VLADIMIR PURIÆ / KRUH, IGRA I PRIÈACopyright © 2009. Vladimir Puriæ BIBLIOTEKA SUVREMENA PROZA KNJIGA 138Nakladnik: TI VA Tiskara Vara�dinZa nakladnika: ZVONIMIR KU�TERRecenzenti: SILVIJA BENKOVIÆ PERATOVA LJUBICA �EGONaslovnica: VJERAN KOSTOVIÆTehnièka priprema i oblikovanje: VINJETA '91 d.o.o. ÈakovecISBN 978-953-7304-55-3CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili�ne knji�nice u Zagrebu pod brojem 698077Tisak: T1VA Tiskara Vara�dinVladimir PuriæKRUH, IGRA I PRIÈAÈakovec, 2009.MmKNJI�NICA ZELINAKruha, igara i - prièa51.PRIÈA- Neka to bude lijepa i topla, a ujedno i sna�na, �ivotna prièa, poput one koju si ispripovijedao nogometnim filmom. Sutra je subota i zacijelo ima� druge poslove, pa zato doði danas da o svemu porazgovaramo malo vi�e. Doði u teniski centar, lako æe� ga naæi. Va�no je da si prihvatio posao!- Doæi æu, oko devet sati - rekao je Alen i spustio slu�alicu.Alen je sjeo za stol u kuhinji svog stana da bi dovr�io prekinuti doruèak, koji se gotovo uvijek sastojao od �alice crne kave i komada kruha premazanog nekim namazom. Zbog telefonskog je razgovora kava veæ bila mlaka. Kruh je premazao medom dobivenim od obitelji za koju je nedavno snimio film o proizvodnji te namirnice. Med je bio izvrsnog okusa, no to nije mogao reæi i za kruh �to ga je kupio prije dva dana.Otkako se vi�e nije aktivno bavio sportom, jeo je malo, a usto, kao samac, i dosta neredovito; ne�to zbog specifiènosti posla, a ne�to zbog komocije. Stoga su ga nedjeljni ruèkovi, ponekad kod roditelja, a ponekad i sa sestrinom obitelji, jako radovali.Pojeo je �lièicu meda, ovaj put bez kruha, i to ga je podsjetilo na ugodno dru�enje s èlanovima obitelji za koju je snimao film. Donedavna o medu nije razmi�ljao na isti7naèin kao sada kad je ne�to vi�e nauèio o pèelama i pèelarstvu opæenito.Najvi�e je volio raditi filmove s ljudima koji prema svom poslu osjeæaju veliku ljubav, èak i strast. A upravo je to bio sluèaj s peteroèlanom obitelji koja se bavi proizvodnjom meda. Uz tako ukusan med i stari mu je kruh odjednom postao podno�ljiviji. Nadao se da æe slièno biti i sa snimanjem filma o proizvodnji sira, �to je planirao za sredinu rujna. Maloprija�nji gaje poziv takoðer obradovao, jer je nedavno s velikim veseljem snimao prigodni film o nogometnom klubu, a za sliène je filmove pregovarao s jo� dva kluba.Filmovi u kojima nije bio samo snimatelj veæ i scenarist, monta�er, pa i redatelj, bili su mu pravi izazov i velika radost, za razliku od snimanja sportskih dogaðaja. To je uglavnom prepu�tao svojem suradniku s kojim je imao ugovor o djelu i s èijim je radom bio zadovoljan. On je bio zadu�en i za snimanje ostalih dru�tvenih zbivanja. Bilo je tu najvi�e svadbi, proslava roðendana, raznih obljetnica, pa èak i poneki sprovod. Za snimanje takvih dogaðaja nije bila potrebna posebna priprema. No proèitati svakojake podatke iz knjiga, bro�ura, interneta, razgovarati s ljudima i pritom pone�to nauèiti o njihovoj djelatnosti, Alenu je bio veæi i dra�i izazov, zapravo posao kojemu se posvetio s osobitom predano�æu. Ipak, trebalo je �ivjeti i od snimanja kojekakvih dogaðaja, pa je, kada nije bilo drugog izlaza, i za rutinska snimanja sam uzimao kameru u ruke.Veæ je gotovo deset godina �ivio od toga posla, i premda neke dogaðaje nije snimao s istom rado�æu, prihvaæao ih je bez kolebanja. Jedino je prije godinu dana odbio snimanje obiteljske farme svinja, jer je u njezinu sastavu bila i klaonica, a njezina se svrhovitost takoðer trebala vidjeti u filmu. Poslove koje nije prihvaæao s posebni

m zadovoljstvom8usporeðivao je s treninzima. Oni mu nekad, kao aktivnom sporta�u, nisu bili dragi poput utakmica, ali se bez njih nije moglo. Odmah na poèetku aktivne ko�arka�ke karijere postalo mu je jasno da bez i iznimno te�kih i napornih treninga nema niti lake igre.Toga jutra nije vje�bao u svojoj sobi, pa je nakon tu�i-ranja odmah bio spreman za izlazak. Kad je uzeo kameru i stativ, zazvonio je mobitel. Bio je to Darko, mladiæ koji stanuje u istoj zgradi, ali u stanu s drugim ulazom. Iako je bilo jutro, Alen je odmah znao razlog tog poziva.- Jesi li slobodan za jedan hakl? - upitao je Darko.- Ne, na�alost. Upravo se spremam na jedan poslovni razgovor.- Ba� �teta!- �to je? Opet vam jedan nedostaje?- Ma onaj Goran opet spava! Juèer je du�e ostao vani. Ili puno du�e, jer se vratio kuæi oko èetiri. Tako veli njegova mama.- Mislim da biste i vi ostali, naroèito sada otkako su vam poèeli �kolski praznici, mogli ostajati vani malo du�e. A ne da od ranog jutra mislite samo na ko�arku.- Nemoj, Alene, filozofirati! Èuli smo da si se ti u na�im godinama vrlo intenzivno bavio tim sportom i da si dosta èesto odlazio na igrali�te i sam. A to povremeno radi� i sada. I ba� nam ti prodaje� pamet!- Tko ka�e da sam ja tada bio pametniji od vas? - upitao je Alen i obeæao mu da æe uskoro, mo�da veæ sutra, imati vi�e vremena da s njima zaigra ko�arku.Slièan je razgovor izmeðu njih dvojice bio dosta èest, iako je Darko petnaestak godina mlaði. Darko je bio visok mladiæ koji je igrao ko�arku u juniorskoj momèadi, a bilo9je samo pitanje vremena kada æe postati èlanom prve ekipe. Upravo je on veæ dvije godine bio najèe�æi Alenov ko�arka�ki partner, u igri koju nazivaju "hakl". U susjednoj zgradi �ive i dvojica Darkovih vr�njaka, jedan vi�eg, a drugi ni�eg rasta, koji takoðer aktivno igraju ko�arku. U njihovoj je, pak, zgradi ne�to ni�i Darkov vr�njak, Goran, koji je njegov èest partner protiv tog dvojca. No kada Gorana, ili koga drugog, iz kojekakvih razloga nije bilo, tada bi Alen uskoèio u igru. Ponekad bi, kad je to bilo moguæe, zaigrali i "tri na tri". Svi su ti mladiæi igrali u juniorskoj ko�arka�koj ekipi istoga kluba za koji je nekad igrao i Alen. I premda je on bio dosta stariji od njih, ponekad im se èinilo da im je generacijski blizak. Bilo im je pravo zadovoljstvo igrati s njime, jer je on nekada bio prvoliga�ki ko�arka�. Stoga su ga veæ neko vrijeme nagovarali da nastavi aktivno igrati, jer im se èinilo da bi to jo� uvijek mogao. No Alen o tome veæ godinama nije razmi�ljao; aktivno igranje ko�arke za njega je bila zavr�ena prièa.Nakon kratkog razgovora Alen je, noseæi snimateljsku opremu, iza�ao iz stana. Preko ramena je jo� prebacio i fotoaparat. Iako nije planirao ni�ta posebno, ni fotografirati ni snimati, gotovo je uvijek uzimao sa sobom kompletnu opremu, osobito kada bi odlazio na neki poslovni dogovor. Èesto se znao uvjeriti da gotovo uvijek postoji moguænost za snimanje kojekakvih zanimljivih kadrova �to se kasnije mogu iskoristiti u nekom od sljedeæih filmova.Iako je zavr�io vi�u ekonomsku �kolu, nije mogao ni zamisliti da radi u nekom uredu. Stoga je svoj sada�nji posao, jedini nakon ko�arka�ke karijere, osobito volio.Zakljuèao je stan, velik, trosobni. Za samca prilièno komotan. Jednu je sobu preuredio u svoj poslovni prostor. U njoj je imao i svu opremu, ali i monta�ni stol. Jednostavno,10èesto mu se dogaðalo da u toj sobi provodi vi�e vremena nego u cijelom stanu. Stan je kupio novcem koji je zaradio u svojoj ko�arka�koj karijeri, od svog prvog i djelomice drugog ugovora. Taj je drugi ugovor poèeo odraðivati, ali ga nije odradio do kraja. Bio je tu i dio od�tete �to ju je dobio kao posljedicu te�ke ozljede zbog koje vi�e nije nastavio igraèku karijeru. Komplicirana operacija gle�nja, dugotrajna rehabilitacija i bezuspje�an povratak na parket udaljili su ga od prave ko�arke. A imao je tada tek dvadeset i dvije godine. Te�ko je to prihvatio igraè koji je ba� tada ulazio u veliku formu, ali je znao da nema izbora.Kad je bio na dugoj rehabilitaciji, poèeo je sve èe�æe razmi�ljati da æe se, mo�da, morati opr

ostiti od aktivnog igranja ko�arke i izabrati neki drugi posao. Ako se to dogodi, bi li prihvatio ponudu kluba da bude jedan od trenera igraèa mlaðe starosne dobi?Na rehabilitaciji je upoznao sredovjeènog èovjeka iz drugog mjesta koji se oporavljao nakon povrede dobivene u te�oj prometnoj nesreæi. On se bavio snimanjem, uglavnom kojekakvih proslava, najvi�e svadbi. Taj mu je èovjek s velikom ljubavlju govorio o svom poslu, a Alena je kao ljubitelja filmova, igranih i dokumentarnih, sve to jako zainteresiralo. I taj gaje èovjek, ubrzo potom, uputio u tajne snimanja. Alen se dotad povremeno bavio samo fotografiranjem, no nakon teèaja snimanja, zavr�io je i teèajeve monta�e i re�ije. Usto je proèitao i dosta struène literature. Ipak, priznao je da mu je najvi�e pomogao upravo èovjek koji ga je prvi uputio u tajne snimanja, a posebno ga impresionirala velika ljubav s kojom mu je govorio o svom poslu."Oèi su najbolja kamera u rukama umjetnika", rekao mu je tada taj snimatelj i napomenuo da svoj posao ne smatra ba� uvijek umjetno�æu, no da ni�ta ne mo�e vjernije od11filma otkriti neèije prave osjeæaje. Neka netko i govori da snimka nije istinita, osobito igranog filma, neka poku�a zatomiti svoje prave osjeæaje, nekoliko snimljenih trenutaka otkrit æe vi�e, ili sve, o neèijem unutra�njem svijetu: o veselju, radosti, ushiæenju, tuzi, boli, ljutnji. Mimika, pogled, gesta, reakcija tijela, to je ono �to pokazuje i neèiji karakter, potpunije od stranica i stranica biografije, ili autobiografije, to tim prije �to ni biografiju ni autobiografiju ne treba uvijek uzimati kao nepobitnu istinu. Tako je govorio taj èovjek kada je otkrivao Alenu tajne snimanja, ali i ljudskog pona�anja ispred kamere: prvo kada �ele da ih se snima, zatim kada na to zaborave ili èak i ne znaju da je kamera uprta u njih, jer upravo tada snimak zabilje�i kakvi smo i �to smo zapravo. U to se Alen èesto i sam uvjerio za dugog bavljenja tim poslom. A tek reakcija: "Gledaj, to sam ja, to sam ja!" Ona dokazuje da ljudi vole vidjeti svoju sliku, makar samo na trenutak, i daje pri tome najèe�æa reakcija upravo ona koja iskazuje njihovu radost.Kad se uselio u svoj stan i kupio snimateljsku opremu, bio je to poèetak njegova novog �ivota i nove profesije. Otvorio je privatno poduzeæe u kojem je bio jedini zaposlen, ali mu je povremeno pomagao jo� jedan snimatelj.To je bio va�an dio njegove �ivotne prièe.Automobilom se zaputio u nevelik, tridesetak kilometara udaljen, grad u kojem je uskoro trebalo da se obilje�i dvadeseta obljetnica osnivanja teniskog kluba. Bilo mu je drago �to je direktor, s kojim je tog jutra razgovarao, pohvalio njegov film o nogometnom klubu te je po�elio da i o teniskom bude slièan.12Kad je veæ bio blizu grada u koji se zaputio, iznenada je sa sporedne ceste nai�ao traktor. Nije to bila kritièna situacija, ali je Alen neopreznom vozaèu sirenom dao znak da iduæi put bude pa�ljiviji, jer ne�to slièno ovome mo�da neæe zavr�iti bez posljedica. I kad je pogledao u tom pravcu, u daljini je primijetio veliko, èinilo mu se nepregledno, polje p�enice. Bilo je ugodno promatrati to golemo �uto prostranstvo koje se lelujalo na blagom vjetru, kao �to se leluja beskrajna plava morska puèina. Ovaj prizor golemog �utila, �to je u njemu pobudio osjeæaj ugode, nije bio svrha njegova puta, ali je pomislio da bi ga bilo dobro snimiti ili fotografirati, samo da se mo�e naæi na nekoj uzvisini s koje bi se bolje mogao vidjeti taj golemi pozlaæeni motiv. Ipak je produ�io svojim putem na dogovoren poslovni razgovor.Nije se sjeæao kada je zadnji put bio u tom gradu, u kojem je njegov suradnik snimao nekoliko svadbi, a posljednju prije godinu dana. Zacijelo su svi snimatelji toga grada, jer je znao da ih u njemu ima, bili zauzeti nekim drugim poslom. Zato i nije pitao za razlog one koji su ga do�li potra�iti i zamoliti za snimateljske usluge.Zastao je na poèetku ulice za koju mu je jutro�nji sugovornik rekao da vodi do ulaza na teniski centar. Opazio je djeèaka, osmo�kolca, koji se vozio na biciklu. U jednoj je ruci dr�ao nekakvo pecivo i jeo ga, a na volanu mu je bila obje�ena vreæica iz koje je virila "�truca" kruha. Zaustavio je automobil, nagnuo se kroz spu�teno staklo i zapitao djeèaka:- Deèko, molim te, mo�e� li malo stati?Djeèak je zastao. Jo� je uvijek �vakao pecivo, �to mu je oèito i�lo u slast, pa se èulo njegovo tiho mljackanje.- Izvolite! - izustio je nakon kraæe �utnje ne prestajuæi �vakati.

13- Gdje je teniski centar?Djeèak je progutao zalogaj i nadlanicom obrisao nekoliko mrvica oko usta. Ispru�io je ruku i rekao:- Iza onog zavoja, pa prva ulica desno. Brzo æete opaziti teniski balon. Ma, lako se pronaðe!- Hvala ti - Alen se osmjehnuo jer je djeèak opet zagrizao pecivo. - Vidim da ti ide u slast!Djeèak je ovaj put brzo progutao zalogaj, a tada izgovorio povi�enim glasom:- Ka�u da je najva�nije jesti ujutro!- Tako ka�u - potvrdio je Alen.Djeèak je okrenuo pedale. Alen mu je mahnuo rukom i odvezao se dalje.Odmah nakon zavoja opazio je teniski balon. Zastao je na parkirali�tu teniskog centra. Èim je ugasio motor, zaèuo je, jo� uvijek sjedeæi za volanom, poznati zvuk teniske loptice kad je udaraju napete �ice reketa i kad ona udara o teniski teren. Za razliku od njegove velike ljubavi, ko�arke, za tenis nije mogao reæi da ga je igrao puno, pa onda ni dobro. Mo�da ga je igrao svega dvadesetak puta u �ivotu, ali je i to bilo prije dosta godina. Ipak je uvijek na televiziji volio pogledati va�an teniski meè. Neki njegovi vr�njaci, oni koji bi tek zavr�ili sportsku karijeru, bez obzira u kojem sportu, nastavljali su rekreativno igrati upravo tenis. Neki su mu govorili da se tim sportom najlak�e rekreiraju; ozljede nisu èeste, a partnere se za svoj uzrast, ili kvalitetu igre, uvijek lako naðe. Hoæe li i on jednom zapoèeti s tenisom kao èe�æom rekreacijom, jo� nije ozbiljno razmi�ljao. Imao je svoju ko�arku na �kolskom igrali�tuedaleko od zgrade u kojoj stanuje, i nekoliko prijatelja s kojima je igrao. No ponekad je, na igrali�tu iste �kole, s drugim, starijim, prijateljima zaigrao i mali nogomet.14Iza�ao je iz automobila, ali bez snimateljske opreme i fotoaparata. Prvo stoje èuo bio je mladi glas koji je dopirao iz teniskog centra:- Nemoj me opet varati!- Ma, ne varam te! Evo, tu je udarila, dva-tri centimetra izvana. Doði pa pogledaj! - èuo se drugi, isto mlaði, glas.- Misli� da ovaj put neæu doæi?! I da æu ti opet vjerovati?! Ma, idem! Idem pogledati!- No dobro, mo�da je dodirnula crtu. Ali jedva se vidi!- Eto, vidi�! Po�ten si kad zagusti!Alena je oraspolo�io ovaj razgovor. Bio je uvjeren da sada ti mladi igraèi meðusobno igraju va�an meè, iako si sude sami. Ono malo stoje igrao tenis bilo je dovoljno da upozna naèin komuniciranja onih koji èesto igraju skupa. Sliène je razgovore i sam bezbroj puta vodio na ko�arci kada su si igraèi sudili sami, i gdje uvijek svatko misli daje ba� on u pravu, premda sve uvijek nekako doðe na svoje.A tada se zaèuo prodoran mu�ki glas:- Jaèe, jaèe savij koljena! Pa zar si progutao letvu?! Zar ne vidi� kamo ti je veæ nekoliko puta odletjela loptica?!Sada je Alen zakljuèio da trener upozorava nekog mladog igraèa i ispravlja mu igraèke nedostatke. Nije to bio grubi ton, naprotiv. Takav mu je naèin komunikacije izmeðu trenera i igraèa bio jako, jako dobro poznat.Iako nikad dosad nije snimao teniski meè, jutro�nji ga je poziv i te kako obradovao. Jer to i nije bio poziv da snimi teniski meè ili samo trening veæ da snimi prigodni dokumentarni film. A za takvo �to, za pisanje scenarija, snimanja, monta�e i re�ije, zapravo detaljno pripovijedanje prièe o jednom teniskom klubu èinilo mu se ba� velikim i15zanimljivim izazovom. U to su ga uvjerile i ove rijeèi zasad nepoznatih osoba s one strane ograde. Stoga se je s posebnim veseljem zaputio u taj teniski centar.Svih �est zemljanih terena i jedan betonski veæ je bilo popunjeno, pa i teniski zid ispred kojeg su vje�bali jedan djeèak i jedan sredovjeèni mu�karac, kojemu ba� nije i�lo. Valjda je i to bio jedan od onih koji se dr�e krilatice "nikad nije kasno". I to je ne�to �to mo�e poslu�iti kao zanimljiva crtica za buduæi film, pomislio je, tim prije �to djeèak nespretnog mu�karca pokraj sebe nije gledao lijepim oèima.Alen nije bio siguran igra li se sada, po tom sunèanom i veæ toplom ranom prijepodne

vu, i ispod teniskog balona.Na dva su zemljana terena igrali odrasli igraèi, a na ostalima djeèaci, ali i dvije djevojèice. Procijenio je da su svi oni osmo�kolci.Najednom su terenu igrala dva djeèaka koja su privukla njegovu pozornost. Odskakali su po igraèkoj kvaliteti, ali je prema njihovim glasovima bio siguran da su to ista dvojica kojih je razgovor, onu malu svaðu, èuo s parkirali�ta. 1 sada je izmeðu njih sijevnula poneka iskrica nakon spora je li jedna loptica dodirnula crtu, pa su se u to do�la uvjeriti obojica.Uputio se prema velikoj terasi klupskog restorana. Na njoj je sjedilo nekoliko odraslih. Neki su od njih bili posebno usredotoèeni na ono �to se odvija na terenima, da se uvjere kako ide napredak njihova djeteta, ili unuka. A neki su, bez vidljivog uzbuðenja, pijuckali kavu ili neko piæe, i grickali pecivo �to je bilo u ko�arici na svakom stolu.Alen je htio upitati mladog konobara gdje da naðe direktora kluba, ali mu je u tom trenutku do�ao u susret nasmije�en sredovjeèni mu�karac s ispru�enom rukom:16- Alen, zar ne?- Da! - odgovorio je Alen i stisnuo mu ruku, èvrsto, mu�ki, sportski.- Pjer. Tako me svi zovu. To doðe od Petar. No za sve sam Pjer. Ali ne stari! Jo� uvijek ne. Zapravo, po onoj sam pjesmi jo� kao tinejd�er dobio nadimak. A uskoro æe doæi samo stari. Ali, pustimo to. Da se odmah razumijemo: mo�e� mi bez ustezanja govoriti "ti". Naime, sporta�i smo, suraðivat æemo puno, u �to vjerujem, pa neka bude tako. Sla�e� se? - upitao je Pjer le�erno.- Naravno.- Mo�emo sjesti u onaj kut na terasi. Tamo je malo ti�e i zgodnije za razgovor. A mo�emo, ako treba, i u moj ured.- Ovdje æe biti dobro! - slo�io se Alen. Sjeli su. Pjer je rukom dozvao konobara.- Kavu ili ne�to drugo? - upitao je Alena.- Kavu i èa�u obiène vode.- Ma, ja sam popio veæ dosta kave premda je tek rano prijepodne. Donesi mi "nula tri", konjaka. 1 èa�u vode. Na zakonskoj je snazi "nula-nula", a ja danas jo� moram voziti. Ako me uhvate, mo�da se izvuèem, a ako ne, ne�to æu morati poduzeti. Ipak mi kum radi na policiji - osmjehnuo se Pjer, èime je htio reæi da je on ipak èovjek s utjecajem i vezama.- Lijepo izgleda ovaj teniski centar - pohvalio je Alen sve �to je gledao oko sebe.Do�ao je konobar. Uz kavu, konjak i dvije èa�e vode donio je i ko�aricu u kojoj je bilo nekoliko vrsta peciva.- Da, centar je zgodan. A nekada je, prije dvadeset godina, ovdje bila livada, zapravo improvizirano igrali�te za mali nogomet i druge sliène aktivnosti: badminton, frizbi...17Sve æe ovo biti jo� ljep�e kad iduæe godine poènemo graditi dvoranu s tri terena, dva sa zemljanom i jednim s tvrdom podlogom, a pro�irit æe se i restoran. Bit æe tu i neki popratni sadr�aji. Uskoro æemo ukloniti ovaj teniski balon ispod kojeg je samo jedan zemljani teren. Htjeli smo ga demontirati ovih dana, ali neka ostane jo� malo. A mo�e poslu�iti i za snimanje, iako èuvamo neke stare snimke kada smo ga prvi put postavili i kad se igralo pod njim. Glavno je da smo dobili sve dozvole za gradnju dvorane i da smo pred zatvaranjem financijske konstrukcije. Kada dvorana bude izgraðena, neæemo vi�e morati previ�e koristiti �kolsku dvoranu. Sreæom, sa �kolom sam, jer sam u njoj nekad radio kao profesor tjelesnog odgoja, uspio sniziti cijenu, a ne�to i kompenziramo kori�tenjem na�ih terena. A kao direktor moram misliti o svemu. �to se pak ovog centra tièe, moram priznati da je u svemu i nekakva moja zasluga. Ipak sam tome posvetio dvadeset godina �ivota, od toga dvanaest kao direktor. Makar dvadeset godina postojanja kluba nije neka duga povijest, odluèili smo da se o njemu snimi film. Istina, mo�da je rok od tri tjedna, �to smo ti ga dali, prekratak...- Zaista je kratak za film kakav mislim snimiti, posebno ako bi morao biti poput onog nogometnog.- Da, tek smo prekjuèer, u mojem uredu, nas nekolicina iz predsjedni�tva pogledali onaj nogometni film. Osim toga, juèer ga je pogledala i moja �ena. Jako ga je pohvali

la, a ona se razumije u film. Pravi je filmoljubac, ne samo igranih filmova. Bili smo svi jako zadovoljni i odluèili smo da se snimi film za poèetak "Ljeta u gradu" koje je za tri tjedna. Nismo �eljeli da nam to snimi jedan od trojice iz na�ega grada, onih koji snimaju svadbe i kojekakve proslave, a tek tu i tamo neku utakmicu. Vidio sam neke njihove filmove, pa i one koji su trebali biti ne�to ozbiljniji.18- Ne bih �elio ulaziti u to - rekao je Alen mirno.- Daj, poslu�i se pecivom. Inaèe, ono je ovdje uraèunato u cijenu kave ili piæa.- Ba� i ne jedem prije podne, osim uz malo jutarnje kave, a to sam veæ obavio.- Mora� probati ovo pecivo. Bilo koje - predlo�io je Pjer.Alen je, tek toliko, reda radi, uzeo jedno manje pecivo i nakon prvog zalogaja rekao iskreno:- Jako je ukusno!- Da, da. A glavni je tehnolog pekarskih proizvoda u poznatom pekarskom poduzeæu na�ega grada upravo biv�a tenisaèica ovog kluba. Zove se Melita. Bila je daleko najperspektivnija igraèica u na�oj regiji, a usto prava dama, poput Chris Evert, velike amerièke tenisaèice iz moje generacije, meni osobno najdra�e koju sam gledao. Samo stoje Melita zaista prerano napustila aktivno igranje - rekao je Pjer, otpio gutljaj konjaka, a zatim nastavio: - A koliko je ono godina pro�lo?Alena je iznenadilo ovo pitanje, pa je odmah postavio protupitanje- Pro�lo?! Od èega?!Ovaj je put Pjer otpio gutljaj vode, a zatim poèeo uz pomalo zgrèeno lice:- Od one tvoje te�ke ozljede. Jasno, �ao mi je ako je takvo pitanje za tebe jo� uvijek neprimjereno i bolno.Alen je blago odmahnuo rukom.- Nema veze. Bilo pa pro�lo! A pro�lo je punih deset godina, u proljeæe. No, prebolio sam to davno, ako se mo�e reæi da je to davno.- Valjda ti ponekad i drugi postave slièno pitanje.19- Sve rjeðe. Ali, ka�em, to me vi�e ne muèi. Æudi me da se netko, a nije iz moga grada, toga uopæe sjeæa - rekao je Alen misleæi to ozbiljno. Kao nekada�njem sporta�u, naprasno prekinute karijere, èak mu je pomalo i godilo da se netko jo� toga sjeæa, iako su okolnosti prekida tada bile zaista bolne. I za tijelo i za du�u.- Kako se ne bih sjeæao! Bio sam na onoj utakmici!- Stvarno?! - sada je Alen uistinu bio jako iznenaðen.- Da. Igrao se jedan turnir u onom gradu gdje ste i vi igrali, a ja sam do�ao s dvije tenisaèice iz na�ega kluba. Bila je subota uveèer. Oti�li smo na utakmicu, jer su sutradan te dvije igraèice bile u finalu u igri parova, a Melita, ona koja je prerano napustila karijeru, koja je osmislila ova peciva, je igrala i u pojedinaènom finalu. U igri parova su pobijedile, a Melita je izgubila. Ipak, sve je nekako bilo u sjeni one tvoje ozljede koja se dogodila veèer prije toga gotovo ispred na�ih oèiju. No ne moramo vi�e o tome.Taje podudarnost bila zanimljiva, pa se Alen opet sjetio onog te�kog trenutka, ali je mirno rekao:- Pro�lo je.- Da nije, mo�da bi ti jo� aktivno igrao prvoliga�ku ko�arku. Ma �to mo�da, sigurno! Danas se sportski vijek znatno produ�io. U mojim smo godinama s trideset uglavnom veæ zavr�avali s aktivnim igranjem. Igrao sam nogomet. U regionalnom klubu. A ti si, koliko znam, ne�to stariji od trideset.- Malo stariji - rekao je Alen.- Igra� li ponekad ko�arku? Onako, za svoju du�u? I mo�e� li je igrati? Znam, pitanje je...- Igram je rekreativno. Èak razmjerno dosta - prekinuo ga je Alen.20- Onda je to odlièno! Znaèi, ne samo da ti se pri hodu ne primjeæuju posljedice one ozljede veæ mo�e� i normalno igrati.- Ne osjeæam posljedice, a valjda igram normalno -osmjehnuo se Alen.- Onda moramo �aliti za jednom zaista prerano prekinutom karijerom koja je puno obeæavala.- �to je bilo, bilo je.

