UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTETŠkolska 2010./11.godina

Seminarski rad iz nastavnog predmetaISLAMSKA EKONOMIJA

- MEĐUMUSLIMANSKA I PANISLAMSKA EKONOMSKA SARADNJA (STANJE I MOGUĆNOSTI) -

Predmetni nastavnik: Studenti:Dr.sc. Izet Ibreljić, red.prof Ademović Adela I - 1941/08 Halilović Almedina I - 2016/08

Tuzla, decembar, 2010.

SADRŽAJ

UVOD…………………………………………………………………………………………2

1 MEĐUMUSLIMANSKA EKONOMSKA SARADNJA...………………………………...3

1.1. Stanje i mogućnosti saradnje…………………………….……………………………......3

1.2. Islamske zemlje i globalizacija……………………………………………………………9

2 PANISLAMSKA EKONOMSKA SARADNJA…………….............................................17

3 EKONOMSKA SARADNJA BALKANSKIH SA ISLAMSKIM ZEMLJAMA.............................................................................................................................21

3.1. Saradnja Srbije sa islamskim zemljama.............................................................................21

3.2. Saradnja BiH sa islamskim zemljama................................................................................21

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................23

LITERATURA..........................................................................................................................24

1

UVOD

Saradnja i solidarnost islamskog svijeta danas, predstavlja osnovne preduslove za razvoj i

snagu islamskih zemalja. Opsežna ekonomska saradnja i kontakti islamskih zemalja ubrajaju

se u važna pitanja za ostvarenje takvog cilja.

Takodjer, obzirom na globalizaciju i na to da se u savremenom svijetu sve više razvija

medjunarodna razmjena i trgovina na svjetskom nivou, islamske zemlje, koje su uglavnom

zemlje u razvoju, moraju uspostavljati poslovne i ekonomske odnose i sa neislamskim

razvijenim zemljama.

Saradnja islamskih zemalja sa razvijenim zemljama može doprinijeti njihovom bržem

razvoju, preuzimajući tehnologiju i druga znanja, a islamske zemlje, obzirom na raspoloživost

prirodnih resursa mogu biti privlačna lokacija za investicije razvijenih zemalja.

Cilj pisanja seminarskog rada je iznošenje stanja i mogućnosti saradnje islamskih zemalja

medjusobno, kao i saradnje sa drugim neislamskim zemljama, te shvatanje načina na koji

funcioniše ta saradnja.

Seminarski rad je podijeljen na tri dijela.

U prvom dijelu izneseni su načini saradnje islamskih zemalja, kao i mogućnosti pospješivanja

te saradnje.

Drugi dio govori o saradnji islamskih zemalja sa neislamskim.

U trećem dijelu su izneseni neki primjeri medjusobne saradnje.

2

1 MEĐUMUSLIMANSKA EKONOMSKA SARADNJA

1.1. Stanje i mogućnosti saradnje

Međusaradnja islamskih zemalja u domenu ekonomije može biti pogodna prilika za stvaranje

solidarnosti muslimana, mezhebskih i političkih grupacija. Stoga, uloga Organizacije islamske

konferencije, krovne organizacije islamskih zemalja, koja broji 57 stalnih članica može uticati

na razvoj i širenje ekonomskih odnosa islamskih zemalja. Organizovanje prvog zasjedanja

lidera COMESC1-a u Istanbulu je bila idelana prilika za širenje i uspostavljanje takve

saradnje.

Stalni komitet za ekonomsku i trgovinsku saradnju OIC je osnovan 1981. godine dok je prvi

simpozij organizovan nakon tri godine. Na 25. godišnjicu zasjedanja Komiteta u Istanbulu je

organizovana konferencija uz učešće lidera i ekonomista iz islamskih zemalja. Prije

organizovanja konferencije na najvišem političkom nivou u Istanbulu je održano zasjedanje

Stalnog komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju OIC-a na nivou ekonomskih eksperata

a potom ministara ekonomije članica organizacije.

OIC ima važnu, a po mnogima i glavnu ulogu, u širenju saradnje islamskih zemalja. Komitet

za ekonomsku saradnju razmatra pitanja vezana za finansije i ekonomske odnose islamskih

zemalja. Ovakvi organi, ako posjeduju dobro rukovodstvo i volju za širenjem saradnje među

članicama OIC-a, mogu doprinjeti značajnim rezultatima za islamski svijet. Zemlje članice

regionalnih ekonomskih organizacija upotpunjavanjem međusobnih potencijala i nastojanja

mogu formirati snažne ekonomske blokove. Regionalni ekonomski organi za ostvaranje

takvih ciljeva trebaju povećati međusobne trgovinske odnose, ukinuti carine, stvoriti

zajedničke finansijske institucije i tržišta sa jedinstvenom valutom kako bi mogle povećati

ekonomsku ulogu na međunarodnom nivou.

No, članice Organizacije islamske konferencije, iako posjeduju velika prirodna dobra i

ekonomske potencijale još uvijek nisu uspjele formirati jedan snažni ekonomsko-politički

blok u svijetu. Članice OIC-a broje populaciju od 1,4 milijarde ljudi te zauzimaju jednu

trećinu ukupne površine zemljine kore. Spomenute zemlje posjeduju velike količine zaliha

prirodnih derivata, poput rudnika zlata ili naftnih i gasnih nalazišta. Nema sumnje, ako se

naznačeni potencijali uz ispravno raspoređivanje upotrijebe za ekonomsku i političku pomoć

1 Stalni komitet za ekonomsku i trgovinsku saradnju Organizacije islamske konferencije

3

islamskih zemalja, došlo bi do pozitivnih promjena u tim državama. Nažalost nije tako, nego

sve statistike i parametri ukazuju na slabu trgovinsku razmjenu i ekonomsku saradnju između

islamskih zemalja.

Organizovanje zasjedanja Stalnog komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju OIC-a u

Istanbulu mogla bi biti odskočna daska za širenje saradnje među islamskim vladama.

Neophodno je otkloniti deficit u ekonomskom i finansijskom sistemu te stvoriti novi sistem u

kojem će veliki doprinos i ulogu imati islamske zemlje, a koji će biti zasnovan na pravdi i

obostranom poštivanju. Ostvarivanje ovog cilja prvobitno iziskuje formiranje jednog snažnog

ekonomskog bloka islamskih zemalja.

Na zasjedanju u Istanbulu su prezentirani različiti projekti koji mogu pomoći u dostizanju tih

ciljeva. Jedan od bivših projekata koji je sproveden u djelo u tom domenu je osnivanje

Razvojne islamske banke. Ova banka je formirana investicijama članica OIC-a dok je njena

glavna uloga davanje kredita zemljama organizacije za sprovođenje različitih projekata.

Ukidanje ili smanjivanje carina je bila jedna od glavnih tema na zasjedanju u Istanbulu.

Sprovođenjem te ideje može se doći do povećanja trgovinske razmjene zemalja članica OIC-

e. Takođe, osnivanje jedinstvene novčane valute je jedan od projekata. Trenutno se trgovinska

razmjena između pojedinih zemalja poput Irana i Turske odvija upotrebom njihovih

nacionalnih valuta. Stvaranje zajedničkog islamskog tržišta je jedan od neostvarenih

projekata, koji može doprinjeti povećanju trgovinske saradnje između zemalja članica OIC-e.

Islamska Republika Iran je aktivnim učešćem na zasjedanjima Stalnog komiteta za

ekonomsku i trgovinsku saradnju uvijek prezentirala pozitivne i korisne prijedloge. Ta

pozitivna uloga je doprinijela da Iran već drugu godinu zaredom zastupa azijske zemalje u

Komitetu. Ekonomski zvaničnici iz Irana su na zasjedanju u Istanbulu prezentirali 12

prijedloga koji mogu pomoći COMESC-u da preuzme pozitivnu i vodeću ulogu u svijetu.

