Post on 22-Oct-2014
Modul: Osnove fitomedicine
Dio: Herbologija
- skripta za učenje
Prof. dr. Zvonimir Ostojić
KOROVI
prilagođeno iz: Maceljski M., Cvjetković B., Igrc-Barčić J., Ostojić Z. (1997). Priručnik iz zaštite bilja (za zaposlenike u poljoprivrednim ljekarnama). Zavod za zaštitu bilja u RH,
Zagreb
U jednom od svojih prvih priručnika poznati američki znanstvenik A.S.Crafts kaže " u
početku nije bilo korova ". Ovim riječima autor je htio reći da do pojave čovjeka nije bilo
korova. I zaista, onog trenutka kad se čovjek počeo organizirano baviti poljodjelstvom ,
korovi su postali dijelom njegove svakodnevnice. Uzgajajući kulturno bilje čovjek je
zajedno s njim "uzgojio" i njihove neželjene pratitelje, koje je kasnije nazvao korovom.
Stoga nije slučajno da je poznati botaničar de Candola još u prošlom stoljeću kao korov
označio "protiv volje poljoprivrednika kultivirane biljke". Po toj definiciji smatramo
korovom svaku biljnu vrstu koja raste zajedno s kultiviranom biljnom vrstom. Tako i
suncokret npr. možemo smatrati korovom kad se javlja u šećernoj repi, soji ili uljanoj
repici, jednako kao što su raž, ječam ili zob korovi ako se javljaju u pšenici ili uljanoj
repici. Čak što više, pšenica određene sorte jest korov ako raste zajedno u kulturi s drugom
sortom pšenice koju uzgajamo kao sjemensku robu. Iz prikazanog vidi se da su korovi
pratitelji kulture. Oni su zajedno s kulturom udruženi u biljne zajednice (fitocenoze).
Vezani su uz čovjekovu djelatnost (definicija Crafta) te su zapravo antropofiti kao i
kulturne biljke. Nastali su u vrijeme i zajedno s čovjekom. Stoga se s razlogom kaže da je
korov stvorio čovjek. Botaničar Thellung kaže isto ali na drugi način. Njegova definicija
"korove je stvorio plug" upućuje na isti zaključak. U novije vrijeme pojam korov dobio je
šire značenje. Tako američki znanstvenik Klingman kaže da je korov "biljka koja raste na
neželjenom mjestu, odnosno biljka izvan mjesta". Drugim riječima, korovi nisu uvijek
samo biljne vrste koje se javljaju u kulturi. Danas govorimo o korovima koji se pojavljuju
na melioracijskim sustavima (vodotocima, kanalima, ribnjacima, jezerima i sl.). Korovi su
veliki problem na željezničkim prugama, industrijskim objektima, aerodromima, zatim uz
putove i staze, na sportskim objektima, parkovima, ispod dalekovodova, u šumama i sl. U
svim rečenim slučajevima govorimo o biljnim vrstama (korovima) na neželjenom mjestu.
Upravo tako i glasi definicija Andersena koji kaže da je korov "svaka biljka koja raste na
mjestu gdje to ne želimo". Slično govori i definicija Georgije koja kaže da je korov "biljka
koja raste na mjestu gdje želimo da raste nešto drugo".U narodu riječ korov ima višestruko
značenje. Stoga ga i nije jednostavno definirati. U nas ovaj općeprihvaćeni naziv vuče
podrijetlo iz mađarskog jezika. Osim riječi korov, u našem narodu rabe se i riječi drač,
trava, plevel i sl.S gledišta poljodjelca korovi su uvijek štetne i neželjene biljne vrste jer
svojom prisutnošću umanjuju količinu i kakvoću kultiviranoj vrsti. S druge pak strane
njihova prisutnost omogućuje zaposlenje ogromnom broju lokalne i prolazne sezonske
radne snage. Mnoge korovne vrste služe pčelama za skupljanje meda, pticama i
glodavcima kao izvorište hrane i kao sklonište, često ih beremo kao samoniklo jestivo ili
ljekovito bilje, ali su istovremeno i domaćini mnogim bolestima i štetnicima bilja. Zbog
svojstava da brzo niču i izrastu visoko, korovi umanjuju vidljivost uz ceste, mogu usporiti
protok vode u vodotocima. Zbog istih karakteristika čovjek ih rabi kod sprečavanja erozije,
koju gradnjom različitih objekata sam pospješuje. Uzimajući sve iznijeto u obzir, nije se
teško složiti s razmišljanjima američkog znanstvenika W. A. Andersona, koji kaže da su
korovi "kontroverzne biljke koje nisu uvijek štetne, jednako kao što nisu uvijek korisne".
Karakteristike korova
Budući da pripadaju malom broju različitih porodica (vidi tablicu 6), za pretpostaviti je da
su i osnovne značajke korova slične. Većinu korovnih vrsta karakterizira sljedeće :-
sposobne su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima- faze rasta i razvoja od nicanja
do plodonošenja prolaze brzo (šćir-Amaranthus retroflexus npr. visinom prosječno doseže
1-1,5 m, može u nepovoljnim uvjetima cvasti i plodonositi već i kad visinom dosegne
samo 15 cm; sjeme osjaka - Cirsium arvense može dospjeti za samo dva tjedna nakon
cvatnje).- sjeme im je sposobno odrediti i kontrolirati period mirovanja (dormantnosti)-
klijavost im je dugotrajna. (divlja zob - Avena fatua ili loboda-Chenopodium album npr. u
poljskim uvjetima mogu zadržati klijavost duže od 30 godina).- mnoge jednogodišnje vrste
proizvode sjeme neprestano i u velikim količinama (jednogodišnja vlasnjača-Poa annua ili
mišjakinja-Stellaria media kratkog su vegetacijskog ciklusa te tijekom jedne kalendarske
godine plodonose dva do tri puta)- imaju izraženu sposobnost samoodržavanja, odnosno
sposobne su prilagoditi se različitim pedo-klimatskim i agrotehničkim
promjenama(Sposobnost prilagođivanja korova kako na promjene koje nastaju kroz duže,
tako i na promjene koje nastaju kroz kraće vremensko razdoblje veoma je izražena)-
rasprostranjene su širom svijeta (ubikvisti), što je u direktnoj svezi sa sposobnošću
prilagođavanja različitim proizvodnim prilikama- neki korovi proizvode sjeme jednake
veličine i mase kao i kultivirane vrste koje zakorovljuju (sjeme broćike-Galium aparine
masom i oblikom je veoma slično sjemenu pšenice; stoga ih kombajn nije sposoban
razdvojiti ni sistemom sita, a niti ventilacijom; upravo, s pojavom kombajna, broćika se
jako proširila te je danas najnapasniji korov strnih žitarica)- mnoge se osim sjemenom
mogu razmnažati i različitim vegetativnim organima (vriježe, rizomi, lukovice, stoloni i
dr.)- vegetativni organi su im lomljivi te ih čupanjem ili motikom nije lako iskorijeniti-
podzemni vegetativni organi korova bogati su rezervom hranjiva te lakše odole bilo kojem
stresu- mnogi korovi imaju specijalni način širenja na druge prostore- korijen i vegetativni
organi korova prodiru duboko u tlo (vegetativni organi osjaka-Cirsium arvense mogu
doprijeti do pet a slaka-Convolvulus arvensis čak do deset metara dubine)- korovi su
sposobni razviti rezistentnost na herbicide i tako otrpjeti njihov fitocidni učinak (loboda-
Chenopodium album, šćir-Amaranthus retroflexus "razvile su rezistentnost" na atrazin i
neke druge triazinske herbicide).
Štete od korova
Prema izvješću UN-a (Ujedinjeni narodi) više od dvije milijarde ljudi svijeta gladuje.
Nikad u prošlosti nije zabilježen veći broj gladnih. U istom izvješću se navodi da će
današnjih 6 milijardi ljudi kroz narednih 50 godina biti udvostručeno. Stoga će proizvodnja
hrane u razdoblju koje je pred nama biti glavna zadaća čovječanstva. Nažalost, i pored
činjenice da za proizvodnju hrane čovjek rabi gotovo 2,5 milijuna tona pesticida, biljni
nametnici (bolesti, štetnici i korovi) svake godine odnesu 40 i više posto potencijalno
mogućeg priroda. Dugim riječima, i u slučaju kad provodimo sve najmodernije mjere
borbe protiv nametnika, prirod poljoprivrednih kultura u prosjeku je umanjen za 50 %. Da
nesreća bude veća, u nerazvijenim zemljama svijeta, gdje hrane najviše nedostaje, gubitci
priroda su veći od 50 % (vidi tablicu 1,2 i 3).Korovi poljoprivrednim kulturama nanose
velike štete na način da im:
- oduzimaju vodu
- oduzimaju mineralna hranjiva
- oduzimaju prostor nad i pod površinom tla
- oduzimaju svjetlo.
Korovi obično rastu brže od kulture te troše veće količine vode. Tako je istraživanjima
utvrđeno da kulturne vrste prosječno za izgradnju jednog grama suhe tvari utroše 2,42 g
vode, dok korovi za istu količinu suhe tvari utroše oko 3,57 g. Ovo je vidljivo iz priložene
tablice 1. Još je značajnije istaći da su korovi sposobniji od kulture prilagoditi se
nepovoljnim uvjetima. Tako će u vrijeme suše, pri nedostatnim količinama vode u tlu, suša
prije pogoditi kulturu, jer su korovi i u takvim uvjetima sposobniji usvojiti više vode.
Tablica 1. Potreba pojedinih kultiviranih i korovnih biljnih vrsta za vodom
BiljkaPotrebna voda*
Transpiracijski koeficijent
Korovi:
Šćir 3,3-3,8 261-305
Loboda 1,5-2,3 435-658
Vještičin korov 3,9 254
Tušt 3,5 288
Kulture:
proso 3,7-4,0 251-2,74
Sirak 3,5-3,7 268-285
Pšenica 1,8-2,5 403-550
Kukuruz 2,77 361
Soja 1,6 646
*=stvoreni grami suhe tvari na 1000g utrošene vode
Jednako tako korovi oduzimaju kulturi velike količine hranjiva iz tla. Za izgradnju jednake
količine suhe tvari korovi prosječno ne utroše više hranjiva od kulture (vidi tablicu 2.).
Međutim, njihova štetnost ogleda se u činjenici da se korovi s kulturom nadmeću za ista
hranjiva. Kako su obično kraće vegetacije, namire se prije kulture, te je time dovedu u
podređen položaj.
Tablica 2. Potrebna količina hranjiva (u kilogramima) za izgradnju jednake količine suhe tvari
Biljna vrsta dušik fosfor
pšenica 5,49 1,17
zob 4,86 1,71
ječam 8,28 2,61
loboda 7,47 1,53
ambrozija 6,57 1,35
šćir 5,04 1,35
tušt 3,01 0,76
gorčica 9,72 2,7
Tablica 3. prikazuje rezultate analizom utvrđene količine minerala u toni biljnog materijala
kod dvije kulturne i jedne korovne vrste. I iz ovog primjera vidi se da loboda nadmećući se
s lucernom i ječmom odnosi znatne količine hranjiva.
Tablica 3. Sadržaj hranjiva u toni biljnog materijala ( u kg )
Hranjivo loboda lucerna slama ječma
dušik 10,5 9,6 2,4
fosfor 1,5 4,92 1,0
kalij 17,6 10,0 6,5
Koliko korovna vrsta šćir - Amaranthus retroflexus odnosi hranjiva kulturi kukuruza
vidljivo je iz sljedećeg prikaza.
Tablica 4. Usporedni prikaz sadržaja hranjiva nezakorovljenog kukuruza, kukuruza
zakorovljenog šćirom i šćira bez prisutnosti kulture
Vrsta N P205 K20 Ca Mg
Nezakorovljen kukuruz 100 100 100 100 100
Kukuruz zakorovljen šćirom 58 63 46 67 77
Šćir bez kukuruza 102 80 124 275 234
Iz priloženog se vidi da kukuruz zakorovljen šćirom sadrži znatno manje količine minerala
od nezakorovljenog. Također je vidljivo da je nezakorovljeni šćir, od pet analiziranih
minerala, četiri sadržavao u većim količinama od nezakorovljenog kukuruza.
Osim direktnog nadmetanja za minerale i vodu, korovi štete na način da zauzmu prostor
nad i pod površinom tla. Sve to direktno utječe na prirod. U slučaju kad ne poduzimamo
mjere borbe, gubitci su ogromni. Ponekad prirod potpuno izostane. Tablica 5. prikazuje
utjecaj korova na prirod nekih značajnijih kultura.
Tablica 5. Usporedni prikaz priroda nekih zakorovljenih i nezakorovljenihpoljoprivrednih
kultura
Kultura prinos t/ha % povećanja
u odnosu na zakorovljeno
plijevljeno zakorovljeno
Kukuruz 5,1 0,53 862
Soja 1,51 0,48 140
Rajčica iz sjemena
5,1 1,5 240
Rajčica iz prijesadnica
9,2 5,5 67
Luk iz sjemena
10,8 0,44 2355
I u slučaju kad se provode sve propisane mjere borbe, korovi i druge štetočinje još uvijek
nanose štete poljoprivrednim kulturama.Gubitci priroda od bolesti, štetnika i korova za
četiri značajnije kulture u svijetu, Europi i u Hrvatskoj prikazane su u tablicama koje
sljede.
Tablica 6. Postotni gubici priroda važnijih kultura u svijetu (Oerke, 1994)
Kulturagubitci od ukupni gubitci
sa mjerama zaštite
ukupni gubitci bez mjera zaštitebolesti štetnika korova
Pšenica 13,3 9,3 13,1 35,7 51,9
Kukuruz 10,8 14,5 13,1 38,3 59,5
Krumpir 16,3 16,1 8,9 41,3 73,6
Soja 9,2 11,2 12,9 33,4 58,5
Tablica 7. Postotni gubitci priroda važnijih kultura u Europi od nametnika (Oerke, 1994)
Kulturagubitci od ukupni gubitci
sa mjerama zaštite
ukupni gubitci bez mjera zaštitebolesti štetnika korova
Pšenica 9,5 7,6 9,4 26,5 52,7
Kukuruz 6,4 9,1 9,3 24,8 51,9
Krumpir 12,7 15,9 7,0 34,8 75,6
Soja 5,0 5,3 10,0 20,2 45,2
Tablica 8. Postotni gubici priroda važnijih kultura u Hrvatskoj (Maceljski, 1995)
Kultura gubitci od ukupni gubitci ukupni gubitci
sa mjerama zaštite
bez mjera zaštite
bolesti štetnika korova
Pšenica 9 7 11 27
Kukuruz 6 12 8 36
Krumpir 30 8 6 44
Soja 12 6 10 28
Iz priloženog je vidljivo da štetočinje poljoprivrednim kulturama, ovisno o području
uzgoja, prosječno smanjuju prirod između 25 i 45 %. Od rečenih gubitaka na štete koje
uzrokuju korovi, otpada trećina. Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi mogu :-
umanjiti vrijednost proizvodu na način što se povećavaju troškovi čišćenja sjemena- mogu
izazvati trovanja stoke ili stočnih proizvoda- kod ljudi izazivaju teške alergije, dermatitis i
trovanja- pojedine vrste (vilina kosica, vodnjača i sl.) parazitiraju na nekim kulturnim
biljkama- nanose štete na površinama koje nisu zasijane poljoprivrednim kulturama
( željezničke pruge, aerodromi, putovi, ceste, kanali i sl. )- mirisom odvraćaju stoku te ih
ona ispašom propušta- mnogi su korovi domaćini ekonomski značajnim biljnim bolestima i
štetnicima.Tako su crna pomoćnica-Solanum nigrum, loboda-Chenopodium album i šćir-
Amaranthus retroflexus domaćini bolesti crna noga, opasnoj bolesti krumpira. Virusne
bolesti na kulturu prenose mnogi korovi. Tako divlji sirak-Sorghum halepense prenosi
viruse na kukuruz. Solanum nigrum prenosi mozaik virus krastavca na više kulturnih vrsta.
Mnoge lisne uši prenose različite viruse s pojedinih korova na kulture. Krumpirova zlatica
također je prenositelj bolesti crna noga s korova Solanum nigrum na krumpir. Veliki je
broj sličnih primjera poznat poljoprivrednoj praksi, no kao primjer naveli smo samo
značajnije.
Tablica br. Potencijalna i stvarna proizvodnja te štete od štetočinja u Hrvatskoj(prema višegodišnjem prosjeku proizvodnje i procjeni šteta- Maceljski, 1995)
Podjela korova
Od približno 350.000 biljnih vrsta koliko ih je rašireno širom svijeta, ekonomske
značajnije štete čovječanstvu nanosi samo oko 250 korovnih vrsta. Ova konstatacija ne
isključuje mogućnost da je u svijetu poznat i veći broj korovnih vrsta, no one često imaju
više lokalno značenje. Pogledamo li nadalje botaničku pripadnost navedenog broja
korovnih vrsta doći ćemo do zapanjujuće spoznaje. Gotovo njih 70 % vuče podrijetlo iz
samo 12 porodica (vidi tablicu 6.).
Tablica 9. Botanička pripadnost najznačajnijih korova u svijetu
Porodica broj vrsta postotak
trave Poaceae 4427
43
68
šiljevi Cyperaceae 12
glavočike Asteraceae 32
dvornici Polygonaceae 8
sćirevi Amaranthaceae 7
krstašice Brassicaceae 7
mahunarke Leguminaceae 6
slakovi Convolvulaceae 5
mlječike Euphorbiaceae 5
lobode Chenopodiaceae 4
sljezovi Malvaceae 4
pomoćnice Solanaceae 3
47 ostalih <3
Čak što više, gotovo 50 % ekonomski značajnijih vrsta korova potječe iz samo pet
različitih biljnih porodica. Promatramo li nasuprot ovome popis najznačajnijih
poljoprivrednih kultura, doći ćemo do veoma sličnih zapažanja. Od ukupnog broja biljnih
vrsta, čovjek je za prehranu rabio oko 3000 vrsta. Danas, samo 100 vrsta ima globalno ili
lokalno ekonomsko značenje. Od spomenutog broja tek 12 vrsta iz pet različitih porodica
(vidi tablicu) osigurava čovječanstvu veći dio energijom bogate hrane. Osam od dvanaest
navedenih vrsta pripadaju porodici trava. Budući da čovjek širom svijeta uzgaja kulture iz
porodice trava, a jedna od brojnih definicija korova kaže da je "korov stvorio čovjek",
odnosno da je "korov pratitelj kulture", ne iznenađuje činjenica da su i najrašireniji i
najnapasniji upravo korovi iz porodice trava. Čak što više, gotovo 50 % ekonomski
značajnih korova potječe iz samo pet različitih biljnih porodica. Najveći broj korovnih
vrsta podrijetlom su iz porodice trava.
Tablica 10. Botanička pripadnost značajnijih poljoprivrednih kultura u svijetu
Porodica Kultura
trave Gramineaeječam, kukuruz, pšenica, proso, riža. sirak, zob, šećerna trska
pomoćnice Solanaceae krumpir
slakovi Convolvulaceae slatki krumpir
mlječike Euphorbiaceae kasava
mahunarke Leguminosae soja
Korove je moguće razvrstati (podijeliti) na više različitih načina. Najčešća, iako praksi ne i
najprihvatljivija podjela jest podjela po botaničkoj pripadnosti. Tom podjelom korove
razvrstavamo u razrede, redove, porodice, rodove i vrste. Ovom prilikom navest ćemo
botaničku podjelu po Horn-Vodakovoj klasifikaciji (vidi tablicu 11.). Praksi je ipak
prihvatljivija jednostavnija ali i manje sustavna podjela. Upravo stoga američki
znanstvenik Andersen smatra da korove treba razvrstati tako da se razvrstavanjem objedine
oni korovi, sličnosti kojih su veće od njihovih razlika. S praktičnog stanovišta korove
možemo razvrstati u kopnene, vodene, zeljaste i drvenaste. Drugom podjelom možemo
objediniti širokolisne (dvosupnice) i uskolisne (trave ili jednosupnice), drveće, grmlje,
šiblje i paprati. U odnosu na životni ciklus, govorimo o jednogodišnjim, dvogodišnjim i
višegodišnjim korovima. Jednogodišnji korovi zaključe životni ciklus unutar jedne sezone
ili u periodu kraćem od godine dana. Pojedine vrste mogu ostvariti i po nekoliko generacija
godišnje (vlasnjača-Poa annua, mišjakinja-Stellaria media). Ovisno o vremenu kretanja,
jednogodišnje vrste dijelimo na ljetne i zimske. Ljetne niču u proljeće ili u ljeto, a
plodonose u ljeto ili u jesen. Zimske jednogodišnje niču u jesen ili rano u proljeće, a
plodonose koncem proljeća ili u ljeto. Za sve jednogodišnje vrste karakteristično je da
donose velike količine sjemena. Sjeme može preživjeti duži niz godina u poljskim
uvjetima. Borba protiv jednogodišnjih korova prvenstveno se svodi na sprečavanje njihova
osjemenjivanja, svim raspoloživim mjerama.Dvogodišnje korovne vrste imaju životni
ciklus duži od jedne, a kraći od dvije godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu.