- Da, povratak je uvijek uglavnom te�ak. Pa i Martina Hingis se tek nakon nekoliko godina, poslije te�e operacije noge, vratila tenisu, ali ne ba� uspje�no. A tenis? Igra� li mo�da i tenis?- Igrao sam ga jako malo. Ne mogu se niti pribli�no mjeriti s ovim djeèacima koji igraju, a posebno ovom dvojicom �to se svako malo svaðaju - pokazao je Alen na dvojicu djeèaka koji su se opet svaðali oko prosudbi kamo je pala netom udarena loptica.- S njima se vi�e ne mogu mjeriti niti ja, a igram tenis jako dugo. Ali ne mo�e�, kao �to sam ja, s trideset poèeti igrati malo ozbiljnije, �to jo� uvijek ne prelazi granice re-kreativnog, i biti dobar kao oni koji poènu igrati na vrijeme, i igraju stalno. Svaki sport treba poèeti u pravo vrijeme. A �to se ove dvojice tièe, najbolji su prijatelji, ali i najljuæi protivnici. Inaèe, na turniru koji poèinje naredni tjedan igrat æe zajedno u igri parova. Onaj u plavoj majici, Robi, na� je najveæi talent, bratiæ je na�e, kako to govorimo, "kraljice kruha", Melite. Upoznat æe� je sigurno. Mislili smo da æe ona daleko dogurati, a onda je, nakon gimnazije i upisanog studija, aktivnom igranju jednostavno rekla dosta. Najbolja je prijateljica i nekada�nja najèe�æa teniska partnerica mojoj neæakinji Tini, upravo onoj s kojom je bila na spomenutoj ko�arka�koj utakmici. Melita je, sada veæ magistra, voditelj21tehnologije u na�em poznatom pekarskom poduzeæu, koje je na� vjerni sponzor, a reklame vidi� oko terena. Ona priprema, ka�u, novo pecivo upravo za dan kada æe zapoèeti "Ljeto u gradu", upravo kada bi trebalo da bude prikazan film o kojem æemo sada vi�e razgovarati. Vidi�, sve je nekako povezano. Ipak, nastavimo temu zbog koje sam te pozvao, makar i ovakve prièice mogu poslu�iti za film.- Sla�em se.- Da nisam vidio tvoj film o nogometnom klubu i odgle-dao ga do kraja s odjavnom �picom, na �to mnogi najèe�æe ne obraæaju pozornost, ne bih znao da si ti autor. Zanimalo me je tko je re�irao film, a kad tamo, ti si bio kompletni autor. I tako sam do�ao do tebe. Jednostavno, shvatio sam da ne�to takvo mo�e napraviti ili pravi umjetnik, ili barem onaj tko je sporta� u du�i. A u tebi, oèito, ima i jednog i drugog. �eljeli bismo da na� film, uz ono �to sam spomenuo, takoðer traje kao jedno nogometno poluvrijeme. Ili jedan �kolski sat. No ako treba, i koju minutu vi�e.- Onda æe tako i biti!- Imamo i mi neke stare video snimke, pa èak i na ovim kratkim filmovima... Kako se ono zovu?- Valjda misli� na "super 8".- Tako je! Na�u je Melitu od samog poèetka karijere èesto takvom kamerom snimao njezin stric. On nije u rodu s ovim njezinim bratiæem Robijem, koji joj je bratiæ s mamine strane. S Melitinim stricem sam igrao nogomet. Nabavio je kameru prije otprilike tridesetak godina, pa su nas snimali neki poznanici. No, to je neka druga prièa! Ovdje se ipak radi o tenisu, pa æe�, ako bude prikladno, i koristiti takve stare snimke. Ne�to sam svojevremeno vidio od onih filmova o Meliti.22Alen se osmjehnuo. Otpio je gutljaj kave, a Pjer je popio konjak.- Pogledat æu! Sve �to se mo�e iskoristiti, a zanimljivo je, dobro æe doæi. Ali ne treba pretjerivati u tome.- Molim, molim, to æe� ti procijeniti. A koliko je, recimo u postocima, najbolje iskoristiti od starog materijala za novi film?- Nema pravila, ali mo�da je desetak posto dovoljno. Ne�to æe se, vjerujem, trebati iskoristiti od starijih fotografija; grada, ove lokacije, nekih zanimljivih dogaðaja i osoba...- Imamo dosta fotografija.- O tome æemo vi�e kad poènem u ponedjeljak - rekao je Alen.A tada ih je prekinuo prodoran glas:- Ma udari tu lopticu kao da ti je najveæi neprijatelj! Nemoj je gladiti kada to ne mora�! Gladit æe� je kada za to bude trenutak, kad æe ti biti poput najbolje prijateljice. Neæu spomenuti drugu rijeè!Pjer se nasmijao i pogledao Alena. �apatom mu je rekao daje to djed jednog mladog igraèa. On se osobito zanima za teniski napredak svog unuka. Alen je dobro znao da neki roditelji, no uglavnom oèevi, a osobito u tenisu, �ele da im djeca postignu natprosjeène sportske rezultate, i da se sve dotad ulo�eno u njih vrati brzo i vi�estruk

o naplati.- I takve ti stvari, koliko se ja razumijem u film, mogu dobro poslu�iti kao motiv za neku jaèu scenu. Zar ne? -upitao je Pjer ti�im glasom.- Sve je to pitanje stila. Radi se, istina, o prigodnom filmu. No mo�da se i takve stvari mogu uklopiti. Vidjet æu - rekao je Alen, ali nije �elio obja�njavati da se to �to23su maloèas èuli i vidjeli mo�e prikazati i na jedan le�erniji naèin. Jo� nije poèeo ozbiljnije ni razmi�ljati o snimanju, niti mu je poèetak scenarija bio u glavi, ali je planirao da na sinopsisu poène raditi veæ danas.- Na ulaznim vratima centra objavit æemo da se ovdje iduæa dva tjedna snima film, i da svi trebaju toga biti svjesni - rekao je Pjer.- To je u redu! - slo�io se Alen zakljuèiv�i da je Pjer o nekim stvarima veæ razmi�ljao, ili se tako dogovorio sa svojim suradnicima.- Jo� æemo informirati na�e sugraðane da nam ustupe sve moguæe snimke vezane za teniski centar i na� klub, kako bi ti �to vi�e snimljenog materijala imao na raspolaganju. Jasno, ima� punu slobodu da kreativno, na svoj naèin, ispripovijeda� prièu, naravno po�tujuæi odreðene èinjenice o povijesti kluba. Jer svima koji smo vidjeli nogometni film to je bila polaznica za prièu o na�em klubu. Vidi�, koliko nas se dojmio tvoj film o klubu koji nam, ruku na srce, ne znaèi puno, ili èak ni�ta. Ali je ono lijepa i topla, sna�na ali i blaga, jednostavno, prava �ivotna sportska prièa. I ba� takvo �to, ponavljam, �elimo i mi. Jer neki smo ipak ovom klubu posvetili dvadeset godina �ivota. U gradskoj æe� knji�nici dobiti i potrebne knjige o povijesti na�ega grada, neke monografije i tome slièno, pa i iz toga izvuci ono �to bude potrebno. Ne�to se, naravno, mo�e pronaæi i na internetu. Dat æemo obavijest i preko lokalnog radija, a fotografije o klubu mogu ti dati i ja, jer imamo lijepu arhivu. Imam i jednu video kasetu sa snimljenim materijalom, uglavnom s nekih turnira koji su se igrali ovdje. Naæi æe se, vjerujem, dosta toga.Alenu je bilo jasno da je Pjer veæ dosta razmi�ljao o buduæem filmu do kojega mu je, nije bilo sumnje, jako stalo.24- Svakako da æu pronaæi ne�to zanimljivo.- Inaèe, jedna od knji�nièarki, ona mlaða, odnedavno voditeljica, jer je prija�nja oti�la u mirovinu, upravo je moja neæakinja Tina. U knji�nicu mo�e� otiæi odmah nakon na�eg razgovora.- Otiæi æu - rekao je Alen i znao da ne smije gubiti vrijeme.- �to se moje roðakinje Tine tièe kao tenisaèice, moram priznati da nije bila talentirana kao na�a, kako joj odnedavno tepamo, "kraljica kruha". No odliène su bile u paru a, izmeðu ostalog, i zato �to je jedna, Melita, igrala lijevom, a Tina desnom rukom. I moja je kæi, sada studentica i manekenka, poèela s tenisom, ali gaje brzo ostavila. Nakon toga je malo igrala odbojku, ali je i nju ostavila. Jednostavno, rekla je da je na majku i da za sport nije talentirana. Naravno, malo mi je �ao.- Ne mogu svi biti jednako talentirani - mirno æe Alen, samo da na trenutak prekine Pjerovo izlaganje, jer je, èinilo mu se, �elio sve reæi odjednom, ovdje i sada.- A �to se snimanja tièe, poèni od ponedjeljka, jer æe to biti prvi dan poèetka ljetne teniske �kole za najmlaðu starosnu skupinu. Mislim da to mo�e jako dobro poslu�iti...- Sla�em se.- Zato bi bilo dobro da se iduæa tri tjedna usredotoèi� samo na ovaj film. Mislim da æe� biti zadovoljan cijenom koju smo ti spremni platiti - rekao je Pjer iako o cijeni jo� nisu razgovarali.- Imam jednog suradnika, snimatelja. On radi rutinske poslove, svadbe i takve stvari.- Onda dobro. Polovicu iznosa platit æemo ti ovih dana. Samo mi daj broj svog raèuna i predujam sti�e - rekao je Pjer i time pokazao da zaista �eli da film bude zavr�en na vrijeme.25- Ako je tako, onda se moram slo�iti - rekao je Alen. Jo� nikada nije dobio ponudu bez konkretnog iznosa, a da mu odmah bude ponuðena polovica svote.Uvjerio se da ima posla s èovjekom koji voli dr�ati stvari pod svojom kontrolom i u kojem se, nadao se, neæe razoèarati. Mo�da se Pjer, pomislio je, veæ i raspitao kolika j

e bila cijena onog filma o nogometnom klubu, ali ga to nije namjeravao pitati. Unatoè svemu, èvrsto je odluèio snimiti taj film.- Eto, dosta smo si toga rekli. Istina, ja sam govorio puno vi�e. �to æe�, navika. Sada te moram ostaviti, imam jo� puno posla. A Tini æu javiti da dolazi� u knji�nicu i neka ti pripremi knjige. Dat æu ti i video kasetu koja je u mom uredu.- A �to se dogodilo s Tinom kao tenisaèicom? - upitao je Alen, siguran da bi se i takva prièica, ako je zanimljiva, mogla uklopiti u film.Na trenutak mu se uèinilo da se Pjeru vi�e ne �uri. Najprije je skoknuo po video kasetu, a kad se vratio poèeo je mirno:- Iako sam njezin ujak, moram priznati da se ipak radilo o nedovoljnom talentu za veæe stvari, a toga je, pametna, bila svjesna. Nije, usto, imala niti dovoljno ambicije. Do�ao je fakultet, zatim udaja, obitelj... Kod nas je mu�kih uglavnom drukèije: mi bismo se, bili talentirani vi�e ili manje, �eljeli igrati �to du�e, po moguænosti zauvijek. Zapravo, rijetki priznaju da i nemaju talenta.- Uglavnom je tako. A tenis? Kako tebi ide tenis? - upitao je Alen kad je Pjer ustao i �elio otiæi.- Rekao sam da sam ga poèeo ne�to ozbiljnije igrati s otvaranjem kluba, a ba� sam pre�ao tridesetu. Igrao sam ga na fakultetu, pa sam poèetnike mogao nauèiti osnovama.26Noja sam dovoljno mudar da sada igram samo s onima koje uglavnom pobjeðujem. Godi ta�tini! Ne igram s ovakvim klincima koji mi mogu oderati ko�u. Sto æe mi to? Niti si takvo �to �elim priu�titi, ali i unatoè tome ponekad naletim na nekoga koji me ispra�i. No zadnjih godina èe�æe igram parove - rekao je, osmjehnuo se, okrenuo i oti�ao. Uzeo je mobitel u ruke, ali prije nego ga je upotrijebio, do�ao je do konobara i ne�to mu tiho rekao. Zatim je oti�ao na drugi kraj teniskog centra.Konobar je do�ao do Alena i upitao ga �eli li jo� ne�to, jer sve �to æe popiti ili pojesti, u vremenu dok bude ovdje radio na filmu, za njega æe biti besplatno.- Ne - rekao je Alen. Èak nije pojeo niti drugo pecivo. Tada se s terase zaèuo mu�ki glas:- Stoje, �to si se dr�ao tako kiselo kad si vje�bao na zidu? I za�to si tako o�tro gledao u onog gospodina do tebe?Alen je pogledao mu�karca koji je to upitao, a onda djeèaka koji je s teniskom torbom preko leða i�ao s terena, a prije je bio s onim sredovjeènim mu�karcem kojemu kod teniskog zida nije i�lo najbolje.- Ma, samo mi je smetao! Bolje daje uzeo klofer i kod kuæe klofao tepih! - progunðao je djeèak i izmamio smijeh svih na terasi.Alen se okrenuo prema cijelom teniskom kompleksu i provjeravao s koje æe strane, zbog svjetla, biti najbolje snimiti ujutro i prije podne, a s koje poslije podne i predveèer. Jer æe ovdje, po svemu sudeæi, neke dane provoditi od jutra do veèeri. Ustao je, pozdravio konobara i napustio terasu, a zatim i teniski centar.Gotovo u samom centru grada Alen je brzo i lako uoèio knji�nicu. Nije se sjeæao je li ikada bio u nekoj drugoj27knji�nici, osim one u svojem gradu koje je bio èlan jo� od osnovne �kole. Nije se mogao svrstati u strastvene èitaèe, ali je ipak èitao dosta, osobito ako bi se trebao usporeðivati sa svojim prijateljima i poznanicima, sporta�ima. To je bio razlog �to se ponekad, po nekim osobinama, izdvajao od svojih vr�njaka ili sportskih prijatelja iz kluba. Jer on je èesto, u hotelskim sobama, u slobodno vrijeme, radije izabrao èitanje neke knjige negoli kartanje. U posljednje je vrijeme iz knji�nice uglavnom uzimao struène knjige, koje bi mogao koristiti za buduæi film. Povremeno je ipak proèitao i neku beletristièku knjigu.U�ao je u knji�nicu. Pozdravio je. Odzdravio mu je �enski glas, ali pola minute nije vidio nikoga. Tada su se iza jedne police pojavile mlada �ena i djevojèica, osmo�kolka, koja je u ruci dr�ala dvije knjige.- Znaèi, uzet æe� te dvije knjige? - upitala je mlada �ena djevojèicu.- Da! Neæu vi�e birati! - odgovorila je djevojèica. Alen je odmah shvatio da su to knji�nièarka i jedna od,zacijelo, vjernih èitateljica. Èesto je puta u knji�nici svojeg grada slu�ao sliène razgovore.- Samo trenutak - obratila se knji�nièarka Alenu i sjela za raèunalo. - Pripremila sam

veæ neke knjige - pogledala ga je nakratko i odmah se je usredotoèila na tipkovnicu raèunala.Zaèudio se, jer se nije predstavio, ali je zakljuèio da je Pjer veæ nazvao ovu mladu knji�nièarku, za koju je rekao da mu je neæakinja. Bio je, naime, siguran da je to ona.- Trebao bih sada reæi da veze zaista brzo rade - obratio joj se le�erno.28- Upravo tako - odgovorila je, a onda se obratila mladoj èitateljici: - Eto, gotovo. Ugodno èitanje!Djevojèica je zahvalila i rekla da æe se vratiti iduæi tjedan, pa je pozdravila i iza�la.- Alen, zar ne? Ja sam Tina! - knji�nièarka je ustala i pru�ila mu ruku.- Zaista veze brzo rade! - rekao je i pru�io joj ruku, ali ne èvrsto kao njezinom ujaku. Uvijek je pazio da stisak kada je u pitanju �enska ruka, ne bude niti preèvrst niti premekan.Tek je tada primijetio daje knji�nièarka trudna, u petom mjesecu, procijenio je.- Znala bih ti ime da mi ujak i nije spomenuo da æe� doæi.- Zaista? - upitao je iznenaðeno iako je veæ prije saznao od Pjera da je bila na onoj utakmici.- Predla�em da budemo na "ti" - rekla je, ne misleæi se isprièati �to ga je tako veæ oslovila.- Naravno - prihvatio je.- Uostalom, nismo u nekim godinama. Usto, biv�i smo sporta�i, a ja za tebe znam veæ vi�e od deset godina.- Ne znam �to bih rekao. Znam da si bila tenisaèica. To mi je spomenuo tvoj ujak Pjer. Isto mi je tako rekao i da si bila na onoj utakmici, pa zna�...- Jesam li pogrije�ila kad sam spomenula da smo biv�i sporta�i? Imala sam, dodu�e, drukèije razloge nego ti za prerani prekid svog aktivnog igranja.- Ne, nisi pogrije�ila. Ona je utakmica bila nesretna, no pro�lo je - rekao je mirno.- Bit æe vremena, ako bude potrebno, jo� razgovarati o svemu tome. Zar ne? Nego, ovo su knjige koje sam pripremila - pokazala je na èetiri knjige pokraj raèunala.29- Ba� dobro - rekao je i uzeo gornju knjigu. Bila je to monografija grada.- One su inaèe odlo�ene na policama gdje je i ostala zavièajna literatura. A ruku na srce, to se ba� i ne tra�i previ�e. Zapravo, vrlo rijetko. Poput poezije, na�alost.- Dakle, bila si aktivna tenisaèica - rekao je �to ga je u tom trenutku najvi�e zanimalo.- Da, ali sam, to si èuo od ujaka, brzo prekinula. A sada, i da �elim, ne mogu biti ni rekreativka - pokazala je na svoj trbuh, osmjehnula se i nastavila: - A ti? Igra� li ko�arku? 1 jesi li uopæe ozbiljnije igrao nakon onoga? Eto, htjeli ne htjeli, razgovor se o onom tvom sluèaju nameæe sam.- Nisam vi�e igrao ozbiljno, ali igram rekreativno.- Znaèi, nema, sreæom, nikakvih posljedica?- Nema.- Ba� mi je drago, jer tada je izgledalo jako lo�e, èak stra�no. No, neæemo vi�e o tome.- Dobro, ne moramo - rekao je i prolistao monografiju. - Kako se kod vas èita, sada, u ljetnim danima? Ne mislim na ovakve knjige koje mi sada trebaju, jer znam, kako si rekla, da se one ni u koje doba ne tra�e previ�e.- Dosta se èita! Iako su poèeli �kolski praznici, neki mladi èitaju puno. A stariji èlanovi, mnogi vjerni èitatelji, èitaju uvijek. Ona djevojèica koja je maloèas iza�la, a zavr�ila je �esti razred, pripada najvjernijim èitateljima. Brzo æe se, kako je sama rekla, vratiti ovamo.- I tako si ti iz svijeta tenisa u�la u svijet knjiga.- Kao i ti iz svijeta ko�arke u svijet filma.- Svatko ima svoju prièu!- Na�e su, izgleda, nekako sliène.30- A kakvi su ti bili teniski rezultati? - upitao ju je ono �to je mislio da bi, mo�da takoðer, mogao uvrstiti u film.- Ne tako dobri kao �to su bili Melitini. To mi je najbolja prijateljica i vjenèana

kuma. O njoj si, od mog ujaka, sigurna sam, takoðer ne�to èuo.- Ne�to jesam. To znaèi da æe se i za vas dvije, izgleda, ili èak sigurno, trebati pronaæi mjesta u filmu.Ona se osmjehnula i veselo rekla:- Iskreno reèeno, mislim da mo�da nitko nema ni�ta protiv da se barem malo vidi u nekom filmu. Ljudska ta�tina! Ti si se, vjerujem, u to uvjerio bezbroj puta.- Potvrðujem - rekao je, malo zastao pa nastavio: - Pjer mi je, dakle, rekao za nekad nadarenu tenisaèicu Melitu, ali se ne sjeæam da sam èuo za tenisaèicu tog imena.- To je zato jer si tada trebao èitati i kraæe tekstove na sportskim stranicama novina.- Da, trebao sam.- Ako veæ nisi èuo za nju kao tenisaèicu, jesi li, mo�da, èuo za nju kao "kraljicu kruha"? To je pisalo u na�im novinama, a na�i gradovi i nisu tako udaljeni, pa ti je mo�da to do�lo do ruku. A bilo je i na radiju, televiziji...- Sve �to sam èuo, a to je malo, èuo sam od tvog ujaka.- Inaèe, daje ona nastavila s tenisom, èulo bi se sigurno nadaleko za nju. Osim toga, lijepa je i pametna djevojka. To sada govorim ne zbog nje kao tenisaèice, jer je to pro�lo, nego zbog nje kao mlade �ene. A ti?- �to ja?- Jesi li o�enjen?To ga je pitanje jako iznenadilo, a pomalo i zbunilo, ali se brzo sna�ao:31- Pita� li to za nju ili za sebe? Mislim, treba� li nekog da se uskoro brine... - ton mu je bio pomalo cinièan.- A ne, sretno sam udana! - nasmijala se glasno jer je shvatila da joj je lijepo spustio. - Ali, eto, mo�e� se uvjeriti kakva sam joj prijateljica.- Ako je tako lijepa, nadarena i pametna, zar joj treba posrednica? - upitao je, ne prestajuæi se smje�kati, i pomislio je li ta Melita mo�da ipak djevojka s nekom gre�kom.- Ma to je, kako bi se reklo, neka druga prièa. Neæemo zasad o tome.- Da, neæemo, jer i mene èeka neka druga prièa, prièa o va�em klubu. A tvoj mi ujak nije dao zavidan rok.Morao si je priznati da se ugodno osjeæa u dru�tvu te simpatiène, trudne knji�nièarke. Veæ je zami�ljao prizor s dvije tenisaèice koje su, svaka iz svojih razloga, brzo napustile aktivno igranje tenisa. Bio je uvjeren da film neæe i ne mo�e proæi bez toga.- Zna� li zastoje Melita napustila aktivno bavljenje tenisom? - upitala ga je kao da je proniknula u njegove misli.Tada je odluèio reæi tonom kao da se njih dvoje zaista jako dobro poznaju:- Zamisli, veæ i o tome ne�to znam!- Da, moj ujak!!! Nisam niti sumnjala daje to veæ uspio reæi. Zapravo, u razgovoru s njim, mo�da pone�to sa mnom, i jo� nekim ljudima iz grada, saznat æe� mnogo malih i zgodnih prièa, jer vjerujem da su upravo one zanimljive za film...- Naravno da se mnogo toga sazna iz takvih razgovora. Nemoj mi samo reæi da si vidjela moj film o nogometnom klubu...- Nisam - prekinula ga je i odmah nastavila: - Ali mi je ujak ne�to rekao o tome. A �to se Melite tièe, ona je bila32prvi �enski èlan na�eg kluba. No dobro, imala je tek sedam godina. Za razliku od nje, ja sam poèela igrati tek kad mi je bilo jedanaest. Neki bi rekli malo prekasno. To kao da me je stalno pratilo. Naravno, ne moram niti reæi tko me je nagovorio da igram tenis. Bila je to, jasno, moja najbolja prijateljica.- To je uvijek tako. I ja sam poèeo najprije igrati nogomet, ali su me prijatelji iz ulice i razreda nagovorili da igram ko�arku. I meni je bilo jedanaest godina, nepunih, �to za ko�arku nije prekasno. Tada je ko�arka�ki kralj bio Dra�en Petrov iæ.Alen je pomislio kako se, nesumnjivo, veæ prvog dana namjerio na prave osobe, od kojih zaista mo�e saznati va�ne podatke za buduæi film, pa nije �alio vrijeme i �elio je èuti �to vi�e.- Uzmi ove knjige - rekla mu je iznenada, kada je poèeo povr�no prelistavati drugu knjigu.- Znaèi li to da ih smijem sve ponijeti sa sobom? Mislim, ne bih se �elio, na sredin

