ZAD

NJA

KLU

PABROJ 29GOD. XI.

lipanj 2010. Časopis učenika OŠ Ivana Gundulića

POSEBAN PRILOG

VREMEPLOV

Tema broja: Na prekretnici školovanja

2

izdavač: OŠ Ivana GundulićaGundulićeva 23 a Z A G R E B

tel/fax: 01 / 4854 - 187glavni i odgovorni urednik:

Pavao Jerolimovuredništvo:

učitelji: Damir Aljinović, Marcela Boban, Zoran Čorkalo, Pavao Jerolimov, Ana Omazić i Iskra Osmančević,

učenici:Valentina Grnja (8.a), Andrija Ko-štal (8.a), Martina Mucić (8.a), Bal-do Šoljan (8.a), Niko Romac (8.b), Ana Kraljević (8.c) Sunčica Šimić (8.c) i Luna Valas Juraj (8.c).

likovna i računalna obrada: P. Jerolimov i učenici nov. grupegrafički urednik: P. Jerolimov

tisak: fotokopiranje (70 komada)broj 29, godina XI.Zagreb, lipanj 2010.

časopis izlazi jednom u polugodištu

besplatni primjerake-mail:

os-zagreb-001@skole.htnet.hrweb stranica:

www. os-igundulica-zg.skole.hr

Riječ urednika .............................Anketa - tema broja Upisi u srednju školu .................Vremeplov ...................................Maturalac, naš zadnji izlet ......Od razreda dio razredaOd prve do zadnje klupe ..........Pročitali smo za vas ....................Učenici - putopisci .....................Listamo stare Zadnje klupe ....Glazba, film, kazalište ...............Slikopisi ......................................Tko pita ne skita .........................Dan jedne manekenke ...............Jučer, danas, a sutra ................

SADRŽAJ:2

345

61011121416181920

Na naslovnici:Nagrađeni plakat učenika Mateja Razbornika, Magdalene Zoričić i Filipa Škrget-Rakića koji je bio izložen po zagrebačkim ulicama. Fotografije južne (veća slika) i sjeverne (manja slika) strane naše škole.

I svemu dođe krajNa kraju svake školske godine osmašima pišem ovaj gotovo

uvijek isti uvodnik. Zašto? Jednostavno, do sada nisam našao bolji način kako bih se oprostio od još jedne generacije učenika.

Školske godine 2002./2003. upisali ste se u I. razred i bili ste sretni jer ste napokon postali »netko i nešto«, postali ste školarci. Počelo je osmogodišnje putovanje čiji je kraj onda izgledao tako daleko, prava vječnost. U proteklih osam godina koje ste proveli u OŠ Ivana Gundulića lijepih je trenutaka bilo pregršt. Tko će ih se svih sjetiti? Ovim prigodnim izdanjem Zadnje klupe, želimo ih se barem donekle prisjetiti, a dio toga i zadržati u trajnom sjećanju na sve ono lijepo što ste doživjeli i učinili tijekom naših zajedničkih osam godina.

One, sad već davne, jeseni 2002. dobili ste male klupe i iste takve obveze, no s godinama klupe su postajale veće, a vaše ob-veze još veće. Zahvaljujući brižnim učiteljicama Štefici Miholić, Jasenki Rafaj, Andrei Cahariji-Jagatić i drugim učiteljicama, koje su vam bile na boravku ili na zamjenama, sve ste postavljene za-datke uspješno rješavali. U moje ste ruke došli školske godine 2006./2007. i uspješno smo se »svađali« ali i surađivali. Uočio sam kako su vaše sposobnosti velike i s pravom sam od vas oče-kivao više od onoga što ste davali. Dakako, vi niste uvijek dijelili moje mišljenje, no neki su to ipak shvatili na vrijeme i postigli lijepe rezultate, a oni drugi s vremenom će uvidjeti da sam ipak bio u pravu. Ja ne bih bio ja kad vam ne bih naglasio još jednu vrlo važnu činjenicu: odnos prema izvršavanju obveza bilo koje vrste, nije uvijek bio na razini vaših mogućnosti i sposobnosti. To morate promijeniti, ne zbog mene ili mojih kolega, niti zbog vaših roditelja, već isključivo radi vas samih. Vi to možete, vi ste za to sposobni, samo treba htjeti.

Slijedi vam razdoblje kada klupe ostaju iste veličine, a obve-ze, odgovornost i iskušenja postaju veća. Moj vam je prijateljski savjet da obveze, prvenstveno one u učenju, izvršavate redovito i savjesno. A iskušenja? Pa, ako baš nešto morate probati u životu, ni u čemu ne pretjerujte, osim u ljubavi. Nije ljubav samo ljubav prema osobi suprotnoga spola, ljubav iskazujemo prijateljima, roditeljima itd. Voljeti i biti voljen to je san i želja svih nas. Ne-mojte se sramiti reći nekome da ga volite, ali to i pokažite. Pra-va ljubav i pravo prijateljstvo zahtijevaju da iskreno kažete onoj drugoj osobi što mislite, ali i da čujete ono što vam možda i nije drago. Pravi i iskreni prijatelj to će vam reći u lice. Sjetite se samo koliko sam vam puta štošta toga rekao, kao i moji kolege također. To smo rekli iz ljubavi prema vama i želji da budete još bolji, nego što jeste. Da nam je bilo svejedno, budite sigurni da bismo šutjeli. Nisu uvijek prijatelji oni koji vas tapšaju po ramenu ili vam sve odobravaju. Moji kolege i ja trudili smo se da vam učenje bude radost i veselje, a koliko smo u tome uspjeli, pokazat će vaši dalj-nji životni uspjesi u koje ne sumnjamo. Mi, sada već vaši bivši učitelji, želimo vam puno uspjeha u daljnjem školovanju i poseb-no bismo htjeli da odaberete zvanje koje će vas učiniti sretnima i zadovoljnima, a time korisnima sebi, obitelji te cijeloj zajednici.

Pavao Jerolimov

3

Zadnji je tjedan nastave, u školi vlada ludnica. Učenici profesore povlače za rukave radi poboljšanja ocjena, a profesori učenike za pod-mirivanje raznih dugova: vraćanja knjiga u knjižnicu, odgovaranja, pisanja testova i tome slično. Po-sebno napeto je bilo među osmaši-ma jer svaki bod znači korak bliže upisu u željenu srednju školu. Nas je zanimalo kako su naši osmaši proveli ovih osam godina zajedno te kakvi su njihovi planovi za bu-dućnost pa smo proveli anonimnu anketu u 8a, 8b i 8c razredu. Re-zultati su vrlo zanimljivi i nisu jed-naki po razredima. Postotke smo zaokruživali jer nije važno ima li pola % manje ili pola % više. Pita-nja i rezultati ankete priloženi su u prikazanoj tablici. Na pitanja nisu odgovarali oni učenici koji toga dana nisu bili prisutni, a anketu smo proveli na sveukupno 60 uče-nika. Pokazano je sljedeće:

Za „osnovnjakom“ žali 40 uče-nika, ili 64%, a odlasku se veseli njih 20, ili 32%. Učenici koji žale za osnovnom školom žale najviše zbog prijatelja (njih 33, ili 53%), zbog profesora (doduše samo je-dan, ali vrijedan učenik, 2%) ili nečeg drugog (njih 6, ili 10%). 52 učenika (83%) smatraju da im je osnovna škola pružila dovoljno znanja za daljnje obrazovanje, dok ih je 8 (13%) odgovorilo da misle da nije. Pitanje je samo je li to zato što nisu učili ili im ovo što su nau-čili jednostavno nije dovoljno. Po-stignutim rezultatima zadovoljno je 28 (45%) učenika, a 42 (67%) ih nije zadovoljno. Nismo pitali je li to nezadovoljstvo zbog nera-da, zahtjevnih profesora ili možda roditelja koji previše očekuju. 50 (80%) se odlučilo u koju će sred-nju školu pohađati, a 10 (16%) se nije još uvijek odlučilo. Za upis u srednju školu po vlastitim želja-ma upisuje se 42 učenika (67%), 2 učenika (3%) upisuje tu školu zbog želje roditelja, dok se njih 9 (14%) u tu školu upisuje isključi-vo zbog bodova, a 4 učenika (6%) zbog nečeg drugog. Kod 50% uče-nika roditelji su zadovoljni nji-

hovim uspjehom, a 28% roditelja nisu bili te sreće. 77% osmaša oče-kuje da će srednja škola biti puno teža od osnovne, a 18% ne misli tako. Često se može čuti bivše osmaše kako govore da bi se rado vratili u osnovnu školu i da mi još ne znamo kako nam je sada lijepo. Od 60 ispitanika 36 ih se želi upi-sati u gimnaziju, dok njih 23 ne, a jedan genijalac očito nije razumio pitanje. Nadamo se da će se svi uspjeti upisati u željene gimnazi-je, s vezom ili bez nje. 29 učenika već je odabralo koju će gimnaziju pohađati dok je 30 učenika još ne-odlučno. Najvažnije je biti zado-voljan samim sobom, no te je sre-će samo 33 učenika (53%) pa tako oni imaju dovoljno bodova za upis

u željenu gimnaziju, a njih čak 25 (40%) nije zadovoljno vlastitim postignućima pa tako nemaju do-voljno bodova. 15 učenika želi ići u neku strukovnu školu kao što su ugostiteljska, frizerska, medicin-ska i turistička, a 34 ih ne želi ići u strukovne škole, dok se ostali nisu izjasnili. U budućnosti se na fa-kultetu sigurno vidi 53% učenika, 22% možda, a 3% ne.

Tu smo gdje smo. Svatko tre-ba sam sebi stvarati budućnost i misliti unaprijed. Svim našim dragim osmašima želimo upis u željenu srednju školu, uspjeh u budućnosti, sreću i zadovoljstvo u onome što čine. SRETNO!

priredile, provele i obradile: Sunčica Šimić i Ana Kraljević, 8. c

4

V R E M E P L O VTko sve pripada našoj pROŠLOSTI

V R E M E P L O VHrvatski jezik

Marcela Boban (V. – VIII.)Marija Fabijanić (VI. – VII.)

Ana Omazić (VIII.)Likovna kultura

Damir Aljinović (IV. – VIII.)Glazbena kultura

Ivanka Ugrin (IV. – VIII.)Engleski jezik

Anita Šainčić (I. – IV.)Ivana Aničić (V. – VIII.)

Njemački jezikZlatica Lukić (IV. – VIII.)

Marijana Skorup (V.)Latinski jezik

Dubravko Furlan (V. – VIII.)Grčki jezik

Dubravko Furlan (VII. – VIII.)Matematika

Brigita Peček (V. – VIII.)Priroda / Biologija

Lela Zadražil (V. – VIII.)Kemija

Jasna Atanasov (VII. – VIII.)Fizika

Pavao Jerolimov (VII. – VIII.)Povijest

Zrinka Škarica (V. – VIII.)Zemljopis

Mirjana Vasilj (V. – VIII.)Tehnička kultura

Pavao Jerolimov (V. – VIII.)Tjelesna i zdravstvena kultura

Lidija Richter (V. – VIII.)Vjeronauk

Karolina Mićanović (I. – IV.)Iva Dorić (V. – VIII.)

Informatika Jasna Atanasov (V. – VIII.)

----------Ravnateljica

Višnja Reljić (I. – VIII.)Psihologica

Irena Rasonja (I. – VIII.)Mirna Jakšić i Maristella Hodak (VII.)

DefektologicaIvana Maglić (VIII.)

KnjižničarkeMilica Šubašić (I.)

Dijana Abramović (I. – II.)Iskra Osmančević (III. – VIII.)

TajnicaSonja Feriz

RačunovodstvoMirjana Špilek, Liljana Crnogaj-Marendić

KuhariceMilka Hruškovec i Marica Matijević

DomariStipe Galešić i Vlado Turkalj

SpremačiceAna, Anka, Jasminka, Vlasta, Sofija, ...