Prijedlozi upotpunjavaju širenje bankarsko-finansijske saradnje, zajedničko ulaganje i

trgovinu članica OIC-a te formiranje jedinstvenog monetarnog fonda.

Na zasjedanju u Istanbulu je predloženo nekoliko projekata islamskog bankarskog sistema,

zasnovanog na vjerskim načelima islama, odnosno sistema koji mušterijama neće uzimati ili

davati kamate. Dakle, ako zemlje članice OIC budu više jedinstvene, solidarne i odane

vjerskim zakonima mogu preuzeti vodeću i ozbiljnu ulogu u ekonomskom poretku u svijetu.

4

Jedan od glavnih ciljeva zasjedanja u Istanbulu je povećanje trgovinske razmjene i saradnje

među islamskim zemljama. Iako je Stalni komitet za ekonomsku i trgovinsku saradnju

ekonomski organ, on može pomoći u stvaranju jedinstva u islamskom svijetu. Saradnja i

bliski ekonomski odnosi među islamskim zemljama te rješavanje pojedinih finansijskih

nesuglasica mogu doprinjeti povoljnim uvslovima za unapređenje i razvoj kontakata. Iz

drugog pravca, širenje ekonomskih odnosa otvara vrata za političko i kulturno jedinistvo

islamskog ummeta.

Kuala Lumpur, prijestonica Malezije je bila domaćin šeste međunarodne ekonomske

konferencije islamskih zemalja.

Ovaj ekonomski forum je održan pod motom "opremanje za obnovu ekonomskog života". Na

ovom susretu je prisustvovao veliki broj istaknutih ekonomskih stručnjaka koji su analizirali

puteve razvoja saradnje islamskih zemalja. Islamsku Republiku Iran je zastupao ministar

ekonomije i finansija sejjid Šemsuddin Hoseini koji se nalazio na čelu visoke ekonomske

delegacije IR Iran.

Na ekonomskom forumu u Kuala Lumpuru su razmatrane različite ekonomske teme među

kojima su nova dešavanja u svijetu ekonomije, trgovina, invetnost i tehnologija povezana sa

novim potrebama, trgovina i mogućnosti investiranja i stvaranja rivalstva i konkurencije u

transportu.Šesti međunarodni ekonomski forum islamskih zemalja je okončan čitanjem

konačnog saopštenja, u kome se ukazuje na potrebu sučeljavanja sa posljedicama ekonomske

krize koja galopira sa Zapada, ali i obrazlaganje odgovarajućih i učinkovitih mjera za

stvaranje prepreka na nastanku finansijske i ekonomske krize u islamskim zemljama.

Predsjednik Indonezije, Susilo Bambang Judhojono, je tokom govora na ceremoniji otvaranja

ovog ekonomskog foruma u Kuala Lumpuru istakao da su navedeni uvjeti u svijetu odlična

prilika za promjenu islamskog ummeta u 21 stoljeću. Od islamskih zemalja je tražio da

iskoriste sve postojeće kapacitete i ekonomske potencijale, posebno iskustvo nastalo usljed

teške ekonomske krize koja razara Zapad, te da uzmu pouku iz ovih događaja i ne ponove

grešku koju su ranije počinile zapadnoevropske kapitalističke vlade, te je govorio o potrebi

hitnog formiranja snažne ekonomske osnove i fundamenta islamskih zemalja. Predsjednik

Indonezije je naglasio da se samo pola procenta svjetskog investicionog fonda tiče islamskih

zemalja, tako da je tražio ostvarivanje veće saradnje islamskih zemalja na zajedničkom

investiranju u svijetu. Premijer Malezije, Datuk Seri Nadžib Tun Razak, je tokom svog

govora na otvaranju svjetskog ekonomskog foruma islamskog svijeta predložio osnivanje

5

banke novih energija od strane islamskih zemalja i rekao da islamske zemlje moraju krenuti

ka iskorištavanju novih energetskih izvora, posebno alternativnih i čistih energija. U

konačnom saopštenju ovog ekonomskog foruma je zaključeno da islamske zemlje rade na

formiranju banke novih energija kako bi se suočile sa eventualnim energetskim krizama u

budućnosti.Sejjid Šemsuddin Hoseini, ministar ekonomije i finansija Islamske Republike Iran

je na ovom ekonomskom forumu u Kuala Lumpuru ukazao na potrebu potpisivanja

trgovinskih sporazuma između islamskih zemalja, stvaranja uvjeta za saradnju privatnog

sektora islamskog svijeta, ali i investiranja na berzama u Iranu, nazvavši ovo tržište dionicama

odličnom prilikom za inostrana investiranja.

Sejjid Šemsuddin Hoseini, ministar ekonomije i finansija Islamske Republike Iran je rekao da

je u Iranu zabilježen porast inostranog investiranja u visini od 60 procenata. Ministar Hoseini

je na šestoj međunarodnoj konferenciji islamskih zemalja u Maleziji saopštio da je i pored

ekonomske i finansijske krize i 35-procentnog smanjenja inostranog investiranja u evropskim

i visokorazvijenim zemaljama, prihvat inostranih investicija u Iranu, u odnosu na isti period

prošle godine, imao rast u visini od oko 60 procenata. Ministar ekonomije je rekao da je ovaj

prihvat direktnih inostranih investiranja u Iranu pokazatelj velikog postojećeg potencijala i

ponude u Iranu, te je potvrdio da se očekuje rast ovog trenda inostranog investiranja u zemlji.

On je u svom govoru također pozvao inostrane investitore da se uključe i u zajedničko

investiranje u iransku privredu, te dodao da je vlada u Teheranu spremna da u okviru

zakonskih mjera podrži inostrane investitore, tako da je spremna na zaštitu i podršku svih

inostranih investitora. Formiranje zajedničke fondacije za investiranje u islamskim zemljama

je još jedna od tema govora iranskog ministra ekonomije i finansija, prilikom čega je naglasio

da je to prijeka potreba sadašnjeg vremena, kao i upotreba nacionalnih valuta u međusobnim

ekonomskim i finansijskim transakcijama islamskih zemalja te istakao spremnost zvaničnog

Teherana na aktivno širenje i snaženje ekonomskih i finansijskih odnosa sa drugim islamskim

zemljama svim kapacitetima, kao i spremnost na saradnju sa svjetskom ekonomskom

fondacijom islamskog svijeta na pripremi i provođenju praktičnih operacija u namjeri

izvršenja navedenog cilja.Ministar ekonomije i finansija IR Iran je ukazao i na veliku

ekonomsku i finansijsku krizu u svijetu i njene uticaje na svjetske ekonomije, kao što je to

slučaj sa Grčkom, te dodao: "Nakon dvije godine od početka i širenja ove ekonomske i

finansijske krize, predviđanja pokazuju da svjetski stručnjaci i eksperti za ekonomiju i

finansije, ne samo da nisu bili u mogućnosti da navedenu krizu riješe, nego čak nisu bili u

stanju ni da je predvide, da nemaju nikakav mehanizam za upravljanje i kontrolu krize i njeno

