogu, uzme paket i odnese Errola do Hedviginekrletke. Errol otvori jedno mutno oko, tiho hukne u znak zahvalnosti i pone piti vodu.Harry se okrene drugim dvjema sovama. Jedna od njih, velika bijela sova, bila je njegova Hedviga. I onaje nosila paket i bila neobino zadovoljna samom sobom. Dok ju je on oslobaao njezina tereta, njenoga je kljucnula i onda odletjela do Errola.Harry nije prepoznao treu sovu, utosmeu ljepoticu, ali je odmah shvatio odakle dolazi jer mu je ona,uz trei paket, donijela i pismo s peatom Hogwartsa. Kad ju je Harry oslobodio tereta, znaajno senauurila, protegnula krila i odletjela kroz prozor u no.Harry je sjeo na krevet, zgrabio Errolov paket, razderao s njega papir i otkrio dar umotan u zlatni papir iprvu roendansku estitku koju je dobio u ivotu. Pomalo drhtavim prstima otvorio je omotnicu. Iz njesu ispala dva komada papira - pismo i novinski izrezak.Izrezak je oito potjecao iz arobnjakih novina,Dnevnog proroka, jer su se ljudi na crno-bijelimfotografijama micali. Harry uzme izrezak, izravna ga i proita ovo:

SLUBENIK MINISTARSTVA MAGIJE OSVOJIO VELIKU NAGRADUArthur Weasley, predstojnik Ureda za zlouporabu bezjakih artefakata u Ministarstvu magije, osvojio jeovogodinju Veliku nagradu Dnevnog proroka.Ushieni g. Weasley izjavio je za Dnevni prorok: "Ovo emo zlato potroiti na ljetni odmor u Egiptu, gdjena najstariji sin Bili radi u zastupstvu arobnjake banke Gringotts na skidanju uroka.Obitelj Weasley provest e mjesec dana u Egiptu i vraa se do poetka nove kolske godine u Hogwartsu,koli koju trenutno pohaa petero Weasleyjeve djece.

Harry razgleda pomine fotografije. Lice mu se razvue u osmijeh kad ugleda svih devet Weasleyja kakomu oduevljeno mau stojei ispred jedne velike piramide. Punana i mala gospoa Weasley, visoki iproelavi gospodin Weasley te njihovih est sinova i jedna ; ki, svi odreda (iako se to na crno-bijelojfotografiji nije moglo vidjeti) jarkocrvene kose. U samoj sredini slike bio je Ron, visok i trkljast djeak, naramenu mu njegov ljubimac, takor ugonja, u zagrljaju sa svojom malom sestrom Ginny.Harry se nije mogao sjetiti nikoga drugoga tko bi vie od Weaslevjevih zasluio veliku hrpu zlata, jer susvi bili vrlo simpatini i vrlo siromani. Zatim uzme pismo i razmota ga.Dragi Harry, sretan ti roendan!uj, stvarno mi je ao zbog onog mog telefonskog poziva.Nadam se da ti tvoji bezjaci nisu nakon toga zagorali ivot. Pitao sam tatu i on mi je rekao da nisamsmio onako vikati u telefon. Ovdje nam je u Egiptu sjajno. Bili nam je pokazao sve ovdanje grobnice.Nema pojma kako su ih sve stari Egipani ukleli. Mama nije dopustila Ginny da ue u zadnju grobnicu. Unjoj su bili sve sami neki udnovati kosturi bezjaka koji su ih htjeli opljakati, pa su im izrasle nove glave isline stvari. Nisam mogao vjerovati da je tata osvojio godinju nagradu Dnevnog proroka. Sedamstotina galeona! Vei dio toga potroit emo na ovaj odmor, ali e ostati neto i za moj novi arobnitapi.Harry se vie nego dobro sjeao kako je Ronu pukao stari tapi. Dogodilo se to kad se auto kojim su njihdvojica doletjeli u Hogwarts zabio u stablo nedaleko od njihove kole.Vraamo se oko tjedan dana prije poetka kolske godine. Tada emo skoknuti u London da kupimotapi za mene i nove knjige za sve nas. Ima li nade da emo se vidjeti?

Nemoj dopustiti da ti bezjaci pokvare raspoloenje! Nastoj svakako doi u London,Tvoj RonP. S. Percyje postao glavni prefekt. Prolog je tjedna dobio i slubenu obavijest.Harry opet zirne na fotografiju. Percy, koji e krenuti na sedmu zavrnu godinu u Hogwartsu, djelovao jeneobino samodopadno. Prikvaio je znaku glavnog prefekta na fes koji je kicoki nataknuo na urednopoeljanu kosu. Naoale u ronatu okviru sijevale su mu na egipatskom suncu.Potom Harry uzme svoj dar i razmota ga. Bijae to neto nalik na mali stakleni zvrk. Ispod njega je bilo jojedno Ronovo pisamce.Harry, ovo ti je depni cinkoskop. Kad ti se u blizini nae kakva nepouzdana osoba, on se upali i zavrti kaozvrk. Bili kae da je to bezvezarija namijenjena za prodaju turistima arobnjacima, i da nije pouzdana, jerse sino za veerom neprestance palila. Ali on nije znao da su mu Fred i George bili ubacili u juhu nekakvekukce.Bok! RonHarry odloi depni cinkoskop na noni ormari gdje je ta spravica mirovala odraavajui fosforescentnekazaljke njegove budilice. Neko ju je vrijeme zadovoljno gledao, a onda je dohvatio paketi koji mu jedonijela Hedviga.I u njemu je bio umotan dar, estitka i pismo, ovaj put od Hermione.Dragi Harry,Ron mi je pisao o tome kako je telefonski razgovarao s tvojim tetkom Vemonom. Nadam se da je ipak svedobro prolo.Ja sam trenutno na odmoru u Francuskoj pa nisam znala kako da ti ovo posoljeni (to bi se dogodilo dacarina otvori moju poiljku?), a onda se pojavila Hedviga! ini mi se da se eljela pobrinuti da ove godinedobije bar neto za roendan. Ja sam darza tebe naruila preko Sova-ekspresa; nala sam njihov oglas uDnevnom proroku. (Pretplatila sam se na njega kako bih pratila sve to se zbiva u arobnjakom svijetu.)Jesi li vidio sliku Rona i njegove obitelji prolog tjedna? Kladila bih se da e on tamo svata nauiti,stvarno mu zavidim - arobnjaci su u starom Egiptu bili veliki majstori!I ovdje ima zanimljivih podataka o lokalnoj povijesti vjetiarenja. Preradila sam svoj sastavak o povijestimagije i ubacila u njega neke stvari koje sam ovdje otkrila. Nadam se da mi sastavak nee biti predug -dva svitka pergamenta vie nego to nam je profesor Binns zadao.Ron mi javlja da e u posljednjem tjednu ferija doi u London. Hoe li moi i ti doi? Hoe li te pustititvoja teta i tetak? Nadam se da e doi. Ako ne doe, vidjet emo se u Hogwarts-ekspresu 1. rujna.Voli teHermionaP. S. Ron mi je javio da je Percy postao glavni prefekt. Bit e da je Percy presretan, ali ne bih rekla da jeRon time previe oduevljen.Harry se ponovo nasmije kad odloi Hermionino pismo i uzme njezin dar u ruke. Bio je vrlo teak.Poznajui Hermionu, bio je uvjeren da je to neka knjiurina puna tekih arobnih formula - ali nije bila.Srce mu zaigra kad razdere papir i ugleda sjajnu, crnu, konatu kutiju na kojoj je srebrnim slovimapisalo:Pribor za odravanje arobne metle."Oho, Hermiona!" proape Harry otvarajui patentni zatvara na kutiji.U kutiji je bila jedna velika boca Fleetwoodova latila za udaranje zadnjeg sjaja na drku metle, blistavasrebrna klijeta za podrezivanje zaperaka, mali mjedeni kompas koji se moe privrstiti na metlu za duljaputovanja iPrirunik za svakodnevnu njegu arobne metle.Osim prijatelja, Harryju je najvie nedostajao metloboj, najpopularniji sport u arobnjakom svijetu - vrloopasna i uzbudljiva igrana metlama. On je sluajno bio vrlo dobar igra metloboja - najmlai koji je igraoza jedan dom u Hogwartsu u posljednjih sto godina. Posebice je bio ponosan na svoju trkau metluNimbus 2000.Odloivi konatu kutiju, Harry posegne za posljednjim paketom. Odmah prepozna vrakopis napakpapiru - tako je pisao samo Hagrid, lovouvar u Hogwartsu. Poto je strgao najgornji sloj papira, spazi

neto zeleno i konato, ali prije nego to je dospio potpuno razmotati paket, u zaveljaju se neto udnozatrese i glasno kljocne - kao da su posrijedi ralje neke ivotinje.Harry se sledi. Znao je da mu Hagrid ne bi nikad namjerno poslao neto opasno, samo to Hagrid nijeimao normalne pojmove o tome to je opasno a to nije. Bilo je poznato da se drui s orijakim paucima,da kupuje opake, troglave pse od ljudi po krmama i da kriom unosi u svoju brvnaru zabranjenazmajevska jaja.Nervozno odgurne paket pred sobom. Opet zauje ono kljocanje. Posegne za baterijom s nonogstolia, vrsto je zgrabi jednom rukom i podigne iznad glave, spreman da udari svom snagom. Zatimdrugom rukom dohvati pakpapir i skine ga.Iz papira ispadne - knjiga. Imao je tek toliko vremena da opazi njene lijepe zelene korice ukraeneslovima u zlatotiskuudovina knjiga o udovitima, prije nego to se knjiga naglo uspravila i krenulapostrance po krevetu kao kakav sablasni rak."Uh, uh", promrmlja Harry.Knjiga se stropota s kreveta na pod i jurne kroz sobu. Harry oprezno poe za njom. Knjiga se sakrije umrani zakutak ispod pisaeg stola. Molei Boga da Dursleyjevi vrsto spavaju, Harry klekne i posegne zanjom."Ajoj!"Knjiga se naglo sklopila i zahvatila mu ruku, a onda je pohitala na koricama pokraj njega. Harry je bauljaoi, bacivi se za njom, uspio je poklopiti rukom na podu. Tetak Vernon u susjednoj sobi glasno i snenozaroke.Hedviga i Errol napeto su gledali Harryja kako u naruju nosi jogunastu knjigu, urno odlazi do komode ivadi iz ladice remen da je njime vrsto povee. udovina se knjiga ljutilo opirala, ali se vie nije moglaotvoriti i sklopiti, pa je Harry baci na krevet i posegne za Hagridovom estitkom.Dragi Harry,Sretan ti roendan!Mislim da bi ti ovo moglo dobro doi u sljedeoj kolskoj godini. Zasad vie ni rijei o tome. Rei u ti viekad se vidimo. Nadam se da tvoji bezjaci dobro postupaju s tobom. Sve ti najbolje eliHagridHarryju se uini zloslutnim to Hagrid misli da e mu dobro doi knjiga koja grize ljude. Ipak odloiHagridovu estitku do Ronove i Hermionine i osmjehne se jo irim osmijehom. Ostalo mu je jo samopismo od kole u Hogwartsu.Primijeti da je mnogo deblje nego to je bilo uobiajeno. Otvori omotnicu, izvadi iz nje prvi listpergamenta i proita ovo:tovani gospodine Potter,Molimo Vas da ne zaboravite da nova kolska godina poinje 1. rujna. Hogwarts-ekspres krenut e sperona devet i tri etvrt na kolodvoru King's Cross tono u 9 sati.Uenicima tree godine doputeno je da ponekad vikendom posjeuju selo Hogsmeade. Molimo Vas dapriloeni obrazac za odobrenje posjeta dadete roditeljima ili skrbniku da ga potpiu.Prilaemo Vam i popis knjiga za sljedeu kolsku godinu.Srdano Vas pozdravljaProf. M. McGonagall, Zamjenica ravnatelja koleHarry uzme slubeni obrazac i pogleda ga. Nije se vie smijeio. Bilo bi divno vikendom posjeivatiHogsmeade! Znao je da je to iskljuivo arobnjako selo, iako nije nikad bio u njemu. Ali kako e, zaboga,nagovoriti tetka Vernona ili tetu Petuniju da mu potpiu ovaj formular?Baci pogled na budilicu. Bilo je ve 2 sata u noi.Odluivi da e razbijati sebi glavu Hogsmeadeom tek kad se probudi, vrati se do kreveta i prekrii jojedan datum na kalendaru, koji je sam izradio i na kojem je brojio dane to su mu jo preostali dopovratka u Hogwarts. Zatim skine naoale i legne otvorenih oiju, gledajui one tri roendanske estitkepred sobom.Koliko god inae bio neobian djeak, Harry Potter bio je sad isto onako sretan kao i svi drugi - prvi put u

ivotu bio je sretan to mu je danas roendan.