Mnogo ih se izmijenilo u osam godina našeg školovanja, a nema one kojoj nismo napravili bar jednu »radost« iliti psinu (uglavnom vode-nu, u i oko školskih WC-a). Školskog poštara na njegovu sreću nismo stigli dovoljno upoznati.

A razredučiteljice:Štefica Miholić (I. – IV.)Anita Letica (I. razr. prod. bor.)Sanela Škevin (II. r. pr. bor.)Ivanka Štimec (III. r. pr. bor.)

----------Ana Bauer (otišla nakon II. r.)Ika Borac (došla u IV. r.)Valentina GrnjaPetra Hochstädter (došla u II. r.)Benedikt HorvatMia HorvatJosip JaklinKristina Kantoci (došla i otišla u III. r.)Kristina Knežević (otišla nakon I. r.)Karlo Jean KoppAna KraljevićKristina Kravašćan (otišla nakon I. r.)Antonio KunčićKatarina LazaninStin Lebar-Vidanec (otišao u II. r.)Iva Lončar (došla u III. r.)Sara Luzar-SmajićMartina MucićChiara OrozIva PavlečićAntonio Peković (došao u IV. r.)Marko Prekpoljaj (otišao nakon II. r.)Nikša PutanecMatej RazbornikMax RuljančićAdriana Sistig (otišla nakon I. r.)Tin StankovićThalia Iva ŠabanSunčica Šimić (došla u III. r.)Filip Škrget-RakićValerija ŠpiljarLuna Valas-JurajJurica VujecMateja Virovec (došla u III. r.)

B razredučiteljice:Andrea Caharija-Jagatić (I. – IV.)Jasenka Rafaj (I. – III. razr. prod. bor.)

----------Ana Maria BarbaSandra Bubnjar (došla i otišla u IV. r.)Gaj DučakDino Franković DimićTin GalFilip HabekovićFran HodakBruna KajfešLucija KasapovićOzren Kisić MordušAndrija KoštalKristijan KošutićLaura KovačSilvija Kovačević (otišla nakon IV. r.)Matija PalfiKarlo Pavičić RavlićDominik PribanićAntonio RebacBorna ReljićNiko RomacBruna SablićIvan StrapajevićTea ŠinikBaldo ŠoljanDora TomulićVlaho VenetiNikolas WielakkerMagdalena ZoričićKatarina Žubrinić

HRVATSKO-MAĐARSKO ODJELJENJE

učiteljice:Hajnalka Draganić (I. – IV.)Henrijeta Herjavec Rubčić (I. – IV.)Martina Grgec (II. r. pr. bor.)

----------Viktoria Cseh (otišla nakon II. r.)Katarina DragićMarko DragićVanda Petković (otišla nakon IV. r.)Rut Raffai (otišla nakon I. r.)Grigor Špalj

5

učenik generacije:Andrija Koštal, 8. a

A razredrazrednica: Marcela Boban (V. – VIII.)

----------Katarina DragićMarko DragićValentina GrnjaBenedikt Horvat (otišao u VIII. r.)Filip HabekovićFran HodakDomagoj Jelavić (došao u VIII. r.)Andrija Koštal (došao u VIII. r.)Kristijan KošutićLaura KovačAntonio KunčićIva Lončar (otišla u VII. r.)Martina MucićNikša PutanecMatej RazbornikMax RuljančićBruna SablićTin Stanković (došao u VII. r.)Thalia Iva Šaban (otišla u VI. r.)Filip Škrget-RakićBaldo ŠoljanGrigor ŠpaljVlaho VenetiJurica VujecAnte Zubac (došao u VI. r.)Katarina Žubrinić

B razredrazrednica: Lela Zadražil (V. – VIII.)

----------Ika BoracGaj Dučak (otišao u VII. r.)Dino Franković DimićTin GalPetra HochstädterBruno Ilić (došao u V. r.)Bruna KajfešOzren Kisić Morduš (otišao u VIII. r.)Andrija Koštal (otišao u VIII. r.)Anton Kovačević (došao u V. r.)Mark Kurick (došao u VIII. r.)Sara Luzar-SmajićKarlo Pavičić Ravlić (otišao u VII. r.)Antonio PekovićDalma Perak (došla i otišla u VI. r.)Dominik PribanićAntonio RebacBorna ReljićNiko RomacIvan StrapajevićTea ŠinikDora TomulićMateja VirovecMagdalena Zoričić

C razredrazrednica: Ivana Aničić (V. – VIII.)

----------Ana Marija BarbaLuka Čuljak (došao u VIII. r.)Gaj Dučak (došao u VII. r.)Ela Galić (otišao u VI. r.)Mia HorvatJosip Jaklin (otišao u VII. r.)Lucija KasapovićKarlo Jean KoppAna KraljevićKatarina LazaninLončar Filip (došao i otišao u VI. r.)Chiara OrozMatija PalfiIva PavlečićJelena Pomper (otišao u VIII. r.)Dora Rakijaš (došla u VII. r.)Ivan Sladić (došao u V. r.)Tin Stanković (otišao u VII. r.)Sunčica ŠimićValeria ŠpiljarLuna Valas JurajNikolas Wielakker

Dan prviU četvrtak 13. svibnja 2010. kre-

nuli smo iz Zagreba, s Mažuranca, na maturalac u Slavoniju. Svi smo željno iščekivali taj dan. Tek što smo se probili kroz gužvu zagrebačke au-toceste, atmosfera u autobusu je živ-nula. Napustili smo Zagreb i uputili se prema našem prvom odredištu Đakovu. Tamo smo posjetili poznatu đakovačku katedralu i poznatu ergelu lipicanaca. Nakon bogatog i zanimlji-vog posjeta Đakovu, autobusom smo krenuli prema Gradu-Heroju – Vuko-varu. Upoznali smo tragediju koja se tamo dogodila. Bili smo u bolnici gdje smo prošli kroz podrum i sklonište u kojem su bili civili, vojnici i bolničko osoblje sve dok ih nisu odveli na Ov-čaru. I nju smo posjetili. U hangaru, gdje su oni bili prije nego što su pogu-bljeni, danas je spomen-dom. Uputili smo se prema Bizovcu, našem pre-noćištu, ako se ono uopće može tako nazvati jer gotovo nitko nije spavao cijelu noć. Hodali smo cijele noći po hotelu jedni drugima u sobe iako se to profesorima nije svidjelo.

Dan drugiPetak, „rano” u jutro. Tek što smo

zaspali, profesori su nas počeli budili, a spavali smo svega par sati. Taj dan nam ipak nije bio toliko naporan jer smo imali samo posjet Osijeku. Oko 9 sati krenuli smo prema Osijeku. Ci-

jelim putem smo spavali. Obišli smo gradske zidne, prošli šetnicu uz Dra-vu, popili piće, otišli u McDonalds te na posljetku posjetili osječku katedra-lu. Čak nas je i kiša dobro oprala. Pri povratku u Bizovac profesori su nam najavili testove iz zemljopisa i hrvat-skog. Naravno, na te riječi odmah se moglo čuti naše negodovanje. Za vrijeme pisanja testova profesori su napravili pretres naših soba. Otuđili su nešto alkohola, što naravno tako i tako „nije bilo naše”, no ipak smo uspjeli dio posakrivati po balkonima pa nam nisu baš sve pronašli. Poslije-podne je uslijedilo „hlađenje”, kupanje u toplicama. Na večer smo se pozaba-vili ostacima ostataka nakon pretresa.

Dan trećiTaj smo dan rano ustali. Trebalo

se spakirati prije doručka. Nakon do-ručka krenuli smo prema Kopačkom ritu, po mnogima najljepšem parku prirode Republike Hrvatske. Imali smo priliku voziti se brodom te vidjeti mnogobrojne vrste tamošnje flore i fa-une. Bili smo i u domu Kopačkog rita gdje smo vidjeli kratki filmić o Kopač-kom ritu. Posjetili smo i Tolveš te dva dvorca, Titov i onaj stari. Oba treba obnoviti. Nakon ručka u hotelu Terme krenuli smo na put prema Zagrebu. Iz naših razgovora moglo se saznati da nam je žao što je sve završilo.

Vlaho Veneti i Jurica Vujec, 8. a

NAŠ POSLJEDNJI IZLET - MATURALAC 2009./2010.

6

Od razreda do razreda - Od prve do zadnje klupeTKO SAM DANAS I KAKO

SE ZAMIŠLJAM SUTRA

ZAŠTO ŽELIM BITI DRUGAČIJI OD DRUGIH?

SLOBODNI SMO DA POĐEMO KAMO ŽELIMO I DA

BUDEMO ONO ŠTO JESMO

RASTAJEMO SE, A PAMTIMO

RADOST MOGA PRIJATELJA, ZAR TO NIJE

I MOJA RADOST?

Učenik sam 8. a razreda. Poha-đam OŠ Ivana Gundulića. Najviše me zanimaju prirodne znanosti, stoga sam se odlučio upisati u Pri-rodoslovno-matematičku gimnazi-ju. Nisam oduvijek bio zainteresiran za prirodoslovne znanosti. Kao i sva djeca želio sam biti ili policajac, ili vatrogasac, ili dimnjačar. Prirodne su me znanosti zainteresirale u 7. razredu kada smo dobili fiziku, ke-miju i biologiju. Zainteresirali su me pokusi iz kemije i fizike, a najzani-mljivija bila mi je biologija koja pro-učava građu organizma živih bića, pogotovo anatomija čovjeka u 8. ra-zredu. Sebe zamišljam kao studenta Medicinskog fakulteta. Moja najveća želja je postati kirurg jer tako mogu pomoći mnogim ljudima. To je zani-manje zahtjevno, ali pruža čovjeku zadovoljstvo kada nekoga spasi. Za sada sam odlučio u koju gimnaziju želim ići jer nisam dovoljno infor-miran o daljnjem školovanju. Tre-nutno znam što želim biti i pokušat ću slijediti tu svoju želju.

Tin Stanković, 8. a

Svatko je drugačiji od ostalih. Ljudi se najviše razlikuju po izgledu, osobinama i po svojem mišljenju o drugima. Ja također razmišljam drugačije od ostalih, imam mišlje-nje o drugima i imam osobine koje dobro ili loše utječu na ostale. Da sam sličan drugima, nikada ne bih gledao drugačije na situacije s koji-ma se često susrećem u svakodnev-nom životu. Želim biti drugačiji jer volim sebe kakav jesam i imam stav. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, tako da mi ne smeta kada drugi go-vore loše o meni jer i ja imam neka razmišljanja o drugima. Volim svoj način življenja i ne bih ga promi-jenio niti malo zbog drugih. Imam prijatelje koji imaju dobra mišljenja o meni i ja o njima. Ostali mi ne smetaju ako žele biti takvi kakvi jesu jer i ja želim biti kakav jesam.

Matej Razbornik, 8. a

Prijateljstvo je poseban oblik lju-bavi, ono je nezamjenjivo. Potrebno je za razvitak duha i uma, a također nas obogaćuje novim iskustvima. Moja se prijateljica zove Magdalena. Bolje od nje nema. Zajedno se smije-mo, pjevamo, čak i plačemo. Njezina je tuga i moja tuga. Što više vremena provedemo zajedno, postajemo bli-že i otvorenije jedna prema drugoj. Mogla bih reći da smo drugačije od drugih. Većina nas zbog toga osuđu-je, nerijetko smo neshvaćene, no to nas ne sputava da idemo dalje i da-jemo najbolje od sebe. Godine pro-laze, svijet mijenja boje, no prijatelj-stvo nikad ne nestaje. Ne smatrate li to čudesnim?

Svatko ima svoje vrline i mane, ali kada ti je netko vrlo blizak, mane se zaboravljaju. Mnogo toga se nau-či od prijatelja. Magdalena i ja smo jedna drugoj podrška. Uvijek se mogu osloniti na nju. Zajedničkim naporom se može postići više. Bit prijateljstva je davanje, a ne samo uzimanje. Svatko se može nazvati prijateljima, ali istinski prijatelji su oni koji usrećuju jedni druge i koji žive za svaki dan kako bi ponovno bili jedan uz drugoga. Prijateljstvo te grije i ispunjava. Ono se nikada ne smije zaboraviti.

