Post on 10-Aug-2015
description
SVEUČILIŠTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI
Ena KundačinaISLAMSKA MINIJATURA
Seminarski rad
Mentor: prof. dr. sc. Antun KaramanDanijela Ucović, asistent
Mostar, 2012
SADRŽAJ:
1. UVOD..................................................................................................3
2. Minijatura u islamu..............................................................................4
3. Badgadska škola..................................................................................5
4. Perzijska (iranska) minijatura ..............................................................9
5. Indijska (mogulska) minijatura ..........................................................13
6. Osmanska (turska) minijatura ............................................................16
7. ZAKLJUČAK ....................................................................................20
8. LITERATURA...................................................................................21
2
1. UVOD
Termin islamska umjetnost odnosi se na umjetnost koja se stvara i razvija od 7.
stoljeća na svim područjima na kojima prevladava islam- od Maroka, do Kine i Indonezije, sa
svojim vlastitim kulturnim tradicijama. Unatoč različitim mjestima porijetla i periodima
nastanka, važno je prepoznati ono što je posebno i jedinstveno u islamskoj umjetnosti.1
Iako islamska umjetnost nije isključivo vezana za religiju, utjecaj religije na
formiranje tematike ove umjetnosti veoma je značajan. Prorok Muhamed preopručio je u
svojim kazivanjima da se ne slikaju ni ljudi ni životinje i samim time odredio anaturalističku
prirodu islamske umjetnosti. Iako su se tog pravila pridržavali samo ortodoksni sljedbenici,
utjecaj ovog propisa može se osjetiti na radovima skoro svih umjetnika. Islamska umjetnost
samim time dobila je vlastita obilježja koja ju jasno razlikuje od drugih strujanja svjetske
umjetnosti.2 Karakterističnim geometrijskim ukrasima koji osim svoje dekorativnosti u sebi
nose i dublju, božansku poruku, postižu sklad i ljepotu.
2. Minijatura u islamu 1 HAGEDORN Annette i WOLF Norbert, Islamska umjetnost, VBZ/Taschen, 2010. str. 62 Carel J. Du Ry, Islamski svijet, Svijet islama, Umjetnost u slici, „Otokar Keršovani“, Rijeka, str.5
3
Pojam minijatura (lat. minium – crvena olovna boja) možemo definirati kao malu
sliku ili crtež kojim su ukrašavana zaglavlja knjiga ili početna slova. Zbog obilnog korištenja
crvene boje (minijuma) pri ukrašavanju, ove male islustracije nazvane su minijature. U
srednjovjekovnim rukopisima, a kasnije i u tiskanim knjigama, upotrebljavale su se i druge
boje, a najviše zlatna i srebrna.3 Likovni prikazi u vidu minijature poznati su još iz starih
rukopisa Kineza, Indijaca, Perzijanaca i Egipćana.4
U prvim godinama nakon Muhamedove smrti dolazi do rasprave o zabrani prikaza
ljudskih i životnjiskih figura baziranoj na uputama koje je prorok ostavio svojim
sljedbenicima. Budući da zabrana ne postoji u originalnom tekstu Kurana, vrlo brzo nailazimo
na figurativne prikaze na lončarstvu, freskama i skulpturama.
Krajem 10. stoljeća, kad se započinje s prevodima na arapski znanstvenih tekstova
pisanih na grčkom jeziku (poput Dioskuridova rukopisa De meteria medica), javljaju se i prve
slike u knjigama s prikazima ljudi i životinja.
Ubrzo se oslikavaju i brojni književni tekstovi, pa se islamska minijatura- u početku
pod utjecajem antičke umjetnosti, a kasnije i s vlastitim karakteristikama, razvija širom
islamskog svijeta.
Za razvoj islamske minijature poseban značaj imale su četiri veoma različite, a s druge
strane u mnogo tome slične škole ili tradicije: bagdadska, perzijska (iranska), indijska
(mogulska) i osmanska (turska).
3 http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/rjecnikpojmova (17.11.2012.)4 http://bs.wikipedia.org/wiki/Minijatura (17.11.2012.)