GLAVA DRUGAVelika pogreka tete MargeKad je sutradan ujutro siao u prizemlje na doruak, Harryje zatekao Dursleyjeve kako ve sjede zakuhinjskim stolom. Gledali su program na novom televizoru koji su roditelji kupili Dudleyju u znakdobrodolice kui na ferije. Dudley se prije toga tuio da mu je predug put od friidera do televizora udnevnoj sobi. Najvei je dio vremena ljeti provodio u kuhinji zurei svojim sitnim, svinjskim oima u maliekran i vaui tako da mu se neprestano tresao peterostruki podvoljak.Harry je sjeo izmeu Dudleyja i tetka Vernona, krupnog, mesnatog ovjeka s vrlo kratkim vratom ivelikim brcima. Ne samo to mu Dursleyjevi nisu estitali roendan nego niim nisu pokazali da suprimijetili da je doao u kuhinju. Meutim, Harry je bio na to ve toliko navikao da mu je bilo svejedno.Uzeo je kriku prepeenca i pogledao televizijskog spikera to je upravo itao izvjetaj o zatvoreniku kojije pobjegao iz zatvora."... upozoravaju se gledaoci da je Black naoruan i neobino opasan kriminalac. im ga tko primijeti,umoljava se da odmah nazove sljedei specijalni broj policije...""Ma ne moraju nam uope govoriti da je rije o lupeu", otpuhne tetak Vernon gledajui preko rubasvojih novina sliku bjegunca na ekranu. "Gledajte ga kako samo izgleda, prljava protuha! Pogledajte musamo kosu!" Pa osine pogledom sa strane Harryja, ija je razbaruena kosa oduvijek silno ljutila tetkaVernona. Meutim, u usporedbi sa ovjekom na slici, ije je izmodeno lice bilo okrueno upavom, lakatdugom kosurinom, Harry je smatrao da je on sasvim pristojno dotjeran.Na ekranu se ponovo pojavi spiker i nastavi:"Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva objavljuje da je danas...""ekaj malo!" vikne tetak Vernon na spikera. "Nisi nam rekao iz kojeg je zatvora pobjegao taj manijak!Kakva nam korist od toga? Moda e taj luak jo za koji as upasti u nau ulicu!"Teta Petunia, koata ena konjske glave, naglo se okrene i napeto se zagleda kroz kuhinjski prozor.Harry je znao da bi teta Petunia bila presretna kad bi mogla nazvati onaj telefonski broj. Bila je tonajznatieljnija ena na svijetu koja je najvei dio vremena u ivotu provela uhodei svoje dosadnesusjede koji se dre zakona kao pijan plota."Kad e oni tamo konanonauitida se tim ljudima samo vjeanjem moe stati na kraj?" ree tetakVernon lupajui po stolu svojom velikom, crvenom akom."Ima potpuno pravo!" potvrdi teta Petunia zurei i dalje u susjedove pritke za mahune.Tetak Vernon iskapi alicu aja, pogleda na sat i ree:"Petunijo, najbolje e biti da odmah krenem, Margin vlak stie tono u deset sati."Harry, koji je u mislima jo bio na katu uz svoj pribor za njegu arobne metle, tresne iznenada iz oblakana zemlju."Teta Marga?" propenta. "N-ne dolazi valjda ovamo?"Teta Marga bila je sestra tetka Vernona. Premda Harry nije bio s njom u krvnom srodstvu (njegova jemajka bila roena sestra tete Petunije), morao ju je oduvijek zvati "teta". Teta Marga ivjela je uprovinciji, u kui s velikim vrtom, i drala je buldoge. Nije esto dolazila u Kalinin prilaz jer nije imala srcanapustiti svoje drage pse, ali je svaki njen posjet ostao Harryju u vrlo neugodnom sjeanju.Na Dudleyjev peti roendan teta Marga izmlatila je Harryja tapom po goljenicama kako bi prestao u igritui Dudleyja. Nakon nekoliko godina dola im je na Boi i donijela Dudleyju kompjutoriziranog robota aHarryju kutiju keksa za pse. Za njezina posljednjeg posjeta, one godine kad je Harry poao u kolu uHogwartsu, Harry je sluajno stao na apu njezinu najdraem psu. Raspara je potjerao Harryja iz kue uvrt i na drvo, a teta Marga je odbila pozvati psa u kuu prije ponoi. Sjeanje na tu zgodu jo je Dudleyjuna oi izmamljivalo suze od smijeha."Marga e ostati kod nas tjedan dana", zarei tetak Vernon. "A kad smo ve kod toga," priprijeti Harryjudebelim prstom, "moramo neke stvari raistiti sada, prije nego to odem po nju."Dudley se naceri i odvoji pogled od televizije. Njemu je najdraa zabava bila gledati kako tetak Vernonmui Harryja."Prvo i prvo," proguna tetak Vernon, "kad bude razgovarao s tetom Margom, pazit e dobro to

govori!""Hou", ogoreno e Harry, "ako i ona bude pazila to govori.""Drugo," proslijedi tetak Vernon pravei se da nije uo to je rekao Harry, "budui da Marga ne zna nitao tvojojabnormalnosti, ne doputam da se bilo toudnodogodi dok ona bude ovdje. Mora sepristojno ponaati, je li jasno?""U redu, ako i ona bude pristojna sa mnom", procijedi Harry kroz stisnute zube."I tree," nastavi tetak Vernon, kojem su podmukle sitne oi na velikom purpurnom licu bile nalik naproreze, "mi smo Margi rekli da ti pohaa Popravni dom svetog Bruta za nepopravljive djeake.""to?"vrisne Harry."A ti e, klinjo, to i potvrditi, inae e biti zlo i naopako", prosike tetak Vernon.Harry je sjedio na stolcu, blijed i bijesan, i piljio u tetka Vernona jedva vjerujui svojim uima. Teta Margadolazi im u goste na tjedan dana - bio je to najgori roendanski dar koji su mu Dursleyjevi ikad dali,ukljuujui i onaj par starih arapa tetka Vernona."E pa, Petunijo," ree tetak Vernon teko ustajui sa stolca, "ja sad idem na kolodvor. Ide li, Dudliu, samnom da se provoza?""Ne idem", odgovori Dudley, koji se, otkako je tetak Vernon prestao prijetiti Harryju, opet usredotoiona televiziju."Dudli se mora dotle dotjerati za svoju tetiu", ree teta Petunia milujui Dudleyja po gustoj plavoj kosi."Mamica mu je kupila prekrasnu leptir-manu."Tetak Vernon potape Dudleyja po pleki debeloj kao u svinjeta.Harryju, koji je dotle sjedio kao u nekakvom jezovitom transu, padne odjednom neto na pamet. Ostaviprepeenac, bre skoi na noge i poe za tetkom Vernonom do ulaznih vrata.Tetak Vernon upravo je oblaio ogrta."Tebe ne vozim", zarei kad opazi Harryja kako ga motri."Kao da bih ja htio poi s vama", hladno e Harry. "Nego, htio bih vas neto drugo zamoliti."Tetak Vernon odmjeri ga nepovjerljivim pogledom."Uenici tree godine u Hog... u mojoj koli, smiju ponekad posjeivati oblinje selo", ree Harry."Pa to?" obrecne se na nj tetak Vernon uzimajui automobilske kljueve s kuke pokraj vrata."Vi biste za mene morali samo potpisati odobrenje", izusti Harry brzoreicom."A zato bih ja to morao?" naruga mu se tetak Vernon."Pa, ovaj," nastavi Harry pomno vaui rijei, "meni nee biti ba lako pretvarati se pred tetom Margomda idem u tu svetu Kako-se-ono-zove...""Popravni dom svetog Bruta za nepopravljive djeake!" izdere se tetak Vernon. Harryju je bilo drago kadje u glasu tetka Vernona razabrao jasnu primjesu panike."Tono", potvrdi Harry mirno motrei veliko, purpurno lice tetka Vernona. "Nije to ba lako upamtiti. Amora se i izgovoriti tako da zvui uvjerljivo, je li? to e biti ako se sluajno zabunim?""E, onda u te izmlatiti kao vola u kupusu!"zaurla tetak Vernon i poe prema Harryju s podignutomakom, ali se Harry ne makne s mjesta."Ako me i izmlatite, teta Marga nee zaboraviti ono to u joj moda rei", ree on mranim glasom.Tetak Vernon se zaustavi, onako podignute ruke. Lice mu je bilo rune, buje boje."Ali, ako mi potpiete to odobrenje", nastavi bre-bolje Harry, "kunem vam se da u dobro upamtiti ukoju kolu navodno idem, i da u se drati kao bez... kao da sam normalan i sve ostalo."Harry je vidio kako tetak Vernon napeto razmilja, iako je iskesio zube a ila mu na sljepooicamanabrekla."Dobro", najposlije odsijee tetak kao na panju. "Ja u dobro paziti kako se ti ponaa dok teta Margabude ovdje kod nas. Ako do samog kraja ne prijee granice pristojnosti, i ako ostane pri dogovorenojprii, potpisat u ti to tvoje ugavo odobrenje."I naglo se okrene, otvori ulazna vrata i tako snano zalupi njima da s vrha vrata ispadne jedno malostaklo.Harry se ne vrati u kuhinju nego se popne u svoju sobu na katu. Ako se kani ponaati kao pravi bezjak,najbolje e biti da s time odmah pone. Polako i tuno pokupi svoje roendanske darove i estitke isakrije ih uz zadanice pod neprivrenu podnicu. Zatim prie Hedviginoj krletki. Uini mu se da se Errolve oporavio. I on i Hedviga su spavali, s glavom pod krilom. Harry uzdahne i oboje ih probudi."Hedviga," ree sovi sumornim glasom, "mora se izgubiti odavde na tjedan dana. Odleti odmah s