Prezime u formi rozete. U drugoj godini plodonose. Razmnožavaju se isključivo
sjemenom. Iz ove skupine nisu poznati ekonomski značajniji korovi. Divlja mrkva-Daucus
carota i bodkasti osjak-Cirsium vulgare su poznatiji dvogodišnji korovi.Višegodišnji
korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. Osim sjemenom, razmnožavaju se
i vegetativnim organima kao vriježama, lukovicama, gomoljima, vegetativnim pupoljcima,
stolonima i sl. Veoma su agresivni. Teško ih je iskorijeniti. Rašireni su u svim
poljoprivrednim kulturama. Značajnije vrste su pirika-Agropyron repens, divlji sirak-
Sorghum halapense, slak-Convolvulus arvensis, osjak-Cirsium arvense i dr.S gledišta
sezonske dinamike, korove dijelimo u proljetne, ljetne, jesenske, ozime, jare i sl. Korove
kojima životni ciklus otpočne u jesen i završava naredne godine, nazivamo ozimim
korovima. Pojednim vrstama teško je na ovaj način odrediti pripadnost, jer se javljaju u
različitim godišnjim dobima. Tako se mišjakinja-Stellaria media može javiti kao ozimi
korov ali i kao korov proljetnog i ljetnog aspekta. Stoga u grafikonu br. 2 prikazujemo
sezonsku dinamiku kretanja nekih značajnih korova u klimatu Europe. Korovi se također
mogu podijeliti u odnosu na kulturu koju zakorovljuju. Prema toj podjeli govorimo o:
-korovima kultura gustog sklopa (žitarice, uljana repica, lucerna , ljekovito bilje i dr.)
-okopavinskim korovima, odnosno korovima širokorednih kultura (kukuruz, soja,
suncokret, šećerna i stočna repa, duhan, povrtnice i dr.)
-korovima višegodišnjih nasada (voćnjaci i vinogradi)
-korovima nepoljoprivrenog zemljišta.
Korovi kultura gustog sklopa jesu
Od jednogodišnjih širokolisnih vrsta kulture gustog sklopa zakorovljuju: mišjakinja -
Stellaria media, broćika - Galium aparine, gorušica poljska - Sinapis arvensis, divlja
rotkva - Raphanus raphanistrum, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, potočnica -
Myosotis arvensis, mak turičak- Papaver rhoeas, jarmen - Anthemis arvensis, kamilica -
Matricaria chamomilla, dimnjača - Fumaria officinalis, čestoslavica perzijska - Veronica
persica, čestoslavica bršljenolisna - Veronica hederifolia, ljubica - Viola arvensis,
pastirska torbica - Capsela bursa-pastoris, žabnjak - Ranunculus arvensis i dr. Pojedine
vrste navedenih korova sposobne su poniknuti već u jesen, dok druge niču samo u
proljeće.Od višegodišnjih širokolisnih vrsta u usjevu mogu biti: slak - Convolvulus
arvensis, osjak - Cirsium arvense, gavez - Symphytum officinale, grahorica - Vicia spp.,
svinjak - Sonchus arvensis i dr. Razvijaju se isključivo u proljeće iz gomolja, vriježa,
stolona, rizoma ali i iz sjemena.Jednogodišnje trave koje zakorovljuju kulture gustog
sklopa jesu: slakoperka - Apera spica-venti, mišji repak - Alopecurus myosuroides,
vlasnjača - Poa annua, divlja zob - Avena fatua, ludovikova divlja zob - Avena ludoviciana
i ljulj - Lolium spp. Svi navedeni korovi mogu poniknuti i tijekom jeseni, prezimiti u
mlađem razvojnom stadiju i u proljeće nakon plodonošenja završiti vegetacijski ciklus.Od
višegodišnjih trava najčešće je prisutna pirika - Agropyron repens i rjeđe višegodišnja
vlasnjača-Poa trivialis.
Korovi okopavina (kukuruz, soja, suncokret, šećerna i stočna repa, duhan povrtnice i dr.)
Značajke korova širokorednih kultura jesu veoma jaka zakorovljenost jednogodišnjim
mono i dikotiledonskim vrstama. Višegodišnje vrste također su prisutne iako u znatno
manjem broju.Od jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće su zastupljene vrste : loboda
- Chenopodium album, loboda mnogosjemena - Chenopodium polyspermum, šćir -
Amaranthus retroflexus, dvornik perzijski - Polygonum persicaria, dvornik povijajući -
Polygonum convolvulus, crna pomoćnica - Solanum nigrum, kužnjak - Datura stramonium,
limundžik - Ambrosia elatior, čičak - Xanthium strumarium, lipica teofrastova - Abutilon
theoprasti, gorčica - Sinapis arvensis, sljezolika - Hibiscus trionum i dr. Rjeđe mogu biti
zastupljene i gorušica - Sinapis arvensis, kamilica - Matricaria chamomilla, stršac -
Stachys annua, čestoslavica perzijska - Veronica persica, poljska krika - Anagallis
arvensis,Jednogodišnje trave zastupljene su sa znatno manjim brojem vrsta ali brojem
jedinki i biljnom masom često nadmašuju sve rečene dvosupnice. Od trava najznačajnije su
vrste : koštan - Echinochloa crus-galli, muhar crvenkasti - Setaria glauca i zelenkasti � S.
viridis, svračica - Digitaria sanguinalis, "proso" - Panicum milliaceum, proso vlasasto - P.
capilare i dichotomiflorum od jednogodišnjih, te divlji sirak - Sorghum halepense, pirika -
Agropyron repens i troskot - Cynodon dactylon od višegodišnjih.Najčešći predstavnici
višegodišnjih širokolisnih korova su : slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense,
štavelj - Rumex crispus, tupolisna kiselica - Rumex obtusifolius, gavez-Symphytum
officinale.Od višegodišnjih trava najčešće su zastupljene vrste: pirika-Agropyron repens,
divlji sirak-Sorghum halepense, troskot-Cynodon dactylon i dr.Korovi višegodišnjih
nasada (voćnjaci i vinogradi)Bez obzira na način uzgoja višegodišnjih nasada, korovnu
floru možemo podijeliti u tri skupine:1. zimsko-proljetni korovi,2. ljetni korovi i 3. kasno
ljetni korovi, odnosno jesenski korovi vinograda.U skupinu zimsko-proljetnih ili ozimih
korova spadaju korovi koji kreću u jesen odnosno pred zimu (najčešće iz sjemena).
Prezime u mladom razvojnom stadiju (rozeta) a u proljeće se jače razviju i plodonose. To
su: mišjakinja Stellaria media, crvena mrtva kopriva-Lamium purpureum, pastirska
torbica-Capsella bursa-pastoris, čestoslavice-Veronica spp., gorčica-Sinapis arvensis,
obični grbak-Roripa silvestris, jednogodišnja vlasnjača-Poa anua, ljulj-Lolium spp.,
kamilica-Matricaria chamomilla i dr. Za blagih zima često prekrivaju cijelu površinu tla
tvoreći tako sag koji sprječava eroziju. Kako su višegodišnji nasadi u tom razdoblju u
zimskom mirovanju, korovi im u pravilu ne nanose nikakve štete.Prema životnom ciklusu
ljetne korove dijelimo u:- jednogodišnje širokolisne (loboda-Chenopodium album, šćir-
Amaranthus retroflexus, visoka hudoljetnica-Erigeron canadiensis, konica-Galinsoga
parviflora, dvornici-Polygonum spp., kamilica-Matricaria chamomilla, kostriš-Senecio
vulgaris, ostak, mišjakinja-Stellaria media, gorčica-Sinapis arvensis i dr.),- jednogodišnje
uskolisne (koštan-Echinochloa grus-galli, muhari-Setaria spp., svračica-Digitaria
sanguinalis, vlasnjača-Poa spp., ljulj-Lolium spp.),- višegodišnje širokolisne (osjak-
Cirsium arvense, slak-Convolvulus arvensis, maslačak-Taraxacum officinale, štavelj-
Rumex spp., gavez-Symphytum officinale) i- višegodišnje uskolisne (pirika-Agropyron
repens, troskot-Cynodon dactylon, divlji sirak-Sorghum halepense).Većina ljetnih korova
značajni su kompetitori, pa ih treba pravovremeno suzbijati. Osobito velike štete nanose
višegodišnje korovne vrste. Osim sjemenom, razmnožavaju se i vegetativnim organima
(vriježe stoloni, gomolji, rizomi, podanci).Kasno ljetni odnosno jesenski korovi : koncem
ljeta pa do jeseni često se ponovo znaju javiti u drugom poniku ljetne trave kao npr. koštan,
muhar te širokolisne vrste štir, loboda, dvornici, hudoljetnica (Erigeron canadensis), slak,
osjak, maslačak, troskot i pirika. Potreba suzbijanja ovog korovnog sezonskog aspekta
ovisit će o vremenu berbe i o agrotehničkim zahvatima koji se u dotičnom nasadu
provode.Korovi nepoljoprivrednog zemljišta (područja uz željezničke pruge, ceste,
autoceste, industrijska dvorišta i dr.)Na nepoljoprivrednom zemljištu znatno veće značenje
imaju višegodišnji korovi, odnosno drvenasti korovi. Od višegodišnjih uskolisnih korova
najčešće se javljaju: troskot-Cynodon dactylon, pirika- Agropyron repens, pršljenasta
rosulja-Agrostis stolonifera, ljuljevi-Lolium spp.. Predstavnici višegodišnjih širokolisnih
vrsta jesu: osjak-Cirsium arvense, slak-Convolvulus arvensis, štavelji-Rumex spp., divlja
mrkva-Daucus carota, gavez-Symphytum officinale, preslica-Equisetum arvense, vrbolika-
Solidago spp..Više je vrsta drvenastih korova koji se javljaju naročito uz željezničke pruge
(vrbe-Salix spp., obična amorfa-Amorfa fruticosa, kupina-Rubus spp., divlja ruža-Rosa
canina, joha i dr.)Na nepoljoprivrednom zemljištu mogu se javiti mnoge jednogodišnje
uskolisne i širokolisne korovne vrste (navedene kod prethodnih kultura). One su ovdje
manje važne i lakše se suzbijaju od gore navedenih korova.
Tablica 11. Biološka klasifikacija korova (Horn-Vodak)
I. autotrofne korovske vrste (zelene) 1. razmnožavaju
se isključivo generativno, monokarpne vrste
A. jednogodišnje (anualne) vrste
a. efemere
B. dvogodišnje vrste
b. proljetne vrste:rane i kasne
c. zimske vrste
2. razmnožavaju se vegetativno i generativno, polikarpne vrste
A. prevladava vegetativno razmnožavanje a. podanci
b. korijenje
c. vriježe
d. lukovice
B. vegetativno razmnožavanje slabije izraženo
a.vretenasati korijen
b. žiličasto korijenjebusenasti korovi
c. lukovice
II. poluparaziti (zelene korovske biljke)
III. potpuni paraziti (bez zelenila)
1. parazitira s nadzemnim organima na biljci domaćinu
2. parazitira podzemnim organima na biljci domaćinu
Grafikon br. 2 prikazuje korove s gledišta vremena kretanja. Iz priloženog grafa vidi se da
neke korovne vrste otpočnu ciklus isključivo samo u proljeće, dok su neke sposobne
poniknuti u jesen, prezimiti u stadiju rozete i donijeti sjeme tijekom sljedeće kalendarske
godine.
Graf 2. Odnos kretanja korova u ozimim i jarim žitaricama-prosjek 562 lokacije - M. Hanf
HERBICIDI I POMOĆNA SREDSTVA
Herbicidi su sredstva koja su u stanju suzbiti (ubiti) ili zaustaviti rast pojedinim biljkama.
Danas je u svijetu poznato više od 1000 herbicidno aktivnih molekula. Od navedenog broja
tek nešto više od 250 različitih herbicidnih spojeva (djelatnih tvari) ekonomski je isplativo
te je na njihovoj osnovi formulirano više desetaka tisuća različitih preparata. U Hrvatskoj
dozvolu za promet posjeduju 92 herbicida na osnovi kojih je formulirano 237 herbicidno
aktivnih preparata.
Gotovo da ne postoje herbicidi koje u poljoprivredi rabimo u obliku čiste djelatne tvari.
Naime, te aktivne tvari uglavnom su netopive u vodi. Kako većinu herbicida
primjenjujemo upravo pomoću vode, to bi primjenom čiste aktivne tvari u vodi izostao
učinak. Da bi herbicidi bili učinkoviti, u tvornici im se posebnim postupkom dodaju
određene tvari. Ovim postupkom, koji nazivamo formulacijom, dobivamo sredstva za
zaštitu od korova herbicidnog učinka. Ovako pripremljena sredstva najčešće
primjenjujemo metodom prskanja. Stoga je od osobite važnosti da je svaki pripravak
sredstva za zaštitu bilja kompatibilan s vodom.
Sve pripravke sredstava za zaštitu bilja, pa tako i herbicide, s gledišta forme (oblika)
možemo razvrstati u dvije skupine : u skupinu krutih i skupinu tekućih pripravaka.
1. Formulacija (oblik) herbicida
1.1 Sredstva koja se javljaju u krutom obliku
U krutom obliku na tržište dospijevaju sredstva kojima dozaciju odnosno koncentraciju
određujemo vaganjem, a količinu iskazujemo težinskim mjernim jedinicama. Npr.
kilogram na hektar, odnosno grama na 100 litara vode i sl. Kruta sredstva najčešće se
javljaju u obliku:
- prašiva za suspenziju (WP),
- disperzirajućih granula (DF, WDF ili WG),
- granula (G),
- prašiva (P ili D) i
- pjenušavih tableta (T).
Zajedničke pozitivne karakteristike sredstava pripremljenih u krutom obliku su:
- ne sadrže organsko otapalo,
- nakon uporabe lakše se uništava ambalaža,
- lakše ih je pokupiti ako se prospu u polju ili u skladištu
- ekološki su prihvatljiviji od drugih oblika.
Negativna im je strana:
- što je s njima teže postupati u radu.
Prašiva za suspenziju ili močiva prašiva (WP)
Od krutih oblika u prometu se najčešće nalaze sredstva u obliku prašiva za suspenziju ili
močiva prašiva. Kratica WP dolazi od engleske riječi wetable powder = močivo prašivo.
Ovakva sredstva s vodom tvore suspenziju te ih u uređaju za prskanje miješalicom treba
stalno održavati u tom stanju. Pozitivna strana ovog oblika sredstava jest da su jeftini.
Moguće ih je skladištiti i u manje zahtjevnim skladištima (ne smrzavaju). Lakše je njima
rukovati pri transportu i pri radu. Teže dospijevaju u organizam radnika preko kože, pa su i
manje opasni od tekućih formulacija. Nedostatak im je što doziranje zahtjeva vaganje.
Postupak pripreme škropiva je otežan. Osoba koja priprema škropiva udisanjem može
unijeti sredstvo u organizam. Abrazivno djeluju na pumpu i sapnice na prskalici i
ostavljaju oku vidljive rezidue na plodovima ili na ukrasnom bilju.
Disperzirajuće granule (DF, WDG ili WG)
Od krutih formulacija sve se više sredstava javlja u ovom obliku. Disperzirajuće granule
imaju niz prednosti u odnosu na prethodno opisanu formu. Tako prilikom priprave
škropiva manje praše. Konstantne su volumne mase pa im se količina osim vaganjem može
odrediti i volumetrijski. Iz ambalaže se lakše istaču. Na ambalaži ostaje manje rezidua.
Volumen ambalaže zauzima 2-3 puta manji prostor te ih je zbog toga lakše i skladištiti.
Negativna strana ovog oblika jest cijena. Skuplji su od WP formi.
Granule (G)
Dosta su čest oblik sredstava za zaštitu bilja. U ovom obliku djelatna tvar je nanijeta na
inaktivnu tvar ili je ugrađena u nju. Najčešće na čestice gline ili slično. Prednosti ove
forme jest ta što se može direktno primijeniti bez pripreme. Nema opasnosti od drifta
(zanošenja). Mala je opasnost trovanja radnika. Jednostavna je aplikacija s posebnim
uređajima. Granulirana sredstva mogu biti perzistentnija od WP ili EC oblika. Negativna
strana pripravaka ovog oblika jest da ih ne možemo primijeniti preko lista. Često tako
formulirano sredstvo mora biti unešeno (inkorporirano) u tlo. Nerijetko su potrebne
oborine za aktivaciju. Redovito su skuplja od WP ili EC formi.
Tablete (T)
Posljednjih godina u svijetu se više javljaju sredstva u formi tableta. U nas još nisu
zastupljena. Prednosti ove forme jest ta što prije uporabe nije potrebna odvaga. Olakšan je
postupak u radu. Čista je ambalaža. No ovako formulirana sredstva su preskupa pa ih za
sada proizvode samo u slučaju kad se rabe u niskim dozacijama.
Prašiva (P ili D)
Oblici su koji se sve manje rabe. Na nosač (glinu, prah ili sl.) nanose se male količine
djelatne tvari. Većina ih je odmah pripravljena za primjenu. Opasnost od zanošenja (drifta)
je velika. Herbicidi se ne primjenjuju u ovoj formi.
1.2 Sredstva koja se javljaju u tekućem oblikuU tekućem obliku na tržište dospijevaju sredstva kojima dozaciju odnosno koncentraciju određujemo volumenom i iskazujemo je u l/ha odnosno l ili ml na 100 l vode. Najčešći oblici su:
- koncentrirana emulzija (EC)
- koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL),
- mikrokapsulirane forme (MC ili CS) i dr.
Prednosti ove skupine pripravaka su:
- lako se istaču,
- dozaciju im određujemo volumenom pa nije potrebno vaganje,
- u vodi tvore stabilnu emulziju odnosno suspenziju.
Koncentrirana emulzija (EC)
Najčešći je oblik ove skupine. Sadrži jedno ili dva otapala i emulgator koji omogućuje
miješanje s vodom. Prednost ove forme jest ta što su zbog visokog sadržaja djelatne tvari
jeftina sredstva. Ne talože se i ne razdvajaju u faze. Nisu abrazivna. Ne ostavljaju vidljive
rezidue na plodovima. Prije upotrebe potrebno ih je samo nekoliko puta promućkati.
Nedostaci su što lakše prodiru preko kože u organizam radnika. Mogu biti korozivna.
Sadrže antifriz. Otapala mogu nepovoljno utjecati na gumene i plastične dijelove prskalice.
Često su lako zapaljiva.
Koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL)Tekuća je forma koja sadrži fine krute čestice
djelatne tvari u tekućem mediju. S vodom se rasprše u finu suspenziju prije uporabe.
Prednost ovako formuliranih pripravaka jest ta što je s njima lako rukovati i ne začepljuju
sapnice. Nedostaci su im što se stajanjem talože. Kao antifriz sadrže glikol. Prije upotrebe
treba ih umjereno promućkati. Često ostavljaju na biljci ili plodinama oku vidljive rezidue.
Mikrokapsulirana forma (MC, CS)
Oblici su u kojima je kruta ili tekuća forma djelatne tvari obavijena plastičnim omotačem i
raspršena u tekućoj sredini. Prednosti ovako formuliranih pripravaka ogledaju se u
činjenici što su manje opasni za radnike. Lako je rukovati njima prilikom primjene. Često
su perzistentniji od drugih oblika i manje su skloni hlapljenju. Nedostaci su što ih prilikom
prskanja treba miješalicom stalno držati raspršene u vodi, te što pčele mogu cijele kapsule
prenijeti u košnicu gdje nakon otpuštanja djelatne tvari može doći do trovanja istih.
Osim opisanih formi pojedina sredstva za zaštitu bilja javljaju se i u nekim drugim
oblicima. Tako su npr. poznate tekuće ili krute u vodi topive forme pripravaka koje
označujemo oznakom S odnosno SP. Ovakva sredstva s vodom čine otopinu i veoma je
lako njima rukovati.No, mali je broj takvih sredstava, jer pesticidi uglavnom nisu topivi u
vodi. Za neke posebne namjene postoje i neke druge forme sredstava za zaštitu bilja. Zbog
ograničenog prostora, nećemo ih razmatrati ovom prilikom.
2. Podjela (razvrstavanje) herbicida
Kao što smo već rekli, danas je u svijetu poznato više od 250 različitih komercijalno
interesantnih herbicida. Na njihovoj osnovi u prometu je barem deseterostruko više
trgovačkih imena. Upravo zbog činjenice da se radi o velikom broju različitih molekula s
različitim kemijskim karakteristikama i namjenama, zbog praktičnih razloga nastoji ih se
razvrstati po određenom sistemu. Doskora je herbicide bilo relativno lako razvrstati. Danas
kad raspolažemo s velikim brojem molekula veoma različite strukture i mehanizma
djelovanja, veoma je teško pronaći jednu univerzalnu podjelu.
Bez obzira na namjenu i oblik formulacije sve herbicide možemo na osnovi njihovih
zajedničkih karakteristika razvrstati na više različitih načina. Uzimajući u obzir njihove
kemijske karakteristike, molekularni sastav i konfiguraciju, način djelovanja, selektivnost,
vrijeme primjene i dr. herbicide možemo razvrstati (podijeliti) na sljedeći način:
-podjela na osnovi mehanizma djelovanja
-podjela na osnovi kemijske pripadnosti
-podjela na osnovi vremena i načina primjene
2.1 Podjela na osnovi mehanizma djelovanja
Herbicid u biljku može dospjeti na dva moguća načina. Kroz list i/ili kroz korijen. Način
ulaska herbicida u biljku kroz list odnosno kroz korijen prikazan je na crtežima 1 i 2. Iz
priloženog crteža vidi se da sredstvo kad dospije na površinu lista, kroz kutikulu, epidermu
i palisad prodire sve do floema. Odavde se preko asimilata (škroba) sistemično translocira
(premješta) do mjesta djelovanja.