Petra Hochstädter, 8. b

Riječ «sloboda» je samo riječ koju svatko drugačije tumači. Kraj je 8-og razreda, kraj osnovne škole, stres se gomila. Profesori i roditelji svim mojim vršnjacima postavlja-ju pitanja poput kamo će, što žele, imaju li dovoljno bodova, no oni se ne obaziru na to što mi «šizimo». Uvijek kažu, znamo kako vam je. I dalje mislim da ne znaju. Svi govore da možemo birati kamo ćemo kao da smo u restoranu za švedskim stolom. No stvari nisu takve, ne funkcionira-ju na taj način kako svi pričaju. Do zasluženog švedskog stola treba puno psihičkog, tj. mentalnog rada, puno napora da možemo na kraju reći da smo otišli kamo smo željeli. No ni kada stignemo tamo, nismo zado-voljni jer, ustvari, sve počinje ispo-četka. Mnogo zadaća, gomila knjiga, malo vremena za odlične ocjene. Ali jedna činjenica sve opovrgava, mogu napokon bit ono što jesam, a ne fikci-

onalni lik kakav drugi žele da budem. Novi prijatelji i novi načini rada, u srednjoj ću imati slobodno «ja» i to mi na neki način miče kamen sa srca. Pitanja koja mi postavljaju profesori više me ne smetaju jer već dvije go-dine znam kamo ću; samo se nadam da imam dovoljno bodova. Jedino uz rad i smirene živce, također uz bistar i razuman um, možemo slobodno poći kamo želimo. Tu sama osoba treba znati što želi i prepoznati sve prilike koje joj se pružaju za slobodu, a ne samo slegnuti ramenima i reći «vidjet ćemo, pa što bude».

Magdalena Zoričić, 8. b

Dana kad sam krenuo u školu, sjećam se kao da je bilo nedavno, a od kraja osnovne škole sad me dijele samo 3 mjeseca. Osam godina koje su mi se činile kao cijela vječnost, proš-le su, a zapravo toga nisam potpuno svjestan. Tek kada se zamislim i sve-ga prisjetim, shvatim koliko sam toli-ko toga proživio i kakva sam iskustva stekao tijekom osmogodišnjeg školo-vanja. Sjećam se svih svojih prijate-lja, igara koje smo igrali i nevolja u

koje smo upadali. Nižih razreda se ne sjećam baš dobro kao viših u kojima započinje jedno od mojih najljepših razdoblja života. U petom razredu su nas ispremještali po razredima i s ne-kim prijašnjim prijateljima nikad se više nisam družio, ali sam zato ste-kao nove. Čini mi se da upravo pro-življavam jedne od najboljih godina svoga života i ne mogu vjerovati da ćemo svi za manje od godinu dana biti raspršeni po srednjim školama. Više nikada neće biti isto kao što je sada, s nekim se prijateljima više nikada vjerojatno neću sresti. Matu-ralno putovanje koje slijedi možda je posljednje zajedničko višednevno druženje s mojim razredom i genera-cijom te prilika za nešto po čemu ću pamtiti školu i prijatelje.

Baldo Šoljan, 8. a

$ N$ N

$ N

$ N

$ N

$ N

$ N

$ N

7

NAJVAŽNIJI DAN U MOM ŽIVOTU

RADOST MOGA PRIJATELJA, ZAR TO NIJE

I MOJA RADOST?

U MREŽI INFORMACIJA

ZAMKE MODERNOG DOBA

Najvažniji dan u mom životu. Še-ćem po sobi, ne znam što ću raditi. Šećem i ugledam sliku na kojoj sam snimljen prvog dana škole. Prisjećam se kako je bilo. Uzbuđen sam što ću krenuti u školu i upoznati puno no-vih prijatelja, a najviše se veselim tomu što će sa mnom u razred ići moj najbolji prijatelj iz vrtića, Gaj. Gaj i ja smo jako pažljivi, pomno slu-šamo svaku učiteljičinu riječ. Nakon nekog vremena, kad nam je postalo dosadno, počeli smo pričati kako bi bilo zabavno da poslije nastave pres-pavam kod Gaja. Kad je nastava za-vršila, odmah smo izjurili van igrati se. Došla je Gajeva mama i rekla da idem kod Gaja na igranje dok moja mama ne završi s poslom. Bio sam presretan zato što sam već pomislio kako ću ostati kod Gaja spavati, jedi-no mi je bilo čudno to što sam znao da nemam pidžamu, ali sam mislio da će mi je Gaj posuditi. Prolazili su sati, a ja sam se još uvijek igrao kod Gaja. Igrali smo se Lego kockicama. To nam je bila najdraža igra. Odjed-nom je zazvonilo zvono. To je bila moja mama. Bili smo jako tužni zato što smo mislili da ću morati ići doma, ali je mama rekla da će ostati s Gaje-vom mamom na kavi. Nastavili smo se igrati. To mi je bio najvažniji dan u životu. Da se nisam upoznao s Gajem u vrtiću, ne bismo išli u istu školu, ne bismo bili najbolji prijatelji i danas ne bismo bili u istom razredu.

Nikolas Wielakker, 8. c

Novinski članak ‘’U mreži infor-macija’’ Jadranke Boban Pajić objav-ljen je 2009. u časopisu Makronova. U navedenom članku na vrlo slikovit način opisan je jedan od temeljnih problema današnjeg doba, a to je neprestano medijsko bombardiranje raznovrsnim informacijama. Sve te vijesti, koje su najčešće negativne, odražavaju se na naše psihičko i fizič-ko zdravlje. Autorica nam predlaže da biramo informacije kojima ćemo dopustiti da dopru do nas, odnosno da ne slušamo neprekidno radio, da ne gledamo cjelokupan televizijski program te da ne čitamo sve što piše u novinama. Valja zapamtiti njezin savjet da si svakodnevno priuštimo

Prijatelji biraju nas, a ne mi pri-jatelje. Oni mogu biti ljudi ili kućni ljubimci. Pravi prijatelj će ti pomoći i razumjeti te. Pomažemo jedni dru-gima, tužakamo, vrijeđamo se, ali ne s namjerom da povrijedimo, nego da se našalimo. Prijatelji, koji te pozna-ju i vjeruju ti, znat će to. Većina bi se naljutila i otišla, zvala bi te lažovom ili drugim imenima (više ni ne znam kojim sve jer svaki dan izmišljaju nova). Moje prijateljice su moja ra-dost. Njihove šale i misli još me drže pribranom. Kako neki ljudi žive bez prijatelja, ne znam, ja to ne bih mogla.

Petra je otkačena i razigrana, ali nekako i vrlo ozbiljna. Ona govori i brani u ime sebe i svojih prijatelja i u ime onog u što vjeruje. Ima veli-ko srce i goleme snove. Njoj se čo-vjek stvarno može povjeriti, reći joj svoje osjećaje znajući da će te ona razumjeti. Teine smicalice i šale na račun nas i sebe pokazuje da je pra-va prijateljica, nije ju briga što drugi misle. To je predobro jer takve osobe uspiju puno toga u životu. Tea želi postati veterinarka iako je Petra i ja pokušavamo nagovoriti i usmjeri-ti prema umjetnosti. Sve tri imamo snove i podržavamo jedna drugu da ih ostvarimo. Mislim da je to bit pri-jateljstva, podrška i razumijevanje. Kažu da ljudi ne mogu živjeti sami. To je po meni velika istina.

Magdalena Zoričić, 8. b

U današnje vrijeme postoji mnogo problema, «zamki» za koje većina lju-di ni ne shvaća da su problemi. Naj-češći su cigarete, alkohol, droga, inter-net (ponajviše «facebook») i TV. Neki od ovih problema nisu toliko opasni koliko su gubitak vremena. Cigarete, alkohol i droga su oni opasniji proble-mi modernog doba od njih se umire

NAJVAŽNIJI DAN U MOM ŽIVOTU

Sjedim u školskoj klupi i polako mi se misli vraćaju u prošlost. Prisje-ćam se sebe u 3. razredu kako nestr-pljivo očekujem Prvu svetu pričest. Hvata me nervoza jer još me samo jedan dan dijeli od velikog događaja. Mama me vodi na frizuru i uvjerava me kako ću sve stići na vrijeme, ali meni to baš nije bilo utješno. Sjećam se da mi je frizerka napravila ‘’riblju kost’’ i bila sam jako oduševljena. Kada sam se vratila kući, gledala sam televiziju sve do odlaska na spa-vanje. Tada je nastao novi problem; sto će se dogoditi ako mi se frizura pokvari do jutra? Pažljivo sam legla u svoj krevet i zaspala. Rano uju-tro me probudio mamin glas: ‘’Ana, probudi se! Zakasnit ćeš u crkvu’’. Brzo sam ustala i pogledala na sat. Uhvatila me panika, ali kao i svaki put, nepotrebno sam se uspaničila jer sam sve stigla na vrijeme.

Ceremonija je počela. Svi su pr-vopričesnici sjeli na svoja mjesta. Sjedila sam pored svoje najbolje prijateljice Sunčice. Došao je red na nju i mene, a ona je rekla: ‘’Pazi, kad ideš do oltara, da ne padneš jer smo dobile prevelike haljine’’. Panika me uhvatila po tko zna koji put, ali na svu sreću nitko nije pao. Poslije završetka pričesti rodbina mi je če-stitala i krenuli smo u restoran gdje smo se dobro zabavili. Nakon tog velikog dana osjećala sam se važno jer su se svi vrtjeli oko mene, a danas opet nestrpljivo iščekujem krizmu. Nadam se da neću paničariti.

Ana Kraljević, 8. c

$ N $ N

$ N $ N

$ N $ N

i postaje loša osoba koja krade, laže pa čak i ubija da bi došla do njih. Na početku sastavka sam napisao da su ti problemi «zamke» zato što je dovoljno da probaš i postaneš ovisan o tome. Ja iskreno mislim da se ti problemi ne mogu riješiti globalno, nego ih svaki pojedinac mora sam riješiti. Ne mogu se riješiti globalno zato što bi to bilo ukidanje osnovnih ljudskih prava (pravo na izbor). Ja bih preporučio svima na svijetu da se nikada ne pri-bližavaju tim problemima jer će vam samo stvarati nevolje i zagorčavati ži-vot. To ne znam iz vlastitog iskustva, ali sam čuo puno priča o tome.

Niko Romac, 8. b

trenutke tišine, odmora i opuštanja koji će blagotvorno djelovati na naše duševno i tjelesno zdravlje. I zato, pokušajmo što prije pobjeći iz mreže, često beskorisnih informacija.

Luna Valas Juraj, 8. c

$ N $ N

8

IZLET U AUSTRIJU

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJE MOZGA

TRIBINA O AIDS-uSvjetski dan borbe protiv AIDS-

a. 1. prosinca 2009. Što je HIV, a što AIDS? Kako spriječiti tu bolest? Ima li lijeka? Odgovore na ta pitanja nismo ni mi znali. A o tome smo trebali po-učavati druge učenike. Kako? Organi-zirati tribinu, napraviti pp prezenta-ciju. Ali trebali smo prvo naučiti. Uz pomoć prof. Zadražil uspjeli smo! Ali nije to samo štrebanje napamet. To se trebalo ispričati, objasniti… E, sad je nastala panika. Vježbali smo i učili, učili i vježbali a sve pod nadzo-rom profesorice koja je budnim okom pazila svaku našu riječ. Dogurali smo do prvog nastupa. Veselili smo se ali je nastao mali problem, trema. Preda-vali smo prvo 8. a razredu 1. prosin-ca 2009. godine, povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a. Dobro je prošlo, prof. Zadražil je bila zadovolj-na s nama, a nama je bilo sve zabavni-je. Svakim nastupom bili smo sve bolji i bolji. Šteta što imamo samo tri osma razreda jer smo održali samo tri tribi-ne. Sviđa nam se ovakav način učenja. Mislimo da smo svi puno naučili.