Errolom, Ron e se ve pobrinuti za vas. Ja u mu napisati pisamce koje e mu ti odnijeti. I nemoj metako gledati!" Hedviga ga je prijekorno motrila svojim krupnim oima jantarne boje. "Nisam ja nita kriv.To je jedini nain da dobijem odobrenje da s Ronom i Hermionom posjetim Hogsmeade."Nakon desetak minuta Errol i Hedviga (kojoj je Harry za nogu privezao pisamce za Rona) izletjeli su krozprozor i nestali. Osjeajui se jadno i kukavno, Harry spremi praznu krletku u ormar ispod stepenica.Ali nije imao mnogo vremena za premiljanje. Zaas mu je teta Petunia doviknula iz prizemlja nekaodmah sie i spremi se za dolazak drage goe."I daj sredi malo tu svoju kosu!" dobaci mu teta Petunia kad je siao u predsoblje.Harry nije vidio svrhe u tome da pokua zalizati kosu. Teta Marga ionako ga uvijek najradije kritizira, pato bude neuredniji, to e ona biti zadovoljnija.Uskoro izvana dopre kripa ljunka, jer je tetak Vernon upravo stizao automobilom natrake, a onda serazlegne lupa automobilskim vratima i koraci na stazi u vrtu ispred kue."Otvori im vrata!" prosike teta Petunia Harryju. Osjeajui munu teinu u elucu, Harry otvori ulaznavrata.Pred vratima je stajala teta Marga. Bila je vrlo slina tetku Vernonu. Imala je veliku, mesnatu glavu i bilasva crvena u licu, a imala je ak i brie, samo to joj nisu bili onako upavi. U jednoj je ruci drala velikkoveg, a ispod pazuha druge ruke nosila je starog i zlovoljnog buldoga."A gdje je moj Dudli?" zaurla teta Marga. "Gdje je moj dragi sinovi?"Dudley se dogega u predsoblje - plava mu kosa zalizana uz debelu glavu a leptir-kravata jedva se nazireispod viestrukog podvoljka. Teta Marga gurne kovegom Harryja u trbuh tako da ovaj ostane bez daha,pa zgrabi jednom rukom Dudleyja u vrst zagrljaj i cmokne ga u obraz.Harry je dobro znao da Dudley trpi zagrljaj tete Marge samo zato to e biti pristojno plaen za nj. Idoista, kad su se napokon razdvojili, Dudley je u tustoj aci drao novanicu od dvadeset funta."Petunijo!" cikne teta Marga i proe mimo Harryja kao da je on tek vjealica za eire. Teta Marga i tetaPetunija se poljube, odnosno teta Marga snano pritisne svoje velike vilice uz jagodinu kost tetePetunije.Napokon se pojavi i tetak Vernon i zatvori za sobom vrata slatko se smjekajui."Jesi li za aj, Margo?" zapita. "A to emo dati Rasparau?""I Raspara e popiti malo aja iz mog tanjuria", ree teta Marga kad svi nagrnu u kuhinju. Harryja suostavili sama u predsoblju s kovegom, ali njemu to nije bilo krivo. Njemu je bilo sve po volji, samo da nebude s tetom Margom, pa je uzeo tegliti koveg uza stube da ga odnese u gostinsku sobu. Nije mu se ninajmanje urilo.Kad je opet doao u kuhinju, teta Marga je ve bila posluena ajem i vonim kolaima, a Raspara jeglasno srkao u kutu. Harry je zapazio kako se teta Petunia malice trgnula kad je vidjela da joj je buldogpoprskao isti pod ajem i slinom."A tko ti, Margo, uva ostale pse?" upita je tetak Vernon."Ah, ostavila sam ih na uvanje pukovniku Fubsteru", odgovori mu teta Marga na sav glas. "On je sad umirovini pa mu nee koditi da se malo pozabavi njima. Ali, nisam mu ipak mogla ostaviti starog, dobrogRasparaa. On previe tuguje kad ja nisam uz njega."im je Harry sjeo, Raspara je zareao, a teta Marga prvi put obrati pozornost na Harryja."Tako, dakle!" okosi se na njega. "Jo si tu?""Jesam", odgovori Harry."Nemoj mi odgovarati 'jesam' takvim nezahvalnim tonom", zarei teta Marga. "Od Vernona i Petunijezbilja je lijepo to te dre pod svojim krovom. Ja te na njihovu mjestu ne bih drala. Da sutemenidonijeli pred vrata, ja bih te smjesta upirala u sirotite!"Harryja je svrbio jezik da joj odbrusi da bi radije ivio i u sirotitu nego kod Dursleyjevih, ali se svlada pripomisli na odobrenje za posjet Hogsmeadeu. tovie, bolno se nasmijei."Nemoj mi se sad tu smijuckati!" zagrmi teta Marga. "Vidim da nisi nita bolji nego to si bio. A ja senadala da e te u koli batinama nauiti da se pristojno ponaa." Progutavi velik gutljaj aja, obriebrie i zapita: "A kamo si ga Vernone, ono poslao?""Kod Svetog Bruta", umah joj odgovori tetak Vernon. "To je prvorazredna kola za beznadne sluajeve.""A, tako", ree teta Margo. "A slue li se, klinjo, kod Svetog Bruta i ibom?" dovikne mu preko stola."Pa, ovaj..."Tetak Vernon klimne mu glavom iza lea tete Marge.

"Da", odgovori Harry. A onda, zakljuivi da treba poteno odigrati svoju ulogu, nadoda: "Stalno nastuku.""Izvrsno", opet e teta Marga. "Ja sam protiv onih besmislica idimi-doimi, hoe-nee, o tome da se netue one koji su to zasluili. U devedeset devet od sto sluajeva najbolji je lijek iba. Jesu li te bar vieputistukli?""O da", potvrdi Harry. "Bezbroj puta."Teta Marga opet stisne oi."I dalje mi se ne svia taj tvoj ton, klinjo", ree mu. "Ako ti moe o ibanju govoriti tako bezbrino, ondaznai da te nikad nisu poteno iibali. Petunijo, da sam ja na tvom mjestu, ja bih im pisala. Reci im isto ibistro da nema nita protiv toga da se u sluaju ovoga deka poslue i krajnjom silom."Tetak Vernon pobojao se valjda da bi Harry mogao zaboraviti na njihov sporazum; bilo kako mu drago,iznenada je promijenio temu razgovora."A jesi li, Margo, sluala jutros vijesti? to veli na onog bjegunca iz zatvora, a?"Dok se teta Marga sve vie osjeala kod kue, Harry je zatjecao sebe kako gotovo eznutljivo misli naivot u Kalininu prilazu broj etiri bez nje. Tetak Vernon i teta Petunia obino su bili sretni kad nisususretali Harryja, a i Harryju je to bilo sasvim po volji. Meutim, teta Marga eljela je neprestano dratiHarryja na oku kako bimu mogla gromoglasno savjetovati to da radi. Uivala je usporeivati Harryja sDudleyjem, a dua joj je bila kupovati Dudleyju skupe darove ibajui istodobno Harryja pogledom, bakao da ga izaziva da je upita zato nije i on dobio kakav poklon. Isto je tako neprestance nabacivalapretpostavke o tome zato je Harry tako nevaljao."Ne smije, Vernone, kriviti sebe to je taj mali takav kakav jest", rekla je za rukom treeg dana svogaboravka kod njih. "Ako je netosamo po sebipokvareno, tome nema pomoi."Harry je nastojao koncentrirati se na jelo, ali su mu ruke podrhtavale i sav se zajapurio od gnjeva.Misliradije na odobrenje,govorio je sam sebi.Misli na Hogsmeade. Ne govori nita. Nemoj ustajati...Teta Marga posegne za aom vina."To ti je jedno od osnovnih pravila svakog uzgoja", nastavi ona. "To se najljepe vidi kod pasa. Ako skujom neto nije u redu, ni sa tenetom nee biti sve u redu..."U taj mah aa vina koju je teta Marga drala u ruci odjednom prsne. Krhotine stakla razlete se na svestrane a teta Marga se sva zapjeni i zamirka. Niz veliko, crveno lice cijedilo joj se vino."Margo!" cikne teta Petunia. "Margo, kako ti je?""Ne brini", zaroke teta Marga otirui lice ubrusom. "Bit e da sam je suvie vrsto stisnula. To mi se nekidan dogodilo i kod pukovnika Fubstera. Nema razloga za zabrinutost, Petunijo, ja imam jako vrststisak..."Ali teta Petunia i tetak Vernon sumnjiavo su gledali Harryja, pa on zakljui da e najbolje biti odrei sepudinga i to prije pobjei od stola.Kad se naao u predsoblju, nasloni se na zid teko diui. Ve poodavno nije mu se nita slino dogodilo,nije izazvao nikakvu eksploziju. To mu se vie ne smije dogoditi. Nije samo Hogsmeade u pitanju, akoovako nastavi, imat e okapanja i s Ministarstvom magije.On je jo bio maloljetni arobnjak pa mu je, po arobnjakim zakonima, bilo zabranjeno baviti semagijom izvan kole. Osim toga, ve je kanjavan zbog slinih prijestupa. Prolog je ljeta dobio slubenuopomenu u kojoj je jasno reeno da mu prijeti iskljuenje iz kole u Hogwartsu ako Ministarstvo sluajnodozna da se bavi magijom u Kalininu prilazu.uo je kako Dursleyjevi ustaju od stola pa pohita uza stube.

* * *Harry je idua tri dana izdrao tako to je uporno razmiljao o svomPriruniku za njegu arobnemetlekad god bi se teta Marga okomila na nj. Ta je metoda vrlo dobro funkcionirala, iako mu je pogledpri tome bivao staklenast jer je teta Marga sve ee izraavala miljenje da je on duevno zaostao.Napokon, naposljetku, dola je i posljednja veer Margina boravka kod njih. Teta Petunia spravila jeizvrsnu veeru a tetak Vernon naeo nekoliko boca vina. Pokuali su juhu i pojeli predjelo od lososa a danijedanput nisu spomenuli Harryjeve mane. Dok su jeli pitu od pjene bjelanca s limunom, tetak Vernonih je sve zagnjavio dugom priom o Grunningsu, svojoj tvornici builica. Zatim je teta Petunia skuhalakavu a tetak Vernon donio bocu konjaka."Smijem li te, Margo, dovesti u napast?"

Teta Marga bila je ve popila poprilino vina pa je bila sva crvena u licu."Dobro, ali samo jednu aicu", pristala je smijuckajui se. "Ma jo malo... daj jo malo... tako, tako."Dudley je jeo ve etvrtu kriku torte. Teta Petunia pijuckala je kavu ispruivi mali prst u stranu. Harry bise bio najradije pokupio u svoju sobu, ali je zapazio kako tetak Vernon ljutilo sijeva svojim sitnim oima,pa se pomirio s tim da ostane sjediti do kraja."Aaah!" izusti teta Marga oblizujui se i odlaui praznu aicu. "Izvrsna veerica, Petunijo! Ja ti obinokod kue naveer samo neto malo preprim, jer imam dvanaest pasa za koje se moram brinuti..."Podrigne se i pogladi po velikom trbuhu pokrivenom tvidom. "Oprostite. Ali zbilja volim gledati ovakozdrava i krupna djeaka", produi namigujui na Dudleyja. "Ti e, Dudliu, biti ljudina od ovjeka, kao itvoj otac. Da, Vernone, daj mi jo malo tog konjaka...""A ovaj ovdje..."Ona mahne glavom prema Harryju, koji osjeti kako mu se eludac gri.Prirunik,bre-bolje pomisli."On je sav nekako jadan, krljav. Tako isto biva i sa psima. Ja sam lani pukovniku Fubsteru dala jednotene da ga utopi. Izgledao je kao mali takor. Slabaak. Neishranjen."Harry se nastojao prisjetiti to pie na dvanaestoj stranici knjige:arolija kojom se ubrzava sporokretanje metle unatrag."Sve je to pitanje krvi, kao to sam vam neki dan rekla. Loa krv jednostavno kad-tad izbije na vidjelo. Nemislim ja, Petunijo, nita loe o tvojoj familiji," nadoda i pogladi teti Petuniji koatu ruku svojomlopatastom akom, "ali tvoja je sestra bila muak. Takvih se muaka nae i u najboljim familijarna. I ondaje jo pobjegla s onom propalicom i eto vam rezultata svega toga ovdje pred nama."Harry je zurio u svoj tanjur a u uima mu je nekako udno zvonilo.Dohvati metlu vrsto za rep,pomisli.Ali nije se mogao sjetiti kako dalje ide taj citat. inilo mu se da ga glas tete Marge bui kao builica tetkaVernona."A taj Potter," produi teta Marga glasno, pa dohvati bocu konjaka i natoi ga sebi prolijevajui postolnjaku, "nikad mi niste rekli to je on bio po zanimanju?"Tetak Vernon i teta Petunia izgledali su kao da sjede na iglama. ak je i Dudley digao pogled s torte izapiljio se u roditelje."On... nije nita radio", odgovori tetak Vernon i zime na Harryja. "Bio je nezaposlen.""To sam si i mislila!" opali teta Marga, dobrano potegne iz aice i obrie bradu rukavom. "Nitarija,nikoristi, gotovan, koji...""Nije istina", iznenada e Harry. Svi za stolom umuknu. Harry se sav tresao. Nikad se u ivotu nije ovakorazljutio."Jo malo konjaka!" vrisne tetak Vernon, blijed kao krpa, i istoi ostatak konjaka u aicu tete Marge. "Ati, balavce", obrati se Harryju, "smjesta u krevet!...""Pusti ga, Vernone!" tucne teta Marga i podigne ruku, zagledana svojim sitnim, krvlju podlivenim oimau Harryja. "Nastavi samo, klinjo, nastavi! Ponosi se svojim roditeljima, jel'da? A oni su ti poginuli uautomobilskoj nesrei (sigurno su bili pijani)...""Nisu oni poginuli u automobilskoj nesrei!" ree Harry i skoi na noge."Jesu, poginuli su u automobilskoj nesrei, odurni mali laljive, i ostavili tebe na teret pristojnim,potenim roacima!" podvrisne teta Marga sva naduta od gnjeva. "Ti si jedan bezobrazni, nezahvalnimrkavac..."Ali odjednom teta Marga uuti. Naas se uini da je ostala bez rijei. Reklo bi se da se sva nadula odneizrecivog gnjeva - samo to se i dalje nadimala. Velika, crvena glava poela se iriti, sitne joj oinabrekle a usta se toliko razvukla da nije vie mogla ni rijei izgovoriti. Idueg trenutka otfrknulo joj jenekoliko puceta na jakni od tvida i odbilo se od zidova... Teta Marga nadimala se poput udovinogbalona, trbuh joj ispao iz pojasa na jakni od tvida, a prsti joj bili nalik na salame..."Margo!"viknu, tetak Vernon i teta Petunia uglas dok se itavo tijelo tete Marge poelo dizati sa stoliceprema stropu. Sad je ve bila potpuno okrugla, kao kakva velika plutaa sa svinjskim oima. Ruke i nogesablasno joj strile dok se penjala uvis glasajui se kao da ju je udarila kap. Raspara je uletio u sobu ipoeo bjesomuno lajati."Neeeeeee!"Tetak Vernon dohvati je za nogu i pokua je zadrati, ali umalo da nije i njega podigla s poda. Iduegtrenutka Raspara skoi na tetka Vernona i ugrize ga za nogu.Prije nego to ga je mogao itko zadrati, Harry izjuri iz blagovaonice i zaustavi se pred ormarom ispod