i godine, samo zbog njih uèlaniti u knji�nicu - rekao je �aljivim tonom.- Progledat æemo ti kroz prste - odgovorila mu je na isti naèin.- Vidim da ovdje ima ne�to i iz povijesti tenisa u va�em gradu.- Da, a u klubu ima mnogo fotografija.- Èuo sam.- Vjerujem.- A dobio sam od Pjera i jednu video kasetu na kojoj ima snimka iz teniskog kluba. Rekao je neka mu je presnimim na DVD.33- Imam i ja tu kasetu. No Melita ima vi�e toga, jer ju je nekad èesto snimao njezin stric, jo� onom starom kamerom. ..- I to...Alen je htio reæi da veæ i to zna, ali je u taj èas u knji�nicu u�ao stariji èovjek. Pozdravio je i samo rukom pokazao da ide proèitati novine. Tina mu je rekla neka sjedne na svoje staro mjesto. Tada se obratila Alenu:- Reæi æu Meliti da ti posudi svoje stare filmove, koji su takoðer na video kaseti, ali njen stric valjda ima i originale.- Mogu se koristiti sa svime �to je snimljeno na bilo èemu - rekao je i uzeo sve èetiri knjige. - Sada moram polako krenuti. Vidimo se za nekoliko dana, a mo�da i prije. Pitaj ujaka kada mogu dobiti filmove od tvoje prijateljice. Bilo bi dobro da to bude �to prije.- Ako ti je do toga toliko stalo, a valjda jest, doði ovamo �to prije. Rekla sam: ona je lijepa, pametna i slobodna djevojka.Ni�ta nije odgovorio. Pozdravio ju je i iza�ao. Nikada nije izlazio iz knji�nice s èetiri knjige, èak niti kad ih je posuðivao iz istog razloga kao stoje ovaj. Odmah je pomislio da sada zacijelo izgleda kao nekakav knji�ki moljac, ali to ga nije smetalo. Poèeo je razmi�ljati o scenariju buduæeg filma. Vremena koje je dobio da ga dovr�i, ta tri tjedna, zaista nije bilo puno, naprotiv, osobito za film kakav je mislio i �elio snimiti. I biti mu jedini autor. A po onome �to se od filma oèekuje mogao je zakljuèiti da ga èeka puno posla i da na neke druge stvari, na svoje slobodno vrijeme, ne mo�e previ�e raèunati. Ipak je s puno volje prihvatio taj novi posao. Èekala ga je jedna nova prièa.34Odmah po�to je Alen iza�ao Tina je telefonom pozvala Melitu koja je maloèas bila tema njezina razgovora.- Mo�e� li razgovarati? - upitala ju je i pogledala starijeg mu�karca zadubljenog u dnevne novine. Bilo joj je jasno da on, ako bude govorila ti�e, neæe èuti njezin razgovor s fiksna telefona.- Mogu - odgovorila je Melita.- �to uopæe pitam? Naravno da mo�e�, kao �to mo�e svaka kraljica kod joj se bilo �to prohtije.- Nemoj opet pretjerivati!- Eto, nazvala sam odmah èim je iza�ao.- Iza�ao?! Tko?! - upitala je Melita zbunjeno.- Ne mo�e� ni zamisliti, a kamoli pogoditi, makar i od sto poku�aja, tko je maloèas bio u knji�nici. Ma ne mo�e� zaista ni sanjati!- Hajde, govori, da ne moram budna sanjati - nasmijala se Melita.Kad su bile mlaðe, jedna je drugoj obièavala dati tri poku�aja da se pogodi neka osoba, tema, dogaðaj... Bila je to njihova igra u kojoj su tada u�ivale, a povremeno su je igrale i kasnije. Osobito im je to bilo va�no kad je u pitanju bio neki deèko koji se mo�da sviðao nekoj od njih. Ne�to je Meliti govorilo daje i ovaj put takav sluèaj, samo �to vi�e nisu tako mlade, a usto je Tina sretna obiteljska �ena, a toj æe obitelji uskoro podariti i èetvrtog èlana.- Odavde je maloèas iza�ao... - Tina je malo zastala da u Meliti izazove jo� veæe nestrpljenje.- No, daj veæ jednom...- Iza�ao je... iza�ao je Alen.35Meliti to ime nije govorilo ni�ta, pa je mirno upitala:- Alen? Koji Alen? Poznajem samo jednog Alena, koji je sa mnom i�ao na fakultet, ali s njim nikad nisam bila osobito bliska, a niti smo nas dvije, mislim, ikada r

azgovarale o njemu.- Govorim o onom Alenu... O onom... Èuje� li ti mene?!- povisila je Tina glas, pa je mu�karac koji je èitao novine na trenutak svrnuo pogled prema njoj i naka�ljao se.- Ma èujem te. Kako te ne bih èula kad gotovo urla�. Ali o kojem Alenu govori�? - Melita je i dalje bila zbunjena.- O onom Alenu, koji ti se, najbla�e reèeno, jako, jako sviðao prije desetak godina - sada je Tina snizila ton i za�alila �to nije nazvala mobitelom.Melita nije odmah nastavila razgovor, malo je zastala i onda poèela iznenaðeno:- O onom ko�arka�u koji je pred na�im oèima onako te�ko nastradao?- Upravo o njemu govorim! Zaista ti je, tako pametnoj, dugo trebalo.- Pa �to on radi u na�oj knji�nici? Zar je do�ao �ivjeti ovamo i uèlanio se?- Znam da bi ti to vjerojatno bilo drago, ali nije ba� tako- rekla je Tina, a zatim ispripovijedala razloge zbog kojih je Alen bio u knji�nici. Usto je jo� napomenula: - Koristiti æe neke stare filmove. Tako mu je obeæao Pjer. On mu je veæ dao jednu kasetu. A ja sam mu rekla za tebe i tvoje filmove. U njima se vidi vi�e iz samih poèetka kluba. Ipak je tvoj stric tebe temeljito popratio onom starom, sada veæ smije�nom kamerom.- Ovo me je jako iznenadilo - priznala je Melita.36- A ja bih rekla, jer ti osjeæam u glasu, da te je i jako obradovalo.- Sto bih trebala reæi...- Moram ti reæi da mi se, u ono kratko vrijeme �to sam razgovarala s njim, uèinilo kao da ga dugo i dosta dobro poznajem.- U to niti ne sumnjam - rekla je Melita i nastavila: -Prije nego opet poène�, da te odmah pitam je li se dosta promijenio? Jer nekada smo detaljnije procjenjivale njegov izgled, uz ono malo igre koja nam, izgleda, nije bila jednako va�na, iako smo bile sporta�ice.- A, stariji je deset godina! Kao �to smo starije i nas dvije - rekla je Tina dobro raspolo�ena. - Znaèi, mogu mu poruèiti da mo�e raèunati na tvoje filmove. Zapravo, to sam mu veæ i obeæala.- Niti me to, naravno, uopæe ne èudi. Valjda si saznala jo� ne�to o njemu.- Naravno da sam saznala. Mo�e rekreativno igrati ko�arku. A na tvoju sreæu, nije o�enjen. Ostalo jo� nisam i�èeprkala. Ne zasad.- Kako to misli�, da nije o�enjen na moju sreæu?- Ma daj! Kako ti ide u ljubavnom �ivotu u zadnje vrijeme, ne bi me èudilo da ti u tom pitanju treba posrednica. Svaka èast svim vrstama kruha, peciva i kolaèa, koje priprema� i osmi�ljava� u svojem laboratoriju, ali mora� malo iz njega izaæi u stvaran �ivot. Jednostavno, èini se da nam je ipak nekad bilo uzbudljivije.- Nekad. To je bilo nekad! Nostalgija, kao u nekom sentimentalnom filmu - odgovori dobro raspolo�ena Melita. Nije mogla prikriti osjeæaje da joj je draga tema o kojoj razgovaraju. I njezin glavni lik.37- Znaèi, filmove na kaseti, pa i originalne, koji su kod tvojeg strica, Alen mo�e dobiti izravno od tebe.- Zapravo, sve je to ostalo kod mojih roditelja, gdje smo te filmove nekada èesto gledali. Da, bila su to lijepa vremena! Zna� da je moj stric, kao i moj tata, uostalom, prezaposlen da bi gledao stare filmove. A sada moram prekinuti razgovor jer me, u doslovnom smislu rijeèi, èeka kruh - osmjehnula se Melita i rekla da æe se u tijeku dana jo� èuti.Èim je spustila slu�alicu, poèela je razmi�ljati o dogaðaju koji se zbio na onoj ko�arka�koj utakmici. Upravo je zbog tog zgodnog ko�arka�a �eljela doæi na utakmicu. Nakon svog poraza u finalu dan poslije rekla je da to nije ni�ta u odnosu na te�ku ozljedu mladog ko�arka�a, zbog koje mu je, po mi�ljenju mnogih, nastavak karijere bio upitan. Kasnije je proèitala samo jednom na sportskoj stranici dnevnih novina da se oporavlja nakon komplicirane operacije i dugotrajne rehabilitacije. Ali o njegovoj karijeri, pa i o njemu, vi�e ni�ta nije èula niti saznala. Razmi�ljala je potom i o svojim teniskim poèecima, o karijeri koja je bila u usponu, sve do trenutka kad je, prije poèetka studija, na iznenaðenje mnogih, odluèila prekinuti s aktivnim igranjem. Ona, za razliku od mladog ko�arka�a, nije prekinula karijeru zbog te�ke ozljede ili nekih drugih zdr

avstvenih problema, nego zato �to se htjela zaista temeljito i ozbiljno posvetiti studiju. Pekarsko poduzeæe, u kojem je sada zaposlena, od samog je osnutka teniskog kluba bilo va�an sponzor raznih turnira, ali i potpora mladim igraèima. Najvi�e je u klubu nekada bila sponzorirana upravo ona, iako je bila jedinica u imuænijih roditelja. Razmi�ljajuæi tada, bi li kao kæi lijeènice i arhitekta poèela studirati medicinu ili farmaciju, �to je bila majèina �elja, ili arhitekturu, �to je bila oèeva �elja, ona se38odluèila za Prehrambeno-tehnolo�ki fakultet. Imala je svoje razloge, svoju ljubav prema onome �to se u narodu zove koricom kruha, premda u djetinjstvu i ranoj mladosti ba� ni na èemu nije oskudijevala. Istina, jo� je kao djevojèica s bakom po majci voljela peæi razne kolaèe, �to joj je èinilo veliko veselje. No, znala je i to da u ozbiljnom tenisu ne mo�e postiæi vrhunske rezultate, a tenis æe, ako joj bude potreban, moæi uvijek igrati rekreativno. Znala je za sudbinu mnogih koji su poèeli ozbiljno igrati tenis, ali nisu ostvarili ni�ta znaèajno. Neki bi prekidali i �kolovanje, njihovi bi se roditelji zadu�ili, a sve je ostalo ili muka ili kakav-takav �ivot od toga sporta. Imala je druge preokupacije. Njezina ljubav zvala se kruh, kruh u pravom smislu rijeèi, a reket, loptice, teniski teren, i oni suigraèi �eljni rekreativne igre èekat æe je uvijek. U posljednje je vrijeme u svojem gradu i okolini stjecala sve veæi ugled kao iznimno nadarena i sposobna tehnologinja i voditeljica tehnolo�ke slu�be pekarskog poduzeæa. Veliki tekst u lokalnim novinama, radioemisija, a osobito televizijska reporta�a, tome su doprinijeli jo� vi�e. Stoga joj se poslije svega èinilo da se o njoj zna vi�e po kruhu negoli po tome �to je nekada bila nadarena tenisaèica o kojoj su tada takoðer èe�æe pisale lokalne novine, a pone�to i èak one na vi�oj razini.Razmi�ljala je i o svom bratiæu Robiju. �to æe biti s njim i hoæe li teniski kamp u Italiji, kamo ga klub uskoro �alje, biti prekretnica u njegovoj teniskoj karijeri? Razmi�ljala je da ovoga ljeta, kada bude na godi�njem odmoru, na nekoliko dana otputuje u Italiju da mu bude potpora, ali i da se podsjeti na one dane kada je, prije petnaestak godina, takoðer dvije godine za redom boravila u tom kampu, �to je primjetno popravilo njezinu igru.39Otkada je, prije ne�to vi�e od tri godine, Tina postala majka njih dvije su vrlo rijetko igrale skupa tenis. Sada, kad je Tina po drugi put trudna, i jo� neko vrijeme nakon poroda, takoðer neæe igrati. Zadnji put kad je igrala s Robijem, prije dva mjeseca, pobijedila ga je, ali uz dosta napora. Sada bi to bilo jo� te�e, jer je ona igrala sve manje, a on je i fizièki i igraèki napredovao sve vi�e. Kada æe od njega do�ivjeti poraz, a znala je da je to pitanje vremena, nije marila, jer to æe se jednostavno dogoditi. Kao �to je i ona, kad je bila u njegovim godinama, pobjeðivala starije igraèe, osobito one koji su kasnije poèeli igrati tenis, i bili i ostali samo solidni rekreativci. Takvima je to, istina, te�e padalo jer ih je ipak pobjeðivala djevojèica.Nije planirala da æe u dogledno vrijeme opet doæi na teniski teren jer je upravo imala velike obveze na poslu, osobito oko pripreme nove vrste peciva koje æe biti ponuðeno na otvaranju "Ljeta u gradu". Danas je èula da æe se za tu istu veèer prikazati i film o teniskom klubu.Nakon razgovora s prijateljicom, a upravo zbog tog filma i njegovog autora, o tenisu je opet poèela razmi�ljati s vi�e nostalgije nego inaèe. U stvarnost ju je vratio glas mlade suradnice. Do�lo je vrijeme za posao. Ili, kako je to voljela isticati, do�lo je vrijeme za kruh.Kad je Alen odlo�io knjige u automobil, odluèio je nakratko pro�etati gradom. Nije sa sobom uzeo ni fotoaparat ni kameru. Samo je �elio razgledati u�i centar grada; da se uvjeri gdje su naj�ivlja mjesta, u ovom ugodnom ljetnom prijepodnevu, �to bi, mo�da, uskoro mogao snimati kao neizbje�ni detalj kad se radi o zbivanjima na ulici, makar to na filmu djelovalo kao kli�ej.40U glavnoj je ulici, nedaleko od knji�nice, opazio dvije kladionice. Bio je uvjeren da ih u tom gradu ima jo�, kao �to ih, uostalom, ima i u manjim mjestima, jer je to u posljednje vrijeme postala prava po�ast. Povremeno bi i sam oti�ao u kladionicu u svom gradu, gotovo uvijek u istu, ali bi uplatio listiæ u vrijednosti dviju kava. Rijetko bi uplaæivao veæi iznos. Ponekad je dobivao, ponekad gubio, ali je prema potro�enim i dobivenim iznosima mogao reæi da je na nuli. Ne, nije bio ovisnik o klaðenj

u, ali je u kladionicama mogao vidjeti galeriju svakojakih likova. S nekima bi izmijenio i poneku rijeè.U�ao je u kladionicu. Za �alterom, pregraðenim staklenim zidom, sjedila je simpatièna mlada �ena. Pozdravio je. Ona mu je uzvratila pozdrav. Trojica mladiæa i sredovjeèni mu�karac nisu se ni osvrnuli na njega. Bili su zadubljeni u prouèavanje ponude sportskih dogaðaja istaknute na dvjema velikim ploèama postavljenim na dva suprotna zida. Oni su tog trenutka igrali svoju igru koja se sastojala u koncentriranom promatranju i biranju ponuðenih sportskih dogaðaja; koliki je njihov koeficijent i �to bi bilo najpametnije igrati, da se, uz neizbje�nu sreæu, poluèi �eljeni dobitak.Kad je Alen krenuo prema jednoj ploèi, mlada ga je djelatnica odmjerila ispod oka. Odmah je zakljuèio daje to mo�da zato jer ga prvi put vidi u toj prostoriji. Toga dana nije bila velika ponuda. Bilo je oèito daje, kao svakoga ljeta, za igraèe kladionica poèela sezona "kiselih krastavaca", jer su zavr�ila nogometna, ali i prvenstva mnogih drugih sportova, u veæem broju zemalja. Igrala su se, dodu�e, nogometna prvenstva u skandinavskim zemljama i u Rusiji, ali je o njima znao malo jer ih je i pratio neredovito.Kada se pro�le godine u to vrijeme igralo Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemaèkoj, bilo je znatno zanimljivije i41raznovrsnije za kladionièare, pa su se mogle igrati kojekakve kombinacije, kao, recimo, koja æe ekipa biti vi�e puta u zaleðu, koja æe izvesti vi�e udaraca iz kuta, ili napraviti vi�e prekr�aja... �to se sve ne izmisli, komentiralo se tada, da se skrene pozornost igraèima kladionica i izazove u njima jo� veæa moguænost da potro�e novac. Bio je uvjeren da æe od ponedjeljka, kad zapoène turnir u Wimbledonu, biti veæa i zanimljivija ponuda. Sve ga to ipak nije osobito uzbuðivalo. O tenisu je, meðutim, razgovarao od ranoga jutra, on æe biti tema njegova filma, pa je o tom sportu poèeo razmi�ljati iz drugih razloga. Klaðenje mu zaista nije bila va�na stvar. Iznenada je zaèuo glas mlade djelatnice:- Nemoj se ljutiti, ali Sanja mi je rekla da ti ne primim tako veliki novac.Svi su se u kladionici okrenuli prema �alteru ispred kojeg je stajao mlaði mu�karac.- Pa nisi mi ti �ena. A nisam ni ja klinac kojemu nije dopu�teno klaðenje, a niti si ti moja mama koja mi daje d�eparac uza strogu preporuku kamo æu ga potro�iti. Ti si prava antireklama svojoj firmi. To stvarno jo� nisam do�ivio!- Nisam ti, sreæom, �ena, ali mi je Sanja, �to ti dobro zna�, odavno dobra prijateljica. A ne bih �eljela da ona, zbog toga �to ovo radi�, bude nesretna.- Ma nemoj?! Sad æe� mi se ti upletati i u braèni �ivot? Zar si postala i socijalna radnica, onako, u fu�u? No kad sam prije dva tjedna dobio onu lijepu svoticu, onda mi �ena nije ni�ta rekla. A ni ti kad sam te lijepo poèastio. Ma daj, koncentriraj se! Pa nisam bolesnik, mo�da me samo malo dr�i! Ali ako ovako nastavi�, drugi put neæe� dobiti niti za kavu. Naplati mi ovaj listiæ ili æu otiæi u neku drugu kladionicu, onu u blizini. To sam, bedak, trebao napraviti odmah.42Ali tko bi znao vas �ene, i va�e bla-bla telefone - aludirao je na razgovore, ogovaranja, traè...Taj njihov razgovor nije bio u grubom tonu. Bilo je oèito da se njih dvoje dobro poznaju. No bilo je jasno da je djelatnica kladionice uèinila ono �to je obeæala svojoj prijateljici, svjesna da na pona�anje njezina mu�a ionako neæe moæi utjecati. Nakon toga on je ipak uplatio manji iznos uz primjedbu da je to uèinio samo zbog mira u kuæi i njihovog prijateljstva. Uplaæeni je listiæ stavio u d�ep od hlaèa i iza�ao. Djelatnica je sada bila ne�to spokojnija, iako nije bila sigurna da on iz ovih stopa neæe otiæi u neku drugu kladionicu. Ipak, ona mu je svoje rekla.Odmah po�to je taj mu�karac iza�ao, jedan je od dvojice mladiæa upitao:- Koliko je ovaj put �elio dati?- Tisuæu! - odgovorila je slu�benica. - Ma �ao mi je njegove �ene. Veli daje on veæ poèeo sanjati klaðenje. Inaèe nije lo�, ali, navodno, ni na �to drugo ne misli u zadnje vrijeme.Tada je sredovjeèni mu�karac prekinuo razgovor prisutnih svojim glasnim pitanjem:- Oprosti, nisi li ti Alen? Nekada�nji ko�arka�? Ali mislim da veæ dugo ne igra�. Jesam li u pravu?Alena je to jako iznenadilo. Pogledao je mu�karca i mirno odgovorio:- Da. Ne igram vi�e.

- Ipak bi, s obzirom na svoje godine, mogao igrati - opet æe mu�karac.- Mogao bih, ali ne igram, ne aktivno - odgovorio je Alen i odmah pomislio �to li se to danas dogaða kad ga je u ovom gradu veæ nekoliko osoba pitalo za nekada�nju43karijeru. Tog je prijepodneva èuo isto pitanje vi�e puta nego mo�da posljednjih nekoliko mjeseci, posebno ne u istom danu.- Sjeæam se da si do�ivio jako te�ku ozljedu gle�nja pri kraju utakmice u kojoj ti je do povrede i�lo sjajno. Ne znam jesi li se poslije ponovo aktivirao, ali mislim da nakon toga vi�e nisi igrao. Oprosti ako ti je ovo pitanje neugodno.Ne samo da ga danas to pitaju, pomislio je Alen, nego mu se odmah i isprièavaju.- Ma ne, ne smeta mi. Bilo je to dosta davno.Ostali su kladionièari na trenutak zastali s ispisivanjem listiæa i poèeli slu�ati taj razgovor, a to je uèinila i djelatnica odlo�iv�i neku �ensku reviju.- Mislim da je pro�lo deset godina.- Malo vi�e od deset - rekao je Alen.- Sjeæam se da je o tome bila velika fotografija u novinama iduæi dan nakon utakmice. Kao da jo� uvijek pamtim onaj tvoj bolni izraz na licu. �teta, �teta, a imao si lijepu buduænost! Ba� si ulazio u pravu formu! Onaj tvoj prvi korak, ona brzina, asistencije, osobito iza leða, ali s pogledom prema suigraèu kojemu si tobo� mislio dodati loptu. A znao si potegnuti i tricu! Bilo te je zaista lijepo gledati kad igra�. Èak sam s prijateljima zakljuèio da ti je igra bila najvi�e slièna onom bosanskom virtuozu, na�alost prerano preminulom... ne znam sjeæa� li se njegove igre. Zvao se Mirza Deliba�iæ.Alena je unatoè svemu spomenutom o te�koj ozljedi oraspolo�io taj razgovor. Kao da mu je to isto tako godilo kao onda kad je slièno slu�ao u vrijeme aktivne karijere, osobito sada kad ga je nakon toliko vremena prepoznao44nepoznati èovjek iz drugog grada, tim prije �to mu je igru usporedio s jednim ko�arka�kim velikanom.- Da, sjeæam se tog igraèa. On je bio pri kraju karijere kada sam ja poèeo ozbiljnije trenirati. Zapravo, poèeo sam je zbog Dra�ena, kao mnogi moji vr�njaci.- U to uopæe ne sumnjam. Inaèe, iako se mnogima ko�arka èini mekanom igrom, znam da nije tako, premda sam ja bio nogometa�. Dobro, tvoja je ozljeda bila sluèajna, nesretan dogaðaj, tako se i pisalo. Nisam bio na onoj utakmici, no gledao sam te nekoliko puta i u�ivo. A �to se mekane igre tièe, upravo ti je to, rekao bih, bio najveæi igraèki nedostatak. Mo�da si onako igrao i zbog svoje fizièke konstitucije, naroèito kad se ona usporeðuje s nekim grdosijama od dva metra i ne�to. A o kila�i da i ne govorim. Ima tamo i pravih klada.Alen se osmjehnuo. Bio mu je ugodan taj razgovor, jer je mu�karac, �to se ko�arka�kih osobina njegove nekada�nje igre tièe, bio u pravu. Bilo mu je jasno da ima posla s poznavateljem ko�arke i ne bi ga èudilo da se on opæenito razumije u sport. Ne�to mu je govorilo da je upravo to jedan od likova kakve se uvijek isplati upoznati u nepoznatom gradu. Znao je da u svakom gradu ili mjestu postoje sportske sveznalice. Takva mu je osoba trebala da sazna jo� pone�to zanimljivo, da dobije neku informaciju, ili prièu, o klubu o kojem se sprema snimati film.- No, dobro, da zatvorimo onu tvoju staru ranu. �to te dovodi u na� grad? Nisam te nikada vidio ovdje? Jasno, ako to nije preosobno pitanje.- Ne, nije - odgovorio mu je Alen i rekao razlog za�to je u tom gradu.- Ma nemoj? Time se dakle bavi�? I ja sam nekad, kad sam jo� aktivno igrao nogomet, poèeo malo igrati tenis. No, s njim sam brzo i prekinuo. Ali to je druga prièa.45- Ovo �to sada igrate, lak�i je sport - rekla je iznenada djelatnica kladionice.- Slu�aj mala. Jeste da si zgodna, ali nemoj me bockati, jer æe� se zapitati za�to ja, strièek, mogu toliko toga reæi o tvom dekolteu.- No, da, bolje da ga ne gledate jer bi vas to moglo �lagirati!Nato se osmjehnula, a nasmijali su se i ostali u kladionici u koju su, u meðuvremenu, u�la jo� dva mladiæa.Alen je uplatio listiæ i pogledao djelatnicu, njezino lijepo na�minkano lice i malo izazovniju odjeæu. Bilo je ljeto, pa ga to nije nimalo èudilo. Neke su djelatnice kladionica uvijek i bile pomalo izazovno odjevene. Ni jednu nije upitao je li to politika poduzeæa, ali protiv toga nije imao ni�ta. Lijepa odjeæa, vesela lica, dobro r