4
3. Bagdadska škola
Bagdadska škola je stilski pravac islamskog oslikavanja manuskripta, a osnovana je
još u kasnom 12. stoljeću ( iako se najraniji sačuvani primjerci ne mogu datirati prije 13.
stoljeća). Škola je doživjela procvat za vrijeme Abasidskog kalifata u Bagdadu ( 8.-10.
stoljeće), a kasnije se na ovu tradiciju nastavljaju i Seldžuci koji osvajaju Bagdad u 11.
stoljeću. Utjecaj ove škole osjećao se i nakon Mongolskog osvajanja i rušenja grada u 13.
stoljeću.
Za ovaj stil bili su karakteristični ekspresivni, individualizirani prikazi lica umjesto
uobičajenih, zadanih tipova prikaza likova. Veliku pozornost obraćali su prikazima detalja iz
svakodnevnog života.
Rani primjerci iz badgadske škole minijature su ilustracije iz arapskog prevoda
Dioskoridovog djela „De materia medica“ iz 1224. Na ovim minijaturama jasno su uočljivi
tradicionalni elementi bagdadske škole- jake boje, visoko razvijen smisao za oblikovanje, te
ekspresivni izrazi lica. Minijature nemaju okvira; oslikavaju tekst i često se smještene između
redova samog teksta.5
5 Britannica Online Encyclopaedia, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48804/Baghdad-school (17.11.2012)
5
6
Slika 1.
Biljka astalagus i lovačka scena između životinja (iz prevoda Dioskuridove De materia medica), Abdallah ibn al-Fadl, 1224. g.
Slika 2.
Pripremanje lijeka od meda (iz prevoda Dioskuridove De materia medica), Abdallah ibn al-Fadl, 1224. g.
Minijature koje iliustriraju manuskripte Maqamata („Skupštine“), Muhammada al-
Haririja, od 1225. pa sve do pada Bagdada pod Mongolima 1258. smatraju se jednim od
najljepših djela arapskog slikarstva. Najljepši i najočuvaniji manuskritpti iz ove kolekcije
danas se čuvaju u pariškoj Nacionalnoj biblioteci.
Minijatura prikazuje svečano odjevenu skupinu konjanika koji nose zastave s
natpisima. Dvojica glazbenika pušu u trube s dugačkim vratovima, a treći udara u timpan. Iza
njih vise tkanine na kojima su natpisi. Čitava skupina predstavljena je tako da se usko zbijeni
konji i jahači naguravaju jedan iza drugoga, a zastave i glazbeni instrumenti su usmjereni u
različitim pravcima, gotovo po nekom geometrijskom obrascu i time čine optičku protutežu
ponešto statički prikazanim životinjama. 6
6 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 36
7
Slika 3.
Skupina konjanika očekuje svečanu povorku (iz Maqamate), Jahja ibn Muhmud al- Wasiti, 1237.g.
Naslovna stranica knjige „Poslanice Bratstva Iskrenosti“, iz 1287. g. pokazuje da su
glavne stilske odlike bagdadske škole preživjele do samog kraja 13. stoljeća. Na ovoj
minijaturi opet se može uočiti realizam u prikazu detalja koji ni na koji način ne narušava
dekorativnost samog prikaza. Autori knjige prikazani su sa svojim bilježnicima, a posebna
pažnja posvećena je prikazima lica. Već početkom 14. stoljeća, badgadska škola prestaje sa
radom, a slikarstvo tog razdoblja polako poprima karakteristike mongolske umjetnosti. 7
4.
Perzijska (iranska) minijatura
Nakon mongolskih osvajanja pod vodstvom Džingis kana i njegovih nasljednika u 13.
stoljeću, perzijska umjetnost polako poprima odlike istočnjačkog slikarstva. Bliske političke
veze s istočnom Azijom imale su za posljedicu spajanje kineskih i srednjoazijskih elemenata,
pa je izrazita stilizacija koja je bila karatkeristika bagdadske škole tada povezana s mnogo
živahnijim kineskim stilom.8
7 Britannica Online Encyclopaedia, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48804/Baghdad-school (17.11.2012)8 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 15
8
Slika 4.