stepenica. Vrata se ormara kao nekim udom sama otvore im je posegnuo rukom za njima. U tren okaodvue svoj koveg do ulaznih vrata. Odjuri uza stube na kat, baci se pod krevet, izvue neprivrenupodnicu i zgrabi jastunicu punu knjiga i roendanskih darova. Izvue se ispod kreveta, dohvatiHedviginu praznu krletku i sjuri se niza stube do svoga kovega, ba u trenutku kad je tetak Vernonizletio iz blagovaonice s razderanom i krvavom nogavicom."Vraaj se odmah!"povie."Vraaj se odmah i... da si je vratio u normalno stanje!"Ali Harryja je obuzeo nesavladiv bijes. Otvori koveg udarcem noge, izvadi iz njega svoj arobni tapi iuperi ga u tetka Vernona."Ona je to i zasluila!" ree mu ubrzano diui. "Zasluila je to to ju je snalo. A vi to dalje od mene!"Traio je pipajui iza sebe zasun navratima."Ja odlazim", ree jo. "Dosta mi je svega."Sljedeeg je trenutka bio ve vani, u mranoj i tihoj ulici, vukui za sobom teki koveg i nosei podpazuhom Hedviginu krletku.

GLAVA TREAMoni autobusHarry je odmakao nekoliko ulica od Kalinina prilaza teglei koveg i prediui od napora dok se nijenapokon skljokao na zidi u Magnolijinu vijencu. Posve je mirno sjedio na njemu svejednako proetgnjevom i oslukivao kako mu srce mahnito lupa.Ali nakon to je desetak minuta sjedio sam u mranoj ulici, obuzme ga novi osjeaj - panika. S koje godstrane pogledao na situaciju, nikad nije bio u gorem kripcu. Ostao je nasukan, posve sam, u mranombezjakom svijetu a da se nikom ne moe obratiti. Najgore je od svega bilo to to se maloprije posluioozbiljnom arolijom, to znai da e ga gotovo sigurno iskljuiti iz kole u Hogwartsu. Tako se tekoogrijeio o Dekret o ograniavanju arobnjake djelatnosti maloljetnika da se udio to se predstavniciMinistarstva magije nisu ve okomili na njega tu gdje sjedi.Zadrhtao je i bacio pogled s jednog na drugi kraj Magnolijina vijenca. to e biti s njim? Hoe li ga uhititiili e jednostavno biti izopen iz arobnjakog svijeta? Sjeti se Rona i Hermione i srce mu jo vie klone.Bio je uvjeren da bi mu Ron i Hermiona i sad vrlo rado pomogli, ali su oboje bili u inozemstvu, a bezHedvige, ionako nije mogao uspostaviti vezu s njima.Nije imao ni bezjakog novca. Imao je tek neto arobnjakih novia u novarci na dnu kovega, ali seostatak blaga koje su mu roditelji bili ostavili nalazio u trezoru arobnjake banke Gringotts u Londonu. Akako e dovui ovaj svoj koveg ak do Londona? Osim ako ne...Pogleda svoj arobni tapi koji je jo grevito drao u ruci. Ako je ve iskljuen iz kole (srce mu je lupalobolno brzo), onda nee nita koditi da se poslui jo kojom arolijom. Ostao mu je jo arobni platnevidljivosti koji je naslijedio od oca - kako bi bilo da arolijomuini da mu koveg bude lak kao pero pada ga svee za metlu, da se zaogrne arobnim platem i odleti u London? Ondje bi mogao podii ostataknovca iz trezora i... zapoeti ivot kao otpadnik. Bila je to grozna perspektiva, ali ne moe ni sjediti ovdjeunedogled, jer bi se uskoro mogla pojaviti bezjaka policija kojoj e morati objasniti to radi u gluhodoba noi na ulici, s kovegom punim knjiga arobnih formula i s metlom...Ponovo otvori koveg i potrai u njemu arobni plat nevidljivosti, ali prije nego to ga je uspio nai,iznenada se uspravi i pogleda jo jednom oko sebe.Zbog nekog udnog bockanja u iji imao je osjeaj da ga netko promatra, iako je ulica bila pusta i ni jedanod prozora na velikim kvadratnim kuama oko njega nije bio osvijetljen.Iznova se sagne nad koveg, ali se gotovo istog trena opet uspravi i grevito stisne u ruci arobni tapi.Prije bi se moglo rei da je naslutio nego uo kako netko ili neto stoji iza njega u uskom prostoruizmeu garae i ograde. Napeto se zagleda u taj mrani prolaz. Kad bi se bar to pomaklo, da zna je li tosamo maka lutalica ili... ili neto drugo."Lumos", promrmlja Harry a na vrhu tapia pojavi se svjetlo koje ga malne zasjeni. Podigne tapi visokou zrak. Iznenada se zasvijetli gruba fasada zgrade broj dva i bijesnu vrata garae, a izmeu njih Harrysasvim jasno ugleda obrise neega velikog, sa irokim, uagrenim oima.Harry ustukne i spotakne se o koveg. Kad je ispruio ruku da ne padne, tapi mu ispadne iz ruke inajednom se on nae u jarku.Odjekne zagluan prasak a Harry podigne ruke da zakloni oi od iznenadnog, zasljepljujueg svjetla....Kriknuvi prevrne se opet na nogostup, u posljednji as. Trenutak zatim orijaki par kotaa i farovazaustavi se kripei gumama pred samim Harryjem. Kad je podigao glavu, Harry vidje da je pred njimdvokatni autobus, jarkopurpurne boje, koji se tu tko zna otkud stvorio. Iznad vjetrobrana pisalo jezlatnim slovimaMoni autobus.Harry naas pomisli da mu se nakon pada pomutio um. Ali tada iz autobusa iskoi kondukter u purpurnojodori i na sav glas progovori u mraku:"Dobro doli u Moni autobus, prometno sredstvo za hitne sluajeve nastradalih vjetica i arobnjaka.Samo pruite ruku u kojojdrite arobni tapi i ukrcajte se u autobus, kojim emo vas odvesti kamo godelite. Ja se zovem Stan Shunpike i bit u veeras va konduk..."Kondukter iznenada uuti. Tek je tad opazio da Harry jo sjedi na trotoaru. Harry dohvati svoj arobnitapi i osovi se na noge. Izbliza primijeti da je Stan samo koju godinu stariji od njega, da mu je najvieosamnaest ili devetnaest godina, da ima velike, izbuljene oi i lijep broj bubuljica.

"to s' dolje?" upita ga Stan posve drukijim, neprofesionalnim glasom."Pao sam", odgovori mu Harry."A to s' pa'?" zasmijulji se Stan."Nisam namjerno pao", odvrati Harry zlovoljnim glasom. Poderao je traperice na koljenu, a iz ruke kojomse doekao pri padu curila mu je krv. Odjednom se sjeti zato je pao, pa se bre okrene i zagleda u prolazizmeu garae i ograde. Prolaz je bio jarko osvijetljen farovima Monog autobusa, ali u njemu nije bilonikoga."U to pilji?" upita ga Stan."Tu je maloprije bilo neto veliko i crno", ree mu Harry nesigurno pokazujui na prolaz. "Neto kaopas... samo ogromno..."Ponovo svrne pogled na Stana koji je malko zinuo. Obuzet nelagodom, Harry opazi kako se Stan zagledaou njegov oiljak na elu."A to 'ma na elu?" iznenada ga upita Stan."Nita", odgovori bre Harry i namakne kosu na elo. Ako ga doista trai Ministarstvo magije, ne eli imolakati posao."A to s' zove?" opet e Stan."Neville Longbottom", odgovori Harry. Bilo je to prvo ime koje mu je palo na pamet. "I tako... ovajautobus", nastavi bre-bolje ne bi li svratio Stanovu pozornost na neto drugo, "veli da ovaj autobusvozikamo god elim?""Jes' tako", ponosno potvrdi Stan, "gdjegod ho, al' na suhom. Pod vodu ne mo. A uj," produi opetpomalo sumnjiavo, "jes' ti nas ope zva'? Jes' mah'o tap'em?""Jesam", brzo potvrdi Harry. "Nego, koliko bi stajala karta do Londona?""Jedanaest srpa", odgovori Stan, "al' za trinajst 'ma i 'ruu ok'ladu, a za petnaest i termofor i kef u zazube koje god farbe ho."Harry proeprka jo jednom po svom kovegu, izvadi iz njega novarku i tutne Stanu u ruku nekolikosrebrnjaka. Tada on i Stan podignu zajedno koveg i ukrcaju ga u autobus, s Hedviginom krletkom navrhu.U autobusu nije uope bilo sjedala. Umjesto njih bilo je pet-est mesinganih kreveta uz prozore zastrtezastorima. Uz svaki krevet gorjele su svijee u draima i osvjetljavale stijenke obloene drvom. Jedanmali arobnjak s nonom kapicom na glavi to je leao na krevetu u dnu autobusa promrmlja: "Ne bihsad, hvala, upravo kiselim par pueva." I ponovo se prevrne u krevetu."Evo, otaj tvoj", apne Stan gurajui Harryjev koveg pod krevet iza sama vozaa, koji je sjedio unaslonjau za volanom. "A otaj je na ofer, Ernie Prang. Ern, otaj ti je Neville Longbottom."Ernie Prang, postariji arobnjak s debelim naoalama, klimne glavom Harryju, koji opet nervoznonamjesti kosu na elu i sjedne na svoj krevet."Ajd' nagori!" ree Stan sjedajui u naslonja do Ernieja.Ponovo se razlegne strahovit prasak, a idueg irena Harry se nae na leima u svom krevetu, kamo ga jebacila brzina Monog autobusa. Poto se uspravio, Harry se zagleda kroz mrani prozor i opazi da sadjure potpuno drukijom ulicom. Stan je pak s velikim uitkom promatrao Harryjevu zgranutu facu."Tudekarce smo bili kadli si nam mahn'o", ree Stan. "Di li smo li sad, Ern? Negdi u Walesu?""Mda", izusti Ernie."A kako to da bezjaci ne uju ovaj autobus?" priupita ga Harry. "Bezjaci!" prezirno proguna Stan. "Azna nji, ti ti nikad ne sluaju, nit' gledaju, nit' bogme primijeuju.""Stan, daj probudi gospu Marshovu", ree Ern. "Skor' smo u Abergavennvju."Stan proe pored Harryjeva kreveta i popne se uz uske drvene stube. Harry je jo gledao kroz prozorosjeajui sve veu nervozu. inilo mu se da Ernie jo nije potpuno svladao vjetinu upravljanjaautobusom. Moni autobus penjao se svakog asa na trotoar, ali nikad ni u ta nije udario, jer su nizoviulinih svjetiljaka, potanski sanduii i koarice za smee skakali u stranu kad bi im se autobus pribliio,a im bi proao, vraali su se na svoja mjesta.Stan se vrati niza stube, a za njim se pojavi vjetica, pomalo zelena u licu, u putnom ogrtau."Ev' nas, gospa Marshova", zadovoljno objavi Stan kad Ern naglo pritisne konicu a kreveti se u autobusupomaknu naprijed za otprilike pola metra. Gospa Marshova pokrije rupiem usta i zatetura niza stube.Stan dobaci za njom njezinu torbu i zalupi vratima. Ponovo odjekne strahovit prasak i autobus zatutnjauskim drvoredom izvan grada. Drvee je ispred njega skakalo na stranu.