aspolo�enje, bilo je bolje nego da je obrnuto. Htio je izaæi.- Oprosti, jesi li za kavu? - upitao gaje sugovornik, koji je jo� uvijek ispunjavao listiæ.- Mo�e - Alen je prihvatio poziv vjerujuæi da æe daljnji razgovor s tim èovjekom biti zanimljiv, a mo�da i koristan.- Toni! - mu�karac mu je pru�io ruku. - Ali da se razumijemo: mo�e� mi govoriti "ti". To sam rekao i ovoj ljepotici, ali ona nikako da se odluèi na to. No ona je tako mlada, jo� nema ni punih dvadeset - osmjehnuo se i htio uplatiti listiæ.- Da, sada kad sam u dvadeset i petoj bilo bi dobro da godine brojim unazad - rekla je veselo i na raèunalu otipkala ispisane brojeve.- Onda se neæe� nikad udati! - rekao joj je Toni.- Niti ne namjeravam tako skoro - odgovorila je bezbri�no, uzela novac i dala mu listiæ. - Da dobijem sliènog46kao �to je onaj koji je maloèas iza�ao. Da se s njim samo svaðam. �to æe mi to? Konaèno, imala sam sliènog deèka.- O tome æemo drugom prilikom - rekao joj je Toni i s Alenom iza�ao iz kladionice.Sjeli su na terasu obli�njeg kafiæa. Alen je oèekivao da mu taj, jo� prije nekoliko minuta nepoznat, mu�karac poène govoriti o sportskom �ivotu toga grada, a osobito o teniskom klubu, premda jo� nije bio siguran da æe saznati puno i korisno. Ipak mu je ne�to govorilo da æe biti kako pri�eljkuje, i da se namjerio na pravu osobu. Znao je da i sluèajni susreti mogu ugodno iznenaditi.- Najvi�e me zanima ne�to iz povijesti teniskog kluba. Postoji li mo�da neki nogometa� s kojim si igrao da je kasnije nastavio dobro igrati i tenis.- Dosta æe ti toga reæi i Pjer s kojim si, veli�, veæ danas razgovarao i koji te je anga�irao. Napokon, igrali smo dosta dugo u istom klubu. On je, dodu�e, malo mlaði, a i prije je prekinuo s nogometom. Da, mislim da znam mnogo iz sportske povijesti ovoga grada, ali æe ti, vjerujem, dobro doæi i neke druge informacije. Tko zna, mo�da æe Pjer ipak biti presubjektivan...- �to to znaèi? - prekinuo ga je Alen. Toni je naruèio dvije kave, a onda poèeo:- Mo�da su zanimljive neke anegdote kojih smisao svatko vidi iz svog kuta. Jedna je od zanimljivih svakako ona zbog èega sam ja prestao igrati tenis, ubrzo po�to sam poèeo. Isto je bilo i sa sestrinim mu�em, a od pro�le godine, na�alost, pokojnim. A tek s Legendom! Kad ka�em Legenda, onda to valja pisati s velikim "L". On to i jest u pravom smislu rijeèi! Prava je sportska legenda na�eg grada! Mo�da47æe� ga upoznati, iako, koliko znam, na tenis ne odlazi veæ godinama, ni kao gledatelj. Kao, uostalom, niti ja.Ovo je zainteresiralo Alena. Oèekivao je nastavak zanimljive prièe. Po�elio je èuti �to vi�e.- �to je bilo s njim?- On je desetak godina stariji od mene, a bio je i ostao najveæa legenda na�ega grada. Bavio se gotovo svakim sportom. Reklo bi se da je bio, hajde recimo, renesansni tip. Bio je gotovo najbolji u svemu, u loptaèkim sportovima osobito, a pobjeðivao je na lokalnim natjecanjima i u gimnastici, plivanju, a kad je skakao s daske u vodu na�eg bazena, gledali smo ga kao da je do�ao iz nekog drugog svijeta...-1 stoje bilo... - po�urivao gaje Alen, ne pitajuæi Tonija �uri li mu se nekamo.- Stoje bilo tada? Tada smo, dakle, nas nekolicina, kao pravi sportski tipovi, odmah nakon otvaranja kluba, do�li igrati tenis. Veæina nas je do�la sa starim reketima koji su imali drveni okvir. Tko zna gdje smo ih sve nabavljali, a igrali smo tenis na nekom improviziranom igrali�tu. Tada su glavni igraèi bili Laver, Newcombe... kod nas Piliæ. A takvim su reketima, dakle, jo� na poèetku osamdesetih, samo nekoliko godina prije otvaranja kluba, igrali i èuvene finalne meèeve u Wimbledonu velikani Borg i McEn-roe. To tada nikome nije bilo smije�no, no nas su neki �minkeri, naravno, bez pokriæa, doèekivali s podrugljivim osmjesima, pa smo èuli i zajedljive komentare �to to na tenisu rade neki seljaci s nogometa. Osobito ako se bave zanatom kao sestrin mu� koji je bio vodoinstalater. Ne, nemoj misliti da ja imam ne�to protiv tenisa, ma kakvi, ali su mi se, ka�em, zamjerili neki bezvezni �minkeri. Meðu njima nije bio Pjer, on nas je nagovarao da ostanemo,48

ali neki se u tom svijetu jednostavno nismo sna�li. Ipak, ruku na srce, prije toga nisu ni svi u nogometu bili jako po�teni, i to ba� prema Pjeru. Kad je studirao i samo se za vikende vraæao kuæi, neki su se na�i suigraèi bunili �to igra, a kroz tjedan ne trenira s nama. Naravno, to su bili oni koji su ionako te�e ulazili u standardnu momèad. Da nastavim s tenisom: Legenda je ostao malo du�e, ali je i on odustao, jer je imao, iako tada veæ u petom desetljeæu, i druge zanimacije. I tako su oni koji ni do dan danas nisu nauèili pravilno servirati bili razlog za�to smo nas nekolicina oti�li iz tog lijepog sporta zauvijek. Jer sada, kao �to je mala iz kladionice rekla, ja osobno prakticiram lak�i sport.- Vidim da æemo imati o èemu razgovarati - rekao je Alen i veæ mu se to �to je èuo uklapalo u buduæi film.- Vjerujem da ti previ�e ironijskog pristupa ne odgovara za, kako si spomenuo, prigodni film, ali bar mora� znati kako stvari stoje. No, tako je zapravo svugdje. Takav je sport uopæe, takav je i �ivot, takvi smo ljudi. Pa ti si, mo�da, osjetio ne�to slièno. Ne bih �elio pretjerivati, jer te i ne poznam, ali reci, jesu li te mnogi poslije nesreæe posjeæivali... Znam, osjeæam, �to æe� mi reæi. Tako je to. Kad si dobar, tamo pri vrhu, svi te tap�aju, kad silazi� i siðe�, mnogi te zaborave. I tako smo Legenda, moj pokojni �ogor, i ja, i jo� neki, odluèili nastaviti svojim sportskim putem, a neki se iz bijelog sporta u to nisu uklapali. Ili mi nismo pripadali njima, svejedno. Nisam osvetoljubiv, ali je istina da sam zbog nekih principa malo po�alio, no, kao �to sam rekao, sada je prekasno. Da me i zamoli�, sada, mo�da, ne bih ni za film primio reket u ruke. Dodu�e, nisam niti nauèio dobro igrati tenis. To je ta prièa.- I to je dovoljno �to sam èuo - rekao je Alen.49Nakon pola sata su se razi�li i dogovorili da se opet vide na kavi. Alen je predlo�io da to bude u teniskom klubu. Nije dobio odgovor, pa je htio razmijeniti brojeve mobitela. Ali Toni mu je rekao da nema svoj mobitel i da je zagovornik mirnijeg �ivota. 1 samo ponekad koristi mobitel svoje �ene ili kæeri, koja, uzgred, dobro igra odbojku u gradu gdje studira. No najlak�e æe ga, u ovo doba dana, naæi u istoj kladionici, ili u njezinoj blizini.Alen je oti�ao do svog automobila. U njemu su ga èekale èetiri knjige koje æe poèeti prouèavati veæ toga dana, da iz njih izvuèe potrebne podatke za buduæi film. Èekala ga je i video kaseta sa snimkama. Nadao se da æe i ona poslu�iti svrsi, makar samo kao djeliæ jedne nove prièe.Kad se bli�ilo podne, a u knji�nici je bilo vruæe, jer su sunèeve zrake izravno prodirale kroz velike prozore, Tini je zazvonio telefon.- Ima� li vremena? - upitala je Melita.- Imam. Ionako nema nikoga. A i tko æe dolaziti po ovakvoj vruæini? Jedva èekam da nam napokon poènu postavljati klima-ureðaj. To su nam, dodu�e, obeæali veæ pro�log ljeta, no ono �to pripada svijetu kulture, ionako uvijek doðe zadnje na red. Znam da sam ti o tome veæ govorila, a i jo� æu. Napokon, uvijek se jadamo bli�njima. Uspjela sam se izboriti da nam postave klimu, ali ako to ne urade uskoro, te�ko æu ovo izdr�ati. Da sam u sedmom mjesecu, valjda bih se ranije porodila.- Izdr�i! Nisi ti ba� tako pekmezasta! Ipak si ostala sporta�ica u srcu! A uvijek si bila borbena.- U srcu jesam sporta�ica! Ali �to to vrijedi kad mi ova vruæina udara u glavu.50- A ti se onda skloni u sjenu. Napokon, imate i zavjese - rekla joj je Melita, dobro raspolo�ena, a tada zapoèela ono zbog èega ju je i nazvala. - Malo sam razmi�ljala o onom Alenu...- Dobro da jesi! Ionako o sliènim temama u zadnje vrijeme i ne razgovara�. Samo nemoj opet poèeti analizirati kao �to si to poèela otprilike prije tri godine. Kao nekakva, hajde, recimo, spisateljica, ja bih morala biti veæi analitièar, ali ne... No dobro, i �to si u tom razmi�ljanju zakljuèila? Nije valjda da si u meni ipak potra�ila posrednicu? A to nismo radile, niti u onim mladim danima.- Niti sada nismo stare.- Nismo! Samo �to ja èekam drugo dijete! - �ivahno æe Tina, kao da je posve zanemarila vruæinu.- Ma, �eljela sam ti reæi da bi stvarno bilo dobro da mu dam onu svoju video kasetu, pa èak i originalne filmove. Isto bi tako bilo dobro da to presnimi na DVD, jer v

ideo-rekorder ionako nemam.- To je dobar prijedlog. Samo bi bilo jo� pametnije da mu sve to da� sama. Nisi valjda u tom laboratoriju izgubila svoj nekada�nji dra�esni smisao za dru�enje. Mo�da i jesi, jer koliko izlazi� u posljednje vrijeme...- Nisam, ali ovih dana imam jako puno posla, to zna� i sama. Novo pecivo samo �to nije trebalo da uðe u proizvodnju, a jo� nam nisu gotovi kalupi.- Da, a ti to èuva� kao najstro�u poslovnu tajnu.- To i jest tajna. No bolje da o tome prekinemo, jer te nisam zvala da razgovaramo o mom poslu, koji ionako, kao tema, mnogima nije zanimljiv. Ne �elim doæi u isku�enje da ti govorim o novom pecivu.- I ne mora�. Neka ti bude veæe isku�enje na koji æe� naèin Alenu predati kasetu i filmove.51- O tome i razmi�ljam. Stric me je zamolio da mu se stari filmovi prebace na DVD. Svi oni koje smo gledali kod mojih. Stric ka�e da ih sada i ne bismo mogli gledati jer mu je na starom projektoru pregorjela �arulja, a ne mo�e se vi�e nigdje kupiti nova. Odavno je prihvatio èinjenicu daje i u toj tehnologiji do�lo drugaèije vrijeme.- Oprosti, ipak mi je do�ao jedan èlan pa mo�emo nastaviti malo kasnije.- Pozovi me kad bude� slobodna - rekla je Melita i spustila slu�alicu.U tim trenucima Melita se prisjeæala onog vremena kad ju je stric najvi�e snimao pri igranju tenisa. Snimao je i izgradnju teniskih terena, ali i druge dogaðaje vezane uz njihov klub. Iako je tada veæ do�lo vrijeme video kamera, on ju je pratio od samog njezinog teniskog poèetka starom tehnikom "super 8". No, po�to je s njezinim ocem otvorio graðevinsko poduzeæe, vi�e se nije bavio snimanjem, a nova ga tehnika vi�e niti nije zanimala. Bilo je to gotovo u isto vrijeme kad je ona prestala aktivno igrati tenis.Otkako je èula za snimanje filma o njihovom klubu, sve se vi�e poèela prisjeæati onoga vremena kad su joj tenis i sve oko njega znaèili jako puno. Zato je po�eljela pogledati stare snimke, ne samo one kad je bila tenisaèica veæ i neka obiteljska i prijateljska dru�enja.Njezina sjeæanja prekine telefon.- Eto, mogu opet razgovarati - rekla je Tina i nastavila: - Ovako, kad on navrati, ja æu te pozvati, a ti doði sa svim snimljenim materijalima. Osim toga, ako nastavi� vraæati knjige kao u posljednje vrijeme, morat æu ti naplatiti zaka-sninu. Nekako si se ulijenila kada je u pitanju èitanje. Tada æe� doæi ovamo makar i s opravdanjem da si morala vratiti posuðene knjige. Malo mo�e� izigravati i bedastu osobu, jer52ionako ka�u da djeluje� prepametno. A to ponekad mo�e biti dosadno. Usto, ti mo�e� izaæi s posla kad za�eli�. Ipak si ti kraljica kruha!- Ako su, zaista, pretjerali u novinama, ne mora� i ti.- Treba se s time nositi! Mogli bismo reæi da se sada o tebi govori mnogo vi�e lijepoga nego kad si bila talentirana tenisaèica.- Ruku na srce, to �to se sada govori, istina, uz pretjerivanje, i nije tako lo�e. Ne zbog mene, nego zbog kruha. A lijepe rijeèi o kruhu nikad nisu suvi�ne.- Nisu, naravno! No sve reèeno, kad si veæ u tome glavna, nosi hrabro i dostojanstveno! I zbog sebe, i zbog, kako ka�e�, kruha, kruha na�ega svagda�njeg. Zato lijepo sve pripremi i doði kad te pozovem. Ostalo je na tebi, premda mi se èini da æu ti morati biti posrednica. Djeluje� zbunjeno kao tinejd�erka. Napokon, bila si prije desetak godina zaljubljena u njega, makar onako, iz daljine.- Kako sve to pamti�? I tko ka�e da sam bila zaljubljena? Tada mi se samo sviðao. Samo sam ti to i priznala.- Ako tako ka�e�, neka bude! Da zavr�imo tu na�u strategiju. A sutra, predveèer, kad moj tata opet priprema malu zabavicu uz ro�tilj, doði k nama. Treba ti vi�e dru�enja.- Doæi æu.- I molim te da Janu ne donese� èokoladu, ili ne�to slièno. Ako veæ �eli� ne�to donijeti, nekao bude pecivo ili �truca kruha...- �to da donesem?- Ti izaberi, ako jo� nije vrijeme da probamo pecivo koje priprema� u velikoj tajnosti.Zavr�ile su razgovor. Kad je Melita spustila slu�alicu, jo� je mogla malo razmi�ljati o tenisu i o svom poslu, karijeri

53kojoj se posvetila s velikom ljubavlju, za koju je odluèila da joj posveti veæi dio �ivota. Ili èak cijeli �ivot. Kad se prije devet godina odluèila da, bez posebnog stresa, ostavi aktivno igranje tenisa, za mnoge je to bilo veliko iznenaðenje, jer je kao igraèica obeæavala mnogo. Onaj nedavno objavljen op�iran tekst u novinama, uz tri velike fotografije, od kojih je na jednoj bila kao aktivna igraèica, od nje su iznenada uèinili svima poznatu osobu u gradu i okolici. Tome je uvelike pridonijela i televizijska emisija. Neki njezini sugraðani, osobito mlaði, ipak nisu znali da se svojevremeno uspje�no bavila tenisom. U to se uvjerila kad su je, nakon gostovanja na televiziji, djeca u gradu poèela pozdravljati s velikim po�tovanjem. Sva su u ruci imala pecivo i jela ga. Pritom se osjeæala kao osoba koja im jako puno znaèi. Tako se inaèe gledaju omiljeni sporta�i, ili estradni umjetnici. Jedan joj je djeèak rekao kako su èuli da je upravo ona osmislila peciva koja jedu, kao neke vrste kruha, a posebno onaj s jabukama, i jo� neke proizvode iz njihove pekarnice. Nije to bio jedini sluèaj jer je veæ do�ivjela sliène susrete, poglede i rijeèi pune po�tovanja. I od mlaðih i od starijih. Bilo joj je drago da nju, vodeæeg tehnologa pekarskog poduzeæa, prihvaæaju kao va�nu osobu u njihovom gradu. Mo�da je to bilo, pomislila je, i zbog toga �to su iz novina, radijske i televizijske emisije neki saznali daje nekada bila tenisaèica. No, kako bilo da bilo, ponosila se �to joj vi�e govore o pekarskim proizvodima nego o tenisu. Kad su joj ona djeca izricala komplimente za pecivo koje su u tom trenutku jela, znaèilo je da zaista i misle ono �to govore. A njoj je to govorilo da je njezin posao nesumnjivo va�an, a uvijek ga je zvala - KRUH.54Iako je poslijepodne bilo vruæe i te�ko za miran rad, Alen si nije mogao dopustiti lje�karenje ni le�eran odmor. Osjetio je potrebu da se u stan uskoro postavi klima-ureðaj. Najprije je pogledao video kasetu koju mu je toga dana dao Pjer. Bilo je tu dosta snimljenog materijala, ali je bilo vi�e tenisa nego onoga �to se zbivalo oko terena, a nièega o samim poèecima kluba. Ono �to je vidio, nije mu ba� bilo po volji i nadao se da æe ovih dana, kako mu je bilo obeæano, dobiti jo� snimljenog materijala, osobito od njemu nepoznate tenisaèice o kojoj je toga dana dosta slu�ao. Ipak je na nekim snimkama uoèio dobru mladu ljevoruku tenisaèicu, i premda nije bilo nikakvog popratnog teksta, zakljuèio da je to ona.Nakon odgledane kasete odluèio je uzeti u ruke jednu od knjiga koju je prije podne posudio u knji�nici. Takav naèin upoznavanja s mjestom, gradom, bio mu je zanimljiv, pa i neophodan za film. Svaka nova filmska tema ne samo da bi u njemu pobudila znati�elju, nego bi mu s vremenom postala draga. Svemu je volio pristupiti s vi�e prikupljenih informacija, nakon èega bi drukèijim oèima gledao na ranije nepoznate stvari. Jo� se uvijek povremeno sjetio filma o pèelarstvu. Stoga je na osobiti naèin gledao ne samo na slatki proizvod koji se zove med nego i na mala èudesna stvorenja koje èine va�an dio ekosustava. I o ljudima koji se o svemu tome brinu s posebnom ljubavlju.Iako mu je bilo jasno da iz knjiga mo�e nauèiti vi�e toga, isto je tako znao da se o onome �to mu treba u filmskoj prièi mo�e vi�e saznati na licu mjesta, slu�anjem ljudi koji tu �ive, i iz njihovih ispripovijedanih prièa. Ponekad je �alio �to nije bolje upoznao gradove u kojima je boravio igrajuæi ko�arku. No, svugdje bi ih, uglavnom, èekao hotel, ko�arka�ka dvorana, utakmica i brzi povratak. Ponekad, kad bi55i imali ne�to vi�e vremena, neki njegovi suigraèi radije su ostajali u hotelu i posvetili se kartanju nego razgledavanju pojedinog mjesta. A sve im je to bilo besplatno. Daje igrao du�e, sve do danas, ipak bi mnogo toga vidio. Ali tko zna, bi li se tada bavio ovim poslom. Za onim �to je pro�lo, davno je postao toga svjestan, nije trebalo previ�e �aliti. A zar bi se i prihvatio prouèavanja svega i svaèega da se nije posvetio snimanju filmova. Bi li svemu pristupio na isti naèin kao sada kad je na to naprosto bio primoran.Oduvijek je volio film, �to je naslijedio od svoje majke uèiteljice. Njegov otac, in�enjer strojarstva, nekada�nji amaterski nogometa�, takoðer je bio ljubitelj filma, estrade uopæe, ali je svom sinu jo� od najmlaðih dana usadio ljubav prema sportu. Alen je od ranog djetinjstva imao, uvijek je to volio isticati, dobar temelj slu�ajuæi svoje roditelje o raznolikim ljudskim aktivnostima. Neki su njegovi znanci u mladosti ogranièavali razgovore na sport, a njemu to, jednostavno, nije bilo dovoljno. Sto

ga je u posljednje vrijeme imao manje prijatelja. Ionako je dolazio do spoznaje da s nekima, blago reèeno, samo gubi vrijeme, a oko njega ima toliko lijepih stvari koje mo�e podijeliti s vjernom prijateljicom, pa zvala se ona i samoæa.Nakon pola sata odlo�io je knjigu i poèeo razmi�ljati o scenariju, o njegovu poèetku. Ipak je odluèio da pisanje odgodi do trenutka kad odgleda vi�e snimljenog starog materijala.A onda ga je, predveèer, kad je poèeo prelistavati monografiju grada, prekinuo telefonski poziv. Nazvao ga je prijatelj iz osnovne �kole s kojim je kao djeèak poèeo igrati nogomet, i koji je ostao aktivan nogometa� sve donedavno. Po njegovu je uzbuðenom glasu zakljuèio za�to ga zove. Vidjeli su se, naime, prije dva dana.56- Mo�e� li doæi?- Sada?! - upitao je Alen zakljuèiv�i da se dogodilo ono0 èemu su zadnji put razgovarali.- �to prije. Èini se da æe to biti za nekoliko minuta. Alen je bez daljnjih rijeèi uzeo malu digitalnu kameru,uvjeren da æe i bez stativa moæi dobro snimati. Bio je siguran da æe to veæinom biti iz �ablje perspektive. I�ao je pje�ice jer je do prijateljeva stana bilo tristotinjak metara.Putem se sjeæao kako je prije nepunu godinu dana snimao tek roðeno dijete u majèinu naruèju i uz sretnog oca. Tada je svojem prijatelju rekao daje dobro �to gaje zamolio da snima njegovu trudnu �enu i roðeno dijete, a ne i samo zaèeæe. Prijatelj mu je odgovorio da takvo �to ipak ne bi priu�tio oèima javnosti. Bili su to trenuci neozbiljnosti meðu starim prijateljima. Tada su se dogovorili da snimanje tog filma traje dugo, barem punih osamnaest godina, do mature. Jer Alen je uza snimanje tek roðenog djeèaka trebao snimiti sve va�nije trenutke iz njegova �ivota, kao sada prve korake, pa prve rijeèi, odlazak u vrtiæ, u �kolu...1 jo� mnogo toga.Èim je u�ao u stan, ukljuèio je kameru. Djeèaèiæ je ba� bio spreman osoviti se na svoje nejake no�ice i na njima prvi put sam zakoraèiti u �ivot, u �ivot koji æe mu biti - tko zna kakav. Alen je snimao i njegove presretne roditelje, obje bake i oba djeda. I kao da je to dijete od nepune godine dana bilo svjesno daje sve �to se dogaða oko njega upravo zbog njega.Nitko se ne mo�e sjetiti svojih prvih koraka, ni koliko je tada to za njegove roditelje bilo va�no. A taj æe djeèak jednom vidjeti svoje prve samostalne korake i shvatiti da to mo�e biti jako, jako va�no. Mo�da æe i on postati nogometa�, kao �to je donedavna bio njegov otac, koji je èak57desetak godina �ivio iskljuèivo od tog sporta. Hoæe li on u nogometu postiæi vi�e od svog oca, pokazat æe vrijeme. Ovaj bi film trebao svjedoèiti o njegovom poèetku. Je li ba� tako o svemu razmi�ljao i djeèakov otac, pa onda i majka. To Alen nije znao, ali je nasluæivao daje rijeè ba� o neèemu takvom. A sve to, ba� ti prvi koraci u �ivotu, i nisu tako nebitna stvar.Alen je sam svojeg prijatelja, za vrijeme �enine trudnoæe, zagrijao za tu prièu, jer je i svoju, sada �estogodi�nju, neæakinju Maju, kæer svoje dvije godine mlaðe, jedine, sestre snimao na isti naèin. Snimao je njezinu majku u trudnoæi, pa onda u bolnici uz presretne roditelje, buduæe bake i djedove. Popratio je djevojèicu pri njenim prvim koracima, izgovorenim rijeèima, odlascima u vrtiæ... Hoæe li Maja biti sklona sportu, to zasad nije znao, ali da voli ples, to je bilo svima jasno, jer ju je nedavno snimao kad je po�la u plesnu �kolu i u njoj uèinila prve plesne korake uz pratnju uèiteljice plesa. Tako æe je uskoro snimati i kad krene u �kolu.- Hoæe� li da ti platim sada, ili kad donese� snimke na DVD-u? - upitao ga je prijatelj prateæi ga na odlasku.- Kao i pro�li put, kad ti donesem DVD.- Hvala ti! Ovo je bilo va�no, i zaista si to snimio u zadnji èas. Znam da te sve to pomalo zamara i da bih ja to mogao snimati na�om malom kamerom. Ali ti æe� od toga jednom moæi napraviti pravi mali obiteljski film, na kojem æemo se svi mi vidjeti na okupu. Za sina æe to jednom biti iznenaðenje, kao �to æe biti kad zavr�i srednju �kolu i primi �tednu knji�icu koju smo mu otvorili da jednom lak�e zavr�i studij. Vidi�, na sve valja misliti.