Crtež 1. Shematski prikaz pretpostavke apsorpcije i translokacije herbicida kroz lista
Osim kroz list, biljka može herbicid usvojiti i kroz korijen. U slučaju kad herbicid
primjenjujemo kroz tla (prskanjem po površini ili unošenjem u tlo), za njegovu aktivaciju
potrebne su oborine. Kiša s površine tla premješta herbicid u zonu korijena korovne biljke
koja ga usvaja u vodi. S vodom herbicid prodire kroz epidermu, korteks i endoderm te
dospijeva do ksilema odakle,kretanjem vode u biljci (uzlazno) dospijeva do mjesta
djelovanja (vidi crtež 13)
Crtež. 2. Shematski prikaz puta ulaska i translokacije herbicida (sistemično) iz
tla(pretpostavka)
Dospijećem do molekularnog mjesta djelovanja, herbicid je sposoban zaustaviti ili usporiti
neke životno presudne fiziološke funkcije biljke. S gledišta utjecaja na fiziološke procese u
biljci, sve poznate herbicide možemo podijeliti u sljedeće skupine :
1. Herbicide koji inhibiraju proces fotosinteze (supstituirani fenilderivati ureje, triazini,
triazinoni, uracili, piridazini, neki karbamati, benzonitrili, benzotiadiazinoni, bipiridili)
2. Inhibitori diobe stanice ( dinitroanilini, kloracetamidi, neki amidi, neki nitrili)
3. Inhibitori sinteze staničnih stijenki (nitrili, u Hrvatskoj jedini predstavnik je
diklobenil)
4. Inhibitori sinteze lipida (tiokarbamati, benzofuran)
5. Inhibitori rasta ili sintetski auksini ( derivati fenoksikarbonskih kiselina, derivati
aromatskih karbonskih kiselina)
6. Inhibitori acetil CoA karboksilaze (ariloksifenoksi propionati, cikloheksadinoni)
7. Inhibitori acetolaktat sintaze (sulfonilureja, imidazolinoni, triazolopirimidini)
8. Inhibitori sinteze karotenoida (triazoli, izoksazolidinoni, neki amidi)
9. Inhibitor EPSP sintaze (aminofosfonati)
10. Inhibitor glutamin sintaze (derivati fosfonične kiseline)
11. Inhibitor protoporfirinogen oksidaze (PPO) (difenileteri, N-fenilftamilidi,
oksadiazoli, triazolinoni)
12. Inhibitor dihidropteroat (DPH) sintaze (asulam)
U daljnjem izlaganju ukratko ćemo opisati mehanizam djelovanja osnovnih skupina
herbicida.
2.2.Podjela na osnovi kemijske pripadnosti
Po kemijskoj pripadnosti, građi, strukturi i zajedničkim svojstvima sve herbicide bez
obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i način primjene, možemo razvrstati u 28
skupina. Te skupine su:
1) Anorganske soli ( željezni sulfat)
2) Triazini (atrazin, cijanazin, prometrin, simazin, terbutilazin)
3) Triazinoni (metamitron, metribuzin)
4) Diazini ili uracili (lenacil)
5) Piridazinoni i fenil-piridazini (kloridazon, piridat)
6) Karbamati (dezmedifam, fenmedifam, asulam, cikloat, EPTC, prosulfokarb, vernolat,
profam, kloroprofam)
7) Supstituirani derivat fenilureje (diuron, izoproturon, klortoluron, linuron,
metobrumuron)
8) Amidi (napropamid, propizamid, flufenacet, flukloridon, diflufenikan, cinidon-etil)
9) Benzonitrili (bromoksinil, joksinil, diklobenil)
10) Dipiridili (dikvat, parakvat)
11) Dinitroanilini (trifluralin, pendimetalin)
12) Kloracetamidi (acetoklor, alaklor, metazaklor, S-metolaklor, metolaklor, propizoklor,
dimetenamid)
13) Derivati fenoksi-karbonskih kiselina (2,4-D, 2,4-DP (diklorprop), MCPA, MCPP
(mekoprop))
14) Derivati aromatskih karbonskih kiselina (dikamba, fluroksipir, klopiralid, pikloram)
15) Ariloksifenoksi propionati (fenoksaprop-P-etil, fluazifop-P-butil, haloksifop-ester,
kizalofop-tefuril, propakizafop)
16) Cikloheksadinoni (cikloksidim, kletodim, setoksidim)
17) Sulfonilureja (amidosulfuron, foramsulfuron, jodsulfuron, nikosulfuron, oksasulfuron,
primisulfuron, prosulfuron, rimsulfuron, tifensulfuron, triasulfuron, tribenuron-metil,
triflusulfuron)
18) Imidazolinoni (imazametabenz-metil, imazamoks, imazapir)
19) Triazolopirimidini (florasulam, metosulam)
20) Izoksazoli (izoksaflutol)
21) Izoksazolidinoni (klomazon)
22) Aminofosfonati (glifosat, sulfosat, glufosinat-amonij)
23) Difenileteri (acifluorfen, bifenoks, fluroglikofen-etil, fomesafen, laktofen,
oksifluorfen)
24) Oksadiazoli (oksadiazon, oksadiardžil)
25) Triazolinoni ( karfentrazon-etil)
26) Benzotiadiazinoni (bentazon)
27) Benzofuran (etofumesat)
28) Triazoli (amitrol)
Razvrstavanje herbicida u skupine po kemijskoj pripadnosti zasniva se na kemijskoj
sličnosti pojedinih herbicidno aktivnih molekula. Tako objedinjeni herbicidi čine skupinu,
koju karakterizira veliki broj zajedničkih svojstava. U našem daljnjem izlaganju razvrstat
ćemo 92 herbicida registrirana u Republici Hrvatskoj u 28 različitih skupina. Na njihovoj
osnovi na tržištu se nalazi 237 različitih pripravaka. Stoga ih sve navodimo u jedinstvenoj
tablici br. 1. Kako smo ih po prethodno iznijetoj podjeli, prema mehanizmu djelovanja sve
razvrstali u 12 različitih skupina, tablica obuhvaća i tu podjelu. Na kraju tablice su
navedeni kombinirani pripravci sastavljeni od dvije ili više djelatnih tvari.
2.3 Podjela herbicida po vremenu i načinu primjene
S gledišta vremena i načina primjene, sve herbicide možemo razvrstati na totalne i
selektivne. U tablici koja slijedi prikazana je podjela herbicida u odnosu na vrijeme i način
primjene.
Crtež 3. Način primjene herbicida
Tablica 2. Podjela herbicida po vremenu i načinu primjene
SELEKTIVNA APLIKACIJA
1.1. PRIJE SJETVE ILI PRIJE PRESAĐIVANJA (pre-sowing)
1.1.1. TRETIRANJE PO TLU S ILI BEZ INKORPORACIJE
1.1.1.1 REZIDUALNI HERBICIDI (npr. trifluralin, atrazin)
1.1.2. TRETIRANJE PO LISTU KOROVA1.1.2.1. KONTAKTNI HERBICID (dikavat)
1.1.2.2 . SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat)
1.2 PRIJE NNICANJA (pre-emergence)
1.2.1. TRETIRANJE PO TLU 1.2.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (atrazin)
1.2.2. TRETIRANJE PO LISTU KOROVA1.2.1.2. KONTAKTNI HERBICIDI (glufosinat, dikavat, bromoksinil)
1.2.1.3. SISTEMIČNI HERBICIDI (bentazon)
1.3 NAKON NICANJA (post-emergence)
1.3.1. KONTAKTNI HERBICIDI (2,4-D, dikamba)
1.3.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (2,4-D dikamba)
1.3.3. KONTAKTNO-SISTEMIČNI (2,4-D dikamba)
1.3.4. KONTAKTNO-REZIDUALNI (piridat + atrazin)
TOTALNA APLIKACIJA
2.1. TRETIRANJE PO TLU 2.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (diuron)
2.2 TRETIRANJE PO LISTU
2.2.1. KONTAKTNI HERBICIDI (dikvat, parakvat)
2.2.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat, sulfosat)
Kontaktni herbicidi (bromoksinil, bentazon, dipiridili i dr.) nakon što dospiju u dodir s
biljkom, sprže (spale) zelene dijelove biljke. Stoga ih zovemo i dodirni herbicidi.
Sistemični (translokacijski) herbicidi (fenoksi derivati masnih kiselina, glifosat i dr.)
postupno prodiru u biljku sve do floema te se asimilatima (škrobom) premještaju
(translociraju) u druge dijelove biljke.
Iz priloženog je vidljivo da herbicid može djelovati selektivno ili neselektivno (totalno).
2.3.1 Selektivna primjena herbicida
Selektivna primjena ima svrhu da se u kulturi suzbiju neželjene (korovne) biljne vrste, a da
se pri tome znatnije ne ošteti kultura. Selektivni učinak najčešće se zasniva na različitom
stupnju apsorpcije (usvajanju), različitom intezitetu translokacije, metabolizmu i
biokemijskom djelovanju između kulture i korova. Postoji i prostorna selektivnost,
odnosno slučaj kad su sjeme korova i sjeme kulture prostorno na različitoj dubini.
Selektivnost se može zasnivati i na različitom vremenu i različitom načinu aplikacije.
Selektivnost nikad nije apsolutna. Ovisna je o mnogim činiteljima.Kao što se može vidjeti,
herbicid ne mora uvijek biti selektivan. Naime, herbicid često može oštetiti kulturu,
odnosno, on može djelovati fitotoksično.Najčešće se fitotoksično djelovanje javlja zbog:
- prekoračene dozacije uslijed:
- neispravnih, dotrajalih ili oštećenih sapnica ( rasprskivači )
- preklapanja (rad, bez pokazivača traga i sl.)
- neispravni uređaj za prskanje (pumpa, tlakomjer, sapnice i sl.)
- nepravilna priprema sredstva u vodi
- neispravno odabrana dozacija u odnosu na tip tla
- kontaminacijom
- nečista (neoprana) prskalica od prethodnog tretiranja
- nečisto izvorište (akumulacija) vode za prskanje
- nečist rezervoar za vodu
- nečistom vodom iz kanala i sl.
- zanošenjem ( driftom )
- zanošenje kapljice sredstva vjetrom
- zanošenje para hlapivih herbicida strujanjem zraka
- zanošenje čestica herbicida na česticama tla vjetrom
- adsorpcijom i ispiranjem
- plitka sjetva
- ispiranje u zonu korijena ( potencijalno bazični herbicidi )
- rezidue u tlu
- perzistentni herbicid u sušnoj godini ne razgradi se do naredne sezone
- aplikacija u krivo vrijeme
- prije ili poslije propisanog roka u kojem herbicid djeluje selektivno.
U odnosu na vrijeme primjene herbicid je moguće selektivno primijeniti :
- prije sjetve odnosno sadnje kulture (pre-sowing),
- nakon sjetve a prije nicanja kulture (pre-emergence),
- nakon nicanja kulture (post-emergence).
Primjena prije sjetve (pre-sowing)
Prije sjetve odnosno sadnje pojedinih kultura mogu se upotrijebiti kontaktni herbicidi koji
će spržiti iznikle jednogodišnje korove. Primjena se obično obavlja nekoliko dana prije
sjetve odnosno sadnje što ovisi o tipu herbicida (npr. Reglone ili Basta prije sjetve
povrtnica). Translokacijski herbicid suzbit će uz jednogodišnje i višegodišnje korove.
Primjena se obavlja ranije, često u jesen za proljetnu sjetvu ( npr. Cidokor prije sjetve
pšenice, kukuruza, suncokreta). Na nezakorovljenoj površini prije sjetve primjenjujemo i
rezidualni herbicid, koji će biljka nakon nicanja upiti preko korijena. Na ovaj način
najčešće primjenjujemo hlapive i fotolabilne herbicide (Treflan odnosno Devrinol 45 F).
Nakon prskanja potrebno ih je oruđem (tanjurača ili sjetvospremač) unijeti u tlo
(inkorporirati) na određenu dubinu.
Primjena nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence)
I ovaj rok primjene omogućuje primjenu kontaktnih, translokacijskih i rezidualnih
herbicida. Kontaktne herbicide primjenjujemo u slučaju kad nakon sjetve korovi niknu
prije kulture ( npr. u luku uzgojem iz sjemena, peršinu, mrkvi, krumpiru ). Kontaktni
herbicidi djelotvorni su samo na jednogodišnje korove. Translokacijski ( sistemični )
herbicidi će uz jednogodišnje suzbiti i višegodišnje korove. No, kako translokacijski
herbicidi najčešće iskazuju i rezidualno djelovanje, potrebno je voditi računa o njihovoj
selektivnosti. Rezidualni će zbog svoje postojanosti (perzistentnosti) nakon primjene
zadržati duže vrijeme herbicidni učinak. Tako će ih korov kad otpočne nicati upiti preko
korijena ili klice te će biti suzbijen. Na ovaj način mogu se primijeniti samo selektivni
herbicidi.
Primjena nakon nicanja (post-emergence)
U ovom roku primjene redovito rabimo kontaktne, translokacijske i rezidualne selektivne
herbicide. Kontaktni su djelotvorni na jednogodišnje, translokacijski na jednogodišnje i
višegodišnje, dok rezidualni najčešće suzbijaju samo jednogodišnje korove. Kod primjene
nakon nicanja kulture selektivnost se zasniva na dozaciji, zatim na anatomskim,
morfološkim i fiziološkim razlikama između korova i kulture. Faza razvoja kulture u
vrijeme tretiranja veoma je značajna za selektivno djelovanje herbicida. Klimatske prilike
u vrijeme tretiranja također će odlučivati o selektivnosti. Pojedini herbicidi mogu iskazivati
istovremeno aktivnost preko lista ali i preko korijena (npr. Radazin u kukuruzu, Sencor u
krumpiru, Goal u luku i sl.). S gledišta vidljivog učinka na korove sve herbicide bez obzira
na rok primjene, možemo razvrstati u slijedeće skupine:
- rezidualni (iskazuju herbicidni učinak kroz duže vrijeme, biljka ih upija preko korijena)
- translokacijski ( apsorpcija, usvajanje preko lista ili preko korijena )
- rezidualni+kontaktni ( apsorpcija korijenom i učinak dodirom )
- rezidualni+translokacijski ( korijenom + korijenom ili listom )
- rezidualni+kontaktni+translokacijski ( korijenom+dodirom+korijenom ili listom )
- kontaktni+rezidualni ( dodirom+korijenom )
- kontaktni ( nema apsorpcije, djeluju dodirom (kontaktom) )
2.3.2 Neselektivna aplikacija ( totalno )
Aplikacija na nezasijanim površinama (pruge, industrijska dvorišta, putovi, aerodromi,
rafinerije, dalekovodi i dr.), totalno suzbijanje.Totalni ili neselektivni herbicidi suzbijaju
svu vegetaciju. Primjenjujemo ih prije sjetve ili sadnje neke kulture, neposredno prije
sjetve ( glifosat ) ili na željezničkom prugama, industrijskim objektima, putovima,
kanalima, aerodromima, rafinerijama i dr. U drugom slučaju koriste se perzistentni
herbicidi širokog spektra s izraženim rezidualnim učinkom (Arsenal, Radokor i dr. ).
POMOĆNA SREDSTVA
Pomoćna sredstva za zaštitu bilja (aditivi, ađuvanti) su pesticidno inaktivne kemijske
supstancije, koje dodajemo škropivu da bi pospješili učinak djelatnoj tvari. Aditivi su često
sastavni dio formulacije pripravka koji se direktno dodaju sredstvu u tvornici. Razlozi zbog
kojih se pomoćna sredstva dodaju škropivu su slijedeći:
- pospješuju vlaženje
- umanjuju isparavanje
- povećavaju prodor (usvajanje) sredstva
- pospješuju translokaciju (premještanje)
- produžuju period vlaženja
- usporavaju otpuštanje sredstva
- mijenjaju (prilagođavaju) pH škropivu
- poboljšavaju raspored kapljica
- pridonose kompatibilnosti sredstva
- umanjuju zanošenje (drift)
- umanjuju miris
Kod primjene herbicida najčešće se rabe slijedeća pomoćna sredstva:
Surfaktanti (riječ "surfaktant" zapravo je skraćenica izvedena od engleskih riječi "surface
active agent") su molekule koje se sastoje od lipofilnog i hidrofilnog dijela (vidi sliku).
Lipofilni dio se sastoji od dugih 12-16 lanaca ugljikovodika (CH2) ili benzenovih prstena.
Ima visoku topivost u ulju i nisku topivost u vodi. Hidrofilni završetak ima jako izražen
afinitet prema vodi, odnosno ima visoku topivost u vodi.
Slika 1. Molekula surfaktanta
S gledišta građe hidrofilnog završetka, sve surfaktante možemo razvrstati u tri skupine:-
anionske - ioniziraju u vodi tvoreći negativan naboj sredine. Mogu negativno reagirati s
nekim sastojcima vode, npr.s mineralima tvrde vode.- kationske - s vodom tvore pozitivno
nabijenu sredinu. Također mogu reagirati stvrdom vodom. Fitotoksično djeluju na zelene
dijelove biljke. U Hrvatskoj su registrirani pripravci Armoblen T-25 i Pinovit. Najčešće se
rabe prilikom primjene pripravaka na osnovi glifosata (Cidokor, Herkules i dr.).
Poboljšavaju im učinak te se mogu primjeniti u nižim dozacijama (do 30%).- neionske -
najčešće se primjenjuju u poljoprivredi. Lako se primjenjuju i ne reagiraju s vodom. Po
sastavu su polioksietoksilirani alifatski alkoholi s manjim udjelom siloksana koji smanjuju
pjenjenje. U Hrvatskoj su registrirani Sandovit, Radovit N, Citowett, Pinovit-N, Okvašivač
Caffaro i Chromovit. Rabe se prilikom primjene nekih skupina herbicida (npr.
sulfonilureja).Surfaktanti se rabe u razne svrhe, kao:- okvašivači- poboljšivači raspršivanja
kapljica škropiva- pospješivači održavanja škropiva u emulziji te- smanjuju napetost
sredstva u spremniku. Okvašivači (weting agent) su tvari koja dodana škropivu
poboljšavaju raspored kapljica škropiva (voda+herbicid) po površini lista. Smanjuju
napetost kapljice na površini lista (vidi sliku).
Slika 2 Primjena škropiva s i bez okvašivača
Cjelokupni učinak okvašivača nije u potpunosti razjašnjen. Utvrđeno je da maksimalni
učinak okvašivači polučuju s koncentracijom od 0,1%. Daljnjim povećanjem koncentracije
ne polučuje se bolja pokrovnost lista kapljicama škropiva, no dokazano je da se zbog
boljeg prodora herbicida u list postižu bolji herbicidni učinci.Očito je da okvašivač, osim
smanjenjem napetosti površine kapljice, pridonosi boljem učinku herbicida i na neke druge
načine.
Aktivatori, doprinose aktivaciji herbicida mijenjajući pH vrijednost škropiva. Raspršivači
(spreader), poboljšavaju kontakt s površinom lista (slično kao okvašivači). Emulsifikatori
(emulsifaer) doprinose održavanju sitnih kapljica emulzije u škropivu (ulje u vodi).
Dispergirajuća pomoćna sredstva (dispersing agent) pridonose održavanju krute
formulacije u suspenziji škropiva. Ulja se u herbicidnom škropivu rabe već duži niz
godina. To su pomoćna sredstva koja ne možemo uvrstiti u kategoriju surfaktanata.
Možemo ih razvrstati u tri skupine:- neselektivna fitotoksična ulja. U ovu skupinu spadaju
dizel ulja. To su teška nesaturirana ulja s mnogo dvostrukih i trostrukih vezova u molekuli.
Redovito se dodaju kontaktnim herbicidima sa totalnim djelovanjem na floru (putovi,
kanali, ekonomska dvorišta, pruge i sl.).- selektivna fitotoksična ulja. Obično se
primjenjuju sama te nisu pomoćna sredstva. Najčešće se rabe za suzbijanje jednogodišnjih
širokolisnih korova u nekim kulturama (mrkva npr.). Naime, Umbeliferae tretman ovakvim
tipom ulja bolje podnose od nekih širokolisnih korova. Razlikuju se u građi membrane
stanice. Ova su ulja u početku kemijskih mjera borbe protiv korova bila selektivni
herbicidi. Ne oštećuju membranu Umbeliferae i nekih drugih kulturnih vrsta. U Hrvatskoj
nisu u primjeni.- biljna pročišćena ulja su lagana, gotovo zasićena ulja. Sama po sebi nisu
fitotoksična. Kad se dodaju herbicidima, pridonose prodoru (penetraciji) škropiva u list.
Rabe se s mnogim herbicidima nakon nicanja kulture i korova (Betanal progres OF). S
gledišta dosad iznijetog UAN gnojivo, prema kemijskom naboju, mogli bi smo svrstati u
kategoriju kationskih okvašivača (NH4+). No UAN se u praksi prvenstveno rabi kao
dušično mineralno gnojivo. Primjenjuje se na tlo ili preko lista nakon što kultura i korovi
izniknu. Preko lista najčešće se rabi u strnim žitaricama. U tom roku UAN može izazvati
određene fitotoksične učinke. Posljednjih godina sve se više rabi i kao folijarno gnojivo u
kukuruzu. Primijenjen tako, može na listu kukuruza izazvati jače ili slabije prolazne
fitotoksične učinke.