Harry ne bi mogao spavati ak i da je putovao autobusom koji ne bi neprestano kloparao i poskakivaobrzinom od sto ezdeset kilometara na sat. eludac mu se okretao dok je razmiljao o tome to e jobiti s njim, i jesu li Dursleyjevi uspjeli skinuti tetu Margu sa stropa.Stan je pak rairio pred sobom primjerakDnevnog prorokai itao drei jezik meu zubima. ovjekupalih obraza i duge, raupane kose na velikoj fotografiji namigne jedva primjetno Harryju s naslovnestranice. Izgledao mu je, zaudo, nekako poznat."Taj ovjek na slici!" ree smetnuvi naas s uma svoje brige. "Bio je u vijestima na bezjakoj televiziji!"Stanlev se vrati na naslovnu stranicu i naceri."Sirius Black!" ree klimajui glavom. "Ma neg' da je bi' na bezjakim vijestima, Neville. Di ti ivi?"I s visoka se naceri tupom izrazu na Harryjevu licu, izvue iz novina naslovnu stranicu i dodaje Harryju."Ti b' trebo, Neville, ipak malo vie itat novine!"Harry prinese novine svjetlu svijea i proita ovo:

BLACK JO NA SLOBODI

Sirius Black, vjerojatno najozloglaeniji zatvorenik koji je ikad bio zatoen u tvravi Azkaban, jo je uvijeku bijegu, potvrdilo je danas Ministarstvo magije."inimo sve to je u naoj moi da ponovo uhvatimo Blacka ", izjavio je jutros ministar magije CorneliusFudge, "a arobnjaku zajednicu molimo da sauva mir."Neki su lanovi Meunarodnog saveza arobnjaka zamjerili Fudgeu to je i bezjakog premijeraobavijestio o ovoj krizi."Pa, znate, stvarno sam morao to uiniti", zlovoljno je izjavio Fudge. "Black je manijak. On je opasan zasvakoga tko mu se nae na putu, bio on arobnjak ili bezjak. Premijer mi je pruio uvjeravanja da neenikome ni zucnuti o Blackovu pravom identitetu. Budimo poteni pa priznajmo - tko bi mu uopevjerovao?"Bezjacima je reeno da je Black naoruan pitoljem (jednom vrstom metalnog arobnog tapia kojimbezjaci ubijaju jedan drugoga). arobnjaka zajednica ivi u strahu od masakra slinog onome od prijedvanaest godina, kad je Black jednom jedinom kletvom pobio trinaestero ljudi.Harry pogleda u zasjenjene oi Siriusa Blacka, jedini dio njegova lica upalih obraza koji se doimao ivo.Harry nije nikad u ivotu vidio vampira, ali je vidio slike vampira na predavanjima iz Obrane od mranihsila. Black je, sa svojom votanom, bijelom puti, izgledao ba kao vampir."Opasna tipina, jel'da?" ree Stan, koji je gledao Harryja dok je ovaj itao novine."I taj je pobiotrinaestero ljudi?" ree Harry vraajui naslovnu stranicu novina Stanu. "Jednomjedinomkletvom?""Jes' da je", odgovori Stan. "I to jo pred svjedoc'ma usred bijela dana. To t' je bila vel'ka frka, jel'da,Ern?""Mda", potvrdi Ern sumornim glasom.Drei ruke na naslonu, Stan se okrene u naslonjau da bolje vidi Harryja."Black ti je bi' vel'ki pristaa Zna-ve-koga", ree."to, Voldemorta?" priupita ga Harry bez razmiljanja.ak i pritevi na Stanovu licu problijede, a Ern tako naglo zavrti volan da je itava jedna farmerska kuamorala skoiti u stranu da izmakne autobusu."Jes' ti lud?" vrisne Stan. "to s' mu rek'o ime?""Oprosti", ispria se bre-bolje Harry. "Oprosti, zaboravio sam...""Zaboravio!" izusti Stan slabanim glasom. "Ti vraga, to m' srce tue!""I tako... dakle... Black je bio pristaa Zna-ve-koga?" ponovi Harry kao da se ispriava."Aha", potvrdi Stan drei se svejednako za prsa. "Aha, to jes'. I to jako vjerni, bar se pria tako. E pa sad,kad se mali Harry Potter obraun'o s Zna-ve-s-kim", tu Harry opet nervozno namakne kosu na elo,"pronali su sve kompanjone Zna-ve-kog, jel'da, Ern?Skorom svi su tad nanjuili da je doo kraj, jer je Zna-ve-ko net'o pa su s' pokrili u'ma, al' ne i SiriusBlack. u sam da je mislijo da b' mog'o bit prvi do Zna-ve-kog ako b' ovaj zavlad'o.to bilo da bilo, ufatilo ga, tog Blacka, posred ul'ce pune bezjaka, a Black ti izvue tap' i rasturi po' ul'cei zgromi jednog arobnjaka i tuce bezjaka to s' nalo na putu. Jeza i groza, jel'da? A znade ti to gaondak uini?" proslijedi Stan dramatinim aptom."to?" upita ga Harry.

"Smijo se", odgovori mu Stan. "Samo je stajo i smijo se. A kad su dola pojaanja iz Ministarstva magije,o'o je s njima pitom k'o janje, samo se smijo k'o lud. Jerbo on je stvarno lud, jel'da, Ern? Jel lud il' nije,a?""Ako i nije bio kad je otiao u Azkaban, sad bogme je", ree Ern polako, kao i obino. "Ja bi' sebe dig'o uzrak prije nego to bi kroio u to mjesto. Al' tako mu treba, nakon onog to je napravio...""A jes' se namuili to zatakat, jel'da, Ern?" opet e Stan. "Ipak je cijela ul'ca osla u zrak i tol'ko je bezjakaizgub'lo glavu. to s' ono rekli, da s' dogodilo, Ern?""Rekli su da je plin eksplodir'o", proguna Ernie."A sad ti on pobjee", nastavi Stan prouavajui opet Blackovo izmodeno lice na slici u novinama. "Ni'konikad nije iz tog Azkabana zbris'o, jel'da, Ern? A kako je onda on. Pojma ti ja nemam kako. Bome strano,jel'ne? Istinabog, kraj tih uvara iz Azkabana nee ba dugo lunjat okolo, a Ern?"Ernie se iznenada strese."Daj, Stan, priaj rade o neem drugom, budi tako dobar! Sav se najeim kad ujem za te uvare izAzkabana."Stan neodluno odloi novine a Harry se nasloni na prozor Monog autobusa osjeajui se gore negoikad. I nehotice pomisli to sve Stan u dvije-tri noi napria putnicima."A jes' u' to napravi onaj Harry Potter? Taj ti je roenu tetu napuh'o! I on je bi' u naem busu, jel'da,Ern? Bje'o je k'o muha bez glave..."I on je, Harry, prekrio arobnjake zakone, ba kao i Sirius Black. Bi li i on zbog napuhavanja tete Margemogao zavriti u Azkabanu? Harry nije znao nita pouzdano o tom arobnjakom zatvoru, ali svi koji sumu priali o njemu govorili su istim prestraenim glasom. Lovouvar u Hogwartsu, Hagrid, proveo je lanidva mjesecau njemu. Harry nee tako skoro zaboraviti izraz strave na Hagridovu licu kad su mu reklikamo ga vode, a Hagrid je jedan od najhrabrijih ljudi koje on poznaje.Moni autobus jurio je i dalje kroz mrak rastjerujui ispred sebe grmove i stupove, telefonske javnegovornice i drvee, a Harry je leao, nemiran i jadan, na mekom krevetu. Nakon nekog vremena Stan sesjeti da je Harry platio i za vrui kakao, ali prolije sav kakao po Harryjevu jastuku jer je u tom trenuautobus naglo skrenuo od Anglesea prema Aberdeenu. arobnjaci i vjetice silazili su jedno za drugim uspavaim ogrtaima i papuama s gornjih katova i izlazili iz autobusa. Reklo bi se da je svima drago toodlaze.Na kraju je Harry ostao jedini putnik u autobusu."E pa, onda, Neville," ree mu Stan i pljesne rukama, "gdjekamo o ti u Londonu?""U Zakutnu ulicu", odgovori mu Harry."Mo", ree Stan, "paz' sad prim' se za net..."Tres!Tutnjali su po cesti Charing Crossa. Harry je sjedio i gledao zgrade i klupe kako se sklanjaju Monomautobusu s puta. Nebo je postalo malo svjetlije. Harry e se negdje pritajiti na koji sat, a onda e otii uGringotts, im se banka otvori, i nakon toga e otii... ni sam ne zna kamo.Ern naglo pritisne konicu i Moni autobus se zanese i zaustavi ispred male i neuglednegostionice,upljeg kotlia, iza koje se nalazio arobni ulaz u Zakutnu ulicu."Hvala vam", dobaci Harry Ernu.Skoi niza stube i pomogne Stanu da mu iskrca na plonik koveg s Hedviginom krletkom na vrhu."E pa, zbogom, onda!" pozdravi ga Harry.Ali Stan ga nije uo. Jo je stajao na vratima autobusa i buljio u mrani ulaz uuplji kotli."A, stigao si, Harry!" javi se neiji glas.Prije nego to se Harry dospio okrenuti, osjeti na ramenu neiju ruku. U isti mah Stan vikne:"Ajuj! Ern, doi vamo!Vamodoi!"Harry digne pogled na ovjeka koji mu je stavio ruku na rame, i osjeti kako mu se eludac zgrio od muke- naletio je na samog Corneliusa Fudgea, ministra magije!Stan skoi iz autobusa na plonik."to s' to rekli ministre, kako se to Neville zove?" upita ga uzbuenim glasom.Fudge, punaan, onizak ovjek u dugoj, prugastoj pelerini, djelovao je promrzlo i iscrpljeno."Neville?" ponovi mrtei se. "Pa, ovo je Harry Potter.""E pa znao sam!" radosno usklikne Stan. "Ern! Ern! Daj pogodi 'koje Neville! Ern! Otaj ti je Harry Potter!Evo, vidim mu i oiljka naelu!"

"Da", kiselo potvrdi Fudge. "E pa, drago mi je to je Moni autobus usput pokupio Harryja. Ali Harry i jasad moramo uuplji kotli..."Fudge pojaa pritisak na Harryjevo rame i povede ga u gostionicu. Na vrata iza anka izae pogrbljenaspodoba s fenjerom u ruci. Bijae to Tom, naborani, bezubi gostioniar."Pronali ste ga, gospodine ministre!" usklikne Tom. "Hoete li togod popiti? Pivo? Konjak?""Moda samo malo aja", ree Fudge, koji jo nije putao Harryja iz ruke.Iza njih se razlegne struganje po podu i dahtanje. Uskoro se pojave Stan i Ern teglei Harryjev koveg iHedviginu krletku i motrei uzbueno sve oko sebe."to m' nisi rek'o Neville 'ko s' ti zapravo?" upita ga Stan oduevljeno gledajui Harryja dok je Ernie, sasvojom sovinskom facom, radoznalo virio preko Stanova ramena."I molim vas, Tome, jedan separe", nestrpljivo ree Fudge."Bok", dobaci Harry tunim glasom Stanu i Ernu kad Tom mahne Fudgeu prema hodniku iza anka."Ajd' bok, Neville!" dovikne Stan za njim.Fudge povede Harryja kroz uski hodnik za Tomovim fenjerom, a onda u mali separe. Nakon to Tompucne prstima, na ognjitu se upali vatra. Tom se potom nakloni i izae iz prostorije."Sjedi, Harry!" ree Fudge i pokae mu na stolicu uz vatru.Harry sjedne osjeajui kako se najeio, unato vatri. Fudge skine svoju prugastu pelerinu i odloi je, aonda zadigne hlae zagasito-zelenog odijela i sjedne suelice Harryju."Ja sam, Harry, Cornelius Fudge, ministar magije."Dakako da je Harry to znao. On je ve jednom vidio Fudgea, ali kako je u tom asu nosio oev arobniplat nevidljivosti, nije smio to sad priznati Fudgeu.Ponovo se pojavi gostioniar Tom s pregaom pripasanom preko none koulje i donese im na pladnjuaj s pogaicama. Stavi pladanj na stol izmeu Fudgea i Harryja pa izae iz separea i zatvori vrata zasobom."E pa, Harry," ree Fudge toei aj, "moram ti priznati da si nam svima zadao grdnih briga. Kako simogao samo tako pobjei od tete i tetka! Ja sam ve pomislio... ali sad si bar na sigurnome, a to jenajvanije."Fudge namae pogaicu maslacem i gurne tanjur prema Harryju."Jedi, Harry, izgleda mi mrtav umoran. Elem... Bit e ti sigurno drago uti da smo sanirali sve nezgodneposljedice napuhavanja gospoice Margarete Dursley. Prije nekoliko sati uputili smo u Kalinin prilaz dvaslubenika Odjela za ispravljanje arobnjakih nezgoda. Oni su lijepo izduili gospoicu Dursley i izbrisalijoj sjeanje na tu nezgodu. Vie se niega ne sjea. Stvar je ispravljena, ba kao da se nita nijedogodilo."Fudge se osmjehne Harryju iznad ruba svoje alice, kao ujak koji gleda svoga najdraeg neaka. Harry,koji nije mogao vjerovati svojim uima, zausti da neto kae, ali kako nije znao to bi rekao, ponovozatvori usta."A, zabrinut si zbog toga to ne zna kako su na to reagirali tvoji teta i tetak?" priupita ga Fudge. "E pa,neu, Harry, porei da su jako ljuti na tebe, ali su spremni da te sljedeeg ljeta opet prime pod svoj krov,pod uvjetom da ostane u Hogwartsu preko boinih i uskrsnih ferija."Harryju se napokon vrati dar govora."Jauvijekostajem u Hogwartsu preko boinih i uskrsnih ferija", ree, "i uope se ne elim vratiti uKalinin prilaz.""No, no, Harry, siguran sam da e drukije misliti im se malo smiri", pripomene Fudge zabrinutimglasom. "Ipak su ti oni najblii roaci, i vjerujem da se vi svi skupa volite... ovaj... u dui."Harry nije imao volje ispravljati Fudgea. Jo je ekao da uje to e biti s njim."Sad nam jo samo preostaje da odluimo", nastavi Fudge maui jo jednu pogaicu maslacem, "gdjee provesti posljednja dva tjedna ovih ferija. Predlaem ti da uzme sobu ovdje, uupljem kotliu, ida...""ekajte malo," izlane Harry, "a to je s mojom kaznom?"Fudge zatrepe oima."Kakvom kaznom?""Pa, ja sam se ogrijeio o zakon!" ree Harry. "O Dekret o ograniavanju arobnjake djelatnostimaloljetnika!""Ah, dragi moj deko, neemo te ipak kanjavati zbog takve sitnice!" uzvikne Fudge i nestrpljivo

