Modul: Osnove fitomedicine

Dio: Herbologija

- skripta za učenje

Prof. dr. Zvonimir Ostojić

KOROVI

prilagođeno iz: Maceljski M., Cvjetković B., Igrc-Barčić J., Ostojić Z. (1997). Priručnik iz zaštite bilja (za zaposlenike u poljoprivrednim ljekarnama). Zavod za zaštitu bilja u RH,

Zagreb

U jednom od svojih prvih priručnika poznati američki znanstvenik A.S.Crafts kaže " u

početku nije bilo korova ". Ovim riječima autor je htio reći da do pojave čovjeka nije bilo

korova. I zaista, onog trenutka kad se čovjek počeo organizirano baviti poljodjelstvom ,

korovi su postali dijelom njegove svakodnevnice. Uzgajajući kulturno bilje čovjek je

zajedno s njim "uzgojio" i njihove neželjene pratitelje, koje je kasnije nazvao korovom.

Stoga nije slučajno da je poznati botaničar de Candola još u prošlom stoljeću kao korov

označio "protiv volje poljoprivrednika kultivirane biljke". Po toj definiciji smatramo

korovom svaku biljnu vrstu koja raste zajedno s kultiviranom biljnom vrstom. Tako i

suncokret npr. možemo smatrati korovom kad se javlja u šećernoj repi, soji ili uljanoj

repici, jednako kao što su raž, ječam ili zob korovi ako se javljaju u pšenici ili uljanoj

repici. Čak što više, pšenica određene sorte jest korov ako raste zajedno u kulturi s drugom

sortom pšenice koju uzgajamo kao sjemensku robu. Iz prikazanog vidi se da su korovi

pratitelji kulture. Oni su zajedno s kulturom udruženi u biljne zajednice (fitocenoze).

Vezani su uz čovjekovu djelatnost (definicija Crafta) te su zapravo antropofiti kao i

kulturne biljke. Nastali su u vrijeme i zajedno s čovjekom. Stoga se s razlogom kaže da je

korov stvorio čovjek. Botaničar Thellung kaže isto ali na drugi način. Njegova definicija

"korove je stvorio plug" upućuje na isti zaključak. U novije vrijeme pojam korov dobio je

šire značenje. Tako američki znanstvenik Klingman kaže da je korov "biljka koja raste na

neželjenom mjestu, odnosno biljka izvan mjesta". Drugim riječima, korovi nisu uvijek

samo biljne vrste koje se javljaju u kulturi. Danas govorimo o korovima koji se pojavljuju

na melioracijskim sustavima (vodotocima, kanalima, ribnjacima, jezerima i sl.). Korovi su

veliki problem na željezničkim prugama, industrijskim objektima, aerodromima, zatim uz

putove i staze, na sportskim objektima, parkovima, ispod dalekovodova, u šumama i sl. U

svim rečenim slučajevima govorimo o biljnim vrstama (korovima) na neželjenom mjestu.

Upravo tako i glasi definicija Andersena koji kaže da je korov "svaka biljka koja raste na

mjestu gdje to ne želimo". Slično govori i definicija Georgije koja kaže da je korov "biljka

koja raste na mjestu gdje želimo da raste nešto drugo".U narodu riječ korov ima višestruko

značenje. Stoga ga i nije jednostavno definirati. U nas ovaj općeprihvaćeni naziv vuče

podrijetlo iz mađarskog jezika. Osim riječi korov, u našem narodu rabe se i riječi drač,

trava, plevel i sl.S gledišta poljodjelca korovi su uvijek štetne i neželjene biljne vrste jer

svojom prisutnošću umanjuju količinu i kakvoću kultiviranoj vrsti. S druge pak strane

njihova prisutnost omogućuje zaposlenje ogromnom broju lokalne i prolazne sezonske

radne snage. Mnoge korovne vrste služe pčelama za skupljanje meda, pticama i

glodavcima kao izvorište hrane i kao sklonište, često ih beremo kao samoniklo jestivo ili

ljekovito bilje, ali su istovremeno i domaćini mnogim bolestima i štetnicima bilja. Zbog

svojstava da brzo niču i izrastu visoko, korovi umanjuju vidljivost uz ceste, mogu usporiti

protok vode u vodotocima. Zbog istih karakteristika čovjek ih rabi kod sprečavanja erozije,

koju gradnjom različitih objekata sam pospješuje. Uzimajući sve iznijeto u obzir, nije se

teško složiti s razmišljanjima američkog znanstvenika W. A. Andersona, koji kaže da su

korovi "kontroverzne biljke koje nisu uvijek štetne, jednako kao što nisu uvijek korisne".

Karakteristike korova

Budući da pripadaju malom broju različitih porodica (vidi tablicu 6), za pretpostaviti je da

su i osnovne značajke korova slične. Većinu korovnih vrsta karakterizira sljedeće :-

sposobne su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima- faze rasta i razvoja od nicanja

do plodonošenja prolaze brzo (šćir-Amaranthus retroflexus npr. visinom prosječno doseže

1-1,5 m, može u nepovoljnim uvjetima cvasti i plodonositi već i kad visinom dosegne

samo 15 cm; sjeme osjaka - Cirsium arvense može dospjeti za samo dva tjedna nakon

cvatnje).- sjeme im je sposobno odrediti i kontrolirati period mirovanja (dormantnosti)-

klijavost im je dugotrajna. (divlja zob - Avena fatua ili loboda-Chenopodium album npr. u

poljskim uvjetima mogu zadržati klijavost duže od 30 godina).- mnoge jednogodišnje vrste

proizvode sjeme neprestano i u velikim količinama (jednogodišnja vlasnjača-Poa annua ili

mišjakinja-Stellaria media kratkog su vegetacijskog ciklusa te tijekom jedne kalendarske

godine plodonose dva do tri puta)- imaju izraženu sposobnost samoodržavanja, odnosno

sposobne su prilagoditi se različitim pedo-klimatskim i agrotehničkim

promjenama(Sposobnost prilagođivanja korova kako na promjene koje nastaju kroz duže,

tako i na promjene koje nastaju kroz kraće vremensko razdoblje veoma je izražena)-

rasprostranjene su širom svijeta (ubikvisti), što je u direktnoj svezi sa sposobnošću

prilagođavanja različitim proizvodnim prilikama- neki korovi proizvode sjeme jednake

veličine i mase kao i kultivirane vrste koje zakorovljuju (sjeme broćike-Galium aparine

masom i oblikom je veoma slično sjemenu pšenice; stoga ih kombajn nije sposoban

razdvojiti ni sistemom sita, a niti ventilacijom; upravo, s pojavom kombajna, broćika se

jako proširila te je danas najnapasniji korov strnih žitarica)- mnoge se osim sjemenom

mogu razmnažati i različitim vegetativnim organima (vriježe, rizomi, lukovice, stoloni i

dr.)- vegetativni organi su im lomljivi te ih čupanjem ili motikom nije lako iskorijeniti-

podzemni vegetativni organi korova bogati su rezervom hranjiva te lakše odole bilo kojem

stresu- mnogi korovi imaju specijalni način širenja na druge prostore- korijen i vegetativni

organi korova prodiru duboko u tlo (vegetativni organi osjaka-Cirsium arvense mogu

doprijeti do pet a slaka-Convolvulus arvensis čak do deset metara dubine)- korovi su

sposobni razviti rezistentnost na herbicide i tako otrpjeti njihov fitocidni učinak (loboda-

Chenopodium album, šćir-Amaranthus retroflexus "razvile su rezistentnost" na atrazin i

neke druge triazinske herbicide).

Štete od korova

Prema izvješću UN-a (Ujedinjeni narodi) više od dvije milijarde ljudi svijeta gladuje.

Nikad u prošlosti nije zabilježen veći broj gladnih. U istom izvješću se navodi da će

današnjih 6 milijardi ljudi kroz narednih 50 godina biti udvostručeno. Stoga će proizvodnja

hrane u razdoblju koje je pred nama biti glavna zadaća čovječanstva. Nažalost, i pored

činjenice da za proizvodnju hrane čovjek rabi gotovo 2,5 milijuna tona pesticida, biljni

nametnici (bolesti, štetnici i korovi) svake godine odnesu 40 i više posto potencijalno

mogućeg priroda. Dugim riječima, i u slučaju kad provodimo sve najmodernije mjere

borbe protiv nametnika, prirod poljoprivrednih kultura u prosjeku je umanjen za 50 %. Da

nesreća bude veća, u nerazvijenim zemljama svijeta, gdje hrane najviše nedostaje, gubitci

priroda su veći od 50 % (vidi tablicu 1,2 i 3).Korovi poljoprivrednim kulturama nanose

velike štete na način da im:

- oduzimaju vodu

- oduzimaju mineralna hranjiva

- oduzimaju prostor nad i pod površinom tla

- oduzimaju svjetlo.

Korovi obično rastu brže od kulture te troše veće količine vode. Tako je istraživanjima

utvrđeno da kulturne vrste prosječno za izgradnju jednog grama suhe tvari utroše 2,42 g

vode, dok korovi za istu količinu suhe tvari utroše oko 3,57 g. Ovo je vidljivo iz priložene

tablice 1. Još je značajnije istaći da su korovi sposobniji od kulture prilagoditi se

nepovoljnim uvjetima. Tako će u vrijeme suše, pri nedostatnim količinama vode u tlu, suša

prije pogoditi kulturu, jer su korovi i u takvim uvjetima sposobniji usvojiti više vode.

Tablica 1. Potreba pojedinih kultiviranih i korovnih biljnih vrsta za vodom

BiljkaPotrebna voda*

Transpiracijski koeficijent

Korovi:

Šćir 3,3-3,8 261-305

Loboda 1,5-2,3 435-658

Vještičin korov 3,9 254

Tušt 3,5 288

Kulture:

proso 3,7-4,0 251-2,74

Sirak 3,5-3,7 268-285

Pšenica 1,8-2,5 403-550

Kukuruz 2,77 361

Soja 1,6 646

*=stvoreni grami suhe tvari na 1000g utrošene vode

Jednako tako korovi oduzimaju kulturi velike količine hranjiva iz tla. Za izgradnju jednake

količine suhe tvari korovi prosječno ne utroše više hranjiva od kulture (vidi tablicu 2.).

Međutim, njihova štetnost ogleda se u činjenici da se korovi s kulturom nadmeću za ista

hranjiva. Kako su obično kraće vegetacije, namire se prije kulture, te je time dovedu u

podređen položaj.

Tablica 2. Potrebna količina hranjiva (u kilogramima) za izgradnju jednake količine suhe tvari

Biljna vrsta dušik fosfor

pšenica 5,49 1,17

zob 4,86 1,71

ječam 8,28 2,61

loboda 7,47 1,53

ambrozija 6,57 1,35

šćir 5,04 1,35

tušt 3,01 0,76

gorčica 9,72 2,7

Tablica 3. prikazuje rezultate analizom utvrđene količine minerala u toni biljnog materijala

kod dvije kulturne i jedne korovne vrste. I iz ovog primjera vidi se da loboda nadmećući se

s lucernom i ječmom odnosi znatne količine hranjiva.

Tablica 3. Sadržaj hranjiva u toni biljnog materijala ( u kg )

Hranjivo loboda lucerna slama ječma

dušik 10,5 9,6 2,4

fosfor 1,5 4,92 1,0

kalij 17,6 10,0 6,5

Koliko korovna vrsta šćir - Amaranthus retroflexus odnosi hranjiva kulturi kukuruza

vidljivo je iz sljedećeg prikaza.

Tablica 4. Usporedni prikaz sadržaja hranjiva nezakorovljenog kukuruza, kukuruza

zakorovljenog šćirom i šćira bez prisutnosti kulture

Vrsta N P205 K20 Ca Mg

Nezakorovljen kukuruz 100 100 100 100 100

Kukuruz zakorovljen šćirom 58 63 46 67 77

Šćir bez kukuruza 102 80 124 275 234

Iz priloženog se vidi da kukuruz zakorovljen šćirom sadrži znatno manje količine minerala

od nezakorovljenog. Također je vidljivo da je nezakorovljeni šćir, od pet analiziranih

minerala, četiri sadržavao u većim količinama od nezakorovljenog kukuruza.

Osim direktnog nadmetanja za minerale i vodu, korovi štete na način da zauzmu prostor

nad i pod površinom tla. Sve to direktno utječe na prirod. U slučaju kad ne poduzimamo

mjere borbe, gubitci su ogromni. Ponekad prirod potpuno izostane. Tablica 5. prikazuje

utjecaj korova na prirod nekih značajnijih kultura.

Tablica 5. Usporedni prikaz priroda nekih zakorovljenih i nezakorovljenihpoljoprivrednih

kultura

Kultura prinos t/ha % povećanja

u odnosu na zakorovljeno

plijevljeno zakorovljeno

Kukuruz 5,1 0,53 862

Soja 1,51 0,48 140

Rajčica iz sjemena

5,1 1,5 240

Rajčica iz prijesadnica

9,2 5,5 67

Luk iz sjemena

10,8 0,44 2355

 

I u slučaju kad se provode sve propisane mjere borbe, korovi i druge štetočinje još uvijek

nanose štete poljoprivrednim kulturama.Gubitci priroda od bolesti, štetnika i korova za

četiri značajnije kulture u svijetu, Europi i u Hrvatskoj prikazane su u tablicama koje

sljede.

Tablica 6. Postotni gubici priroda važnijih kultura u svijetu (Oerke, 1994)

Kulturagubitci od ukupni gubitci

sa mjerama zaštite

ukupni gubitci bez mjera zaštitebolesti štetnika korova

Pšenica 13,3 9,3 13,1 35,7 51,9

Kukuruz 10,8 14,5 13,1 38,3 59,5

Krumpir 16,3 16,1 8,9 41,3 73,6

Soja 9,2 11,2 12,9 33,4 58,5

Tablica 7. Postotni gubitci priroda važnijih kultura u Europi od nametnika (Oerke, 1994)

Kulturagubitci od ukupni gubitci

sa mjerama zaštite

ukupni gubitci bez mjera zaštitebolesti štetnika korova

Pšenica 9,5 7,6 9,4 26,5 52,7

Kukuruz 6,4 9,1 9,3 24,8 51,9

Krumpir 12,7 15,9 7,0 34,8 75,6

Soja 5,0 5,3 10,0 20,2 45,2

Tablica 8. Postotni gubici priroda važnijih kultura u Hrvatskoj (Maceljski, 1995)

Kultura gubitci od ukupni gubitci ukupni gubitci

sa mjerama zaštite

bez mjera zaštite

bolesti štetnika korova

Pšenica 9 7 11 27

 Kukuruz 6 12 8 36

Krumpir 30 8 6 44

Soja 12 6 10 28

Iz priloženog je vidljivo da štetočinje poljoprivrednim kulturama, ovisno o području

uzgoja, prosječno smanjuju prirod između 25 i 45 %. Od rečenih gubitaka na štete koje

uzrokuju korovi, otpada trećina. Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi mogu :-

umanjiti vrijednost proizvodu na način što se povećavaju troškovi čišćenja sjemena- mogu

izazvati trovanja stoke ili stočnih proizvoda- kod ljudi izazivaju teške alergije, dermatitis i

trovanja- pojedine vrste (vilina kosica, vodnjača i sl.) parazitiraju na nekim kulturnim

biljkama- nanose štete na površinama koje nisu zasijane poljoprivrednim kulturama

( željezničke pruge, aerodromi, putovi, ceste, kanali i sl. )- mirisom odvraćaju stoku te ih

ona ispašom propušta- mnogi su korovi domaćini ekonomski značajnim biljnim bolestima i

štetnicima.Tako su crna pomoćnica-Solanum nigrum, loboda-Chenopodium album i šćir-

Amaranthus retroflexus domaćini bolesti crna noga, opasnoj bolesti krumpira. Virusne

bolesti na kulturu prenose mnogi korovi. Tako divlji sirak-Sorghum halepense prenosi

viruse na kukuruz. Solanum nigrum prenosi mozaik virus krastavca na više kulturnih vrsta.

Mnoge lisne uši prenose različite viruse s pojedinih korova na kulture. Krumpirova zlatica

također je prenositelj bolesti crna noga s korova Solanum nigrum na krumpir. Veliki je

broj sličnih primjera poznat poljoprivrednoj praksi, no kao primjer naveli smo samo

značajnije.

Tablica br. Potencijalna i stvarna proizvodnja te štete od štetočinja u Hrvatskoj(prema višegodišnjem prosjeku proizvodnje i procjeni šteta- Maceljski, 1995)

Podjela korova

Od približno 350.000 biljnih vrsta koliko ih je rašireno širom svijeta, ekonomske

značajnije štete čovječanstvu nanosi samo oko 250 korovnih vrsta. Ova konstatacija ne

isključuje mogućnost da je u svijetu poznat i veći broj korovnih vrsta, no one često imaju

više lokalno značenje. Pogledamo li nadalje botaničku pripadnost navedenog broja

korovnih vrsta doći ćemo do zapanjujuće spoznaje. Gotovo njih 70 % vuče podrijetlo iz

samo 12 porodica (vidi tablicu 6.).

Tablica 9. Botanička pripadnost najznačajnijih korova u svijetu

Porodica broj vrsta postotak

trave Poaceae 4427

43

68

šiljevi Cyperaceae 12

glavočike Asteraceae 32

dvornici Polygonaceae 8

sćirevi Amaranthaceae 7

krstašice Brassicaceae 7

mahunarke Leguminaceae 6

slakovi Convolvulaceae 5

mlječike Euphorbiaceae 5

lobode Chenopodiaceae 4

sljezovi Malvaceae 4

pomoćnice Solanaceae 3

  47 ostalih <3

Čak što više, gotovo 50 % ekonomski značajnijih vrsta korova potječe iz samo pet

različitih biljnih porodica. Promatramo li nasuprot ovome popis najznačajnijih

poljoprivrednih kultura, doći ćemo do veoma sličnih zapažanja. Od ukupnog broja biljnih

vrsta, čovjek je za prehranu rabio oko 3000 vrsta. Danas, samo 100 vrsta ima globalno ili

lokalno ekonomsko značenje. Od spomenutog broja tek 12 vrsta iz pet različitih porodica

(vidi tablicu) osigurava čovječanstvu veći dio energijom bogate hrane. Osam od dvanaest

navedenih vrsta pripadaju porodici trava. Budući da čovjek širom svijeta uzgaja kulture iz

porodice trava, a jedna od brojnih definicija korova kaže da je "korov stvorio čovjek",

odnosno da je "korov pratitelj kulture", ne iznenađuje činjenica da su i najrašireniji i

najnapasniji upravo korovi iz porodice trava. Čak što više, gotovo 50 % ekonomski

značajnih korova potječe iz samo pet različitih biljnih porodica. Najveći broj korovnih

vrsta podrijetlom su iz porodice trava.

Tablica 10. Botanička pripadnost značajnijih poljoprivrednih kultura u svijetu

Porodica Kultura

trave Gramineaeječam, kukuruz, pšenica, proso, riža. sirak, zob, šećerna trska

pomoćnice Solanaceae krumpir

slakovi Convolvulaceae slatki krumpir

mlječike Euphorbiaceae kasava

mahunarke Leguminosae soja

Korove je moguće razvrstati (podijeliti) na više različitih načina. Najčešća, iako praksi ne i

najprihvatljivija podjela jest podjela po botaničkoj pripadnosti. Tom podjelom korove

razvrstavamo u razrede, redove, porodice, rodove i vrste. Ovom prilikom navest ćemo

botaničku podjelu po Horn-Vodakovoj klasifikaciji (vidi tablicu 11.). Praksi je ipak

prihvatljivija jednostavnija ali i manje sustavna podjela. Upravo stoga američki

znanstvenik Andersen smatra da korove treba razvrstati tako da se razvrstavanjem objedine

oni korovi, sličnosti kojih su veće od njihovih razlika. S praktičnog stanovišta korove

možemo razvrstati u kopnene, vodene, zeljaste i drvenaste. Drugom podjelom možemo

objediniti širokolisne (dvosupnice) i uskolisne (trave ili jednosupnice), drveće, grmlje,

šiblje i paprati. U odnosu na životni ciklus, govorimo o jednogodišnjim, dvogodišnjim i

višegodišnjim korovima. Jednogodišnji korovi zaključe životni ciklus unutar jedne sezone

ili u periodu kraćem od godine dana. Pojedine vrste mogu ostvariti i po nekoliko generacija

godišnje (vlasnjača-Poa annua, mišjakinja-Stellaria media). Ovisno o vremenu kretanja,

jednogodišnje vrste dijelimo na ljetne i zimske. Ljetne niču u proljeće ili u ljeto, a

plodonose u ljeto ili u jesen. Zimske jednogodišnje niču u jesen ili rano u proljeće, a

plodonose koncem proljeća ili u ljeto. Za sve jednogodišnje vrste karakteristično je da

donose velike količine sjemena. Sjeme može preživjeti duži niz godina u poljskim

uvjetima. Borba protiv jednogodišnjih korova prvenstveno se svodi na sprečavanje njihova

osjemenjivanja, svim raspoloživim mjerama.Dvogodišnje korovne vrste imaju životni

ciklus duži od jedne, a kraći od dvije godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu.