REZISTENTNOST KOROVA NA HERBICIDE
IZVOD
Rezistentnost korova na herbicide postaje jedan od glavnih nedostataka kemijske metode
zaštite bilja. Ovaj pregledni rad nastoji objediniti svu kompleksnost ove problematike.
Razmjere rezistentnosti ilustriraju podaci o broju rezistentnih korovskih vrsta i njihovoj
geografskoj raširenosti u svijetu od prve potvrde rezistentnosti na triazine 1970. g. Pomoću
primjera objašnjavaju se promjene u populaciji korova nakon primjene herbicida koje
dovode do rezistentnosti, kao i različiti mehanizmi kojima se biljke odupiru fitotoksičnom
djelovanju herbicida. Sve mjere koje se mogu poduzeti nakon pojave rezistentnosti neće
zaustaviti razvoj rezistentnosti ali će znatno pomoći u usporavanju širenja. Ukratko se
ocjenjuje stanje u Hrvatskoj i predlažu neophodne mjere.
UVOD
Rezistentnost korova na herbicide, kao pojava da dotad djelotvorni herbicidi na neku
korovnu vrstu više ne djeluju, postaje u praksi jedan od glavnih nedostataka kemijske
metode suzbijanja korova. Razmjere rezistentnosti ilustriraju podaci o porastu broja
biotipova kao i površina na kojima su prošireni u pojedinim desetogodišnjim razdobljima
od prve potvrde rezistentnosti 1970. g. Prvi izostanak herbicidnog učinka na korovsku
vrstu Senecio vulgaris opažen je 1968. g. u rasadniku u kojem su simazin i atrazin rabljeni
1-2 puta godišnje od 1958. g. Ryan (1970) je prikupio sjeme navedene korovske vrste iz
rasadnika i sjeme sa površina na kojima nikad nisu bili primjenjeni triazinski herbicidi. U
pokusima u stakleniku utvrdio je da biljke vrste Senecio vulgaris dobivene iz sjemena iz
rasadnika gdje su primjenjivani triazini, prežive količinu od 17,92 kg/ha atrazina.
Istovremeno su biljke iste vrste, uzgojene iz sjemena sa površina na kojima ovi herbicidi
nisu korišteni, bile potpuno suzbijene sa 2,24 kg/ha atrazina i 1,2 kg/ha simazina. Od ove
prve potvrde rezistentnosti 1970. g. do 1981. g., na triazine je razvilo rezistentnost 30
korovskih vrsta iz 18 rodova. Ti korovi bili su rašireni u 40 država USA, 8 provincija
Kanade i 18 država Europe (SIFAP Bulletin, 1990, Holt i Le Baron, 1990). Procjenjuje se
da je u tom desetogodišnjem razdoblju do 1990. god., broj rezistentnih biotipova povećan 3
puta a površine na kojima se javljaju 10 puta. Zabrinutost naročito izaziva višestruka ili
"kros" rezistentnost biotipova na razne grupe herbicida, jer se smatra da će njihovo
suzbijanje biti znatno teže. Kao primjer navodimo rezultate Polosa i Mikulasa (1987), koji
su utvrdili da na parakvat rezistentne biotipove vrste Conyza canadensis bile rezistentne i
na atrazin, iako ova 2 herbicida imaju potpuno različita mjesta djelovanja. Još je drastičniji
primjer u kojem korovska vrsta Alopecurus myosuroides rezistentna na klortoluron
pokazala i različite stupnjeve rezistentnosti na izoproturon, metabenztiazuron,
pendimetalin, terbutrin, diklofop metil i klorsulfuron (Moss, 1987, 1990). Ovaj primjer ne
navodimo zbog velike raširenosti ove pojave, već zato jer ukazuje da i u budućnosti
možemo očekivati ovakve slučajeve i sa drugim herbicidima, pa se ozbiljno postavlja
pitanje kako sa izmjenom herbicida nadvladati rezistentnost.
POJAVA REZISTENTNOSTI - NAČIN NASTANKA I RAZVOJ
U Prilogu 1. dat je prikaz promjena koje se događaju u nekoj populaciji korova prije i
nakon primjene herbicida. Nastojat ćemo na primjerima što jednostavnije objasniti
promjene koje mi vidimo kao pojavu rezistentnosti neke korovske vrste na jedan ili više
herbicida. Svaku populaciju korova na kojoj nisu primjenjivani herbicidi karakterizira
široka genotipska različitost i velika polimorfnost. Što to konkretno znači, pokazuje
primjer nekoliko populacija Chenopodium album iz različitih izvora (Al Mouemar i
Gasquez, 1983, Darmency i Gasquez, 1990). Neke su populacije bile skupljene u privatnim
vrtovima koji nisu nikad tretirani herbicidima, a ostale su skupljene sa polja pod različitim
herbicidnim tretmanima. Vrtne populacije pokazale su veliku varijabilnost (više od 28
fenotipova na 100 biljaka). Populacija iz polja hmelja imala je 12 fenotipova, dok je samo
1 fenotip preostao u populaciji rezistentnoj na triazine u polju kukuruza. Bez primjene
herbicida u prirodi je prisutna selekcija biotipova iste vrste. Brojna ispitivanja pokazala su
da su rezistentni biotipovi po značajkama rastenja i razvoja slabiji i u inferiornom položaju
u odnosu na osjetljive biotipove. Primjenom herbicida na do tada netretiranim površinama
populacije korova pokazuju različite reakcije. Bez obzira kako da je herbicid djelotvoran,
jednokratnom primjenom nikad ne suzbijemo sve biljke, već uvijek ostaju određene biljke
iste vrste ne suzbijene. Biljke mogu izbjeći herbicidnom učinku slučajno zbog uvjeta
okoline (oborine, tlo, humus, glina), ili zato što posjeduju određene mehanizme pomoću
kojih mogu spriječiti ili smanjiti fitotoksično djelovanje herbicida. Do određenog stupnja
zakorovljenosti rezistentnim biotipovima neke korovne vrste, čovjek ne sumnja da je
svojim pristupom stvorio novi problem. Izvjesnu zakorovljenost nekom korovnom vrstom,
najčešće pokušava opravdati nepovoljnim klimatskim prilikama prije i nakon primjene
herbicida. Slijedećih godina, broj rezistentnih biotipova stalno se uvećava. Kad odnos
rezistentnih u odnosu na osjetljive biotipove dosegne 30 : 70%, odnosno kad herbicid
poluči 70% učinak na dotičnu vrstu, očito je došlo do rezistentnosti. Slijedeće godine na
dotičnoj parceli znatno su brojniji rezistentni biotipovi rečene korovne vrste (Gresssel i
Segel, 1982), te dotični herbicid s gledišta prakse više ne zadovoljava. Herbicidnu
aktivnost biljke mogu izbjeći uslijed morfoloških razlika (debljina kutikule, prisustvo
dlaka, uski listovi, dubina korijena), razlika u detoksifikaciji herbicida prije nego oni
dostignu cilj tako da više nisu djelotvorni, i razlika koje su nastale zbog mutacija koje su se
dogodile na mjestu djelovanja herbicida (Sexsmith, 1964, Gasquez i Darmency, 1991).
Navedeni su primjeri za svaki od navedenih slučajeva. De Ganaro i Weller (1984),
istraživali su morfološke i fiziološke karakteristike vrste Convolvulus arvensis i povezanost
tih razlika sa reakcijom na glifosat. Svi biotipovi pokazali su posebnu reakciju, iako i
manje osjetljivi biotipovi ne mogu preživjeti visoke količine herbicida. Istraživanja
nasljeđivanja pokazala su da rezistentnost na glifosat u populaciji može biti povećana kod
ponovljenih prskanja glifosatom. Detoksifikacija može biti povezana sa jednim ili više
enzima. Rezistentnost vrste Abutilon theophrasti na atrazin uzrokovana je 3-4 puta većom
količinom enzima glutation-S-transferaze (Gronwald i sur., 1989, cit. Gasquez i Darmency,
1991). Te karakteristike nasljeđuju se samo s jednim dominantnim genom. U većini
slučajeva uključeno je više enzima. Korovska vrsta Alopecurus myosuroides postala je
rezistentnom na klortoluron za oko 10 godina primjene. Ustanovljeno je da rezistentne
biljke pokazuju veću aktivnost grupe enzima monooksigenaze koja detoksificira herbicid
(Kemp i sur., 1990, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Rezistentne populacije sastoje se od
biljaka rangiranih od osjetljivih na manje od 1000 g a. t. na ha do biljaka koje prežive više
od 17.000 g a. t. na ha. Potomci preživjelih biljaka nakon tretmana u polju daju i osjetljive
i rezistentne biljke u vrlo različitim odnosima od jedne majke do druge. Kod vrste Eleusine
indica pokazalo se je da je mjesto djelovanja trifluralina (ß-tubulin) mutiralo (Vaughn i
sur., 1990). Ta nova molekula nema afinitet prema herbicidu što daje visok stupanj
rezistentnosti. Na sreću, rezistentne biljke rastu vrlo sporo, po rečenom autoru vjerojatno
zato jer mutacije djeluju na diobu stanica. Zbog velikih posljedica tih mutacija i ograničene
površine na kojoj se trifluralin redovito koristi kao jedini herbicid, te rezistentne biljke nisu
značajno proširene. Rezistentnost na klorsulfuron pojavila se nakon 4 godine primjene u
ozimim žitaricama u vrsta Stellaria media, Kochia scoparia, Salsola iberica, Lactuca
seriola. Ta rezistentnost uzrokovana je mutacijom gena za enzim acetolaktat sintazu koji se
prenosi samo jednim dominantnim ili semidominatnim genom (Mallory i sur., 1990a,
1990b). Rezistentne vrste su i dalje u stalnom stvaranju genetske varijabilnosti, uključujući
tu i reakcije na herbicide, tako da ćemo i dalje kontinuirano otkrivati nove probleme. Kao i
kod svih živih organizama koji su izloženi nepovoljnim utjecajima, među koje ubrajamo i
herbicide, sva genetska i biokemijska aktivnost biljke usmjerena je na neutraliziranje
fitotoksičnih efekata primijenjenih herbicida. Što znači da sadašnji herbicidi ni u kom
slučaju nisu konačna rješenja. U postojećim populacijama korova ima dovoljno
mogućnosti za izmjenu već postojećih gena u nove otporne genotipske kombinacije, a
postoji mogućnost stvaranja i novih alelnih kombinacija mutacijama koje mogu dati
rezistentne fenotipove. Navodimo primjer koji potvrđuje da je i u unutar rezistentnih
biotipova, prisutna genetska heterogenost. Na rezistentne populacije vrste Solanum nigrum
ne djeluje 6 kg/ha a.t. atrazina, ali na veće količine atrazina neke populacije pokazuju
različite reakcije (Zanin i sur., 1981, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Određene populacije
bile su potpuno suzbijene sa 32 kg/ha a. t., a druge su i kod primjene tih količina imale još
uvijek 70% preživjelih biljaka.
IZVORI KOMPETITIVNIH PREDNOSTI OSJETLJIVIH BIOTIPOVA
Postavlja se pitanje zašto nema promjene u dominantnosti od strane rezistentnih biotipova
u normalnim uvjetima bez primjene herbicida, odnosno zašto rezistentne biljke čine
značajno manji udio u populaciji u odnosu na osjetljive biljke. Provedena su brojna
ispitivanja sa ciljem da se utvrde izvori kompetitivnih prednosti osjetljivih biotipova.
Radosevich i Holt (1983) mjerili su parametre rasta i razvoja u životnom ciklusu
rezistentnih i osjetljivih biotipova korovske vrste Senecio vulgaris koji su rasli u uvjetima
bez konkurencije. Osjetljive biljke imale su signifantno veće vrijednosti visine, broja
listova i ukupne produkcije suhe tvari kod svih rokova nakon sjetve (Prilog 2).U
istraživanjima Holta i Radosevicha (1982), R i S biotipovi vrsta Senecio vulgaris i
Amaranthus retroflexus sijani su zajedno u konstantnoj gustoći ali u različitim odnosima.
Osjetljive biljke obje vrste imale su znatno veću produkciju suhe tvari i sjemena od
rezistentnih. Ta produkcija bila je uvijek veća od odnosa prisutnih osjetljivih biljaka. Holt i
sur. (1981), uspoređivali su performance fotosinteze oba biotipa vrste Senecio vulgaris da
bi objasnili biološku bazu za ove razlike. Osjetljivi biotipovi kod sličnih uvjeta
osvjetljenja, opskrbe s vodom, temperature, koncentracije CO2 i razvoja listova imali su
značajno veći fotosintetski kapacitet i veće količine neto fotosinteze. Barnwell i Cobb
(1989), utvrdili su da su rezistentne biljke vrste Stellaria media na mekoprop slabijeg
vigora od osjetljivih populacija. Osjetljive populacije počele su cvatnju 8 dana ranije a
dozrijevanje sjemena bilo je dovršeno 14 dana ranije nego kod rezistentnih. U poljskim
uvjetima u kojima je kompeticija faktor, frekvencija rezistentnih biotipova bit će
potiskivana od strane osjetljivih. To objašnjava zašto nema promjene u dominantnosti od
strane rezistentnih biotipova bez aplikacije herbicida. Prednosti rezistentnih biotipova
dolaze do izražaja samo na tretiranim poljima na kojima su preostali samo rezistentni
biotipovi u populaciji jer su osjetljive uklonili herbicidi.
MJERE ZA SPREČAVANJE POJAVE I ŠIRENJA REZISTENTNOSTI
U Prilogu 3. sažeto su prikazane mjere koje bi trebalo poduzeti kada se kod izostanka
djelovanja sumnja ili je potvrđena rezistentnost (Parochetti i sur., 1982, Gressel i Segel,
1982 i 1990, Watson i sur., 1987). Posebno je važno ako je to po prvi puta zapažena
rezistentnost neke vrste na određenom području. Bilo bi važno odrediti površinu na kojoj je
rezistentna vrsta distribuirana i tu početnu malu raširenost, ako je moguće, lokalizirati na
jednom polju. U tom smislu poduzima se više mjera pod zajedničkim imenom karantena, a
cilj je spriječiti rezistentne korove da se osjemene i šire sjemenom na nova područja. Te
karantenske mjere uključuju: čišćenje strojeva od zaostalog sjemena, sprečavanje širenja
sjemena silažom, stajskim gnojivom ili sjemenom usjeva, pravovremena obrada kojom se
rezistentno sjeme unese u tlo kako bi se spriječilo širenje sjemena putem divljači, vjetra i
vode, primjena herbicida ili obrade nakon nicanja rezistentnih korova kako bi se spriječilo
osjemenjivanje. Zamjena herbicida koji su do sada korišteni sa onima koji imaju drugi
način djelovanja, slijedeća je mjera koja neće zaustaviti razvoj rezistentnosti, ali će znatno
pomoći u usporavanju širenja. Praktična je procjena da će jednogodišnji prestanak
primjene nekog herbicida odgoditi pojavu rezistentnosti na taj herbicid za 1 godinu. Npr.
ako 20 godina ponovljene primjene dovedu do rezistentnosti u polju na dati herbicid,
potrebno je 60 godina da se postigne rezistentnost ako je herbicid primijenjen svake treće
godine. Upotreba kombinacija herbicida obično je prva mjera koja se poduzima, a za izbor
herbicida vrijede isti principi kao i kod zamjene. Promjena usjeva može znatno reducirati
kompeticiju rezistentnih korova i to iz više razloga. Novi usjev, koji sam može biti bolji
kompetitor, raste i dozrijeva u različitim sezonama, i na taj način prekida ciklus
rezistentnih korova. Novi usjev zahtijeva i izbor herbicida drugačijeg načina djelovanja
koji se koriste u drugo doba godine, što također sprečava osjemenjivanje i prekida ciklus
rezistentnih korova. Sve gore navedene mjere mogu biti upotpunjene i s nekemijskim
metodama uzgoja. Kod toga se prvenstveno misli na mjere obrade u različito doba godine.
Postoje razmišljanja da se stimulatorima klijanja izazove jednoliko nicanje sjemena
rezistentnih korova, kako bi se jednim tretmanom herbicidima ili obradom spriječilo
njihovo osjemenjivanje. U Prilogu 4. kao dopunu predloženim mjerama, dajemo pregled
nepoželjnih svojstava herbicida koja doprinose bržoj rezistentnosti. Rezistentnost se može
očekivati prvo kod herbicida jedinstvenog načina djelovanja, širokog spektra i visokog
stupnja djelotvornosti, izraženog rezidualnog djelovanja, kao i kod herbicida koji se
višekratno primjenjuju u toku jedne sezone ili se često primjenjuju unutar nekoliko sezona
bez kultivacije i plodoreda (Le Baron i Mc Farland, 1988). Da bi se spriječila ili odgodila
pojava rezistentnosti i pomoglo usjevu, najbolje je suzbiti korov do tog stupnja kod kojeg
se željena biljka može natjecati sa korovom prirodnom konkurencijom (Gressel i Segel,
1982).
RAZLOZI ZA RELATIVNO SPORIJE ŠIRENJE REZISTENTNOSTI KOD
KOROVA
U biologiji korova kao i u normalnoj agronomskoj praksi ima niz specifičnosti kojima
možemo zahvaliti relativno sporije širenje rezistentnosti korova na herbicide u odnosu na
širenje rezistentnosti kod biljnih bolesti i štetnika (Gressel i Segel, 1982). Većina korova
zahtijeva za reprodukciju punu sezonu rasta i imaju samo 1 ciklus godišnje (Prilog 5.).
Korovi nisu slobodno pokretni a vrlo često, kao npr. kod triazina, rezistentnost se
nasljeđuje majčinski pa se ne širi polenom. Plodored, obrada i primjena različitih
herbicida, dakle mjere koje se redovito koriste u praksi, sprečavaju razvoj i širenje
rezistentnosti. Rezistentni korovi nalaze se zajedno i u konkurenciji s biljkama iz ogromne
banke sjemena u tlu i to normalno osjetljivih biljaka. Kao što je već navedeno, rezistentni
korovi su slabiji kompetitori u odnosu na osjetljive biotipove iste vrste.
KARAKTERISTIKE REZISTENTNOSTI NA TRIAZINE
S obzirom na značaj u svijetu i kod nas, izdvojili smo neke karakteristike rezistentnosti na
triazine (Gressel i Segel, 1982), jer nam one mogu pomoći u lakšem razumijevanju
problema (Prilog 6.). Sve vrste korova kod kojih se razvila rezistentnost bile su vrlo
osjetljive na triazine i do pojave rezistentnosti bilo ih je veoma lako suzbiti s malim
količinama herbicida. Kada se jednom rezistentnost razvila ona je općenito apsolutna, pa se
djelotvornost ne postiže ni s ekstremno velikim količinama herbicida. Rezistentni biotipovi
pokazuju kros-rezistentnost na sve triazinske herbicide. Također, postoji određeni stupanj
povezanosti rezistentnosti na triazine s rezistentnošću na asimetrične triazinone
(triazinoni), ureate i dr. Rezistentni biotipovi su jače osjetljivi na herbicide koji imaju drugi
način djelovanja i lakše ih je suzbiti nego osjetljive biotipove. Za rezistentnost korova na
triazine, vrijede i opći principi rezistentnosti. Rezistentnost se razvila na površinama na
kojima su triazini korišteni uzastopno nekoliko godina bez ili sa minimalnom obradom.
Kad se jednom rezistentne biljke razviju i osjemene na nekoj površini, praktički više
nikada ne možemo iskorijeniti izvore rezistnosti.
OCJENA STANJA U HRVATSKOJ I PRIJEDLOG MJERA
Prvu potvrdu rezistentnosti korova na herbicide utvrdili su stručnjaci Instituta za zaštitu
bilja Fakulteta poljoprivrednih znanosti, Zagreb, 1983. godine (Ostojić i sur.). Naime,
nakon višegodišnje primjene triazinskih preparata na bjelovarskoj regiji, 1982. god. na
pojedinim kukuruzištima izostao je učinak na vrstu Chenopodium album. Egzaktnim
stakleničkim pokusima dokazano je da jedinke R tipova s navedenog područja nisu
reagirale na količine od 4 kg a.t. atrazina po ha, dok su jedinke uzgajane iz sjemena uzetog
od samoniklih biljaka s pokusnog objekta Rim u Zagrebu, gdje herbicid nije bio
primjenjivan, bile suzbijene već s količinom 0,25 kg a.t./ha. U istom pokusu je utvrđena i
grupna rezistentnost, jer rezistentni biotipovi nisu reagirali na povišene količine simazina,
cianazina i prometrina. Narednih godina utvrđena je i rezistentnost vrste Amaranthus
retroflexus na atrazin. Posljednjih desetak godina rezistentni biotipovi vrste Chenopodium
album javljaju se na širem području R. Hrvatske pa značajnije poteškoće nanose ratarima
osim u bjelovarskoj regiji i u Podravini, području Virovitice, a posljednjih godina i u
Požeškoj kotlini. Slobodna je procjena da se korovi rezistentni na triazine u većem ili
manjem stupnju javljaju na više od jedne trećine površina pod kukuruzom s tendencijom
daljeg širenja. Do sada nije bilo sustavnog praćenja oblika i razmjera rezistentnosti već su
provedena samo pojedinačna ispitivanja o potvrdi rezistentnosti (Chenopodium album,
Amaranthus retroflexus). Provedena su i višegodišnja ispitivanja kombinacija herbicida u
kukuruzu sa svrhom da se izdvoje one kombinacije koje su, osim što su kompletna rješenja
za dominantne korove i djelotvorne na rezistentne korove. Kod ostalih korova, odnosno
herbicida, nisu zapažene promjene koje bi ukazivale na rezistentnost. Izuzetak je sumnja na
rezistentnost na atrazin korovske vrste Ambrosia elatior. Za područje Hrvatske bilo bi
potrebno prije svega sa dostupnim metodama potvrditi rezistentnost i izvršiti kartiranje,
kako bi se utvrdila geografska distribucija rezistentnih vrsta. Na osnovu dobivenih
podataka u programu zaštite preporučivati mjere i herbicide koji će prvenstveno odgoditi
širenje rezistentnosti na nove površine i potisnuti je na već postojećim.