odmahne pogaicom. "To je ipak bio nesretan sluaj! Mi ne aljemo nikog u Azkaban samo zato to jenapuhao tetu!"To se ipak nikako nije slagalo s Harryjevim dotadanjim iskustvima s Ministarstvom magije."Pa, lani sam dobio slubeni ukor samo zato to je kuni vilenjak razbio u tetkovoj kui posudu spudingom!" ree Harry mrtei se. "I Ministarstvo magije mi je zaprijetilo da u biti iskljuen iz kole uHogwartsu ako se budem i dalje kod kue bavio magijom!"Ako Harryja oi nisu varale, Fudge se najednom naao u neprilici."Prilike se, Harry, mijenjaju... treba tota uzeti u obzir... u dananjoj klimi... ne eli valjda biti iskljueniz kole?""Dakako da ne elim", odgovori mu Harry."Pa, to se onda buni?" nehajno se nasmijei Fudge. "Hajde, pojedi bar jednu pogaicu, a ja u dotlepogledati ima li Tom sobu za tebe."Kad Fudge izae iz sobe, Harry se zagleda za njim. Zbivalo se neto zaista udno. Zato ga je Fudge uopedoekao uupljem kotliuako ne da ga kazni zbog onoga to je uinio? I, kad Harry malo bolje promisli,nije valjda uobiajeno da se ministar magijeosobnoplete u arobnjake djelatnosti malodobnika?Fudge se vrati s gostioniarom Tomom."Harry, soba broj jedanaest je slobodna", ree mu Fudge. "Mislim da e se u njoj ugodno osjeati. Samojo neto, a vjerujem da e i to razumjeti - ne elim da se smuca po bezjakom Londonu, jeli ti jasno?Dri se samo Zakutne ulice. I svakog se dana vrati ovamoprije mraka. Valjda ti je jasno zato? Tom epaziti na tebe umjestomene.""Razumijem," polako odvrati Harry, "ali zato?...""Ne bismo valjda htjeli da opet zaluta?" ree Fudge i srdano senasmije. "Ne, ne... najbolje e biti daznamo gdje si... Mislim..." Fudge se glasno nakalje i uzme svoju prugastu pelerinu. "E, ja sad moramdalje, imam, zna, posla preko glave.""Jeste li moda uli u trag Blacku?" upita ga Harry. Fudgeu isklizne iz prstiju srebrna kopa na pelerini."Kako, molim? Ah, uo si i za to... ovaj, nismo, nismo jo, ali to je jo samo pitanje vremena. uvariAzkabana nisu nikad dosad zatajili... i nikad ih jo nisam vidio tako ljutite." Fudge se malko najei. "E pa,onda, do vienja!"I prui ruku Harryju, kojem iznenada, dok se rukovao, padne neto na pamet."Ovaj... gospodine ministre? Smijem li vas neto zamoliti?""Svakako", osmjehne se Fudge."Uenici tree godine u Hogwartsu smiju posjeivati Hogsmeade, ali meni teta i tetak nisu potpisalitraeno odobrenje. Ne biste li mi ga vi mogli potpisati?"Reklo bi se da je Fudgea obuzela nelagoda."Ah", uzdahne. "Ne. Ne, ao mi je, Harry, ali ja ti nisam ni roditelj ni skrbnik...""Ali vi ste ministar magije", gorljivo e Harry. "Ako mi vi dopustite...""Ne, ao mi je, Harry, propisi su propisi", odsjeno e Fudge. "Moda e moi dogodine posjetitiHogsmeade. Zapravo, mislim da e biti bolje da ne ide tamo... da... e pa, sad zbilja moram dalje. elimti, Harry, ugodan boravak ovdje!"I poto se po posljednji put osmjehne i stisne Harryju ruku, Fudge izae iz sobe. Tom prie Harryjuozarena lica."Izvolite za mnom, gospodine Potter", ree mu. "Ja sam ve odnio gore vae stvari..."Harry poe za Tomom uz lijepe drvene stube, do vrata s mesinganim brojem jedanaest, koja mu Tomotkljua i otvori.U sobi je bio vrlo udoban krevet, nekoliko komada ulatenog hrastovog pokustva i vatra to je veselopucketala, a na vrhu ormara..."Hedviga!" usklikne Harry.Bijela sova kljocne kljunom i sleti Harryju na ruku."Imate jako pametnu sovu", zasmijulji se Tom. "Stigla je otprilike pet minuta poslije vas. Ako vam bilo tozatreba, gospodine Potter, nemojte se ustruavati da mi kaete."I ponovo se nakloni i izae.Harry je dugo sjedio na krevetu i rastreseno dragao Hedvigu. Nebo koje je vidio kroz prozor naglo semijenjalo iz zagasita, barunasta plavetnila u hladnu, elinu, zelenu boju, a onda polako u ruiastu,proaranu zlatnim arama. Harry je jedva mogao povjerovati da je prije svega nekoliko sati otiao iz

Kalinina prilaza, da nije iskljuen iz kole i da su pred njim dva tjedna u kojima uope nee vidjetiDursleyjeve."Ovo je, Hedviga, bila zbilja udnovata no", ree Harry i zijevne.I ne skinuvi ak ni naoale, zavali se na jastuke i zaspi.

GLAVA ETVRTAuplji kotliHarryju je trebalo nekoliko dana da se navikne na novu, neobinu slobodu. Nikad prije nije mogaoustajati kad eli, ni jesti kad mu se prohtije. Mogao je ak i odlaziti kamo god hoe, samo da ostane uZakutnoj ulici, a kako je ta duga ulica, poploena oblim kamenjem, bila prepuna najzamamnijiharobnjakih duana na svijetu, nije ni pomiljao da prekri rije zadanu Fudgeu i odluta u bezjaki svijet.Svakog je jutra dorukovao uupljem kotliu, gdje je rado promatrao ostale goste - smijene malevjetice iz provincije, koje su dole u kupovinu na jedan dan, potovanja vrijedne arobnjake koji suraspravljali o najnovijem uvodniku u listuPreobrazba danas, divlje vjece i promukle patuljke, a jednomak i jednu runu babuskaru, pravu zlu vjeticu, koja je ispod svoje debele, vunene kapuljae naruilaporciju prijesne jetre.Nakon doruka bi Harry otiao u stranje dvorite, izvadio arobni tapi, kucnuo njime po treoj cigli slijeve strane, iznad kante za smee, i priekao da se u zidu otvori nadsvodeni ulaz u Zakutnu ulicu.Duge sunane dane provodio je obilazei duane i jeduckajui ispod arenih suncobrana ispred kafia,gdje su ostali gosti pokazivali jedni drugima to su kupili ("Ovo ti je, stari moj, lunaskop - ne mora vieprtljati oko karata Mjeseeve povrine, kui?"), ili su razgovarali o sluaju Siriusa Blacka ("Ja osobno neputam vie djecu samu van dok god ga ne strpaju opet u Azkaban"). Harry nije vie morao pisatidomau zadau pod pokrivaem uz pomo depne baterije. Sad je lijepo sjedio na jarkom suncu ispredsladoledarnice Floreana Fortescuea i pisao svoje sastavke uz povremenu pomo samog FloreanaFortescuea, koji je ne samo znao vrlo mnogo o spaljivanju vjetica u srednjem vijeku nego je i svakih polasata donosio Harryju besplatne vone kupove.Otkako je Harry ponovo napunio svoju novarku zlatnim galeonima, srebrnim srpovima i bronanimknutovima iz svoga sefa kod Gringottsa, morao se ozbiljno svladavati da ne potroi odjednom sav tajnovac. Neprestance je morao podsjeati sama sebe da e jo pet godina pohaati kolu u Hogwartsu, ikako bi mu bilo kad bi morao moljakati Dursleyjeve da mu dadu novac za knjige arobnih formula, kadne bi vie mogao kupovati sebi lijepe kolekcije zlatnih hraaka (za hrakomet, arobnjaku igru slinupekulanju u kojoj tvrdi hraci rigaju smrdljivu tekuinu u lice igraa koji je izgubio bod). Isto ga je takosilno mamio i savreni, pokretljivi model galaksije u velikoj staklenoj kugli, uz koji ne bi vie uope moraosluati predavanja iz astronomije. Ali tjedan dana nakon dolaska uuplji kotli, na najveu ga je kunjustavio njegov najdrai duanBirana metlobojska oprema.Radoznao da vidi to je to izazvalo guvu u tom duanu, Harry se probio unutra i ugurao medu uzbuenevjetice i arobnjake, te na netom podignutom podiju ugledao najvelianstveniju metlu koju je vidio uivotu."Upravo je stigla... prototip..." govorio je arobnjak etvrtastih eljusti svom kolegi."To je najbra metla na svijetu, je li, tata?" propitivao se djeak mlai od Harryja njiui se u oevunaruju."Irska je reprezentacija upravo naruila sedam ovakvih ljepotica!" objavio je okupljenima vlasnik duana."A Irci su ove godine glavni favoriti za osvajanje Svjetskog kupa!"Kad se jedna krupna vjetica pomaknula ispred Harryja, on proita ovaj natpis uz metlu:

VATRENA MUNJAOva trkaa metla, najnovija rije tehnike, ima aerodinamian, superkvalitetan jasenov drak s polituromtvrdom poput dijamanta i runo upisanim tvornikim brojem. Svaka pojedinano izabrana brezova iba urepu izotrena je do aerodinaminog savrenstva, to Vatrenoj munji daje nenadmaivu ravnoteu ibesprijekornu preciznost. Vatrena munja ima akceleraciju od O do 250 kilometara nasat za desetsekundi i opremljena je arolijom za koenje kojoj se kod ne moe razbiti. Cijenu moete doznati navlastiti zahtjev.Cijenu moete doznati na vlastiti zahtjev... Harry nije elio ni nagaati koliko zlata stoji Vatrena munja.Nikad u ivotu nije nita vie poelio od ovoga. Ipak, jo nije izgubio ni jednu utakmicu svojim Nimbusom