Prezime u formi rozete. U drugoj godini plodonose. Razmnožavaju se isključivo

sjemenom. Iz ove skupine nisu poznati ekonomski značajniji korovi. Divlja mrkva-Daucus

carota i bodkasti osjak-Cirsium vulgare su poznatiji dvogodišnji korovi.Višegodišnji

korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. Osim sjemenom, razmnožavaju se

i vegetativnim organima kao vriježama, lukovicama, gomoljima, vegetativnim pupoljcima,

stolonima i sl. Veoma su agresivni. Teško ih je iskorijeniti. Rašireni su u svim

poljoprivrednim kulturama. Značajnije vrste su pirika-Agropyron repens, divlji sirak-

Sorghum halapense, slak-Convolvulus arvensis, osjak-Cirsium arvense i dr.S gledišta

sezonske dinamike, korove dijelimo u proljetne, ljetne, jesenske, ozime, jare i sl. Korove

kojima životni ciklus otpočne u jesen i završava naredne godine, nazivamo ozimim

korovima. Pojednim vrstama teško je na ovaj način odrediti pripadnost, jer se javljaju u

različitim godišnjim dobima. Tako se mišjakinja-Stellaria media može javiti kao ozimi

korov ali i kao korov proljetnog i ljetnog aspekta. Stoga u grafikonu br. 2 prikazujemo

sezonsku dinamiku kretanja nekih značajnih korova u klimatu Europe. Korovi se također

mogu podijeliti u odnosu na kulturu koju zakorovljuju. Prema toj podjeli govorimo o:

-korovima kultura gustog sklopa (žitarice, uljana repica, lucerna , ljekovito bilje i dr.)

-okopavinskim korovima, odnosno korovima širokorednih kultura (kukuruz, soja,

suncokret, šećerna i stočna repa, duhan, povrtnice i dr.)

-korovima višegodišnjih nasada (voćnjaci i vinogradi)

-korovima nepoljoprivrenog zemljišta.

Korovi kultura gustog sklopa jesu

Od jednogodišnjih širokolisnih vrsta kulture gustog sklopa zakorovljuju: mišjakinja -

Stellaria media, broćika - Galium aparine, gorušica poljska - Sinapis arvensis, divlja

rotkva - Raphanus raphanistrum, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, potočnica -

Myosotis arvensis, mak turičak- Papaver rhoeas, jarmen - Anthemis arvensis, kamilica -

Matricaria chamomilla, dimnjača - Fumaria officinalis, čestoslavica perzijska - Veronica

persica, čestoslavica bršljenolisna - Veronica hederifolia, ljubica - Viola arvensis,

pastirska torbica - Capsela bursa-pastoris, žabnjak - Ranunculus arvensis i dr. Pojedine

vrste navedenih korova sposobne su poniknuti već u jesen, dok druge niču samo u

proljeće.Od višegodišnjih širokolisnih vrsta u usjevu mogu biti: slak - Convolvulus

arvensis, osjak - Cirsium arvense, gavez - Symphytum officinale, grahorica - Vicia spp.,

svinjak - Sonchus arvensis i dr. Razvijaju se isključivo u proljeće iz gomolja, vriježa,

stolona, rizoma ali i iz sjemena.Jednogodišnje trave koje zakorovljuju kulture gustog

sklopa jesu: slakoperka - Apera spica-venti, mišji repak - Alopecurus myosuroides,

vlasnjača - Poa annua, divlja zob - Avena fatua, ludovikova divlja zob - Avena ludoviciana

i ljulj - Lolium spp. Svi navedeni korovi mogu poniknuti i tijekom jeseni, prezimiti u

mlađem razvojnom stadiju i u proljeće nakon plodonošenja završiti vegetacijski ciklus.Od

višegodišnjih trava najčešće je prisutna pirika - Agropyron repens i rjeđe višegodišnja

vlasnjača-Poa trivialis.

Korovi okopavina (kukuruz, soja, suncokret, šećerna i stočna repa, duhan povrtnice i dr.)

Značajke korova širokorednih kultura jesu veoma jaka zakorovljenost jednogodišnjim

mono i dikotiledonskim vrstama. Višegodišnje vrste također su prisutne iako u znatno

manjem broju.Od jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće su zastupljene vrste : loboda

- Chenopodium album, loboda mnogosjemena - Chenopodium polyspermum, šćir -

Amaranthus retroflexus, dvornik perzijski - Polygonum persicaria, dvornik povijajući -

Polygonum convolvulus, crna pomoćnica - Solanum nigrum, kužnjak - Datura stramonium,

limundžik - Ambrosia elatior, čičak - Xanthium strumarium, lipica teofrastova - Abutilon

theoprasti, gorčica - Sinapis arvensis, sljezolika - Hibiscus trionum i dr. Rjeđe mogu biti

zastupljene i gorušica - Sinapis arvensis, kamilica - Matricaria chamomilla, stršac -

Stachys annua, čestoslavica perzijska - Veronica persica, poljska krika - Anagallis

arvensis,Jednogodišnje trave zastupljene su sa znatno manjim brojem vrsta ali brojem

jedinki i biljnom masom često nadmašuju sve rečene dvosupnice. Od trava najznačajnije su

vrste : koštan - Echinochloa crus-galli, muhar crvenkasti - Setaria glauca i zelenkasti � S.

viridis, svračica - Digitaria sanguinalis, "proso" - Panicum milliaceum, proso vlasasto - P.

capilare i dichotomiflorum od jednogodišnjih, te divlji sirak - Sorghum halepense, pirika -

Agropyron repens i troskot - Cynodon dactylon od višegodišnjih.Najčešći predstavnici

višegodišnjih širokolisnih korova su : slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense,

štavelj - Rumex crispus, tupolisna kiselica - Rumex obtusifolius, gavez-Symphytum

officinale.Od višegodišnjih trava najčešće su zastupljene vrste: pirika-Agropyron repens,

divlji sirak-Sorghum halepense, troskot-Cynodon dactylon i dr.Korovi višegodišnjih

nasada (voćnjaci i vinogradi)Bez obzira na način uzgoja višegodišnjih nasada, korovnu

floru možemo podijeliti u tri skupine:1. zimsko-proljetni korovi,2. ljetni korovi i 3. kasno

ljetni korovi, odnosno jesenski korovi vinograda.U skupinu zimsko-proljetnih ili ozimih

korova spadaju korovi koji kreću u jesen odnosno pred zimu (najčešće iz sjemena).

Prezime u mladom razvojnom stadiju (rozeta) a u proljeće se jače razviju i plodonose. To

su: mišjakinja Stellaria media, crvena mrtva kopriva-Lamium purpureum, pastirska

torbica-Capsella bursa-pastoris, čestoslavice-Veronica spp., gorčica-Sinapis arvensis,

obični grbak-Roripa silvestris, jednogodišnja vlasnjača-Poa anua, ljulj-Lolium spp.,

kamilica-Matricaria chamomilla i dr. Za blagih zima često prekrivaju cijelu površinu tla

tvoreći tako sag koji sprječava eroziju. Kako su višegodišnji nasadi u tom razdoblju u

zimskom mirovanju, korovi im u pravilu ne nanose nikakve štete.Prema životnom ciklusu

ljetne korove dijelimo u:- jednogodišnje širokolisne (loboda-Chenopodium album, šćir-

Amaranthus retroflexus, visoka hudoljetnica-Erigeron canadiensis, konica-Galinsoga

parviflora, dvornici-Polygonum spp., kamilica-Matricaria chamomilla, kostriš-Senecio

vulgaris, ostak, mišjakinja-Stellaria media, gorčica-Sinapis arvensis i dr.),- jednogodišnje

uskolisne (koštan-Echinochloa grus-galli, muhari-Setaria spp., svračica-Digitaria

sanguinalis, vlasnjača-Poa spp., ljulj-Lolium spp.),- višegodišnje širokolisne (osjak-

Cirsium arvense, slak-Convolvulus arvensis, maslačak-Taraxacum officinale, štavelj-

Rumex spp., gavez-Symphytum officinale) i- višegodišnje uskolisne (pirika-Agropyron

repens, troskot-Cynodon dactylon, divlji sirak-Sorghum halepense).Većina ljetnih korova

značajni su kompetitori, pa ih treba pravovremeno suzbijati. Osobito velike štete nanose

višegodišnje korovne vrste. Osim sjemenom, razmnožavaju se i vegetativnim organima

(vriježe stoloni, gomolji, rizomi, podanci).Kasno ljetni odnosno jesenski korovi : koncem

ljeta pa do jeseni često se ponovo znaju javiti u drugom poniku ljetne trave kao npr. koštan,

muhar te širokolisne vrste štir, loboda, dvornici, hudoljetnica (Erigeron canadensis), slak,

osjak, maslačak, troskot i pirika. Potreba suzbijanja ovog korovnog sezonskog aspekta

ovisit će o vremenu berbe i o agrotehničkim zahvatima koji se u dotičnom nasadu

provode.Korovi nepoljoprivrednog zemljišta (područja uz željezničke pruge, ceste,

autoceste, industrijska dvorišta i dr.)Na nepoljoprivrednom zemljištu znatno veće značenje

imaju višegodišnji korovi, odnosno drvenasti korovi. Od višegodišnjih uskolisnih korova

najčešće se javljaju: troskot-Cynodon dactylon, pirika- Agropyron repens, pršljenasta

rosulja-Agrostis stolonifera, ljuljevi-Lolium spp.. Predstavnici višegodišnjih širokolisnih

vrsta jesu: osjak-Cirsium arvense, slak-Convolvulus arvensis, štavelji-Rumex spp., divlja

mrkva-Daucus carota, gavez-Symphytum officinale, preslica-Equisetum arvense, vrbolika-

Solidago spp..Više je vrsta drvenastih korova koji se javljaju naročito uz željezničke pruge

(vrbe-Salix spp., obična amorfa-Amorfa fruticosa, kupina-Rubus spp., divlja ruža-Rosa

canina, joha i dr.)Na nepoljoprivrednom zemljištu mogu se javiti mnoge jednogodišnje

uskolisne i širokolisne korovne vrste (navedene kod prethodnih kultura). One su ovdje

manje važne i lakše se suzbijaju od gore navedenih korova.

Tablica 11. Biološka klasifikacija korova (Horn-Vodak)

I. autotrofne korovske vrste (zelene) 1. razmnožavaju

se isključivo generativno, monokarpne vrste

A. jednogodišnje (anualne) vrste

a. efemere

B. dvogodišnje vrste

b. proljetne vrste:rane i kasne

c. zimske vrste

2. razmnožavaju se vegetativno i generativno, polikarpne vrste

A. prevladava vegetativno razmnožavanje a. podanci

b. korijenje

c. vriježe

d. lukovice

B. vegetativno razmnožavanje slabije izraženo

a.vretenasati korijen

b. žiličasto korijenjebusenasti korovi

c. lukovice

II. poluparaziti (zelene korovske biljke)

III. potpuni paraziti (bez zelenila)

1. parazitira s nadzemnim organima na biljci domaćinu

2. parazitira podzemnim organima na biljci domaćinu

Grafikon br. 2 prikazuje korove s gledišta vremena kretanja. Iz priloženog grafa vidi se da

neke korovne vrste otpočnu ciklus isključivo samo u proljeće, dok su neke sposobne

poniknuti u jesen, prezimiti u stadiju rozete i donijeti sjeme tijekom sljedeće kalendarske

godine.

Graf 2. Odnos kretanja korova u ozimim i jarim žitaricama-prosjek 562 lokacije - M. Hanf

HERBICIDI I POMOĆNA SREDSTVA

Herbicidi su sredstva koja su u stanju suzbiti (ubiti) ili zaustaviti rast pojedinim biljkama.

Danas je u svijetu poznato više od 1000 herbicidno aktivnih molekula. Od navedenog broja

tek nešto više od 250 različitih herbicidnih spojeva (djelatnih tvari) ekonomski je isplativo

te je na njihovoj osnovi formulirano više desetaka tisuća različitih preparata. U Hrvatskoj

dozvolu za promet posjeduju 92 herbicida na osnovi kojih je formulirano 237 herbicidno

aktivnih preparata.

Gotovo da ne postoje herbicidi koje u poljoprivredi rabimo u obliku čiste djelatne tvari.

Naime, te aktivne tvari uglavnom su netopive u vodi. Kako većinu herbicida

primjenjujemo upravo pomoću vode, to bi primjenom čiste aktivne tvari u vodi izostao

učinak. Da bi herbicidi bili učinkoviti, u tvornici im se posebnim postupkom dodaju

određene tvari. Ovim postupkom, koji nazivamo formulacijom, dobivamo sredstva za

zaštitu od korova herbicidnog učinka. Ovako pripremljena sredstva najčešće

primjenjujemo metodom prskanja. Stoga je od osobite važnosti da je svaki pripravak

sredstva za zaštitu bilja kompatibilan s vodom.

Sve pripravke sredstava za zaštitu bilja, pa tako i herbicide, s gledišta forme (oblika)

možemo razvrstati u dvije skupine : u skupinu krutih i skupinu tekućih pripravaka.

1. Formulacija (oblik) herbicida

1.1 Sredstva koja se javljaju u krutom obliku

U krutom obliku na tržište dospijevaju sredstva kojima dozaciju odnosno koncentraciju

određujemo vaganjem, a količinu iskazujemo težinskim mjernim jedinicama. Npr.

kilogram na hektar, odnosno grama na 100 litara vode i sl. Kruta sredstva najčešće se

javljaju u obliku:

- prašiva za suspenziju (WP),

- disperzirajućih granula (DF, WDF ili WG),

- granula (G),

- prašiva (P ili D) i

- pjenušavih tableta (T).

Zajedničke pozitivne karakteristike sredstava pripremljenih u krutom obliku su:

- ne sadrže organsko otapalo,

- nakon uporabe lakše se uništava ambalaža,

- lakše ih je pokupiti ako se prospu u polju ili u skladištu

- ekološki su prihvatljiviji od drugih oblika.

Negativna im je strana:

- što je s njima teže postupati u radu.

Prašiva za suspenziju ili močiva prašiva (WP)

Od krutih oblika u prometu se najčešće nalaze sredstva u obliku prašiva za suspenziju ili

močiva prašiva. Kratica WP dolazi od engleske riječi wetable powder = močivo prašivo.

Ovakva sredstva s vodom tvore suspenziju te ih u uređaju za prskanje miješalicom treba

stalno održavati u tom stanju. Pozitivna strana ovog oblika sredstava jest da su jeftini.

Moguće ih je skladištiti i u manje zahtjevnim skladištima (ne smrzavaju). Lakše je njima

rukovati pri transportu i pri radu. Teže dospijevaju u organizam radnika preko kože, pa su i

manje opasni od tekućih formulacija. Nedostatak im je što doziranje zahtjeva vaganje.

Postupak pripreme škropiva je otežan. Osoba koja priprema škropiva udisanjem može

unijeti sredstvo u organizam. Abrazivno djeluju na pumpu i sapnice na prskalici i

ostavljaju oku vidljive rezidue na plodovima ili na ukrasnom bilju.

Disperzirajuće granule (DF, WDG ili WG)

Od krutih formulacija sve se više sredstava javlja u ovom obliku. Disperzirajuće granule

imaju niz prednosti u odnosu na prethodno opisanu formu. Tako prilikom priprave

škropiva manje praše. Konstantne su volumne mase pa im se količina osim vaganjem može

odrediti i volumetrijski. Iz ambalaže se lakše istaču. Na ambalaži ostaje manje rezidua.

Volumen ambalaže zauzima 2-3 puta manji prostor te ih je zbog toga lakše i skladištiti.

Negativna strana ovog oblika jest cijena. Skuplji su od WP formi.

Granule (G)

Dosta su čest oblik sredstava za zaštitu bilja. U ovom obliku djelatna tvar je nanijeta na

inaktivnu tvar ili je ugrađena u nju. Najčešće na čestice gline ili slično. Prednosti ove

forme jest ta što se može direktno primijeniti bez pripreme. Nema opasnosti od drifta

(zanošenja). Mala je opasnost trovanja radnika. Jednostavna je aplikacija s posebnim

uređajima. Granulirana sredstva mogu biti perzistentnija od WP ili EC oblika. Negativna

strana pripravaka ovog oblika jest da ih ne možemo primijeniti preko lista. Često tako

formulirano sredstvo mora biti unešeno (inkorporirano) u tlo. Nerijetko su potrebne

oborine za aktivaciju. Redovito su skuplja od WP ili EC formi.

Tablete (T)

Posljednjih godina u svijetu se više javljaju sredstva u formi tableta. U nas još nisu

zastupljena. Prednosti ove forme jest ta što prije uporabe nije potrebna odvaga. Olakšan je

postupak u radu. Čista je ambalaža. No ovako formulirana sredstva su preskupa pa ih za

sada proizvode samo u slučaju kad se rabe u niskim dozacijama.

Prašiva (P ili D)

Oblici su koji se sve manje rabe. Na nosač (glinu, prah ili sl.) nanose se male količine

djelatne tvari. Većina ih je odmah pripravljena za primjenu. Opasnost od zanošenja (drifta)

je velika. Herbicidi se ne primjenjuju u ovoj formi.

1.2 Sredstva koja se javljaju u tekućem oblikuU tekućem obliku na tržište dospijevaju sredstva kojima dozaciju odnosno koncentraciju određujemo volumenom i iskazujemo je u l/ha odnosno l ili ml na 100 l vode. Najčešći oblici su:

- koncentrirana emulzija (EC)

- koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL),

- mikrokapsulirane forme (MC ili CS) i dr.

Prednosti ove skupine pripravaka su:

- lako se istaču,

- dozaciju im određujemo volumenom pa nije potrebno vaganje,

- u vodi tvore stabilnu emulziju odnosno suspenziju.

Koncentrirana emulzija (EC)

Najčešći je oblik ove skupine. Sadrži jedno ili dva otapala i emulgator koji omogućuje

miješanje s vodom. Prednost ove forme jest ta što su zbog visokog sadržaja djelatne tvari

jeftina sredstva. Ne talože se i ne razdvajaju u faze. Nisu abrazivna. Ne ostavljaju vidljive

rezidue na plodovima. Prije upotrebe potrebno ih je samo nekoliko puta promućkati.

Nedostaci su što lakše prodiru preko kože u organizam radnika. Mogu biti korozivna.

Sadrže antifriz. Otapala mogu nepovoljno utjecati na gumene i plastične dijelove prskalice.

Često su lako zapaljiva.

Koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL)Tekuća je forma koja sadrži fine krute čestice

djelatne tvari u tekućem mediju. S vodom se rasprše u finu suspenziju prije uporabe.

Prednost ovako formuliranih pripravaka jest ta što je s njima lako rukovati i ne začepljuju

sapnice. Nedostaci su im što se stajanjem talože. Kao antifriz sadrže glikol. Prije upotrebe

treba ih umjereno promućkati. Često ostavljaju na biljci ili plodinama oku vidljive rezidue.

Mikrokapsulirana forma (MC, CS)

Oblici su u kojima je kruta ili tekuća forma djelatne tvari obavijena plastičnim omotačem i

raspršena u tekućoj sredini. Prednosti ovako formuliranih pripravaka ogledaju se u

činjenici što su manje opasni za radnike. Lako je rukovati njima prilikom primjene. Često

su perzistentniji od drugih oblika i manje su skloni hlapljenju. Nedostaci su što ih prilikom

prskanja treba miješalicom stalno držati raspršene u vodi, te što pčele mogu cijele kapsule

prenijeti u košnicu gdje nakon otpuštanja djelatne tvari može doći do trovanja istih.

Osim opisanih formi pojedina sredstva za zaštitu bilja javljaju se i u nekim drugim

oblicima. Tako su npr. poznate tekuće ili krute u vodi topive forme pripravaka koje

označujemo oznakom S odnosno SP. Ovakva sredstva s vodom čine otopinu i veoma je

lako njima rukovati.No, mali je broj takvih sredstava, jer pesticidi uglavnom nisu topivi u

vodi. Za neke posebne namjene postoje i neke druge forme sredstava za zaštitu bilja. Zbog

ograničenog prostora, nećemo ih razmatrati ovom prilikom.

2. Podjela (razvrstavanje) herbicida

Kao što smo već rekli, danas je u svijetu poznato više od 250 različitih komercijalno

interesantnih herbicida. Na njihovoj osnovi u prometu je barem deseterostruko više

trgovačkih imena. Upravo zbog činjenice da se radi o velikom broju različitih molekula s

različitim kemijskim karakteristikama i namjenama, zbog praktičnih razloga nastoji ih se

razvrstati po određenom sistemu. Doskora je herbicide bilo relativno lako razvrstati. Danas

kad raspolažemo s velikim brojem molekula veoma različite strukture i mehanizma

djelovanja, veoma je teško pronaći jednu univerzalnu podjelu.

Bez obzira na namjenu i oblik formulacije sve herbicide možemo na osnovi njihovih

zajedničkih karakteristika razvrstati na više različitih načina. Uzimajući u obzir njihove

kemijske karakteristike, molekularni sastav i konfiguraciju, način djelovanja, selektivnost,

vrijeme primjene i dr. herbicide možemo razvrstati (podijeliti) na sljedeći način:

-podjela na osnovi mehanizma djelovanja

-podjela na osnovi kemijske pripadnosti

-podjela na osnovi vremena i načina primjene

2.1 Podjela na osnovi mehanizma djelovanja

Herbicid u biljku može dospjeti na dva moguća načina. Kroz list i/ili kroz korijen. Način

ulaska herbicida u biljku kroz list odnosno kroz korijen prikazan je na crtežima 1 i 2. Iz

priloženog crteža vidi se da sredstvo kad dospije na površinu lista, kroz kutikulu, epidermu

i palisad prodire sve do floema. Odavde se preko asimilata (škroba) sistemično translocira

(premješta) do mjesta djelovanja.