M. Mucić i V. Grnja, 8. a

Učenici osmih razreda OŠ Iva-na Gundulića 15. ožujka posjetili su Institut za mozak na Šalati. Odr-žano nam je poučno predavanje o mozgu, njegovoj građi, ali i štetnom djelovanju različitih droga, alkohola, cigareta na njega. Predavanje je bilo poučno i korisno jer smo saznali toč-no djelovanje ovisnih sredstava na naš organizam, točnije na mozak, na ‘’šefa’’ u našem tijelu.

Najviše su mi se svidjeli primjerci koji su nam pokazani u laboratori-ju: mozgovi ljudi različitih dobi, ali i cijeli fetusi u staklenkama. Posjet je bio poučan i zanimljiv.

Sunčica Šimić, 8. c

U ranim jutarnjim satima 23. travnja 2010. započelo je naše puto-vanje u Austriju. Mislio sam da ću na Mažuranac stići među prvima, no moj me prijatelj Kristijan predu-hitrio i već je zauzeo mjesto u auto-busu. Polako su pristizali učenici še-stih, sedmih i osmih razreda te smo uz pratnju profesora i ravnateljice naše škole krenuli prema slovenskoj granici. U busu su neki igrali igrice na svojim konzolama, drugi pričali ili slušali glazbu. Ubrzo smo stigli do slovenske granice gdje smo mo-rali izaći iz busa kako bismo poka-zali putovnice. Prešli smo slovensku granicu i tako ušli u EU.

Vozeći se kroz Austriju, vodič nam je ispričao mnoge zanimljive priče o Habsburgovcima i Beču. U 11 sati stigli smo u austrijsku pri-jestolnicu. Vodič nas je podijelio u nekoliko grupa, a za svaku grupu brinuo se jedan profesor. Moj 8. a razred bio je dodijeljen prof. Kore-nu. Obilazak smo započeli na Trgu Marije Terezije. Beč me, kao i pri prvom posjetu, očarao brojnim spomenicima i građevinama od ro-maničkog i gotičkog stila pa sve do secesijskih zdanja. Nakon što smo obišli Hofsburg (zimska rezidencija Habsburgovaca), uputili smo se pre-ma ljetnoj rezidenciji Schonbrunn. Već na samom početku Schonbrunn očarava svojom veličinom i fran-cuskim vrtom. Prije razgledavanja neki su kupili suvenire. Za pomoć u našem razgledavanju koristili smo se zvučnim vodičem ili pisanim, manje inovativan, ali se pokazao boljim. Posebno zanimljive bile su Sisina soba za uređivanje, soba za sastanke, njihova zajednička soba itd. Nakon razgledavanja opet je slijedilo ku-povanje suvenira. Napuštajući Beč, mislio sam na sve one sjajne izložbe koje su postavljene u njihovim mu-zejima, poput one Andya Warhola koja je bila na rasporedu toga dana u Albertini.

Stigavši u Salzburg, imali smo vremena samo ostaviti prtljagu u sobama. Te večeri, a i za vrijeme ci-jelog boravka, ručali smo i večerali bečki odrezak. Za predjelo su se iz-mjenjivali riža i prženi krumpirići.

Kristijan i ja išli smo spavati oko ponoći, a kako sam doznao kasnije, u nekim je sobama i na terasama za-bava trajala do dugo u noć.

Drugi dan bio je posvećen Salz-burgu. Putujući u središte grada, vodič nam je ponovno dao osnovne podatke o gradu. Tamo nas je doče-

kao lokalni vodič koji je izvrsno go-vorio hrvatski jezik i nije se koristio tuđicama. Nakon razgledavanja vrta ispred dvorca Mirabel uputili smo se do mosta na rijeci Salzach, a zatim i do salzburške katedrale u kojoj je kršten jedan od najvećih i najpo-znatijih skladatelja svih vremena - Wolfgang Amadeus Mozart. Svi su jedva dočekali sat vremena slobod-no u Salzburgu. Cure su pohitale u modne trgovine (H&M), neki u su-venirnice s Mozart kuglama, a treći u dućan po vodu. Mene je očarala Mozartova rodna kuća pa sam od-lučio još bolje upoznati okruženje u kojem je svoje rano djetinjstvo pro-veo Mozart. Nakon sat vremena svi smo se ponovno našli ispred Mozar-tove rodne kuće i uputili na ručak.

Sljedeće odredište bio je rud-nik soli u Berchtesgadenu nedaleko Salzburga, mjesto koje se većini naj-više svidjelo. Sam početak bio je doj-mljiv. Obukli smo odijela u kojima nam je začas postalo vruče i vlaki-ćem se spustili u rudnik soli. Zatim još nekoliko spuštanja i viđenih pre-zentacija kako se nekad vadila sol pa smo stigli i do slanog jezera. Šteta što s nama nije bila prof. Atanasov kojoj bi se posebno svidjeli kristali-ći soli na stijenama uz jezero. Kako smo došli, tako smo se i vratili, vla-kićem. Kao suvenire dobili smo sol u kutijicama. Tu nije bio kraj našem putovanju. Vozeći se cestom, mogli smo gledati prelijepe Alpe. Tako smo i stigli do Nacionalnog parka „Konig See“ (Kraljevsko jezero). U središtu parka nalazi se još jedno jezero, ali ledenjačkog postanka. Ponovno smo dobili sat vremena slobodno koje sam iskoristio za ponovno penjanje istim puteljkom prema jezeru. Slu-čajno sam skrenuo s puta i zamalo se izgubio. Srećom, uspio sam se vra-titi na vrijeme. Inače, park se nala-zi u Njemačkoj, na što nas je jedino mogao upozoriti signal na mobitelu. Vratili smo se u hotel na večeru. Tu večer profesori su nam dopustili da se družimo u sobama (četiri učenika u jednoj sobi). Kristijan i ja odlučili smo pozvati Tonija i Vida iz šestog razreda. Nakon kraćeg druženja oni su otišli u svoju sobu. Otuširao sam se i spremio torbu jer sutra napušta-mo hotel. Zaspali smo iza ponoći. Ujutro smo nakon doručka otputo-vali prema zadnjem odredištu, Kla-genfurtu. Tamo je bio dogovoren posjet Minimundusu.

Prvo smo ručali, a zatim je svat-ko svojim putem krenuo u razgleda-vanje parka. Meni su se posebno svi-

djeli: Taj Mahal, Opera u Sydneyu, Trg sv. Petra u Vatikanu i Partenon. Park je vrlo velik i sadrži mnogo svjetskih građevina u malom. Nudi uvid u mnoge svjetske građevine koje tek treba obići. Kupili smo su-venire i vratili se u bus. Povratak u Zagreb protekao je mirno. Vratili smo se oko 9 sati uvečer puni lijepih dojmova s putovanja.

Andrija Koštal, 8. a

$ N

$ N

$ N

$ N

9

KLASIČAR U TROGIRU USPJESI NAŠIH OSMAŠAPovodom ovogodišnjeg državnog na-

tjecanja iz klasičnih jezika zahvaljujući mojem jedva izborenom plasmanu, prof. Dubravko Furlan i ja krenuli smo 18. trav-nja 2010. s učenicima iz ostalih hrvatskih škola autobusom prema Trogiru gdje se natjecanje trebalo održati. Krenulo se u sedam sati s autobusnog kolodvora. Ja sam bio jedan od rijetkih učenika koji su iz svo-je škole putovali sami na natjecanje i nisam u početku imao nikakvo društvo. Na putu do Trogira obišli smo različite lokalitete bogate raznim spomenicima iz antičkog doba. Obišli smo utvrdu Bribirsku Glavicu, staro ilirsko i rimsko naselje i gradić Skra-din koji se smjestio na obali duboko u ko-pno uvučenog dijela Jadranskog mora gdje smo imali vremena za ručak u vlastitom aranžmanu. Stigavši na odredište, bili smo smješteni u hotelu Medena kraj Trogira gdje smo, u ta tri dana imali organizirana dva doručka, ručak i dvije večere. Ujutro, drugi dan, svi su učenici krenuli u trogir-sku Gimnaziju Ivana Lucića, u kojoj se odr-žavalo natjecanje, za neke iz latinskog, za neke iz grčkog jezika, a za neke oboje. Taj smo dan bili u razgledu gradske jezgre Tro-gira gdje smo vidjeli toliko kulturno-povi-jesnih spomenika na jednome mjestu. Bili smo i u posjetu antičkom lokalitetu Saloni

Taj je dan bio veoma naporan i svi smo jedva dočekali povratak u hotel i objavu rezultata s natjecanja. Pomalo sam se ra-zočarao osvojenim osmim mjestom na državnom natjecanju iz latinskog jezika, ali me tješila činjenica da sam na ovo na- Pod vodstvom prof. likovne

kulture Damira Aljinovića sudje-lovali smo u izvedbi velike poruke mira. Mi smo na platnu raznim bojama ostavljali otiske svojih ruku i potpise kako bi svi znali da je cijela naša škola, pa tako i mi osmaši, radila na projektu. Polo-vicom travnja u Dubrovniku je ra-zvučena 292 m duga Mreža svijeta kojom smo zajedno s dubrovač-kim vršnjacima cijelom svijetu po-slali četiri poruke mira. Bili smo ponosni kada smo to vidjeli na te-leviziji i pročitali na internetskim stranicama. Bravo mi.

tjecanje došao kao deseto plasirani te sam se tako pomaknuo za dva mjesta naprijed. Nakon toga smo imali slobodnu večer koju sam većinom proveo u zabavi i druženju sa svojim ˝cimerom˝ iz OŠ Izidora Kršnjavo-ga i učenicima iz Klasične gimnazije. Tre-ći smo dan krenuli u razgled grada Splita koji smo prof. Furlan i ja iskoristili za izlet na brdo Marjan. To je bilo zanimljivih sat i pol vremena hoda i boravka na vrhu jer sam se istovremeno penjao na visinu od nekoliko stotina metara i ujedno mogao uživati u blagoj mediteranskoj klimi. Puni doživljaja, svi smo krenuli iz Splita auto-busom prema Zagrebu gdje smo stigli u ranim večernjim satima.

Baldo Šoljan, 8. a

Na likovnom natječaju i izradi plakata ‘’Gradimo europski Zagreb, slavimo Dan Europe’’ prvo mje-sto osvojili su učenici: Magdalena Zoričić, Filip Škrget-Rakić i Matej Razbornik no kako su bili na matu-ralcu Školu su na primanju kod gra-donačelnika grada Zagreba Milana Bandića predstavljali Vedran Šimić, Doroteja Grdanović i Marija Vla-disavljević učenici koji sa također sudjelovali na natječaju. Čestitamo svima na uspjehu. Naš je plakat, ti-skan u velikom formatu, neko vrije-me krasio zagrebačke ulice.

Pavao Jerolimov

S lijeva na desno: profesor likovne kulture Damir Aljinović, te učenici Filip Škrget-Rakić, Magdalena Zoričić i Matej Razbornik

10

‘’Tajnu za mlade’’ Paul Harrington je napisao potaknut time što je i sam imao kći tinejdžericu. Želio je da mladi diljem svijeta prihvate moć koju imaju nad vlastitom sudbinom, kako bi mogli sa-mopouzdano zakoračiti u svijet.