6

rješavanje, nego da su u stanju samo da svoju krizu prebacuju na druge svjetske ekonomije, u

vidu negativnog finansijskog potresa. Ministar Hoseini je rekao da je velika lekcija za

islamske zemlje i njihove ekonomije da se pravovremeno iskoriste svi ekonomski kapaciteti

islamskih zemalja na svjetskom ekonomskom i finansijskom tržištu, te dodao: "Islamske

organizacije, zbog poštivanja vjerskih pravilnika i zakona, odbacivanja pitanja kamate, u

stanju su da se odupru navedenim krizama, što su pokazali u posljednje vrijeme." Šesta

međunarodna konferecija ministara ekonomija i finansija islamskih zemalja je počela u

srijedu u Kuala Lumpuru u prisustvu nekoliko predsjednika islamskih zemalja, većeg broja

ministara ekonomija i finansija islamskih zemalja, stručnjaka za ekonomska i finansijska

kretanja, a danas je okončana čitanjem konačnog saopštenja u kome se naglašava potreba

hitnog sučeljavanja sa posljedicama svjetske ekonomske i finansijske krize.Na ovoj

konferenciji u Kuala Lumpuru, sa sloganom priprema za obnovu ekonomskog života,

prisustvovalo je oko 2300 ekonomskih i finansijskih stručnjaka iz islamskih zemalja. U

konačnom saopštenju je ukazana potreba pronalaska prijedloga i rješenja trenutne ekonomske

krize koja razara evropske i američke ekonomije i finansijske sisteme, tako da su ekonomski

predstavnici islamskih zemalja odlučili da međusobno pripreme jedan stabilan finansijski

sistem i predoče ga islamskom svijetu kako bi spriječili širenje ekonomske i finansijske krize

zapada u svoje dvorište. Ovaj sporazum je također odlična prilika islamskim zemaljama na

polju širenja međusobnih odnosa na polju snaženja zajedničkog i samostalnog investiranja u

privredama islamskih zemalja, ali i da se suoče sa predstojećim ekonomskim izazovima.

Ekonomski forum islamskih zemalja u Kuala Lumpuru je održan u uvjetima kada se velikom

brzinom nastavlja proces globalizacije. Tema globalizacije i pojma promjene ekonomskih i

političkih struktura na visokim nivoima postavlja pitanje da li je globalizacija postala faktor

širenja siromaštva u svijetu, posebno u zemljama u razvoju?

Analize pokazuju da su tokom dvije decenije, završno sa devedesetim godinama prošlog

stoljeća, najmanje 24 zemlje u razvoju hitale ka razvoju i procesu pripajanja svjetskoj

ekonomiji, odnosno da su dostigle do nekih međunarodnih standarda, među kojima su veću

godišnju zaradu po glavi stanovnika, produženje životnog vijeka njihovih građana, te bolje

obrazovanje. Ove zemlje su sa indeksom 5 procenata ekonomskog razvoja bile odličan

primjer likvidnosti i napretka. Veliki broj zemalja u razvoju, poput Kine, Indije, Mađarske i

Meksika su zauzele takvu ekonomsku politiku da su ostvarile mogućnosti svoje prezentacije

ali i plasiranja vlastitih proizvoda na međunarodnom tržištu, što je zapravo dovelo do naglog

7

povećanja njihovog bruto nacionalnog dohotka. Sa svim tim, pripajanje procesu globalizacije,

nije bilo uspješno za sve zemlje svijeta. Na osnovu posljednjih izvještaja, više od 2 milijarde

stanovnika svijeta, posebno nastanjenih na subtropskom i pustinjskom području afričke

Sahare, regionu Bliskog istoka i zemalja Centralne Azije su osjetile pad ekonomskog razvoja i

širenje siromaštva.

Ovo stanje je pokazatelj toga da globalizacija nije obezbijedila interese svih zemalja u

razvoju. Ali uklanjanje određenih problema tih zemalja ovisi o mnogobrojnim faktorima.

Među tim faktorima su poboljšanje uvjeta za inostrana ulaganja u domaćim privredama, kao i

napor za poboljšanje ekonomskog stanja u tim društvima. Stručnjaci tvrde da bi zemlje u

razvoju mogle ostvariti ekonomski rast, ali taj uspjeh se uvjetuje većim zalaganjem i trudom,

kao i snaženje ekonomskih i trgovinskih odnosa među navedenim zemljama. U svakom

slučaju i industrijski visokrazvijene zemlje svijeta trebaju u obzir uzeti programe Svjetske

trgovinske organizacije, te uklone mnogobrojne prepreke na razvoju međunarodne trgovine.

Ove zemlje moraju prionuti na ukidanje velikih subvencija u poljoprivrednom sektoru, što

godišnje iznosi oko 350 milijardi dolara. Potrebno je napomenuti da subvencije koje

industrijski visokorazvijene zemlje svijeta u njihovom poljoprivrednom sektoru uveliko

narušava proizvodnju u zemljama u razvoju. 

Činjenica je da u trećem milenijumu, stanovnici širom svijeta, u poređenju sa ranijim

godinama i periodima, posjeduju bolje veze i odnose sa drugim stanovnicima planete.

Informacije i novac se velikom brzinom prebacuju sa jednog mjesta na drugo i roba i usluge

su također prisutni u svim krajevima svijeta, što ranije nije bilo uočljivo. Globalizacija je

pojam koji se tiče trenutnih uvjeta u svijetu. Sa ove strane zemlje koje žele da se učlane u

Svjetsku trgovinsku organizaciju WTO moraju svoje trgovinske sisteme uskladiti sa

međunarodnim promjenama u ovom sektoru.

 Trenutno, određeni broj islamskih zemalja, poput Indonezije, Malezije, Islamske Republike

Iran, Turske i Egipta posjeduju snažne ekonomske i naučne uvjete i predispozicije, ali i

povoljne resurse za brzi razvoj. Iskorištavanje ovih resursa zahtijeva stvaranje velikih centara

inventnosti i tehnologije u islamskom svijetu, ali i obučavanju stručnih lica u ovim zemljama.

O tome se posebno govorilo u konačnom saopštenju Svjetskog ekonomskog foruma islamskih

zemalja u Kuala Lumpuru. Među drugim stavkama ovog saopštenja se navode razvoj

međusobne trgovinske razmjene, borba protiv siromaštva i nezaposlenosti, ali i postojanje

kratkoročnih i dugoročnih ekonomskih razvojnih programa u islamskim zemljama. Da bi

8

došlo do sprovođenja određenih aktivnosti, potrebno je raditi na potpisivanju međusobnih

ekonomskih i trgovinskih ugovora o saradnji, posebno među islamskim zemljama. Među tim

mjerama su svakako smanjenje poreza, carinskih indeksa i dažbina, saradnja u trgovinskom

sektoru i međusobnim odnosima. Prema ubjeđenju stručnjaka, vjerske, kulturne i političke

sličnosti među islamskim zemljama su dobra prilika za njihovo napredovanje na

međunarodnom polju, ali su i odgovarajući elementi u razvoju međusobnih odnosa islamskih

zemalja. Istovremeno, ovi faktorni nisu u stanju da samostalno riješe mnogobrojne probleme

koji se nalaze pred islamskim zemljama u 21 stoljeću, stoga je potrebno da članice

Organizacije islamske konferencije trebaju učiniti više napora na izvršenju navedenih stavki o

kojima je bilo riječi na svjetskom ekonomskom forumu islamskih zemalja u Kuala Lumpuru

1.2. Islamske zemlje i globalizacija

Značajan dio žitelja Zemljine kugle pripadaju svijetu islama. Od 200 država u svijetu, 57 njih

su članice Organizacije islamske konferencije, dok izvjestan broj država u kojima muslimani

predstavljaju značajan udio u stanovništvu, gdje spada i Bosna i Hercegovina, imaju status

posmatrača u Organizaciji. Palestinski problem, neravnopravan odnos bogatih i siromašnih

zemalja, razvoj tehnologija, uloga vlade, politička nezavisnost, kulturno-civilizacijska

saradnja i razmjena sa Zapadom, zaštita životne sredine, energetski problemi i učešće u

procesu globalizacije bitna su pitanja koja stoje pred muslimanskim zemljama i narodima.