Crtež 1. Shematski prikaz pretpostavke apsorpcije i translokacije herbicida kroz lista

Osim kroz list, biljka može herbicid usvojiti i kroz korijen. U slučaju kad herbicid

primjenjujemo kroz tla (prskanjem po površini ili unošenjem u tlo), za njegovu aktivaciju

potrebne su oborine. Kiša s površine tla premješta herbicid u zonu korijena korovne biljke

koja ga usvaja u vodi. S vodom herbicid prodire kroz epidermu, korteks i endoderm te

dospijeva do ksilema odakle,kretanjem vode u biljci (uzlazno) dospijeva do mjesta

djelovanja (vidi crtež 13)

Crtež. 2. Shematski prikaz puta ulaska i translokacije herbicida (sistemično) iz

tla(pretpostavka)

Dospijećem do molekularnog mjesta djelovanja, herbicid je sposoban zaustaviti ili usporiti

neke životno presudne fiziološke funkcije biljke. S gledišta utjecaja na fiziološke procese u

biljci, sve poznate herbicide možemo podijeliti u sljedeće skupine :

1. Herbicide koji inhibiraju proces fotosinteze (supstituirani fenilderivati ureje, triazini,

triazinoni, uracili, piridazini, neki karbamati, benzonitrili, benzotiadiazinoni, bipiridili)

2. Inhibitori diobe stanice ( dinitroanilini, kloracetamidi, neki amidi, neki nitrili)

3. Inhibitori sinteze staničnih stijenki (nitrili, u Hrvatskoj jedini predstavnik je

diklobenil)

4. Inhibitori sinteze lipida (tiokarbamati, benzofuran)

5. Inhibitori rasta ili sintetski auksini ( derivati fenoksikarbonskih kiselina, derivati

aromatskih karbonskih kiselina)

6. Inhibitori acetil CoA karboksilaze (ariloksifenoksi propionati, cikloheksadinoni)

7. Inhibitori acetolaktat sintaze (sulfonilureja, imidazolinoni, triazolopirimidini)

8. Inhibitori sinteze karotenoida (triazoli, izoksazolidinoni, neki amidi)

9. Inhibitor EPSP sintaze (aminofosfonati)

10. Inhibitor glutamin sintaze (derivati fosfonične kiseline)

11. Inhibitor protoporfirinogen oksidaze (PPO) (difenileteri, N-fenilftamilidi,

oksadiazoli, triazolinoni)

12. Inhibitor dihidropteroat (DPH) sintaze (asulam)

U daljnjem izlaganju ukratko ćemo opisati mehanizam djelovanja osnovnih skupina

herbicida.

2.2.Podjela na osnovi kemijske pripadnosti

Po kemijskoj pripadnosti, građi, strukturi i zajedničkim svojstvima sve herbicide bez

obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i način primjene, možemo razvrstati u 28

skupina. Te skupine su:

1) Anorganske soli ( željezni sulfat)

2) Triazini (atrazin, cijanazin, prometrin, simazin, terbutilazin)

3) Triazinoni (metamitron, metribuzin)

4) Diazini ili uracili (lenacil)

5) Piridazinoni i fenil-piridazini (kloridazon, piridat)

6) Karbamati (dezmedifam, fenmedifam, asulam, cikloat, EPTC, prosulfokarb, vernolat,

profam, kloroprofam)

7) Supstituirani derivat fenilureje (diuron, izoproturon, klortoluron, linuron,

metobrumuron)

8) Amidi (napropamid, propizamid, flufenacet, flukloridon, diflufenikan, cinidon-etil)

9) Benzonitrili (bromoksinil, joksinil, diklobenil)

10) Dipiridili (dikvat, parakvat)

11) Dinitroanilini (trifluralin, pendimetalin)

12) Kloracetamidi (acetoklor, alaklor, metazaklor, S-metolaklor, metolaklor, propizoklor,

dimetenamid)

13) Derivati fenoksi-karbonskih kiselina (2,4-D, 2,4-DP (diklorprop), MCPA, MCPP

(mekoprop))

14) Derivati aromatskih karbonskih kiselina (dikamba, fluroksipir, klopiralid, pikloram)

15) Ariloksifenoksi propionati (fenoksaprop-P-etil, fluazifop-P-butil, haloksifop-ester,

kizalofop-tefuril, propakizafop)

16) Cikloheksadinoni (cikloksidim, kletodim, setoksidim)

17) Sulfonilureja (amidosulfuron, foramsulfuron, jodsulfuron, nikosulfuron, oksasulfuron,

primisulfuron, prosulfuron, rimsulfuron, tifensulfuron, triasulfuron, tribenuron-metil,

triflusulfuron)

18) Imidazolinoni (imazametabenz-metil, imazamoks, imazapir)

19) Triazolopirimidini (florasulam, metosulam)

20) Izoksazoli (izoksaflutol)

21) Izoksazolidinoni (klomazon)

22) Aminofosfonati (glifosat, sulfosat, glufosinat-amonij)

23) Difenileteri (acifluorfen, bifenoks, fluroglikofen-etil, fomesafen, laktofen,

oksifluorfen)

24) Oksadiazoli (oksadiazon, oksadiardžil)

25) Triazolinoni ( karfentrazon-etil)

26) Benzotiadiazinoni (bentazon)

27) Benzofuran (etofumesat)

28) Triazoli (amitrol)

Razvrstavanje herbicida u skupine po kemijskoj pripadnosti zasniva se na kemijskoj

sličnosti pojedinih herbicidno aktivnih molekula. Tako objedinjeni herbicidi čine skupinu,

koju karakterizira veliki broj zajedničkih svojstava. U našem daljnjem izlaganju razvrstat

ćemo 92 herbicida registrirana u Republici Hrvatskoj u 28 različitih skupina. Na njihovoj

osnovi na tržištu se nalazi 237 različitih pripravaka. Stoga ih sve navodimo u jedinstvenoj

tablici br. 1. Kako smo ih po prethodno iznijetoj podjeli, prema mehanizmu djelovanja sve

razvrstali u 12 različitih skupina, tablica obuhvaća i tu podjelu. Na kraju tablice su

navedeni kombinirani pripravci sastavljeni od dvije ili više djelatnih tvari.

2.3 Podjela herbicida po vremenu i načinu primjene

S gledišta vremena i načina primjene, sve herbicide možemo razvrstati na totalne i

selektivne. U tablici koja slijedi prikazana je podjela herbicida u odnosu na vrijeme i način

primjene.

Crtež 3. Način primjene herbicida

Tablica 2. Podjela herbicida po vremenu i načinu primjene

SELEKTIVNA APLIKACIJA

1.1. PRIJE SJETVE ILI PRIJE PRESAĐIVANJA (pre-sowing)

1.1.1. TRETIRANJE PO TLU S ILI BEZ INKORPORACIJE

1.1.1.1 REZIDUALNI HERBICIDI (npr. trifluralin, atrazin)

1.1.2. TRETIRANJE PO LISTU KOROVA1.1.2.1. KONTAKTNI HERBICID (dikavat)

1.1.2.2 . SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat)

1.2 PRIJE NNICANJA (pre-emergence)

1.2.1. TRETIRANJE PO TLU 1.2.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (atrazin)

1.2.2. TRETIRANJE PO LISTU KOROVA1.2.1.2. KONTAKTNI HERBICIDI (glufosinat, dikavat, bromoksinil)

1.2.1.3. SISTEMIČNI HERBICIDI (bentazon)

1.3 NAKON NICANJA (post-emergence)

1.3.1. KONTAKTNI HERBICIDI (2,4-D, dikamba)

1.3.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (2,4-D dikamba)

1.3.3. KONTAKTNO-SISTEMIČNI (2,4-D dikamba)

1.3.4. KONTAKTNO-REZIDUALNI (piridat + atrazin)

TOTALNA APLIKACIJA

2.1. TRETIRANJE PO TLU 2.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (diuron)

2.2 TRETIRANJE PO LISTU

2.2.1. KONTAKTNI HERBICIDI (dikvat, parakvat)

2.2.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat, sulfosat)

Kontaktni herbicidi (bromoksinil, bentazon, dipiridili i dr.) nakon što dospiju u dodir s

biljkom, sprže (spale) zelene dijelove biljke. Stoga ih zovemo i dodirni herbicidi.

Sistemični (translokacijski) herbicidi (fenoksi derivati masnih kiselina, glifosat i dr.)

postupno prodiru u biljku sve do floema te se asimilatima (škrobom) premještaju

(translociraju) u druge dijelove biljke.

Iz priloženog je vidljivo da herbicid može djelovati selektivno ili neselektivno (totalno).

2.3.1 Selektivna primjena herbicida

Selektivna primjena ima svrhu da se u kulturi suzbiju neželjene (korovne) biljne vrste, a da

se pri tome znatnije ne ošteti kultura. Selektivni učinak najčešće se zasniva na različitom

stupnju apsorpcije (usvajanju), različitom intezitetu translokacije, metabolizmu i

biokemijskom djelovanju između kulture i korova. Postoji i prostorna selektivnost,

odnosno slučaj kad su sjeme korova i sjeme kulture prostorno na različitoj dubini.

Selektivnost se može zasnivati i na različitom vremenu i različitom načinu aplikacije.

Selektivnost nikad nije apsolutna. Ovisna je o mnogim činiteljima.Kao što se može vidjeti,

herbicid ne mora uvijek biti selektivan. Naime, herbicid često može oštetiti kulturu,

odnosno, on može djelovati fitotoksično.Najčešće se fitotoksično djelovanje javlja zbog:

- prekoračene dozacije uslijed:

- neispravnih, dotrajalih ili oštećenih sapnica ( rasprskivači )

- preklapanja (rad, bez pokazivača traga i sl.)

- neispravni uređaj za prskanje (pumpa, tlakomjer, sapnice i sl.)

- nepravilna priprema sredstva u vodi

- neispravno odabrana dozacija u odnosu na tip tla

- kontaminacijom

- nečista (neoprana) prskalica od prethodnog tretiranja

- nečisto izvorište (akumulacija) vode za prskanje

- nečist rezervoar za vodu

- nečistom vodom iz kanala i sl.

- zanošenjem ( driftom )

- zanošenje kapljice sredstva vjetrom

- zanošenje para hlapivih herbicida strujanjem zraka

- zanošenje čestica herbicida na česticama tla vjetrom

- adsorpcijom i ispiranjem

- plitka sjetva

- ispiranje u zonu korijena ( potencijalno bazični herbicidi )

- rezidue u tlu

- perzistentni herbicid u sušnoj godini ne razgradi se do naredne sezone

- aplikacija u krivo vrijeme

- prije ili poslije propisanog roka u kojem herbicid djeluje selektivno.

U odnosu na vrijeme primjene herbicid je moguće selektivno primijeniti :

- prije sjetve odnosno sadnje kulture (pre-sowing),

- nakon sjetve a prije nicanja kulture (pre-emergence),

- nakon nicanja kulture (post-emergence).

Primjena prije sjetve (pre-sowing)

Prije sjetve odnosno sadnje pojedinih kultura mogu se upotrijebiti kontaktni herbicidi koji

će spržiti iznikle jednogodišnje korove. Primjena se obično obavlja nekoliko dana prije

sjetve odnosno sadnje što ovisi o tipu herbicida (npr. Reglone ili Basta prije sjetve

povrtnica). Translokacijski herbicid suzbit će uz jednogodišnje i višegodišnje korove.

Primjena se obavlja ranije, često u jesen za proljetnu sjetvu ( npr. Cidokor prije sjetve

pšenice, kukuruza, suncokreta). Na nezakorovljenoj površini prije sjetve primjenjujemo i

rezidualni herbicid, koji će biljka nakon nicanja upiti preko korijena. Na ovaj način

najčešće primjenjujemo hlapive i fotolabilne herbicide (Treflan odnosno Devrinol 45 F).

Nakon prskanja potrebno ih je oruđem (tanjurača ili sjetvospremač) unijeti u tlo

(inkorporirati) na određenu dubinu.

Primjena nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence)

I ovaj rok primjene omogućuje primjenu kontaktnih, translokacijskih i rezidualnih

herbicida. Kontaktne herbicide primjenjujemo u slučaju kad nakon sjetve korovi niknu

prije kulture ( npr. u luku uzgojem iz sjemena, peršinu, mrkvi, krumpiru ). Kontaktni

herbicidi djelotvorni su samo na jednogodišnje korove. Translokacijski ( sistemični )

herbicidi će uz jednogodišnje suzbiti i višegodišnje korove. No, kako translokacijski

herbicidi najčešće iskazuju i rezidualno djelovanje, potrebno je voditi računa o njihovoj

selektivnosti. Rezidualni će zbog svoje postojanosti (perzistentnosti) nakon primjene

zadržati duže vrijeme herbicidni učinak. Tako će ih korov kad otpočne nicati upiti preko

korijena ili klice te će biti suzbijen. Na ovaj način mogu se primijeniti samo selektivni

herbicidi.

Primjena nakon nicanja (post-emergence)

U ovom roku primjene redovito rabimo kontaktne, translokacijske i rezidualne selektivne

herbicide. Kontaktni su djelotvorni na jednogodišnje, translokacijski na jednogodišnje i

višegodišnje, dok rezidualni najčešće suzbijaju samo jednogodišnje korove. Kod primjene

nakon nicanja kulture selektivnost se zasniva na dozaciji, zatim na anatomskim,

morfološkim i fiziološkim razlikama između korova i kulture. Faza razvoja kulture u

vrijeme tretiranja veoma je značajna za selektivno djelovanje herbicida. Klimatske prilike

u vrijeme tretiranja također će odlučivati o selektivnosti. Pojedini herbicidi mogu iskazivati

istovremeno aktivnost preko lista ali i preko korijena (npr. Radazin u kukuruzu, Sencor u

krumpiru, Goal u luku i sl.). S gledišta vidljivog učinka na korove sve herbicide bez obzira

na rok primjene, možemo razvrstati u slijedeće skupine:

- rezidualni (iskazuju herbicidni učinak kroz duže vrijeme, biljka ih upija preko korijena)

- translokacijski ( apsorpcija, usvajanje preko lista ili preko korijena )

- rezidualni+kontaktni ( apsorpcija korijenom i učinak dodirom )

- rezidualni+translokacijski ( korijenom + korijenom ili listom )

- rezidualni+kontaktni+translokacijski ( korijenom+dodirom+korijenom ili listom )

- kontaktni+rezidualni ( dodirom+korijenom )

- kontaktni ( nema apsorpcije, djeluju dodirom (kontaktom) )

2.3.2 Neselektivna aplikacija ( totalno )

Aplikacija na nezasijanim površinama (pruge, industrijska dvorišta, putovi, aerodromi,

rafinerije, dalekovodi i dr.), totalno suzbijanje.Totalni ili neselektivni herbicidi suzbijaju

svu vegetaciju. Primjenjujemo ih prije sjetve ili sadnje neke kulture, neposredno prije

sjetve ( glifosat ) ili na željezničkom prugama, industrijskim objektima, putovima,

kanalima, aerodromima, rafinerijama i dr. U drugom slučaju koriste se perzistentni

herbicidi širokog spektra s izraženim rezidualnim učinkom (Arsenal, Radokor i dr. ).

POMOĆNA SREDSTVA

Pomoćna sredstva za zaštitu bilja (aditivi, ađuvanti) su pesticidno inaktivne kemijske

supstancije, koje dodajemo škropivu da bi pospješili učinak djelatnoj tvari. Aditivi su često

sastavni dio formulacije pripravka koji se direktno dodaju sredstvu u tvornici. Razlozi zbog

kojih se pomoćna sredstva dodaju škropivu su slijedeći:

- pospješuju vlaženje

- umanjuju isparavanje

- povećavaju prodor (usvajanje) sredstva

- pospješuju translokaciju (premještanje)

- produžuju period vlaženja

- usporavaju otpuštanje sredstva

- mijenjaju (prilagođavaju) pH škropivu

- poboljšavaju raspored kapljica

- pridonose kompatibilnosti sredstva

- umanjuju zanošenje (drift)

- umanjuju miris

Kod primjene herbicida najčešće se rabe slijedeća pomoćna sredstva:

Surfaktanti (riječ "surfaktant" zapravo je skraćenica izvedena od engleskih riječi "surface

active agent") su molekule koje se sastoje od lipofilnog i hidrofilnog dijela (vidi sliku).

Lipofilni dio se sastoji od dugih 12-16 lanaca ugljikovodika (CH2) ili benzenovih prstena.

Ima visoku topivost u ulju i nisku topivost u vodi. Hidrofilni završetak ima jako izražen

afinitet prema vodi, odnosno ima visoku topivost u vodi.

Slika 1. Molekula surfaktanta

S gledišta građe hidrofilnog završetka, sve surfaktante možemo razvrstati u tri skupine:-

anionske - ioniziraju u vodi tvoreći negativan naboj sredine. Mogu negativno reagirati s

nekim sastojcima vode, npr.s mineralima tvrde vode.- kationske - s vodom tvore pozitivno

nabijenu sredinu. Također mogu reagirati stvrdom vodom. Fitotoksično djeluju na zelene

dijelove biljke. U Hrvatskoj su registrirani pripravci Armoblen T-25 i Pinovit. Najčešće se

rabe prilikom primjene pripravaka na osnovi glifosata (Cidokor, Herkules i dr.).

Poboljšavaju im učinak te se mogu primjeniti u nižim dozacijama (do 30%).- neionske -

najčešće se primjenjuju u poljoprivredi. Lako se primjenjuju i ne reagiraju s vodom. Po

sastavu su polioksietoksilirani alifatski alkoholi s manjim udjelom siloksana koji smanjuju

pjenjenje. U Hrvatskoj su registrirani Sandovit, Radovit N, Citowett, Pinovit-N, Okvašivač

Caffaro i Chromovit. Rabe se prilikom primjene nekih skupina herbicida (npr.

sulfonilureja).Surfaktanti se rabe u razne svrhe, kao:- okvašivači- poboljšivači raspršivanja

kapljica škropiva- pospješivači održavanja škropiva u emulziji te- smanjuju napetost

sredstva u spremniku. Okvašivači (weting agent) su tvari koja dodana škropivu

poboljšavaju raspored kapljica škropiva (voda+herbicid) po površini lista. Smanjuju

napetost kapljice na površini lista (vidi sliku).

Slika 2 Primjena škropiva s i bez okvašivača

Cjelokupni učinak okvašivača nije u potpunosti razjašnjen. Utvrđeno je da maksimalni

učinak okvašivači polučuju s koncentracijom od 0,1%. Daljnjim povećanjem koncentracije

ne polučuje se bolja pokrovnost lista kapljicama škropiva, no dokazano je da se zbog

boljeg prodora herbicida u list postižu bolji herbicidni učinci.Očito je da okvašivač, osim

smanjenjem napetosti površine kapljice, pridonosi boljem učinku herbicida i na neke druge

načine.

Aktivatori, doprinose aktivaciji herbicida mijenjajući pH vrijednost škropiva. Raspršivači

(spreader), poboljšavaju kontakt s površinom lista (slično kao okvašivači). Emulsifikatori

(emulsifaer) doprinose održavanju sitnih kapljica emulzije u škropivu (ulje u vodi).

Dispergirajuća pomoćna sredstva (dispersing agent) pridonose održavanju krute

formulacije u suspenziji škropiva. Ulja se u herbicidnom škropivu rabe već duži niz

godina. To su pomoćna sredstva koja ne možemo uvrstiti u kategoriju surfaktanata.

Možemo ih razvrstati u tri skupine:- neselektivna fitotoksična ulja. U ovu skupinu spadaju

dizel ulja. To su teška nesaturirana ulja s mnogo dvostrukih i trostrukih vezova u molekuli.

Redovito se dodaju kontaktnim herbicidima sa totalnim djelovanjem na floru (putovi,

kanali, ekonomska dvorišta, pruge i sl.).- selektivna fitotoksična ulja. Obično se

primjenjuju sama te nisu pomoćna sredstva. Najčešće se rabe za suzbijanje jednogodišnjih

širokolisnih korova u nekim kulturama (mrkva npr.). Naime, Umbeliferae tretman ovakvim

tipom ulja bolje podnose od nekih širokolisnih korova. Razlikuju se u građi membrane

stanice. Ova su ulja u početku kemijskih mjera borbe protiv korova bila selektivni

herbicidi. Ne oštećuju membranu Umbeliferae i nekih drugih kulturnih vrsta. U Hrvatskoj

nisu u primjeni.- biljna pročišćena ulja su lagana, gotovo zasićena ulja. Sama po sebi nisu

fitotoksična. Kad se dodaju herbicidima, pridonose prodoru (penetraciji) škropiva u list.

Rabe se s mnogim herbicidima nakon nicanja kulture i korova (Betanal progres OF). S

gledišta dosad iznijetog UAN gnojivo, prema kemijskom naboju, mogli bi smo svrstati u

kategoriju kationskih okvašivača (NH4+). No UAN se u praksi prvenstveno rabi kao

dušično mineralno gnojivo. Primjenjuje se na tlo ili preko lista nakon što kultura i korovi

izniknu. Preko lista najčešće se rabi u strnim žitaricama. U tom roku UAN može izazvati

određene fitotoksične učinke. Posljednjih godina sve se više rabi i kao folijarno gnojivo u

kukuruzu. Primijenjen tako, može na listu kukuruza izazvati jače ili slabije prolazne

fitotoksične učinke.