PRILOG BR. 1
Pojava rezistentnosti - način nastanka i razvoj
POPULACIJA KOROVA
KARAKTERISTIKA - široka genotipska različitost BEZ HERBICIDA - prisutna selekcija jačih biljaka
PRIMJENA HERBICIDA - uvijek ostaju pojedine biljke iste vrste nesuzbijene- smanjuje se polimorfnost
SUZBIJANJE ZA PRAKSU JOŠ PRIHVATLJIVO
BROJ NESUZBIJENIH BILJAKA POVEĆAVA SE SELEKCIJOM JEDNOG ILI VIŠE GENOTIPOVA
SUZBIJANJE ZA PRAKSU VIŠE NE ZADOVOLJAVA
REZISTENTNOST
MORFOLOŠKE RAZLIKE
DETOKSIFIKACIJA HERBICIDA
MUTACIJE NA MJESTU DJELOVANJA
VRSTE SU I DALJE U STALNOM PROCESU STVARANJA GENETSKE VARIJABILNOSTI
MOGU SE OČEKIVATI NOVI PROBLEMI
PRILOG BR. 2
PRILOG BR. 3
Mjere za sprečavanje širenja rezistentnih biotipova
METODA KARANTENE
SPREČAVANJE OSJEMENJIVANJA I ŠIRENJA SJEMENOM:- ČIŠĆENJE STROJEVA OD ZAOSTALOG SJEMENA
- SPREČAVANJE ŠIRENJA SILAŽOM, STAJSKIM GNOJIVOM I SJEMENOM USJEVA
- PRAVOVREMENA OBRADA - PRIMJENA HERBICIDA NAKON NICANJA PRIJE OSJEMENJIVANJA
ZAMJENA HERBICIDA
- DRUGAČIJEG NAČINA DJELOVANJA- ŠTO KRAĆE PERZISTENTNOSTI
- RAZLIČITIH ROKOVA PRIMJENE
DODATNI HERBICIDI U KOMBINACIJI
PROMJENA USJEVA
KOMBINACIJA KEMIJSKIH I NEKEMIJSKIH METODA UZGOJA
STIMULATORI NICANJA
PRILOG BR. 4
Karakteristike herbicida i agrotehnički zahvati koji doprinose bržoj pojavi rezistentnosti
(Le Baron i McFarland, 1988)
1. JEDINSTVEN NAČIN DJELOVANJA2. ŠIROKI SPEKTAR DJELOVANJA I VISOK STUPANJ DJELOTVORNOSTI
NA SVAKU OD OSJETLJIVIH VRSTA KOROVA3. IZRAŽENO REZIDUALNO DJELOVANJE KROZ CIJELU VEGETACIJSKU
SEZONU ILI SE VIŠEKRATNO PRIMJENJUJE TIJEKOM JEDNE SEZONE
4. ČESTA PRIMJENA UNUTAR NEKOLIKO SEZONA, BEZ KULTIVACIJE, PLODOREDA,
IZMJENE HERBICIDA ILI UPOTREBE KOMBINACIJE HERBICIDA
PRILOG BR. 5
Razlozi za relativno sporije širenje rezistentnosti korova(Le Baron i Gressel, 1982)
1. KOROVI ZAHTIJEVAJU PUNU SEZONU RASTA ZA REPRODUKCIJU I IMAJU UGLAVNOM SAMO JEDAN CIKLUS GODIŠNJE
2. KOROVI NISU SLOBODNO POKRETNI3. NA TRIAZINE REZISTENTNI KOROVI REZISTENTNOST NASLJEĐUJU
MAJČINSKI PA SE NE PRENOSE POLENOM
4. IMA VIŠE RAZLIČITIH TIPOVA HERBICIDA KOJI MOGU BITI PRIMIJENJENI U
KOMBINACIJI ILI KAO ZAMJENA5. PLODORED I PRIMJENA RAZLIČITIH HERBICIDA OBIČNO REZULTIRA
SPREČAVANJEM ILI SMANJENJEM RAZVOJA REZISTENTNOSTI 6. KULTIVACIJA ILI DRUGI NAČIN OBRADE SMANJUJU ILI SPREČAVAJU
RAZVOJ REZISTENTNOSTI7. REZISTENTNI KOROVI NALAZE SE ZAJEDNO I U KONKURENCIJI SA
BILJKAMA IZ BANKE SJEMENA U TLU NORMALNO OSJETLJIVIH BILJAKA
8. REZISTENTNI KOROVI SU SLABIJI KOMPETITORI U ODNOSU NA OSJETLJIVE BIOTIPOVE ISTE VRSTE
PRILOG BR. 6
Karakteristike rezistentnosti na triazine(Le Baron i Gressel, 1982)
1. VRSTE KOJE IMAJU RAZVIJENU REZISTENTNOST NA TRIAZINE BILE SU VRLO
OSJETLJIVE I LAKO SU BILE SUZBIJENE TIM HERBICIDIMA PRIJE RAZVOJA REZISTENTNOSTI
2. REZISTENTNOST SE RAZVILA NA POVRŠINAMA GDJE SU TRIAZINI KORIŠTENI SAMI I
UZASTOPNO NEKOLIKO GODINA, POSEBNO BEZ ILI SA MINIMALNOM OBRADOM
3. REZISTENTNOST JE OPĆENITO APSOLUTNA PA NEMA DJELOTVORNOSTI NI SA
EKSTREMNO VELIKIM KOLIČINAMA HERBICIDA4. REZISTENTNI BIOTIPOVI POKAZUJU KROS REZISTENTNOST NA SVE
TRIAZINSKE HERBICIDE5. POSTOJI POVEZANOST REZISTENTNOSTI I TOLERANTNOSTI TOGA TIPA SA
REZISTENTNOŠĆU ILI TOLERANTNOŠĆU NA ASIMETRIČNE TRIAZINONE (METRIBUZIN), UREATE I DR.
6. R - BIOTIPOVI JAČE SU OSJETLJIVI NA HERBICIDE KOJI IMAJU DRUGI NAČIN
DJELOVANJA NEGO S - BIOTIPOVI7. NEMA DOKAZA DA SU HERBICIDI DIREKTNI UZROČNICI REZISTENTNOSTI
ILI DA IZAZIVAJU BILO KAKVE EFEKTE MUTACIJE NA PRIRODNO OSJETLJIVE
POPULACIJE8. KADA SE JEDNOM REZISTENTNE BILJKE RAZVIJU I OSJEMENE NA NEKOJ
POVRŠINI, MI PRAKTIČKI NIKADA VIŠE NE MOŽEMO ISKORIJENITI IZVORE
REZISTENTNOSTI9. OSTALI AGRONOMSKI I EKOLOŠKI FAKTORI U INTERAKCIJI SU SA
HERBICIDIMA U DJELOVANJU NA POJAVU I STUPANJ REZISTENTNOSTI
HERBICIDI I TLO
Uvod
Tlo je heterogen veoma dinamičan sustav koji se sastoji od krute, tekuće, plinovite i
žive faze. Istovremeno ono je istovremeno izvorište vode i hrane, te zajedno sa sunčevom
energijom omogućuje život na kugli zemaljskoj. U sustav tla ulaze mnogobrojni
anorganski i organski spojevi čiju građu čovjek ni danas u potpunosti ne poznaje. Njegovi
organski i anorganski sastojci neprestano se premještaju s jednog na drugo mjesto,
sudjeluju u različitim kemijskim i biokemijskim procesima, transformiraju se u druge više
ili manje komplicirane spojeve. U ovako kompliciran i u potpunosti neistražen sustav,
primjenom različitih agrotehničkih mjera, čovjek unosi i druge kemijske spojeve.
Unošenjem gnojiva i pesticida, čovjek direktno utječe na individualne komponente tla,
remeti njihove međusobne odnose, utječe na njegovu plodnost. Upravo zbog navedenog, u
svijetu se ovoj problematici pridaje poseban značaj. Predmet našeg izlaganja odnosi se na
primjenu herbicida i interakciju između herbicida i tla. U tom smislu nastojat ćemo u
daljnjem tekstu na čim je moguće jednostavniji način prikazati ovu problematiku.
Raspored (distribucija) herbicida po fazama tla
Primjenu herbicida najčešće obavljamo direktnim prskanjem na površinu tla (pre-
emergence). Herbicidi će na tlo indirektno dospjeti i u slučaju kad primjenu vršimo nakon
nicanja na već iznikli korov (post-emergence). U prvom slučaju korovne biljke apsorbiraju
herbicid sjemenom, hipokotilom, korijenom ili drugim vegetativnim podzemnim organima,
dok ga u drugom osim na već spomenut način, apsorbiraju i putem lista.
S površine tla sredstvo oborinama ili mehaničkim putem (oruđem), biva unijeto u dublje
slojeve. Prodor herbicida u zonu korijena i njegov raspored po fazama tla, od presudnog je
značaja za efikasnost, selektivnost, ispiranje, razgradnju i perzistentnost. Raspored
herbicida po fazama tla, grafički je prikazan na crtežu br. 1.
Iz prikazanog se vidi da herbicid nanijet na površinu, s kišom biva unijet u tlo. Najveći
dio date dozacije veže se fizikalno-kemijskim procesima na adsorpcijski kompleks krute
faze. Dio sredstva zadrži se u plinovitoj, a dio u topivoj fazi tla. S agronomskog gledišta,
najveći značaj ima upravo taj dio, jer je biljka sposobna apsorbirati (upiti) samo onaj dio
herbicida koji se nalazi u topivoj fazi. Premještanje herbicida iz jedne faze u drugu
reverzibilan je proces i u tlu se kao što prikazuje priloženi crtež, istovremeno odvija u svim
pravcima. Tako će pod određenim pedo-klimatskim prilikama u topivoj fazi tla biti više, a
pod drugim manje herbicida.
Iz do sada izloženog, očito je da distribucija herbicida u tlu prvenstveno ovisi o tipu tla,
karakteristikama herbicida i klimatskim prilikama. U daljnjem tekstu, svakoj od navedenih
značajki posvetit ćemo više pažnje.
Interakcija herbicid – tlo
Čim molekula herbicida dospije u dodir s komponentama tla, uslijedi čitav niz različitih
fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa, koji direktno određuju herbicidni učinak i
njegovu daljnju sudbinu.
U dodiru s tlom, herbicid podliježe procesima koji utječu na njegov gubitak i procesima
koji utječu na njegovu razgradnju. Prema crtežu br. 2 navedene procese Fryer i Evans
(1967.), podijelili su na slijedeći način:
1. GUBICI
1.1. adsorpcija
1.2. ispiranje
1.3. isparavanje (hlapljenje)
1.4. apsorpcija (usvajanje od strane biljke)
2. RAZGRADNJA
2.1. fotokemijska
2.2. kemijska
2.3. mikrobiološka razgradnja
U procesima koji uvjetuju gubitke herbicida, matična molekula se ne raspada već
zadržava svoj prvobitan oblik. Ipak, herbicid je sa stanovišta osnovne namjene “izgubljen”,
jer nije u stanju izazvati herbicidno djelovanje.
Nasuprot tomu, u procesima razgradnje, matična molekula razgrađuje se (raspada se) na
različite, herbicidno inaktivne spojeve. Tako oni nisu više u stanju suzbiti korov. Iako s
gledišta osnovne namjene između navedenih procesa nema bitne razlike, ipak se oni u
osnovi znatno razlikuju. Svaki od navedenih procesa, direktno utječe na perzistentnost
nekog herbicida, pa im zbog toga valja posvetiti više pažnje.
1. GUBICI
1.1. Adsorpcija
S gledišta djelotvornosti i selektivnosti, proces adsorpcije herbicida od najveće je
važnosti. U tlu se proces adsorpcije odigrava između negativno nabijenih čestica koloida
tla (adsorbent) i pozitivno nabijenih iona molekula herbicida (adsorbat).
Ovom procesu redovito predhodi proces disocijacije herbicida. Naime, molekule većine
herbicida u vrijeme primjene neutralno su nabijene čestice. Tek u kontaktu s vodikovim
ionom iz topive faze tla, sposobne su da postanu kationima, odnosno pozitivno nabijenim
česticama. Herbicide koji u kontaktu s vodikovim ionom tvore katione, nazivamo alkalnim
ili potencijalno alkalnim herbicidima. U ovu grupu pripada čitav niz herbicida kao što su:
triazini, diazini, triazinoni, dinitroanilini, fenil derivati uree, tiokarbamati, bipridili i dr..
Nasuprot ovima, postoji skupina kiselih ili potencijalno kiselih herbicida. Za ovu grupu
herbicida značajno je da u svojoj molekuli sadrže karboksilnu (R-COOH) skupinu. Za
razliku od prethodnih ovi herbicidi otpuštaju vodikov ion s karboksilne grupe, pa postaju
negativno nabijene molekule, odnosno postanu anionima. U ovu grupu herbicida spadaju
fenoksi derivati masnih kiselina (2,4-D, MCPA, MCPP, 2,4-DP), zatim derivati karbonskih
kiselina (TCA, dalapon, pikloram, dikamba, klorpiralid, fluroksipir i dr.). Budući su
potencijalno kiseli, odnosno potencijalni anioni, ovi herbicidi podložni su ispiranju, jer ih
tlo nije u stanju vezati na svoje također negativno nabijene čestice. Zbog navedenog, ove
herbicide primjenjujemo isključivo nakon nicanja korova, pa ih biljke prvenstveno
apsorbiraju putem lista.
Na osnovu prikazanog, adsorpcija potencijalno alkalnih herbicida (kationa), odvija se
na koloidalnim česticama krute faze tla. Iz do sada iznijetog očito je da tlo s većim
sadržajem čestica gline i organske tvari ima i veću sposobnost vezivanja herbicida.
Kapacitet tla za adsorpciju ne ovisi samo o sadržaju već i o tipu koloidnih čestica. Tako
čestice koje sadrže koloide montmorilonit tipa, ima jači kapacitet za adsorpciju od tla koje
sadrži koloide kaolinit tipa.
Tablica 1 Sorpcijska svojstva pojedinih čestica tla (prema Baileyu i Whiteu, (1964.)
Tip česticeKapacitet kationske izmjene
(mEkv./100 g tla)
specifična površina
organska tvar 200-400 500-800vermikulit 100-150 600-800montmorilonit 80-150 > 700ilit 10-40 65-100klorit 10-40 25-40kaolinit 3-15 7-30oksidi i hidroksidi 2-6 100-800
karbonati2-6
reakcije30-600
Procesom adsorpcije smanjuje se količina herbicida u topivoj fazi tla. Kao što prikazuje
i crtež br. 1, proces je reverzibilan, pa će pod određenim okolnostima doći do desorpcije
(otpuštanja) molekula herbicida i do povećanja njihove koncentracije u topivoj fazi.
Budući je biljka iz tla sposobna apsorbirati herbicid samo iz topive faze, to herbicidni
učinak može izazvati samo nevezani u topivoj fazi slobodni dio herbicida. Zbog toga je na
teškim i humusom bogatim tlima potrebno primijeniti višu, a na lakšim i pjeskovitim tlima
nižu dozaciju herbicida.
1.2. Ispiranje herbicida
Poznavanje kretanja (ispiranja) herbicida u tlu, omogućuje nam da shvatimo mehanizam
herbicidnog i selektivnog djelovanja pripravaka. Ono nam također omogućuje da pravilno
procijenimo potencijalnu opasnost od eventualnog zagađenja površinskih i podzemnih
voda herbicidima.
Ispiranje herbicida u tlu može se odvijati uzlaznim, silaznim i bočnim smjerom. Budući je
kretanje vode najčešće u silaznom pravcu, to se pod pojmom “ispiranje” obično smatra
kretanje herbicida u silaznom smjeru.
Ispiranje herbicida prvenstveno ovisi o:
a) sadržaju humusa i čestica gline u tlu
b) količini oborina
c) topivosti herbicida u vodi
d) sposobnosti herbicida za disocijaciju
Kao što smo već rekli, kiša s površine premješta herbicid u dublje slojeve tla. Ako tlo
ima velik sadržaj humusa i čestica gline, te ako je herbicid u vodi slabo topiv i sklon
disocijaciji (tvorbi kationa), veći dio date dozacije adsorbirat će se u plitkom površinskom
sloju, te ga ni veće količine oborina neće premjestiti u dublje slojeve. Upravo na ovoj
činjenici zasniva se herbicidno i selektivno djelovanje većine zemljišnih herbicida. S druge
strane, u vodi topivi, potencijalno kiseli herbicidi koji disocijacijom tvore anion, mogu
ispiranjem (naročito na lakim i propusnim tlima) prodrijeti duboko u tlo, te tako
kontaminirati podzemne vode (npr. pikloram). Zbog navedenog se u okviru ispitivanja za
registraciju pesticida, redovito provode pokusi koji imaju za svrhu da prate ispiranje
herbicida u dublje slojeve tla. Danas se uz pomoć relativno jednostavnih kako kemijskih
tako i bio-test metoda, ovi pokusi s uspjehom provode bilo u laboratorijskim ili u poljskim
uvjetima
1.3. Isparavanje (hlapljenje)
Isparavanje ili volatilnost je proces u kojem kemijska supstancija iz krute ili tekuće faze
prelazi u plinovitu. Isparavanje može uslijediti evaporacijom, odnosno kad tekuća faza
prelazi u plinovitu (npr. trifluralin) ili sublimacijom, kad kruta faza direktno prelazi u
plinovitu (diklobenil).
Isparavanje herbicida redovito rezultira umanjenim herbicidnim učinkom (EPTC,
trifluralin) ili fitotoksičnim učinkom na susjednim osjetljivim kulturama (vinova loza i 2,4-
D, oksifluorfen, klortiamid i sl.). Hlapljenje herbicida općenito jače dolazi do izražaja na
vlažnim tlima (EPTC). Ovo iz jednostavnog razloga što se herbicid čvršće veže na
adsorpcijski kompleks suhog tla i što je isparavanje vodom iz suhog tla zbog čvršće
adsorpcijske veze manje izraženo. Hlapivost herbicida iskazuje se tlakom para izraženih u
mm živinog stupca pri određenoj temperaturi. Što je temperatura viša, isparavanje je jače.
Gubitak herbicida isparavanjem s površine tla spriječava se unošenjem istog oruđem u tlo,
ili spravljanjem specijalnih formulacija kao što su granule (Casoron G-diklobenil) ili
mikrokapsulirane forme (Capsulaan-EPTC).
1.4. Apsorpcija
Apsorpcija (usvajanje) herbicida od strane biljaka (kulture i korova) jednako kao i od
mikroorganizama, nema velik značaj u smislu ukupnih gubitaka. Gubici koji nastaju
apsorpcijom od strane sjemenki, korijena i drugih vegetativnih podzemnih organa korovnih
biljaka, ustvari su onaj herbicidno aktivni dio zbog kojeg ih i primjenjujemo. Što se tiče
apsorpcije od strane mikroorganizama, ovaj gubitak ponekad ima makar i prolazni –
negativan utjecaj na mikrofloru tla. Zbog toga je od posebne važnosti potrebno pratiti
utjecaj herbicida na mikroorganizme tla.
2. RAZGRADNJA
2.1. Fotokemijska razgradnja
Izloženi sunčevom svjetlu, neki organski herbicidi ulaze u određene fotokemijske
reakcije koje rezultiraju njihovom inaktivacijom (razgradnjom). Ovi procesi odvijaju se
najčešće pod utjecajem ultraljubičastog svjetla valne dužine između 40-4000 angstrema. U
poljskim uvjetima fotokemijska razgradnja je veoma značajan mehanizam razgradnje i
smanjenja herbicidne efikasnosti pripravaka. U praksi se ovaj način razgradnje spriječava
inkorporacijom, odnosno unošenjem herbicida oruđem u tlo. Fotokemijskoj razgradnji
podložni su herbicidi trifluralin, napropamid, neki triazini, ureati i dr.
2.2. Kemijska razgradnja
Čisti kemijski procesi (ne biološki) koji utječu na razgradnju herbicida u tlu su slabo
proučeni. Ono prvenstveno iz razloga što je praktički u prirodi nemoguće te procese
razdvojiti od žive faze tj. od mikroorganizama tla. Ipak smatram da herbicidi stupaju u
kemijske reakcije s kemijskim spojevima tla i da se te reakcije mogu svrstati u:
a) oksidacijsko-redukcijske
b) hidrolizu
c) tvorbu vodi netopivih soli
d) tvorbu različitih kemijskih spojeva.