Naslovnica knjige „Poslanice Bratstva Iskrenosti“, 1287.g.
Međutim, iako je u pojedinim stadijima bila pod utjecajem kineske i istočnjačke
umjetnosti, perzijska minijatura razvila je vlastite karakteristične forme. Iranski slikari
minijatura prepoznatljivi su po naglašavanju realističnih motiva iz prirode. Većina slika je
manjih dimenzija ali sadrže bogate, složene prikaze koje satima mogu zaokupljati pažnju
promatrača. Također je bitno spomenuti perzijsku tehniku „preklapanja“ perspektiva kako bi
se dobio osjećaj dubine prostora što promatraču daje osjećaj trodimenzionalnosti prostora i
mogućnost da se fokusira na određene dijelove minijature. 9
Perzijski umjetnici bili su inspirirani brojnim književnim djelima svog vremena.
Najočitiji primjer toga je serija oslikanih rukopisa perzijskog epa Šahname („Knjige kraljeva)
autora Firdusija, koja je nastala u Tabrizu za šaha Tahmaspa. 10 Ovaj ep koji se sastoji od
nekih 50 tisuća kupleta govori, kroz legendu i činjenice, o povijesti zemlje od nastanka svijeta
do arapskog osvajanja u 7. stoljeću.
9 http://www.iranreview.org/content/Documents/Persian_Miniature.htm (17.11.2012.)10 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 16-17
9
Slika 5.
Baisunghur ibn Shahrukh sjedi u vrtu (lijeva plovica), iz rukopisa Kelila i Dimna, 1429.
10
Slika 6
Spavajući Rustam, iz Šahname, nepoznati slikar 1512.-1522.g.
Minijatura prikazuje kralja koji leži na svečanom odru uz prateće naricanje. U središtu
slike je Aleksandrov lijes na koji se bacila njegova majka u dramatičnoj pozi i pritisnula lice
na tijelo mrtvog muškarca. Ovakav ekspresivan prikaz osjećaja rijetko se javlja u slikarstvu.
Nasuprot Aleksandrove majke prikazan je Aristotel kako drži maramicu na ustima i plače. U
prednjem planu minijatute žene kleče, nariču i čupaju si kosu. Opet možemo zamijetiti koliku
je pažnju umjetnik pridavao detaljima (npr. pokućstvu).11
Potaknute velikim brojem književnih djela i potpomognute vladarima javljaju se
brojne škole minijatura između 13. i 16. st. Svaka od njih njegovala je zaseban stil i one su
uveliko utjecale na razvoj iranskog slikarstva. Najvažnije škole nalazile su se u Tabrizu,
Heratu i Isfahanu. 12
Najslavniji perzijski slikar Bihzad (1450/60- nakon 1522.) radio je na dvoru
Safavidskih vladara. Podučavali su ga razni ugledni slikari u Tabrizu, a kasnije dolazi na čelo
dvorske radionice. U svojim minijaturama nije razvio neki naročito novi stil, ali je pridonio
11 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 5812 http://www.karimi-f-a.de/ali_karimi_web/history.htm (17.11.2012.)
11
Slika 7.
Oplakujući mrtvog Aleksandra, iz Šahname, nepoznati slikar, oko 1335-6.
dostignućima Heratske škole. Njegove slike iznimno su smirene, ali u isto vrijeme u sebi
sadrže snažne boje i uspješnu kombinaciju različitih tonova. Osim tradicionalnih tema, Bihzad
se posvetio prikazima scena bliskih svakodnevnici pa je tako slikao radnike koji grade
džamiju ili događaje u javnom kupatilu. Umjetnikov naglasak na detalje pridonosi poetskom i
romantičnom raspoloženju atmosfere na slici. 13
Minijatura prikazuje scenu iz epa „Bustan“ („Vrt želja“) iz 1257. Priča govori o
Zulejhinom pokušaju da zavede Jusufa dok ga vodi kroz svaku od sedam soba svoje palače.