REZISTENTNOST KOROVA NA HERBICIDE

IZVOD

Rezistentnost korova na herbicide postaje jedan od glavnih nedostataka kemijske metode

zaštite bilja. Ovaj pregledni rad nastoji objediniti svu kompleksnost ove problematike.

Razmjere rezistentnosti ilustriraju podaci o broju rezistentnih korovskih vrsta i njihovoj

geografskoj raširenosti u svijetu od prve potvrde rezistentnosti na triazine 1970. g. Pomoću

primjera objašnjavaju se promjene u populaciji korova nakon primjene herbicida koje

dovode do rezistentnosti, kao i različiti mehanizmi kojima se biljke odupiru fitotoksičnom

djelovanju herbicida. Sve mjere koje se mogu poduzeti nakon pojave rezistentnosti neće

zaustaviti razvoj rezistentnosti ali će znatno pomoći u usporavanju širenja. Ukratko se

ocjenjuje stanje u Hrvatskoj i predlažu neophodne mjere.

UVOD

Rezistentnost korova na herbicide, kao pojava da dotad djelotvorni herbicidi na neku

korovnu vrstu više ne djeluju, postaje u praksi jedan od glavnih nedostataka kemijske

metode suzbijanja korova. Razmjere rezistentnosti ilustriraju podaci o porastu broja

biotipova kao i površina na kojima su prošireni u pojedinim desetogodišnjim razdobljima

od prve potvrde rezistentnosti 1970. g. Prvi izostanak herbicidnog učinka na korovsku

vrstu Senecio vulgaris opažen je 1968. g. u rasadniku u kojem su simazin i atrazin rabljeni

1-2 puta godišnje od 1958. g. Ryan (1970) je prikupio sjeme navedene korovske vrste iz

rasadnika i sjeme sa površina na kojima nikad nisu bili primjenjeni triazinski herbicidi. U

pokusima u stakleniku utvrdio je da biljke vrste Senecio vulgaris dobivene iz sjemena iz

rasadnika gdje su primjenjivani triazini, prežive količinu od 17,92 kg/ha atrazina.

Istovremeno su biljke iste vrste, uzgojene iz sjemena sa površina na kojima ovi herbicidi

nisu korišteni, bile potpuno suzbijene sa 2,24 kg/ha atrazina i 1,2 kg/ha simazina. Od ove

prve potvrde rezistentnosti 1970. g. do 1981. g., na triazine je razvilo rezistentnost 30

korovskih vrsta iz 18 rodova. Ti korovi bili su rašireni u 40 država USA, 8 provincija

Kanade i 18 država Europe (SIFAP Bulletin, 1990, Holt i Le Baron, 1990). Procjenjuje se

da je u tom desetogodišnjem razdoblju do 1990. god., broj rezistentnih biotipova povećan 3

puta a površine na kojima se javljaju 10 puta. Zabrinutost naročito izaziva višestruka ili

"kros" rezistentnost biotipova na razne grupe herbicida, jer se smatra da će njihovo

suzbijanje biti znatno teže. Kao primjer navodimo rezultate Polosa i Mikulasa (1987), koji

su utvrdili da na parakvat rezistentne biotipove vrste Conyza canadensis bile rezistentne i

na atrazin, iako ova 2 herbicida imaju potpuno različita mjesta djelovanja. Još je drastičniji

primjer u kojem korovska vrsta Alopecurus myosuroides rezistentna na klortoluron

pokazala i različite stupnjeve rezistentnosti na izoproturon, metabenztiazuron,

pendimetalin, terbutrin, diklofop metil i klorsulfuron (Moss, 1987, 1990). Ovaj primjer ne

navodimo zbog velike raširenosti ove pojave, već zato jer ukazuje da i u budućnosti

možemo očekivati ovakve slučajeve i sa drugim herbicidima, pa se ozbiljno postavlja

pitanje kako sa izmjenom herbicida nadvladati rezistentnost.

POJAVA REZISTENTNOSTI - NAČIN NASTANKA I RAZVOJ

U Prilogu 1. dat je prikaz promjena koje se događaju u nekoj populaciji korova prije i

nakon primjene herbicida. Nastojat ćemo na primjerima što jednostavnije objasniti

promjene koje mi vidimo kao pojavu rezistentnosti neke korovske vrste na jedan ili više

herbicida. Svaku populaciju korova na kojoj nisu primjenjivani herbicidi karakterizira

široka genotipska različitost i velika polimorfnost. Što to konkretno znači, pokazuje

primjer nekoliko populacija Chenopodium album iz različitih izvora (Al Mouemar i

Gasquez, 1983, Darmency i Gasquez, 1990). Neke su populacije bile skupljene u privatnim

vrtovima koji nisu nikad tretirani herbicidima, a ostale su skupljene sa polja pod različitim

herbicidnim tretmanima. Vrtne populacije pokazale su veliku varijabilnost (više od 28

fenotipova na 100 biljaka). Populacija iz polja hmelja imala je 12 fenotipova, dok je samo

1 fenotip preostao u populaciji rezistentnoj na triazine u polju kukuruza. Bez primjene

herbicida u prirodi je prisutna selekcija biotipova iste vrste. Brojna ispitivanja pokazala su

da su rezistentni biotipovi po značajkama rastenja i razvoja slabiji i u inferiornom položaju

u odnosu na osjetljive biotipove. Primjenom herbicida na do tada netretiranim površinama

populacije korova pokazuju različite reakcije. Bez obzira kako da je herbicid djelotvoran,

jednokratnom primjenom nikad ne suzbijemo sve biljke, već uvijek ostaju određene biljke

iste vrste ne suzbijene. Biljke mogu izbjeći herbicidnom učinku slučajno zbog uvjeta

okoline (oborine, tlo, humus, glina), ili zato što posjeduju određene mehanizme pomoću

kojih mogu spriječiti ili smanjiti fitotoksično djelovanje herbicida. Do određenog stupnja

zakorovljenosti rezistentnim biotipovima neke korovne vrste, čovjek ne sumnja da je

svojim pristupom stvorio novi problem. Izvjesnu zakorovljenost nekom korovnom vrstom,

najčešće pokušava opravdati nepovoljnim klimatskim prilikama prije i nakon primjene

herbicida. Slijedećih godina, broj rezistentnih biotipova stalno se uvećava. Kad odnos

rezistentnih u odnosu na osjetljive biotipove dosegne 30 : 70%, odnosno kad herbicid

poluči 70% učinak na dotičnu vrstu, očito je došlo do rezistentnosti. Slijedeće godine na

dotičnoj parceli znatno su brojniji rezistentni biotipovi rečene korovne vrste (Gresssel i

Segel, 1982), te dotični herbicid s gledišta prakse više ne zadovoljava. Herbicidnu

aktivnost biljke mogu izbjeći uslijed morfoloških razlika (debljina kutikule, prisustvo

dlaka, uski listovi, dubina korijena), razlika u detoksifikaciji herbicida prije nego oni

dostignu cilj tako da više nisu djelotvorni, i razlika koje su nastale zbog mutacija koje su se

dogodile na mjestu djelovanja herbicida (Sexsmith, 1964, Gasquez i Darmency, 1991).

Navedeni su primjeri za svaki od navedenih slučajeva. De Ganaro i Weller (1984),

istraživali su morfološke i fiziološke karakteristike vrste Convolvulus arvensis i povezanost

tih razlika sa reakcijom na glifosat. Svi biotipovi pokazali su posebnu reakciju, iako i

manje osjetljivi biotipovi ne mogu preživjeti visoke količine herbicida. Istraživanja

nasljeđivanja pokazala su da rezistentnost na glifosat u populaciji može biti povećana kod

ponovljenih prskanja glifosatom. Detoksifikacija može biti povezana sa jednim ili više

enzima. Rezistentnost vrste Abutilon theophrasti na atrazin uzrokovana je 3-4 puta većom

količinom enzima glutation-S-transferaze (Gronwald i sur., 1989, cit. Gasquez i Darmency,

1991). Te karakteristike nasljeđuju se samo s jednim dominantnim genom. U većini

slučajeva uključeno je više enzima. Korovska vrsta Alopecurus myosuroides postala je

rezistentnom na klortoluron za oko 10 godina primjene. Ustanovljeno je da rezistentne

biljke pokazuju veću aktivnost grupe enzima monooksigenaze koja detoksificira herbicid

(Kemp i sur., 1990, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Rezistentne populacije sastoje se od

biljaka rangiranih od osjetljivih na manje od 1000 g a. t. na ha do biljaka koje prežive više

od 17.000 g a. t. na ha. Potomci preživjelih biljaka nakon tretmana u polju daju i osjetljive

i rezistentne biljke u vrlo različitim odnosima od jedne majke do druge. Kod vrste Eleusine

indica pokazalo se je da je mjesto djelovanja trifluralina (ß-tubulin) mutiralo (Vaughn i

sur., 1990). Ta nova molekula nema afinitet prema herbicidu što daje visok stupanj

rezistentnosti. Na sreću, rezistentne biljke rastu vrlo sporo, po rečenom autoru vjerojatno

zato jer mutacije djeluju na diobu stanica. Zbog velikih posljedica tih mutacija i ograničene

površine na kojoj se trifluralin redovito koristi kao jedini herbicid, te rezistentne biljke nisu

značajno proširene. Rezistentnost na klorsulfuron pojavila se nakon 4 godine primjene u

ozimim žitaricama u vrsta Stellaria media, Kochia scoparia, Salsola iberica, Lactuca

seriola. Ta rezistentnost uzrokovana je mutacijom gena za enzim acetolaktat sintazu koji se

prenosi samo jednim dominantnim ili semidominatnim genom (Mallory i sur., 1990a,

1990b). Rezistentne vrste su i dalje u stalnom stvaranju genetske varijabilnosti, uključujući

tu i reakcije na herbicide, tako da ćemo i dalje kontinuirano otkrivati nove probleme. Kao i

kod svih živih organizama koji su izloženi nepovoljnim utjecajima, među koje ubrajamo i

herbicide, sva genetska i biokemijska aktivnost biljke usmjerena je na neutraliziranje

fitotoksičnih efekata primijenjenih herbicida. Što znači da sadašnji herbicidi ni u kom

slučaju nisu konačna rješenja. U postojećim populacijama korova ima dovoljno

mogućnosti za izmjenu već postojećih gena u nove otporne genotipske kombinacije, a

postoji mogućnost stvaranja i novih alelnih kombinacija mutacijama koje mogu dati

rezistentne fenotipove. Navodimo primjer koji potvrđuje da je i u unutar rezistentnih

biotipova, prisutna genetska heterogenost. Na rezistentne populacije vrste Solanum nigrum

ne djeluje 6 kg/ha a.t. atrazina, ali na veće količine atrazina neke populacije pokazuju

različite reakcije (Zanin i sur., 1981, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Određene populacije

bile su potpuno suzbijene sa 32 kg/ha a. t., a druge su i kod primjene tih količina imale još

uvijek 70% preživjelih biljaka.

IZVORI KOMPETITIVNIH PREDNOSTI OSJETLJIVIH BIOTIPOVA

Postavlja se pitanje zašto nema promjene u dominantnosti od strane rezistentnih biotipova

u normalnim uvjetima bez primjene herbicida, odnosno zašto rezistentne biljke čine

značajno manji udio u populaciji u odnosu na osjetljive biljke. Provedena su brojna

ispitivanja sa ciljem da se utvrde izvori kompetitivnih prednosti osjetljivih biotipova.

Radosevich i Holt (1983) mjerili su parametre rasta i razvoja u životnom ciklusu

rezistentnih i osjetljivih biotipova korovske vrste Senecio vulgaris koji su rasli u uvjetima

bez konkurencije. Osjetljive biljke imale su signifantno veće vrijednosti visine, broja

listova i ukupne produkcije suhe tvari kod svih rokova nakon sjetve (Prilog 2).U

istraživanjima Holta i Radosevicha (1982), R i S biotipovi vrsta Senecio vulgaris i

Amaranthus retroflexus sijani su zajedno u konstantnoj gustoći ali u različitim odnosima.

Osjetljive biljke obje vrste imale su znatno veću produkciju suhe tvari i sjemena od

rezistentnih. Ta produkcija bila je uvijek veća od odnosa prisutnih osjetljivih biljaka. Holt i

sur. (1981), uspoređivali su performance fotosinteze oba biotipa vrste Senecio vulgaris da

bi objasnili biološku bazu za ove razlike. Osjetljivi biotipovi kod sličnih uvjeta

osvjetljenja, opskrbe s vodom, temperature, koncentracije CO2 i razvoja listova imali su

značajno veći fotosintetski kapacitet i veće količine neto fotosinteze. Barnwell i Cobb

(1989), utvrdili su da su rezistentne biljke vrste Stellaria media na mekoprop slabijeg

vigora od osjetljivih populacija. Osjetljive populacije počele su cvatnju 8 dana ranije a

dozrijevanje sjemena bilo je dovršeno 14 dana ranije nego kod rezistentnih. U poljskim

uvjetima u kojima je kompeticija faktor, frekvencija rezistentnih biotipova bit će

potiskivana od strane osjetljivih. To objašnjava zašto nema promjene u dominantnosti od

strane rezistentnih biotipova bez aplikacije herbicida. Prednosti rezistentnih biotipova

dolaze do izražaja samo na tretiranim poljima na kojima su preostali samo rezistentni

biotipovi u populaciji jer su osjetljive uklonili herbicidi.

MJERE ZA SPREČAVANJE POJAVE I ŠIRENJA REZISTENTNOSTI

U Prilogu 3. sažeto su prikazane mjere koje bi trebalo poduzeti kada se kod izostanka

djelovanja sumnja ili je potvrđena rezistentnost (Parochetti i sur., 1982, Gressel i Segel,

1982 i 1990, Watson i sur., 1987). Posebno je važno ako je to po prvi puta zapažena

rezistentnost neke vrste na određenom području. Bilo bi važno odrediti površinu na kojoj je

rezistentna vrsta distribuirana i tu početnu malu raširenost, ako je moguće, lokalizirati na

jednom polju. U tom smislu poduzima se više mjera pod zajedničkim imenom karantena, a

cilj je spriječiti rezistentne korove da se osjemene i šire sjemenom na nova područja. Te

karantenske mjere uključuju: čišćenje strojeva od zaostalog sjemena, sprečavanje širenja

sjemena silažom, stajskim gnojivom ili sjemenom usjeva, pravovremena obrada kojom se

rezistentno sjeme unese u tlo kako bi se spriječilo širenje sjemena putem divljači, vjetra i

vode, primjena herbicida ili obrade nakon nicanja rezistentnih korova kako bi se spriječilo

osjemenjivanje. Zamjena herbicida koji su do sada korišteni sa onima koji imaju drugi

način djelovanja, slijedeća je mjera koja neće zaustaviti razvoj rezistentnosti, ali će znatno

pomoći u usporavanju širenja. Praktična je procjena da će jednogodišnji prestanak

primjene nekog herbicida odgoditi pojavu rezistentnosti na taj herbicid za 1 godinu. Npr.

ako 20 godina ponovljene primjene dovedu do rezistentnosti u polju na dati herbicid,

potrebno je 60 godina da se postigne rezistentnost ako je herbicid primijenjen svake treće

godine. Upotreba kombinacija herbicida obično je prva mjera koja se poduzima, a za izbor

herbicida vrijede isti principi kao i kod zamjene. Promjena usjeva može znatno reducirati

kompeticiju rezistentnih korova i to iz više razloga. Novi usjev, koji sam može biti bolji

kompetitor, raste i dozrijeva u različitim sezonama, i na taj način prekida ciklus

rezistentnih korova. Novi usjev zahtijeva i izbor herbicida drugačijeg načina djelovanja

koji se koriste u drugo doba godine, što također sprečava osjemenjivanje i prekida ciklus

rezistentnih korova. Sve gore navedene mjere mogu biti upotpunjene i s nekemijskim

metodama uzgoja. Kod toga se prvenstveno misli na mjere obrade u različito doba godine.

Postoje razmišljanja da se stimulatorima klijanja izazove jednoliko nicanje sjemena

rezistentnih korova, kako bi se jednim tretmanom herbicidima ili obradom spriječilo

njihovo osjemenjivanje. U Prilogu 4. kao dopunu predloženim mjerama, dajemo pregled

nepoželjnih svojstava herbicida koja doprinose bržoj rezistentnosti. Rezistentnost se može

očekivati prvo kod herbicida jedinstvenog načina djelovanja, širokog spektra i visokog

stupnja djelotvornosti, izraženog rezidualnog djelovanja, kao i kod herbicida koji se

višekratno primjenjuju u toku jedne sezone ili se često primjenjuju unutar nekoliko sezona

bez kultivacije i plodoreda (Le Baron i Mc Farland, 1988). Da bi se spriječila ili odgodila

pojava rezistentnosti i pomoglo usjevu, najbolje je suzbiti korov do tog stupnja kod kojeg

se željena biljka može natjecati sa korovom prirodnom konkurencijom (Gressel i Segel,

1982).

RAZLOZI ZA RELATIVNO SPORIJE ŠIRENJE REZISTENTNOSTI KOD

KOROVA

U biologiji korova kao i u normalnoj agronomskoj praksi ima niz specifičnosti kojima

možemo zahvaliti relativno sporije širenje rezistentnosti korova na herbicide u odnosu na

širenje rezistentnosti kod biljnih bolesti i štetnika (Gressel i Segel, 1982). Većina korova

zahtijeva za reprodukciju punu sezonu rasta i imaju samo 1 ciklus godišnje (Prilog 5.).

Korovi nisu slobodno pokretni a vrlo često, kao npr. kod triazina, rezistentnost se

nasljeđuje majčinski pa se ne širi polenom. Plodored, obrada i primjena različitih

herbicida, dakle mjere koje se redovito koriste u praksi, sprečavaju razvoj i širenje

rezistentnosti. Rezistentni korovi nalaze se zajedno i u konkurenciji s biljkama iz ogromne

banke sjemena u tlu i to normalno osjetljivih biljaka. Kao što je već navedeno, rezistentni

korovi su slabiji kompetitori u odnosu na osjetljive biotipove iste vrste.

KARAKTERISTIKE REZISTENTNOSTI NA TRIAZINE

S obzirom na značaj u svijetu i kod nas, izdvojili smo neke karakteristike rezistentnosti na

triazine (Gressel i Segel, 1982), jer nam one mogu pomoći u lakšem razumijevanju

problema (Prilog 6.). Sve vrste korova kod kojih se razvila rezistentnost bile su vrlo

osjetljive na triazine i do pojave rezistentnosti bilo ih je veoma lako suzbiti s malim

količinama herbicida. Kada se jednom rezistentnost razvila ona je općenito apsolutna, pa se

djelotvornost ne postiže ni s ekstremno velikim količinama herbicida. Rezistentni biotipovi

pokazuju kros-rezistentnost na sve triazinske herbicide. Također, postoji određeni stupanj

povezanosti rezistentnosti na triazine s rezistentnošću na asimetrične triazinone

(triazinoni), ureate i dr. Rezistentni biotipovi su jače osjetljivi na herbicide koji imaju drugi

način djelovanja i lakše ih je suzbiti nego osjetljive biotipove. Za rezistentnost korova na

triazine, vrijede i opći principi rezistentnosti. Rezistentnost se razvila na površinama na

kojima su triazini korišteni uzastopno nekoliko godina bez ili sa minimalnom obradom.

Kad se jednom rezistentne biljke razviju i osjemene na nekoj površini, praktički više

nikada ne možemo iskorijeniti izvore rezistnosti.

OCJENA STANJA U HRVATSKOJ I PRIJEDLOG MJERA

Prvu potvrdu rezistentnosti korova na herbicide utvrdili su stručnjaci Instituta za zaštitu

bilja Fakulteta poljoprivrednih znanosti, Zagreb, 1983. godine (Ostojić i sur.). Naime,

nakon višegodišnje primjene triazinskih preparata na bjelovarskoj regiji, 1982. god. na

pojedinim kukuruzištima izostao je učinak na vrstu Chenopodium album. Egzaktnim

stakleničkim pokusima dokazano je da jedinke R tipova s navedenog područja nisu

reagirale na količine od 4 kg a.t. atrazina po ha, dok su jedinke uzgajane iz sjemena uzetog

od samoniklih biljaka s pokusnog objekta Rim u Zagrebu, gdje herbicid nije bio

primjenjivan, bile suzbijene već s količinom 0,25 kg a.t./ha. U istom pokusu je utvrđena i

grupna rezistentnost, jer rezistentni biotipovi nisu reagirali na povišene količine simazina,

cianazina i prometrina. Narednih godina utvrđena je i rezistentnost vrste Amaranthus

retroflexus na atrazin. Posljednjih desetak godina rezistentni biotipovi vrste Chenopodium

album javljaju se na širem području R. Hrvatske pa značajnije poteškoće nanose ratarima

osim u bjelovarskoj regiji i u Podravini, području Virovitice, a posljednjih godina i u

Požeškoj kotlini. Slobodna je procjena da se korovi rezistentni na triazine u većem ili

manjem stupnju javljaju na više od jedne trećine površina pod kukuruzom s tendencijom

daljeg širenja. Do sada nije bilo sustavnog praćenja oblika i razmjera rezistentnosti već su

provedena samo pojedinačna ispitivanja o potvrdi rezistentnosti (Chenopodium album,

Amaranthus retroflexus). Provedena su i višegodišnja ispitivanja kombinacija herbicida u

kukuruzu sa svrhom da se izdvoje one kombinacije koje su, osim što su kompletna rješenja

za dominantne korove i djelotvorne na rezistentne korove. Kod ostalih korova, odnosno

herbicida, nisu zapažene promjene koje bi ukazivale na rezistentnost. Izuzetak je sumnja na

rezistentnost na atrazin korovske vrste Ambrosia elatior. Za područje Hrvatske bilo bi

potrebno prije svega sa dostupnim metodama potvrditi rezistentnost i izvršiti kartiranje,

kako bi se utvrdila geografska distribucija rezistentnih vrsta. Na osnovu dobivenih

podataka u programu zaštite preporučivati mjere i herbicide koji će prvenstveno odgoditi

širenje rezistentnosti na nove površine i potisnuti je na već postojećim.