Autor već na početku knjige objašnjava u čemu se krije tajna. Tajna je zakon privlačnosti. Vi privla-čite sve što vam se događa, bez obzira je li to dobro ili nije. Uvijek je riječ o vama. Vaše misli su ener-gija, vi privlačite ono o čemu razmišljate. Morate razmišljati o zadovoljstvu, o sreći, o prijateljstvu, o svemu onome što želite, a ne o onome što ne želite! Ako tako razmišljate, bit ćete pod stresom, odašiljat ćete negativnu energiju i stresnu vibraciju, a doga-đat će vam se upravo ono što ne želite. Negativne misli privlače negativna zbivanja. Pronađite način da promijenite svoje osjećaje, možete otići na ro-lanje, trčanje, ili jednostavno udahnuti svježi zrak, osjetite sunčevu svjetlost, vjetar u kosi ili samo osjetite da ste živi. Možete pokušati i s glazbom, samo nemojte slušati depresivnu glazbu, slušajte nešto vedro, pjevajte, plešite… Kada ste pod stre-som, depresivni, nesretni, prisjetite se stvari koje vam vraćaju osmijeh na lice kad pomislite na njih. Isto tako, ako ste nezahvalni za ono što imate, tada u svoj život ne možete privući nešto bolje, jer šaljete negativne vibracije. Sve dok ne budete zahvalni na svemu što imate i što se nadate dobiti, nećete moći ostvariti svoje snove. Jeste li ikada imali osjećaj da ste posve usamljeni i da vas drugi ne razumiju? Kada imamo osjećaj da nas nitko ne poštuje i ne voli, te se loše osjećamo, to je najčešće nepovratna karta za osamljenost. Zapamtite, zakon privlačno-sti uvijek funkcionira, pa kada sažalijevajući sebe, privlačimo druge slabiće koji sažalijevaju sebe. Iz takvih situacija morate izaći što prije! Potražite svoje pozitivne strane i usredotočite se na njih sa zahvalnošću, osjetite ljubav i poštovanje u sebi prije nego što ih drugi osjete prema vama.

Dora Rakijaš, 8. c

Djelo mi se sviđa jer se radi o dječaku naših godi-na koji se susreće s istim pubertetskim problemima kao i mi. Mislim da je djelo primjereno za sedma-še ili osmaše jer dok sam čitao Adrianov dnevnik, mogao sam svoje pubertetske probleme usporediti s njegovim. Također sam otkrio da su neke fizičke promjene u pubertetu sasvim normalne i da se ne moram oko njih puno brinuti. Dnevnik mi je bio jako zabavan i poučan. Jako sam se zabavio i nasmi-jao Adrianovim opisima prijatelja i okruženja. Svi-đaju mi se likovi kao što su Bert Baxter i Adrianov ˝stari˝ koji se koriste uličnim i ˝kućnim˝ govorom. Najsmješnija mi je bila činjenica da se u njihovu školu ne smije dolaziti u čarapama bilo kakve boje.

Baldo Šoljan, 8. a

Roman mi se svidio i ostavio je dubok utisak na mene. Posebno me pogodila tragična sudbina djevojčice Sadako koja svoje djetinjstvo provodi u društvu brata Šigea jer je otac u ratu, a majka radi u tvornici. Djelo potvrđuje moje mišljenje da čelnici država vode rat, vojnici im služe i bore se u ratu iako većina to ne želi, a nedužni civili stradaju.

Saznao sam i neke podatke o trenutačnim poslje-dicama prve bačene atomske bombe (86100 izgor-jelih, 72000 ozlijeđenih i 6820 uništenih domova). Poseban dojam na mene ostavile su i rečenice zbog kojih ću pamtiti roman: „U toj je sekundi slika i pri-lika Božja izvela prvi pokušaj da uz pomoć znanosti uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.“ Preporučio bih svakome da pročita roman jer govori o strašnom do-gađaju kojim je ubijeno mnogo djece koja su, baš po-put Sadako, tek otkrivala život. Zapanjujuća je njezi-na želja da otkriva život i sve lijepo u njemu usprkos ratnim razaranjima i teškoj bolesti s kojom se bori.

Andrija Koštal, 8. a

Knjiga je na mene ostavila jak dojam. Potresne situacije i osjećaji koje nam Anne opisuje dirnuli su me i upotpunili strašnu sliku rata i strahota koje su zahvatile nedužne ljude. Knjiga je potresna, ali vrlo zanimljiva i uzbudljiva. Najviše mi se svidjelo što je to dnevnik djevojčice mojih godina, njezine misli i osjećaji vjerojatno bi bili slični mojima da sam na njezinom mjestu. Mislim da pisma, koja piše svojoj prijateljici Kitty, Anni olakšavaju bo-ravak u skloništu. Dnevnik ove djevojčice jedan je od najiskrenijih i najpotresnijih zapisa pisanih tijekom 2. svjetskog rata.

Čitajući knjigu, došla sam do zaključka kako sretna mogu biti onime što imam. Uvidjela sam da mnoge stvari, koje ja olako uzimam, nisu bile dostu-pne Anni i ostaloj djeci tijekom rata. Male sitnice o kojima Anna mašta ja nisam niti uočavala. Slobodu i privatnost više cijenim nakon čitanja te knjige. Knji-ga je ispunila moja očekivanja te me je približila ratu i njegovim žrtvama više nego što sam mislila. Dnev-nik je poučan i čitatelja uči da cijeni ono što ima.

Sunčica Šimić, 8. c

11

UČENICI PUTOPISCIOsijek s Dravom živi oslonjen uglavnom na njezinu

desnu obalu i pravo prekoračenje grada na njezinu lije-vu obalu izazov je generacijama koje dolaze. U maglama davne prošlosti gubi se porijeklo Osijeka. Ondje gdje su Drava i Dunav stvorili tlo pogodno za život čovjeka kre-tali su se Kelti i ostavili velebni pečat u povijesti golemih područja Europe i šire od nje. Ovuda su zacijelo vodili pu-tovi razmjene između Tračana i Etruščana, a preko ovih rijeka, preko i mimo močvara, kroz panonske šume kretat će se i mnogi narodi sa sjevera prema jugu i s juga prema sjeveru. Našli su se ovdje i Rimljani. I ne bez razloga na dravskom vodotoku neko vrijeme imali su zapovjedništvo svojih plovidbenih snaga, a to je bilo u Mursi na područ-ju na kojem ćemo kasnije i sve do danas susresti Osijek. Kao mjesto života ljudi Osijek je svjedok raznovrsnih raz-doblja: u Tvrđi svjedoči o križanju života velikih vojnih garnizona, državnog činovništva, trgovačkog i obrtničkog staleža; u dijelovima grada istočno, zapadno i južno od Tvrđe – u Donjem, Gornjem i Novom gradu – svjedoči o ispreplitanju života vezanog za obradu zemlje i za nastup novih gospodarskih djelatnosti poput brodogradnje, pre-rade drveta, svilarstva, proizvodnje hrane, prerade kože, skladišnog poslovanja i za razvoj svega toga bitnog finan-

cijskog, prometnog i inog djelovanja. Takav Osijek morao je doživjeti burna zbivanja u obrazovnom i kulturnom životu u kojem od XVIII. stoljeća počinje hod školstva, a potom i književnog, tiskarskog i kazališnog života.

Iako se i grad Osijek razvijao po zakonima grado-va burnog industrijskog i gospodarskog života, ostao je grad bujnog zelenila, travnjaka, sjenovitih perivoja, pre-krasnih šetališta, posebice na obalama Drave. Doduše, u današnjem je Osijeku ostavljeno prošlosti štošta od onoga što ga je razvilo do veličine koju ima danas. Danas su se učvrstili oni povijesni doprinosi koji Osijeku daju njegov poseban profil: barokna raskoš Tvrđe, neoklasicističke ve-dute Gornjeg i Donjeg grada, visoki dometi hrvatske se-cesije u Gornjem gradu, sve do arhitekture karakteristične za 60. i 70. godine XX. stoljeća u svim dijelovima grada – pogotovo u onima koji se šire prema jugu.

Ovo je bilo malo o povijesti… Nadamo se da ćete na-staviti čitati. Reći ćemo nekoliko riječi o samom smještaju grada i kulturi. Nastavite čitati i saznat ćete što slijedi…

Grad Osijek je smješten na desnoj obali rijeke Drave i makroregionalno je središte Istočne Hrvatske. Nalazi se u Slavoniji i sjedište je Osječko-baranjske županije. Osijek se sastoji od starog grada Tvrđe, Gornjeg grada, Donjeg

grada, Industrijske četvrti i Retfale. Grad Osijek je veli-ko hrvatsko industrijsko središte. U njemu je razvijena strojogradnja (poljodjelski strojevi), proizvodnja sapu-na, žigica, kemijska industrija, prehrambena industrija itd. Osijek je najveće kulturno središte u Slavoniji. HNK je najznačajnija kazališna ustanova u Slavoniji. U gradu postoje dva kina: kino Urania i kino Europa. U Osijeku ima također i mnogo raznovrsnih muzeja, od kojih su dva od nacionalne važnosti.

Na terenskoj nastavi smo posjetili nekoliko gradova, jedan od njih je bio i Osijek. Onamo smo otišli 15. svib-nja 2010. Svima se ondje svidjelo, a čak smo imali i slo-bodno vrijeme. Prvo smo posjetili Tvrđu, koja ima vrlo zanimljivu povijest. Kada smo išli prema centru, čuli smo još neke zanimljive priče o gradu Osijeku. Na Trgu Ante Starčevića (glavni trg) posjetili smo katedralu sv. Pavla i Petra. Nakon površnog obilaska grada svatko je mogao otići na svoju stranu. Neki su otišli u McDonald’s, neki na sladoled, a neki su jednostavno otišli na prome-nadu. U Osijeku, kao i na cijeloj terenskoj nastavi, bilo nam je nezaboravno i vjerujemo da će svi barem još jed-nom doći u Osijek i prisjetiti se našeg ludog putovanja.

Martina Mucić i Valentina Grnja, 8. a

12

LISTAMO STARE BROJEVE ZADNJE KLUPE

ZADNJA KLUPA br. 12, str. 8.šk. god. 2003./2004.

Na ove dvije stranice naslovljene Listamo stare brojeve Zadnje klupe nismo mogli stavili sve vaše novinar-ske, literarne i likovne radove nastale tijekom osam godina školovanja koji su bili objavljeni u Zadnjoj klupi. Ov-dje smo uvr-stili samo neka literarna i likovna ostvarenja kao podsjetnik na vaše stvaralačke mogućnosti.

Meni je na fizici bilo dobro. Naj-bolje mi je bilo kad je fizičar radio hokuse-pokuse sa sladoledom. Ja bih isto htio jednog dana napraviti jedan hokus-pokus kao fizičar. Dobar mi je bio hokus-pokus s ledom. U hokusu-pokusu s ledom fizičar je imao dvije čaše s vodom. U jednoj je bila voda sa šećerom, a u drugoj voda bez še-ćera. U obje je stavio kocku leda. Led se prvo otopio u čaši bez šećera jer on dulje zadržava da se led ne rastopi.

Filip Habeković, 2. b

Dio ljeta provela sam u američkom kampu u Savudriji. Kako je to među-narodni kamp, imala sam prijateljice iz raznih zemalja. Juliju iz Australije, Dorry iz Mađarske, Kotto iz Japana i Petru iz Hrvatske. Nas pet smo dobi-le brojeve za bananu i otišle na plažu. Banana je od tvrde gume na napuha-vanje, a ispred banane je gliser za koji je vezana. Kada smo sjele na bananu, gliser je počeo voziti i našem veselju nije bilo kraja. Veselo smo poskakiva-le po valovima i činilo se kao da nas more razdvaja. Odjednom je čamac zaokrenuo, a mi smo popadale. Pad i nije bio baš ugodan, ali nam to nije previše smetalo. Ponovo smo se pope-le na bananu i nastavile veselu vožnju.

Iva Kraljević, 5. c

Sama pomisao na more budi u meni uzbuđenje, ljubav i sreću jer na moru sam najsretnija. Makar padala kiša, sijevalo, ili grmjelo, lijepo mi je. Na moru imam puno prijatelja i volim se igrati s njima, ali najviše volim ro-niti, plivati i igrati se u moru. More je veliko, plavo, duboko i bistro. Kad sje-dim na obali divim se njegovoj bistrini i kamenčićima koji se zrcale na dnu.

Bruna Kajfeš, 5. b

Svi znaju da mlađoj braći i se-strama uvijek roditelji popuštaju, ali to je nekada nepravedno. Mislim da to nije dobro zato sto će oni posta-ti razmaženi i mislit će da sve može biti po njihovom.