- Bit æe sve u redu - rekao je Alen.- Molim te, doði ipak popiti sok od bazge koji je ovih dana spremila punica. Bit æe joj drago da ga i ti pohvali�.58Polaskalo bi joj �to zetov prijatelj hvali njezin uradak. Moram s njom biti dobar. Ona je èesto na� vjeran "baka servis". Nije lo�a, makar je ponekad malo zamorna. Zna� kako je, punica je ipak punica... Zapravo, ti to jo� ne zna�. Oprosti! - nasmijao se prijatelj.Dobro raspolo�en, Alen se nakratko vratio u sobu i popio hladan sok od bazge. Pohvalio gaje i rekao da se ne sjeæa kad je pio ne�to tako ukusno. Pritom je pogledao svog prijatelja, koji se na te njegove rijeèi samo osmjehnuo. Alenu je hladan sok, pomalo neobièna okusa, zaista godio, pa njegova pohvala nije bila izreèena samo iz pristojnosti. Veæ je nauèio kako malo treba da se nekome ispuni srce, a nekoliko lijepih rijeèi ne stoji ni�ta. Èesto mu se to dogaðalo i kad bi nekoga snimao, pa mu onda pokazao snimku, a ona je, zaèudo, gotovo uvijek izgledala nekako ugodnije od zbilje.Pogledao je djeèaèiæa koji se borio s ravnote�om i zbunjeno promatrao sve oko sebe, ali je sve vrijeme bio veseo.S tom je slikom u mislima oti�ao kuæi. Bio je pomalo umoran, ali ga je jo� èekao posao. Uzeo je u ruke treæu knjigu koju je posudio u knji�nici. U jednom je trenutku samome sebi priznao kako je to opet vrijeme da se ne�to nauèi. Neke su mu se, jo� nesnimljene slièice, polako poèele rojiti u glavi. Rojiti, poput vrijednih pèela kada obavljaju svoj èudesan posao. A njegov je posao opet zapoèeo s jednom novom prièom.59IGRAU ponedjeljak se Alen zaputio na snimanje filma. Valjalo je poèeti. Iz posuðenih je knjiga izvadio najva�nije podatke koje bi mogao koristiti u filmu, premda jo� nije razmi�ljao o poèetku scenarija. Znao je samo to da ga svakako èeka pravi posao, a on, zbog kratkog roka za dovr�etak filma, neæe biti lak.Ki�a koja je sinoæ nakratko padala bila mu je po volji. Uvijek je rado snimao kada bi nakon ki�ne noæi ujutro granulo sunce; zrak bi bio èistiji, a dan jasniji. Ba� lijepo vrijeme za poèetak snimateljskog posla, za prve kadrove, osobito zbog poèetka ljetne teniske �kole za najmlaðe polaznike. Bolji poèetak nije mogao zamisliti.Pribli�no na istom dijelu ulice opazio je istog djeèaka kao u petak. Opet je bio na biciklu. U jednoj je ruci imao pecivo, a drugom je dr�ao volan na koji je bila obje�ena vreæica. Iz nje je virio kruh. Alen je usporio pred djeèakom koji je gledao pravo na cestu i oèito u�ivao u pecivu pojev-�i ga veæ do polovice. Mahnuo mu je, ali nije bio siguran je li djeèak to primijetio, jer je ba� tada ponovo odgrizao komad peciva.Dovezao se na veæ dosta ispunjeno parkirali�te teniskog centra. Na jednom je njegovu dijelu bilo i dosta bicikala,61uglavnom djeèjih. Iz teniskog se centra veæ èula djeèja galama, cika, vika...- Da ti pomognem? - èuo je pitanje.Alen je odmah prepoznao Pjerov glas. Okrenuo se uzimajuæi istovremeno stativ iz automobila. Pozdravili su se, a Alen mu je odgovorio:- Nije potrebno, sam æu.- Ma daj, ja æu nositi stativ.- Onda dobro! - slo�io se, dodav�i mu stativ, a sam je uzeo kameru i fotoaparat.- Neka znati�eljni vide da ne�to nosim, pa tako, po njihovu, da ne�to i radim. Ionako sam kod nekih ljudi tema ogovaranja, u stilu da samo hodam gore-dolje, razgovaram mobitelom i pravim se va�an, da sam, kao, jako zauzet, a zapravo najèe�æe sjedim na terasi i samo pijuckam. Naroèito ako je to ne�to �estoko. Jo� æe me proglasiti pijancem. A �to se mo�e! Sreæom, ja znam koliko radim i kakvi su rezultati toga rada. I ba� mi se fuæka za kojekakva ogovaranja! No dobro, da te nepotrebno ne zamaram. To ba� i nije za neku zanimljivu filmsku prièicu. Ali, tko zna... Mislim da bi ne�to takvog vi�e odgovaralo igranom filmu.- Ne bih se �elio mije�ati u to - rekao je Alen sliènim tonom kako to mnogi govore u situacijama kada se ne �ele igrati sudaca. No da Pjer ne izbjegava voditi kojekakve peckave razgovore, u to se veæ uvjerio. Ipak je èekao da se jo� bolje upoznaju i tada razgovaraju u tom stilu i na toj razini.- �ivo je na terenima, i to jo� prije nego �to je slu�beno zapoèela �kola. Oèito se neka djeca

nisu mogla strpjeti, pa su mnogo ranije, neka sama, a neka i u pratnji, do�la na prvi sat teniske �kole. Ima tu zaista i male djece. No dobro je62da mnoga djeca i u vrijeme �kolskih praznika �ele nauèiti jo� ne�to. Zapravo, to je smisao svega. Ali da ja previ�e ne filozofiram. Do nedjelje æe biti tako, jer iduæeg ponedjeljka poèinje mu�ki turnir. �enski æe se, na ne�to ni�oj razini, odr�ati u sredini kolovoza. Poslije turnira, koji æe trajati tjedan dana, nastavlja se teniska �kola, i trajat æe do kraja ljeta. Dolazit æe ovamo mnogo djece. No sve æe� to moæi snimati u dovoljnoj mjeri.- Siguran sam - potvrdio je Alen.Kad su u�li u teniski centar, Alen je veæ znao odakle æe biti najbolje snimati, sada, u rano prijepodne.- A da najprije nas dvojica popijemo kavu? - predlo�io je Pjer.- Bilo bi ipak bolje da snimim djecu kako dolaze ovamo. 1 na parkirali�te i na terene! Da sam znao da æe neka djeca doæi ranije, i ja bih do�ao prije.- Molim, molim, ti to najbolje zna�! Ni�ta ne bih uèinio da te omete pri snimanju nekog zanimljivog kadra. Samo ti radi ono �to ocijeni� najboljim. Kad bude� �elio popiti kavu ili bilo �to drugo, pojesti ne�to, ne mislim samo na fino pecivo, doði na terasu. Zna� da je sve dogovoreno i s konobarom i s konobaricom - rekao je Pjer, a zatim se javio na mobitel i pokazao Alenu da sada mora otiæi nekim drugim poslom.Alen se �elio smjestiti u hladovinu zelenog platna postavljenog na ogradu, po èemu se odmah mogu prepoznati teniska igrali�ta, ali se vratio na parkirali�te i snimao razigranu djecu koja su pristizala na teniski centar. Neka su dolazila sama, a neka u pratnji odraslih. No sva su jedva èekala da poène �kola kojoj se, oèito, neizmjerno raduju. Sva, ba� sva djeca imala su sa sobom teniske rekete, a neka èak i torbe koje su bile tako velike da su se, zamalo, vukle63po tlu. 1 kao da su svi oni, iako maleni, sami �eljeli nositi te svoje torbe, a ne da im to uèini netko iz njihove pratnje. I svi su, gotovo kao po pravilu, bili u odjeæi bijele boje. Kao da se njihovi roditelji, djedovi i bake, koji su takoðer u velikom broju ispunili mjesta na terasi i nevelikoj tribini, nisu mogli pomiriti s èinjenicom da tenis vi�e nije bijeli sport, kako se zvao od svog postojanja, jer se zaista dugo igrao iskljuèivo u bijeloj sportskoj odjeæi.Alen se vratio u teniski centar i postavio kameru u sjenu zelenog platna. Djeèja ga je razigranost podsjetila na ko�arka�ku �kolu koju je i sam nekada polazio, i koja je takoðer zapoèela s ljetnim �kolskim praznicima. Samo �to tada sportskom napretku djeèaka niti roditelji, a niti roðaci, nisu posveæivali toliko pa�nje kao danas. Alen je prije ko�arke i�ao i u nogometnu �kolu. Ali sve je to s nogometom trajalo samo godinu dana, jer je meðu mnogim njegovim prijateljima ipak prevladalo zanimanje za ko�arku. Njegova visina tada nije bila takva da bi se jednog dana moglo reæi "visok kao ko�arka�". Nikada nije posebno razmi�ljao o tome kamo æe ga odvesti ko�arka�ka karijera, no tada nije mogao ni slutiti da æe ba� igrajuæi ko�arku do�ivjeti te�ku ozljedu, jer se takve ozljede puno èe�æe dogaðaju u nogometu.Nije �elio razmi�ljati o tome. Bilo je sve vi�e zanimljivih zbivanja na teniskome centru koja su stvarala razigrana djeca. Snimao je. A ne�to i fotografirao.Najprije su djeca poèela igrati igru koju su uèitelji nazvali �tafetom. Trèali su, noseæi tenisku lopticu, do odreðenog mjesta. Neku je djecu sve to radovalo, a neku zbunjivalo jer su mislili da æe odmah poèeti igru s reketima. Reketi su ipak jo� morali èekati odlo�eni uz rub terena. No i ta ih je igra radovala. Nije bilo namr�tenih lica. Neka su djeca jo� imala mlijeène zube. Alen ih je snimao i u krupnom64planu. Upravo je to vrijeme kada valja zapoèeti s teniskom �kolom, zakljuèio je, i osjetio kako djeca u toj dobi, kada im je sve samo golema radost, jo� nisu optereæena dobivenim ili izgubljenim poenima, setovima, meèevima, turnirima. Bit æe jo� vremena da o tome poènu misliti i ozbiljno, kao �to æe to, znao je, biti s igraèima na pravom turniru, kada se neæe snimati samo vesela i razdragana lica. Ali s poèetkom te teniske �kole, s tom neoptereæenom rado�æu male djece, zacijelo bi bilo dobro zapoèeti film, ili ga èak zavr�iti, razmi�ljao je. Scenario mu se poèeo polako odmatati u glavi.Njegovo prisustvo s kamerom uz teren nije pro�lo nezapa�eno. Neka su djeca poèela �kiljiti, a neka naprosto zuriti prema njemu. Ipak je bilo i takvih koji su se usredot

oèili na ono �to im govore uèitelji. Uz mladu su uèiteljicu tu bila, takoðer u ulozi uèitelja, i tri ne�to starija mladiæa.- Gledajte, gledajte ovamo! �to je?! Zar ste se do�li slikati, a ne uèiti igrati tenis? - upitala je one nesta�nije mlada uèiteljica, ali blagim glasom.Oko podneva Alen je spremio kameru i odluèio sjesti na terasu. Djeca su veæ napustila teniski centar. Dakako da toga dana od igre nije bilo ni�ta, osim uèenja kako se pravilno dr�i reket. Uz neke je starije rekreativne igraèe tu bilo i mladih koji su igrali na ostalim terenima, ali su s njima radili i njihovi treneri. Osim dviju djevojèica igrala su i dva nadarena igraèa, Robi i Dino. Alen ih je vidio i èuo veæ prvog dana. Niti sada njihova igra nije pro�la bez poneke prepirke oko loptice koja je po jednom dodirnula crtu terena, a po drugome nije. To je tako trajalo sve dok im trener nije rekao neka prestanu jer æe im on presuditi, a tada rekete mogu staviti u torbe. Ima i drugih naèina da se upotpuni trening.65Kad je Alen popio kavu, odluèio je snimati mlade igraèe s kojima rade njihovi treneri, jer su i oni jo� prije nekoliko godina bili razigrani mali polaznici teniske �kole. Tog je dana mislio snimati i poslijepodne, mo�da èak i uveèer, jer je èuo da se na jednom terenu, uz koji su stupovi elektriène rasvjete, èesto igra i uveèer, gotovo do ponoæi. I takve kadrove mora snimiti.Ipak je odluèio da previ�e ne snima veæ prvoga dana.- Vjerujem da je danas bilo puno toga zanimljivog za snimanje, zar ne? - upitao ga je Pjer dolazeæi prema terasi.- Bilo je dobro. Zadovoljan sam - odgovorio je.- Mo�e� danas ovdje ruèati.Alen je malo razmislio, a onda rekao:- Mislio sam snimati i poslije podne, pa...- Tako treba - rekao je Pjer i rukom pozvao mladog konobara.- Prije bih ne�to popio - rekao je Alen kad gaje konobar upitao �to �eli pojesti.- Jesi li za ne�to konkretno? Hladno pivo, gemi�t - upitao ga je i Pjer.- Ma, ne pijem ni�ta takvog.- Ti si od onih èistunaca koji su ostali sporta�i u pravom i doslovnom smislu rijeèi!- To mi je ostala navika. Bez konkretnog razloga - rekao je Alen.- Znam neke sporta�e koji su u vrijeme aktivne karijere bili prave askete, a poslije su voljeli malo, ili dobro, potegnuti. Znam i one koji su to voljeli i kad su bili aktivni igraèi, pa su tako i nastavili. Ili one koji nisu ni prije ni poslije uopæe pili. Takvima, dakle, pripada� i ti. Uvijek sam volio malo popiti, onako, umjereno. A tako je i sada. �to66æe�, navika, uz dru�tvo koje te povede. Prije sam pomalo i pu�io, ali sam se toga uspio rije�iti.- Ima nas svakakvih. Bilo bi dosadno da smo svi isti -rekao je Alen i naruèio hladan negazirani sok.Pjer je rekao konobaru neka donese jelovnik, a zatim se obratio A lenu:- Ako ti se ni�ta od toga ne sviða, mo�e� naruèiti ono �to �eli�. Jasno, ako se to danas mo�e miti. Ne�to mi govori da niti u tom smislu nisi posebno izbirljiv. Do èekanja glavnog jela mo�e� uzeti neko od ovih peciva u ko�arici.- Mo�da æu pojesti pecivo - rekao je Alen i uzeo jedno iz ko�arice.-1 �to ka�e�? - upitao je Pjer kad je Alen progutao prvi zalogaj.- Neobiènog je okusa, ali je jako dobro - odgovorio je.- To je jedno od onih peciva koje je osmislila na�a "kraljica kruha".- A �to je s njezinim filmovima? - upitao je Alen.- To je na sebe uzela Tina. Tako mi je rekla, pa me, molim te, oslobodi toga. Reci ti meni, ima li �to zanimljivog s kasete koju sam ti dao? Jesi li je uopæe pogledao?- Pogledao sam. Ne�to æu iskoristiti, ali ne ba� puno -priznao mu je Alen.- Mo�da æe se u svemu �to uspijemo nabaviti naæi i zanimljivijeg materijala - mirno æe Pjer.Kad je Alen poèeo jesti jedno od tri jela �to su toga dana bila na jelovniku, rekao je iskreno:- Ovo je jako ukusno!

- Da, imamo izvrsnog kuhara. Moj je nekada�nji suigraè. No dobro, igrao je jako malo, a onda je postao navijaè. Prije nekoliko je godina ostao bez posla, ne kao kuhar, jer67takvog bi zadr�ali i u najluksuznijem restoranu. Uvijek je volio kuhati, èak i za na� klub, za neke proslave. Zavr�io je i kulinarski teèaj. Onako, sebe radi. Odluèio sam ga zaposliti ovdje. Zlata nam vrijedi. Ka�e da sada odavde ne bi oti�ao niza�to. Tu nema ni stresa. On bi od starog potplata, figurativno reèeno, napravio soèan i ukusan odrezak. A kad izgradimo novu dvoranu u sklopu koje æe biti i veæi restoran, biti æe to prava stvar. Napravit æemo dobar posao! Neki mi prigovaraju, ali, molim lijepo, ja sam direktor, ka�em im, i moram ekonomski misliti. Kad sam prije dvanaest godina napustio �kolu i ovdje prihvatio direktorski posao, mnogi su mi govorili �to æe mi to. Danas, kada lijeènici postaju politièari, za�to bi bilo èudno stoje direktor teniskog centra postala osoba koja je i po struci i po vokaciji sporta�. Osim toga, za biznis sam, mislim, bez la�ne skromnosti, oduvijek imao sluha. Ali to nekima ne ide u glavu. Zaglavili su u starim vremenima, iako ja, naravno, volim i stare stvari. Èak sam ponekad i malo nostalgièan za nekim lijepim pro�lim vremenima. Da nisam, ne bih upravo ja prvi predlo�io da se snimi film o na�em klubu, koji neæe biti i bez nostalgiène note. Poèeci na�eg kluba bili su jo� u starom sustavu, iako je on veæ bio na izdisaju. Nemam ja ni�ta protiv nekih stvari iz onog vremena, ali treba gledati naprijed. U to, izmeðu ostalog, ide i pro�irenje restorana koji æe nam donositi profit. Eto, lijepo sam ovo izlo�io, ali takav sam. Samo me pusti da govorim. Ovo sam rekao zato da ti budu jasnije jo� neke stvari vezane za ovaj centar.- Vjerojatno hoæe - potvrdio je Alen, a kad je uz glavno jelo pojeo i komad kruha, rekao je da se ne sjeæa kada je za vrijeme ruèka s takvim tekom jeo i kruh.-Nisu samo peciva ukusna, veæ je takav i kruh, sve vrste kruha. O njenom tvorcu sam ti veæ ne�to rekao. A upoznat68æe� je, sigurno. Ako bude trebalo, ja æu se za to pobrinuti. Ali ne, ipak je bolje da to sredi Tina.- Da, moram k njoj da je pitam za filmove - rekao je Alen. Zatim je upitao: - A ti, za�to ne jede�?- Ma ja to onako, kad se kuha, ne�to malo usput stavim u usta. Nemam ni�ta protiv dobrog ruèka, veèere, osobito uz dru�tvo, u miru, ali sada nisam gladan, a eto, i mobitel zvoni - rekao je Pjer i napustio terasu. Kad je zavr�io kratki razgovor, rekao je da mora otiæi, ali je jo� uspio dodati, onako usput: - Da ponovim! Na�a "kraljica kruha", na�a nekada�nja velika teniska nada, ne samo daje pametna, veæ je i lijepa mlada �ena. A sada zaista idem!- Ako mora�...Alen je razmi�ljao kako to da o toj, njemu nepoznatoj, djevojci, biv�oj tenisaèici, slu�a kao zaista va�noj osobi ovoga grada. U tom ga je razmi�ljanju prekinuo Pjerov glas:- Mo�emo jo� malo razgovarati, jer sam odgodio jedan sastanak. Pitaj samo �to te zanima. Ja naprosto u�ivam gledajuæi kako ti godi ovaj ruèak, kao �to mi je uvijek drago kad ljudi u�ivaju u jelu iz na�eg restorana.No tada ih je prekinuo glas:- Oprostite.Pokraj stola je stajao sredovjeèni mu�karac. Èim ga je Pjer opazio, poèeo je pomalo iznenaðenim glasom:- Pa gdje si ti?! Nisam te vidio veæ... ima tome... no vidio sam da ti je danas �ena bila ovdje s unukom koja je poèela polaziti tenisku �kolu.- A eto, dugo me nije bilo - rekao je mu�karac. - Zna� kako je, posao.- Naravno, kad tjera� samo visoki biznis. A kakav i mo�e biti drukèiji kod vas burzovnih mahera. No dobro, �to te dovodi ovamo sada kad je unuka veæ oti�la?69- �ena mi je rekla da se poèeo snimati film o teniskom klubu. 1 da tra�ite stare filmske zapise.- Sjedni, sjedni - veselo æe Pjer. - Ovo je mladi gospodin koji radi na na�em filmu.Nakon rukovanja i upoznavanja mu�karac je sjeo i odmah poèeo:- Imam video kasetu iz vremena kad je ovdje igrao i moj sin Igor. Valjda se i ne�t

o od toga mo�e iskoristiti za buduæi film.- Naravno da to treba pogledati - rekao je Alen, nauèen da se u svakoj snimci mo�e naæi i ne�to zanimljivo, pa onda i iskoristiti za film.- Tada nam donesi i tu kasetu �to prije, jer vrijeme leti - rekao je Pjer, ali njegov ton nije bio bez ironije.- Imam kasetu u autu. Igor nema vremena, a tenis je ionako za njega gotova prièa.- Jasno, kad si ga uveo u svoj biznis. Èujem da se dobro sna�ao u njemu. A poèeli ste, koliko znam, i s malo vi�om razinom rekreacije. Zove se golf.- Da, ne�to malo udaramo po lopticama. Tako je to u modernom svijetu. Nekim se stvarima treba priviknuti. Idem sada po kasetu.Èim se dosta udaljio da ne mo�e èuti razgovor s terase, Alen je upitao ti�im glasom:- Osjeæam li to prizvuk izvjesne ironije u tvom glasu?- A �to reæi! Ako su snimke na kaseti takve kao �to je njegov Igor igrao tenis, onda ni�ta od toga.- A �to je bilo s tim njegovim sinom? - znati�eljno æe Alen, jer je oèekivao zanimljivu prièu.- Njegov je sin Igor zasigurno bio najveæi antitalent koji se je pojavio u ovom klubu. Mislim na one koji su pro�li70tenisku �kolu. Ne raèunam na one koji poènu kasno, s trideset i vi�e godina, pa nikad ne nauèe pravilno igrati i djeluju kao nekakvi defektni igraèi. On, istina, gotovo nikad nije pro�ao prvo kolo nekog malog turnira, ali je dosta dugo bio uporan, sve dok nije ipak shvatio na vrijeme da to nije za njega.- Valjda æe mu kæi biti bolja, ova koja je danas do�la u �kolu. To mu je kæi, �arne?- Ne, to je kæi njegovog starijeg brata koji je takoðer neko vrijeme igrao tenis. Bio je ne�to talentiraniji od njega, ali ga to nije dugo okupiralo. A �to se tièe djevojèice... Ako je na mamu, koja je bila dosta dobra rukometa�ica, moglo bi ne�to biti i od nje. Vidjet æemo! �to se pak onog, blago reèeno, antitalenta Igora tièe, on se veæ neko vrijeme bavi burzovnim me�etarenjem. Ka�u da mu jako dobro ide. Èak bolje nego ocu. Eto, svatko je stvoren za ne�to. A ako veæ igra golf i na onim prekrasnim terenima kamo odlaze, puni rupice kao �to je igrao tenis, onda se one slabo i dugo pune - rekao je Pjer ironiènim tonom, ali je potom nastavio bla�im glasom: - No, njih dvojica, otac i sin, u nekoliko su nam navrata, preko svog poduzeæa, bili sponzori. Ne ba� veliki, ali ipak ima neèega u njima. I to se ne smije zanemariti.Njihov razgovor, ipak pomalo slièan ogovaranju, prekine zadihan glas:- Evo, ovo je ta kaseta! Nadam se da se ne�to od tog mo�e iskoristiti. Dobro, ne ba� igra mojeg Igora, ali su bili snimljeni i drugih zanimljivi detalji, dogaðanja, kao �to je bila izgradnja ovog restorana. Ne�to sam od toga snimao ja, a ne�to na�i snimatelji iz grada, oni koji uglavnom snimaju svadbe. Siguran sam da ih ti Pjer pozna�.71- Naravno! Kako ih ne bih poznao? Znam ih po nekim snimkama.- Sada æu vas napustiti. A kaseta, mladi gospodine, mo�e ostati kod vas koliko vam treba. Ako je mo�ete prebaciti na DVD, jasno, uz naknadu, bio bih vam zahvalan. Procijenite �to æete vidjeti, pa odluèite. Ako i ne naðete ne�to vrijedno, nema ljutnje. Gospodo, sada �urim pa vas pozdravljam -rekao je Pjerov znanac i napustio ih.Kad je odlazio, Pjer ga je ispratio pogledom, a onda je odluèio i dalje nastaviti bla�im tonom:- Ocijenio je, oèito svjestan, igru svojeg sina na vrijeme. Ali nema veze, dobro im ide u �ivotu, pa su na�li i neke druge radosti. A �to se tièe snimatelja iz na�eg grada, veæ sam ti rekao kako nije do�lo u obzir da anga�iramo bilo kojega od njih.Alen nije mogao komentirati ono �to nije vidio, niti �elio govoriti bilo �to protiv ljudi koji se bave istim poslom. Bio je ovdje sa zadatkom da napravi film i s drugim se stvarima nije �elio optereæivati. Zanimale su ga prièe vezane za klub. Za film.Zatim su oti�li u Pjerov ured, da Alen detaljnije pogleda veæu maketu buduæe teniske dvorane.- Ovo æe izgledati jako lijepo! - rekao je i nastavio: -Takve stvari snimam s boljom rasvjetom. Nisam je uzeo, pa to neæu snimati danas, ali æu, svakako, iduæi put.- Naravno, to se mora vidjeti, jer upravo je to buduænost o kojoj govorim. Dakako, imali smo nekih problema oko dobivanja lokacijske dozvole jer se sve dosada�nje mora jo� malo pro�iriti, ali smo uspjeli. A uspjeli smo zatvoriti i financijsku konst

rukciju. Bit æe tu i kredita, naravno. Iduæe godine idemo u gradnju, a one naredne æemo otvoriti72dvoranu sa svim predviðenim sadr�ajima. Inaèe, taj projekt potjeèe od oca na�e "kraljice kruha". Njezin otac i stric...- Ne�to mi je rekla Tina - prekinuo ga je Alen.- Vidi�, kao da smo svi ovdje poput jedne velike obitelji. A �to se Melitine obitelji tièe? Zanimljivo je to: otac gradi, majka lijeèi, a ona hrani.Odmah nakon toga Alen je oti�ao u knji�nicu. Tina se iznenadila �to ga tako brzo ponovo vidi, ne samo stoga �to je bilo rano poslijepodne nego i zato stoje do�ao kad je veæ oèekivala svoju smjenu.- Kao �to vidi�, nisam donio knjige.- Nisam ih niti oèekivala tako brzo. Pa nisi valjda subotu i nedjelju proveo èitajuæi knjige. Mo�e� ih zadr�ati, rekla sam, koliko ti trebaju. Jesi li dosad na�ao i ne�to zanimljivog?- Uvijek se ne�to zanimljivo naðe u knjigama - rekao je, �eleæi naglasiti da uva�ava i njezinu profesiju i knjige. - Je li tvoja prijateljica donijela kasetu, filmove?- Ne, jo� nije.- Onda ni�ta. Doæi æu sutra prije podne, ako budem imao sreæe da ih dobijem. Vjerujem da ti nije ba� ugodno po ovoj vruæini.- Izdr�at æu - rekla je Tina i upitala kako je pro�ao prvi snimateljski dan, osobito za vrijeme teniske �kole, jer ju je nekad i ona pro�la.Isprièao joj je kako je bilo, ali je spomenuo i pone�to od razgovora s Pjerom, kao i to da je dobio video kasetu od oca jednog igraèa koji, navodno, ba� i nije bio nadaren za tu igru.73- Mo�da od Igorova oca? - upitala je.- Upravo od njega.Osmjehnula se i rekla pomalo ironièno:- Ako ne�to od toga izvuèe�, onda svaka èast!�elio ju je upitati ne�to vi�e, tim prije �to je bilo jasno da su Tina i Igor u isto vrijeme bili èlanovi kluba, no tog je trenutka u knji�nicu u�la sredovjeèna �ena. Tina mu je objasnila da je to njezina kolegica koja ju je do�la zamijeniti, a njoj je predstavila Alena i objasnila joj iz kojeg je razloga on do�ao k njima.- I moj je sin poku�avao s tenisom, no ipak je odabrao rukomet - rekla je �ena, ali se nije upu�tala u daljnji razgovor. Priznala je da joj sport nikada nije bio posebno zanimljiva tema.Èim je Alen iza�ao iz knji�nice, Tina se povukla za jednu policu i mobitelom nazvala Melitu.- Bio je ovdje i pitao za tvoje filmove. Iznenadio me je jer ga nisam oèekivala. Jesi li ih uzela sa sobom? Mislim, iz kuæe tvojih roditelja?- Bila sam juèer kod njih, ali nakratko. Priznajem da se toga i nisam sjetila.- No dobro, jesi li ti uopæe zainteresirana za sve ovo?- Za �to sve ovo?- Ma molim te! Pa za film! Za njega!- Opet ti o tome?- A o èemu æu? Stvarno ti ne �elim biti posrednica! Ne mo�e� u nekog biti zaljubljena, dodu�e davno, i ostati slobodna kao ptica dok on slijeæe ovamo kao golub na granu...- Nemoj samo u pjesnièkom tonu. To ostavi za buduæu zbirku pjesama - rekla joj je Melita. Bila je, oèito, dobro raspolo�ena.74- Stvarno æe� postati usidjelica koja zavr�ava u laboratoriju i bra�nu - dodala je Tina podosta zajedljivo.- Onda me, za svaki sluèaj, danas predveèer nazovi i podsjeti na filmove. Zaista imam gu�vu na poslu. Kako je sve ono kod mojih roditelja, morat æu to potra�iti u nekoj kutiji, jer se ni�ta od toga veæ dugo nije gledalo. Morala bih èe�æe k svojima, sada æu i ja reæi u pjesnièkom tonu, da obri�em pra�inu sa svojih teniskih trofeja.- Eto, u �to se pretvori sportska karijera! I kod mene je slièno, samo �to imam znatno manje trofeja od tebe, pa i manje posla s brisanjem pra�ine - veselo æe Tina.- Oprosti, morat æu prekinuti, zovu me! - rekla je Melita i spustila slu�alicu. Ovaj