PRILOG BR. 1

Pojava rezistentnosti - način nastanka i razvoj

POPULACIJA KOROVA

KARAKTERISTIKA - široka genotipska različitost BEZ HERBICIDA - prisutna selekcija jačih biljaka

PRIMJENA HERBICIDA - uvijek ostaju pojedine biljke iste vrste nesuzbijene- smanjuje se polimorfnost

SUZBIJANJE ZA PRAKSU JOŠ PRIHVATLJIVO

BROJ NESUZBIJENIH BILJAKA POVEĆAVA SE SELEKCIJOM JEDNOG ILI VIŠE GENOTIPOVA

SUZBIJANJE ZA PRAKSU VIŠE NE ZADOVOLJAVA

REZISTENTNOST

MORFOLOŠKE RAZLIKE

DETOKSIFIKACIJA HERBICIDA

MUTACIJE NA MJESTU DJELOVANJA

VRSTE SU I DALJE U STALNOM PROCESU STVARANJA GENETSKE VARIJABILNOSTI

MOGU SE OČEKIVATI NOVI PROBLEMI

 

PRILOG BR. 2

 

PRILOG BR. 3

Mjere za sprečavanje širenja rezistentnih biotipova

METODA KARANTENE

SPREČAVANJE OSJEMENJIVANJA I ŠIRENJA SJEMENOM:- ČIŠĆENJE STROJEVA OD ZAOSTALOG SJEMENA

- SPREČAVANJE ŠIRENJA SILAŽOM, STAJSKIM GNOJIVOM I SJEMENOM USJEVA

- PRAVOVREMENA OBRADA - PRIMJENA HERBICIDA NAKON NICANJA PRIJE OSJEMENJIVANJA

ZAMJENA HERBICIDA

- DRUGAČIJEG NAČINA DJELOVANJA- ŠTO KRAĆE PERZISTENTNOSTI

- RAZLIČITIH ROKOVA PRIMJENE

DODATNI HERBICIDI U KOMBINACIJI

PROMJENA USJEVA

KOMBINACIJA KEMIJSKIH I NEKEMIJSKIH METODA UZGOJA

STIMULATORI NICANJA

 

PRILOG BR. 4

Karakteristike herbicida i agrotehnički zahvati koji doprinose bržoj pojavi rezistentnosti

(Le Baron i McFarland, 1988)

1. JEDINSTVEN NAČIN DJELOVANJA2. ŠIROKI SPEKTAR DJELOVANJA I VISOK STUPANJ DJELOTVORNOSTI

NA SVAKU OD OSJETLJIVIH VRSTA KOROVA3. IZRAŽENO REZIDUALNO DJELOVANJE KROZ CIJELU VEGETACIJSKU

SEZONU ILI SE VIŠEKRATNO PRIMJENJUJE TIJEKOM JEDNE SEZONE

4. ČESTA PRIMJENA UNUTAR NEKOLIKO SEZONA, BEZ KULTIVACIJE, PLODOREDA,

IZMJENE HERBICIDA ILI UPOTREBE KOMBINACIJE HERBICIDA

PRILOG BR. 5

Razlozi za relativno sporije širenje rezistentnosti korova(Le Baron i Gressel, 1982)

1. KOROVI ZAHTIJEVAJU PUNU SEZONU RASTA ZA REPRODUKCIJU I IMAJU UGLAVNOM SAMO JEDAN CIKLUS GODIŠNJE

2. KOROVI NISU SLOBODNO POKRETNI3. NA TRIAZINE REZISTENTNI KOROVI REZISTENTNOST NASLJEĐUJU

MAJČINSKI PA SE NE PRENOSE POLENOM

4. IMA VIŠE RAZLIČITIH TIPOVA HERBICIDA KOJI MOGU BITI PRIMIJENJENI U

KOMBINACIJI ILI KAO ZAMJENA5. PLODORED I PRIMJENA RAZLIČITIH HERBICIDA OBIČNO REZULTIRA

SPREČAVANJEM ILI SMANJENJEM RAZVOJA REZISTENTNOSTI 6. KULTIVACIJA ILI DRUGI NAČIN OBRADE SMANJUJU ILI SPREČAVAJU

RAZVOJ REZISTENTNOSTI7. REZISTENTNI KOROVI NALAZE SE ZAJEDNO I U KONKURENCIJI SA

BILJKAMA IZ BANKE SJEMENA U TLU NORMALNO OSJETLJIVIH BILJAKA

8. REZISTENTNI KOROVI SU SLABIJI KOMPETITORI U ODNOSU NA OSJETLJIVE BIOTIPOVE ISTE VRSTE

PRILOG BR. 6

Karakteristike rezistentnosti na triazine(Le Baron i Gressel, 1982)

1. VRSTE KOJE IMAJU RAZVIJENU REZISTENTNOST NA TRIAZINE BILE SU VRLO

OSJETLJIVE I LAKO SU BILE SUZBIJENE TIM HERBICIDIMA PRIJE RAZVOJA REZISTENTNOSTI

2. REZISTENTNOST SE RAZVILA NA POVRŠINAMA GDJE SU TRIAZINI KORIŠTENI SAMI I

UZASTOPNO NEKOLIKO GODINA, POSEBNO BEZ ILI SA MINIMALNOM OBRADOM

3. REZISTENTNOST JE OPĆENITO APSOLUTNA PA NEMA DJELOTVORNOSTI NI SA

EKSTREMNO VELIKIM KOLIČINAMA HERBICIDA4. REZISTENTNI BIOTIPOVI POKAZUJU KROS REZISTENTNOST NA SVE

TRIAZINSKE HERBICIDE5. POSTOJI POVEZANOST REZISTENTNOSTI I TOLERANTNOSTI TOGA TIPA SA

REZISTENTNOŠĆU ILI TOLERANTNOŠĆU NA ASIMETRIČNE TRIAZINONE (METRIBUZIN), UREATE I DR.

6. R - BIOTIPOVI JAČE SU OSJETLJIVI NA HERBICIDE KOJI IMAJU DRUGI NAČIN

DJELOVANJA NEGO S - BIOTIPOVI7. NEMA DOKAZA DA SU HERBICIDI DIREKTNI UZROČNICI REZISTENTNOSTI

ILI DA IZAZIVAJU BILO KAKVE EFEKTE MUTACIJE NA PRIRODNO OSJETLJIVE

POPULACIJE8. KADA SE JEDNOM REZISTENTNE BILJKE RAZVIJU I OSJEMENE NA NEKOJ

POVRŠINI, MI PRAKTIČKI NIKADA VIŠE NE MOŽEMO ISKORIJENITI IZVORE

REZISTENTNOSTI9. OSTALI AGRONOMSKI I EKOLOŠKI FAKTORI U INTERAKCIJI SU SA

HERBICIDIMA U DJELOVANJU NA POJAVU I STUPANJ REZISTENTNOSTI

HERBICIDI I TLO

Uvod

Tlo je heterogen veoma dinamičan sustav koji se sastoji od krute, tekuće, plinovite i

žive faze. Istovremeno ono je istovremeno izvorište vode i hrane, te zajedno sa sunčevom

energijom omogućuje život na kugli zemaljskoj. U sustav tla ulaze mnogobrojni

anorganski i organski spojevi čiju građu čovjek ni danas u potpunosti ne poznaje. Njegovi

organski i anorganski sastojci neprestano se premještaju s jednog na drugo mjesto,

sudjeluju u različitim kemijskim i biokemijskim procesima, transformiraju se u druge više

ili manje komplicirane spojeve. U ovako kompliciran i u potpunosti neistražen sustav,

primjenom različitih agrotehničkih mjera, čovjek unosi i druge kemijske spojeve.

Unošenjem gnojiva i pesticida, čovjek direktno utječe na individualne komponente tla,

remeti njihove međusobne odnose, utječe na njegovu plodnost. Upravo zbog navedenog, u

svijetu se ovoj problematici pridaje poseban značaj. Predmet našeg izlaganja odnosi se na

primjenu herbicida i interakciju između herbicida i tla. U tom smislu nastojat ćemo u

daljnjem tekstu na čim je moguće jednostavniji način prikazati ovu problematiku.

Raspored (distribucija) herbicida po fazama tla

Primjenu herbicida najčešće obavljamo direktnim prskanjem na površinu tla (pre-

emergence). Herbicidi će na tlo indirektno dospjeti i u slučaju kad primjenu vršimo nakon

nicanja na već iznikli korov (post-emergence). U prvom slučaju korovne biljke apsorbiraju

herbicid sjemenom, hipokotilom, korijenom ili drugim vegetativnim podzemnim organima,

dok ga u drugom osim na već spomenut način, apsorbiraju i putem lista.

S površine tla sredstvo oborinama ili mehaničkim putem (oruđem), biva unijeto u dublje

slojeve. Prodor herbicida u zonu korijena i njegov raspored po fazama tla, od presudnog je

značaja za efikasnost, selektivnost, ispiranje, razgradnju i perzistentnost. Raspored

herbicida po fazama tla, grafički je prikazan na crtežu br. 1.

Iz prikazanog se vidi da herbicid nanijet na površinu, s kišom biva unijet u tlo. Najveći

dio date dozacije veže se fizikalno-kemijskim procesima na adsorpcijski kompleks krute

faze. Dio sredstva zadrži se u plinovitoj, a dio u topivoj fazi tla. S agronomskog gledišta,

najveći značaj ima upravo taj dio, jer je biljka sposobna apsorbirati (upiti) samo onaj dio

herbicida koji se nalazi u topivoj fazi. Premještanje herbicida iz jedne faze u drugu

reverzibilan je proces i u tlu se kao što prikazuje priloženi crtež, istovremeno odvija u svim

pravcima. Tako će pod određenim pedo-klimatskim prilikama u topivoj fazi tla biti više, a

pod drugim manje herbicida.

Iz do sada izloženog, očito je da distribucija herbicida u tlu prvenstveno ovisi o tipu tla,

karakteristikama herbicida i klimatskim prilikama. U daljnjem tekstu, svakoj od navedenih

značajki posvetit ćemo više pažnje.

Interakcija herbicid – tlo

Čim molekula herbicida dospije u dodir s komponentama tla, uslijedi čitav niz različitih

fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa, koji direktno određuju herbicidni učinak i

njegovu daljnju sudbinu.

U dodiru s tlom, herbicid podliježe procesima koji utječu na njegov gubitak i procesima

koji utječu na njegovu razgradnju. Prema crtežu br. 2 navedene procese Fryer i Evans

(1967.), podijelili su na slijedeći način:

1. GUBICI

1.1. adsorpcija

1.2. ispiranje

1.3. isparavanje (hlapljenje)

1.4. apsorpcija (usvajanje od strane biljke)

2. RAZGRADNJA

2.1. fotokemijska

2.2. kemijska

2.3. mikrobiološka razgradnja

U procesima koji uvjetuju gubitke herbicida, matična molekula se ne raspada već

zadržava svoj prvobitan oblik. Ipak, herbicid je sa stanovišta osnovne namjene “izgubljen”,

jer nije u stanju izazvati herbicidno djelovanje.

Nasuprot tomu, u procesima razgradnje, matična molekula razgrađuje se (raspada se) na

različite, herbicidno inaktivne spojeve. Tako oni nisu više u stanju suzbiti korov. Iako s

gledišta osnovne namjene između navedenih procesa nema bitne razlike, ipak se oni u

osnovi znatno razlikuju. Svaki od navedenih procesa, direktno utječe na perzistentnost

nekog herbicida, pa im zbog toga valja posvetiti više pažnje.

1. GUBICI

1.1. Adsorpcija

S gledišta djelotvornosti i selektivnosti, proces adsorpcije herbicida od najveće je

važnosti. U tlu se proces adsorpcije odigrava između negativno nabijenih čestica koloida

tla (adsorbent) i pozitivno nabijenih iona molekula herbicida (adsorbat).

Ovom procesu redovito predhodi proces disocijacije herbicida. Naime, molekule većine

herbicida u vrijeme primjene neutralno su nabijene čestice. Tek u kontaktu s vodikovim

ionom iz topive faze tla, sposobne su da postanu kationima, odnosno pozitivno nabijenim

česticama. Herbicide koji u kontaktu s vodikovim ionom tvore katione, nazivamo alkalnim

ili potencijalno alkalnim herbicidima. U ovu grupu pripada čitav niz herbicida kao što su:

triazini, diazini, triazinoni, dinitroanilini, fenil derivati uree, tiokarbamati, bipridili i dr..

Nasuprot ovima, postoji skupina kiselih ili potencijalno kiselih herbicida. Za ovu grupu

herbicida značajno je da u svojoj molekuli sadrže karboksilnu (R-COOH) skupinu. Za

razliku od prethodnih ovi herbicidi otpuštaju vodikov ion s karboksilne grupe, pa postaju

negativno nabijene molekule, odnosno postanu anionima. U ovu grupu herbicida spadaju

fenoksi derivati masnih kiselina (2,4-D, MCPA, MCPP, 2,4-DP), zatim derivati karbonskih

kiselina (TCA, dalapon, pikloram, dikamba, klorpiralid, fluroksipir i dr.). Budući su

potencijalno kiseli, odnosno potencijalni anioni, ovi herbicidi podložni su ispiranju, jer ih

tlo nije u stanju vezati na svoje također negativno nabijene čestice. Zbog navedenog, ove

herbicide primjenjujemo isključivo nakon nicanja korova, pa ih biljke prvenstveno

apsorbiraju putem lista.

Na osnovu prikazanog, adsorpcija potencijalno alkalnih herbicida (kationa), odvija se

na koloidalnim česticama krute faze tla. Iz do sada iznijetog očito je da tlo s većim

sadržajem čestica gline i organske tvari ima i veću sposobnost vezivanja herbicida.

Kapacitet tla za adsorpciju ne ovisi samo o sadržaju već i o tipu koloidnih čestica. Tako

čestice koje sadrže koloide montmorilonit tipa, ima jači kapacitet za adsorpciju od tla koje

sadrži koloide kaolinit tipa.

Tablica 1 Sorpcijska svojstva pojedinih čestica tla (prema Baileyu i Whiteu, (1964.)

Tip česticeKapacitet kationske izmjene

(mEkv./100 g tla)

specifična površina

organska tvar 200-400 500-800vermikulit 100-150 600-800montmorilonit 80-150 > 700ilit 10-40 65-100klorit 10-40 25-40kaolinit 3-15 7-30oksidi i hidroksidi 2-6 100-800

karbonati2-6

reakcije30-600

Procesom adsorpcije smanjuje se količina herbicida u topivoj fazi tla. Kao što prikazuje

i crtež br. 1, proces je reverzibilan, pa će pod određenim okolnostima doći do desorpcije

(otpuštanja) molekula herbicida i do povećanja njihove koncentracije u topivoj fazi.

Budući je biljka iz tla sposobna apsorbirati herbicid samo iz topive faze, to herbicidni

učinak može izazvati samo nevezani u topivoj fazi slobodni dio herbicida. Zbog toga je na

teškim i humusom bogatim tlima potrebno primijeniti višu, a na lakšim i pjeskovitim tlima

nižu dozaciju herbicida.

1.2. Ispiranje herbicida

Poznavanje kretanja (ispiranja) herbicida u tlu, omogućuje nam da shvatimo mehanizam

herbicidnog i selektivnog djelovanja pripravaka. Ono nam također omogućuje da pravilno

procijenimo potencijalnu opasnost od eventualnog zagađenja površinskih i podzemnih

voda herbicidima.

Ispiranje herbicida u tlu može se odvijati uzlaznim, silaznim i bočnim smjerom. Budući je

kretanje vode najčešće u silaznom pravcu, to se pod pojmom “ispiranje” obično smatra

kretanje herbicida u silaznom smjeru.

Ispiranje herbicida prvenstveno ovisi o:

a) sadržaju humusa i čestica gline u tlu

b) količini oborina

c) topivosti herbicida u vodi

d) sposobnosti herbicida za disocijaciju

Kao što smo već rekli, kiša s površine premješta herbicid u dublje slojeve tla. Ako tlo

ima velik sadržaj humusa i čestica gline, te ako je herbicid u vodi slabo topiv i sklon

disocijaciji (tvorbi kationa), veći dio date dozacije adsorbirat će se u plitkom površinskom

sloju, te ga ni veće količine oborina neće premjestiti u dublje slojeve. Upravo na ovoj

činjenici zasniva se herbicidno i selektivno djelovanje većine zemljišnih herbicida. S druge

strane, u vodi topivi, potencijalno kiseli herbicidi koji disocijacijom tvore anion, mogu

ispiranjem (naročito na lakim i propusnim tlima) prodrijeti duboko u tlo, te tako

kontaminirati podzemne vode (npr. pikloram). Zbog navedenog se u okviru ispitivanja za

registraciju pesticida, redovito provode pokusi koji imaju za svrhu da prate ispiranje

herbicida u dublje slojeve tla. Danas se uz pomoć relativno jednostavnih kako kemijskih

tako i bio-test metoda, ovi pokusi s uspjehom provode bilo u laboratorijskim ili u poljskim

uvjetima

1.3. Isparavanje (hlapljenje)

Isparavanje ili volatilnost je proces u kojem kemijska supstancija iz krute ili tekuće faze

prelazi u plinovitu. Isparavanje može uslijediti evaporacijom, odnosno kad tekuća faza

prelazi u plinovitu (npr. trifluralin) ili sublimacijom, kad kruta faza direktno prelazi u

plinovitu (diklobenil).

Isparavanje herbicida redovito rezultira umanjenim herbicidnim učinkom (EPTC,

trifluralin) ili fitotoksičnim učinkom na susjednim osjetljivim kulturama (vinova loza i 2,4-

D, oksifluorfen, klortiamid i sl.). Hlapljenje herbicida općenito jače dolazi do izražaja na

vlažnim tlima (EPTC). Ovo iz jednostavnog razloga što se herbicid čvršće veže na

adsorpcijski kompleks suhog tla i što je isparavanje vodom iz suhog tla zbog čvršće

adsorpcijske veze manje izraženo. Hlapivost herbicida iskazuje se tlakom para izraženih u

mm živinog stupca pri određenoj temperaturi. Što je temperatura viša, isparavanje je jače.

Gubitak herbicida isparavanjem s površine tla spriječava se unošenjem istog oruđem u tlo,

ili spravljanjem specijalnih formulacija kao što su granule (Casoron G-diklobenil) ili

mikrokapsulirane forme (Capsulaan-EPTC).

1.4. Apsorpcija

Apsorpcija (usvajanje) herbicida od strane biljaka (kulture i korova) jednako kao i od

mikroorganizama, nema velik značaj u smislu ukupnih gubitaka. Gubici koji nastaju

apsorpcijom od strane sjemenki, korijena i drugih vegetativnih podzemnih organa korovnih

biljaka, ustvari su onaj herbicidno aktivni dio zbog kojeg ih i primjenjujemo. Što se tiče

apsorpcije od strane mikroorganizama, ovaj gubitak ponekad ima makar i prolazni –

negativan utjecaj na mikrofloru tla. Zbog toga je od posebne važnosti potrebno pratiti

utjecaj herbicida na mikroorganizme tla.

2. RAZGRADNJA

2.1. Fotokemijska razgradnja

Izloženi sunčevom svjetlu, neki organski herbicidi ulaze u određene fotokemijske

reakcije koje rezultiraju njihovom inaktivacijom (razgradnjom). Ovi procesi odvijaju se

najčešće pod utjecajem ultraljubičastog svjetla valne dužine između 40-4000 angstrema. U

poljskim uvjetima fotokemijska razgradnja je veoma značajan mehanizam razgradnje i

smanjenja herbicidne efikasnosti pripravaka. U praksi se ovaj način razgradnje spriječava

inkorporacijom, odnosno unošenjem herbicida oruđem u tlo. Fotokemijskoj razgradnji

podložni su herbicidi trifluralin, napropamid, neki triazini, ureati i dr.

2.2. Kemijska razgradnja

Čisti kemijski procesi (ne biološki) koji utječu na razgradnju herbicida u tlu su slabo

proučeni. Ono prvenstveno iz razloga što je praktički u prirodi nemoguće te procese

razdvojiti od žive faze tj. od mikroorganizama tla. Ipak smatram da herbicidi stupaju u

kemijske reakcije s kemijskim spojevima tla i da se te reakcije mogu svrstati u:

a) oksidacijsko-redukcijske

b) hidrolizu

c) tvorbu vodi netopivih soli

d) tvorbu različitih kemijskih spojeva.