Jednoga dana poslije nastave doš-la sam doma, napisala zadaću i sjela na kauč kako bih gledala televiziju. Kao i obično došao je moj brat i sjeo pokraj mene. U četiri sata je došla mama, a moj brat Maks se ispru-žio preko cijelog kauča što meni ide jako na živce. Sjela sam na fotelju i prstom napipala nešto ljepljivo i ljigavo. To je bila žvaka, a ja nisam bila pametna pa sam to rekla mami. Ona me sumnjičavo pogledala i pi-tala jesam li to bila ja, a ja sam odgo-vorila: »Ne, ne, naravno da ne!» Ali ona nije vjerovala. Rekla sam mami da je to možda bio Maks, a ona je rekla da on nije neuredan i da ne lijepi žvake po foteljama. Mama je optužila mene, kao i obično, i ja sam bila u kazni. Naučila sam da šutim u takvim situacijama jer jedino tako neću biti kažnjena.

Katarina Žubrinić, 5. a

Imao sam devet godina i bio sam klipan te nisam znao kakve sve opa-snosti vrebaju izvan kuće po zimi. Toga sam se dana išao sa sestrom sanjkati i praviti grude za snjegovi-ća. Hodali smo po snijegu i veselili se. Išli smo šumom i vidjeli zeca. Bili smo tiho. On je odskakao niz šumu. Mi smo ga pratili. Ja sam vidio zale-đeni potok i predložio sestri da napra-vimo grudu i da je bacimo u potok. Mi smo to napravili, ali gruda nije propala kroz zaleđeni potok. Sestra je rekla: “Probat ću ja stati na led.”. To je i učinila. Na nesreću, sestra je propala jednom nogom u zaleđeni potok. Us-pio sam je izbaviti. Rekla je da ne idem probati hoće li led puknuti. Ja sam bio “junak” pa sam propao čak do trbu-ha. Odmah sam počeo vikati. Sestra je rekla: “Smiri se!”. Polako sam izašao. Kada smo se vratili doma, baka nam je rekla da to više nikada ne pokuša-vamo. Iz toga sam zaključio da se ne junačim već da slušam starije ljude.

Ivan Strapajević, 5. b

U hrvatskom jeziku gramatika jenekad teška, nekad laka.Uče se slova, rečenice,

riječi sa Č, Ć, ije, je.Uče se pridjevi, glagoli, imenice,

brojevi, rodovi, zamjenice.Nije teško kad naučiš,

samo se malo pomučiš.Nikolas Wielakker, 5. c

Hrvatska je sreća,Hrvatska je sunce.Hrvatska je ljubav,

Hrvatska je toplina.Hrvatska je moja domovina.

Tin Stanković, 5. c

Sreća je popeti se na Sljemei razmišljati o planinama,

sjesti ispod drveta i maštatio cvjetnim livadama

Sreća je pustiti da misli tekukao rijeke prema moru…Hodati žitnom ravnicom

prema selu na obzoru.Sunčica Šimić, 5. c

POSJET INSTITUTU ZA FIZIKU

UZBUDLJIVA PLOVIDBA MOREM

MORE I JA

ZADNJA KLUPA br. 18, str. 6.šk. god. 2006./2007.

ZADNJA KLUPA br. 18, str. 6.šk. god. 2006./2007.

ZADNJA KLUPA br. 20, str. 5.šk. god. 2006./2007.

NEPRAVDA

ZADNJA KLUPA br. 20, str. 5.šk. god. 2006./2007.

ZADNJA KLUPA br. 8, str. 6.šk. god. 2002./2003.

ZADNJA KLUPA br. 8, str. 5.šk. god. 2002./2003.

ZADNJA KLUPA br. 18, str. 6.šk. god. 2006./2007.

HRVATSKA GRAMATIKA

ZGODA IZ DJETINJSTVA

HRVATSKA

SREĆA

ZADNJA KLUPA br. 18, str. 6.šk. god. 2006./2007.

ZADNJA KLUPA br. 18, str. 6.šk. god. 2006./2007.

Antonio Rebac, 1. b

Karlo Jean Kopp, 1. a

13

LISTAMO STARE BROJEVE ZADNJE KLUPE

Mi, učenici šestih razreda, bili smo na terenskoj nastavi u Hrvatskom Za-gorju. Posjetili smo Mariju Bistricu, najstarije marijansko svetište u Hr-vatskoj. Nakon razgledavanja crkve i predavanja o povijesti toga svetišta podijelili smo se u tri skupine. Uče-nici 6. a razreda obišli su s prof. Zrin-kom Škaricom Kalvariju, učenici 6. b razreda imali su sat vjeronauka s vje-roučiteljicom Ivom Dorić, a za to su vrijeme učenici 6. c razreda, pod vod-stvom prof. Marcele Boban, opisivali crkvu Majke Božje Bistričke. Nakon kraće vožnje zelenim zagorskim kra-jolikom stigli smo do Gornje Stubice i starog baroknog dvorca Oršić. Na-stavili smo rad u skupinama pa smo razgledali: spomenik Seljačkoj buni Antuna Augustinčića, postav Muzeja seljačkih buna, park dvorca obitelji Oršić, Gupčevu lipu i spomenik he-roju Domovinskog rata Rudolfu Pe-rešinu. Skupine su se izmjenjivale na zadacima. Dok su učenici a i b razre-da s prof. Boban i Fabijanić opisivali ljepote dvorca, učenici c razreda imali su sat povijesti, a kasnije smo se za-mijenili. Nakon radnog prijepodneva slijedila je kratka stanka za ručak, a nakon toga ponovno rad u skupina. Pod vodstvom prof. Lele Zadražil proučavali smo, crtali i opisivali biljke koje rastu na livadi.

U kasnim poslijepodnevnim sa-tima našoj terenskoj nastavi došao je kraj pa smo umorni, ali i zadovoljni krenuli prema Zagrebu. Terenska mi se nastava jako svidjela jer smo bili ci-jeli dan u prirodi i s prijateljima. Zada-ci nisu bili teški, a i način rada je puno zabavniji od rada u učionicama. Puno smo toga mogli naučiti pa predlažem češće odlaske na terensku nastavu.

Filip Habeković, 6. a

MARIJA BISTRICA - GORNJA STUBICA

Bijelim plaštem prekrivena,mala kućica na proplanku stoji.Uzeo bih malo snijega s krova,ali ne mogu,želim dotaknuti hrapavo drvo,ono od kojeg napravljena je,ali ne mogu,želim prenoćiti u njoj,ali ne mogu.Ona će zauvijek živjetisamo u mojoj mašti.

Andrija Koštal, 6. b

KUĆICA NA PROPLANKU

ZADNJA KLUPA br. 24, str. 7.šk. god. 2007./2008.

ZADNJA KLUPA br. 23, str. 14.šk. god. 2007./2008.

Američki igrani film ‘’Noć u mu-zeju’’ redatelja Shawna Levyja zani-mljiv je pustolovno - akcijski film koji će vas uvjeriti da i muzeji mogu biti mjesta zanimljivih i neobičnih do-gađaja. Kao što je iz naslova vidljivo, radnja filma odvija se u muzeju. Glav-ni lik je čovjek koji je nakon dugotraj-ne i neuspješne potrage za poslom konačno dobio posao noćnog čuvara u prirodoslovnom muzeju. Glumac Benn Stiller snašao se izvrsno u toj ulozi. Film obiluje brojnim napetim situacijama, a posebno se ističe kra-đa faraonove ploče koja sve u muzeju oživljava. Želite li se dobro zabaviti i nasmijati, svakako pogledajte priču o čudesnim događajima u muzeju.

Baldo Šoljan, 6. a

NOĆ U MUZEJU

ZADNJA KLUPA br. 24, str. 7.šk. god. 2007./2008.

ZADNJA KLUPA br. 26, str. 12.šk. god. 2008./2009.

ZADNJA KLUPA br. 26, str. 7.šk. god. 2008./2009.

Povodom Mjeseca hrvatske knjige učenici 7-ih razreda OŠ Ivana Gundu-lića posjetili su Nacionalnu i sveuči-lišnu knjižnicu koja se nalazi u Ulici Hrvatske bratske zajednice. U knjižni-ci nas je dočekala voditeljica i odvela nas na peti kat, u restoran, i tamo nam je pripovijedala o povijesti knjižnice. Saznali smo da je utemeljena davne 1607. godine i otada se selila tri puta; prvo je bila na Gornjem gradu uz kla-sičnu gimnaziju, drugi put se preselila na Marulićev trg, u zgradu današnjeg Arhiva Hrvatske, a treći i zadnji put, 1995. preseljena je na sadašnju adresu. Gradnja nove zgrade trajala je jedana-est godina. Prošetali smo po katovima te vidjeli mnoge studente i maturante koji se pripremaju za ispite. Nadamo se da ćemo jednoga dana i mi sjediti u čitaonici i marljivo učiti.

K. Dragić i M. Mucić, 7. a

POSJETILI SMO NSK

Antonio Kunčić, 7. a

Legla sam u krevet. Bilo je već kasno, svi smo krenuli nas počinak. Bila sam jako pospana i brzo sam za-spala. Odjedanput, u polusnu vidjeh ogromnog pauka koji se svojim ve-likim dlakavim nogama približavao mom krevetu. Počela sam vikati: ”Pauk, pauk!” Bojim se mraka, mor-skih pasa, no ničega toliko koliko pauka! Bila sam zgrožena, znoj mi je klizio licem. Kad sam se malo pri-brala, vidjela sam da pauk nema oči Uh, tad sam pomislila da je to neko strašno čudovište. Počela sam pani-čariti i zapomagati. Nisam znala ko-liko je sati ni je li to java ili san. Kako sam cijelo vrijeme vikala, došla je mama. Tad sam se smirila i shvati-la da je pauk bez očiju zapravo sjena mog radnog stola. Laknulo mi je.

Sunčica Šimić, 6. c

NOĆNA MORA

ZADNJA KLUPA br. 22, str. 5.šk. god. 2007./2008.

Znanstvenici govore da za sto go-dina Zemlja više neće postojati, da će čovječanstvo izumrijeti. Ja o buduć-nosti razmišljam drugačije. Maštam o tome kako će za sto godina automobili letjeti zrakom kao u romanu Ljubiča-sti planet Antuna Gardaša. Neće nam trebati veliki svemirski brodovi, već ćemo se koristiti brzim teleportatori-ma. Putovat ćemo svemirom i imati puno prijatelja izvanzemaljaca. Neće biti siromašnih jer će proizvodnja hrane biti jako uspješna, ljudi će ži-vjeti u blagostanju. Postojat će lijekovi za liječenja teških bolesti. Svijet će se promijeniti jer će ljudi shvatiti da smo svi braća te da se moramo poštivati i međusobno si pomagati.

Nadam se da će se neka moja pred-viđanja ostvariti kao što su ostvarena brojna predviđanja Julesa Vernea, francuskog pisca iz XIX. stoljeća.

Jurica Vujec, 6. a

SVIJET 2108.

ZADNJA KLUPA br. 23, str. 6.šk. god. 2007./2008.

ZADNJA KLUPA br. 11, str. 6.šk. god. 2003./2004.

Marko Dragić, 2. mađ. raz.

14

glazba, film, kazglište ...Aerosmith je jedna od najpoznatijih i najboljih rock bandova u

Americi. Bend su osnovali Steven Tyler (glavni vokal, klavir, usna har-monika), Joe Perry (gitara, prateći vokal) i Tom Hamliton (bas). Njihov prvi album objavljen je 1973. godine, kada su se grupi pridružili Ray Tabano (gitara) i Joy Kramer (bubnjevi). 70-ih su bili vrlo popularni, ali uz pomoć droge polako i sigurno su propadali. Mrak je padao preko članova Aerosmitha, sve do 1984. kada je uz pomoć Tin Collinsa, band ponovno rođen. Od tog razdoblja Aerosmith se oporavljao i napokon je stekao razinu uspjeha kao i u 70-ima. Prodali su čak 140 milijuna albuma širem svijeta. Sastav je imao 27 Top 40 hitova na mnogim lje-stvicama širom svijeta, devet Mainstream Rock hitova, četiri Grammy nagrade te deset glazbenih video nagrada. Band ima odanu skupinu obožavatelja, poznatih kao Blue Army. Aerosmithova dugovječnost, izdržljivost i angažiranost omogućili su im da zadrže visoku razinu po-pularnosti i uspjeha veći dio 37-godišnje karijere. Tijekom tih silnih, dugih godina stalnu postavu čine Steven Tyler, Ray Tabano, Tom Ha-mliton i Joey Kramer. Nama je osobno to najdraži band. Imaju zakon pjesme i spotove. Pjevač Steven Tyler ima odličan glas i zaista nam se sviđaju njegove vokalne sposobnosti. Najdraža nam je pjesma Cryin’. Smatramo da je trebate poslušati i pogledati spot.