Slikar pokazuje Jusufovu važnost aureolom od plamenova. Glavni motiv slike je
veličanstvena arhitektura u koju je umjetnik smjestio radnju. 14
Perzijska minijatura imala je dominantan utjecaj na ostale tradicije islamskog
slikarstva, pogotovo na otomansku minijaturu u Turskoj i mogulsku minijaturu Indije. 15
5. Indijska (mogulska) minijatura
13 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 18-19.
14 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 6815 http://www.iranreview.org/content/Documents/Persian_Miniature.htm (17.11.2012.)
12
Slika 8.
Zavođenje Jusufa, iz epa Bustan, Kemal al-Din Bihzad, 1488.
Islam se proširio do Indije u kasnom 10. stoljeću gdje velike muslimanske vojske ruše
sve hinduističke i budističke hramove od 11.-13. stoljeća. Vrlo je malo originalnih ostataka
hinduističke i budističke umjetnosti, iako su perzijski slikari, uposleni na mogulskim
dvorovima, usvojili brojne karatkeristike hinduističke umjetnosti. Treći mogulski vladar,
Akbar I. (1556–1605) imao je u cilju smirivanje tenzija među muslimanskim, hinduističkim i
budističkim zajednicama u Indiji, pa je dao da se načine prekrasne ilustrirane mitologije i
povijesti različitih kultura, promovirajući time razumijevanje i toleranciju. Dvorska radionica
Akbara I. ubrzo je postala poznata po svojim minijaturama.16
Na akbarskom dvoru kopiraju se i oslikavaju i radovi ranije spomenutih perzijskih
pjesnika koji uključuju Firdusijevu Šahnamu, Ibn al Muqaffovu Kelilu i Dimnu , a 1526.
započelo se i sa izradom opsežnog rukopisa Hamzaname („priče o Hamzi“) ukrašenog sa
1400 slika. Budući da je za dovršenje ovog rukopisa trebalo preko 15 godina, njegove
minijature pružaju dobar pregled razvoja mogulskog slikarstva 16. stoljeća. 17
16 http://www.talktalk.co.uk/reference/encyclopaedia/hutchinson/m0097245.html (18.11.2012.)17 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 21
13
Slika 9.
Trgovac Misbah dovodi špijuna Paragana u svoju kuću, (iz Hamzaname), Dasavanta i Mitra, 1570.g.
Za slikarstvo islamsko-indijskog stila karakteristično je blago, nijansirano bojanje.
Pejzaži na minijaturama imaju visok obzor koji im omogućava dubinu, a arhitektura se
prikazuje trodimenzionalno. 18 Narativne metode koje su koristili mogulski slikari beskrajno
su diskurzivne, poput tradicionalnih djela književnosti; slikari nisu oklijevali u detaljnom
prikazivanju suvremenog života- i dvorana kao i običnih ljudi, te prikazivanju bogate flore i
faune Indije. Mogulski umjetnici pokazuju osobitu epmatiju prema životinjama, jer vjeruju da
18 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 21-22
14
Slika 10.
Guska i refleksija mjeseca u vodi, iz Anwār-e Suhaylī (“Svijetla Kanopusa“), nepoznati umjetnik, 1570.g.
kroz njih i ljudska bića prolazi isti duh. Ovaj osjećaj srodstva dozvolio im je postizanje
bezuvijetnog uspjeha u ilustriranju životinja u basnama poput Anwār-e Suhaylī (“Svijetlima
Kanopusa”) iz 1570. 19
Akbarova sklonost i ljubav prema povijesti rezultirala je dinamično ilustriranom
knjigom Akbar-nāmeh („Povijest Akbara“) iz 1589. godine koja je sadržavala opis vladavine
Akbara I. Rukopis sadrži i opaske o umjetnicima koji su izradili mnoge ilustracije. Sam Akbar
odlučio je koje će scene biti naslikane. Većina minijatura iz Akbar-nāmeh-a djelo su slikara
Ihlasa i Madhua.