2.3. Mikrobiološka razgradnja

Od svih procesa koji utječu na razgradnju herbicida, mikrobiološka razgradnja ima

najveći značaj. Mikroorganizmi tla, naročito oni iz skupine bakterija, gljiva i aktinomiceta

sposobni su molekule organskih herbicida koristiti kao izvor energije odnosno hrane. U

okviru tih procesa, izmjeni se dio ili cijela molekula herbicida, te tako ona postane

herbicidno inaktivna.

Mikrobiološka razgradnja herbicida ustvari je ovisna o katalitičkom djelovanju

specifičnih enzima proizvedenim od strane mikroorganizama.. Ti enzimi mogu se nalaziti

u samom mikroorganizmu ili ih ovaj luči u tlo, gdje stupaju u reakciju s molekulama

herbicida. Enzimi kao organski katalitički kompleksi reagiraju s molekulama herbicida, a

reakcije se mogu grupirati u one koje rezultiraju:

a) dehalogenizacijom

b) dealkinacijom

c) amid ili ester hidrolizom

d) beta-oksidacijom

e) hidroksilacijom prstena

f) redukcijom nitro (NO2) grupa pod anaerobnim uvjetima

Koji od navedenih procesa će u kojem slučaju biti više zastupljen, ovisi o različitim

faktorima. Ipak, općenito se smatra da je mikrobiološka razgradnja jače izražena u

uvjetima koji pospješuju razvoj mikroorganizama. Pri tome velik značaj imaju:

a) vlaga tla

b) prozračnost tla

c) temperatura

d) sadržaj organske tvari

e) reakcija tla (pH)

Tako će u tlima s visokim sadržajem organske tvari mokrobiološka aktivnost u vlažnom i

toplom klimatu biti veoma izražena. Stoga će u takovim pedo-klimatskim prilikama

razgradnja zemljišnih herbicida brže teći. S druge strane, u suhim, hladnim i humusom

siromašnim tlima, zbog slabije mikrobiološke aktivnosti, razgradnja istog herbicida teče

sporije. Upravo zbog toga i perzistentnost istog herbicida u različitim pedoklimatskim

prilikama je različita.

Perzistentnost herbicida i posljedice koje proizlaze iz perzistentnosti

S agronomskog stanovišta, idealan herbicid bio bi onaj čija perzistentnost bi bila tolika

da kroz potrebno razdoblje kulturu oslobodi od korova, a da istovremeno u tlu ne ostavlja

rezidue koje bi mogle štetiti narednoj kulturi. U Kljajićevom Rječniku stranih riječi

“perzistirati” znači: ustrajati, izdržati, tvrdoglaviti se, ne popuštati, ostati pri svome, biti

uporan. Riječ “reziduum” znači: preostati, zaostati. Otuda se može zaključiti da je

perzistentnost vremensko razdoblje kroz koje neki herbicid ostaje u tlu u aktivnom obliku,

a njegove rezidue su: nepromijenjene u tlu preostale (zaostale) količine, koje mogu ali ne

moraju biti dostupne biljci.

Iz prethodnih poglavlja vidjeli smo da je stupanj perzistentnosti zemljišnih herbicida

rezultat interakcije između herbicida-tla i klime. Budući da je klima iz godine u godinu

veoma promjenjiva, a tlo od lokacije do lokacije različito, to će i perzistentnost nekog

herbicida biti veoma različita. Zbog toga je za svaki herbicid od posebne važnosti utvrditi

pod kojim pedo-klimatskim prilikama je više izložen procesima koji uvjetuju gubitke, a

pod kojima razgradnju. U tablici 2 vidi se da je period razgradnje herbicida u tlu relativan

pojam i da se kreće u određenom vremenskom rasponu.

Tablica 2 Relativna perzistentnost nekih herbicida u tlu

period perzistentnosti< od tri mjeseca 3 – 6 mjeseci > od 6 mjeseci

aminotriazolaziprotrinkarbetamidkloroprofamcijanazindalaponmetoksuronprometrinpropaklorprofamterbutrin

metobromuronkloridazonklortoluroncikloatEPTCetofumesatizoproturonlinuronmetamitronmetazaklormetabenztiazuron

atrazindiklobenillenacilmetribuzinnapropamiddoksadiazonfenmedifampiklorampropizamidsimazintrifluralin

Iz priložene tablice vidi se da je perzistentnost većine herbicida manja od godine dana.

Ipak, poznati su i slučajevi kad perzistentnost nekih herbicida premašuje ovo vremensko

razdoblje. U tom slučaju potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju, jer rezidui perzistentnih

zemljišnih herbicida mogu:

a) oštetiti osjetljive kulture u plodoredu

b) suziti plodored a time i izbor herbicida

c) doprinijeti akumulaciji herbicida u tlu i biljnim proizvodima naknadno posijanih

kultura

d) nepovoljno utjecati na mikroorganizme tla

Ukupno gledano, rezidui perzistentnih zemljišnih herbicida najveće štete nanose

osjetljivim kulturama u plodoredu. Te štete mogu nastati na više načina, a najčešće su:

1) kad oštećen ili propali herbicidom prethodno tretiran usjev, treba u istoj sezoni

presijati s drugom kulturom osjetljivom na taj herbicid

2) kad kulturu kratke vegetacije tretiranu perzistentnim herbicidom u istoj sezoni

smjenjuje osjetljiva kultura

3) kad kulturu tretiranu herbicidom perzistentnijim od godine dana, naredne sezone

smjenjuje osjetljiva kultura

4) kad na površinu tretiranu perzistentnim herbicidom u jesen, posijemo osjetljivu

kulturu u proljeće

5) kad zbog nepovoljnih klimatskih prilika proces razgradnje teče sporije od

očekivanog

Gotovo svake godine dešava se da određene zasijane i herbicidom tretirane površine,

treba iz bilo kog razloga (mraz, suša, suvišak vlage, napad bolesti ili štetnika i sl.) preorati i

nekom drugom kulturom ponovno zasijati. Tek tada nastupi problem, jer su rezidualni

ostaci primijenjenog herbicida još uvijek prisutni u tlu. Kako je većina herbicida selektivna

samo na određeni broj kultura, to je mogućnost izbora nove kulture svedena na minimum.

Takav slučaj imamo u našoj praksi gotovo svake jeseni kad zbog suše uljana repica

tretirana Devrinolom 50 WP (napropamid), slabo nikne pa je površinu potrebno presijati

drugom kulturom. Izbor naredne kulture moguće je izvršiti jedino uz pomoć egzaktnih

poljskih i laboratorijskih pokusa. Tako u tabelama 3, 4, 5 prikazujemo osjetljivost 17

različitih poljoprivrednih kultura na veći broj herbicida, dva tjedna iza tretiranja.

Slučaj da kulturu kratke vegetacije, tretiranu relativno perzistentnim herbicidom,

smjenjuje druga kultura, dosta je čest u povrtlarstvu. Zbog toga je herbicide u povrtlarstvu

potrebno primjenjivati sa znatno većim oprezom. U tabeli br. 10 navodimo minimalne

rezidualne ostatke za tri u povrtlarstvu često korištena herbicida, koji su u stanju izazvati

vidljive promjene na većem broju različitih poljoprivrednih kultura. Na osnovu prikazanog,

u stanju smo s velikom sigurnošću odabrati osjetljive, jednako kao i tolerantne kulture, te

time izbjeći moguće štete. U našoj praksi ipak je najčešći slučaj da kulturu (kukuruz)

tretiranu herbicidom perzistentnijim od godine dana (atrazin) naredne sezone smjenjuje

neka osjetljiva kultura (pšenica, soja, lucerna, duhan, suncokret i dr.). U svjetskoj i

domaćoj literaturi velik je broj primjera za navedeni slučaj. Tako Šilješ (1980.) navodi

granične vrijednosti rezidua atrazina za tri tipa tla koje ne ostavljaju vidljive promjene na

zobi i uljanoj repici. (Tablica br. 6)

Tablica 3

Stupanj oštećenja 17 različitih kultura kloridazonom, lenacilom i metamitronom

kulturakloridazon, kg/ha lenacil, kg/ha metamitron, kg/ha

0,33 0,65 1,3 0,2 0,4 0,8 0,44 0,88 1,75ozima pšenica 2 2 3 2-3 3 3 3 3 3ozima raž 2 2-3 3 2 3 3 3 3 3zob 2 2 3 2 3 3 2 2-3 3ječam 2 2 2 3 3 3 2 3 3šećerna repa - - - 2-3 2-3 3 0 0 0uljana repica 3 3 3 3 3 3 3 3 3rauola 3 3 3 3 3 3 3 3 3postrna repa 3 3 3 3 3 3 2 2 3crvena djetelina 3 3 3 3 3 3 3 3 3lucerna 3 3 3 3 3 3 3 3 3klup. oštrica 2 3 3 3 3 3 2 3 3ljulj 2 2 3 2-3 3 3 2 2 3grašak 2 2-3 3 - - - 2 2 32grah 1 2 3 2 3 3 0 2 3grah bijeli 0-1 2 3 0 1 3 1 1-2 2rajčica 2 3 3 3 3 3 2-3 3 3potočarka 3 3 3 2 2 3 3 3 30 – nema vidljivih oštećenja1 – slabo oštećenje2 – umjereno oštećenje3 - veoma jako oštećenje

Tablica 4

Stupanj oštećenja 17 različitih kultura benazalinom, linuronom, metribuzinom

kulturabenazalin, g/ha linuron, g/ha metmetribuzin, g/ha

61 125 250 188 375 750 138 275 350ozima pšenica 1 2 2 2 2 3 3 3 3ozima raž 0 1 1 0 0 2 3 3 3Zob 1 1 2 2 2 2 2-3 3 3Ječam 3 3 3 - - - 3 3 3šećerna repa 1 2 3 2 2-3 3 3 3 3uljana repica 1 2 3 2 2-3 3 3 3 3Rauola 2 2 3 2 3 3 3 3 3postrna repa 2 33 3 1-2 2-3 3 3 3 3crvena djetelina 1-2 2-3 3 1 2-3 3 3 3 3lucerna 0-1 2 2 1-2 2 3 3 3 3klup. oštrica 0 1 2 0-1 1 2 3 3 3ljulj - - - - - - - - -grašak 1-2 2 3 1 1 2-3 1-3 2-3 3grah 1 2 3 1 1 2 3 3 3grah bijeli 2 3 3 1 1 2 1-2 3 3rajčica 2 2 3 2-3 3 3 3 3 3

0 – nema vidljivih oštećenja1 – slabo oštećenje2 – umjereno oštećenje3 - veoma jako oštećenje

Tablica 5

Stupanj oštećenja 17 različitih kultura cijanazinom, izoproturonom i TCA herbicidom

kulturacijanazin, g/ha izoproturon, kg/ha TCA, kg/ha

63 125 250 0,31 0,63 1,25 2,1 4,2 8,4ozima pšenica 1 1 2 2 3 3 3 3 3ozima raž 1 1 2 2 3 3 3 3 3zob 1 1 3 3 3 3 3 3 3ječam 1 1 2-3 1-2 3 3 3 3 3šećerna repa 2 3 3 3 3 3 0 3 3uljana repica 1-2 2-3 3 2 3 3 2 2 3rauola 1-2 3 3 2-3 3 3 2 2 3postrna repa 2 3 3 2-3 3 3 3 3 3crvena djetelina 0 2 3 3 3 3 3 3 3lucerna 0-2 3 3 3 3 3 3 3 3klup. oštrica 2 2-3 3 3 3 3 3 3 3ljulj 1 1 3 2-3 3 3 3 3 3grašak 0 0 0 2-3 3 3 2 2 2grah 0 0 0 1-2 2 3 - - -grah bijeli 1 2 3 3 3 3 2-3 3 3rajčica 0-1 2 3 3 3 3 1 1 3potočarka 2 2-3 3 3 3 3 1-3 2-3 30 – nema vidljivih oštećenja1 – slabo oštećenje2 – umjereno oštećenje3 - veoma jako oštećenje

Tabela 6

Maksimalna količina atrazina (granične vrijednosti) koje ne ostavljaju vidljive promjene

uljanoj repici i zobi

Lokacija tip tla uljana repica zobI lesivirano smeđe 0,08 ppm 0,15 ppmII ritska crnica 0,15 ppm 0,40 ppmIII pseudoglej 0,10 ppm 0,25 ppm

Maksimalno dozvoljene količine simazina za tri tipa tla u odnosu na reakciju većeg

broja različitih poljoprivrednih kultura u SSSR-u, prikazuje tablica 8. Na osnovu

prikazanog vidi se da su u tlu s visokim sadržajem organske tvari dopuštene znatno veće

ostatne količine simazina, što je jednako vidljivo i u istraživanjima koja je u Slavoniji

proveo Šilješ.

U tabeli br. 7 vidimo da uz atrazin postoje i neki drugi herbicidi koji su u stanju godinu

dana iza primjene izazvati fitotoksične promjene na mnogim kulturama. Tako simazin

drastično šteti lucerni, bromacil lucerni, rajčici i pšenici, a pikloram lucerni i rajčici.

SSSR je valjda jedina zemlja u svijetu koja posjeduje propis kojim određuje

maksimalno dozvoljene količine pesticida u tlu. U tabeli br. 7 prikazujemo maksimalno

dozvoljene količine pesticida u tlu. Značajno je uočiti da su propisane i maksimalno

dozvoljene ostatne količine atrazina i simazina prije sjetve nekih osjetljivih kultura.

Na kraju nije na odmet da napomenemo da se rezidualni ostaci herbicida u tlu mogu

umanjiti primjenom različitih agrotehničkih mjera kao i svakim zahvatom koji pospješuje

mikrobiološku aktivnost u tlu. Rezidui u tlu mogu se smanjiti:

- primjenom minimalne dozacije herbicida u odnosu na željeni učinak

- tretiranje površine znatno prije sjetve

- primjenom herbicida u trake

- kultivacijom (aeracijom) tla da bi se pospješila mikrobiološka aktivnost u tlu

- umjetnim kišenjem pospješiti ispiranje i mikrobiološku aktivnost u tlu

- obradom tla neposredno nakon žetve, može se ubrzati svaki od oblika razgradnje

herbicida.

Tabela 7

Maksimalno dopuštene količine herbicida (preparata) u tlu u

SSSR-u

Pesticid MDK (mg/kg)atrazin 0,5atrazin 0,01*banvel D 0,25betanal 0,25dalapon 0,55diuron 0,52,4-D 0,15linuron 1,0monoron 0,3prometrin 0,5simazin 0,2simazin 0,01*fenuron 1,8* - maksimalno dozvoljene količine prije sjetve osjetljivih kultura

Tabela 8

Maksimalno dozvoljene količine simazina u tlu (mg/kg) koje ne štete

poljoprivrednim kulturama

Kulturasadržaj humusa, u %

1-2 2,5-4 4,5-6duhan 0,01 0,02 0,03krastavci 0,02 0,04 0,06zob 0,02 0,04 0,07krmne trave 0,03 0,05 0,08jara pšenica 0,03 0,06 0,09ozima pšenica 0,04 0,07 0,10šećerna repa - - -stočna repa 0,04 0,06 0,10rotkvica 0,05 0,07 0,11rajčica iz sjemena 0,05 0,08 0,11suncokret 0,05 0,08 0,12krmne leguminoze 0,05 0,08 0,13kupus 0,06 0,09 0,13mrkva 0,06 0,10 0,13grah 0,06 0,10 0,14soja 0,07 0,10 0,15rajčica iz prijesadnica 0,07 0,10 0,14kupus iz prijesadnica 0,08 0,11 0,15krumpir 0,2 0,35 0,55proso 0,5 1,00 1,60

sirak 0,6 1,10 1,80

Tabela 9

Rezidualno djelovanje nekih herbicida godinu dana nakon aplikacije. Prosjek s

većeg broja lokacija

Herbicid doza

ječam proso šeć. repa lucerna rajčica pšenica

simazin 4 3,2 1,8 5,6 9,1 4,7 4,2diuron 4 3,6 1,9 3,6 0 4,1 2,6prometrin 1 0,9 0 0,6 0 0,3 1,6prometrin 4 2,1 1,0 1,5 1,8 7,4 3,4bromacil 1 2,5 2,0 3,2 4,6 4,6 4,3bromacil 4 4,5 4,2 5,5 10,0 6,0 6,2trifluralin 1 0,2 2,1 0,4 0,6 0 0,5trifluralin 4 1,4 5,3 4,0 1,1 1,8 0DCPA 8 1,3 0 0,9 2,0 0,7 1,8DCPA 32 0,8 3,9 3,0 0 1,3 0,3difenamid 4 1,9 1,1 1,9 0 0,7 0,7difenamid 16 2,1 1,4 2,0 0,9 1,8 2,0benzulid 4 0,6 2,0 2,3 0 1,4 0,2benzulid 16 1,4 5,5 3,7 2,0 0,5 1,3kloridazon 4 1,2 0 0,5 0,4 3,9 0,7kloridazon 16 2,3 1,4 1,9 0,7 2,8 3,3FW-925 4 0,4 0 0,5 1,7 0 0FW-925 16 1,4 1,1 1,5 2,0 1,7 0,8dikamba 4 1,1 1,3 0,9 2,4 1,5 0,3dikamba 16 1,5 1,9 2,0 2,9 2,4 1,2pikloram 1 1,4 1,4 4,2 9,6 5,2 4,7pikloram 4 2,3 2,9 5,3 10,0 5,8 2,5TBA 4 0,4 0,2 0,7 2,9 0,3 0,5prosjek lokacija

7 5 6 2 3 2

Fitotoksičnost ocjenjena po skali 0-10, gdje je 0 = bez oštećenja, 5 = blaga kloroza, zastoj rasta, 10 = sve biljke uginule

(Anderson, 1977)

Tabela 10

Minimalni rezidui herbicida u tlu koji izazivaju vidljive promjene na poljoprivrednim

kulturama (prosjek s tri lokacije)

Kulturarezidue herbicida, mg/kg

u sloju 0-15 cmlenacil linuron trifluralin

postrna repa 0,04 0,25 0,43salata 0,07b 0,28 1,06b

pšenica 0,09b 0,24b 0,19ječam 0,10a 0,39b 0,14zob 0,10a 0,33b 0,11b

repica 0,11 0,24 0,95b

grašak 0,13b 0,91 0,82ljulj 0,18b 0,49 0,10luk 0,18b 0,77b 0,66kukuruz 0,18a 0,41a 0,12mrkva 0,18 0,91 2,45peršin 0,18 0,91 2,45krumpir 0,21 0,67 0,82grah zrnaš 0,23 0,38 0,82cikla 0,83 0,49 0,10lan 0,94 1,00 1,72a)= samo s jedne lokacijeb)= samo s dvije lokacije

(Caverley, 1978)

OSVRT NA SADAŠNJE STANJE PRIMJENE HERBICIDA U RATARSKIM KULTURAMA

Protekla su puna četiri desetljeća otkako su u strne žitarice uvedeni "hormonski" herbicidi.

U međuvremenu, herbicidi su uvedeni i u mnoge druge ratarske kulture, tako da danas bez

njihove primjene ne možemo ni zamisliti uzgoj kukuruza, soje, šećerne repe, suncokreta ili

bilo koje iole ekonomski značajnije kulture. Posljednjih godina razvoj i primjena herbicida

toliko su uznapredovali da danas gotovo za svaku kulturu imamo u Jugoslaviji registrirano

po nekoliko desetaka različitih preparata. Na osnovu ovako širokog izbora preparata i

višegodišnjih iskustva, moglo bi se zaključiti da na ovom području nemamo nejasnoća ni

dilema. No, u praksi je stanje bitno drugačije. Dileme i nejasnoće nastaju već iz razloga što

herbicide možemo primjeniti prije sjetve, nakon sjetve ili nakon nicanja. U pojedinim

slučajevima i pri određenom stupnju zakorovljenosti, herbicide nije ni potrebno

primjenjivati. Zbog navedenog, sve se češće postavlja pitanje kada neku površinu treba

tretirati a kad tretiranje izostaviti. Po ugledu na iskustva iz entomologije, sve se češće

govori o "kritičnim brojkama", "pragu štetnosti", "racionalnoj primjeni herbicida" i sl..

Iako se pod ovim pojmovima krije više značenja, u osnovi oni obuhvaćaju primjenu

pesticida samo u slučaju kad za to postoji opravdana potreba. Tako tretiranje može biti

opravdano sa željom da se postigne maksimalni prirod, maksimalna ekonomska korist,

estetski učinak, smanjena mogućnost pada priroda i sl.

Svaki od navedenih slučajeva zasniva se na određenim teoretskim postavkama i na

provjerenim egzaktnim poljskim pokusima.

Na osnovu kompeticijskih poljskih pokusa Zindahl (1980.) je utvrdio da su odnosi između

korova i kulture takvi da grafički prikazani tvore sigmoidu ili kvazisigmoidu.

Drugim riječima to znači da su pri niskom stupnju zakorovljenosti gubici priroda neznatni,

kao i da se može odrediti kompeticijski prag štetnosti ispod kojeg nema utjecaja na prirod.