Valentina Grnja i Martina Mucić, 8. a

AEROSMITH

Film »Dječak u prugastoj pidžami« adaptacija je poznate svjetske uspješnice, knjige Johna Boyna, rasprodane u više mili-juna primjeraka u cijelom svije-tu. Knjigu je uspješno adaptirao Mark Herman koji je prilikom snimanja filma surađivao s pis-cem. Mjesto radnje smješteno je u Njemačkoj za vrijeme II. svjet-skog rata oko 1940. godine. Rad-nja prati osmogodišnjeg dječaka Brunu (Asa Butterfield) koji se zajedno s obitelji zbog očevog (David Thewlis) seli iz Berlina na selo za koje se ispostavi da je koncentracijski logor. Brunova mama (Vela Farminga) nije svje-sna situacije u koju ih njezin muž uvlači i ne protivi se preseljenju. Za to vrijeme Bruno, koji nije svjestan situacije, u svom »istra-živanju« otkrije logor i sprijatelji se s dječakom Shmuelom (Jack Scalon) koji je zarobljen. Radnja filma je povezana sa stvarnošću i upozorava na zlo. Film treba oba-vezno pogledati zato što realno ukazuje na užas u vrijeme holo-kausta i tjera nas na razmišljanje.

Dominik Pribanić, 8. b

DJEČAK U PRUGASTOJ PIDŽAMI

The Adicts je engleski punk bend nastao početkom osamdesetih godina. Bend je okupio Keith Warren zvan „Monkey“. Bend čine 2 gitare, bas gitara, bubnjevi, violina i vokal. Adictsi su se na početku karijere zvali „Afterbirth & The Pinz”, a kasnije su promijenili ime u The Adicts. Snimili su 9 studijskih i 4 „live” albuma. Adictsi već tride-set godina za redom imaju koncerte bez većih pauza. Ove su godine 8. svibnja svirali prvi put kod nas u klubu Pauk/SKUC u Zagrebu. Karta je koštala 100 kuna. Koncert je počeo s bendom Mašinko za koji ni-sam čuo jer me nije zanimao. Poslije Mašinka slijedila je Gužva u 16-ercu, oni su zagrijali dvoranu za Adictse. Adictsi su počeli svirati u 23 h. Svirku su započeli velikim hitom „Joker in the pack”. „Frontman” benda „Monkey” izvodio je svakakve trikove za vrijeme koncerta i time dodatno zabavljao publiku. Svirali su puna 2 sata i odsvirali sve hitove koje sam htio čuti. Koliko se sjećam, koncert su završili pje-smom „Viva la revolution” gađajući publiku velikim napuhanim lop-tama. Koncert je bio pravi spektakl i svima koji nisu bili mogu se samo nasmijati jer su propustili odličan koncert i vjerojatno više nikad neće imat priliku čuti tako dobar bend kao što je The Adicts. Članovi benda su: Keith Warren (Monkey) - vokal, Mel Ellis - bass, Pete Dee - gitara, Kid Dee - bubnjevi, John Ellis - gitara i Danny Graziani - žičani in-strumenti, harmonika, klavijature.

Niko Romac, 8. b

THE ADICTS

15

glazba, film, kazglište ...Američku rock skupinu iz Seattlea, Foo Fighters (termin kojim su se

opisivali NLO-i tijekom drugog svjetskog rata), oformio je Dave Grohl 1995. godine, nakon što je njegov prethodni band, Nirvana, prestao sa radom. Premda je u Nirvani svirao bubnjeve, Grohl u Foo Fighters na sebe preuzima ulogu pjevača i gitariste, poziciju na kojoj je ostao sve do danas. Ostali članovi su se tijekom godina mijenjali, pa Foo Figh-ters danas sviraju u ovoj postavi: Dave Grohl – gitara i vokal, Taylor Hawkins – bubnjevi i prateći vokal, Nate Mendel – bas gitara i Chris Schiflett – glavna gitara i prateći vokal. Foo Fighters iza sebe ima osam cd-a, od kojih najnoviji, «Greatest Hits» predstavlja izvrstan presjek kroz bogatu glazbenu povijest ovog popularnog, nekoć alternativnog, no danas, čini mi se velikog rock banda. O uspješnosti Grohlovog ban-da dovoljno govori činjenica da je šest albuma dobilo nominacije za američku glazbenu nagradu Grammy u kategoriji najboljeg rock albu-ma, a tri su ga i osvojili. Pored toga su dobili još tri Grammy-a u osta-lim kategorijama, a brojni cd-i i singlovi su dosegli platinaste tiraže. «Greatest Hits» je izvrsna početnica za sve poklonike rock glazbe koji su se sa Foo Fightersima rijetko ili nikako susretali. Iskusniji štovatelji banda zasigurno će naći niz izostavljenih pjesama, a koje zavrijeđuju

FOO FIGHTERS

biti uvrštene na ovovrsnu kompilaciju. No, već i sam naziv albuma sve govori. Radi se o odabiru najvećih hitova, ili je bolje reći, himni Foo Fightersa koje uvjerljivo zbore o mijenama kroz koje je prolazio band tijekom petnaestogodišnje karijere, od nastupa u malim, zadimljenim klubovima do stadionskih koncerata. Primjerice, možda njihova naj-poznatija pjesma «Everlong» ovdje je zastupljena u akustičnoj verziji, ujedno onoj koja je zapravo original, jer je upravo u tom obliku «Ever-long» prvi put zaživio u tonskom studiju. «Greatest Hits» slikovito ocrtava band koji je prošao put od žestokih alternativaca, preko senzi-bilnih i poetičnih akustičara do banda koji ispeglanom produkcijom i besprijekornom svirkom mami gledatelje na uživanje na grandioznim rock spektaklima. Premda njihova najnovija pjesma, ujedno ona koja najavljuje novi album, «Wheels» ukazuje na moguću orijentaciju Gro-hla prema americani, ne treba sumnjati da će Fightersi ostati vjerni be-skompromisnoj žestini poznatoj iz pjesama poput «Pretendera». S dru-ge strane iskusnije poklonike banda će albumu zasigurno privući dvije dosad neobjavljivanje pjesme (pored «Wheels» i «Word Forward»), kao i dodatni dvd na kojem su svi video uratci Fightersa, od kojih je neke režirao Grohl, a posebno je hvaljen spot za «Everlong» koji nosi potpis hvaljenog francuskog sineasta, Michaela Gondry-a.

Bruna Sablić, 8. a

16

U prvi razred upisali smo se školske godine 2002./ 2003. Prvi dan bio je nešto posebno (slika gore lijevo). Učili smo i učili, ali isto tako smo se i zabavljali glumeći i plešući u raznim školskim priredbama. Sveti Nikola poklonio nam je priključak na internet. Koja radost! (slika gore desno) Evo, ovako je izgleda-la naša učionica u II. razredu (slika u sredini lijevo). Nema ni zimskog ni ljetnog školskog sajma na kojem nismo sudjelovali (slika u sredini desno). Da ste bili s nama u trećem razredu i sudjelovali na integriranoj nastavi, znali biste sve o poljskim i kućnim miševima (slika dolje lijevo). Škola u prirodi bila nam je u više navrata pravi raj za učenje i igru (slika dolje desno). Učili smo mi i na druge načine. Bili smo u Institutu za fiziku, Školskom, Povijesnom i svim mogućim muzejima. Održali smo razne priredbe, maškare ...

17

U školi smo ugostili brojne književnike ili smo bili kod njih (slike gore lijevo). Mi smo upijali znanja gdje god smo stigli pa tako i u Umjetničkom paviljonu (slike gore desno). Nismo sudjelovali u emisiji Hr-vatska traži zvijezdu, već na gotovo svim školskim priredbama (slika u sredini lijevo) pa nas je tako vidio manji broj obožavatelja. Bili smo mi i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, za koju godinu naše stalno odredište (slika u sredini desno). Nasilje nam baš i nije bila nepoznanica, ali isto tako ni slanje poruka mira (slika dolje lijevo). Međusobno smo se nadmetali u košarci, nogometu, skoro pa u svemu (slika dolje de-sno). Kada ovih dana „odvrtimo” cijeli osmogodišnji film, sve, na žalost, ne može stati na ovih dvadesetak stranica. Kako je samo bilo dobro, ludo i nezaboravno. I sad se moramo rastati. Nije fer! Šteta, šmrc, šmrc.

18

TKO pita NE skita - tko pita ne skita - tko PITA ne SKITAU ovom broju, kao što je uobičajeno

u zadnje vrijeme, na vaša pitanja odgo-varamo bez podatka tko je pitao i koji osmi razred učenik, postavljač pitanja, pohađa. Smatram kako su važnija pi-tanja i odgovori, a ne imena učenika.Je li vam žao što idemo iz Škole?

Zanimljivo je spomenuti kako se ovo pitanje javlja kod gotovo svake generacije osmaša. Pitanje je zašto? Mislim da tim pitanjem dajete odgovor kako vam nije svejedno kakav ste dojam osta-vili. Lijepo je da o tome brinete, a u budućnosti brinite i više. Mi, vaši profesori, o vama ne razmi-šljamo na tako pojednostavljen način. Štoviše, naša je uloga baš u tome da vas što bolje pripremimo za ono što slijedi nakon završene osnovne škole. To ne znači da mi prema vama nemamo ili nismo imali nikakve emocije, bez obzira kakvi ste bili u vladanju i u uče-nju. Svakako da nam je bilo drago i da nas je veselilo ako ste postizali raznovrsne uspjehe u školi i izvan nje, ali isto tako bili smo nesretni i tužni ako vam to nije polazilo za rukom. Možemo si pripisati dio vaših uspjeha, ali isto tako i neu-spjeha. Ovo drugo vrijedi samo zato što pojedince i njihove rodi-telje nismo uspjeli najbolje uvjeri-ti u ispravnost naših razmišljanja i metoda u obrazovanju i u odgoju. I danas kada čujemo za uspjehe naših bivših učenika, mi se radu-jemo, ali isto tako nas rastužuje kad čujemo loše ili tužne vijesti o bivšim učenicima. Isto tako će biti s vama. Siguran sam, štoviše, duboko uvjeren da svi učitelji naše škole žele o vama kasnije čuti što više dobrih i lijepih vijesti, a po-gotovo o onima koji su iz raznih razloga imali poteškoća. I na kra-ju, u stilu vašeg pitanja, da malo pojednostavnim odgovor. Nije nam žao što odlazite, već će nam biti žao ako ne uspijete u životu.Zašto se zatvara škola?

Iskreno rečeno to bih i ja vo-lio znati. Prema podacima koji-ma raspolažem razlog je smanje-ni broj upisanih učenika. Bar je to službena informacija. No kada malo bolje razmislim, ove smo školske godine upisali dva prva razreda, a godinu dana ranije samo jedan tako da baš i nisam siguran koliko je službena odluka ispravna. Činjenica je da u Centru

pada broj djece, no tu sudbinu di-jele i sve ostale škole, a neke imaju ukupno i manje učenika od nas pa ipak nisu dobile ‘’čestitku’’ o zatva-ranju. Postoje li neki drugi razlozi mogu samo nagađati, no činjenica je da nam je dopušten upis učeni-ka u prvi razred, pa samim time odluka o zatvaranju za skorije vri-jeme ne dolazi u obzir. Svakako se moramo zahvaliti vašim roditelji-ma, kao i svim ostalim roditeljima koji su odmah vrlo žestoko reagi-rali na nakanu o gašenju škole u sadašnjim prostorima i vjerujemo da ćemo daljnjim akcijama u pot-punosti ukinuti bilo čiju primisao o zatvaranju naše osnovne škole.Zašto su neki profesori bili nepra-vedni prema nama?