Proces globalizacije, u svim njegovim različitim aspektima, jedan je od najvažnijih problema

s kojima su zemlje i narodi danas suočeni. Ovaj fenomen može se tretirati na različitim

nivoima, od učešća u svjetskim trgovinskim ugovorima, preko pitanja privrednih investicija,

ekonomske tranzicije ili uloge domicilnih i ne-domicilnih kultura u nekoj zemlji ili narodu te

uloge religije, pa sve do problema unutrašnje i međunarodne sigurnosti. Vlade i političke elite

neizbježno nastoje ispravno pristupiti ovom fenomenu kako bi pri suočenju s njim očuvali

nacionalne interese. Pojam globalizacija danas ima široku upotrebu i raznovrsna značenja.

Globalizacija je rezultat i proizvod situacije modernog čovjeka. Temeljni aspekt globalizacije

jeste sažimanje vremena i prostora, danas svuda prisutno, što svakako utječe na naše ideje i

ponašanja. Ovaj fenomen je brzinu i bliskost učinio bitnim specifičnostima života i

svakodnevnog iskustva savremenog čovjeka. Doima se kao da historija žuri, a ta hitnja ogleda

se u enormnoj proizvodnji i distribuciji informacija. Globalizacija prije svega poništava

određene predstave koje smo o vremenu, prostoru i stvarnosti imali, nudeći nam malo-pomalo

novo i korjenito drugačije viđenje stvarnosti i razumijevanja svijeta koji nas okružuje. Drugi

9

nivo utjecaja globalizacije, u potpunosti u sprezi s prvim, je utjecaj kroz promjenu tehnologije

informacija, što ima velikog efekta na ustroj i organiziranost svijeta. Da BBC i CNN nisu

izvještavali o ratu u Bosni i Hercegovini, da li bi bilo moguće da vijesti o strahotama

bosanskohercegovačkog rata veoma brzo obiđu čitav svijet? Kao rezultat dominacije

tehnologije u društvenim tokovima, kompjuter postaje izvor i osnov moći i bogatstva,

zauzima centralnu poziciju i promovira se kao simbol novog vremena. Ova revolucionarna

prevlast nad informacijama novi je primjer hegemonije u ekonomskom, političkom i

kulturnom životu, tako da izgleda kako se ostvaruje Taflerova vizija globalnog sela i

civilizacije zasnovane na informaciji. Vlast nad informacijama stvara kod njihovog

posjednika predstavu o njegovoj nedodirljivosti i ispravnosti. Tako, naprimjer, predstava

američke vlade o tome da je ova zemlja stožer svijeta i temeljni odreditelj i razlučitelj dobra i

zla, rezultat je njihovog bogatstva i tehnološke premoći u međunarodnim razmjerama. Na

trećem nivou, globalizacija izaziva promjene u načinu upravljanja zemljom i bliskosti među

različitim narodima u domenu ekonomije, politike, kulture i religije. Ova bliskost ne znači

nužno postajanje istovjetnim, već prije znači saradnju, razumijevanje, razmjenu, odnosno

jednu vrstu teoretskog i praktičnog dijaloga. Koliko god da je globalizacija razultat promjene

odnosa čovjeka s okolinom usljed ubrzanog tehnološkog razvoja, te, kako Tafler kaže, nije

nešto što pripada jednoj državi ili vladi, ipak se može kazati da zloupotreba ovog pojma

predstavlja općenitu prepreku da se globalizaciji pristupi na prikladan način. Postoje različita

shvatanja globalizacije, i primjenimo li ta shvatanja na islamski svijet, vidjet ćemo da je

odnos globalizacije i islamskog svijeta složen i kompliciran. Prema jednom shvatanju,

islamski svijet je potpuno suprotstavljen globalizaciji na američki način. Drugo shvatanje

islamski svijet vidi suprotstavljenim modernitetu te konačno zaključuje da je islam

suprotstavljen Zapadu. Treće stanovište ne vidi nikakvu oprečnost između procesa

globalizacije i islamskog svijeta, držeći da svi nesporazumi potječu od pojedinaca, određenih

vlada ili naroda. R. Robertson globalizaciju vidi kao svojevrstan pritisak na neka društva,

civilizacije i tradicije kojim ih se nastoji prikloniti određenim idejama i obrascima. Za

Robertsona, Barkera, Huntingtona i Fukuyamu globalizacija je proces kojim se ostvaruje

američka kapitalistička hegemonija. Barker insistira da "američki kapitalizam mora potčiniti

ljude svojoj vlasti, jer američki sistem i način života je upravo ono što oni žele, te je američka

hegemonija posve prirodna stvar i u korist je žitelja svijeta." Francis Fukuyama globalizaciju

tumači kao opčinjenost svijeta američkom kulturom. Za njega, rezultat moderniteta jeste

ljudska samospoznaja, pa stoga u historiji ne preostaje više niti jedno pitanje s kojim bi se

valjalo upoznati. On liberalno kapitalističko društvo vidi kao posljednji i konačni oblik

10

historijskog razvoja. Historija u smislu povijesti društvenih promjena, nakon različitih oblika i

modela vlasti, svoj vrhunac dostigla je novom liberalnom demokratijom i tržišnim

kapitalizmom. Huntington također globalizaciju poistovjećuje s nametanjem zapadnjačkog

sistema vrijednosti svijetu. Treba napomenuti da oba ova mislioca imaju važnu ulogu u

oblikovanju američke vanjske politike. U ovakvoj situaciji, uloga religije, posebno uloga

islama, doima se nejasnom, zbunjujućom i disharmoničnom. Pristalice prvog spomenutog

stanovišta o globalizaciji drže ovaj proces potvrdom američke hegemonije prikazane kao

"odbrana vrijednosti demokratije i ljudskih prava", te se tako suprotstavljanje američkoj

hegemoniji tretira kao suprotstavljanje globalizaciji. Naročito se nakon 11. septembra kod

nekih američkih mislilaca javlja pristup kod koga se islam poistovjećuje s Al-Qaidom.

Fukuyama kaže: "Istinski neprijatelj jesu radikalni islamisti, koji pri svom ispoljavanju

suprotstavljenosti nama ne prezaju ni od čega. Oni su se pretvorili u fašiste našeg doba i to je

upravo ono protiv čega se borimo." Mnogi od onih koji su na sav glas izražavali svoju

naklonjenost oblikovanju novog svjetskog poretka i paradigmi globalizacije danas sa

zabrinutošću uočavaju da je globalizacija samo drugo lice jednoblokovskog poretka pod

vođstvom Amerike. Ta zabrinutost nije ograničena samo na islamski svijet, jer i Evropa u

amerikanizaciji vlastite kulture, komunikacija, muzike i filma vidi opasnost. S druge strane,

današnja američka kultura bitno je različita od američke kulture iz 50-ih i 60-ih godina 20-og

stoljeća koju se nastojalo prikazati idealnom. Spram današnje američke kulture vlada priličan

pesimizam i podozrivost, te ju se drži dosta različitom od tradicionalnih etičkih kriterija, zbog

čega ona nije naročito privlačna ostalim kulturama. Drugo gledište globalizaciju vidi kao

proces pozapadnjačenja i izvoza vrijednosti moderniteta, što je najčešći pristup Amerike i