2000, i kakva bi smisla bilo da isprazni svoj sef u Gringottsu radi Vatrene munje kad ve ima izvrsnumetlu? Stoga nije ni pitao za cijenu, ali je gotovo svakog dana navraao u taj duan samo da pogledaVatrenu munju.Meutim, bilo je nekih stvari koje je trebalo kupiti. Otiao je u ljekarnu da popuni svoje zalihe sastojakaarobnih napitaka, a kako su mu kolske pelerine bile ve desetak centimetara prekratke za ruke i noge,svratio je i u duan gospoe MalkinPelerine za sve prigodei kupio novu odjeu. A najvanije je bilokupiti nove kolske knjige, meu kojima e biti i udbenici za dva nova predmeta, Skrb za maginastvorenja i Proricanje sudbine.Dok je razgledavao izlog knjiare, Harry se iznenadi. Umjesto uobiajenih zbirki arobnih formula snaslovima u zlatotisku, veliine ploa za nogostup, stajao je iza stakla veliki eljezni kavez u kojem je bilosto primjerakaudovine knjige o udovitima. Knjige su se hrvale i natezale jedna s drugom, bijesno iogoreno, tako da su poderane stranice letjele na sve strane.Harry je izvadio iz depa svoj popis knjiga i prvi put ga prouio.udovina knjiga o udovitimabila jenavedena kao obvezatan udbenik za Skrb za magina stvorenja. Sad je tek shvatio zato mu je Hagridrekao da e mu ta knjiga dobro doi. Odahnuo je jer se ve pribojavao da Hagrid oekuje od njegapomo za nekog svog groznog kunog ljubimca.Kad je uao u knjiaruKrasopis i bugaica, poslovoa mu pohrli u susret."Za Hogwarts?" upita ga. "Doli ste nabaviti nove knjige?""Da", odgovori Harry. "Trebam...""Sklonite se malo u stranu", nestrpljivo mu ree poslovoa i odgurne ga od sebe. Zatim navue par vrlodebelih rukavica, dohvati veliki, kvrgavi tap i poe prema vratima kaveza zaudovinu knjigu."ekajte malo!" dobaci mu Harry. "Ja ve imam tu knjigu.""Imate je?" Poslovoi se lice razvue od olakanja. "Hvala Bogu da je imate. Danas su me ve pet putaugrizle..."Zrakom se prolomi zvuk paranja neega - dvijeudovine knjigezgrabile su treu i uzele je parati."Prestanite! Prestanite!" uzvikne poslovoa pa proturi tap kroz ipke kaveza da razdvoji knjige. "Nikadih vie neu uzeti u prodaju, nikad! Ovo je prava ludnica! Mislio sam da smo se najgore zeznuli kad smonaruili dvjesto primjerakaNevidljive knjige o nevidljivosti-kotale su nas itavo bogatstvo, a nikad ihnismo vidjeli... Treba li vam togod drugo?""Treba", odgovori Harry i pogleda u svoj popis. "Treba mi knjiga Cassandre VablatskyOdmagljivanjebudunosti.""Ah, razumijem, upisali ste kolegij Proricanje sudbine, je li?" ree poslovoa svlaei rukavice i vodeiHarryja u stranju prostoriju, gdje je bio i kutak posveen gatanju. Na jednom stoliu bile su naslaganeknjige kao to suPredvianje nepredvidljivog: Osigurajte se od okovaiRazbijene kugle: Kad vam sreaokrene lea."Evo izvolite", ree mu poslovoa nakon to se popeo uz ljestve i skinuo s police debelu knjigu u crnomuvezu. "Odmagljivanje budunosti.Vrlo dobar vodi kroz sve osnovne metode vraanja - gatanje izdlana, iz kristalne kugle, iz utrobe ptica..."Ali Harry ga nije vie sluao. Pogled mu je bio pao na jednu drugu knjigu izloenu na istomstoliu:Znamenja smrti: to vam je initi kad znate da su vam dani odbrojeni."Ah, da sam na vaem mjestu, ja to radije ne bih itao", nehajno ree knjiar kad opazi u to se Harryzagledao. "Inae ete poeti primjeivati predznake smrti na svakom koraku, a to e vam na krajuutjerati strah u kosti."Ali Harry je i dalje zurio u korice te knjige, na kojima je bio naslikan crni pas, velik kao medvjed,uagrenih oiju. Bio mu je odnekud poznat...Knjiar mu tutne u rukuOdmagljivanje budunosti."Moda jo neto?" priupita ga."Da", odgovori Harry odvajajui pogled od oiju onog psa i zbunjeno gledajui u svoj popis. "Ovaj...trebam jo iPreobrazbu po fazamaiZbirku standardnih arobnih formula, Trei stupanj."Harry je nakon desetak minuta izaao iz knjiare Krasopis i bugaica nosei pod rukom netom kupljeneknjige, pa se zaputio natrag, Uuplji kotli, jedva primjeujui kuda ide i sudarajui se s prolaznicima.Uspeo se stubama do svoje sobe, uao i istresao knjige na krevet. Netko je bio pospremio sobu - krozotvorene prozore nadiralo je sunce. uo je autobuse kako tutnje kroz nevidljivu bezjaku ulicu, i vrevunevidljive svjetine u Zakutnoj ulici. Spazi i svoj odraz u zrcalu iznad umivaonika."Ono nije mogao biti znamen smrti", prkosno ree svom odrazu. "Jednostavno me uhvatila panika kad

sam spazio ono udo u Magnolijinu vijencu. Vjerojatno je to bio samo neki pas lutalica..."Automatski podigne ruku i pokua zagladiti kosu."Vodi unaprijed izgubljenu bitku, dragi moj", odgovori mu zrcalo sipljivim glasom.Kako su dani odmicali, Harry se sve ee osvrtao na sve strane nee li gdjegod spaziti Rona ili Hermionu.Sad kad se bliio poetak nove kolske godine, sve je vie uenika iz Hogwartsa stizalo u Zakutnu ulicu.Harry se susreo sa Seamusom Finniganom i Deanom Thomasom, svojim kolegama Gryffindorima,uBiranoj metlobojskoj opremi, gdje su i oni buljili u Vatrenu munju. Nabasao je i na pravog NevilleaLongbottoma, bucmastog i zaboravljivog djeaka, ispred knjiareKrasopis i bugaica.Harry nije zastaoda poavrlja s njim. inilo se da je Neville zagubio svoj popis knjiga pa ga je stroga baka izgrdila na pasjakola. Harry se nadao da baka nikad nee saznati da se on predstavljao kao Neville dok je bjeao odMinistarstva magije.Kad se probudio na posljednji dan ferija, Harry je pomislio da e se bar sutradan vidjeti s Ronom iHermionom u Hogwarts-ekspresu. Ustao je, obukao se i otiao po posljednji put pogledati Vatrenumunju. Ba dok je razmiljao gdje e ruati, netko izvikne njegovo ime pa se okrene."Harry! Harry!"Ugleda ih kako oboje sjede ispred sladoledarnice Floreana Fortescuea. Ron je bio nevjerojatno pjegav aHermiona preplanula od sunca. Oduevljeno su mu oboje mahali rukama."Konano!" usklikne Ron smjekajui se Harryju dok je ovaj sjedao uz njih. "Traili smo te uupljemkotliu, ali su nam rekli dasi ve otiao, pa smo otili uKrasopis i bugaicu, i do gospoe Malkin, i do...""Ja sam ve juer nabavio sve kolske potreptine", objasni im Harry. "A otkud znate da sam odsjeouupljem kotliu?""Tata mi je rekao", jednostavno mu odgovori Ron.Gospodin Weasley, koji je radio u Ministarstvu magije, uo je, naravno, to se dogodilo teti Margi."Jesi li ti, Harry,stvarnonapuhao tu svoju tetu?" upita ga Hermiona ozbiljnim glasom."Nisam htio", odgovori joj Harry dok se Ron valjao od smijeha. "Jednostavno sam izgubio ivce.""Nije to, Rone, nita smijeno", otro e Hermiona. "Stvarno se udim to Harry nije iskljuen iz kole.""I ja se udim", priznade Harry. "Ne samo iskljuen nego sam mislio da u biti i uhien." Pogledavi Rona,upita ga: "Tvoj tata ne zna ipak zato me je Fudge pomilovao?""Vjerojatno zato to si to bio ti", slegne Ron ramenima svejednako se smijuckajui. "Slavni Harry Potter ite stvari. Mrsko mi je i pomisliti to bi Ministarstvo sa mnom uinilo da sam ja sluajno napuhao tetu.Istina, prvo bi me morali iskopati iz groba jer bi me mama ubila. Uostalom, moe veeras pitati mogstarog. I mi emo danas prenoiti uupljem kotliu!Moemo sutra zajedno na kolodvor King's Cross! IHermiona e s nama!"Hermiona ushieno klimne glavom."Mama i tata su me jutros dovezli tamo sa svim mojim stvarima za Hogwarts.""Izvrsno!" zadovoljno e Harry. "Pa, jeste li ve kupili sve nove knjige i potreptine?""Pogledaj samo ovo!" ree mu Ron, pa izvadi iz torbe dugaku, tanku kutiju i otvori je. "Novi novcatitapi. Trideset pet centimetara dugaak, od vrbe, s jednom vlasi iz jednorogova repa. I kupili smo svepotrebne knjige!" Pa pokae na veliku torbu ispod svoje stolice. "A to kae na one udovine knjige, a?Prodava samo to se nije rasplakao kad smo mu rekli da ih trebamo dvije.""A to je, Hermiona, sve ovo ovdje?" upita je Harry pokazujui ne na jednu nego na tri krcate torbe nastolici do nje."E pa, bit e da sam ja upisala vie predmeta nego vi!" ree Hermiona. "To su ti moje knjige zaAritmanciju, Skrb za magina stvorenja, Proricanje sudbine, Prouavanje starih runa, Bezjake studije...""Zato si uzela i Bezjake studije?" upita je Ron kolutajui oima prema Harryju. "Pa, ti si roenabezjakinja! Mama i tata su ti bezjaci! Ti ve zna sve o njima!""Ipak, bit e zanimljivo prouavati ih sa stanovita arobnjaka", ozbiljno mu odgovori Hermiona."A kad ti, Hermiona, uope misli ove godine jesti i spavati?" upita je Harry, a Ron se zasmijulji.Hermiona ih ne udostoji odgovora."Ostalo mi je jo deset galeona", ree ona zagledajui u svoju novarku. "U rujnu mi je roendan pa sumi mama i tata dali neto novca da si unaprijed kupim dar za roendan.""Kako bi bilo da si kupi jo jednu zgodnuknjigu?" priupita je Ron toboe nedunim glasom."Ne, ne dolazi u obzir", mirno mu odgovori Hermiona. "Treba mi zapravo sova. Harry ima Hedvigu, a ti