Ova minijatura prikazuje vojni pohod protiv dvojice pobunjenika i prelazak rijeke
Ganges u lipnju 1567. godine. Minijatura veoma precizno slijedi tekst. Glavni dio slike
zauzima prikaz rijeke Ganges s vrlo uskim pojasom u pozadini koji prikazuje plodnu zemlju.
U sredini kompozicije je Akbar koji sjedi na konju i s ispruženom rukom pokazuje smjer
svojim sljedbenicima. Svi likovi prikazani su u pokretu, ali kompozicija se čini potpuno
stabilna i uredna kao rezultat njene uravnotežene prirode. 20
19 http://www.britannica.com/EBchecked/topic/556016/South-Asian-arts/65336/Mughal-style-Akbar-period-1556-1605#ref533091 (18.11.2012.)20 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 90
15
Mogulsko slikarstvo razvijalo se i za vrijeme Akbarovih nasljednika, Jahangira i šah
Jahana I. Jahangir je većinom bilo zainteresiran za potrete i studije životinja, te je bio
naklonjeniji stilu perzijskih slikara. Za vrijeme šah Jahana, mogulsko slikarstvo postaje kruto
i polako se gasi. Teme iz tog razdoblja uključuju prizore zabava s glazbom, ljubavnika, te
brojne prikaze vrtova i terasa.21
6. Osmanska (turska) minijatura
Osmansko Carstvo osnovalo je pleme Turaka Oguza sa zapadnih područja današnje
Turske, kojima je vladala Osmanska dinastija. Carstvo je doseglo vrhunac pod vlašću
21 http://mylifemystuff.com/mughal-painting-developer-in-india (18.11.2012.)
16
Slika 11.
Akbar prelazi Ganges, iz Akbar-nāmeh, Ihlas i Madhu, oko 1600.
Sulejmana I., koji je velikim brojem vojnih pohoda proširio carstvo na zapad, istok i
jugoistok.22
Osmanski sultani iskazivali su sklonost ka raskošnom životu i njegovali su interes za
arhitekturu i vizualne umjetnosti. 23 Karakteristike slikarstva u ovom razdoblju mogu se
opisati kao mješavina zapadnjačkih i istočnjačkih utjecaja. Često se smatra da je osmansko
minijaturno slikarstvo imitacija perzijskog slikarstva. Iako se može osjetiti utjecaj iranskog
slikarstva, turske i perzijske minijature mogu se lako razlikovati po koloritu i kompoziciji, kao
i po odjeći i prikazu osoba. 24 Ljepota turskih minijatura izvire iz njihovih boja i kontura.
Pozadine su većinom rađene u svijetlijoj, bež boji, a figure su slikane jakim, neprozirnim
bojama.
Karakteristično svojstvo Osmanske minijature je prikazivanje događaja na realističan
način, koji se opet ne protivi tradicionalnim kanonima islamske umjetnosti sa svojom
formalnom apstrakcijom. Najčešći prikazi na minijaturama ovog razdoblja su važni događaji
poput turskih pobjeda, osvajanja neprijateljskih tvrđava, državnih poslova, proslava i
formalnih procesija.
Period između vladavine Mehmeda II. Osvajača i sultana Selima I. jedno je od
najinteresantnijih i najvažnijih faza u razvoju turskog slikarstva minijatura. Slikari su u
potrazi za različitim vidovima izražaja, pa tako pod utjecajima europske umjetnosti na zapadu
i indijske umjetnosti na istoku dolazi do sinteze oblika, a za vrijeme Sulejmana
Veličanstvenog, koje se smatra zlatnim dobom turskog slikarstva, javlja se autentični, lako
prepoznatljiv turski stil.
Najgenijalniji slikar 15. stoljeća bio je satirik Mehmed Siyah-Kalem koji je
promatrače upoznavao s magičnim svijetom jednostavnih nomada.25 Njegove minijature
podsjećaju na kinesku i budističku umjetnost, pogotovo u prikazima grotesknih demonskih
figura. Kroz njegove minijature pokušao je na humorističan način prikazati svoje viđenje ljudi
i životinja kao ništa boljih od demona, zarađujući time i svoj nadimak „Crno Pero“. Ove slike
prikazuju pesimističnu energetičnost i realizam koji nedostaje perzijskoj umjetnosti 15.