S druge strane Causens i sur. (1985.) su u svojim pokusima utvrdili da odnosi između

kulture i korova prikazani grafički tvore hiperbolu. Drugim riječima, autori su utvrdili da je

već kod niskog stupnja zakorovljenosti utjecaj korova na prirod značajan, te da

kompeticijski prag štetnosti ne postoji, pa je tretiranje potrebno izvesti u svakom slučaju

(vidi graf. br. 1 b). Iz vlastitog iskustva poznato nam je da se primjer a), odnosi na kulture

gustog sklopa kao što su strne žitarice i uljana repica, a primjer b), na okopavine kao što su

soja, šećerna repa, kukuruz i sl..

Graf. 1. Dva modela gubitka priroda u odnosu na stupanj (gustoću) zakorovljenosti:

sigmoidan (lijevo) i hiperboličan (desno)

Graf. 2. Koncept kompeticijskih odnosa kulture i korova (Bleasdale, 1973.)

Graf. 3. Period zakorovljenosti i prirod šećerne repe

Daljnjim proučavanjem kompeticijskih odnosa između kulture i korova, možemo uočiti da

korov ne utječe na prirod u svim fazama razvoja kulture jednako (vidi graf. 2). Iz

prikazanog se vidi da je u početku i pri kraju vegetacije utjecaj korova na prirod neznatan.

Također je očito da u određenoj fazi razvoja korov znatno utječe na prirod. Autor je taj

prirod nazvao "kritičnim periodom". Želimo li postići zadovoljavajući prirod, neminovno

je potrebno suzbiti korov u navedenom kritičnom periodu.

Grafikon broj 3, zorno prikazuje da korov u šećernoj repi nije potrebno suzbijati u početku

i pri kraju vegetacijskog ciklusa. Najveći prirod autori su polučili u slučaju kad je korov

ručno odstranjen u razdoblju od trećeg do devetog tjedna iza nicanja šećerne repe. Slična

zapažanja iznosi i američki istraživač Dowson (1985.). Navedeni autor je utvrdio da

kompeticijski odnosi između šećerne repe i korovne vrste Echinochloa crus-galli najviše

dolaze do izražaja u datim uvjetima u razdoblju između 5. i 11. tjedna iza nicanja.

Dikotiledona, korovna vrsta Chenopodium album sposobna je zbog nižih zahtjeva za

toplinom, otpočeti nicanje ranije te zbog toga nanosi šećernoj repi najveće štete u razdoblju

između 3. i 9. tjedna iza nicanjaSlična zapažanja iznosi Ammon (1986.). Proučavajući

kompeticijske odnose između kukuruza i korova (vidi graf. 5), autor navodi da utjecaj

korova na prirod najjače dolazi do izražaja nakon što kukuruz razvije 2-4 lista i traje sve

dok biljka ne izgradi 6-10 listova. To razdoblje autor naziva "periodom praga štetnosti".

Prije i poslije tog roka, korov kukuruzu ne šteti ili mu neznatno šteti. Iskustvo naših

predaka, uči nas da je upravo u tom razdoblju korov odstranjivan okopavanjem. Na osnovu

prikazanog, očito je da korov u većini ratarskih kultura treba suzbijati u "kritičnom

periodu" odnosno u razdoblju nakon nicanja. U našoj praksi situacija je iz temelja

suprotna. Tako u većini okopavina herbicide primjenjujemo prije ili neposredno nakon

sjetve. Dodatno post-emergence tretiranje obavljamo samo u slučaju kad pre-emergence

tretiranjem ne polučimo željene učinke. Na taj način najviše dozacije herbicida dajemo u

tlo upravo u vrijeme kad korov ne nanosi štete kulturi. U to vrijeme mlada tek iznikla

biljka, najosjetljivija je na prisustvo herbicida, pa je depresivno i fitotoksično djelovanje

česta pojava. Fitotksično djelovanje naročito dolazi do izražaja u kulturama za koje do

danas nisu pronađeni visokoselektivni pre-emergence herbicidi. Negativna strana pre-

emergence herbicida sastoji se i u činjenici da su često nedovoljno ili suviše perzistentni.

Nedovoljno perzistentni herbicid može "propustiti" korov u kritičnom periodu. S druge

strane suviše perzistentan herbicid (simazin i atrazin u kukuruzu) mogu rezidualnim

ostacima nanijeti štete narednoj kulturi. Suviše perzistentan herbicid ostavlja čisto tlo

tijekom cijele vegetacijske sezone. Čisto tlo je sklono eroziji i zbijenosti. U takvom tlu

dušik je podložan ispiranju. Na površinama bez korova korisni predstavnici entomofaune

ostaju bez izvorišta hrane, a štetni nanose veće štete kulturi. I kritične brojke pojedinih

štetnika u takvim uvjetima moraju se korigirati na niže. Perzistentniji preparat može

direktno utjecati na mikroorganizme u tlu a indirektno im može umanjiti broj iz razloga što

je suzbio korov kroz cijelu vegetacijsku sezonu. Na kraju, perzistentni preparati direktno

utječu na pojavu rezistentnih korova jer tijekom cijele vegetacijske sezone suzbijaju "S"

biotipove a ostavljaju slobodan prostor "R" biotipovima. U strnim žitaricama i uljanoj

repici pristup suzbijanju korova unekoliko se razlikuje. Kao što smo već napomenuli, pri

svakom stupnju zakorovljenosti nije potrebno vršiti tretiranje.

Graf. 4. Prirod korijena šećerne repe i masa stabljike Echinochloa crus-galli i

Chenopodium album

Graf. 5. Period praga štetnosti korova u kukuruzu

Da je to tako , najbolje se vidi i na primjeru prikazanom u tabeli broj 1.

Tabela 1- Postotak herbicidima tretiranih od ukupno zasijanih površina ječmom i

pšenicom na društvenom sektoru SR Hrvatske

Godina 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984

pšenica 85,9 87,3 80,3 81,2 73,9 81,0 75,4 83,5

ječam 71,8* 97,6* 87,5 78,8 73,4 76,8 92,3 71,3

Na privatnom sektoru postotak površina znatno je manji. Dati točnu prognozu, odnosno

odlučiti se kada tretirati a kada izostaviti tretiranje, nije lak posao. U tom smislu u

posljednje vrijeme nastoje se pronaći najpovoljnije metode po kojima će se utvrditi:

- konkurenski prag štetnosti

- ekonomski prag štetnosti

- ekonomsko optimalni prag

- sigurnosni (zaštitni prag)

- prognozirajući prag (kritični broj).

Predložene su i formule po kojima se mogu izračunati gubici i odrediti ekonomski prag

štetnosti.

PRIMJER ZA IZRAČUNAVANJE GUBITAKA PRIRODA PO CAUSENS-u, 1985.

YL = I d / (1+ Id / A)

d - gustina zakorovljenosti

YL - % gubitka priroda

I - % gubitka po jedinici zakorovljenosti pri nižem stupnju zakorovljenosti

A - % gubitka priroda pri višem stupnju zakorovljenosti

FORMULA ZA IZRAČUNAVANJE EKONOMSKOG PRAGA ŠTETNOSTI

D = (Ca+ Ch) / (HLYP)

d - ekonomski prag štetnosti

Ca - troškovi aplikacije

Ch - troškovi herbicida

H - proporcionalna redukcija zakorovljenosti zbog primjene herbicida

L - proporcionalni gubici priroda po jedinici zakorovljenosti

Y - prirod na nezakorovljenim površinama

P - cijena pšenice po jedinici težinskoj

(MARRA i CARLSON 1983.)

Prognozirati potrebu tretiranja, kritične brojke, u herbologiji nije baš jednostavan posao.

Naime, korov je sposoban više godina zadržati klijavost. Sjeme će se "probuditi" samo u

slučaju kad "osjeti" da su mu dobri izgledi za uspjeh. Tijekom vegetacije korov raste i

mijenja masu pa je njegov utjecaj na kulturu tijekom sezone različit. U gustom sklopu veći

broj jedinki iste vrste doseći će manju masu od jedinke iste vrste na osami. Nadalje, u

kulturi je istovremeno prisutno više različitih korovnih vrsta koje se u datim pedo-

klimatskim uvjetima nadmeću s njom. Zbog toga ih i treba promatrati kao cjelinu. U tom

smislu Ammon (1986.) predlaže da korove treba suzbiti u "kritičnom periodu štetnosti".

Prije i poslije tog roka korovi strnim žitaricama ne nanose veće štete pa ih ne treba ni

suzbijati (vidi graf. 6). Po prijedlogu istog autora, kritični period štetnosti korova u

pojednim kulturama prikazan je u graf. br. 7.

Graf. 6. Koncept praga štetnosti u herbologiji

Graf. 7. Pokrovnost tla kulturom i korovom u skladu s kritičnim periodom zakorovljenosti

Navedene prijedloge treba shvatiti kao orjentacijske jer će oni u jednom klimatu biti nešto

ranije a u drugom nešto kasnije. Također je značajno napomenuti da ovakav pristup

zahtjeva neposredno nakon donošenja odluke u kratkom vremenskom roku. Budući je

tretiranje u direktnoj vezi s klimatskim prilikama (vjetar, kiša, niske temperature) i fazom

razvoja kulture, na velikim površinama društvenog sektora, tehnički je gotovo nemoguće

izvršiti pravovremeno tretiranje. Dodamo li k tomu da se odluka o dozaciji i kombinaciji

herbicida donosi direktno na njivi, potrebno je u skladištu u svakom trenutku raspolagati s

većim brojem različitih preparata. Svi navedeni momenti ne ulijevaju nadu da će se u

skoroj budućnosti odustati od dosadašnjeg "tradicionalnog pristupa" u zaštiti ratarskih

kultura od korova.

LITERATURA

1. Ammon, E. et al. (1986.): Die Ziele der Unkrantberkäppfung im Wandel der Zeit,

Schweiz. Landw. Forschung, in Vorbereitung.

2. Bleasdale, J. K. A. (1973.): Plant Physiology in Relation to Horticulture, Macmillan,

London, p. 144.

3. Causens, R. et al. (1985.): To spray or not to spray: The theory behind the practice Brit.

Crap. Prat. Canf., Weeds, 671-678.

4. Dowson, J. H. (1965.): Competition between irrigated sugarbeets and annual weeds.

Weeds 13., 245-249.

5. Zindahl, R. L: (1980.): Weed Crop Competition. A. Review. International Plant

Protection Center, Corvallis, OR.

PROBLEM FITOTOKSIČNOG I REZIDUALNOG DJELOVANJA HERBICIDA U

PŠENICI, SOJI I ŠEĆERNOJ REPI

Selektivno odnosno fitotoksično djelovanje nekog herbicida ovisi o čitavom nizu različitih

faktora. Pored pedo-klimatskih faktora, selektivnost uvelike ovisi i o reakciji tla, načinu

aplikacije, rezidualnim ostacima u tlu, tipu i načinu djelovanja herbicida, sortnoj

osjetljivosti i mnogim drugim faktorima. Pod pojmom pedološki faktori, prije svega

mislimo na sadržaj organske tvari i zastupljenosti glinastih čestica u tlu. Gotovo jednaku

važnost treba pokloniti reakciji tla i njegovoj sposobnosti za izmjenu jona. Navedeni

faktori od presudnog su značaja kod određivanja dozacije nekom zemljišnom herbicidu jer

herbicidni (fitocidni) efekt može izazvati samo ona količina herbicida koja ostaje slobodna

(nevezana) u topivoj fazi tla. Drugim riječima, biljka može upiti (apsorbirati) samo dio od

primijenjene doze herbicida. Koliko će herbicida ostati dostupno biljci uglavnom ovisi o

tipu tla. Ukoliko je neko tlo siromašno s organskom masom odnosno s glinenim česticama

i sposobnost za vezivanje (adsorpciju) herbicida mu je slaba. S oborinama herbicid će u

takvom tlu dospjeti u topivu fazu, a s većim količinama kiše i u zonu korijena kulturne

biljke, pa je i mogućnost fitotoksičnog djelovanja u ovakvom tlu veća. S druge strane ista

količina herbicida u tlu s visokim sadržajem organske mase i koloidnih čestica bit će

adsorbirana u većoj količini pa će u topivoj fazi ostati nedovoljna količina da izazove

herbicidno djelovanje odnosno suzbije neželjeni korov. Iz prikazanog se vidi da dozacija

mora varirati s obzirom na tip tla. Zbog navedenog i preporuka za upotrebu nekog

herbicida redovito se izdaje u nižim količinama za lakše odnosno u višim za teža i

humusom bogatija tla. U našoj praksi na žalost ne pridajemo dovoljno pažnje tipu tla.

Nerijetko se događa da pojedini kombinati od nekoliko desetaka tisuća hektara preporučuju

uniformne dozacije za sve površine. Rezultat ovakvog rada je nedovoljna efikasnost na

korove ili nedovoljna selektivnost odnosno fitotoksičnost. Fitotoksično djelovanje

zemljišnog herbicida ne ovisi samo o tipu tla. Klimatske prilike veoma često su odlučujući

faktor o kojima ovisi kako djelotvornost tako i selektivnost. Naime, primjena herbicida

najčešće se vrši tako da se sredstvo nanosi na površinu tla. Da bi s površine dospio u zonu

nicanja korova, (2-4 cm) potrebna je kiša. Ukoliko duže vrijeme nakon aplikacije izostanu

oborine, izostat će i djelovanje herbicida. Međutim obilne oborine naročito na laganom

pjeskovitom tlu mogu sredstvo isprati u dublji sloj tj. u sloj razvoja korijena kulturne

biljke. U tom slučaju biljka će biti izložena većoj koncentraciji (neselektivnog) herbicida

pa će uslijediti fitotoksičnost. U praksi su veoma česti slučajevi fitotoksičnog djelovanja

herbicida izazvanog uslijed jačih oborina i to naročito u prvom dijelu vegetacije dok se

korijen kulture nalazi u plitkom površinskom sloju. Primjenom herbicida nakon nicanja

odnosno post-emergence primjenom, situacija je unekoliko drugačija. Selektivnost je u

ovom slučaju ovisna o anatomsko morfološkoj građi kulture odnosno sorte ili hibrida s

jedne strane i klimatskih faktora s druge strane. Naime, selektivnost se u ovom slučaju

zasniva na činjenici da korov, zbog položaja i anatomske građe lista upija veću količinu

herbicida od kulture. Zbog apsorpcije neznatne količine sredstva, kultura nastavlja rasti

neoštećena ili s određenim depresijama dok korov ugiba. Iz prikazanog se može zaključiti

da će kultura u dobroj fiziološkoj kondiciji bolje podnijeti primijenjenu količinu herbicida

od oslabljene. Zbog navedenog nerijetko se dešava da usjev oslabljen golomrazicom,

nepravilnom gnojidbom oštećen od bolesti, štetnika, vode ili rezidualnih ostataka biva jače

oštećen. I klimatske prilike u vrijeme post-emergence primjene uveliko utječu na

selektivnost. Ukoliko se temperatura zraka neposredno nakon aplikacije spusti ispod 8°C

žitarice će teže podnijeti hormonske herbicide. S druge strane visoke temperature ubrzat će

apsorpciju kontaktnih herbicida pa će i fitotoksični učinak biti znatno jači. Za našu zemlju

od osobite važnosti su i rezidualni ostaci nekih perzistentnih herbicida. Naime, kukuruz u

strukturi sjetve zauzima preko 50% površina. Kako za suzbijanje korova u ovoj kulturi

koristimo atrazin kao osnovni herbicid to rezidualni ostaci ovog perzistentnog herbicida

pričinjavaju veoma velike štete kulturama koje ga smjenjuju u plodoredu. Naime, zbog

nepravilno izabrane dozacije ili nepovoljnih klimatskih faktora (suša) primijenjena

dozacija do kraja vegetacije se ne razgradi. Posijemo li na iste površine osjetljive kulture

na atrazin biti ćemo svjedoci velikih šteta. Šteta može uslijediti i u slučaju kad se u tlu

nalaze subletalne dozacije ukoliko se novozasijana kultura tretira nekim od manje

selektivnih herbicida. Vezano na navedene momente, u daljnjem izlaganju osvrnut ćemo se

na najčešće pogreške koje se u našoj praksi dešavaju kod izbora i primjene herbicida u

pšenici, šećernoj repi i soji.

Pšenica

Općenito gledano, bijele žitarice kao kulturee gustog sklopa ne zahtijevaju primjenu

herbicida na svim površinama. Zbog svog habitusa i gustog sklopa pšenica sprečava razvoj

većini korova niskog rasta, pa je njihov utjecaj na prirod pogotovo ako nisu zastupljeni u

većem broju od malog značenja. Štete pričinjavaju korovi visokog habitusa kao i oni koji u

pšenici nalaze oslon. Zbog toga je prije donošenja odluke potrebno pregledati sve površine

te na osnovu botaničke analize donijeti odluku da li ili ne prskati, kao i kojim herbicidom

obaviti tretiranje. Najčešće pogreške koje se dešavaju kod primjene u odnosu na fazu

razvoja žitarica. Selektivnost fenoksiderivata masnih kiselina (2,4-D, MCPA, MCPA i 2,4

DP) zasniva se na činjenici da žitarice u određenoj fazi razvoja imaju uspravno, a korovi

vodoravno položen list. Zbog toga korov upija veću a kultura manju količinu herbicida. Iz

prikazanog se vidi da je pravovremeno tretiranje odnosno utvrđivanje rokova tretiranja od

najveće važnosti. Navedene herbicide žitarice najbolje podnose u vrijeme punog pa do

završetka busanja. Po Feekes skali navedeni stadiji označuju se sa G-H. Odrediti točno

navedenu fazu razvoja u polju nije jednostavno. Baš zbog tog razloga u početku primjene

"hormonskih" herbicida praktičari su se pomagali brojanjem listova. Tako je već prije

dvadesetak godina utvrđeno da su pšenica odnosno ječam najtolerantniji prema 2,4-D i

MCPA herbicidima u vrijeme kad se već razvio 6. list na osnovnom busenu. Kasnije je

utvrđeno da se brojanje listova ne može uvijek uzeti kao meritoran momenat za

određivanje roka tretiranja, naročito ne kod ozimih žitarica. Naime, ozimine često preko

zime "izgube" donje listove pa to može praktičara dovesti do zablude. Zbog toga je od

strane Zodaksa, Changa i Konzeka (Wed. Resh. 1974) predložena nova metodika za

određivanje roka primjene herbicida. Predložena decimalna metoda istovremeno obuhvaća

broj listova i fenološke faze. Tako se npr. stadij 5 listova istovremeno označava i brojem

primarnih i sekundarnih busenova (4) a i opisom položaja glavne vlati. Na ovaj način

moguće je točnije odrediti pravovaljano vrijeme primjene. Pravilan moment primjene od

osobitog je značaja za selektivnost. Naime, ranija primjena herbicida izazvat će oštećenja

koja se reflektiraju u vidu smotanog lista.

Ovaj simptom u praksi se još naziva "lukov list" . Iz ovako smotanog lista klas se teško

izvlači pa i kad se izvuče jako je deformiran. Budući da ranija primjena herbicida pada u

vrijeme početka formiranja klasa na konusu rasta, to su kasnije oštećenja vidljiva na

klasićima u vidu izduženih gluma i lema, i u nepravilnom rasporedu klasića, koji su na

normalnom klasu raspoređuju pravilno alternativno. Ova oštećenja ne moraju rezultirati

umanjenim prirodom. Češće se dešava da je u gornjem dijelu oslabljena os klasića pa ju

vjetar lako slomi. Kvaliteta zrna u ovakvim klasićima opada, a brašno je s manjim

sadržajem dušičnih tvari. Klijavost najčešće nije umanjena. Da bismo izbjegli ova

oštećenja treba izbjegavati tretiranje prije 5-6 lista kod jarih žitarica, tj. Nakon razvoja 6.

lista kod ozimih žitarica, odnosno u vrijeme kad list iz prostatnog zauzima erektivan

položaj. Stupanj oštećenja kod ranije primjene u mnogome ovisi o herbicidu, primijenjenoj

dozaciji i formulaciji. Tako 2,4 D u formi estera izaziva najveća oštećenja, dok niže doze

(0,75 kg/ha) MCPA ne ostavljaju nikakve štete. Kasnija tretiranja imaju znatno veći utjecaj

na prirod. Budući se ova tretiranja poklapaju s formiranjem polena i sjemenskog zametka,

utjecaj na diobu staničja je veoma izražen. Rezultat ovakvog kasnog tretiranja su sterilni

klasići sa šturim zrnjem. Klas se uslijed toga stanji, klasići se priljube uz os i čitav klas

poprimi izgled mišjeg repa. Slične simptome izazivaju i herbicidi na osnovi dikambe, TBA

i DCPA s još jačim utjecajem na prirod. Kao što smo već rekli, do ovakvih oštećenja dolazi

ukoliko se herbicid primjeni nakon početka vlatanja. No često se dešava da izvjestan broj

klasova iskazuju ova oštećenja i u slučaju kad je herbicid pravovremeno primijenjen. Ako

su u vrijeme primjene vladale nepovoljne klimatske prilike ili ako je herbicid upotrebljen u

višoj od propisane količine, oštećenja su veoma izražena. Općenito gledano, žitarice lakše

podnose primijenjeni herbicid ukoliko su uvjeti za rast i razvoj povoljni. Stres bilo koje

vrste doprinijet će jačem oštećenju. Niske temperature u vrijeme i neposredno nakon

primjene herbicida redovito rezultiraju jačim oštećenjima. Pšenica uzgajana na površinama

sa subletalnim dozama atrazina također teže podnosi primijenjeni herbicid. Zbog toga u

takvim slučajevima prednost treba dati herbicidima s kontaktnim načinom djelovanja.