put nije spomenula da ju èeka kruh.Nakon duljeg vremena Alen je sjeo na terasu neke slastièarnice. U�ivao je u nekoliko vrsta sladoleda koji mu je poslu�en u velikoj staklenoj èa�i. Iako je dobro vidio ulaze dviju kladionica, i one u kojoj je bio prvoga dana, nije se odluèio na klaðenje. Bio je uvjeren da sada, u ovo doba dana, u njoj nema Tonija. Osobno za klaðenje nije bio zainteresiran, iako je upravo poèeo teniski turnir u Wimbledonu. Tog je poslijepodneva opet trebalo da snima, pa je sve vi�e mislio na posao. Iako je bilo vruæe, i ne ba� pravo vrijeme za klaðenje, vidio je da neki ljudi ulaze i izlaze iz kladionice. Pred onom u kojoj je bio prvoga dana opazio je dva mlaða mu�karca. Mo�da su bili ne�to stariji od njega. Jedan je izlazio, a drugi se spremao da uðe. Onaj koji je �elio uæi, zaustavio je svojeg prijatelja ili poznanika i pokazao mu listiæ naglasiv�i daje imao samo jedan proma�aj. Potom se blago udario po èelu. Iako ih Alen nije èuo, bio je uvjeren75da se upravo o tome radi, jer je sliène gestikulacije èesto i sam do�ivljavao, pa je èak i on nekom od svojih poznanika kod jedne pogre�ke obja�njavao da ga pri klaðenju sreæa nije mazila.Tog je poslijepodneva snimao uglavnom starije rekrea-tivce. Nije imao u planu da uveèer snima pod elektriènom rasvjetom.Kad se vratio kuæi, bio je veæ sumrak. Nakon tu�iranja pogledao je kasetu koju je dobio toga dana od oca, kako je èuo, netalentiranog tenisaèa. Uvjerio se da protagonist filma ba� i nije bio od onih koje je priroda podarila talentom za tenis. Nije znao �to bi od svega mogao uvrstiti u film. Ipak, bilo je nekih zanimljivih snimaka, koje se, dodu�e, nisu odnosile na igru, ali su govorile o izgradnji klupskog restorana.Kad je legao, razmi�ljao je o odgledanom filmu. Razmi�ljao je �to bi od toga ipak mogao uvrstiti u film, koji je ocu toga nekada�njeg igraèa zacijelo jako va�an, a da ne ponizi i ne uvrijedi glavnog junaka. Nije radio kritièki film o neispunjenim ambicijama. Isto tako nije �elio da ne�to ispadne groteska na tuði raèun. Poku�ao je naæi pravu mjeru, ali u tome nije uspijevao. Jo� ne.Unatoè sparini ljetne noæi uspio je zaspati. Odjednom mu se u snu pokazala lijepa, talentirana ljevoruka tenisaèica koja je sve vrijeme govorila da joj se vi�e ne igra ozbiljan tenis. Usto, nije bila odjevena u teniski dres, nego u bijelu kutu. Kad se na trenutak probudio, pomislio je �to bi na taj san rekli tumaèi snova.Tada je samo �elio zaspati opet, �to prije, da bude odmoran i spreman za novi snimateljski dan.76Kada se iduæeg dana, takoðer u rano prijepodne, Alen zaputio na snimanje, opet je na pribli�no istome mjestu, u pribli�no isto vrijeme, opazio istog djeèaka na biciklu. I opet je djeèak u ruci dr�ao pecivo koje je jeo, a na volanu bicikla takoðer je bila obje�ena vreæica iz koje je virila �truca kruha. Alenu je to izmamilo smijeh. Zakljuèio je da sada, za vrijeme �kolskih praznika, djeèak kao po nekom ritualu odlazi u pekarnicu. Iako je s dosta ambicija krenuo na snimanje, taj ga je simpatièan prizor oraspolo�io.Skrenuo je u ulicu koja vodi prema centru grada. Odluèio je najprije otiæi u knji�nicu uvjeren da æe toga dana dobiti snimke nekada talentirane tenisaèice, koja je noæas bila glavna junakinja njegovih snova. O njoj je veæ dosta slu�ao pa nije bilo èudno da mu je u�la u san. �elio je taj snimljeni materijal pregledati �to prije, kako bi ipak poèeo pisati scenarij.U�ao je u knji�nicu i pozdravio. Tina se ovaj put nije iznenadila; kao daje oèekivala njegov dolazak, ba� nekako u to vrijeme. Dvojica starijih mu�karaca èitala su novine. Nisu niti okrenuli glavu prema Alenu premda je pozdravio malo jaèim glasom.- Prièekaj samo trenutak - rekla mu je Tina i s mobitelom oti�la za jednu policu. Brzo je napisala poruku i vratila se dobro raspolo�ena unatoè tome �to je u knji�nici veæ bilo jako toplo.- Do�ao sam te samo pitati �to je s onim snimljenim materijalima? Jesu li mo�da veæ ovdje, kod tebe?- Neæu nepotrebno glumatati. Reæi æu ti da sam Meliti maloprije napisala poruku da doðe ovamo. Evo, ba� sam dobila odgovor u kojem mi javlja da sti�e za petnaestak minuta. Prièekaj. Morat æemo si i mi razmijeniti brojeve mobitela.

77Alen joj je htio dati svoj broj mobitela, ali je upravo tog trenutka u knji�nicu u�la djevojèica od dvanaestak godina.- Evo me ponovo kod vas! - rekla je djevojèica veselo, ali za svoje godine i samouvjereno, kao da se radi o pravoj mudrija�ici koju ni�ta ne mo�e smesti u njezinu sigurnom nastupu.- Veæ si ih proèitala, Helena? - upitala ju je Tina, ali ju dolazak mlade èitateljice nije iznenadio.-Naravno da sam ih proèitala. Nisu jako debele, a nisam ja kao jedan moj bratiæ koji èesto odlazi u knji�nicu, ali rijetko �to proèita do kraja. Ka�u da se samo pravi va�an da dosta èita - opet æe djevojèica mirno.Na to su se Tina i Alen, dodu�e tiho, ali od srca nasmijali.- I �to æe� uzeti danas? - upitala je Tina.- Prije nego ne�to izaberem, imam jedno pitanje.- Pitaj!- Kad ove godine, govori se da æe to biti ujesen, izaðe sedma knjiga o Harrvju Potteru, hoæete li je dobiti i na engleskom?Tinu je malo zateklo to pitanje, pa je nakon kraæeg razmi�ljanja odgovorila:- Jo� ne znam �to æe biti. U dosada�njim izdanjima, zna� i sama, nemamo primjeraka na engleskom.- Zato i pitam, jer bih tu knjigu voljela proèitati u originalu. A èula sam da ih neke knji�nice imaju i na engleskom.Alen je sa zanimanjem slu�ao taj razgovor. Uèinilo mu se da je djevojèica vrlo pametna za svoje godine.- Ako je sluèajno dobijete, onda æu je ja uzeti prva, jasno, ako mi je ostavite. Dogovoreno?78- Dogovoreno! - osmjehnula se Tina. - Obeæajem da æe tako i biti. A �to æe� danas uzeti? Hoæe� li sama ne�to odabrati ili ti treba pomoæ?- Ne�to æu uzeti za sebe. Mo�da Charlesa Dickensa. A djed me je zamolio da mu uzmem prvu knjigu...- Koju? - sa zanimanjem ju je prekinula Tina.- Naziv joj je "Fantomas". Veli da bi malo �elio ponoviti gradivo iz svojih mlaðih dana. Imate li te knjige?Dobro raspolo�ena, Tina je odgovorila u svom stilu:- Vidi se da je tvoj djed nedavno oti�ao u mirovinu i da je do�lo vrijeme kada se valja prisjeæati mladih dana.- Da, rekao je da æe ponovo proèitati neke knjige koje je nekad rado èitao. Spomenuo je jednog pisca koji je pisao0 Divljem zapadu.- Karla Maya? - upitala je Tiha.- Ne. Za njega znam. Nego... kako je ono rekao? Ba� se ne mogu sjetiti. A ka�u da imam jako dobro pamæenje.- Mo�da Zane Grava? - upitala je Tina.- Da. Upravo je njega spomenuo. Stvarno je bilo te�ko upamtiti ovo dugo ime i prezime.Opet je svojim komentarom, ovaj put samokritièkim, izmamila smijeh.- Imamo njegove knjige. Ba� je pro�li tjedan ne�to mlaði èitatelj od tvog djeda posudio knjigu tog pisca "Jahaèi rumene kadulje". A �to se "Fantomasa" tièe, idem pogledati gdje su te knjige, jer ih veæ jako, jako dugo nitko nije tra�io. Mislili smo da æemo ih morati otpisati, kao �to mnoge starije1 jesmo. Potra�it æu. Ide� li sa mnom? - upitala ju je Tina.- Idem - rekla je Helena i krenula za njom.Alen je sada razmi�ljao o knji�nici kao mjestu gdje se mogu susretati razni likovi, i da se, prema tome kakve knjige79èitaju, mo�e saznati kakav je tko i kakve su mu �ivotne preokupacije. Trenutne ili stalne. No, o tome mogu ipak pouzdano suditi samo dugogodi�nji djelatnici knji�nica.- Eto, ovdje su knjige koje �eli� uzeti. Zaista se ne sjeæam, otkako sam ovdje, da ih je netko uzeo. Dat æu ti, naravno, prvu - èuo se Tinin glas. Ubrzo su se ona i djevo

jèica vratile i do�le do stola s raèunalom, uz koji je stajao Alen.- Djed æe ba� biti zadovoljan - rekla je Helena i primila knjigu.- Moglo bi se reæi da je s ove knjige trebalo obrisati pra�inu - rekla je Tina kad ju je, staru i izlizanih zelenih korica, opet uzela u ruke, a zatim je pogledala kada je ona zadnji put posuðena. To se vidjelo iz datuma kada su se knjige izdavale na onaj stari, tradicionalan, naèin.- Kada je bila posuðena zadnji put? - znati�eljno je upitala djevojèica.- Rekla bih kada si ti imala dvije godine - odgovorila je Tina.- Nemam puno godina, ali je to ipak dugo vrijeme - rekla je blago. Nakon toga je i sama pogledala kada je netko zadnji put posudio knjigu koju je sada dr�ala u ruci. - Ipak se Dickens malo vi�e tra�i - zakljuèila je.Alenu je i dalje bio zanimljiv njihov razgovor, pa je sve vrijeme �utio. Razmi�ljao je o Tininu poslu koji gaje pomalo podsjeæao na njegov. Nekima izgleda dosadan, monoton, ali se u njemu mogu sresti mnogi razlièiti ljudi, pri èemu se lako otkrivaju njihove �ivotne sklonosti, razmi�ljanja, stavovi. Upravo ga je to podsjetilo na njegov posao, kada kod èitanja knjiga i tra�enja potrebnih podataka, pisanja scenarija, a osobito monta�e, sve to izgleda kao posao kojemu je najveæi saveznik samoæa. Samo snimanje i dru�enje80s ljudima svakojake dobi su�ta je suprotnost. Ne�to slièno kao �to je posao izdavanja knjiga.Helena je uzela obje knjige u ruke, zahvalila i iza�la.- Zanimljiva je ova mala. Prava mudrija�ica, zar ne? -upitao je Alen.- Upravo tako. Cijela je njezina obitelj zanimljiva.- Je li tko od njih igrao tenis? - upitao je gotovo spontano, opet oèekujuæi neku zanimljivu prièicu za film.-Ne, nije. Djed, onaj kojemu nosi knjigu, dobro je, ka�u, igrao nogomet. A amaterski dobro slika. Njezin otac dobro svira klavir, a majka pjeva u zboru. I to èesto solo. Znam da s tenisom nisu imali veze.- Naravno da ipak sve ne mo�e biti povezano s va�im klubom.Tada ih je prekinuo pozdrav. U knji�nicu je u�la Melita. Bila je odjevena u ljetnu haljinu, a preko ramena je imala torbicu. U ruci je dr�ala vreæicu. Ovo je Tinu iznenadilo, jer je bila nauèena da Melitu najèe�æe vidi u trapericama, koje su osobito isticale njezino skladno tijelo. Ipak je u haljini izgledala �enstvenije. Tina to nije �eljela komentirati, ne sada, ali je jedva èekala da joj poslije ne�to o tome i ka�e.Ovaj put su i dva starija mu�karca naèas prekinula s èitanjem novina. Osvrnuli su se na lijepu, dotjeranu mladu �enu, o kojoj su takoðer nedavno èitali.Alenova je prva misao bila da �ene, one koje rade u laboratorijima, makar bile i mlaðe, naprosto izgledaju drukèije. Njezina je, razmjerno kratka, kosa upuæivala na zakljuèak da ne pripada onima koje previ�e vremena trate na dotjerivanje pred ogledalom ili na èeste odlaske frizeru. A mo�da je to samo njezina praktièna strana jo� od sportskih dana?! I na nekim je dosada�njim starim snimkama vidio da je ta81lijepa ljevoruka tenisaèica kraæe kose. Brineta, kao �to je i sada. Iako se u njegovim snovima èinila nekoliko godina mlaðom, sada je bila jednako lijepa, a bez bijele je kute djelovala zrelije.Na snimkama ju je vidio u sportskoj opremi koja je i te kako otkrivala njezino skladno tijelo, no sada je izgledala kao prava dama. Nije mogao du�e razmi�ljati o njoj jer je do�la do stola.- Napokon - rekla je Tina veselim glasom i iz obièaja ih predstavila jedno drugom, premda je bila uvjerena da to uopæe nije potrebno.Alen je mladoj dami stisnuo ruku, ali je pazio da to ne bude niti preèvrsto, niti premekano. Takav je bio i njezin stisak.- Alen - rekao je i pogledao je u oèi, velike, smeðe, po boji sliène tamnijem medu.- Melita - odgovorila je i ona, pogledav�i ga takoðer u oèi, ali samo naèas, jer je brzo spustila pogled.- Ne bih �elio ispasti pametniji nego jesam, ali Melita na grèkom znaèi pèela. To znam jer sam nedavno snimao film o pèelarstvu pa sam, pripremajuæi scenarij, to proèitao u knjigama.- Istina, to o Melitinu imenu smo znale, no kako smo pametne koliko jesmo, ti i

treba da poka�e� da si pametan, mo�da i vi�e nego �to jesi! - rekla je Tina dobro raspolo�ena, kao da ga veæ jako dugo i dobro pozna.Melitu je to iznenadilo, iako je dobro poznavala svoju prijateljicu. Jer ona za takvo �to, sada, ovdje, nije imala hrabrosti.- Naravno, barem poku�avam pokazati da sam takav -Alen æe u istom stilu, pokazujuæi da prihvaæa Tinin naèin komunikacije.82- Da odmah ra�èistimo stvar. Alen i ja smo odmah pre�li na "ti", pa neka tako bude i s vama dvoma. Vjerujem da magistra nema ni�ta protiv.- Ma daj - Melita se osjeæala pomalo nelagodno, jer je znala da je Tina Alenu veæ dosta toga naprièala o njoj.- Tako je. U zadnje tri godine, otkako si se dala u taj magisterij, na druge stvari, osim na znanost, gotovo i ne misli�.- Pustimo to - odmahnula je Melita rukom i nastavila: - U ovoj su vreæici jedna video kaseta i dvanaest originalnih filmova, koje je nekada snimao moj stric. Filmovi traju kratko.- Da, svaka rola ne�to vi�e od tri minute. Nikada nisam snimao takvom kamerom, jer sam se od poèetka poèeo koristiti digitalnom. Ipak sam presnimio dosta takvih filmova na kasete i DVD. Inaèe, takvi su filmovi, ka�u, u ono vrijeme bili mali luksuz, a razvijali su se ili u Austriji ili u Njemaèkoj.- Da, stric ih je slao u Njemaèku.- Vjerujem da i vas dvije �elite da ih presnimim na DVD.- Upravo tako. Rekla sam ti da mi presnimi� ono s ujakove kasete. Mo�e� dodati i sav ovaj materijal.- I ja bih to voljela! - rekla je Melita.- Naravno - odgovorio je Alen.- Spomenula si daje na projektoru tvog strica pregorjela lampa. A tko æe i gledati filmove u staroj tehnici kao �to smo ih gledale kad smo bile djevojèice. Kako bilo da bilo, evo, u toj je vreæici pohranjena jedna karijera koja je obeæavala - dodala je dobro raspolo�ena Tina.Pratila je pritom kako su se iskrile Melitine oèi, premda joj je, sve ovo vrijeme pogled bio spu�ten kao u srame�ljive83djevojèice. �eli li ona samo djelovati suzdr�anije, osobito nakon prekida zadnje ljubavne veze, pa je postala kritièna prema svemu �to bi mogao biti makar samo nagovje�taj neke nove veze. Tako je prosuðivala Tina, no ipak je primijetila Melitin ne�to drugaèiji pogled. Tina je dobro znala kako Melita mo�e biti le�erna, duhovita i dru�tvena, ali je njezin pogled rijetko pokazivao da joj je u prisustvu neke osobe osobito ugodno, da joj srce br�e kuca. A upravo je sada bio takav trenutak. Obradovalo ju je �to je ba� tako sa srcem njene �ivotne prijateljice.- U ovoj je vreæici i tvoja karijera - oglasila se Melita nakon kraæe �utnje.- Moja je ionako bila malo pa nikakva - rekla je Tina, ali kao da pritom nije uputila kritiku samoj sebi.- Nemoj tako!- Ma �to nemoj?! Ionako sam se uz tebe samo �lepala. Da nisam, ne bih osvojila sve one turnire u paru. No dobro, barem su me u igri parova smatrali dobrom igraèicom -opet æe Tina u svom stilu.- To si i bila, pa ne mora� ba� toliko govoriti protiv sebe - rekla joj je ozbiljno Melita, a tada se obratila Alenu: - A �to se tièe samih snimaka, nadam se da æe se naæi barem ne�to zanimljivo.- Naravno da æe se naæi. Veæ sam ne�to vidio na snimkama koje mi je dao Tinin ujak i...- Zna� tko? - prekinula ga je Tina, nasmijala se i nastavila u istom tonu: - Kasetu je dao i Igorov otac. Neka se ne�to naðe, valjda od sjajne karijere njegova sina. Rekla sam ti juèer, Alene, da æe biti velika stvar ako izvuèe� ne�to iz tih snimaka, osobito ako je snimljena samo njegova igra. �to ti, Melita, misli� o tome? - upitala ju je Tina tonom84kakvim su nekad i razgovarale kada je valjalo komentirati igru nekoga klupskog èlana.- No dobro, ba� nije bio veliki talent, ali �to se mo�e... Alen je odmah osjetio Melit

inu suzdr�aniju reakciju. Zato je i sam poèeo u istom tonu:- Kao �to smo, Tina, nas dvoje veæ konstatirali da se iz svake knjige mo�e izvuæi ne�to korisno, to vrijedi i za film. Ne znam, sada æu ipak malo mudrovati, jeste li vas dvije èule za jednog redatelja, uglavnom povijesnih spektakala iz sredine pro�loga stoljeæa, koji se zvao Cecil de Mille. On je, izmeðu ostalog, re�irao "Deset zapovijedi" s Charltonom Hestonom u ulozi Mojsija. Taj je redatelj rekao neka mu netko poka�e bilo koju stranicu Biblije i on æe prema njoj snimiti film. Tako se, mo�da ipak, i iz snimaka na kojima je i va� prijatelj po tenisu mo�e ne�to izvuæi, kao zanimljiva ili barem korisna crtica za film.Ove su njegove rijeèi pomalo iznenadile obje mlade �ene. Nisu se nadale da æe im reæi ne�to takvo o jednom redatelju iz pro�log vremena, pa im je postalo jasno da on prati film pa�ljivije od prosjeènog gledatelja.- Sad si nas, mene osobito, spustio na zemlju - rekla je Tina umjerenijim tonom, jer joj je ne�to govorilo da je on veæ vidio snimke na kojima igra Igor, i zacijelo na�ao barem djeliæ zanimljivog materijala za buduæi film.- Nije mi to bila namjera. Ali stvarno mislim ono �to sam rekao, no jo� nisam poèeo pisati scenarij. Mislim da æe to uslijediti kad pogledam snimke ovog �to je u vreæici - rekao je veselijim tonom. - Ipak æu vam reæi jo� dvije misli, pa me nakon toga mo�ete proglasiti umi�ljenim pametnjakoviæem.- No, da te èujemo, pametnjakoviæu! - obratila mu se Tina isto tako le�ernim tonom, �to je opet iznenadilo Melitu.85Ona nije niti pomi�ljala da mu sada ka�e ne�to takvo, ali joj je bilo jasno da Tina govori tako zato jer je potpuno nesputana u odnosu prema Alenu. A i inaèe je uvijek bila nagla�eno neposredna u ophoðenju s ljudima.- Genijalan je Michelangelo, na pitanje kako je uspio iz mramora onako èudesno isklesati svog Davida, odgovorio da je on veæ bio u njemu, pa je samo trebalo odbaciti vi�ak kamena. Ne, nemojte misliti da i ja mogu ne�to slièno kada je u pitanju film...- A jo� jedna mudra misao? - prekinula ga je Tina.- Poljski je knji�evnik Sienkiewicz naglasio kako je uloga romana da krijepi du�u. To bi se moglo reæi za svaki oblik stvarala�tva. Nekome je �ivotni ili stvaralaèki cilj iz svega izvuæi vi�e lo�eg, a nekima vi�e onog dobrog. Dakle, nastojat æu iz svih dobivenih snimaka za jedan prigodan film izvuæi ono �to mislim da æe biti dobro, a gledatelji æe ocijeniti koliko sam uspio. Toliko o tome!Pogledao je Melitu u nadi da ga ba� ona, zbog nekoliko spomenutih mudrih izreka, neæe proglasiti pametnjakoviæem. Ali, ruku na srce, ba� je pred njom �elio ostaviti bolji dojam. Nije uopæe za�alio �to se malo i pravio va�an. No, nije joj �elio reæi da mu je ba� ona noæas bila u snu.- A koliko se starijeg materijala, mislim u postocima, obièno koristi za takav film? I koliko æe ovaj trajati? - upitala je Melita.- To me pitao i Pjer. Film æe trajati oko pedeset minuta, a najèe�æe se koristi desetak posto starog snimljenog materijala. Dakle, trajat æe kao jedno produ�eno nogometno poluvrijeme. Nadam se da film neæe biti tako dosadan kao �to su neke nogometne utakmice. Ipak, �to se starih snimaka tièe, nema pravila. Vidjet æu. Vidjet æete, uskoro. U filmu koji sam nedavno zavr�io tema je bila nogomet.86- Vi�e se niti ne sjeæam kada sam u miru pogledala neki dokumentarni film, a prije sam ih rado i èesto gledala -rekla je Melita.- �to mo�e� kada si tako zaposlena da vi�e nema� vremena niti za razonodu, èak niti za rekreativni tenis. Ostao ti je samo onaj tvoj aerobik dvaput tjedno - rekla je Tina kako bi Alenu opet ne�to otkrila iz �ivota svoje prijateljice.U njezinu je tonu bilo malèice ironije, ali je upravo tako, neuvijeno, u posljednje vrijeme govorila i Meliti samoj.- �to bih sada trebala reæi? - upitala je Melita.- Bolje da ne ka�e� ni�ta. Sve �to sam rekla, toèno je -opet æe Tina kao da sve konce dr�i u rukama. Svakako je �eljela otkriti kakav to nevidljivi fluid spaja ovo dvoje koji nisu bili ni pribli�no tako le�erni kao ona.Alen se osjeæao ugodno, no pogledao je na sat i shvatio kako je do�lo vrijeme da krene prema teniskom centru, jer su mali polaznici teniske �kole zacijelo veæ poèeli s ob

ukom.- Bilo mi je drago i ugodno s vama, ali èeka me posao u teniskom centru. Moram krenuti ako �elim na vrijeme dovr�iti film.- Javi nam hoæe li biti �to od tih snimaka. I nemoj me potpuno izrezati. Valjda sam i ja odigrala neki potez koji vrijedi vidjeti - rekla mu je Tina.- Kako si igrala, tako je to zabilje�ila i kamera - rekao joj je kad je veæ bio pred vratima, ali je odmah pogledao Melitu. Onda se opet obratio Tini: - No, nemoj se bojati! Ako treba, i za tebe æe se naæi olakotne okolnosti.Nije �elio komentirati jednu Gogoljevu misao o licu i ogledalu; ipak se nije htio pokazati previ�e naèitanim, va�nim...87Tog je trenuta u knji�nicu u�la starija �ena. Da im je i �elio reæi ne�to osobnije, sada vi�e nije bio trenutak za to.Odlazeæi, Alen je razmi�ljao o Meliti, o tome kako od onog vremena, prije devet godina, mo�da nije dobila niti jedan suvi�an kilogram, ali ga nije niti izgubila. To æe jo� bolje usporediti kad pogleda njezine filmove na kojima je, kako mu je reèeno, o njoj dosta snimljenog materijala. Maloèas je vidio lijepu, mladu �enu, ali je isto tako jedva èekao da odgleda dobivene snimke koje je nosio u vreæici i daju vidi kao nekada�nju igraèicu. Odvezao se u teniski centar.Kad se starija èlanica knji�nice izgubila iza jedne police, Tina je to jedva doèekala i poèela:- Ma vidi ti zavodnice! U ovoj te haljini, ili nekoj sliènoj, nisam vidjela veæ jako dugo. A i ovo blago na�minkano lice! Ba� i nisi tako naivna! Da ti pogled nije bio stalno uprt u pod, rekla bih da si prava namigu�a.- A eto, takva sam! - napokon æe Melita le�ernije, jer je za vrijeme Alenova prisustva bila sve drugo, samo ne takva. Tada je upitala: - Zar nisi prema njemu bila preslo-bodna? Osobito kad je rekao ono za moje ime?- Morala sam se uvjeriti prihvaæa li �alu na svoj raèun. Shvatila sam daje dovoljno pametan i da u tom smislu nema kompleksa. A takva si i ti. Eto, o svemu ja mislim.- I �to jo� ka�e� uz ono da je, kao i mi, deset godina stariji? Znaèi, ne èini ti se da je samo jedna od onih samodopadnih sportskih faca.- Ne! Definitivno ne! Osjeæam po svemu da biste bili pravi par. Mo�da se sve odvija samo deset godina kasnije. A mo�da to i nije lo�e. Zreliji ste, s nekim �ivotnim iskustvom.88- Nemoj pretjerivati. Ionako je vi�e govorio o poslu.- Bez puno filozofije, nikad nije kasno za ono �to se nekada, iz tko zna kojih razloga, nije ostvarilo. No sada vi�e nema nikakvih zapreka.- Istina, èini mi se da ga i ja veæ du�e poznajem.- Naravno da ga pozna�. To su one neobja�njive stvari kad nam se èini da nekoga poznamo jako dobro, a zapravo ga tek upoznajemo. To nije bezvezna stvar. Zapravo, oduvijek ti se sviðao. I vi�e od toga! I to je to.- Nemoj me dovoditi u neugodnu situaciju kao da sam tinejd�erka. I to ona mlaða.- Posve sam sigurna da barem ja poznajem sve vrste tvojih pogleda, a oni mnogo govore. Znam onaj kada si vesela, kada si tu�na, kada si bezbri�na, pa zami�ljena, kada ti je ne�to jednostavno drago. A jedan od tvojih pogleda, dodu�e vrlo rijedak, kada ti èudesno zaigraju i zabljesnu oèi, vidjela sam upravo danas. Bio je to onaj pogled koji se spontano �eli prikriti. Zato si najvi�e vremena i gledala u pod. Ipak je bilo jasno da ti je jako drago sve ono �to se odvija oko tebe. I da te razgaljuje.- Zaista æu pocrvenjeti kao da me grije otvorena vatra u pekari.U taj je trenutak jedan od starijih èitatelja zaka�ljucao i dao im na znanje da povremeno ipak govore preglasno unatoè trudu da ne bude tako.- Imam jednu ideju, ali prièekaj dok ne ode ona èitateljica. Vidim da upravo ide prema nama. Nadam se da ima� jo� malo vremena.- Imam malo.- Naravno da ima�, ipak si ti...- Ne pretjeruj.89�ena je do�la s dvije knjige. Kad je Tina u raèunalo uvela zamjenu knjiga, �ena je rekla da je tu jako vruæe i brzo je oti�la iz knji�nice.