Evrope u konfrontaciji s drugima. Najvažnije intelektualno pregnuće Zapada ogleda se u

pojmu kulturnog imperijalizma. Sistem utemeljen na kulturnom imperijalizmu utemeljen je

ustvari na ekonomskoj dominaciji Zapada, čime se nastoji reformisati vrijednosti, obrasce i

identitet koloniziranih naroda. Petros i Chomski, posmatrajući stvari iz obje perspektive, drže

da postoje različitosti među raznim oblicima svjetskih kultura. Amerika, međutim, ne vidi

nikakvog smisla u tim različitostima. Proces globalizacije u ekonomiji, iako po značenju

različit od onog u kulturi, također je podijelio svjetsko društvo. Strah od dalje vesternizacije

svijeta kroz globalizaciju, kojeg izražava John Esposito, sasvim je osnovan. Kroz ovaj proces,

tehnološki i ekonomski uznapredovali, uz potporu kulturne agresije, nastoje sebi ekonomski

podrediti siromašnije narode. Globalizacija kao proces nametanja zapadnjačkih vrijednosti

ostatku čovječanstva izaziva različite reakcije. Jedni, zagovarajući parolu da je "islam

suprotstavljen Zapadu", negiraju svaku mogućnost korištenja vrijednostima modernog svijeta,

11

dok drugi, balansirajući između moderniteta i vlastitih kulturno-civilizacijskih vrijednosti,

nastoje razlučiti između pozitivnih i negativnih aspekata globalizacije. Treći pristup

globalizaciju vidi kao sužavanje svijeta praćeno brzim promjenama u društvima i izgradnjom

svjetske kulture. Globalizacija je ostvariva uz saradnju svih religija i civilizacija. Zemlje i

narodi svijeta su politički, ekonomski i kulturno usko povezani i upućeni jedni na druge.

Slobodna trgovina između država omogućit će ekonomski procvat, a pritom je moguće

zaštititi vlastiti kulturni identitet. Ljudi modernog doba, odnosno građani, danas su potpuno

drugačije nego nekad upućeni i uključeni u sva svjetska zbivanja, što im je omogućeno

napretkom tehnologije i elektronskih sredstava komunikacije. Uključivanje svih naroda u

svjetske carinske i trgovinske saveze, što im Svjetska trgovinska unija omogućava, ne mijenja

samo ekonomski model svih naroda, već se mijenjaju i uloge ekonomskih i političkih utjecaja.

Brzina ovih promjena uvjetovana je brzinom promjena u informacijskoj tehnologiji. Ove

promjene naposljetku će dovesti do slabljenja moći i utjecaja države-nacije, dok će sve više

rasti moć i utjecaj međunarodnih i regionalnih saveza. Islamski svijet nije jedna i jedinstvena

institucija. Naravno, u pogledu najvažnijih pitanja za muslimane postoji određena saglasnost,

solidarnost i razumijevanje. No, oko brojnih pitanja među muslimanskim zemljama postoje

nesuglasice i razilaženja koji stoje na putu njihovog jedinstva. Odnos islamskog svijeta spram

globalizacije kreće se u rasponu od potpunog odbacivanja do potpune saglasnosti s ovim

procesom. Između tih krajnosti, većina muslimanskih zemalja, poput Malezije, Irana ili

Turske, nastoje iznaći prihvatljiv model za svoje saučestvovanje u procesu globalizacije. To

saučestvovanje zavisi od uloge intelektualaca, grupa pritiska, i političkih stranaka u

muslimanskim društvima. Bilo bi teško sve stavove o globalizaciji svesti u okvir tri osnovna

koja smo spomenuli, no ta tri pristupa globalizaciji prisutni su i na Zapadu i u islamskom

svijetu. Islamski svijet predstavlja skupinu zemalja koje, držeći se nacionalno-državnih

interesa, nude različite odgovore na proces globalizacije. Za većinu reakcija koje u ovom

pogledu ispoljava islamski svijet ne bi se moglo kazati da su islamske, već se radi o

reakcijama utemeljenim na stavovima pojedinih vlada i njihovom načinu poimanja situacije.

Islam kao institucionalizirana religija posjeduje vlastite stavove o politici, društvu ili zaštiti

životne sredine, ali ne nudi jedinstven i izričit stav o pitanju globalizacije. Islam, svakako,

nudi čovjeku smjernice za razumijevanje svih fenomena i muslimani nastoje svim pojavama

pristupiti u skladu s islamskim naukom. Ipak, moglo bi se kazati da su stavovi mnogih

muslimanskih intelektualaca prije zasnovani na poimanju moderniteta negoli što proistječu iz

islama, što, kad se radi o muslimanskim društvima, djeluje u izvjesnoj mjeri paradoksalno.

Tumačenje islama svakog naroda, države ili intelektualca u velikoj mjeri proistječe iz kulturne

12

i sociološke stvarnosti nekog društva, te zavisi od političkih i geopolitičkih okvira. Mnoge

vlade koje se nazivaju vladama islamskih zemalja ne nude ispravnu interpretaciju islamskog

nauka. Te vlade su s jedne strane ogrezle u nemoral i opterećene su kompleksom više

vrijednosti, a s druge strane su podređene zemljama Zapada, pa je stoga upitno koliko su te

vlade u stanju osigurati političku nezavisnost i postojano zaštititi vlastitu kulturu pred

Zapadom, jer malo je zemalja koje na ovo pitanje mogu pozitivno odgovoriti. Mnoge rasprave

koje se u vezi s globalizacijom vode u islamskom svijetu zasnovane su na načinu na koji

muslimani poimaju fenomene kulture, politike i ekonomije. Islam, svakako, pruža načine

razumijevanja vremena, ali, zavisno od naroda i vlada, to poimanje nije istovjetno. Tako

muslimansko prihvatanje ili odbacivanje procesa globalizacije zavisi od načina na koji tumače

pojmove ummet, džihad ili odnos islama i Zapada. Bitno pitanje jeste da li je islam, koji

zagovara zajedničke vrijednosti ummeta, kompatibilan s modernim konceptima vlasti,

ideologije i nacionalizma? Pitanje kompatibilnosti ili nekompatibilnosti islama s modernim

konceptom vlasti jedna je od rasprava u vezi s kojom se može pozivati na Kur''an i tradiciju.

Na praktičnom nivou i u novim političkim procesima ne spominje se nikakva

nekompatibilnost. Prisutna je i rasprava o nužnosti uspostave jedinstvenog političkog tijela u

kojem bi bio oličen islamski ummet. Čak i kad Afgani u 19. ili imam Homeini u 20. stoljeću

insistiraju na nužnosti jedinstva muslimana i stvaranju istinskog osjećaja pripadnosti ummetu,

njihov pristup pojmu ummet i jedinstvu muslimana ne znači ostajanje izvan svjetskih procesa,

već se rad 0 ideji snaženja muslimanskog političkog tijela koje će omogućiti veću prisutnost

muslimana u svim aspektima na svjetskoj sceni. Insistiranje na ravnopravnosti pri kulturnim i

civilizacijskim odnosima sa Zapadom jedan je od glavnih slogana intelektualnih pokreta u

islamskom svijetu, te se u tom smislu nastojalo što bolje shvatiti proces globalizacije. Kad se

govori o ummetu, tim pojmom ne obuhvataju se samo muslimani, već i pripadnici ostalih

vjerskih zajednica koje egzistiraju u islamskom svijetu. Neki fundamentalistički pristupi

ummet u političkom smislu svode samo na muslimane, pa je takav pristup praktično strogo

suprotstavljen globalizaciji. Većina islamskih zemalja ummetu pristupaju kroz kriterij

političkog identiteta zasnovanog na nacionalnim interesima. Pojam džihad također se tumači

na različite načine. Jedni insistiraju na poimanju džihada kao, prevashodno, borbe protiv

vlastitih strasti, dok drugi džihad posmatraju kao borbu odbrambenog karaktera. Postoji i

tendencija da se ajeti o džihadu iz sure Tawba interpretiraju kao poziv u rat protiv nevjernika.