Ti isti profesori za nekojeg drugog učenika bili su vrlo pra-vedni i korektni. Pravednost je po vama učenicima pojam rastezljiv poput žvakaće gume. Rastežete ga kako vam odgovara i pravite veće ili manje balone isto tako kako vam paše. No, pravednost ipak nije žvakaća guma. Kada nauči-te zadano gradivo, onda sigurno nemate primjedbe na ocjene, ali kada to ne učinite na zadovoljava-jući način, onda su svi krivi, ali ne i vi. Moram priznati da je teško 20 ili više učenika ocijeniti sa samo pet ocjena, a to ipak nema veze s pravednošću. Mogu se složiti da mi učitelji nismo svi ni jednaki ni idealni, ali se ne mogu složiti s takvim vašim razmišljanjima. Po-gledajte svoje završne svjedodžbe svih razreda i sami sebi iskreno priznajte koliko ste zaključenih ocjena zaslužili pravim trudom. Doduše, ovo ne vrijedi za sve, nego samo za neke kojima je pra-vednost žvakaća guma.Što nam savjetujete u vezi sred-nje škole?

Ovo se pitanje, kao i ono prvo, često javlja potkraj našeg druže-nja. Moram priznati kako mi je drago da vam je stalo do mojih savjeta. Hvala vam na povjerenju, a vi moje savjete i primijenite pa ćemo svi biti zadovoljni. Savjeti su zasnovani na bogatom osobnom iskustvu, ali i na čestom razgo-voru s bivšim učenicima. Za koju godinu reći ćete mi jesam li bio u pravu. Najkraće rečeno savjeto-vao bih vam puno toga, a ako što izostavim, to je zbog ograničenog

prostora. No, idemo na ono što je po mojim iskustvima najvažni-je. Kada započne školska godina u novoj sredini, odmah počnite učiti i javljajte se. Naime, na taj način ćete dobiti ugled vrijednih i marljivih učenika, pa ako kasni-je možda i ‘’kiksate’’, manje će se gledati kao neko zlo, a osim toga lakše je učiti manje lekcija na po-četku nego puno na kraju polu-godišta ili školske godine. Nikako nemojte nepotrebno izostajati tj. ‘markirati’. Bolje je, ako baš već morate, dobiti pošteno jedinicu, nego ‘uživati’ ugled kukavice i negativca. Osim toga na satu ču-jete što se tumači i ispituje pa je lakše učiti. Obavezno ponovite iz matematike razlomke, deci-malne brojeve, brojevni pravac i predznake. Ako vam te lekcije nisu dobro ‘sjele’, onda ćete imati velikih problema s matematikom i s fizikom. Radite dobre bilješke na satu i odmah isti dan naučite novo gradivo jer su nastavni pro-grami opsežniji nego u osnovnoj školi i imat ćete manje vremena za učenje nego do sada.

Nova škola, novi prijatelji, pa pazite na odabir. Obavezno se klonite onih koji su skloni ljenča-renju, krađi, alkoholu ili drugim porocima. Ukoliko niste počeli pušiti, ne dajte se nagovoriti od novih ‘prijatelja’ jer je odvikavanje vrlo teško, to iz vlastitog iskustva vrlo dobro znam. Novo društvo i drugačije zabave donose i nova iskušenja. Večernji život bit će vam mnogo drugačiji i duži nego do sada, a to je izvor kako lijepih tako i neugodnih susreta i do-gađaja. Izbjegavajte nepoznata i sumnjiva društva. I još nešto, vrlo važno. Zapamtite – droga nije fora i probati se ne mora. U bilo kojoj srednjoj školi zbog nediscipline, izostanaka, neučenja ili nečeg drugog možete puno lakše ‘frknu-ti’ nego u osnovnjaku. Vi ste ge-neracija koja će polagati maturu, zato odmah, već sad radite dobre bilješke na svim satima i čuvajte ih kao i knjige kako bi vam kasnije pripreme za maturu bile što lakše. Zapamtite, samo svojim radom i ponašanjem stječete ugled kod profesora, baš kao i do sada.

Nadam se kako sam ovim savjeti-ma pomogao da vam snalaženje u no-voj sredini bude što bolje i uspješnije.

19

DAN JEDNE MANEKENKE - KAKO JE ŽIVJETI NA VISOKOJ PETI

Danas je veliki dan, strogo organi-ziran: frizura u 9.00, bus za West Gate u 12.00, šminka 13.00, prozivanje, isprobavanje piste i fiting 14.00, ručak 14.30, casting za Milano 15.30, casting za Pariz 16.00, generalna proba 17.00, slobodno do 18.30, popravljanje frizu-re i šminke 19.00, završno spremanje i presvlačenje u dizajnersku odjeću 20.00, i predstava počinje, pale se re-flektori, gosti zauzimaju svoja mjesta a manekenke pune adrenalina izlaze i ponosno hodajući pokazuju skupu di-zajnersku odjeću. Impresivno, zar ne? I nije baš. Ustajem se u 7 ujutro, znam da u 9.00 moram bit u salonu na frizu-ri. Nisam se uopće naspavala, no ipak moram izgledati sretno, odmoreno i svježe. Majka me odvezla do salona. U salon ulazim nasmiješena s kavom u rukama i puna energije. Čekam na red za frizuru oko 3 sata. Sjednem u gru-picu manekenki. Stigle su i moje preli-jepe prijateljice. Razgovarajući s njima ubijam vrijeme. Cerimo se i glupira-mo. Došla sam na red, frizerka počinje natezati moju kosu na sve strane, boli, ali tješim se da za ljepotu treba trpje-ti, stavlja uvijače, učvršćuje ih tonama laka za kosu. I gotova sam. Izlazim iz salona s uvijačima na glavi, kiselo se smiješeći, jer sigurno izgledam glu-po. Odlazimo na bus. Vozimo se sat vremena, htjela bih ubiti oko, no ne mogu, uvijači mi smetaju da se naslo-nim na sjedalo. Stižemo u West Gate. Izgubljene u centru napokon pronala-zimo garažu. U garaži se odvija revija. Ulazimo i smrzavamo se. Ne biste mi vjerovali, ali vanjska temperatura je bila viša nego u prostoru gdje je pista i backstage. Nakon ledenog doba, ušla-giramo se gledajući u pistu dugu 126 metara. Nitko nam nije rekao da ćemo hodati maraton. Odlazimo pozdraviti dizajnere i trk na šminkanje. Ljubazne hostese nose nam kavu i Red Bull za energiju. Na šminkanju sam bila sat vremena. Pogledam se u ogledalo i ne vjerujem, vidim savršenu, nasmiješe-nu, preplanulu ljepoticu.

Ponosno izlazimo u centar i ide-mo na kavu, no moramo se požuriti kako ne bismo kasnile na prozivanje. Odmor je gotov, natrag u backsta-ge. Tamo susrećemo još mali milijun prekrasnih djevojaka, dizajnera, orga-nizatora, … Dizajneri svakoj od nas donose odjeću koju ćemo nositi, da isprobamo veličinu. Obuvamo visoke potpetice, shvatim da su moje cipeli-ce 2 broja manje, no i to ću izdržati. Poredaju nas u red. Pokrenuli su ogro-mne zvučnike i upalili muziku. Snažni bitovi počnu udarati sa svih strana, u ritmu muzike izlazimo na pistu. Strogi pogledi organizatora nas prate i svaku pogrešku nam kasnije naglašavaju. Gotovo je s probom. Odlazimo na ru-čak u ukusan bistro. Kada smo vidjele meni, skakale smo od sreće. Na meni-ju su bili ćevapi, pomfrit, razni umaci, povrće u svim bojama, a na kraju ko-lači s biskvitom i vanilijom, preliveni čokoladom. Mnogi kažu, a sigurno i vi sami, da manekenke nemaju ape-tit i da ne jedu. Pa trebali ste biti pri-sutni na našem ručku. Iako trebamo paziti na kilograme, prehranu i vjež-banje, moramo si ponekad dati oduš-ka. Ručak je gotov, i punih trbuščića odlazimo na castinge. Dočekuje nas ljubazna, niska, tamnokosa gospođa. Stale smo u red i nestrpljivo se vrpo-ljeći na mjestu, napokon sam i ja došla na red. Gospođa i ja razgovaramo na svima razumljivom engleskom jeziku. Ispituje me o mojim mjerama, visini, odgovarajućem vremenu za putova-nja, … dolazimo i do mojih godina. Kada je ljubazna gospođa čula koliko imam godina, pala je sa stolca. Puno manekenki započinje svoju karijeru u 13. ili 14. godini. Ali ipak to je tako samo u inozemstvu. Saznala sam da sam najmlađa na cjelom Fashion wee-ku. Nakon toga castinga, morale smo otići na još dva. Za Pariz i Tokyo. Na oba sljedeća castinga imala sam slična iskustva; svi su se začudili koliko godi-na imam. Izgledala sam im puno sta-rije. Vratile smo se u backstage. Rekli su nam da nema generalne probe, jer smo već sve isprobali. Opet smo izašle u centar, malo prošvrljale po dućani-ma, popile si kavicu te se vratile na po-pravljanje šminke i frizure. Skinuli su mi uvijače, glava mi je bila puna pre-krasnih zlatnih uvojaka. Poslali su nas na presvlačenje, kada smo se presvu-kle više nismo smjele ništa piti, jesti niti sjediti, kako ne bismo uništili ili uprljali odjeću. Iz backstagea smo čule graju ljudi, gosti su stigli. Svijetla su se prigušila. Voditelj je zaželio ugodnu večer, i show je počeo. Reflektori u ra-

znim bojama počeli su blještati. Mu-zika je počela. Srce mi je tako tuklo, kao da će iskočiti iz mog grla. Smirila sam se i duboko udahnula. Osjetila sam ritam muzike, tijelo mi je ispunio adrenalin i energija. Manekenke su počele izlaziti, vraćale su se nasmije-šene i ponosne. Došao je red na mene. Ponosno sam izašla na pistu i hitrovi-to hodajući stigla na vrh piste. U glavi sam vrtila film od cijelog dana, shva-tila sam da sam jedna od najsretnijih djevojaka na svijetu. Mogu se baviti manekenstvom, i ponosna sam na to, jer malo tko može izdržati taj napor, umor, trčanje i odricanje. Zadovoljno sam se nasmiješila fotografima, koje uopće nisam vidjela od reflektora. Puna energije vratila sam se u back-stage. Svi smo bili zadovoljni odrađe-nim danom. Pjevali smo, i zezali se sa dizajnerima. Preodjenula sam se u svoju odjeću, pozdravila se sa prijate-ljicama, te otišla do svojih ponosnih roditelja koji su sve to snimali iz pr-vog reda. Pozdravila sam organizatore te krenula kući sa svojim roditeljima.Kući sam stigla u ponoć, umorna sam legla u kadu, i opustila se. Skinula sam kilograme šminke, i isprala kilograme laka za kosu. Mrtva umorna bacila sam se u krevet te zahvalila Bogu što me obdario srećom da se mogu baviti onim što najviše volim. Nogama su mi još uvijek prolazili trnci od onih malih cipelica, ali ipak sam sretna i zadovolj-na zaspala, svjesna da se sutra rano dižem i idem na posao svojih snova. Nadam se da ste promijenili mišljenje o manekenstvu, to nije lagan posao, koji može raditi tko god hoće. Za taj posao se treba odricati vremena s obi-telji, prijateljima, škole, dangubljenja, izležavanja, brze hrane, i još mnogo toga. Treba se hrabro držati, ne poka-zivati strah, biti jako samopouzdan, i ne sjediti prekriženih ruku, već na-baciti smiješak, obući visoke pete, te ponosna odraditi svoj posao, koji se, naravno, i dobro plaća.

Luna Valas Juraj, 8. c

ZA

DN

JA K

LUPA

Zadnja klupa,zadnja stranica!

Zadnja klupa, broj 2924. lipnja 2010.

a8

8 b

8 c