- Da pogledamo preko zaslona raèunala neke stare dnevne novine?- Na �to misli�? - upitala je Melita, jer nije znala kakva je to Tinina ideja.- One kada mu se dogodila nesreæa.- Neka bude. Toliko vremena jo� imam.- Naravno da ima�. Ti sve osmi�ljava�, a drugi po tim zamislima, tim tvojim receptima, pripremaju sastojke, a onda ih opet neki drugi mijese i peku.Tina je to èe�æe spominjala kad se govorilo o Melitinu poslu, ali je uvijek pokazivala da ga izuzetno cijeni, kao �to je jako cijenila i svoju prijateljicu.- Zna� li kada je to bilo? - upitala je Melita kad je Tina elektronskim putem otvorila stranice dnevnih novina koje su ih zanimale.- Naravno da znam. Dan nakon toga prvi put smo pobijedile u paru na malo jaèem turniru i dobile solidniju novèanu nagradu. A ti si, na�alost, poslije izgubila u finalu.- Da, sjeæam se da je bilo tako.Tina je brzo prona�la stranice koje su ih zanimale.Njih su se dvije tog vremena rado sjeæale, ali je ono bilo te�ko za sporta�a koji je bio u usponu svoje karijere.Na zaslonu se pokazala velika fotografija ko�arka�a koji le�i na parketu okru�en svojim suigraèima, ali i igraèima protivnièke ekipe. Na njegovom se licu vidio bolan izraz, �to je ukazivalo na èinjenicu da se radi o velikoj boli i o te�koj ozlijedi.- To lice zaista govori sve - rekla je Tina.90A tada je Melita iznenaðena povisila glas:- Vidi!!! Vidi!!!Opet se jedan od starijih èitatelja zaka�ljao, a one su se malo zastidjele �to se pona�aju kao da su nekih desetak godina mlaðe.- Vidim! Vidim! Jadan. Sigurno je osjeæao stra�nu bol. Pa vidjele smo kako mu je izgledao gle�anj. I gledatelji i svi igraèi oko njega na parketu imaju prenera�ena lica.- Da, ali pogledaj ova tri lika! - pokazala je Melita na drugi plan fotografije prema gledali�tu.U mno�tvu gledatelja, koji nisu bili zakriveni tijelima ko�arka�a, u èetvrtom redu tribina, vidjele su se dvije mlade djevojke. Melita je s oba dlana dodirivala svoje obraze, a Tina je takoðer imala zgrèeno lice. I Pjerovo je odavalo slièan izraz.- Ovo je zaista èudna podudarnost - rekla je Tina, a onda, nakon kraæe �utnje upitala: - Misli� li da bi mu to trebalo pokazati?- Ne mo�emo znati kako bi reagirao. Mo�da jednom. Kad budemo vi�e znale o njemu. Ti mora� saznati vi�e. Ipak samo umi�ljamo da ga poznamo.- Rekle smo da nam se tako èini, no ne�to mi ipak govori da æe� ga ti zaista bolje upoznati. To zapravo ovisi o tebi, jer sam ja udana �ena... Ova tvoja haljina oèito govori da jo� ima� �anse. Ionako mo�e� birati...- Prestani - rekla je Melita i nenamjerno pogledala prema dvojici starijih èitalaca, od kojih je jedan ovaj put samo blago odmahnuo glavom.Zatim su pogledale i sportske stranice istih novina iz dana nakon toga, nakon finala. Vidjele su nevelik tekst o turniru na kojem su one pobijedile u paru, a Melita izgubila91u pojedinaènoj konkurenciji. Ali njihove, ni zajednièke ni pojedinaène, fotografije, nije bilo.I ba� kad se Melita spremila da izaðe, u knji�nicu je u�la jedna mlaða èlanica.Tina je svojoj prijateljici samo dobacila:- Idi! Èeka te kruh!Bilo je to, kao èesto puta, umjesto obostranog pozdrava.Istog predveèerja Alen si opet nije mogao dopustiti izlazak u grad. �elio je, i morao, odgledati dobiveni snimljeni materijal.Najvi�e se na filmovima vidjela simpatièna djevojèica. Na prvom je filmu lijevom rukom nevjesto prebacivala lopticu preko teniske mre�e. S druge je strane bio vitki igraè u kojem je prepoznao Pjera. Zakljuèio je daje sada barem petnaestak kilograma te�i. Pjer nije bio osobito vje�t s reketom, ali je i to bilo dovoljno da se nekoga uèi i nauèi teniskim poèecima. Na kasnijim se snimkama vidjelo kako je ta djevojèica rasla i teniski napredovala, pa i onda kada je pobijedila na prvom turniru za najmlaðu s

tarosnu dob, upravo na tom teniskom terenu. Vidjela se i njezina pobjeda na veæem turniru, odr�anom na drugom teniskom terenu. Pobjeðivala je vi�e puta, �to u pojedinaènoj konkurenciji, �to u igri parova. U paru najèe�æe s Tinom. Vidjela se i deseta obljetnica otvorenja teniskog centra. Tom je prilikom takoðer pobijedila stasita i lijepa ljevoruka tenisaèica. I to je bilo gotovo sve �to ju je prikazivalo kao igraèicu.Na snimkama su bila jo� neka lica koja je Alen ovih dana viðao u teniskom centru, ali ga je posebno radovalo �to se vidjela izgradnja prva dva teniska terena, zatim teniskog92zida, ostalih terena, i klupske prostorije s restoranom. Èak je sve bilo snimljeno razmjerno kvalitetno s obzirom na to �to je kori�tena stara tehnika "super 8". Najèe�æe je bilo snimano kamerom na stativu, tako da slika nije drhtala, �to je inaèe gotovo neizbje�na znaèajka takvih amaterskih snimaka. To ponekad i smeta, pogotovu ako gledatelj zahtijeva kvalitetniju snimku.Posljednji je film bio snimljen prije ne�to manje od deset godina, upravo u vrijeme kad se on poku�avao vratiti ko�arka�kim terenima. Sjetio se opet kobne utakmice. Znao je da je bila snimljena po narud�bi njegova kluba, zbog kasnijih analiza, ali on tu snimku nikad nije �elio pogledati.Kad je pregledao snimke nadarene mlade igraèice i dogaðaje oko teniskog centra, postalo mu je jasno daje upravo to ono �to mu treba, da æe ipak vi�e toga moæi iskoristiti za buduæi film. Sada je mogao pripremati poèetne kadrove filma. Bit æe to poèetak izgradnje teniskih terena. Film æe zavr�iti maketom koju je vidio u Pjerovu uredu. To su bile njegove zamisli, i scenarij mu se sam od sebe poèeo vrtjeti u glavi. �to æe se sve izmijeniti, dopuniti, izbaciti, vidjet æe kad snimi sve �to namjerava, no bilo je jasno da ima dovoljno graðe za pisanje scenarija. Tekst æe proèitati njegov dobar poznanik i stalni suradnik, spiker lokalne radiopostaje, èiji je ugodan bar�unasti glas, po mnogima, naprosto bio stvoren za takvu vrstu filmova. S njim je Alen veæ dogovorio suradnju i za ovaj filmski projekt.Kad je poslije ponoæi legao na spavanje, u sobnom su mu se mraku poèele slagati slièice buduæeg filma. Znao je da æe lak�e pisati scenarij na prazan papir. Ponekad ga je. zaista radovala ta lakoæa stvaranja, premda je cijeli posao zahtijevao i trud i vrijeme, pa i odricanja u osobnom �ivotu. Nedavno mu je jedan poznanik prigovorio da se odrièe svog93osobnog �ivota kako bi mogao snimati tuðe �ivote. I sam se s vremena na vrijeme pitao je li to doista tako. Odgovor se nametao sam o sebe. Bila je to spoznaja daje ljepota pojedinaènog �ivota upravo u onome �to nas raduje. A on je svoj posao najèe�æe radio s velikom predano�æu i ljubavlju.Iduæeg je jutra Melitu na poslu doèekala radosna vijest. Potvrðeno je da æe uskoro biti gotovi kalupi za novu vrstu peciva, koje je takoðer bilo plod njezinih zamisli, ali je ona to èuvala kao veliku poslovnu tajnu. Ovaj je put dala zanimljivu i simpatiènu ideju i za oblik tog peciva. Trebalo bi da ima oblik i velièinu teniske loptice. Vjerovala je da æe ljudi opet biti zadovoljni, kao �to su dosad bili zadovoljni svim vrstama pekarskih proizvoda njezinog poduzeæa. Osobito su voljeli proizvode koje ona osmi�ljava. To ju je jako radovalo. No mnogi su u poduzeæu bili uvjereni da æe to novo pecivo ipak najvi�e obradovati djecu.- Jesi li smislila kako æemo ga nazvati? - upitao ju je direktor kad je sa suradnicima bio na kratkom poslovnom sastanku.- Svoju sam ideju veæ rekla. No to bi trebao biti zadatak na�e propagandne slu�be. Iskreno, mislim da moja ideja nije tako lo�a.- Ionako je to gotovo u cijelosti tvoj proizvod, pa æemo ga i nazvati po tvojoj zamisli - opet æe direktor koji je bio jo� od mladih dana dobar prijatelj njezina oca. Bili su i èlanovi istoga atletskog kluba u gradu u kojem su studirali.I dok je Melitin otac tada bio sprinter s razmjerno dobrim rezultatima na republièkoj razini, sada�nji se direktor tada94bavio bacaèkim disciplinama, kopljem i diskom, no bez veæih ambicija jer se smatralo da se u skromnim uvjetima, kakvi su tada bili u njihovu klubu, i ne mo�e postiæi vi�e. A kad je jednom, naravno nehotice, na treningu kopljem pogodio u rame svog klupskog kolegu, ubrzo je prekinuo s aktivnim bavljenjem atletikom. I premda nije b

io poznat po nekim zapa�enijim rezultatima, zauvijek je ostao upamæen kao bacaè koplja koji je klupskog kolegu pogodio u rame, �to je tada bilo objavljeno i na novinskim stranicama. Zapravo, samo ga je okrznuo kopljem, ali se pretjerivalo u preprièavanju tog dogaðaja, a on je, sreæom, zavr�io bez posljedica.On je kao direktor prvi predlo�io da njihovo poduzeæe bude glavni sponzor teniskog kluba, jer je od samog poèetka povremeno rekreativno igrao tenis, s napomenom da je taj sport lijep, a nije opasan. Iako je i on, poput mnogih, bio jako iznenaðen kad je Melita prekinula aktivno igranje tenisa, bilo mu je drago �to se odluèila za profesiju kojom se on ponosno bavio.Njegov je otac bio pekar jo� od osnivanja tog poduzeæa prije gotovo pedeset godina. I nikad, volio je isticati, nije bio tako sretan u �ivotu kao u onim djeèaèkim danima kad bi otac s noæne smjene do�ao kuæi i donio za njihovu �este -roèlanu obitelj �trucu toplog kruha. Isto mu je bila velika radost kad je u tim djeèaèkim danima s prijateljima iz ulice u noæi dolazio do pekare u kojoj su ljudi u bijelim majicama kratkih rukava i crvenih lica na onaj starinski naèin, rukama, mijesili kruh. Nije on s prijateljima dolazio zbog gladi, veæ zbog svih onih djeèaèkih nesta�luka koje skriva tama, a ponekad bi ih ispunila i ona idilièna slika mije�enja tijesta, zbog koje je cijela èetvrt èudesno mirisala po onome �to se zove kruh na� svagda�nji. Djeca su èula da tako govore95njihovi stariji: bake, djedovi, roditelji u svojoj molitvi, pa su neka od njih i sama nauèila da je kruh ipak u �ivotnoj svakodnevici jako, ustvari neprocjenjivo, va�an. Tada bi, bez obzira na to je li njegov otac radio u noænoj smjeni ili ne, djeca dobila ne�to upravo peèeno. To bi podijelili meðusobno kako to samo djeca znaju.U tom se poduzeæu zaposlilo vi�e njegovih vr�njaka, ali je on postigao najvi�e jer je dosta mlad imenovan direktorom, i to je ostao do danas. Postao je i va�na osoba u njihovu gradu, bez koje se, tako se èinilo mnogima, nisu mogle dogaðati va�nije stvari. Unatoè tome, on je zaista uvijek iskreno pomagao ljudima, pa je stoga, inaèe jednostavan i otvoren, bio omiljen i cijenjen.- Dobro da je donesena odluka o imenu peciva i prije nego �to je poèela proizvodnja - rekao je bliski direktorov suradnik i èesti teniski partner u igri parova.- Za�to to ka�e�? Pa jo� neæemo s njim u prodaju. Predstavit æemo ga na dan poèetka "Ljeta u gradu". To smo se dogovorili!- Da, ali me je to podsjetilo na roðenje mog prvog djeteta.- A kakve to veze ima?! - upitao ga je direktor, ali svojim poznatim le�ernim tonom, kako je to uobièajeno kad razgovaraju prijatelji ili kolege koji se dobro sla�u.- �ena i ja smo, dakle, �eljno oèekivali prvo dijete, a kada je sinèiæu trebalo dati ime, bili smo zateèeni i u velikim dvojbama. A imali smo, naravno, puno vremena.- A jesi i dao usporedbu, svaka èast! - opet æe direktor. - Tako razmi�lja� i kad igramo tenis. Dok ti smisli�, ode poen.Bila je to jo� jedna duhovita direktorova dosjetka, u njegovu simpatiènom stilu.96- Zar ne izgledamo svi kao da uskoro iz peæi treba izaæi ne�to iznimno va�no, osobito kad je oblik peciva u pitanju - rekao je taj zaposlenik.- Opet si dao pravu usporedbu! No dobro, to i jest prilièno va�na stvar, kao uostalom svaki na� proizvod - rekao je direktor i nije hinio la�nu skromnost.- Upravo to i mislim - potvrdio je isti suradnik.Melita je jedva je èekala da pecivo bude peèeno u kalupima koji samo �to nisu stigli. Hoæe li pritom ono zaista izgledati poput teniske loptice, a osobito hoæe li biti takve i one nepravilne crte na njoj. Melita je pomalo strepila. Zbog toga je s nestrpljenjem èekala da kalupi budu gotovi, jer æe se tek tada vidjeti je li njezina ideja uspjela u cijelosti. Za okus su veæ svi u poduzeæu, koji su ga probali, napomenuli da æe biti poseban, ali dobar.Kada je predlagala naziv peciva ili kruha, ne prvi put, neki su joj rekli da bi se ona, zacijelo, dobro snalazila i u komercijalnim vodama. Ali nju ne�to takvo nije zanimalo. Priznala je da joj godi �to su je nedavno proglasili neokrunjenom "kraljicom kruha", makar su joj neki u �ali rekli daje ona "kraljica pekarica". Za nju je to bila golema èast, ostvarenje njezine mladenaèke �elje da bude dobra u svojoj �ivotnoj profesiji. A ona se njome zaista ponosila.Ali kako je ovih dana saznala da æe se i prikazivanje teniskog filma odr�ati istu veèer kao i predstavljanje novog peciva, nije mogla ne misliti i o tome. Zato je naj

vi�e razmi�ljala o Alenu. Je li pogledao snimljeni materijal koji mu je ona dala. I �to misli o njoj kao igraèici. Hoæe li ne�to od toga poslu�iti za film, ne samo zbog nje, nego zbog svih onih kojima klub ne�to znaèi, kao �to je i njoj znaèio kad je bila djevojèica i u tinejd�erskoj dobi. A tog se vremena s rado�æu sjeæa po mnogim lijepim stvarima. Mislila je na97Alena, onog koji joj se sviðao kada je bila u ranoj mladenaèkoj dobi. Sada joj se uèinio zanimljivom osobom, a nekad je u njemu vidjela samo zgodnog ko�arka�a èiju je igru samo donekle poznavala. �to on misli o njoj, zasad nije mogla znati, niti je bilo vrijeme da vi�e razmi�lja o tome. Sada ju je èekao posao; peciva, kolaèi, kruh.Jedino na �to je Alen mislio kad se u kasno poslijepodne vraæao sa snimanja bilo je da se istu�ira i odgleda toga dana snimljeni materijal. Posebno ga je radovalo �to je prijepodne, iznenada i nakratko, pao ljetni pljusak, pa su djeca smje�tena pod teniski balon, gdje je nastavljena njihova teniska �kola, sve do trenutka kad su se osu�ili zemljani tereni. Sve je to, naravno, snimio. I bilo je oèito daje samo jedan teren ispod balona, zbog takvih okolnosti, premalen, i da je izgradnja velike dvorane potreba samoga kluba i teniskog centra.Vozio se cestom s koje se vidjelo �kolsko igrali�te. I dosad je, onako u prolazu, viðao da na njemu djeèaci igraju mali nogomet, ali na travnatom terenu. Sada mu je pozornost privukla nazoènost veæeg broja gledatelja, �to inaèe nije bilo uobièajeno za takvu vrstu utakmice. A igrali su djeèaci, osmo�kolci, koji nisu bili odjeveni u "slu�benu" sportsku opremu, ali su kod jednih prevladavale majice tamnijih, a kod drugih svjetlijih boja.Pribli�io se obli�njem parkirali�tu nedaleko od tog igrali�ta i zaustavio auto. Primijetio je djeèaka, kojemu je, procijenio je, bilo oko dvanaest godina, a koji je izvanredno vje�to baratao loptom. To ga je ponukalo da izaðe iz automobila i odgleda bar dio te utakmice, jer nije imao puno vremena. U gledali�tu je, uz mlade i djecu, bilo i starijih98ljudi. Brzo je shvatio da se radi o utakmici izmeðu dviju ulica iz iste gradske èetvrti. O tome je, o nogometnim utakmicama djeèaka iz ulica, puno slu�ao od svog oca, u èije su vrijeme one bile lijepa tradicija. Alen ne�to slièno nije do�ivio. Pa i za ko�arka�ke utakmice, kad je bio djeèak, nisu postojala takva mjerila za sastavljanje ekipa. Vladalo je pravilo "tko doðe na igrali�te, dobro doðe". Ipak, njegovi susreti s prijateljima iz mladosti bili su lijepa navika, ali se o tradiciji, koja se nastavlja iz generacije u generaciju, nije moglo govoriti. U ko�arka�kim se igrama na �kolskom igrali�tu vi�e radilo o dogovoru klapa ili prijatelja, ali bez ustaljenih navika, kakve su prevladavale u vrijeme njegova oca, kad se iskljuèivo igrao mali nogomet. Ili ne�to izmeðu velikog i malog. Tada je bilo nepisano pravilo, pripovijedao mu je otac, da nitko ne mo�e uæi u ekipu ako nije �ivio u toj ulici. Sada je Alen shvatio da gleda slièno.Ipak mu je najvi�e pozornosti privukao djeèak koji je odskakao po nogometnoj vje�tini.Alen je do�ao do starijeg mu�karca koji se malo udaljio od ostalog dijela gledateljstva i pozorno pratio ono �to se dogaðalo na travnatom terenu, na kojem su golovi bili postavljeni po �irini nogometnog igrali�ta.Pozdravio je tog èovjeka, a kad mu je on odgovorio, Alen ga je znati�eljno upitao:- Tko je onaj mali �to onako vje�to vodi loptu i dribla, a nije sebièan?Èovjek ga je pogledao samo na tren, a onda se usredotoèio na ono �to se dogaða na travnjaku. Mirno je odgovorio:- Tomica! Ne stanujem ni u jednoj od ulica iz kojih su ovi djeèaci, ali dolazim pogledati upravo te njihove utakmice, osobito kad neki djeèak dobro igra. A Tomica je,99svakako, najtalentiraniji klinac kojega sam ikada gledao na takvim utakmicama. I u moje su se vrijeme igrale utakmice meðu svim ulicama iz odreðene èetvrti. Kod ovih je klinaca to tradicija iz vremena njihovih djedova i oèeva. I, sreæom, jo� traje, jer to je danas ionako rijetkost.- Mali je jako dobar - rekao je Alen.- Ma �to dobar! Sjajan! Nekad se za talentiranog djeèaka, pa i uz pretjerivanje, govorilo daje novi Pele, kasnije novi Maradona, a ovaj bi Tomica, prema takvim krit

erijima, mogao biti novi Ronaldinho, ili recimo onaj mladi Messi.-1 desna i lijeva mu je noga jednako kvalitetna. Ima izvrstan pregled igre, uspjele pravovremene asistencije, vje�t dribling. A nije ni neborben, �to kod tako nadarenih igraèa zna biti mana. Uoèljive su i odlike voðe.- Da, u dvanaestoj je godini. Otkako je poèeo igrati za svoju ulicu, ovi drugi se ba� nisu osladili pobjedama, makar za njih, kao �to se vidi, igraju dva-tri igraèa barem nekoliko godina starija - rekao je mu�karac i tek onda bolje pogledao Alena. Odmjerio ga je, jer mu je bilo èudno �to ovaj mladi neznanac gleda utakmicu djeèaka dviju ulica. - Jeste li vi menad�er? - upitao ga je.- A ne, nisam - odgovorio je Alen.- Da, izgledate premladi za menad�era. Tomicu su veæ do�li pogledati menad�eri iz veæih klubova. Brzo se proèulo o njegovoj nadarenosti. Imao sam i ja nekakvih razgovora s tim u vezi. No, èeka se pristanak, ili blagoslov, ako se tako mo�e reæi, njegove majke da slobodno ode. Ona �eli da ovdje zavr�i barem osnovnu �kolu. Nego, vidim da se razumijete u nogomet. Igrate li ga?- Ne. Igrao sam aktivno ko�arku. Sada je igram rekrea-tivno, a samo povremeno zaigram i mali nogomet - odgovorio je Alen i pomislio kako mu napokon netko u ovom100gradu ne spominje njegovu aktivnu ko�arka�ku karijeru, i razlog njenog preranog prekida. Kao da mu je to naèas povrijedilo onu nekada�nju sportsku sujetu.- Onda ste igrali "plejmejkera". Sto biste drugo s ovih, rekao bih, metar i osamdeset - rekao je èovjek.- Naravno - odgovorio je, ali nije spomenuo da ima jo� dva centimetra vi�e, jer to u tom trenutku nije bilo va�no. -Vidim da se i vi razumijete u ko�arku - sada æe Alen njemu, premda je èovjek rekao ono �to zna svaki samo malo bolji poznavatelj ko�arke.- Razumijem se. Igrao sam je pomalo od vremena kad se pojavila u na�em gradu. A volim je i pogledati. No, pustimo to.Alen se osmjehnuo. Bilo mu je ugodno razgovarati s tim prosijedim èovjekom, koji je, procijenio je, veæ u�ao u sedmo desetljeæe. Izgledao je vitalan i bistrim je pogledom pratio sve �to se odvijalo na nogometnom terenu. I sada se dogodilo ono �to je Alen do�ivio bezbroj puta: da se nepoznati mu�karci vrlo dobro snalaze u sportskim temama, pa onda sve �to slijedi izgleda kao razgovor dobrih poznanika.- Evo, kako je mali namjestio lijepu �ansu - prokomentirao je Alen.- Da, ali onaj njegov suigraè je opet proma�io. Ne mo�e im Tomica jo� i zabijati najvi�e golova. On bi, valjda, trebao centrirati, a onda sam na taj centar�ut podmetnuti nogu ili glavu. I zabiti gol! - pomalo æe ironièno èovjek, ali ne zajedljivo, kako se to zna govoriti kod sliènih tema. - Valjda ste dobro igrali ko�arku i bili dobar asistent kad vas ovakvi potezi mogu odu�eviti. Mnogi gledaju samo dribling i samo postizanje golova. A asistencija, a borbenost, a obrana? No,101obrana je upravo u ko�arci jako bitna, zar ne? Ako ste igrali ko�arku, onda vam je, jasno, dobro poznat velikan na�e ko�arke, na�alost pokojni, Kre�o Æosiæ. Znate daje on, kad se sa studija iz Amerike vratio u Zadar, s kojim je, kao i prije odlaska, �ario i palio parketima biv�e dr�ave, rekao da ovdje igraèi ba� i nemaju naviku igrati obranu. I onda im je on pokazao ono �to se u Americi cijeni, da je dobra obrana jako va�na.- U pravu ste - rekao je Alen i zaista se ugodno iznenadio.- Znaèi, ne igrate vi�e aktivno?- Ne, ne igram.- Pa jo� ste mladi! Mogli biste!Prije nego je Alen pomislio na svoju nezgodu i spomenuo ono na �to su ga neki iz ovoga grada stalno podsjeæali, prekinuo ih je poznati glas:- Kako im ide? Tomica ih vrti?Bio je to Toni, �to Alena uopæe nije iznenadilo.- Zar si i ti iz jedne od ulica za koje igraju ovi djeèaci? - upitao ga je Alen.- Tako je. Iz one u kojoj igra ovaj mali...- Ba� sam rekao mladom gospodinu da je Tomica odlièan - rekao je dosada�nji Alenov sugovornik.- Veæ su ga do�li pogledati...- Èuo sam - prekinuo gaje Alen.- Samo je pitanje vremena kad æe uspjeti. No, to najbolje zna na�a Legenda, s veliki

