359

Prikazi i kritike

zagonetke, djecje price i anegdote.Kad nestaju neke vrste, kaze auto-rica, druge se razvijaju i nastavlja-ju zivjeti s covjekom, s cijih ustaprelaze u knjigu, s ulice na estradu,sa sijela u klub. Stoga smatra oba-veznim skupljati, zapisivati i cuvatiprodukte narodnog stvaranja: i pri-ce, i pjesme, i druge vrste, jer touljepsava zivot. 0 tome pak zastotreba zapis,ivati i kako to raditi, go-vori citavo iduee poglavlje knjige.

U posljednjem dijelu knjige iz-nosi misli i poglede brojnih ruskihfolklorista i pisaca. Zakljucak je danam nove generacije neee oprostitiako im ne skupimo i ne zapisemodjela koja jos zive u ustima naro-da. Autorica se nada da ee ovomknjizicom pr5vuei nove poslenike ipostovatelje narodnog stvaralastvana skupljanje i izucavanje folk10ra.

Pomeranceva nije ulazila u dub-lja teoretska razmatranja, vee jezeljela iznijeti, po njezinu mislje-nju, nekoliko posebno vaznih oso-bina folklora, koji shvaea kao ko-lektivno stvaralastvo. Otkrivajueiideje nekih saddaja i umjetnickuvrijednost folklora, ona ukazuje nanjegovu ulogu i znacenje za razvi-tak umjetnicke rijeci.· U knjizi sespominju mnogi izvodaci, skupljaCii istr,azivaci.

Ante Nazor

Ivan Mimica, otvorenost stvaranja, Ras-prave i cIanci iz usmene knjizevnostiCakavski sabor, Split 1978, 224 str.

U knjizi Ivana Mimice otvorenoststvaranja sakupljene su rasprave icIanci koji su nastali posljednjihgodina, ,a rezultat su autorova bav-ljenja usmenom knj.izevnoseu (j,edi-no se rasprava JuIije Bajamonti ifoikioma knjizevnost pojavljuje prviput).

U radu Termin usmena knjizcv-nost rijec je 0 razlicitim nazivimaza pojam usmena knj.izevnost (na-rodna, folklorna, pucka, tradicijska,anonimna, nepisana). Autor obja-snjava svaki navedeni termin, iznosi

njihovu etimologiju i povijest i za-laze se za najprihvatljiviji: usmenaknjizevnost.

Prilog Na tIu tradieije i stvara-lackih utjeeaja govori 0 zivoj p.'d-sutnosti i snaznom zracenju knjize-vnih usmenih oblika na podrucjuod Istre do Bara (posebno u Dal-maoiji) u proteklim stoljecima, 0odnosu suvremenika prema toj knji-zevnosti, 0 sacuvanim tekstovima ivijestima, 0 nasim i stranim ljudimakoji su fenomenu usmena knjizev-nost, v:ise iIi manje. poklanjali paz-nju. Autor u zakljucku potvrdujemisli 01inka Delorka da su »sirokaotvorenost utjecajima izvana i pris-ni dodiri s domaeom pisanom lite-raturom bi1i aktivni cinioci u zivotui stvaranju usmene poezije u Dal-maciji i da ta poezija ne bi ostva-rila takvu bujnost i dosegla takovisoke umjetnicke rezultate da jebila zatvorena u sebe i ,izolirana odsvijeta«. (Zanimljiv i koristan tekstza skolsku upotrebu.)

Tri su teksta posvecena poznatojnarodno] baladi Hasanaginici. To suHasanaginica u krugu evropske knji-zevnosti, Psiholoski cvor dramskogsukoba u Hasanaginici i ZavicajHasanaginice. U prvom se pokazujepopularnost te balade i zanimanjaza nju u evropskim kulturnim kru-govima od Fortisova objavljivanja1774, 0 njezinu posebnom mjestu unasoj knjHevnosti i 0 znacenju zanasu kulturnu bailtinu. U drugomse istice da je ta balada tragedija»sputane zene« ,i »tragedija njenogmuza«, i smatra se da je sve zlo,zapravo, »u fatalnom nerazumij.e-vanju covjelm i zene koji imajuiste zelj.e i strahuju od .istih straho-vanja, ali su, po naravi, antipodi«.Tre6i govori 0 mogueem zavicajuHasanaginice.

Dva priloga JuIije Bajamonti ifoikiorna knjizevnost i Rasprava»II Moriacchismo d' Omero« JuIijaBajamontija posveeena su Baj amo-ntijevu poznavanju nasega nafodnogstvaralastva, njegovoj kulturi, po-sebno klasicnoj, zanimanju za nailenarodno blago, kojemu je poklanjaodosta paznje, 0 cemu svjedoci i rad

360

Narodna umjetnost XVii

na usporedivanju nasega narodnogstvaralastva s Homerovim djelom.