ima Errola...""Nemam", presijee je Ron u rijei. "Errol pripada cijeloj obitelji. Ja imam samo ugonju." I izvadi izdepa svoga ljubimca takora. "Moram ga odnijeti na lijeniki pregled", nadoda stavljajui ugonju nastol. "Mislim da mu je boravak u Egiptu nakodio."ugonja je bio mraviji nego prije i brci su mu se nekako ovjesili."Ima tu preko puta jedan duan maginih stvorenja", ree Harry, koji je u meuvremenu dobro upoznaoZakutnu ulicu. "Moe ih tamo pitati imaju li kakav lijek za ugonju, a Hermiona moe kupiti sovu."I tako su platili sladoled i preli preko ulice da svrate uMaginu menaeriju.U njoj je bilo prilino tijesno. Svaki centimetar na zidovima bio je zastrt krletkama. Osjeao se ivotinjskizadah i bilo je vrlo buno, jer su zatoenici u krletkama svi kriali, skviali, klepetali ili frktali. Vjetica zatezgom upravo je davala savjete jednom arobnjaku kako se uzgajaju dadevnjaci sa dvostrukim repom.Harry, Ron i Hermiona dotle su razgledavali krletke.Dvije velike purpurne abe krastae upravo su se gostile gutajui mrtve muhe zunzare. Golema kornjaas oklopom optoenim draguljima caklila se uz prozor. Otrovni naranasti puevi polako su plazili uzastjenke spremnika za vodu. Debeli bijeli zec neprestance se pretvarao u svileni cilindar, pa opet u zeca,proizvodei praskave zvukove. Bilo je tu i maaka svih boja, buna krletka puna gavranova, koara saudnim, okruglim krznenim stvorenjima boje senfa to su glasno zujala, a na tezgi velika krletka sasjajnim crnim takorima koji su se igrali preskaui jedan drugome preko dugih, golih repova.Kad je arobnjak s dadevnjakom dvostrukog repa otiao, Ron se obrati vjetici za tezgom:"Doao sam radi svoga takora. Nekako mi je izblijedio otkako sam se vratio s njim iz Egipta.""Metni ga samo tu na tezgu", ree mu vjetica vadei iz depa teke crne naoale.Ron izvue ugonju iz unutarnjeg depa i stavi ga na tezgu uz krletku, u kojoj su se crni takori odmahprestali igrati i pribliili se da ga bolje pogledaju.Kao i gotovo sve to je Ron posjedovao, takora ugonju dobio je iz druge ruke (prije toga je pripadaoRonovu bratu Percyju) i bio je pomalo izubijan. Osobito je jadno izgledao uz one blistave takore ukrletki."Hm", izusti vjetica podiui ugonju s tezge. "A koliko mu je godina?""Nemam pojma", odgovori Ron. "Prilino je star. Nekad je pripadao mom bratu.""A kakve sposobnosti posjeduje?" upita ga vjetica pomno promatrajui ugonju."Pa, ovaj..." promuca Ron. Istini za volju, ugonja nije nikad iskazao nikakve posebne sposobnosti.Vjetica prijee pogledom sa ugonjina poderana lijevog uha na prednju apicu, na kojoj mu jenedostajao jedan prsti, pa glasno otpuhne."Ovaj je proao kroz sito i reeto", ustvrdi ona."Bio je isti ovakav i kad mi ga je Percy dao", ree Ron kao da se brani."Jedan obini kuni ili vrtni takor kao to je ovaj ne moe ivjeti dulje od tri godine", opet e vjetica."Ako eli neto malo dugovjenije, moe uzeti jednoga od ovih..."I pokae na crne takore, koji odmah ponu iznova preskakivati preko repova. Ron promrmlja:"to se prave vani!""Pa dobro, ako ga ne eli zamijeniti, moe isprobati ovu tinkturu za takore", ree vjetica i izvueispod tezge nekakvu crvenu boicu."U redu", ree Ron. "Koliko stoji...ajoj!"Naglo se sagne jer mu neto veliko i naranasto skoi s vrha najvee krletke na glavu, a onda se okomi naugonju bjesomuno frkui."Nemoj, Krivonjo, nemoj!"vikne vjetica, ali ugonja joj isklizne iz ruke kao mokar sapun, doskoi na podrairenih nogu i jurne prema vratima."ugonjo!" vikne Ron i pojuri za njim iz duana. Harry mu se pridrui.Trebalo im je gotovo deset minuta da pronau ugonju, koji se sakrio pod koaricu za smeeispredBirane metlobojske opreme.Ron strpa uzdrhtalog takora opet u unutarnji dep i uspravi setrljajui glavu."to je uope ono bilo?""Jedna vrlo velika maka, ili sasvim mali tigar", odgovori Harry."A gdje je Hermiona?""Vjerojatno kupuje sovu."Pou natrag kroz prometnu ulicu do Magine menaerije. Kad su doli do nje, Hermiona je ba izlazila,

ali nije nosila sovu. U naruju je vrsto drala veliku riu maku."Kupilasi to udovite?" upita je Ron i zagleda se u nju otvorenih usta."Zar nijeprekrasan?" ushieno e Hermiona.To je stvar ukusa, pomisli Harry. Ria je maka imala bujno i pahuljasto krzno, ali je neosporno imala iokserice, te zlovoljnu i nekako zgnjeenu njuku, kao da se glavom zabila u zid. Meutim, kako ugonjenije bilo na vidiku, maka je zadovoljno prela u Hermioninu naruju."Hermiona, to me je udo umalo skalpiralo!" ustvrdi Ron."Ma nije on to mislio ozbiljno, je li da nisi, Krivonjo?" odvrati Hermiona."A to emo sa ugonjom?" upita je Ron pokazujui na izboinu na svom kaputu. "Njemu je potreban miri odmor! A kako e mirovati i odmarati se uz ovo udo?""Sad si me podsjetio da si zaboravio ovu svoju tinkturu za njega", ree mu Hermiona i tutne Ronu u rukucrvenu boicu. "I prestani sebrinuti!Krivonja e spavati u mojoj spavaonici a ugonja u tvojoj! U emu jeproblem? Jadni moj Krivonja, ona mi je vjetica rekla da je itavu vjenost bio kod nje, jer ga nitko nijehtio.""Da mi je samo znati zato", zajedljivo e Ron kad su poli premaupljem kotliu.Gospodina su Weasleyja zatekli u toionici kako itaDnevni prorok."Harry!" nasmijei se kad digne pogled. "Kako si?""Dobro, hvala na pitanju", odgovori Harry. On, Ron i Hermiona pridrue mu se sa svim svojim kupljenimstvarima.Gospodin Weasley odloi novine, a Harry opazi ve dobro mu poznatu sliku Siriusa Blacka kako pilji unjega."Nisu ga dakle jo uhvatili?" priupita."Nisu", odgovori gospodin Weasley neobino ozbiljno. "Povukli su nas sve iz Ministarstva s naihredovitih poslova da pripomognemo u potrazi, ali zasad bez ikakva uspjeha.""A bismo li mi dobili kakvu nagradu da ga ulovimo?" upita ga Ron. "Ne bi bilo zgoreg doi do jo nekelove...""Ne budi smijean, Rone", ree mu gospodin Weasley, koji je oito bio vrlo napet. "Blacka nee ulovititrinaestogodinji arobnjak. Njega e uloviti uvari Azkabana, pazi to sam ti rekao!"U taj as u toionicu ue gospoa Weasley natovarena kupljenim stvarima, a za njom blizanci Fred iGeorge, uenici pete godine u Hogwartsu, te nedavno imenovani glavni prefekt Percy i Weaslevjevonajmlae dijete i jedina kerka Ginny.Ginny, koju je Harry oduvijek posebno privlaio, kao da je bila jo zbunjenija nego inae kad ga je sadugledala, moda i zato to joj je on prole kolske godine spasio ivot u Hogwartsu. Pocrvenjela je kaorak i promrmljala "Zdravo" a da ga nije ni pogledala. Meutim, Percy mu je sveano pruio ruku, kao dase uope ne poznaju, i rekao:"Harry, kako mi je drago to te vidim!""Zdravo, Percy!" pozdravi ga Harry svladavajui se da ne prasne u smijeh."Nadam se da si dobro?" dostojanstveno ree Percy rukujui se s Harryjem. Bilo je to ba kao da se Harryupoznaje s gradonaelnikom."Jesam, hvala lijepa...""Harry!" usklikne Fred pa odgurne laktom Percyja i duboko se pokloni. "Sjajnoje to te vidim, starimoj...""Divota!" ree George, pa odgurne Freda i stisne Harryju ruku. "Apsolutno fenomenalno!" Percy senamrgodi."E, sad je dosta toga!" ree gospoa Weasley."Mama!" opet e Fred kao da je tek sad opazio majku, pa i njoj stisne ruku. "Pa, ovo je upravofantastino...""Rekla sam da je dosta toga", ree gospoa Weasley odlaui kupljene stvari na praznu stolicu. "Zdravo,dragi moj Harry! Valjda si uo za veliku novost?" I pokae na novu novcatu srebrnu znaku na Percyjevimprsima. "Ve drugi glavni prefekt u naoj familiji!" nadoda nadimljui se od ponosa."I zadnji!" procijedi Fred ispod glasa."O tome ne dvojim", ree gospoa Weasley i iznenada se namrti. "Primijetila sam da vas dvojica nistepostali prefekti.""A zato bismo i bili prefekti?" priupita je George kao da mu se gadi sama ta pomisao. "Tada bi nam ivot

izgubio sav ar."Ginny se zasmijulji."Trebalo bi da sestri dajete bolji primjer!" odbrusi mu gospoa Weasley."Ginny ima i drugu brau koja joj mogu posluiti kao primjer", uznosito e Percy. "Idem se presvui."Kad on ode, George duboko uzdahne i ree Harryju:"Pokuali smo ga strpati u jednu piramidu, ali nas je mama uhvatila na djelu."Veera je uupljem kotliubila izvrsna. Tom je u separeu spojio tri stola pa je sedmero Weasleyjevih,Harry i Hermiona s uitkom slistilo pet vrsta jela."A kako emo, tata, sutra do King's Crossa?" upita Fred oca kad su se prihvatili slasnog okoladnogpudinga."Ministarstvo e nam staviti na raspolaganje dva automobila", odgovori gospodin Weasley.Svi dignu glave i pogledaju ga. "A zato?" radoznalo e Percy."Radi tebe, Percy", ozbiljno e George. "Na autima e biti i zastavice na kojima e pisati VF...""... to e rei Vana Faca", objasni Fred.Svi osim Percyja i gospoe Weasley prasnu u smijeh."Zato nam, oe, Ministarstvo stavlja automobile na raspolaganje?" ponovi Percy pitanjedostojanstvenim glasom."Pa, zato to mi vie nemamo auta", odgovori mu gospodin Weasley, "a budui da ja tamo radim, inemi tu uslugu..."Rekao je to neusiljenim glasom, ali Harry svejedno primijeti da su mu ui pocrvenjele, ba kao i Ronu kadbi se naao u neprilici."Sva je srea to je tako", ivahno nadoda gospoa Weasley. "Znate li uope koliko vi svi skupa imateprtljage? Putnici bi u bezjakoj podzemnoj eljeznici imali to gledati... Jeste li se svi spakirali?""Ron nije jo spremio sve svoje stvari u koveg", ree Percy patnikim glasom. "Bacio ih je sve na mojkrevet.""Najbolje e biti, Rone, da se odmah spakira, jer sutra ujutro neemo imati mnogo vremena", dobacigospoa Weasley Ronu, koji osine Percyja pogledom.Nakon veere svi su bili pospani. Odlazili su jedan za drugim u svoje sobe na katu da provjere jesu lispakirali sve stvari. Ron i Percy spavali su u sobi do Harryjeve. Harry je upravo zatvorio i zakljuao svojkoveg kad zauje kroza zid srdite glasove, pa ode vidjeti to je posrijedi.Vrata sobe broj dvanaest bila su odkrinuta a Percy je vikao na sav glas:"Bila jeovdje, na mom stoliu, skinuo sam je da je ulatim...""Nisam je ni pipnuo, shvaa?" odvrati mu Ron isto tako glasno."to se dogodilo?" upita ih Harry."Nestala mi je znaka glavnog prefekta", odgovori Percy i okrene se Harryju."Nestala je i ugonjina tinktura", nadopuni ga Ron vadei stvari iz svoga kovega da jo jednom provjeri."Moda sam je ostavio dolje, u toionici...""Ne ide ti nikamo dok ne naemo moju znaku!" prodere se Percy."Ja sam se ve spakirao pa u ja potraiti boicu", ree Harry Ronu i ode niza stube u prizemlje.Bio je na pola puta u hodniku koji je vodio do toionice kad zauje iz separea jo dva srdita glasa. Zaasprepozna glasove gospodina Weasleyja i njegove supruge. Oklijevao je as jer nije elio da oni saznaju daih je uo kako se svaaju, ali je zastao u hodu kad je uo da i njega spominju, pa se priblii vratimaseparea."... nema smisla da mu ba nita ne kaemo", gorljivo je govorio gospodin Weasley. "Harry ima pravo dato zna. Ja sam govorio to i Fudgeu, ali Fudge uporno postupa s Harryjem kao s djetetom. A njemu je vetrinaest godina i...""Arthure, njega bi to uasno pogodilo!" ustvrdi gospoa Weasley prodornim glasom. "Zar zbilja eli dase on vrati u kolu s tim optereenjem? Pa on je, zaboga,sretanto to ne zna!""Ja ga ne elim uplaiti, nego samo upozoriti da bude na oprezu!" odbrusi joj gospodin Weasley. "Pa,zna valjda kakvi su Harry i Ron, kako sami okolo alabazaju - ve su dva puta bili u Zabranjenoj umi!Harry ne smije to uiniti ove godine! Kad samo pomislim to mu se moglo dogoditi one noi kad jepobjegao od kue! Da ga nije pokupio Moni autobus, kladio bih se da bi izgubio glavu prije nego to bimu Ministarstvo ulo u trag."

"Ipak,nijeizgubio glavu, iv je i zdrav, pa kakvog onda ima smisla...""Molly, kau da je Sirius Black lud, i moda je to istina, ali je bio dovoljno pametan da pobjegne izAzkabana, to se inae smatra nemoguim. Otada je prolo ve tri tjedna a da mu nitko nije uao u trag, ibez obzira na sve ono to Fudge danomice izjavljujeDnevnom proroku, prije emo izmisliti arobnetapie koji sami izvode arolije nego to emo njega uloviti. Jedino to pouzdano znamo, to je kogaBlack trai...""Ali Harry e u Hogwartsu biti na sigurnome.""Mi smo mislili i da je A