2.3. Mikrobiološka razgradnja
Od svih procesa koji utječu na razgradnju herbicida, mikrobiološka razgradnja ima
najveći značaj. Mikroorganizmi tla, naročito oni iz skupine bakterija, gljiva i aktinomiceta
sposobni su molekule organskih herbicida koristiti kao izvor energije odnosno hrane. U
okviru tih procesa, izmjeni se dio ili cijela molekula herbicida, te tako ona postane
herbicidno inaktivna.
Mikrobiološka razgradnja herbicida ustvari je ovisna o katalitičkom djelovanju
specifičnih enzima proizvedenim od strane mikroorganizama.. Ti enzimi mogu se nalaziti
u samom mikroorganizmu ili ih ovaj luči u tlo, gdje stupaju u reakciju s molekulama
herbicida. Enzimi kao organski katalitički kompleksi reagiraju s molekulama herbicida, a
reakcije se mogu grupirati u one koje rezultiraju:
a) dehalogenizacijom
b) dealkinacijom
c) amid ili ester hidrolizom
d) beta-oksidacijom
e) hidroksilacijom prstena
f) redukcijom nitro (NO2) grupa pod anaerobnim uvjetima
Koji od navedenih procesa će u kojem slučaju biti više zastupljen, ovisi o različitim
faktorima. Ipak, općenito se smatra da je mikrobiološka razgradnja jače izražena u
uvjetima koji pospješuju razvoj mikroorganizama. Pri tome velik značaj imaju:
a) vlaga tla
b) prozračnost tla
c) temperatura
d) sadržaj organske tvari
e) reakcija tla (pH)
Tako će u tlima s visokim sadržajem organske tvari mokrobiološka aktivnost u vlažnom i
toplom klimatu biti veoma izražena. Stoga će u takovim pedo-klimatskim prilikama
razgradnja zemljišnih herbicida brže teći. S druge strane, u suhim, hladnim i humusom
siromašnim tlima, zbog slabije mikrobiološke aktivnosti, razgradnja istog herbicida teče
sporije. Upravo zbog toga i perzistentnost istog herbicida u različitim pedoklimatskim
prilikama je različita.
Perzistentnost herbicida i posljedice koje proizlaze iz perzistentnosti
S agronomskog stanovišta, idealan herbicid bio bi onaj čija perzistentnost bi bila tolika
da kroz potrebno razdoblje kulturu oslobodi od korova, a da istovremeno u tlu ne ostavlja
rezidue koje bi mogle štetiti narednoj kulturi. U Kljajićevom Rječniku stranih riječi
“perzistirati” znači: ustrajati, izdržati, tvrdoglaviti se, ne popuštati, ostati pri svome, biti
uporan. Riječ “reziduum” znači: preostati, zaostati. Otuda se može zaključiti da je
perzistentnost vremensko razdoblje kroz koje neki herbicid ostaje u tlu u aktivnom obliku,
a njegove rezidue su: nepromijenjene u tlu preostale (zaostale) količine, koje mogu ali ne
moraju biti dostupne biljci.
Iz prethodnih poglavlja vidjeli smo da je stupanj perzistentnosti zemljišnih herbicida
rezultat interakcije između herbicida-tla i klime. Budući da je klima iz godine u godinu
veoma promjenjiva, a tlo od lokacije do lokacije različito, to će i perzistentnost nekog
herbicida biti veoma različita. Zbog toga je za svaki herbicid od posebne važnosti utvrditi
pod kojim pedo-klimatskim prilikama je više izložen procesima koji uvjetuju gubitke, a
pod kojima razgradnju. U tablici 2 vidi se da je period razgradnje herbicida u tlu relativan
pojam i da se kreće u određenom vremenskom rasponu.
Tablica 2 Relativna perzistentnost nekih herbicida u tlu
period perzistentnosti< od tri mjeseca 3 – 6 mjeseci > od 6 mjeseci
aminotriazolaziprotrinkarbetamidkloroprofamcijanazindalaponmetoksuronprometrinpropaklorprofamterbutrin
metobromuronkloridazonklortoluroncikloatEPTCetofumesatizoproturonlinuronmetamitronmetazaklormetabenztiazuron
atrazindiklobenillenacilmetribuzinnapropamiddoksadiazonfenmedifampiklorampropizamidsimazintrifluralin
Iz priložene tablice vidi se da je perzistentnost većine herbicida manja od godine dana.
Ipak, poznati su i slučajevi kad perzistentnost nekih herbicida premašuje ovo vremensko
razdoblje. U tom slučaju potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju, jer rezidui perzistentnih
zemljišnih herbicida mogu:
a) oštetiti osjetljive kulture u plodoredu
b) suziti plodored a time i izbor herbicida
c) doprinijeti akumulaciji herbicida u tlu i biljnim proizvodima naknadno posijanih
kultura
d) nepovoljno utjecati na mikroorganizme tla
Ukupno gledano, rezidui perzistentnih zemljišnih herbicida najveće štete nanose
osjetljivim kulturama u plodoredu. Te štete mogu nastati na više načina, a najčešće su:
1) kad oštećen ili propali herbicidom prethodno tretiran usjev, treba u istoj sezoni
presijati s drugom kulturom osjetljivom na taj herbicid
2) kad kulturu kratke vegetacije tretiranu perzistentnim herbicidom u istoj sezoni
smjenjuje osjetljiva kultura
3) kad kulturu tretiranu herbicidom perzistentnijim od godine dana, naredne sezone
smjenjuje osjetljiva kultura
4) kad na površinu tretiranu perzistentnim herbicidom u jesen, posijemo osjetljivu
kulturu u proljeće
5) kad zbog nepovoljnih klimatskih prilika proces razgradnje teče sporije od
očekivanog
Gotovo svake godine dešava se da određene zasijane i herbicidom tretirane površine,
treba iz bilo kog razloga (mraz, suša, suvišak vlage, napad bolesti ili štetnika i sl.) preorati i
nekom drugom kulturom ponovno zasijati. Tek tada nastupi problem, jer su rezidualni
ostaci primijenjenog herbicida još uvijek prisutni u tlu. Kako je većina herbicida selektivna
samo na određeni broj kultura, to je mogućnost izbora nove kulture svedena na minimum.
Takav slučaj imamo u našoj praksi gotovo svake jeseni kad zbog suše uljana repica
tretirana Devrinolom 50 WP (napropamid), slabo nikne pa je površinu potrebno presijati
drugom kulturom. Izbor naredne kulture moguće je izvršiti jedino uz pomoć egzaktnih
poljskih i laboratorijskih pokusa. Tako u tabelama 3, 4, 5 prikazujemo osjetljivost 17
različitih poljoprivrednih kultura na veći broj herbicida, dva tjedna iza tretiranja.
Slučaj da kulturu kratke vegetacije, tretiranu relativno perzistentnim herbicidom,
smjenjuje druga kultura, dosta je čest u povrtlarstvu. Zbog toga je herbicide u povrtlarstvu
potrebno primjenjivati sa znatno većim oprezom. U tabeli br. 10 navodimo minimalne
rezidualne ostatke za tri u povrtlarstvu često korištena herbicida, koji su u stanju izazvati
vidljive promjene na većem broju različitih poljoprivrednih kultura. Na osnovu prikazanog,
u stanju smo s velikom sigurnošću odabrati osjetljive, jednako kao i tolerantne kulture, te
time izbjeći moguće štete. U našoj praksi ipak je najčešći slučaj da kulturu (kukuruz)
tretiranu herbicidom perzistentnijim od godine dana (atrazin) naredne sezone smjenjuje
neka osjetljiva kultura (pšenica, soja, lucerna, duhan, suncokret i dr.). U svjetskoj i
domaćoj literaturi velik je broj primjera za navedeni slučaj. Tako Šilješ (1980.) navodi
granične vrijednosti rezidua atrazina za tri tipa tla koje ne ostavljaju vidljive promjene na
zobi i uljanoj repici. (Tablica br. 6)
Tablica 3
Stupanj oštećenja 17 različitih kultura kloridazonom, lenacilom i metamitronom
kulturakloridazon, kg/ha lenacil, kg/ha metamitron, kg/ha
0,33 0,65 1,3 0,2 0,4 0,8 0,44 0,88 1,75ozima pšenica 2 2 3 2-3 3 3 3 3 3ozima raž 2 2-3 3 2 3 3 3 3 3zob 2 2 3 2 3 3 2 2-3 3ječam 2 2 2 3 3 3 2 3 3šećerna repa - - - 2-3 2-3 3 0 0 0uljana repica 3 3 3 3 3 3 3 3 3rauola 3 3 3 3 3 3 3 3 3postrna repa 3 3 3 3 3 3 2 2 3crvena djetelina 3 3 3 3 3 3 3 3 3lucerna 3 3 3 3 3 3 3 3 3klup. oštrica 2 3 3 3 3 3 2 3 3ljulj 2 2 3 2-3 3 3 2 2 3grašak 2 2-3 3 - - - 2 2 32grah 1 2 3 2 3 3 0 2 3grah bijeli 0-1 2 3 0 1 3 1 1-2 2rajčica 2 3 3 3 3 3 2-3 3 3potočarka 3 3 3 2 2 3 3 3 30 – nema vidljivih oštećenja1 – slabo oštećenje2 – umjereno oštećenje3 - veoma jako oštećenje
Tablica 4
Stupanj oštećenja 17 različitih kultura benazalinom, linuronom, metribuzinom
kulturabenazalin, g/ha linuron, g/ha metmetribuzin, g/ha
61 125 250 188 375 750 138 275 350ozima pšenica 1 2 2 2 2 3 3 3 3ozima raž 0 1 1 0 0 2 3 3 3Zob 1 1 2 2 2 2 2-3 3 3Ječam 3 3 3 - - - 3 3 3šećerna repa 1 2 3 2 2-3 3 3 3 3uljana repica 1 2 3 2 2-3 3 3 3 3Rauola 2 2 3 2 3 3 3 3 3postrna repa 2 33 3 1-2 2-3 3 3 3 3crvena djetelina 1-2 2-3 3 1 2-3 3 3 3 3lucerna 0-1 2 2 1-2 2 3 3 3 3klup. oštrica 0 1 2 0-1 1 2 3 3 3ljulj - - - - - - - - -grašak 1-2 2 3 1 1 2-3 1-3 2-3 3grah 1 2 3 1 1 2 3 3 3grah bijeli 2 3 3 1 1 2 1-2 3 3rajčica 2 2 3 2-3 3 3 3 3 3
0 – nema vidljivih oštećenja1 – slabo oštećenje2 – umjereno oštećenje3 - veoma jako oštećenje
Tablica 5
Stupanj oštećenja 17 različitih kultura cijanazinom, izoproturonom i TCA herbicidom
kulturacijanazin, g/ha izoproturon, kg/ha TCA, kg/ha
63 125 250 0,31 0,63 1,25 2,1 4,2 8,4ozima pšenica 1 1 2 2 3 3 3 3 3ozima raž 1 1 2 2 3 3 3 3 3zob 1 1 3 3 3 3 3 3 3ječam 1 1 2-3 1-2 3 3 3 3 3šećerna repa 2 3 3 3 3 3 0 3 3uljana repica 1-2 2-3 3 2 3 3 2 2 3rauola 1-2 3 3 2-3 3 3 2 2 3postrna repa 2 3 3 2-3 3 3 3 3 3crvena djetelina 0 2 3 3 3 3 3 3 3lucerna 0-2 3 3 3 3 3 3 3 3klup. oštrica 2 2-3 3 3 3 3 3 3 3ljulj 1 1 3 2-3 3 3 3 3 3grašak 0 0 0 2-3 3 3 2 2 2grah 0 0 0 1-2 2 3 - - -grah bijeli 1 2 3 3 3 3 2-3 3 3rajčica 0-1 2 3 3 3 3 1 1 3potočarka 2 2-3 3 3 3 3 1-3 2-3 30 – nema vidljivih oštećenja1 – slabo oštećenje2 – umjereno oštećenje3 - veoma jako oštećenje
Tabela 6
Maksimalna količina atrazina (granične vrijednosti) koje ne ostavljaju vidljive promjene
uljanoj repici i zobi
Lokacija tip tla uljana repica zobI lesivirano smeđe 0,08 ppm 0,15 ppmII ritska crnica 0,15 ppm 0,40 ppmIII pseudoglej 0,10 ppm 0,25 ppm
Maksimalno dozvoljene količine simazina za tri tipa tla u odnosu na reakciju većeg
broja različitih poljoprivrednih kultura u SSSR-u, prikazuje tablica 8. Na osnovu
prikazanog vidi se da su u tlu s visokim sadržajem organske tvari dopuštene znatno veće
ostatne količine simazina, što je jednako vidljivo i u istraživanjima koja je u Slavoniji
proveo Šilješ.
U tabeli br. 7 vidimo da uz atrazin postoje i neki drugi herbicidi koji su u stanju godinu
dana iza primjene izazvati fitotoksične promjene na mnogim kulturama. Tako simazin
drastično šteti lucerni, bromacil lucerni, rajčici i pšenici, a pikloram lucerni i rajčici.
SSSR je valjda jedina zemlja u svijetu koja posjeduje propis kojim određuje
maksimalno dozvoljene količine pesticida u tlu. U tabeli br. 7 prikazujemo maksimalno
dozvoljene količine pesticida u tlu. Značajno je uočiti da su propisane i maksimalno
dozvoljene ostatne količine atrazina i simazina prije sjetve nekih osjetljivih kultura.
Na kraju nije na odmet da napomenemo da se rezidualni ostaci herbicida u tlu mogu
umanjiti primjenom različitih agrotehničkih mjera kao i svakim zahvatom koji pospješuje
mikrobiološku aktivnost u tlu. Rezidui u tlu mogu se smanjiti:
- primjenom minimalne dozacije herbicida u odnosu na željeni učinak
- tretiranje površine znatno prije sjetve
- primjenom herbicida u trake
- kultivacijom (aeracijom) tla da bi se pospješila mikrobiološka aktivnost u tlu
- umjetnim kišenjem pospješiti ispiranje i mikrobiološku aktivnost u tlu
- obradom tla neposredno nakon žetve, može se ubrzati svaki od oblika razgradnje
herbicida.
Tabela 7
Maksimalno dopuštene količine herbicida (preparata) u tlu u
SSSR-u
Pesticid MDK (mg/kg)atrazin 0,5atrazin 0,01*banvel D 0,25betanal 0,25dalapon 0,55diuron 0,52,4-D 0,15linuron 1,0monoron 0,3prometrin 0,5simazin 0,2simazin 0,01*fenuron 1,8* - maksimalno dozvoljene količine prije sjetve osjetljivih kultura
Tabela 8
Maksimalno dozvoljene količine simazina u tlu (mg/kg) koje ne štete
poljoprivrednim kulturama
Kulturasadržaj humusa, u %
1-2 2,5-4 4,5-6duhan 0,01 0,02 0,03krastavci 0,02 0,04 0,06zob 0,02 0,04 0,07krmne trave 0,03 0,05 0,08jara pšenica 0,03 0,06 0,09ozima pšenica 0,04 0,07 0,10šećerna repa - - -stočna repa 0,04 0,06 0,10rotkvica 0,05 0,07 0,11rajčica iz sjemena 0,05 0,08 0,11suncokret 0,05 0,08 0,12krmne leguminoze 0,05 0,08 0,13kupus 0,06 0,09 0,13mrkva 0,06 0,10 0,13grah 0,06 0,10 0,14soja 0,07 0,10 0,15rajčica iz prijesadnica 0,07 0,10 0,14kupus iz prijesadnica 0,08 0,11 0,15krumpir 0,2 0,35 0,55proso 0,5 1,00 1,60
sirak 0,6 1,10 1,80
Tabela 9
Rezidualno djelovanje nekih herbicida godinu dana nakon aplikacije. Prosjek s
većeg broja lokacija
Herbicid doza
ječam proso šeć. repa lucerna rajčica pšenica
simazin 4 3,2 1,8 5,6 9,1 4,7 4,2diuron 4 3,6 1,9 3,6 0 4,1 2,6prometrin 1 0,9 0 0,6 0 0,3 1,6prometrin 4 2,1 1,0 1,5 1,8 7,4 3,4bromacil 1 2,5 2,0 3,2 4,6 4,6 4,3bromacil 4 4,5 4,2 5,5 10,0 6,0 6,2trifluralin 1 0,2 2,1 0,4 0,6 0 0,5trifluralin 4 1,4 5,3 4,0 1,1 1,8 0DCPA 8 1,3 0 0,9 2,0 0,7 1,8DCPA 32 0,8 3,9 3,0 0 1,3 0,3difenamid 4 1,9 1,1 1,9 0 0,7 0,7difenamid 16 2,1 1,4 2,0 0,9 1,8 2,0benzulid 4 0,6 2,0 2,3 0 1,4 0,2benzulid 16 1,4 5,5 3,7 2,0 0,5 1,3kloridazon 4 1,2 0 0,5 0,4 3,9 0,7kloridazon 16 2,3 1,4 1,9 0,7 2,8 3,3FW-925 4 0,4 0 0,5 1,7 0 0FW-925 16 1,4 1,1 1,5 2,0 1,7 0,8dikamba 4 1,1 1,3 0,9 2,4 1,5 0,3dikamba 16 1,5 1,9 2,0 2,9 2,4 1,2pikloram 1 1,4 1,4 4,2 9,6 5,2 4,7pikloram 4 2,3 2,9 5,3 10,0 5,8 2,5TBA 4 0,4 0,2 0,7 2,9 0,3 0,5prosjek lokacija
7 5 6 2 3 2
Fitotoksičnost ocjenjena po skali 0-10, gdje je 0 = bez oštećenja, 5 = blaga kloroza, zastoj rasta, 10 = sve biljke uginule
(Anderson, 1977)
Tabela 10
Minimalni rezidui herbicida u tlu koji izazivaju vidljive promjene na poljoprivrednim
kulturama (prosjek s tri lokacije)
Kulturarezidue herbicida, mg/kg
u sloju 0-15 cmlenacil linuron trifluralin
postrna repa 0,04 0,25 0,43salata 0,07b 0,28 1,06b
pšenica 0,09b 0,24b 0,19ječam 0,10a 0,39b 0,14zob 0,10a 0,33b 0,11b
repica 0,11 0,24 0,95b
grašak 0,13b 0,91 0,82ljulj 0,18b 0,49 0,10luk 0,18b 0,77b 0,66kukuruz 0,18a 0,41a 0,12mrkva 0,18 0,91 2,45peršin 0,18 0,91 2,45krumpir 0,21 0,67 0,82grah zrnaš 0,23 0,38 0,82cikla 0,83 0,49 0,10lan 0,94 1,00 1,72a)= samo s jedne lokacijeb)= samo s dvije lokacije
(Caverley, 1978)
OSVRT NA SADAŠNJE STANJE PRIMJENE HERBICIDA U RATARSKIM KULTURAMA
Protekla su puna četiri desetljeća otkako su u strne žitarice uvedeni "hormonski" herbicidi.
U međuvremenu, herbicidi su uvedeni i u mnoge druge ratarske kulture, tako da danas bez
njihove primjene ne možemo ni zamisliti uzgoj kukuruza, soje, šećerne repe, suncokreta ili
bilo koje iole ekonomski značajnije kulture. Posljednjih godina razvoj i primjena herbicida
toliko su uznapredovali da danas gotovo za svaku kulturu imamo u Jugoslaviji registrirano
po nekoliko desetaka različitih preparata. Na osnovu ovako širokog izbora preparata i
višegodišnjih iskustva, moglo bi se zaključiti da na ovom području nemamo nejasnoća ni
dilema. No, u praksi je stanje bitno drugačije. Dileme i nejasnoće nastaju već iz razloga što
herbicide možemo primjeniti prije sjetve, nakon sjetve ili nakon nicanja. U pojedinim
slučajevima i pri određenom stupnju zakorovljenosti, herbicide nije ni potrebno
primjenjivati. Zbog navedenog, sve se češće postavlja pitanje kada neku površinu treba
tretirati a kad tretiranje izostaviti. Po ugledu na iskustva iz entomologije, sve se češće
govori o "kritičnim brojkama", "pragu štetnosti", "racionalnoj primjeni herbicida" i sl..
Iako se pod ovim pojmovima krije više značenja, u osnovi oni obuhvaćaju primjenu
pesticida samo u slučaju kad za to postoji opravdana potreba. Tako tretiranje može biti
opravdano sa željom da se postigne maksimalni prirod, maksimalna ekonomska korist,
estetski učinak, smanjena mogućnost pada priroda i sl.
Svaki od navedenih slučajeva zasniva se na određenim teoretskim postavkama i na
provjerenim egzaktnim poljskim pokusima.
Na osnovu kompeticijskih poljskih pokusa Zindahl (1980.) je utvrdio da su odnosi između
korova i kulture takvi da grafički prikazani tvore sigmoidu ili kvazisigmoidu.
Drugim riječima to znači da su pri niskom stupnju zakorovljenosti gubici priroda neznatni,
kao i da se može odrediti kompeticijski prag štetnosti ispod kojeg nema utjecaja na prirod.