22 http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmansko_Carstvo (18.11.2012.)23 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 2324 Carel J. Du Ry, Islamski svijet, str. 19225 Carel J. Du Ry, Islamski svijet, str. 193
17
stoljeća i moguće je da upravo ovakve slike postaju uzor budućem turskom slikarstvu, koje se
odmaklo od idiličnih, malaksalih i romantičnih puteva perzijske umjetnosti.26
26 http://www.britannica.com/EBchecked/topic/373216/Mehmed-Siyah-Kalem (18.11.2012.)
18
Slika 12.
Ples šamana, Mehmed Siyah Kalem, 15. stoljeće
Za vrijeme sultana Mehmeda II. Osvajača razvija se umjetnost portreta. Sultan na svoj
dvor poziva poznate europske slikare poput Contanza di Ferrea i Gentile Bellinija koji 1480.
godine radi njegov poznati portret. Osim Bellinijeva portreta, sultan Mehmed II. ovjekovječen
je i na slici turskog slikara Nakkaş Sinan Bey-a sa kraja15. stoljeća.
19
slika 14.
Portret Mehmeda II. Osvajača, Gentile Bellini, 1480.
Slika 13.
Sultan Mehmed I. sa svojim službenicima, nepoznati umjetnik, 1413.godina
Zanimljiva skupina minijatura iz perioda Osmanskog Carstva su i prikazi vojnih
pohoda, poput prikaza Nasuh al- Silahija, nazvanog Matraki, podrijeklom iz Bosne. Dva
njegova najznačanjija djela su prikazi osvojenih tvrđava i gradova, iz vremena Bajezida II. i
vojni pohod sultana Sulejmana protiv Mađara, 1543. Oba sadrže prikaze mediteranskih luka i
gradova, karakterističih po nedostatku figuralnih prikaza.
20
Slika 15.
Portretna minijatura Mehmeda II., Nakkaş Sinan Bey, kraj 15. stoljeća
Slika 16.
Istanbul, Nasuh al- Silahi, 1543.
7. ZAKLJUČAK
Iako možemo reći da su definicije estetskih ideala islamske umjetnosti i nama bliže,
europske umjetnosti veoma različite, svojom ljepotom, harmonijom i proporcijama islamska
umjetnost i dalje nas privlači i nije nam strana.
Kroz ovaj kratki pregled povijesti islamske minijature nastojale su se prikazati
okolnosti i utjecaji nastanka i razvoja jednog veoma posebnog i dražesnog dijela islamske
umjetnosti. Proučavanje islamskog minijaturnog slikarstva pruža nam dublje razumijevanje
bogatstva i raznolikosti islamske umjetnosti, te nam daje osjećaj estetskih vrijednosti,
društvenog života i zasebnih priča naroda i kultura iz kojih su proizašle.
21
8. LITERATURA
- Carel J. Du Ry, Islamski svijet, Svijet islama, Umjetnost u slici, „Otokar Keršovani“,
Rijeka, 1971.
- HAGEDORN Annette i WOLF Norbert, Islamska umjetnost, VBZ/Taschen, 2010.
- Britannica Online Encyclopaedia, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48804/Baghdad-school (17.11.2012)
- http://bs.wikipedia.org/wiki/Minijatura (17.11.2012.)
- http://www.iranreview.org/content/Documents/Persian_Miniature.htm (17.11.2012.)
- http://www.karimi-f-a.de/ali_karimi_web/history.htm (17.11.2012.)
- http://mylifemystuff.com/mughal-painting-developer-in-india (18.11.2012.)
- http://www.talktalk.co.uk/reference/encyclopaedia/hutchinson/m0097245.html
(18.11.2012.)
- http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/rjecnikpojmova (17.11.2012.)
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmansko_Carstvo (18.11.2012.)
22