Valja naglasiti da rat u islamu nipošto nije nešto pohvalno. Islam zabranjuje svojim

sljedbenicima da bezrazložno otpočinju ratove i rat dozvoljava tek ukoliko se radi o odbrani

muslimanske zajednice ili nekog potlačenog, makar i nemuslimanskog, naroda. Bog u islamu

13

džihad propisuje kao sredstvo odbrane pred napadom. Džihad protiv samog sebe jeste džihad

koji uvijek traje, no prihvatiti džihad kao borbu protiv vlastitih strasti ne znači negirati

odbrambeni aspekt džihada. Postoji i stav prema kome su islam i Zapad nepomirljivo

suprotstavljeni i sukobljeni. Ovakav stav ima ozbiljne, premda malobrojne, zagovornike na

Zapadu i u islamskom svijetu. Njegovi zagovornici na Zapadu pozivaju se na muslimansko

osvajanje Španije i dijela Francuske u 8. stoljeću, osmanlijsko napredovanje ka srcu Evrope u

16. i 17. stoljeću, te na historiju političkih promjena u islamskim zemljama nakon Drugog

svjetskog rata. Njihovi istomišljenici u islamskom svijetu nastoje dokazati stalnu mržnju

Zapada prema muslimanima, pa se pozivaju na križarske ratove, progon muslimana iz

Španije, nastojanja evropskih zemalja da se uništi Osmansko carstvo te na koloniziranje

islamskog svijeta. Međutim, povijest odnosa Zapada i islamskog svijeta ne svodi se samo na

sukobe, jer postojali su i dugački i bitni periodi saradnje. U određenim periodima muslimani

su čak stupali i u vojne saveze s evropskim državama. Osmanlije su tokom svojih ratova s

Rusijom uživali stalnu potporu Britanije i Francuske. U toku Prvog svjetskog rata, Turska je

stupila u alijansu s Nijemcima i Austrijancima, a protiv Britanije, Francuske i Rusije. Što se,

pak, ratova muslimana protiv imperijalizma tiče, oni se ne mogu vezati samo za muslimane.

Takvi oslobodilački pokreti javili su se nakon Drugog svjetskog rata i u Latinskoj Americi,

Indiji i Kini. Tri spomenuta pristupa pokazuju da i na Zapadu i u islamskom svijetu postoje

različita viđenja procesa globalizacije. Prije svega, valja razlučiti između pojmova svjetski

poredak, svjetsko društvo, globalizam i globalizacija. Izgleda da je pojam svjetski poredak

najbliži stvarnosti. Pojam globalizacija, međutim, uzevši u obzir njegovo definiranje izneseno

u ovom tekstu, prilično je složen i nejasan. Ukoliko globalizacija znači prevashodno "stalnu

međuovisnost i saradnju između država u područjima politike, ekonomije i kulture", onda

islamski svijet nema ništa protiv globalizacije. Globalizacija se u jednom općenitom smislu

dešava, a njen obim u bitnoj mjeri zavisi od tehnološkog napretka. Proces globalizacije,

međutim, ne može značiti svođenje svih kultura na jednu. Ovaj proces donekle i jeste

paradoksalan, jer kreće se ne ka jednoj, već ka više civilizacija. Iako novi svijet obuhvata sve

ljude, on omogućava svima da prezentiraju vlastitu kulturu i tradiciju. Nakon svršetka

hladnog rata i raspadom SSSR-a te pojavom interneta, globalizacija u politici, tehnici i kulturi

otvorila je pred kulturama i civilizacijama nove horizonte, te ova etapa može biti dobra prilika

da se kroz dijalog stvori novo poimanje svijeta. Ono čemu se islamski svijet protivi jeste treći

pristup globalizaciji, onaj koga velike industrijske sile teže ostvariti kroz svoje političke i

ekonomske institucije. U ovom suprotstavljanju zemlje trećeg svijeta su jednoglasne.

Činjenica je da neki globalizaciju smatraju pokretom za ekonomske reforme, usmjerenim ka

14

dosezanju tržišne ekonomije. Nepravedna paradigma trgovinskih odnosa skriva se iza

slatkorječivih izjava o globalizaciji. Globalizacija je velika rupa na putu uspostave

zajedničkog, jedinstvenog i međuovisnog svjetskog poretka. Kroz proces globalizacije dolazi

do akumulacije kapitala, pri čemu bogati postaju još bogatijima, a siromašni sve više

siromaše. Kao rezultat ovakve podjele kapitala, američki kapitalisti su u periodu od 1975. do

1995. svoj kapital uvećali za 60%. Istovremeno, broj onih u čijim rukama se u SAD nalazi

ovaj kapital ne predstavlja više od 1% u ukupnom stanovništvu ove zemlje. U Francuskoj,

20% stanovništva posjeduje 80% ukupnog kapitala zemlje, dok se 20% Francuza ubrajaju u

siromašne jer njima pripada tek 6% ukupnog nacionalnog bogatstva. Pet moćnih industrijskih

zemalja, SAD, Francuska, Engleska, Njemačka i Japan, kontroliraju 170 od 200 najvećih

kartela i industrijskih trustova u svijetu. Na temelju jednog izvještaja UN-a, kapital koji se

nalazi u rukama 358 pojedinaca iz svjetske poslovne oligarhije jednak je prihodima koje

ostvaruju 2,5 milijardi ljudi u svijetu. Kontradikcija se ogleda i u tome što SAD, koje služeći

se i pritiscima izvoze svoju robu širom svijeta, štiteći svoje ekonomske interese zabranjuju

uvoz mnogih roba. Tako su, naprimjer, japanski automobili opterećeni visokim carinskim

dažbinama. Pitanje koje se samo nameće glasi: Gdje je izlaz? Nužno je razgraničiti između

politike i programa industrijskih sila da globaliziraju ekonomiju i globalizacije u različitim

oblastima ljudskog života. Zarad aktivnijeg učešća u ovom procesu, nužno je da islamski

svijet i Zapad prije svega stupe u dijalog i približe stavove. Islam u dobroj mjeri može

ponuditi odgovor na duhovnu prazninu čovjeka današnjice, te putevi kulturne i intelektualne

saradnje između islama i Zapada moraju biti otvoreni. Mora se biti svjesno razlike između

fundamentalističkih pokreta i onih izvornih političkih i vjerskih tendencija koje se bore za

nezavisnost, ali i za toleranciju i dijalog sa Zapadom kroz učešće u procesu globalizacije. Ako

Zapad o islamskom svijetu želi suditi kroz prizmu moderniteta, to onda znači poricanje svih

drugih gledišta koja nisu modernitet. Globalizacija ne može biti svedena na modernitet ili

postmodernitet. Globalizacija bi trebala izroditi novu intelektualnost i nova gledišta.