Radovi Lovricev zivciopis haj-duka Socivice i Hajduk Stanko 80-civica u usmenoj epskoj poeziji dajusintezu dosadasnjdh znanja 0 zivotute povijesne osobe.

Posljednji se rad Usmena knji-zevnost u osnovnoj skoli bavi zas-tupljenoseu djela usmene knj,izev-nosti u skolskim programima, citan-kama i lektiri. Zakljucak je ... « dauvid u nastavni program, citanke iucenicku lektiru pokazuje da usme-na knjizevnost, gledano u cjelini,nije adekvatno zastupljena, ali niizrazitije zapostavljena.«

Uz svaki r;ad dane su biljeske iosnovni bibliografski podaci, a uNapomeni se navodi odakle S11 CIancipretiskani. Na kraju se nalazi krat-ka biljeska 0 piscu.

Ante Nazor

Leopold Kretzenbacher, Legende undSozialgeschehen zwischen Mittelalter undBarock, Osterreichische Akademie derWissenschaften, Philosophisch-Histori-sche Klasse, Sitzungsberichte, 318. Bd.,Wien 1977, 99 str.

Knjiuca je zamisljena kao rep-lika na shvaeanja, izricana u novi-je vrijeme, prema kojima legendeiskazuju protufeudalni drustveniprotest donoseei ga u prikrivenuobliku, obavijenom religioznim ve-lorn. U takvu shvaeanju vidi autoranakronizam ioptereeivanje sred-njovjekovnoga i baroknog zanra le-gende drustvenopovijesnim spozna-jama i teorijama 19. i 20. stoljeea.

Na nekoliko odabranih legendapisac obrazlaze svoju koncepciju ko-ja je razlicita od spomenute. Potvrdepodjednako ikongrafske i tekstovne.crpljene iz fascinantno obilnJh iraznolikih izvora - svjedoceei iovom zgodom 0 Kretzenbacherovo.ijedinstvenoj erudiaiji u toj domeni- govore 0 ,ovim legendama: 0»pravednoj plaei«, koju su svete go-spode Kunigunda ,i Hemma davaleradnicima pri zidanju crkve na na-

cin da nijedan radnik, zahvaljujueicudu, nije mogao iz zdjele Hi kesieeuzeti viSe novca nego sto je stvarnozaradio; 0 opakom skrcu koji je naprosjaka baciot u Ijutini kruh, alise poslije, nakon vidovita sna. ustrahu pred kaznom na drugomesvijetu pokajao i postao svetim (:0-vjekom; 0 potvrdi 0 &iromahovuplaeenom dugu donesenoj uz sveta-cku pomoe iz pakla; 0 cudu pretvor-be milodara u ruze i 0 samilosnomandelu smrti koji nije poslusao boz-ju zapovijed da uzme dusu sirotojzeni s dvoje sitne djece, posumnjavsitime u bozju svemoe.

U svim tim legendama, onakvimakako su zapisane i naslikane u sre-dnjovjekovnim i baroknim svjedo-canstV:ima, nema traga socij.alnojoptuzbi protiv drustvenog poretka.U njihovu osnovnom planu jest cu-do, miraculum, u skladu s kljucnomfunkcijom legende kao zanra. Le-gende pozivaju na poboznost i namolitvu za pomoe, daju teolosku imoralisticku pouku, opominju pro-tiv narusavanja normL nude utjehukroz viziju onostranih nagrada ikazni.

Takvo je autorovo tumacenje 1e-genda, drZim, ispravno; utoliko viSesto pisac vidi, uz to, moguenost ipraksu njihove sekularizacije s iz-mijenjenim drustvenim porulmma unovijoj usmenoj tradiciji. Ostaje ot-vorenim pitanje nije 1i toga bilo i ustarijoj, nezapisanoj tradicijL

Napokon, vddljivo je da ni oveprikazane legende nisu bile liseneovozemaljskih poruka ,i tendencija,ali ne u smislu socijalnog protesta,nego suprotno tome kao »nastojanjeteologa, koji se kateheticki sluzelegendom, da pouce kako se siro-mastvo (penuira) mora strpljivo sno-siti«, s vjerom u posveeenost siro-mastva (str. 87).

U prikazanim legendama zauzimaju,istaknuto mjesto primjeri sa slo-venskog podrucja, dok se za legenduo milosrdnom andelu navodi hrva-tski primjer zapisan u nase doba.

Maja Boskovie-Stulli