S druge strane Causens i sur. (1985.) su u svojim pokusima utvrdili da odnosi između
kulture i korova prikazani grafički tvore hiperbolu. Drugim riječima, autori su utvrdili da je
već kod niskog stupnja zakorovljenosti utjecaj korova na prirod značajan, te da
kompeticijski prag štetnosti ne postoji, pa je tretiranje potrebno izvesti u svakom slučaju
(vidi graf. br. 1 b). Iz vlastitog iskustva poznato nam je da se primjer a), odnosi na kulture
gustog sklopa kao što su strne žitarice i uljana repica, a primjer b), na okopavine kao što su
soja, šećerna repa, kukuruz i sl..
Graf. 1. Dva modela gubitka priroda u odnosu na stupanj (gustoću) zakorovljenosti:
sigmoidan (lijevo) i hiperboličan (desno)
Graf. 2. Koncept kompeticijskih odnosa kulture i korova (Bleasdale, 1973.)
Graf. 3. Period zakorovljenosti i prirod šećerne repe
Daljnjim proučavanjem kompeticijskih odnosa između kulture i korova, možemo uočiti da
korov ne utječe na prirod u svim fazama razvoja kulture jednako (vidi graf. 2). Iz
prikazanog se vidi da je u početku i pri kraju vegetacije utjecaj korova na prirod neznatan.
Također je očito da u određenoj fazi razvoja korov znatno utječe na prirod. Autor je taj
prirod nazvao "kritičnim periodom". Želimo li postići zadovoljavajući prirod, neminovno
je potrebno suzbiti korov u navedenom kritičnom periodu.
Grafikon broj 3, zorno prikazuje da korov u šećernoj repi nije potrebno suzbijati u početku
i pri kraju vegetacijskog ciklusa. Najveći prirod autori su polučili u slučaju kad je korov
ručno odstranjen u razdoblju od trećeg do devetog tjedna iza nicanja šećerne repe. Slična
zapažanja iznosi i američki istraživač Dowson (1985.). Navedeni autor je utvrdio da
kompeticijski odnosi između šećerne repe i korovne vrste Echinochloa crus-galli najviše
dolaze do izražaja u datim uvjetima u razdoblju između 5. i 11. tjedna iza nicanja.
Dikotiledona, korovna vrsta Chenopodium album sposobna je zbog nižih zahtjeva za
toplinom, otpočeti nicanje ranije te zbog toga nanosi šećernoj repi najveće štete u razdoblju
između 3. i 9. tjedna iza nicanjaSlična zapažanja iznosi Ammon (1986.). Proučavajući
kompeticijske odnose između kukuruza i korova (vidi graf. 5), autor navodi da utjecaj
korova na prirod najjače dolazi do izražaja nakon što kukuruz razvije 2-4 lista i traje sve
dok biljka ne izgradi 6-10 listova. To razdoblje autor naziva "periodom praga štetnosti".
Prije i poslije tog roka, korov kukuruzu ne šteti ili mu neznatno šteti. Iskustvo naših
predaka, uči nas da je upravo u tom razdoblju korov odstranjivan okopavanjem. Na osnovu
prikazanog, očito je da korov u većini ratarskih kultura treba suzbijati u "kritičnom
periodu" odnosno u razdoblju nakon nicanja. U našoj praksi situacija je iz temelja
suprotna. Tako u većini okopavina herbicide primjenjujemo prije ili neposredno nakon
sjetve. Dodatno post-emergence tretiranje obavljamo samo u slučaju kad pre-emergence
tretiranjem ne polučimo željene učinke. Na taj način najviše dozacije herbicida dajemo u
tlo upravo u vrijeme kad korov ne nanosi štete kulturi. U to vrijeme mlada tek iznikla
biljka, najosjetljivija je na prisustvo herbicida, pa je depresivno i fitotoksično djelovanje
česta pojava. Fitotksično djelovanje naročito dolazi do izražaja u kulturama za koje do
danas nisu pronađeni visokoselektivni pre-emergence herbicidi. Negativna strana pre-
emergence herbicida sastoji se i u činjenici da su često nedovoljno ili suviše perzistentni.
Nedovoljno perzistentni herbicid može "propustiti" korov u kritičnom periodu. S druge
strane suviše perzistentan herbicid (simazin i atrazin u kukuruzu) mogu rezidualnim
ostacima nanijeti štete narednoj kulturi. Suviše perzistentan herbicid ostavlja čisto tlo
tijekom cijele vegetacijske sezone. Čisto tlo je sklono eroziji i zbijenosti. U takvom tlu
dušik je podložan ispiranju. Na površinama bez korova korisni predstavnici entomofaune
ostaju bez izvorišta hrane, a štetni nanose veće štete kulturi. I kritične brojke pojedinih
štetnika u takvim uvjetima moraju se korigirati na niže. Perzistentniji preparat može
direktno utjecati na mikroorganizme u tlu a indirektno im može umanjiti broj iz razloga što
je suzbio korov kroz cijelu vegetacijsku sezonu. Na kraju, perzistentni preparati direktno
utječu na pojavu rezistentnih korova jer tijekom cijele vegetacijske sezone suzbijaju "S"
biotipove a ostavljaju slobodan prostor "R" biotipovima. U strnim žitaricama i uljanoj
repici pristup suzbijanju korova unekoliko se razlikuje. Kao što smo već napomenuli, pri
svakom stupnju zakorovljenosti nije potrebno vršiti tretiranje.
Graf. 4. Prirod korijena šećerne repe i masa stabljike Echinochloa crus-galli i
Chenopodium album
Graf. 5. Period praga štetnosti korova u kukuruzu
Da je to tako , najbolje se vidi i na primjeru prikazanom u tabeli broj 1.
Tabela 1- Postotak herbicidima tretiranih od ukupno zasijanih površina ječmom i
pšenicom na društvenom sektoru SR Hrvatske
Godina 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984
pšenica 85,9 87,3 80,3 81,2 73,9 81,0 75,4 83,5
ječam 71,8* 97,6* 87,5 78,8 73,4 76,8 92,3 71,3
Na privatnom sektoru postotak površina znatno je manji. Dati točnu prognozu, odnosno
odlučiti se kada tretirati a kada izostaviti tretiranje, nije lak posao. U tom smislu u
posljednje vrijeme nastoje se pronaći najpovoljnije metode po kojima će se utvrditi:
- konkurenski prag štetnosti
- ekonomski prag štetnosti
- ekonomsko optimalni prag
- sigurnosni (zaštitni prag)
- prognozirajući prag (kritični broj).
Predložene su i formule po kojima se mogu izračunati gubici i odrediti ekonomski prag
štetnosti.
PRIMJER ZA IZRAČUNAVANJE GUBITAKA PRIRODA PO CAUSENS-u, 1985.
YL = I d / (1+ Id / A)
d - gustina zakorovljenosti
YL - % gubitka priroda
I - % gubitka po jedinici zakorovljenosti pri nižem stupnju zakorovljenosti
A - % gubitka priroda pri višem stupnju zakorovljenosti
FORMULA ZA IZRAČUNAVANJE EKONOMSKOG PRAGA ŠTETNOSTI
D = (Ca+ Ch) / (HLYP)
d - ekonomski prag štetnosti
Ca - troškovi aplikacije
Ch - troškovi herbicida
H - proporcionalna redukcija zakorovljenosti zbog primjene herbicida
L - proporcionalni gubici priroda po jedinici zakorovljenosti
Y - prirod na nezakorovljenim površinama
P - cijena pšenice po jedinici težinskoj
(MARRA i CARLSON 1983.)
Prognozirati potrebu tretiranja, kritične brojke, u herbologiji nije baš jednostavan posao.
Naime, korov je sposoban više godina zadržati klijavost. Sjeme će se "probuditi" samo u
slučaju kad "osjeti" da su mu dobri izgledi za uspjeh. Tijekom vegetacije korov raste i
mijenja masu pa je njegov utjecaj na kulturu tijekom sezone različit. U gustom sklopu veći
broj jedinki iste vrste doseći će manju masu od jedinke iste vrste na osami. Nadalje, u
kulturi je istovremeno prisutno više različitih korovnih vrsta koje se u datim pedo-
klimatskim uvjetima nadmeću s njom. Zbog toga ih i treba promatrati kao cjelinu. U tom
smislu Ammon (1986.) predlaže da korove treba suzbiti u "kritičnom periodu štetnosti".
Prije i poslije tog roka korovi strnim žitaricama ne nanose veće štete pa ih ne treba ni
suzbijati (vidi graf. 6). Po prijedlogu istog autora, kritični period štetnosti korova u
pojednim kulturama prikazan je u graf. br. 7.
Graf. 6. Koncept praga štetnosti u herbologiji
Graf. 7. Pokrovnost tla kulturom i korovom u skladu s kritičnim periodom zakorovljenosti
Navedene prijedloge treba shvatiti kao orjentacijske jer će oni u jednom klimatu biti nešto
ranije a u drugom nešto kasnije. Također je značajno napomenuti da ovakav pristup
zahtjeva neposredno nakon donošenja odluke u kratkom vremenskom roku. Budući je
tretiranje u direktnoj vezi s klimatskim prilikama (vjetar, kiša, niske temperature) i fazom
razvoja kulture, na velikim površinama društvenog sektora, tehnički je gotovo nemoguće
izvršiti pravovremeno tretiranje. Dodamo li k tomu da se odluka o dozaciji i kombinaciji
herbicida donosi direktno na njivi, potrebno je u skladištu u svakom trenutku raspolagati s
većim brojem različitih preparata. Svi navedeni momenti ne ulijevaju nadu da će se u
skoroj budućnosti odustati od dosadašnjeg "tradicionalnog pristupa" u zaštiti ratarskih
kultura od korova.
LITERATURA
1. Ammon, E. et al. (1986.): Die Ziele der Unkrantberkäppfung im Wandel der Zeit,
Schweiz. Landw. Forschung, in Vorbereitung.
2. Bleasdale, J. K. A. (1973.): Plant Physiology in Relation to Horticulture, Macmillan,
London, p. 144.
3. Causens, R. et al. (1985.): To spray or not to spray: The theory behind the practice Brit.
Crap. Prat. Canf., Weeds, 671-678.
4. Dowson, J. H. (1965.): Competition between irrigated sugarbeets and annual weeds.
Weeds 13., 245-249.
5. Zindahl, R. L: (1980.): Weed Crop Competition. A. Review. International Plant
Protection Center, Corvallis, OR.
PROBLEM FITOTOKSIČNOG I REZIDUALNOG DJELOVANJA HERBICIDA U
PŠENICI, SOJI I ŠEĆERNOJ REPI
Selektivno odnosno fitotoksično djelovanje nekog herbicida ovisi o čitavom nizu različitih
faktora. Pored pedo-klimatskih faktora, selektivnost uvelike ovisi i o reakciji tla, načinu
aplikacije, rezidualnim ostacima u tlu, tipu i načinu djelovanja herbicida, sortnoj
osjetljivosti i mnogim drugim faktorima. Pod pojmom pedološki faktori, prije svega
mislimo na sadržaj organske tvari i zastupljenosti glinastih čestica u tlu. Gotovo jednaku
važnost treba pokloniti reakciji tla i njegovoj sposobnosti za izmjenu jona. Navedeni
faktori od presudnog su značaja kod određivanja dozacije nekom zemljišnom herbicidu jer
herbicidni (fitocidni) efekt može izazvati samo ona količina herbicida koja ostaje slobodna
(nevezana) u topivoj fazi tla. Drugim riječima, biljka može upiti (apsorbirati) samo dio od
primijenjene doze herbicida. Koliko će herbicida ostati dostupno biljci uglavnom ovisi o
tipu tla. Ukoliko je neko tlo siromašno s organskom masom odnosno s glinenim česticama
i sposobnost za vezivanje (adsorpciju) herbicida mu je slaba. S oborinama herbicid će u
takvom tlu dospjeti u topivu fazu, a s većim količinama kiše i u zonu korijena kulturne
biljke, pa je i mogućnost fitotoksičnog djelovanja u ovakvom tlu veća. S druge strane ista
količina herbicida u tlu s visokim sadržajem organske mase i koloidnih čestica bit će
adsorbirana u većoj količini pa će u topivoj fazi ostati nedovoljna količina da izazove
herbicidno djelovanje odnosno suzbije neželjeni korov. Iz prikazanog se vidi da dozacija
mora varirati s obzirom na tip tla. Zbog navedenog i preporuka za upotrebu nekog
herbicida redovito se izdaje u nižim količinama za lakše odnosno u višim za teža i
humusom bogatija tla. U našoj praksi na žalost ne pridajemo dovoljno pažnje tipu tla.
Nerijetko se događa da pojedini kombinati od nekoliko desetaka tisuća hektara preporučuju
uniformne dozacije za sve površine. Rezultat ovakvog rada je nedovoljna efikasnost na
korove ili nedovoljna selektivnost odnosno fitotoksičnost. Fitotoksično djelovanje
zemljišnog herbicida ne ovisi samo o tipu tla. Klimatske prilike veoma često su odlučujući
faktor o kojima ovisi kako djelotvornost tako i selektivnost. Naime, primjena herbicida
najčešće se vrši tako da se sredstvo nanosi na površinu tla. Da bi s površine dospio u zonu
nicanja korova, (2-4 cm) potrebna je kiša. Ukoliko duže vrijeme nakon aplikacije izostanu
oborine, izostat će i djelovanje herbicida. Međutim obilne oborine naročito na laganom
pjeskovitom tlu mogu sredstvo isprati u dublji sloj tj. u sloj razvoja korijena kulturne
biljke. U tom slučaju biljka će biti izložena većoj koncentraciji (neselektivnog) herbicida
pa će uslijediti fitotoksičnost. U praksi su veoma česti slučajevi fitotoksičnog djelovanja
herbicida izazvanog uslijed jačih oborina i to naročito u prvom dijelu vegetacije dok se
korijen kulture nalazi u plitkom površinskom sloju. Primjenom herbicida nakon nicanja
odnosno post-emergence primjenom, situacija je unekoliko drugačija. Selektivnost je u
ovom slučaju ovisna o anatomsko morfološkoj građi kulture odnosno sorte ili hibrida s
jedne strane i klimatskih faktora s druge strane. Naime, selektivnost se u ovom slučaju
zasniva na činjenici da korov, zbog položaja i anatomske građe lista upija veću količinu
herbicida od kulture. Zbog apsorpcije neznatne količine sredstva, kultura nastavlja rasti
neoštećena ili s određenim depresijama dok korov ugiba. Iz prikazanog se može zaključiti
da će kultura u dobroj fiziološkoj kondiciji bolje podnijeti primijenjenu količinu herbicida
od oslabljene. Zbog navedenog nerijetko se dešava da usjev oslabljen golomrazicom,
nepravilnom gnojidbom oštećen od bolesti, štetnika, vode ili rezidualnih ostataka biva jače
oštećen. I klimatske prilike u vrijeme post-emergence primjene uveliko utječu na
selektivnost. Ukoliko se temperatura zraka neposredno nakon aplikacije spusti ispod 8°C
žitarice će teže podnijeti hormonske herbicide. S druge strane visoke temperature ubrzat će
apsorpciju kontaktnih herbicida pa će i fitotoksični učinak biti znatno jači. Za našu zemlju
od osobite važnosti su i rezidualni ostaci nekih perzistentnih herbicida. Naime, kukuruz u
strukturi sjetve zauzima preko 50% površina. Kako za suzbijanje korova u ovoj kulturi
koristimo atrazin kao osnovni herbicid to rezidualni ostaci ovog perzistentnog herbicida
pričinjavaju veoma velike štete kulturama koje ga smjenjuju u plodoredu. Naime, zbog
nepravilno izabrane dozacije ili nepovoljnih klimatskih faktora (suša) primijenjena
dozacija do kraja vegetacije se ne razgradi. Posijemo li na iste površine osjetljive kulture
na atrazin biti ćemo svjedoci velikih šteta. Šteta može uslijediti i u slučaju kad se u tlu
nalaze subletalne dozacije ukoliko se novozasijana kultura tretira nekim od manje
selektivnih herbicida. Vezano na navedene momente, u daljnjem izlaganju osvrnut ćemo se
na najčešće pogreške koje se u našoj praksi dešavaju kod izbora i primjene herbicida u
pšenici, šećernoj repi i soji.
Pšenica
Općenito gledano, bijele žitarice kao kulturee gustog sklopa ne zahtijevaju primjenu
herbicida na svim površinama. Zbog svog habitusa i gustog sklopa pšenica sprečava razvoj
većini korova niskog rasta, pa je njihov utjecaj na prirod pogotovo ako nisu zastupljeni u
većem broju od malog značenja. Štete pričinjavaju korovi visokog habitusa kao i oni koji u
pšenici nalaze oslon. Zbog toga je prije donošenja odluke potrebno pregledati sve površine
te na osnovu botaničke analize donijeti odluku da li ili ne prskati, kao i kojim herbicidom
obaviti tretiranje. Najčešće pogreške koje se dešavaju kod primjene u odnosu na fazu
razvoja žitarica. Selektivnost fenoksiderivata masnih kiselina (2,4-D, MCPA, MCPA i 2,4
DP) zasniva se na činjenici da žitarice u određenoj fazi razvoja imaju uspravno, a korovi
vodoravno položen list. Zbog toga korov upija veću a kultura manju količinu herbicida. Iz
prikazanog se vidi da je pravovremeno tretiranje odnosno utvrđivanje rokova tretiranja od
najveće važnosti. Navedene herbicide žitarice najbolje podnose u vrijeme punog pa do
završetka busanja. Po Feekes skali navedeni stadiji označuju se sa G-H. Odrediti točno
navedenu fazu razvoja u polju nije jednostavno. Baš zbog tog razloga u početku primjene
"hormonskih" herbicida praktičari su se pomagali brojanjem listova. Tako je već prije
dvadesetak godina utvrđeno da su pšenica odnosno ječam najtolerantniji prema 2,4-D i
MCPA herbicidima u vrijeme kad se već razvio 6. list na osnovnom busenu. Kasnije je
utvrđeno da se brojanje listova ne može uvijek uzeti kao meritoran momenat za
određivanje roka tretiranja, naročito ne kod ozimih žitarica. Naime, ozimine često preko
zime "izgube" donje listove pa to može praktičara dovesti do zablude. Zbog toga je od
strane Zodaksa, Changa i Konzeka (Wed. Resh. 1974) predložena nova metodika za
određivanje roka primjene herbicida. Predložena decimalna metoda istovremeno obuhvaća
broj listova i fenološke faze. Tako se npr. stadij 5 listova istovremeno označava i brojem
primarnih i sekundarnih busenova (4) a i opisom položaja glavne vlati. Na ovaj način
moguće je točnije odrediti pravovaljano vrijeme primjene. Pravilan moment primjene od
osobitog je značaja za selektivnost. Naime, ranija primjena herbicida izazvat će oštećenja
koja se reflektiraju u vidu smotanog lista.
Ovaj simptom u praksi se još naziva "lukov list" . Iz ovako smotanog lista klas se teško
izvlači pa i kad se izvuče jako je deformiran. Budući da ranija primjena herbicida pada u
vrijeme početka formiranja klasa na konusu rasta, to su kasnije oštećenja vidljiva na
klasićima u vidu izduženih gluma i lema, i u nepravilnom rasporedu klasića, koji su na
normalnom klasu raspoređuju pravilno alternativno. Ova oštećenja ne moraju rezultirati
umanjenim prirodom. Češće se dešava da je u gornjem dijelu oslabljena os klasića pa ju
vjetar lako slomi. Kvaliteta zrna u ovakvim klasićima opada, a brašno je s manjim
sadržajem dušičnih tvari. Klijavost najčešće nije umanjena. Da bismo izbjegli ova
oštećenja treba izbjegavati tretiranje prije 5-6 lista kod jarih žitarica, tj. Nakon razvoja 6.
lista kod ozimih žitarica, odnosno u vrijeme kad list iz prostatnog zauzima erektivan
položaj. Stupanj oštećenja kod ranije primjene u mnogome ovisi o herbicidu, primijenjenoj
dozaciji i formulaciji. Tako 2,4 D u formi estera izaziva najveća oštećenja, dok niže doze
(0,75 kg/ha) MCPA ne ostavljaju nikakve štete. Kasnija tretiranja imaju znatno veći utjecaj
na prirod. Budući se ova tretiranja poklapaju s formiranjem polena i sjemenskog zametka,
utjecaj na diobu staničja je veoma izražen. Rezultat ovakvog kasnog tretiranja su sterilni
klasići sa šturim zrnjem. Klas se uslijed toga stanji, klasići se priljube uz os i čitav klas
poprimi izgled mišjeg repa. Slične simptome izazivaju i herbicidi na osnovi dikambe, TBA
i DCPA s još jačim utjecajem na prirod. Kao što smo već rekli, do ovakvih oštećenja dolazi
ukoliko se herbicid primjeni nakon početka vlatanja. No često se dešava da izvjestan broj
klasova iskazuju ova oštećenja i u slučaju kad je herbicid pravovremeno primijenjen. Ako
su u vrijeme primjene vladale nepovoljne klimatske prilike ili ako je herbicid upotrebljen u
višoj od propisane količine, oštećenja su veoma izražena. Općenito gledano, žitarice lakše
podnose primijenjeni herbicid ukoliko su uvjeti za rast i razvoj povoljni. Stres bilo koje
vrste doprinijet će jačem oštećenju. Niske temperature u vrijeme i neposredno nakon
primjene herbicida redovito rezultiraju jačim oštećenjima. Pšenica uzgajana na površinama
sa subletalnim dozama atrazina također teže podnosi primijenjeni herbicid. Zbog toga u
takvim slučajevima prednost treba dati herbicidima s kontaktnim načinom djelovanja.