Globalizacija u smislu globaliziranja ekonomije trpi brojne kritike. U okviru ovog procesa

egzistira pokret za izgradnju svjetskog poretka za članstvo u kojem je nužno pripadati

određenim međunarodnim ekonomskim institucijama. Problem je, međutim, u tome što

ekonomske sile kontrolom ovih institucija provode vlastitu politiku i nastoje mijenjati

ekonomske sisteme drugih zemalja. Stoga, učešće jedne zemlje u procesu globalizacije mora

biti praćeno insistiranjem na zaštiti nacionalnih interesa te zemlje

2 PANISLAMSKA EKONOMSKA SARADNJA

15

Nema sumnje da je globalizacija jedno od savremenih pitanja za koje necemo naci rješenje u

odredenom ajetu ili hadisu, ali cemo, na osnovu šerijatskih ciljeva, pravila i suštinske naravi

šerijatskog prava, doci do konacnog stava obrativši pažnju na koristi koje sa sobom nosi

globalizacija, kao i štete koje izaziva ili se one ocekuju. Trgovina novcem, kao i svaki vid

ekonomske transakcije ima posebnu važnost u okviru opcih propisa šerijata. Islam je trgovinu

ubrojao u jednu od najvažnijih ljudskih aktivnosti, nužno potrebnih za normalno odvijanje i

tok života unutar islamskog društva i zadovoljavanje potreba svakog pojedinca. Takodjer, i

kao pronalaženje relacija i odnosa koji ce povezivati islamsku državu sa neislamskim

društvima i državama.

Poznavajuci prirodu trgovine koja igra važnu ulogu u pospješivanju razvoja industrije i

poljoprivrede, tu ništa nije neobicno, a posebno je to izvanredna prilika za dostavljanje i

širenje islamske misli i ucvršcivanje odnosa medu državama i društvima sa razlicitim

pogledima na svijet, razlicitim vjerskim ubjedenjima i državnim ustrojstvima.

Razvoj trgovine osigurava dotok razlicitog asortimana roba i dovodi do smanjivanja cijena i

osigurava islamskom društvu normalnu životnu egzistenciju kao i napredak i prosperitet.

Jedno od opcih šerijatskih pravila jest da je dozvoljenost tih radnji osnova u robno-novcanoj

razmjeni, trgovini i poslovnim transakcijama, osim ako one budu u sebi sadržavale nešto što

ih cini haramom, poput kamate, robe sa kojom je haram trgovati, prevare, zakidanja,

zloupotrebe teške ekonomske situacije i podizanja cijena u doba oskudice i potražnje za

odredenom vrstom robe, krade, korupcije, mita itd.

Uzvišeni Allah, dž. š., kaže: ''O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nacin imetke ne

prisvajajte, ali dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak''. Uzimajuci u obzir i sve

dobrobiti medudržavne trgovacke razmjene izmedu islamskih zemalja, s jedne strane, i

islamskih i neislamskih zemalja, s druge strane, na polju zadovoljavanja životnih potreba

pojedinaca i nadomjestak nedovoljne proizvodnje uvozom, kao i ostvarivanje dobiti

(profitiranje) putem izvoza onih roba koje su višak, sasvim je jasno da je ovo podrucje u

osnovi podrucje dozvoljenog, uzimajuci u obzir da je jedan od globalnih ciljeva šerijata

ocuvanje imetaka i zabrana njihovog upropaštavanja.

Islamski svijet sa približno jednu i pol milijardu stanovnika i velikim energetskim

potencijalima, ima značajnu ulogu na međunarodnom nivou.

16

Ubrzano širenje islama i njegovog duhovnog uticaja u neislamskim zemljama pretvorilo je

islamski svijet u uticajni faktor u općem svjetskom poretku. Upravo zbog toga zapadne vlade,

uz pomoć propagandne mašinerije, u posljednjih nekoliko godina pokrenule su negativnu

reklamu propagandu protiv islama koju poznajemo kao islamofobiju. Evropske zemlje i SAD

pokušavaju ublatiti ugled islama u svijetu dok sa druge strane neke neislamske zemlje, nastoje

ostvariti dobre odnose i saradnju sa islamskim svijetom. Rusija je jedna od tih zemalja. Ona

nastoji u obostranom interesu ostvariti jake i čvrste odnose i saradnju sa islamskim

svijetom

Međunarodni simpozij "Rusija i islamski svijet" održan je u Moskvi, uz učešće velikog broj

istaknutih političkih zvaničnika, znanstvenika i mislilaca iz preko 40 islamskih zemalja. U

radu konferencije na kojoj se, između ostalog, detaljno razgovaralo o odnosima islamskih

zemalja i Rusije, učestvovali su politički zvaničnici, znanstvenici i mislioci iz Islamske

Republike Iran, Saudijske Arabije, Turske, Kine, Amerike, Kanade, Velike Britanije,

Francuske, Luksemburga, Egipta, Jemena, Sirije, Jordana, UAE, Tunisa, Maroka, Senegala,

Indije, Bangladeša, Indonezije i Republike Azerbejdžan. Multiregionalno širenje i važnost

islama, koji ima sljedbenike u svim djelovima svijeta, te strateško mjesto i velika vojna moć

Rusije, koja igra značajnu ulogu u ekonomskom i političkom svjetskom poretku bile su neke

od tema ovog zasjedanja. Interesantno je da zapadne vlade, danas islamski svijet imenuju

nasljednikom bivšeg komunističkog bloka koji se postavlja naspram zapadnog svijeta. Na

osnovu islamskog učenja i postulata ove

Božije vjere, saznajemo da se islam protivi nepravdi, zulumu, tlačenju, okupaciji, ubijanju,

nasilju i bilo kojoj vrsti nejednakosti u društvu. Pored toga islamska učenja potpunija su od

političkih i religijskih škola zapada poput liberalizma i komunizma. Rusija kao bivši, sadašnji

i budući rival zapada, posebno SAD, izrazila je zabrinutost spram unilateralnog širenja i

dominacije Vašingtona u svijetu. Stoga, može se reći da Rusija i islamski svijet imaju

približno bliske i zajedničke stavove spram militantnih zapadnih i američkih interesa u

svijetu. Saradnja Rusije i islamskih zemalja može doprinijeti jačanju otpora spram

unipolarnog svijeta. Naravno u stvaranju zajedničke strategije Rusije i islamskog svijeta ne

smije se zanemariti uloga muslimanske manjine u ovoj zemlji. Na osnovu zvaničnih podataka

ruske vlade približno oko 15 miliona Muslimana živi u Rusiji dok statistike muslimanskih

stručnjaka govore da je taj broj daleko veći i iznosi 25 miliona.

Ministar vanjskih poslova Rusije, Sergej Lavrov, je u poruci učesnicima dvodnevne

konferencije o odnosima Rusije i islamskog svijeta istakao da se Ruska Federacija prioritetno

17

zalaže za širenje saradnje sa islamskim svijetom.

"Ovakve konferencije imaju važnu ulogu u podizanju nivoa međusobnog razumijevanja

Rusije i islamskog svijeta", istakao je Lavrov, a potom dodao: "U okviru ministarstva

vanjskih poslova Rusije biti će osnovan departman za za odnose sa islamskim svijetom, a

među naše planove usmjerene ka širenju saradnje sa islamskim zemljama uključeno je i

osnivanje kulturnih, naučnih i studijskih grupa koje će se baviti izučavanjem islama. Osim

toga, među te planove možemo ubrojati i osnivanje TV kanala na arapskom jeziku i raznih

islamskih naučno-istraživačkih centara u Rusiji." Konferencija "Rusija i islamski svijet"

održana je u saradnji ruskog ministarstva vanjskih poslova sa Kulturnim predstavništvom

Islamske Republike Iran u Moskvi, Međunarodnom akademijom za zbližavanje islamskih

mezheba, Centra za islamske studije i Centra za arabološke studije Akademije nauka Rusije.

Prije nekoliko godina sa pojavom nasilja nad Muslimanima u Rusiji, došlo je do pogoršanja

odnosa ove zemlje i islamskog svijeta. Najveća prepreka poboljšanju odnosa predstavljala je

kriza u Čečeniji koja je danas uveliko smirena. Sa druge strane, usljed nedoličnog i

neprimjerenog ponašanja Rusije prema muslimanima na jugu ove zemlje i državama

Centralne Azije i Kavkaza još uvijek vlada velika zabrinutost među muslimanskim zemljama.