Kontaktni herbicidi uključuju benazolin, bentazon, joksinil, bromoksinil i dinoseb s većom

sigurnošću i boljom selektivnošću mogu se primjeniti ranije i kasnije od propisanog roka

za fenoksi herbicide. Iz prikazanog se vidi da je rok za primjenu herbicida u ozimim

žitaricama veoma kratak. U našim klimatskim uvjetima on najčešće iznosi 10 dana i pada u

razdoblju od konca ožujka pa do sredine travnja. Oduzmemo li dane s vjetrom, zatim one

kad se noćne tempe. zraka spuštaju gotovo do 0°C, te dane s kišom koja ne smije pasti 4-6

sati nakon tretiranja, broj dana povoljnih za tretiranje još se više smanji. U tako

nepovoljnim godinama površine zasijane pšenicom ili se ne tretiraju ili se tretiranja

obavljaju kasno. Zbog toga su u takvim godinama i oštećenja jače izražena. Osjetljivost

sorata na spomenute herbicide nema osobitog praktičnog značenja. Selektivnost je znatno

više uvjetovana vremenom busanja i izgledom sorte nego genetskim faktorima. Naime,

čitav niz sorata ranije busa pa ranije i prolaze određene organogenetske etape. Takve sorte

treba prve uključiti u program tretiranja. I sorte koje tvore prostatni oblik busa manje su

selektivne. U ovom slučaju s prskanjem treba pričekati dok list ne poprimi uspravan

položaj. Sortna osjetljivost dolazi međutim veoma često do izražaja kod herbicida

namijenjenih za suzbijanje korova trava (Avena fatua, Apera spica-venti, Alopecurus

myosurioides i dr.). Za ovu svrhu koriste se herbicidi sa specifičnim zahtjevima. Naime, od

ovih herbicida zahtijeva se da suzbijaju korove trave u kulturi- travi. Ovdje postoje

slučajevi veoma izražene genetske osjetljivosti kao i potpune selektivnosti. Zbog toga bi

prije upotrebe metoksurona, klortolurona, metobenztiozurona, nitrofena, izoproturona i

mnogih drugih herbicida trebalo ispitati domaći sortiment na ove herbicide. Također je

jednako važno da se na grupu antigraminearnih herbicida ispita svaka nova kreacija prije

no što uđe u širu proizvodnju. Na žalost, moramo konstatirati da ovakva istraživanja u

našoj zemlji nisu sistematska te da za većinu naših sorata nemamo podatke.

Soja

Industrijski uzgoj soje kao okopavine praktički ne možemo ni zamisliti bez primjene

herbicida. U svijetu a i u našoj zemlji za ovu svrhu raspolažemo velikim brojem različitih

herbicida. Svaki od njih ima uz poznate nam prednosti i čitav niz nedostataka. Naime,

vezano na agrotehničke i klimatske faktore selektivnost mnogih herbicida koji se koriste u

soji često nije dovoljna. Tako npr. čitav niz široko korištenih dinitroanilina pod određenim

nepovoljnim klimatskim prilikama izazivaju veoma uočljiva oštećenja. Zbog fotolabilnosti

i sklonosti isparavanju dinitroanilini (trifluralin, dinitramin, kloretalin, nitrolin i dr.)

oruđem se unose u tlo na dubinu 8-10 cm prije sjetve soje. Ukoliko su prilike za nicanje i

razvoj povoljne, navedeni herbicidi neće izazvati nikakva oštećenja. Međutim, nerijetko se

dešava da neposredno nakon sjetve padnu jače oborine. Ukoliko je tlo finije strukture i ako

postoji sklonost stvaranju pokorice primijenjeni herbicid u takvim prilikama razvit će veću

koncentraciju lako hlapljivih para. Budući u nepovoljnim uvjetima naklijala biljka ne može

probiti sloj pokorice, izložena je duže vrijeme višoj koncentraciji herbicida. Kako navedeni

herbicidi utječu na nepravilnu diobu i izduživanje staničja, to će parama izloženi hipokotil

pretrpjeti veoma jaka oštećenja. Rezultat tih oštećenja je slabo razvijeno sekundarno

korijenje te skraćen i odebljao hipokotil. Kad biljka izbije na površinu jedno vrijeme

zaostaje rastom za netretiranim biljkama, a korijenu je potrebno duže vremensko razdoblje

da rastom stigne biljke s kontrolnih parcela. U praksi smo često bili svjedoci ovakvih

oštećenja izazvanih trifuralinom (Treflanom) koji se dosta često koristi kao selektivni

herbicid u soji. Na našu sreću oštećenja nemaju bitnog utjecaja na prirod jer se biljke

kasnije regeneriraju. No bilo je slučajeva da trifuralinu dodani komplementarni herbicid

linuron (Afalon) ili prometrin (Gesagard) s kišama također s površine dospije u zonu

razvoja korijena. U tom slučaju posljedice su znatno gore jer navedeni inhibitori

fotosinteze znaju znatno prorijediti sklop. U našoj praksi protiv širokolisnih korova

najčešće se koriste herbicidi na osnovi prometrina ili linurona. U posljednje vrijeme osjeća

se tendencija da se navedeni herbicidi zamijene metribuzinom (Sencorom). Svi navedeni

herbicidi po tipu djelovanja spadaju u grupu inhibitora fotosinteze. Selektivnost im se

zasniva na činjenici da s površine tla ne dospijevaju ni s jačim oborinama u zonu razvoja

korijena (prostorna selektivnost). Međutim, soja veoma često smjenjuje kukuruz u

plodoredu. Kukuruz se redovito tretira s veoma perzistentnim herbicidom atrazinom. U

sušnijim godinama i pravilno odabrana dozacija atrazina ostavlja izvjesnu količinu

nerazgrađenih rezidua sve do sjetve soje. Najčešće te količine atrazina uz normalnu obradu

i distribuciju u oraničnom sloju ne predstavljaju veću opasnost po uzgoj soje. Ako na

ovako atrazinom kontaminiranu površinu primijenimo jedan od navedenih herbicida pa ako

se do korijena isperu i samo subletalne dozacije, onda se sumira neželjeni efekt subletalne

doze npr. sencora i atrazina koji također djeluje kao inhibitor fotosinteze. U tom slučaju

više ne govorimo o subletalnim već o letalnim dozacijama koje mogu znatno prorijediti

sklop. Zbog toga se na površinama za koje je utvrđeno da sadrže subletalne dozacije

atrazina treba izbjegavati tretiranje s navedenim herbicidima. Drugi način da se izbjegnu

štete jest dublja sjetva. Na ovaj način korijen biljke otpočinje razvoj u dubljem sloju pa je

manja mogućnost da će navedeni herbicidi ispiranjem dospjeti do korijena. Zbog tog

razloga se uz dozvolu za primjenu Afalona ili Sencora u SAD-u propisuje i minimalna

dubina sjetve. Već smo u nekoliko navrata napomenuli da je dozacija nekog herbicida u

tijesnoj vezi s tipom tla. Tlo s visokim sadržajem organske mase, odnosno koloida

adsorbirat će veću količinu primijenjene dozacije pa će u topivoj fazi ostati manja

koncentracija biljci dostupnog herbicida. S druge strane manji sadržaj org. mase i koloida u

tlu ostavljaju veću količinu aktivnog herbicida u topivoj fazi pa je i fitotoksično djelovanje

na takvim tlima češće. I pH uveliko odlučuje o selektivnosti. Tla s nižom vrijednošću pH

sposobna su zbog bolje disocijacije vezati veću količinu herbicida. Zbog toga se dešava da

alkalična tla naročito s pH većim od 7,4 vežu malu količinu prometrina, linurona ili

metribuzina pa su i fitotoksičnosti na ovakvim površinama znatno češće. Neselektivno

djelovanje herbicida naročito dolazi do izražaja na neujednačenim tablama. Zbog toga na

ovakvim površinama prednost treba dati herbicidima užeg terapeutskog indexa

(selektivniji) ili onim koji ne iskazuju jaku adsorpciju. Rezidualno djelovanje atrazina i

njegov fitotoksični učinak na soju, poznat je od samog početka uvođenja ovog herbicida u

praksu. Neželjeno fitotoksično djelovanje ostataka atrazina naročito dolazi do izražaja u

sušnim godinama kao i onim sa oštrim zimama. U takvim uvjetima mikrobiološka

aktivnost tla je usporena pa je time usporen i raspad atrazina. I na tlima s višom pH

vrijednošću sadržaj ostataka je veći. Zbog toga se nastoji, na površinama za koje znamo da

će u narednoj godini biti zasijane nekom osjetljivom kulturom, u kukuruzu dati prednost

manje perzistentnim herbicidima od atrazina. Takav preparat je na primjer cianazin.

Dubokom obradom mogu se donekle ublažiti neželjeni ostaci kod atrazina. No ova mjera

ne pruža veću garanciju jer fitotoksični efekti ovise prvenstveno o tipu tla. Tako ista

količina rezidua u jednom tlu ne mora biti fitotoksična dok u drugom može izazvati jača

oštećenja. Post-emergence herbicidi u soji od manjeg su značenja u našoj zemlji. Za ovu

svrhu koristi se protiv širokolisnih korova bentazon odnosno diklofop-metil protiv trava.

Pri višim temperaturama i u slučaju kad se bentazonu doda ulje ili okvašivač, apsorpcija od

strane biljke je veća. Ukoliko je istovremeno i sadržaj vlage u zraku velik, navedeni

preparat može izazvati nekrotične ožegotine na listu soje, koje redovito imaju samo

prolazni karakter.

Šećerna repa

S gledišta primjene herbicida , šećerna repa je jedna od najosjetljivijih kultura. Doskora

smo raspolagali s veoma malim brojem selektivnih preparata pa se je i praksa vezala

isključivo na nekolicinu. Danas raspolažemo s priličnim brojem herbicida a najčešće se

koriste kloridazon, lenacil, fenmedifam, metamitron i etofumesat protiv širokolisnih te

metolaklor, cikloat i diklofop-metil protiv uskolisnih korova. Od navedenih preparata

relativno dobru selektivnost iskazuju kloridazon, metomitron i diklofop-metil pa su

fitotoksični efekti izazvani njihovom primjenom veoma rijetki. Kloridazon se primjenjuje

nakon sjetve, a prije nicanja, tj. preko tla, a u posljednje vrijeme sve mu je češća primjena i

nakon nicanja šećerne repe, naročito protiv kasnonicajućih ljetnih korova. Za ovu svrhu

prednost se daje formulaciji u obliku koncentrirane suspenzije (flowable). Budući su

čestice kloridazona u ovakvoj formi finije, a i aplikacija pada u toplije vrijeme, to se često

dešava (naročito kod primjene koktela) da ova post-emergence primjena izaziva određena ,

doduše prolazna nekrotična oštećenja. Znatno češće i po konačnom utjecaju na sklop teža

oštećenja izaziva herbicid fenmedifam (Betanal). Betanal je kontaktni herbicid s izraženom

inhibicijom procesa fotosinteze. Kao i kod većine herbicida s kontaktnim djelovanjem,

apsorpcija se bolje odvija u uvjetima veće relativne vlage i viših temperatura. Ukoliko je i

intenzitet svjetla jači (pojačana fotosinteza) i fitotoksični učinak je veći. Zbog toga

tretiranje ovim preparatom treba izbjegavati tokom jutarnjih sati, u vrijeme podneva kao i

pri visokim temp. zraka i pri visokom sadržaju vlage. Lenacil je s druge strane veoma

potentan herbicid. Terapeutski index u šećernoj repi mu je prilično širok, što će reći da je

količina potrebna da izazove fitotoksično djelovanje veoma blizu potrebne količine da

suzbije korov. Selektivnost ovom preparatu isključivo se zasniva na činjenici da je sredstvo

veoma adsorptivno pa ga ni jače oborine ne ispiru u zonu korijena. Na lakšim tlima i pri

jačim oborinama i kod plitke sjetve veoma često ovaj preparat izaziva prolaznu

intravenalnu klorozu na listu šećerne repe. Zbog toga je njegova primjena na tlima sa

niskim sadržajem humusa i koloidalnih čestica problematična pa ju treba izbjegavati.

Početkom sedamdesetih godina kad smo u praksu uvodili cikloat kao komplementarni

herbicid lenacilu, u određenim proizvodnim područjima oštećene su veće površine šećerne

repe. Do oštećenja je došlo iz razloga što se cikloat kao lako hlapiv tiokarbamat mora

oruđem unijeti u tlo prije sjetve repe. Da bi izbjegli dvostruko tretiranje, proizvođači su

zajedno s cikloatom u tlo unijeli i lenacil. Ovim zahvatom neselektivni lenacil unijet je u

apsorpcionu zonu mladog korijena. Da nesreća bude veća, 1973. uslijedilo je hladno i

vlažno proljeće. U takvim uvjetima razvoj mlade biljke sporo se odvijao pa je korijen duže

bio u dodiru sa tretiranim slojem tla. Rezultat ovako nepravilne primjene bio je znatno

prorijeđen sklop šećernoj repi. I sam cikloat u hladnim i vlažnim uvjetima zaustavlja rast i

razvoj šećernoj repi. Zbog toga je u takvim uvjetima lako uočiti tipičnu deformaciju mlade

biljke koja listove formira u obliku "kupusove glave". Na sreću ova pojava nikad nije

masovna i ima samo sporadično značenje. Posljednjih godina protiv monokotiledonskih

korova široko se primjenjuje metolaklor (Dual). Kao pripadnik grupe kloracetanilida

metalaklor prvenstveno utječe na sintezu proteina. U pojedinim godinama na tlima sa

manjim sadržajem organske mase i kiselom reakcijom, sredstvo lakše dospije u zonu

korijena gdje zbog bolje disocijacije biljci ostaje dostupno u većoj količini. Ukoliko se

primjeni i viša dozacija (3 L/ha Duala 500), biljke izvjesno vrijeme zaostaju rastom i

sporije se razvijaju. Na sreću ova fitotoksičnost ima samo depresivan karakter. Kad biljke

korijenom probiju dublje uslijedi i brži rast i razvoj. Za uzgoj šećerne repe znatno veću

opasnost od svih do sad spomenutih selektivnih herbicida predstavljaju ostatne količine

atrazina iza kukuruza. Naime, zbog potrebe za šećernom repom plodored je veoma uzak,

pa šećerna repa dolazi iza kukuruza najčešće u drugoj godini. Ukoliko su na dotičnim

površinama primijenjene veće količine atrazina te ako su i klimatske prilike bile sušne,

raspored ovog perzistentnog preparata je usporen. Dospije li šećerna repa na površine i sa

subletalnim dozama atrazina u najboljem slučaju uslijedit će usporen rast i razvoj. Znatno

češće ostaci atrazina imaju direktan utjecaj na prirod. Koja količina atrazina će izazvati

određena oštećenja teško je reći. Naime, kritičnu vrijednost uvijek treba promatrati u

odnosu na tip tla. Tako ista količina rezidua na lakšem tlu može potpuno prorijediti sklop

dok u težem izazvati zaostajanje u rastu. Za primjer navodimo pokus iz 1977. godine.

Šećerna repa sijana je na kontaminiranim površinama lesiviranog smeđeg tla. Tokom

svibnja biljke su pokazivale izražene simptome fitotoksičnosti. Tražeći količine atrazina

kao uzrok ovom stanju naišli smo na sljedeće:

- biljke zaostaju u rastu, rubovi starijih biljaka pokazuju žućenje. U tlu je metodom plinske

kromatografije nađeno 0,05-0,073 ppm atrazina. Neoštećena šećerna repa razvijala se je u

tlu sa 0,02 ppm. Kontaminirana pokusna parcela odavala je po vidljivim simptomima

neujednačenu distribuciju ostataka atrazina. Mjerenjem priroda nađeno je da je on u

usporedbi sa susjednom nekontaminiranom parcelom manji za 25-30%. Za uzgoj šećerne

repe a i mnogih drugih ratarskih kultura znatno veću opasnost od svih do sad spomenutih

selektivnih herbicida predstavljaju ostatne količine atrazina od kukuruza. Već od samog

početka uvođenja triazina u praksu, uočene su štete na kulturama koje smjenjuju kukuruz u

plodoredu. Zbog toga su glavna istraživanja usmjerena u ovom pravcu. Iz rezultata mnogih

autora danas znamo da osjetljivost pojedinih ratarskih kultura prema atrazinu raste ovim

redom: kukuruz, sirak, soja, pšenica, lan, suncokret, ječam, šećerna repa, zob, uljana repica

itd. U veoma osjetljive kulture spada duhan, lucerna, djetelina, i mnoge povrtne kulture.

Proučavajući faktore o kojima ovisi perzistentnost većina autora na prvo mjesto svrstava

tip tla. U gotovo svim istraživanjima utvrđeno je da raspad atrazina brže teče u tlima

bogatijim humusom. Zbog toga su i rezidualni ostaci veći u pjeskovitijim tlima. Brži

raspad atrazina u navedenim tlima u uskoj je vezi sa mikroorganizmima. Naime, najveći

dio razgradnje (inaktivacije) atrazina odvija se uz pomoć mikroorganizama tla. Kako je

mikrobiološka aktivnost u humusom bogatim tlima veća, to i inaktivacija u ovakvoj sredini

brže teče. Ukoliko su prisutne i obilnije kiše, pa ako se čitav proces odvija u toplijem

klimatu, razgradnja će biti još više ubrzana. Iz prikazanog se vidi da su opasnost po rast i

razvoj kultura koje smjenjuju kukuruz u plodoredu veće u sušnijim i hladnijim područjima.

Da je tomu tako, u više navrata uvjerila se i naša praksa. Veće štete na osjetljivim

kulturama redovito se javljaju u istočnim tj. kišom siromašnim područjima, a najveća

oštećenja javljaju se u godinama koje nastupaju po izrazito sušnoj prethodnoj sezoni.

Došavši do spoznaje da atrazin i pored ogromne koristi nanosi često još veće štete,

praktičari su postavljali pitanje koje ostatne količine atrazina štete pojedinoj kulturi.

Odgovor na ovo pitanje veoma je teško dati. Tako npr. ista količina rezidua u lakšem tlu

može potpuno prorijediti sklop, dok u težem i humusom bogatijem tlu djeluje depresivno

ili izaziva zaostajanje rasta. Za primjer navodimo pokuse iz 1977. godine. Zbog toga

kritične vrijednosti treba uvijek promatrati u odnosu na tip tla. Dosadašnja istraživanja na

području IPK-Osijek na tri tipa tla, a u odnosu na zob i uljanu repicu dozvoljavaju sljedeće

preporuke:

- smeđe lesivirano tlo, 0,08 ppm za uljanu repicu i 0,15 ppm za zob- ritska crnica: 0,15

ppm za uljanu repicu odnosno 0,40 ppm za zob- ravničarski pseudoglej: 0,09 ppm za

uljanu repicu, odnosno 0,25 ppm za zob. Kao primjer različitog ponašanja pšenice i

šećerne repe na ostatke atrazina navest ćemo još dva primjera ispitivanja iz 1977. sa istog

područja. Na ritskoj crnici došlo je do znatnog oštećenja pšenice sijane iza kukuruza.

Budući su oštećenja uzduž parcele bila neujednačena, uzeti su uzorci tla sa različitih

mjesta. Metodom plinske kromatografije nađeno je sljedeće: jako oštećena pšenica

(potpuno odumiranje biljaka) razvijala se u tlu koje je do 10 cm dubine sadržavalo 0,698

ppm. Srednje oštećena pšenica (listovi znatno nekrotizirali) zapažena je na površinama

koje su sadržavale 0,204 ppm atrazina. Zdrav usjev na istoj lokaciji razvijao se na tlu koje

je sadržavalo 0,02 ppm atrazina. Na smeđem lesiviranom tlu iste godine posijana je

šećerna repa iza kukuruza. Tokom svibnja biljke su iskazivale tipične znakove

fitotoksičnosti. Tražeći količine atrazina kao uzrok ovom stanju nađeno je slijedeće: -

biljke zaostaju rastom, rubovi starijih listova pokazuju žućenje. U tlu je metodom plinske

kromatografije nađeno 0,05-0,073 ppm atrazina. Neoštećena šećerna repa razvijala se je u

tlu koje je sadražavalo 0,02 ppm. Kontaminirana pokusna parcela odavala je po vidljivim

simptomima neujednačenu distribuciju atrazina. Mjerenjem priroda na ovoj parceli

utvrđeno je da je u usporedbi sa susjednom neoštećenom parcelom bio manji za 25-30%.

Veće količine atrazina (naprijed naznačene kao kritične brojke) mogu se umanjiti dubokom

obradom. Nakon obrade analizu bi trebalo ponoviti. Ukoliko se utvrdi da tlo i nakon

obrade sadrži veće količine atrazina, površinu treba zasijati manje osjetljivom kulturom.

Ukoliko se ista površina zasije ponovno kukuruzom, treba nastojati da se atrazin zamijeni

manje perzistentnim drugim preparatom. Opasnost od rezidualnog djelovanja atrazina u

narednoj godini može se izbjeći i tako da se uz reduciranu količinu atrazina primjeni neki

komplementarni herbicid s bržim raspadom (Lasso, Dual).