Kontaktni herbicidi uključuju benazolin, bentazon, joksinil, bromoksinil i dinoseb s većom
sigurnošću i boljom selektivnošću mogu se primjeniti ranije i kasnije od propisanog roka
za fenoksi herbicide. Iz prikazanog se vidi da je rok za primjenu herbicida u ozimim
žitaricama veoma kratak. U našim klimatskim uvjetima on najčešće iznosi 10 dana i pada u
razdoblju od konca ožujka pa do sredine travnja. Oduzmemo li dane s vjetrom, zatim one
kad se noćne tempe. zraka spuštaju gotovo do 0°C, te dane s kišom koja ne smije pasti 4-6
sati nakon tretiranja, broj dana povoljnih za tretiranje još se više smanji. U tako
nepovoljnim godinama površine zasijane pšenicom ili se ne tretiraju ili se tretiranja
obavljaju kasno. Zbog toga su u takvim godinama i oštećenja jače izražena. Osjetljivost
sorata na spomenute herbicide nema osobitog praktičnog značenja. Selektivnost je znatno
više uvjetovana vremenom busanja i izgledom sorte nego genetskim faktorima. Naime,
čitav niz sorata ranije busa pa ranije i prolaze određene organogenetske etape. Takve sorte
treba prve uključiti u program tretiranja. I sorte koje tvore prostatni oblik busa manje su
selektivne. U ovom slučaju s prskanjem treba pričekati dok list ne poprimi uspravan
položaj. Sortna osjetljivost dolazi međutim veoma često do izražaja kod herbicida
namijenjenih za suzbijanje korova trava (Avena fatua, Apera spica-venti, Alopecurus
myosurioides i dr.). Za ovu svrhu koriste se herbicidi sa specifičnim zahtjevima. Naime, od
ovih herbicida zahtijeva se da suzbijaju korove trave u kulturi- travi. Ovdje postoje
slučajevi veoma izražene genetske osjetljivosti kao i potpune selektivnosti. Zbog toga bi
prije upotrebe metoksurona, klortolurona, metobenztiozurona, nitrofena, izoproturona i
mnogih drugih herbicida trebalo ispitati domaći sortiment na ove herbicide. Također je
jednako važno da se na grupu antigraminearnih herbicida ispita svaka nova kreacija prije
no što uđe u širu proizvodnju. Na žalost, moramo konstatirati da ovakva istraživanja u
našoj zemlji nisu sistematska te da za većinu naših sorata nemamo podatke.
Soja
Industrijski uzgoj soje kao okopavine praktički ne možemo ni zamisliti bez primjene
herbicida. U svijetu a i u našoj zemlji za ovu svrhu raspolažemo velikim brojem različitih
herbicida. Svaki od njih ima uz poznate nam prednosti i čitav niz nedostataka. Naime,
vezano na agrotehničke i klimatske faktore selektivnost mnogih herbicida koji se koriste u
soji često nije dovoljna. Tako npr. čitav niz široko korištenih dinitroanilina pod određenim
nepovoljnim klimatskim prilikama izazivaju veoma uočljiva oštećenja. Zbog fotolabilnosti
i sklonosti isparavanju dinitroanilini (trifluralin, dinitramin, kloretalin, nitrolin i dr.)
oruđem se unose u tlo na dubinu 8-10 cm prije sjetve soje. Ukoliko su prilike za nicanje i
razvoj povoljne, navedeni herbicidi neće izazvati nikakva oštećenja. Međutim, nerijetko se
dešava da neposredno nakon sjetve padnu jače oborine. Ukoliko je tlo finije strukture i ako
postoji sklonost stvaranju pokorice primijenjeni herbicid u takvim prilikama razvit će veću
koncentraciju lako hlapljivih para. Budući u nepovoljnim uvjetima naklijala biljka ne može
probiti sloj pokorice, izložena je duže vrijeme višoj koncentraciji herbicida. Kako navedeni
herbicidi utječu na nepravilnu diobu i izduživanje staničja, to će parama izloženi hipokotil
pretrpjeti veoma jaka oštećenja. Rezultat tih oštećenja je slabo razvijeno sekundarno
korijenje te skraćen i odebljao hipokotil. Kad biljka izbije na površinu jedno vrijeme
zaostaje rastom za netretiranim biljkama, a korijenu je potrebno duže vremensko razdoblje
da rastom stigne biljke s kontrolnih parcela. U praksi smo često bili svjedoci ovakvih
oštećenja izazvanih trifuralinom (Treflanom) koji se dosta često koristi kao selektivni
herbicid u soji. Na našu sreću oštećenja nemaju bitnog utjecaja na prirod jer se biljke
kasnije regeneriraju. No bilo je slučajeva da trifuralinu dodani komplementarni herbicid
linuron (Afalon) ili prometrin (Gesagard) s kišama također s površine dospije u zonu
razvoja korijena. U tom slučaju posljedice su znatno gore jer navedeni inhibitori
fotosinteze znaju znatno prorijediti sklop. U našoj praksi protiv širokolisnih korova
najčešće se koriste herbicidi na osnovi prometrina ili linurona. U posljednje vrijeme osjeća
se tendencija da se navedeni herbicidi zamijene metribuzinom (Sencorom). Svi navedeni
herbicidi po tipu djelovanja spadaju u grupu inhibitora fotosinteze. Selektivnost im se
zasniva na činjenici da s površine tla ne dospijevaju ni s jačim oborinama u zonu razvoja
korijena (prostorna selektivnost). Međutim, soja veoma često smjenjuje kukuruz u
plodoredu. Kukuruz se redovito tretira s veoma perzistentnim herbicidom atrazinom. U
sušnijim godinama i pravilno odabrana dozacija atrazina ostavlja izvjesnu količinu
nerazgrađenih rezidua sve do sjetve soje. Najčešće te količine atrazina uz normalnu obradu
i distribuciju u oraničnom sloju ne predstavljaju veću opasnost po uzgoj soje. Ako na
ovako atrazinom kontaminiranu površinu primijenimo jedan od navedenih herbicida pa ako
se do korijena isperu i samo subletalne dozacije, onda se sumira neželjeni efekt subletalne
doze npr. sencora i atrazina koji također djeluje kao inhibitor fotosinteze. U tom slučaju
više ne govorimo o subletalnim već o letalnim dozacijama koje mogu znatno prorijediti
sklop. Zbog toga se na površinama za koje je utvrđeno da sadrže subletalne dozacije
atrazina treba izbjegavati tretiranje s navedenim herbicidima. Drugi način da se izbjegnu
štete jest dublja sjetva. Na ovaj način korijen biljke otpočinje razvoj u dubljem sloju pa je
manja mogućnost da će navedeni herbicidi ispiranjem dospjeti do korijena. Zbog tog
razloga se uz dozvolu za primjenu Afalona ili Sencora u SAD-u propisuje i minimalna
dubina sjetve. Već smo u nekoliko navrata napomenuli da je dozacija nekog herbicida u
tijesnoj vezi s tipom tla. Tlo s visokim sadržajem organske mase, odnosno koloida
adsorbirat će veću količinu primijenjene dozacije pa će u topivoj fazi ostati manja
koncentracija biljci dostupnog herbicida. S druge strane manji sadržaj org. mase i koloida u
tlu ostavljaju veću količinu aktivnog herbicida u topivoj fazi pa je i fitotoksično djelovanje
na takvim tlima češće. I pH uveliko odlučuje o selektivnosti. Tla s nižom vrijednošću pH
sposobna su zbog bolje disocijacije vezati veću količinu herbicida. Zbog toga se dešava da
alkalična tla naročito s pH većim od 7,4 vežu malu količinu prometrina, linurona ili
metribuzina pa su i fitotoksičnosti na ovakvim površinama znatno češće. Neselektivno
djelovanje herbicida naročito dolazi do izražaja na neujednačenim tablama. Zbog toga na
ovakvim površinama prednost treba dati herbicidima užeg terapeutskog indexa
(selektivniji) ili onim koji ne iskazuju jaku adsorpciju. Rezidualno djelovanje atrazina i
njegov fitotoksični učinak na soju, poznat je od samog početka uvođenja ovog herbicida u
praksu. Neželjeno fitotoksično djelovanje ostataka atrazina naročito dolazi do izražaja u
sušnim godinama kao i onim sa oštrim zimama. U takvim uvjetima mikrobiološka
aktivnost tla je usporena pa je time usporen i raspad atrazina. I na tlima s višom pH
vrijednošću sadržaj ostataka je veći. Zbog toga se nastoji, na površinama za koje znamo da
će u narednoj godini biti zasijane nekom osjetljivom kulturom, u kukuruzu dati prednost
manje perzistentnim herbicidima od atrazina. Takav preparat je na primjer cianazin.
Dubokom obradom mogu se donekle ublažiti neželjeni ostaci kod atrazina. No ova mjera
ne pruža veću garanciju jer fitotoksični efekti ovise prvenstveno o tipu tla. Tako ista
količina rezidua u jednom tlu ne mora biti fitotoksična dok u drugom može izazvati jača
oštećenja. Post-emergence herbicidi u soji od manjeg su značenja u našoj zemlji. Za ovu
svrhu koristi se protiv širokolisnih korova bentazon odnosno diklofop-metil protiv trava.
Pri višim temperaturama i u slučaju kad se bentazonu doda ulje ili okvašivač, apsorpcija od
strane biljke je veća. Ukoliko je istovremeno i sadržaj vlage u zraku velik, navedeni
preparat može izazvati nekrotične ožegotine na listu soje, koje redovito imaju samo
prolazni karakter.
Šećerna repa
S gledišta primjene herbicida , šećerna repa je jedna od najosjetljivijih kultura. Doskora
smo raspolagali s veoma malim brojem selektivnih preparata pa se je i praksa vezala
isključivo na nekolicinu. Danas raspolažemo s priličnim brojem herbicida a najčešće se
koriste kloridazon, lenacil, fenmedifam, metamitron i etofumesat protiv širokolisnih te
metolaklor, cikloat i diklofop-metil protiv uskolisnih korova. Od navedenih preparata
relativno dobru selektivnost iskazuju kloridazon, metomitron i diklofop-metil pa su
fitotoksični efekti izazvani njihovom primjenom veoma rijetki. Kloridazon se primjenjuje
nakon sjetve, a prije nicanja, tj. preko tla, a u posljednje vrijeme sve mu je češća primjena i
nakon nicanja šećerne repe, naročito protiv kasnonicajućih ljetnih korova. Za ovu svrhu
prednost se daje formulaciji u obliku koncentrirane suspenzije (flowable). Budući su
čestice kloridazona u ovakvoj formi finije, a i aplikacija pada u toplije vrijeme, to se često
dešava (naročito kod primjene koktela) da ova post-emergence primjena izaziva određena ,
doduše prolazna nekrotična oštećenja. Znatno češće i po konačnom utjecaju na sklop teža
oštećenja izaziva herbicid fenmedifam (Betanal). Betanal je kontaktni herbicid s izraženom
inhibicijom procesa fotosinteze. Kao i kod većine herbicida s kontaktnim djelovanjem,
apsorpcija se bolje odvija u uvjetima veće relativne vlage i viših temperatura. Ukoliko je i
intenzitet svjetla jači (pojačana fotosinteza) i fitotoksični učinak je veći. Zbog toga
tretiranje ovim preparatom treba izbjegavati tokom jutarnjih sati, u vrijeme podneva kao i
pri visokim temp. zraka i pri visokom sadržaju vlage. Lenacil je s druge strane veoma
potentan herbicid. Terapeutski index u šećernoj repi mu je prilično širok, što će reći da je
količina potrebna da izazove fitotoksično djelovanje veoma blizu potrebne količine da
suzbije korov. Selektivnost ovom preparatu isključivo se zasniva na činjenici da je sredstvo
veoma adsorptivno pa ga ni jače oborine ne ispiru u zonu korijena. Na lakšim tlima i pri
jačim oborinama i kod plitke sjetve veoma često ovaj preparat izaziva prolaznu
intravenalnu klorozu na listu šećerne repe. Zbog toga je njegova primjena na tlima sa
niskim sadržajem humusa i koloidalnih čestica problematična pa ju treba izbjegavati.
Početkom sedamdesetih godina kad smo u praksu uvodili cikloat kao komplementarni
herbicid lenacilu, u određenim proizvodnim područjima oštećene su veće površine šećerne
repe. Do oštećenja je došlo iz razloga što se cikloat kao lako hlapiv tiokarbamat mora
oruđem unijeti u tlo prije sjetve repe. Da bi izbjegli dvostruko tretiranje, proizvođači su
zajedno s cikloatom u tlo unijeli i lenacil. Ovim zahvatom neselektivni lenacil unijet je u
apsorpcionu zonu mladog korijena. Da nesreća bude veća, 1973. uslijedilo je hladno i
vlažno proljeće. U takvim uvjetima razvoj mlade biljke sporo se odvijao pa je korijen duže
bio u dodiru sa tretiranim slojem tla. Rezultat ovako nepravilne primjene bio je znatno
prorijeđen sklop šećernoj repi. I sam cikloat u hladnim i vlažnim uvjetima zaustavlja rast i
razvoj šećernoj repi. Zbog toga je u takvim uvjetima lako uočiti tipičnu deformaciju mlade
biljke koja listove formira u obliku "kupusove glave". Na sreću ova pojava nikad nije
masovna i ima samo sporadično značenje. Posljednjih godina protiv monokotiledonskih
korova široko se primjenjuje metolaklor (Dual). Kao pripadnik grupe kloracetanilida
metalaklor prvenstveno utječe na sintezu proteina. U pojedinim godinama na tlima sa
manjim sadržajem organske mase i kiselom reakcijom, sredstvo lakše dospije u zonu
korijena gdje zbog bolje disocijacije biljci ostaje dostupno u većoj količini. Ukoliko se
primjeni i viša dozacija (3 L/ha Duala 500), biljke izvjesno vrijeme zaostaju rastom i
sporije se razvijaju. Na sreću ova fitotoksičnost ima samo depresivan karakter. Kad biljke
korijenom probiju dublje uslijedi i brži rast i razvoj. Za uzgoj šećerne repe znatno veću
opasnost od svih do sad spomenutih selektivnih herbicida predstavljaju ostatne količine
atrazina iza kukuruza. Naime, zbog potrebe za šećernom repom plodored je veoma uzak,
pa šećerna repa dolazi iza kukuruza najčešće u drugoj godini. Ukoliko su na dotičnim
površinama primijenjene veće količine atrazina te ako su i klimatske prilike bile sušne,
raspored ovog perzistentnog preparata je usporen. Dospije li šećerna repa na površine i sa
subletalnim dozama atrazina u najboljem slučaju uslijedit će usporen rast i razvoj. Znatno
češće ostaci atrazina imaju direktan utjecaj na prirod. Koja količina atrazina će izazvati
određena oštećenja teško je reći. Naime, kritičnu vrijednost uvijek treba promatrati u
odnosu na tip tla. Tako ista količina rezidua na lakšem tlu može potpuno prorijediti sklop
dok u težem izazvati zaostajanje u rastu. Za primjer navodimo pokus iz 1977. godine.
Šećerna repa sijana je na kontaminiranim površinama lesiviranog smeđeg tla. Tokom
svibnja biljke su pokazivale izražene simptome fitotoksičnosti. Tražeći količine atrazina
kao uzrok ovom stanju naišli smo na sljedeće:
- biljke zaostaju u rastu, rubovi starijih biljaka pokazuju žućenje. U tlu je metodom plinske
kromatografije nađeno 0,05-0,073 ppm atrazina. Neoštećena šećerna repa razvijala se je u
tlu sa 0,02 ppm. Kontaminirana pokusna parcela odavala je po vidljivim simptomima
neujednačenu distribuciju ostataka atrazina. Mjerenjem priroda nađeno je da je on u
usporedbi sa susjednom nekontaminiranom parcelom manji za 25-30%. Za uzgoj šećerne
repe a i mnogih drugih ratarskih kultura znatno veću opasnost od svih do sad spomenutih
selektivnih herbicida predstavljaju ostatne količine atrazina od kukuruza. Već od samog
početka uvođenja triazina u praksu, uočene su štete na kulturama koje smjenjuju kukuruz u
plodoredu. Zbog toga su glavna istraživanja usmjerena u ovom pravcu. Iz rezultata mnogih
autora danas znamo da osjetljivost pojedinih ratarskih kultura prema atrazinu raste ovim
redom: kukuruz, sirak, soja, pšenica, lan, suncokret, ječam, šećerna repa, zob, uljana repica
itd. U veoma osjetljive kulture spada duhan, lucerna, djetelina, i mnoge povrtne kulture.
Proučavajući faktore o kojima ovisi perzistentnost većina autora na prvo mjesto svrstava
tip tla. U gotovo svim istraživanjima utvrđeno je da raspad atrazina brže teče u tlima
bogatijim humusom. Zbog toga su i rezidualni ostaci veći u pjeskovitijim tlima. Brži
raspad atrazina u navedenim tlima u uskoj je vezi sa mikroorganizmima. Naime, najveći
dio razgradnje (inaktivacije) atrazina odvija se uz pomoć mikroorganizama tla. Kako je
mikrobiološka aktivnost u humusom bogatim tlima veća, to i inaktivacija u ovakvoj sredini
brže teče. Ukoliko su prisutne i obilnije kiše, pa ako se čitav proces odvija u toplijem
klimatu, razgradnja će biti još više ubrzana. Iz prikazanog se vidi da su opasnost po rast i
razvoj kultura koje smjenjuju kukuruz u plodoredu veće u sušnijim i hladnijim područjima.
Da je tomu tako, u više navrata uvjerila se i naša praksa. Veće štete na osjetljivim
kulturama redovito se javljaju u istočnim tj. kišom siromašnim područjima, a najveća
oštećenja javljaju se u godinama koje nastupaju po izrazito sušnoj prethodnoj sezoni.
Došavši do spoznaje da atrazin i pored ogromne koristi nanosi često još veće štete,
praktičari su postavljali pitanje koje ostatne količine atrazina štete pojedinoj kulturi.
Odgovor na ovo pitanje veoma je teško dati. Tako npr. ista količina rezidua u lakšem tlu
može potpuno prorijediti sklop, dok u težem i humusom bogatijem tlu djeluje depresivno
ili izaziva zaostajanje rasta. Za primjer navodimo pokuse iz 1977. godine. Zbog toga
kritične vrijednosti treba uvijek promatrati u odnosu na tip tla. Dosadašnja istraživanja na
području IPK-Osijek na tri tipa tla, a u odnosu na zob i uljanu repicu dozvoljavaju sljedeće
preporuke:
- smeđe lesivirano tlo, 0,08 ppm za uljanu repicu i 0,15 ppm za zob- ritska crnica: 0,15
ppm za uljanu repicu odnosno 0,40 ppm za zob- ravničarski pseudoglej: 0,09 ppm za
uljanu repicu, odnosno 0,25 ppm za zob. Kao primjer različitog ponašanja pšenice i
šećerne repe na ostatke atrazina navest ćemo još dva primjera ispitivanja iz 1977. sa istog
područja. Na ritskoj crnici došlo je do znatnog oštećenja pšenice sijane iza kukuruza.
Budući su oštećenja uzduž parcele bila neujednačena, uzeti su uzorci tla sa različitih
mjesta. Metodom plinske kromatografije nađeno je sljedeće: jako oštećena pšenica
(potpuno odumiranje biljaka) razvijala se u tlu koje je do 10 cm dubine sadržavalo 0,698
ppm. Srednje oštećena pšenica (listovi znatno nekrotizirali) zapažena je na površinama
koje su sadržavale 0,204 ppm atrazina. Zdrav usjev na istoj lokaciji razvijao se na tlu koje
je sadržavalo 0,02 ppm atrazina. Na smeđem lesiviranom tlu iste godine posijana je
šećerna repa iza kukuruza. Tokom svibnja biljke su iskazivale tipične znakove
fitotoksičnosti. Tražeći količine atrazina kao uzrok ovom stanju nađeno je slijedeće: -
biljke zaostaju rastom, rubovi starijih listova pokazuju žućenje. U tlu je metodom plinske
kromatografije nađeno 0,05-0,073 ppm atrazina. Neoštećena šećerna repa razvijala se je u
tlu koje je sadražavalo 0,02 ppm. Kontaminirana pokusna parcela odavala je po vidljivim
simptomima neujednačenu distribuciju atrazina. Mjerenjem priroda na ovoj parceli
utvrđeno je da je u usporedbi sa susjednom neoštećenom parcelom bio manji za 25-30%.
Veće količine atrazina (naprijed naznačene kao kritične brojke) mogu se umanjiti dubokom
obradom. Nakon obrade analizu bi trebalo ponoviti. Ukoliko se utvrdi da tlo i nakon
obrade sadrži veće količine atrazina, površinu treba zasijati manje osjetljivom kulturom.
Ukoliko se ista površina zasije ponovno kukuruzom, treba nastojati da se atrazin zamijeni
manje perzistentnim drugim preparatom. Opasnost od rezidualnog djelovanja atrazina u
narednoj godini može se izbjeći i tako da se uz reduciranu količinu atrazina primjeni neki
komplementarni herbicid s bržim raspadom (Lasso, Dual).