Hudžet ul islam Muhsin Komi, zamjenik predsjednika za međunarodna pitanja u uredu lidera

Islamske revolucije u Iranu povodom toga je naglasio: "Organizovanje Međunarodnog

simpozija o odnosima Rusije i islamskog svijeta govori o zainteresiranosti muslimanskih

mislilaca za uspostavljanje snažne kulturne, političke, ekonomske i društvene saradnje sa

Rusijom."

Dobri odnosi i prijateljska saradnja sa islamskim svijetom za Rusiju ima strateški značaj, s

toga Moskva zauzimanjem značajnog mjesta u Organizaciji islamske konferencije i širenjem

konstruktivne saradnje izražava zadovoljstvo po pitanju uspostave odnosa sa muslimanskim

zemljama. Učvršćivanje veze zasnovane na ljudskim pravima te istovjetnom odnosu naspram

međunarodnih pitanja na osnovu zajedničkog učešća kao i isticanja na ulozi centralne

Organizacije Ujedinjenih nacija, uticali su na zbližavanje odnosa Rusije i islamskog svijeta.

Nedostatak rješenja i

pogoršanje odnosa usljed nekih problema na međunarodnom nivou, uticali su na zabrinutost

Rusije kao i islamskih zemalja. Vanjska politika Rusije zasniva se prvenstveno na pomoći i

pravednom rješavanju svih pitanja u svijetu te potpunom oporavku i stabilizaciji situacije u

regionu Bliskog istoka. Rusija namjerava u budućnosti aktivnije stupiti u saradnju sa

18

Organizacijom islamske konferencije i to u svim domenima saradnje koja će obezbjeđivati

zajedničke interesa za obje strane. Rusija uz odbranu međunarodnih zakona, bez izuzetka

izražava poštovanje spram interesa svih članica međunarodne zajednice, s toga smatra da

uvođenje pritiska nekim zemljama zbog njihove vjerske ili etničke opredjeljenosti u odnosu

na druge članice Organizacije UN-a, nije prihvatljivo. Rusija širenjem iskrenog i prijateljskog

odnosa sa svima i putem dijaloga želi uspostaviti svestranu saradnju sa svim zemljama

članicama Organizacije islamske konferencije. Saradnja Rusije i islamskih zemalja je od

velike važnosti za stvaranje optimizma koji će biti ostvarljiv za sve zemlje a mir i sigurnost

pored prijateljskih i povjerljivih susjeda su zasnovani na podršci i u okviru međunarodnog

prava.

3 EKONOMSKA SARADNJA BALKANSKIH SA ISLAMSKIM

ZEMLJAMA

3.1. Saradnja Srbije sa islamskim zemljama

19

Ekonomska saradnja Srbije i zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka mora da preraste u

važan prioritet. To tržište nudi brojne mogućnosti i to se pokazalo opravdanim na primjeru

Maroka gdje su se zamrznuti odnosi vratili na nivo međudržavne saradnje i kooperacije.

Odavno je jasna činjenica da je tržište Sjeverne Afrike neiskorišćeni potencijal. Nije problem

da se prodre na tržišta muslimanskih zemalja, jer su otvorena prema drugima. Ali, moraju se

poznavati kulturno-historijske specifičnosti, koje i dalje ostaju kamen spoticanja u saradnji i

širenju diplomatske mreže koja treba da stvori uslove za ulazak srpskih usluga i roba.

Islamske zemlje su mjesta gdje postoje velika bogatstva, gdje se infrastruktura brzo razvija i

gdje su mogućnosti otvaranja mnogih novih poslova velike. I srpski, ali i drugi evropski

privrednici moraju biti svejsni promjena nastalih u arapskom svijetu proteklih decenija.

Mnoge od tih zemalja su, od čistih izvoznika nafte, postale zemlje koje uvoze mašine,

sirovine i poluproizvode i same pokreću proizvodnju u čemu im je potrebna „know-how“

pomoć. Upravo u tom segmentu otvaraju se nove mogućnosti za srpske firme. Arapske zemlje

imaju najveću potrebu za saradnjom u gradnji, energetici, farmaciji, drvnoj i prehrambenoj

industriji, posebno firme koje imaju halal sertifikate. Zemlje bogate naftom zainteresovane su

za saradnju u gradnji energetskih postrojenja, cjevovoda, bušenju i vađenju vode, plina i nafte.

Arapsko tržište nudi brojne mogućnosti srpskim privrednicima. Na primjer, učestvovanje u

velikim građevinskim projektima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu. Potencijal

postoji i u turizmu. Srbijanske firme su dobro poznate u arapskim zemljama još iz vremena

bivše Jugoslavije, kada su srpska preduzeća vrlo uspješno sarađivala na raznim projektima.

Međutim, potrebno je prezentovati novu Srbiju i probuditi aktivnosti na ovim prostorima.

Poznavanje jezika i običaja mora da bude vodilja onima koji budu radili na ovom zadatku.

3.1. Saradnja BIH sa islamskim zemljama

BiH je potpisala Sporazum o preferencijalnoj trgovini sa Islamskom republikom Iran. Ovo je

prvi sporazum o preferencijalnoj trgovini koji je BiH zaključila s nekom zemljom.

Sporazumom je predviđeno da određena roba koja je definirana u aneksima A i B ovog

dokumenta uživa preferencijalni tretman prilikom uvoza u jednu od ugovornih strana.

Preferencijalni tretman podrazumijeva niže uvozne dažbine od propisanih u carinskoj tarifi

zemlje uvoznice. Uslov za korištenje preferencijalnog tretmana je da robu prati certifikat o

porijeklu kojim se dokazuje da je konkretna roba stekla bosanskohercegovačko, odnosno,

iransko porijeklo na osnovu dogovorenih pravila. Delegaciju BiH, osim predstavnika

20

Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, činili su i predstavnici

Vanjskotrgovinske komore BiH s predsjednikom Milanom Lovrićem na čelu i privrednicima

iz autoindustrije, tj. proizvođači autokomponenti u BiH. Održano je više sastanaka s

predstavnicima institucija Islamske Republike Iran i iranskim privrednicima i razmijenjene su

informacije o stanju, osnovnim pokazateljima i tendencijama ekonomske saradnje između

BiH i Irana i o perspektivama razvoja bilateralne trgovinsko-ekonomske saradnje, saopćeno je

iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

ZAKLJUČAK

Na kraju svega iznesenog, mozemo zaključiti da je islamsko shvatanje ekonomije sve

prihvaćenije u razvijenim zapadnim zemljama.

21

Za prevazilaženje postojeće krize koja je prisutna u svjetskoj ekonomiji, potrebno je

uključivanje i islamskih zemalja, prije svega primjena principa na kojim se zasniva islamska

ekonomija.

Na to ukazuje i sve veći broj saradnja izmedju islamskih i neislamskih zemalja, kao što je

prethodno navedeno.

LITERATURA

1. IBRELJIĆ, I., Islamska ekonomija i finansije,skripta, Tuzla, 2010

22

2. MANNAN, M.A., KAHF, M, AHMAD, A., International economic relations from islamic

perspectives, Islamic Research and Training Institute, Saudi Arabia.

3. http://bosnian.irib.ir/programi/ekonomija/item/86834-ekonomska-saradnja-islamskog-

svijeta-neophodnost-i-strategija

4. http://www.ibn-sina.net/fa/component/content/article/221-globalizacija-i-islamski-

svijet.html

23