m "L", jer tako ga zovemo. Vidim da ste veæ razgovarali. Ka�em Legenda, jer je on bio i ostao najkompletniji sporta� u na�em gradu. Igrao je odlièno nogomet, isto tako i rukomet, pa onda i odbojku. Èak i ko�arku, koja se tek poèela igrati u na�em gradu. 1 ona102mu je dobro i�la. O stolnom tenisu da i ne govorim. Igrao je èak i tenis, ali ga je ostavio iz sliènih razloga kao i ja. O tome sam ti veæ ne�to i rekao. Ma �to da duljim. Morao bih govoriti i o plivanju.- Hajde, nemoj me hvaliti, da mi ne bude neugodno -rekao je Legenda.- Ma, �to neugodno! Znam da u tome u�iva�! S razlogom. A �to reæi o onim tvojim skokovima u bazen s daske. Pa mi smo te, klinci, gledali kao vanzemaljca i u�ivali kad si skakao, makar si to vi�e radio zbog zgodnih cura. Kako si se samo, hajde, budimo iskreni, ponosio i pravio va�an s onim ploèicama na trbu�njaeima. Znamo da su neke djevojke govorile da bi neko sitnije rublje umjesto na "rifljaèi" mogle prati na njima.Legenda je malo uvukao trbuh, da poka�e kako je svjestan da su to lijepa, ali pro�la vremena.- Sve dok se nisam o�enio. No, dobro si me nahvalio - rekao je u istom, le�ernom stilu, ali je bilo oèito da mu godi �to ga Toni hvali pred ovim mladim nepoznatim mu�karcem.- Ipak, istina je da si ostao najvjerniji nogometu, i to ovakvom kakav sada gledamo...- Naravno da sam ostao vjeran upravo ovakvom nogometu. To je prava, jo� uvijek nedu�na, neiskvarena igra. Ne mogu se, i neæu, slo�iti s ovim dana�njim nogometom, premda ima velikih talenata, priznajem. Taj je nogomet postao samo unosan posao. Naprimjer, u derbijima �panjolskog, engleskog ili talijanskog prvenstva, pa i drugdje, od dvadeset dva igraèa na terenu mo�da ih je èetiri, pet iz te zemlje, negdje niti toliko. Ostali su pokupovani po cijelom svijetu, pa im je stranac jo� i trener, a negdje i vlasnik kluba. To, naprosto, nije moj sportski svjetonazor. Nije!103- Zato si bio i ostao Legenda, iz onih starih, dobrih vremena.- Uvijek nam govore da za starim vremenima �alimo samo zato jer smo bili mlaði. Ali nije to ba� jedini razlog.- Bio si nam svima idol! Neki su zbog tebe i poèeli igrati nogomet, ili se baviti i nekim drugim sportovima. Neki su te i nadma�ili, to treba priznati, ali si u kompletnom smislu bio i ostao najbolji u na�em gradu. Prava Legenda! Danas se gotovo svakome govori: "O, gdje si legendo?!" Ba� sva�ta! 1 moram ti reæi Alene, ako na�a Legenda za nekoga ka�e da æe biti dobar sporta�, onda se to i ostvari. Tako je govorio i za tada malu Melitu kad ju je vidio na prvom turniru kao djevojèicu. Tada je pobijedila, a imala je tek deset godina. Nisam bio na tom turniru, ali mi je on rekao da æe ta mala. .. Ali to je neka druga prièa o kojoj æe� jo� dosta èuti, ako veæ nisi èuo.Legenda je ostao malo zateèen tim razgovorom svojeg prijatelja i nepoznatog mladog mu�karca. Upravo je �elio upitati odakle se poznaju, kad ih je Alen prekinuo:- Oprostite, idem u auto po kameru.- Za koga snimate? - upitao ga je Legenda, ali mu je Alen pokazao na Tonija, neka mu to on objasni.Alen je pomislio da bi mu neke snimke iz ove utakmice, ali prije svega snimke nadarenog djeèaka, mogle jednom poslu�iti, jer tko zna, mo�da æe njemu, ili nekome drugome, ako se bude radio film o tom Tomici, trebati i takav materijal. Dobro je znao koliko stare snimke kasnije mogu znaèiti i kako se dobro mogu iskoristiti. Ponekad mogu biti i prava vrijednost za one koji to znaju cijeniti.Kad se je vraæao s kamerom i stativom, vidio je da Toni pokazuje ko�arka�ki potez kao da asistira loptu iza leða.104Bio je uvjeren da sada razgovaraju upravo o njemu i njegovom potezu po kojem je veæ tada bio poznat. U to se uvjerio kad im se pribli�io.- Oprosti, ali nisam te prepoznao - opravdavao se Legenda. Sada mu se obraæao s "ti". - Ali sjeæam se onog dogaðaja. Sa sinom sam razgovarao o tome kad je sve pisalo u novinama i bila je tu i velika fotografija. Da, dostaje vremena pro�lo otada. Ne mogu prepoznati sve sportske face. A ti si mogao postati faca u pravom, pozitivnom, smislu rijeèi. �teta!

- Pro�lo je - rekao je Alen ono �to je ovih dana stalno ponavljao kad se spominjala njegova ko�arka�ka pro�lost. Postavio je kameru na stativ i poèeo snimati.- Ako bude imao sreæe, Tomica æe ostvariti sjajnu karijeru - rekao je Legenda, i odmah nastavio: - Bilo je u nogometu bezbroj talenata, ali iz kojekakvih razloga mnogi nisu ostvarili obeæavajuæu karijeru. Nas trojica, kao nekada�nji sporta�i, to jako dobro znamo.- Ali jedno je istina: ti si bio i ostao Legenda - rekao mu je Toni opet iskreno.- Ah, uspomene! Sve su to samo uspomene! Nemojmo previ�e �aliti ni za èim, ni ja, niti vas dvojica. Tako je to. Vi�e bi trebalo �aliti one nekada�nje nogometa�e koji za �ankom uz gemi�t, ili uz ne�to drugo, do besmisla ponavljaju rijeèi: "Kako smo mi nekada igrali". Bilo pa pro�lo - rekao je Legenda, ali ipak s blagom sjetom �to su stara vremena, kako je govorio, sada samo lijepa pro�lost.- A gdje stanuje taj Tomica? - upitao je Alen.- U mojoj ulici. Peta kuæa od moje - rekao je Toni i nastavio: - Da, pitat æu njegovu majku mo�e� li ga doæi snimati. Siguran sam da neæe biti problema. Rekao sam105majku jer mu je otac, kad je malom bilo sedam godina, poginuo u prometnoj nesreæi. Majka mu je samohrana, s troje djece. Ne ide im ba� najbolje, ali se ona hrabro dr�i. Tko zna, kamo sreæe da tako bude, mo�da im nogomet pomogne da se izvuku iz te�koæa. Kao stoje, to treba priznati, u povijesti izvukao bezbroj siroma�nih obitelji diljem svijeta. Istina, nekad se govorilo da je nogomet igra kojom se bavi sirotinja, a gledaju ga gospoda, a danas bi se, u mnogim sluèajevima, moglo reæi obrnuto - osmjehnuo se Toni pomalo sarkastièno, a onda uzviknuo: - Jesi li, Alene, snimio ovaj njegov lijepi gol?- Jesam - odgovorio je Alen.Tomica je malo prije zaista izveo lijepi potez petom i na povratnu loptu svog suigraèa dao gol koji je odu�evio i njegove suigraèe i sve u gledali�tu, èak i one iz suparnièke ulice. Netko je uzviknuo da je to potez za pamæenje. A upravo je taj potez bio zabilje�en kamerom, mo�da za neki buduæi film. Mo�da. I s tim se mislima, na kraju utakmice, Alen pozdravio s Tonijem i Legendom. Stavio je kameru i stativ u automobil i odvezao se iz grada.Sunce je veæ polako zalazilo na horizontu nepreglednog polja p�enice. Alena je to podsjetilo na prizor kada sunce tone u more, koji je bezbroj puta vidio, fotografirao i snimio kamerom. Sada je to bila neka druga slika; ne�to �to dosad nikad nije do�ivio na takav naèin. I ovaj je put uzeo kameru, postavio je na stativ i èekao da sunce polako utone u �ito. Ionako se zadr�ao du�e nego je mislio. Ali nije po�alio, jer se sa zanimljivim kadrovima vraæao u svoj stan. Nije �alio �to æe do duboko u noæ nadoknaðivati izgubljeno vrijeme. Ne jednom mu je djed rekao da se za sve �to se hoæe u �ivotu mora pronaæi vrijeme, jer vrijeme ionako, prije ili kasnije, u svemu sustigne nas.106Èim je Alen sjeo na terasu teniskog centra i htio naruèiti kavu, prekine ga dobro mu poznati glas:- Djece kao u prièi! - rekao je Pjer. Stavio je na stolicu plastiènu vreæicu i odmah pozvao konobara.- To su filmovi?- �est malih rola. Uspio sam ih nabaviti, ali nije sve snimljeno na ovim terenima. Izvuci ono �to se mo�e. Valjda ne�to vrijedi.- Naravno da æu i to pogledati sa zanimanjem, kao �to sam pogledao snimljeni materijal o Meliti.- Znaèi, dobio si ga od nje? - upitao je Pjer, no kao da je veæ ne�to znao o tome, jer juèer gotovo da i nisu razgovarali; obojica su imala puno posla, a vremena za èavrljanje ba� i nije bilo.- Jesam.-1 �to ka�e�?- Iskoristit æu dosta iz toga.- Mislio sam, �to misli� o njoj? Uvjerio si se daje mogla postati odlièna igraèica, a to je bila veæ i tada.- Upravo tako.- A sada je lijepa i sposobna mlada �ena.

-1 to potvrðujem! - Alen je hinio le�ernost, a onda skrenuo razgovor na drugu temu: - Vidim da si meðu prvima poèeo igrati tenis. Tako sam barem zakljuèio iz snimaka.- Prema nekim bih kriterijima mogao reæi, premda to mnogima smeta, da sam legenda ovoga kluba.- Uvijek ima legendi, a ponekad je prava inflacija tih, recimo, znaèajnih osoba. Reklo bi se: besmrtnih - izjavio je Alen, sada veæ u �aljivom tonu, jer je osjetio da se njih107dvojica sve vi�e zbli�uju i da æe, unatoè razlike u godinama, postati dobri prijatelji.- To je istina. A za�to si mi to rekao? Jesi li mo�da upoznao nekoga koji se takvim predstavlja, pa si u dvojbi bi li on s pravom mogao zavr�iti u na�oj prièi?- Toni me je upoznao s malo starijim èovjekom kojega je tako oslovljavao. Ka�e da je nekada bio svestrani sporta�. Prosijed, ali vitak. Reklo bi se, unatoè godinama, pravi sportski tip. Gledao je nogometnu utakmicu izmeðu ulica.- A Legenda? E, on je to u pravom smislu rijeèi! S tenisom se nije previ�e bavio, kao �to nije ni Toni. Imali su svoje razloge.-1 o tome sam ne�to èuo. Mislim da to nije nezanimljiva prièa.- Kako �eli�! I ja mislim da je to zanimljivo, pa ako to mo�e� uklopiti u film, nemam ni�ta protiv. Rekao sam ti da ne bi ni bilo dobro da na�a prièa ispadne slatkasta. Neka se malo osjete i gorki tonovi. Napokon, takav je �ivot!Pjer je opet poèeo govoriti o nekim dogaðajima vezanim za sportski �ivot toga grada. O teniskima najvi�e.Alen ga je slu�ao s velikom pozorno�æu, jer mu je bilo va�no u kojoj se mjeri podudara njegova prièa s Tonijevom prièom. Morao je èuti obje strane da bi ih mogao usporediti. Kad se uvjerio da im je su�tina ista, bio je zadovoljan. Bilo mu je jasno da mora i dalje slu�ati, slu�ati... Ali ne upravo tada.- Sve mi je to zanimljivo, a toga æe biti jo�, no sada bih morao siæi na teniske terene - rekao je Alen gledajuæi teniski zid ispred kojega su bila djeca iz teniske �kole.Loptice su letjele na sve strane, neke i preko teniskog zida, a time i izvan teniskog centra, pa je trebalo iæi po njih.108Djeca su se tome veselila jer im ni truda ni �elje da nauèe pravilno udarati lopticu nije nedostajalo. A sve je to trebalo zabilje�iti kamerom, jer su to vrlo va�ni teniski poèeci. Samo je nekoliko puta i sam vje�bao na takav naèin, prije dosta godina, kada je èuo od teniskog znalca da je teniski zid najbolji i najuporniji protivnik; jaèe udaraj lopticu o zid, a on æe na isti naèin, uvijek i bezdu�no, uzvraæati. Bili su mu zanimljivi i prizori kako djecu, koja su bila na zemljanim terenima, uèitelji uèe kako je va�no i to da uvijek, kao �to to rade i odrasli igraèi, moraju nakon kori�tenja teren poravnati tepihom. Djeca su i to prihvatila kao igru, makar su u dvoje vukla tepih za sobom. Alen je znao da æe uskoro i takve prizore naprosto morati zabilje�iti kamerom.Prije nego je si�ao s terase, Pjer mu je jo� imao ne�to reæi:- Kad sam spomenuo da sam mo�da legenda ovoga kluba, mislio sam na sebe kao na nekakav faktor, a ne kao na igraèa. Ionako sam tenis poèeo igrati na fakultetu. Tu sam ne�to i nauèio, pa sam onda osnovama poduèavao poèetnike, kao �to je bila Melita. I ostala djeca. Tek poslije smo ovamo pozivali uèitelje tenisa. Zar misli� da mije bilo ugodno kad me je Melita pobijedila, a jo� je bila djevojèica. A zatim sam, nakon nekoliko godina, dobio porciju i od svoje neæakinje. Dobro da to nitko nije snimao. Govorili bi: Gle sramote! Ima tu dobrih rekreativaca. Osim toga, iduæi æe� tjedan na turniru vidjeti i bolje igraèe.- Nemoj se bojati. Neæu te postidjeti. Ipak si mi ti poslodavac - u dobrom æe raspolo�enju Alen.- Kako se ono ka�e: ne grizi ruku koja te hrani! - odgovorio je Pjer u istom tonu.- A stoje bilo s Melitinim stricem koji ju je snimao. S tobom je igrao nogomet, je li? On se nije oku�ao u tenisu?109- Kad je s Melitinim ocem, svojim bratom, prije nekih desetak godina, otvorio graðevinsko poduzeæe, polako se ostavljao èak i rekreativnog sporta. A tenis je igrao malo. Kao �to gaje poèeo igrati Melitin otac, nekada�nji atletièar. Njih su dvojica poslov

ni ljudi, i od onih su sporta�a koji nakon aktivne karijere naðu neke posve druge �ivotne radosti ili aktivnosti. Na tom je tragu, bojim se, i Melita. Sve manje dolazi ovamo. Ne znam za�to se to dogaða nekim biv�im sporta�ima koji, ne samo, kako se to ka�e, "objese kopaèke o klin" nego ih i potpuno odbace. Ipak ja ne pripadam takvima. Bio sam i ostao sporta� u srcu, u du�i, premda se sve manje laæam reketa. To vidi� i sam, jer ovih dana jo� nisam igrao. Pa i kad igram, to je najèe�æe u parovima, manje se trèi. Ali srce mi tuèe za svakim sportom, makar samo kao aktivnom gledatelju. Ljudi smo, svakakvi smo!- Sla�em se.- Vidi� onog deèka koji jako dobro igra - pokazao je Pjer na drugi teren, ne�to udaljeniji od terase.- �to je s njim? - upitao je Alen i ustao s namjerom da zaista uskoro poène snimati.- Bio je od onih pred kojima je bila obeæavajuæa karijera, ali nije uspio. Njegova me sportska sudbina pomalo podsjeæa na tvoju, premda se kod njega nije radilo o te�oj ozljedi. Njegovi su roditelji puno oèekivali od njega, kao i mi u klubu. Kao �to smo oèekivali od Melite, koja je malo starija od njega. Roditelji su ga svojevremeno izvukli iz osnovne �kole, koju je kasnije ipak zavr�io, kao �to je naknadno zavr�io i srednju. Svojevremeno su se zadu�ili za njegov teniski napredak, no jako su te�ko vraæali dugove. Jednostavno, nije imao sreæe, a povremeno su ga pratile i manje ozljede. �to je bilo, bilo je, èinjenica je da nije uspio kao110igraè iako jo� igra na manjim turnirima. Radi u Austriji kao teniski trener, pa ne trpi materijalnu oskudicu. Neka. Glavno je da mu je �ivot krenuo u normalnu koloteèinu. Ostao je u tenisu, govori da je on njegov �ivot, i to ga raduje. A za turnire kao �to æe biti na�, jo� je uvijek dobar. Postavljen je za prvog nositelja. Nagradni fond nije velik, ali je ipak odluèio igrati. Do�ao je na godi�nji, pa smo ga ukljuèili. On æe biti garancija za tenis na vi�oj razini. Napokon, ponikao je u ovom klubu. A tko zna kakva æe sreæa u karijeri pratiti onu dvojicu - pokazao je na Robija i njegovog najboljeg prijatelja s kojim se opet svaðao oko jedne loptice. - Ipak, iako neki ka�u da je sreæa za bedake, u �ivotu je ne valja omalova�iti. A ja ka�em da je dobro biti i malo bedast, ili se takvim praviti, pa da te i sreæa malo pomazi.Bio je to tipièan Pjerov naèin razmi�ljanja.Alen je to potvrdio, a zatim je opet rekao da zaista morati poèeti snimati. Uzeo je kameru i stativ. Najprije je snimio veselu djecu ispred teniskog zida, potom onu koja su tepihom poravnavala zemljane terene, a na kraju dvojicu najboljih prijatelja i mladiæa koji je igrom odskakao od svih na terenima, a sportska ga sreæa u �ivotu ipak nije htjela.- Opet me vara�! - viknuo je Robi.- Probam! Ide-ide, ne ide-ne ide! - doviknuo mu je Dino i odmah na crvenoj zemlji stopalom obrisao otisak, �to je znaèilo da je prihvatio primjedbu svog suparnika i priznao poen.- Mo�e� me varati koliko hoæe�, a to svako malo i radi�, no kad nam se bude ozbiljno sudilo, tada æe ti sve to biti uzalud.Robi je nakon toga za�utio jer se spremao za serviranje loptice.111Alen se smje�kao, ali nije snimao taj detalj jer je veæ imao dosta sliènog materijala o toj zaigranoj dvojici. Dobro je znao �to se sve odvija na tom terenu. To gaje podsjeæalo i na njegove povremene malonogometne utakmice, a osobito na neobvezne ko�arka�ke igre, one nekad, ali i u ovo vrijeme s mladim ko�arka�kim prijateljima, jer si oni, naravno, takoðer sude sami. Ipak, kada igraè u "haklu", osobito onaj �to vodi loptu, vikne "faul" onda se u tu presudu ne bi trebalo sumnjati, premda je ponekad dolazilo i do nekakvih èarki, èak i sitnih podvala. To je sport, to je igra, gdje se izmjenjuju pobjeda i poraz, radost i tuga, ushit i oèaj, no gdje je, unatoè svemu, kod veæine najva�nija pobjeda. A ne�to se takvo u filmu mora vidjeti.Kad je gledao kroz kameru uprtu prema teniskom zidu, pred kojim su se dogaðali uglavnom smije�ni prizori nevjeste djece, do njegovih je nogu doskakutala loptica. Sagnuo se i uzeo je u ruku. �elio ju je baciti na teren, kad je do njega dotrèao Robi i upitao:- Hoæete li snimati i na� turnir koji poèinje iduæi tjedan?- Hoæu - odgovorio je Alen.

- Mislim, hoæete li snimati i nas dvojicu?- Sigurno hoæu. Za�to ne bih?- Onda dobro, snimite i mojeg prijatelja i njegove reakcije kad mu sudac dosudi...- Daj prestani! U�uti, i doði servirati! - èuo se glas s udaljenije strane terena, s druge strane mre�e.112Toga dana Alen je zavr�io snimanje oko podneva. Nije imalo smisla snimati iste i sliène kadrove. Odluèio je da poslije podne, u miru svog stana, radi na scenariju.Prije nego je oti�ao kuæi, odvezao se u knji�nicu. Tina ga je doèekala veselim glasom:- Zar su snimke veæ prebaèene na DVD? U tom je trenutku bila sama u knji�nici.- Nisu.- A jesi li zadovoljan s onim �to si vidio?- Jesam! Èak je dosta toga snimljeno kvalitetno, s obzirom na tada�nje tehnièke uvjete.- Veæ dugo to nisam gledala, a zadnji put valjda prije sedam, osam godina. Kao da je veæa radost bila to gledati na velikom bijelom zidu kuæe Melitinih roditelja, premda uz nagla�eno zujanje projektora. Ondje smo povremeno, u ljetnim danima, imali pravo malo kuæno kino. Ah, lijepa vremena! Valjda zna� kako je to!- Kino je ipak kino! Makar i kuæno! Ali do�ao sam ovamo iz jednog slu�benog razloga.- Ovamo i dolazi� slu�beno, jer moje prijateljice nema da ima� razloga doæi privatno.Nije to komentirao, ali je, iako raspolo�en, rekao suzdr�anijim glasom:- Sla�e� li se da te snimam, ovdje u knji�nici, na kratko.- A �to æe ti to? - upitala ga je iznenaðeno. - Istina, kao trudnica bih se opet �eljela vidjeti, jer imam neke snimke od prve trudnoæe. To mo�e biti samo onako, privatno. Kome ja mogu biti zanimljiva, osobito u ovom stanju?- �elio bih te snimati kad nekome izdaje� knjigu, ba� u tom poslu, jer imam neke zamisli za film.113Odjednom kao da nije bila iznenaðena. Osjeæala je da je to i zbog viðenih snimaka s teniskih terena. Ipak je ona bila spisateljica, pjesnikinja i pripovjedaèica, pa je imala razvijenu ma�tu.- Ako misli� da nekada�nja prosjeèna tenisaèica, a sada trudnica, mo�e biti zanimljiva za film...- Dakle, dogovorili smo se.- Onda dobro, prièekat æemo da netko naiðe. Ipak æu malo nabaciti �minku. Zna� kako je...- Samo se ti na�minkaj, a ja idem po kameru, stativ i rasvjetu. Prièekat æu tako dugo dok netko ne naiðe. Valjda neæu èekati predugo. Napokon za nekih pola sata dolazi ti smjena - rekao je Alen i iza�ao.- U ovo vrijeme dolazi malo ljudi, ali netko æe valjda naiæi.Alen se brzo vratio. U knji�nicu nije do�ao nitko, ali je odluèio da svejedno èeka. Postavio je rasvjetu, i kameru na stativ.- Nisam ba� odabrao najbolje vrijeme, ali sam mislio da æemo, ako netko sluèajno naiðe, barem imati mirno snimanje. Znam da je prije podne veæa gu�va. Tako je uvijek i u onoj na�oj knji�nici. Mo�da smo to s nekim mogli dogovoriti.- O tome si ipak ti ranije trebao voditi brigu - rekla mu je le�ernim tonom, a zatim ga je upitala: - A �to si smislio za Melitu?- Ne�to jesam - odgovorio je sasvim neodreðeno.- Tako i treba. Bolju, ljep�u i pametniju djevojku, a usto, stoje za film ipak najva�nije, nekada i nadarenu tenisaèicu, te�ko mo�e� naæi. Osim toga, to mo�da ne bih smjela reæ114ali hoæu, dakle, nisam sigurna da si nekada, ne samo kao ko�arka�, bio nezapa�en...- �to ti to znaèi? - upitao ju je iznenaðeno.- To �to sam rekla! Valjda si dovoljno kreativan da zakljuèi�. Ako sam pi�e� scenarij, onda valjda ima� i dovoljno ma�te. Uzgred, treba li ti pomoæ oko pisanja scenarija? - s tim je pitanjem promijenila temu.- Pi�e� li? - upitao ju je znati�eljno.- Kao studentica sam objavila zbirku pjesama, a mislim objaviti i zbirku pripovijedaka, ali zasad jo� ne. Pi�em ih polako.- I ja sam kao srednjo�kolac ne�to pisao. Dodu�e, pjesme jako malo, ali sam volio èitati

neke pjesnike: Jesenjina, Tagorea, Cesariæa... To sam naslijedio od mame, uèiteljice, kao i ljubav prema filmu i glazbi. A film i glazbu oduvijek je volio i otac. Od njega sam, pak, naslijedio ljubav prema sportu.�elio ju je upitati za njezinu zbirku pjesama, ali ih je prekinuo ulazak mladog èlana knji�nice, kojemu su se oboje obradovali. Kao da su �eljeli reæi kako je zaista do�ao kao naruèen.- Evo, do�ao je Mateo, moj omiljeni èlan! - rekla je Tina èim je djeèak s naoèalama u�ao u prostoriju.Alen ga je odmah upitao bi li ga mogao snimati za potrebe filma. Ako prihvati, neka to ka�e roditeljima, jer ga bez njihova pristanka ne mo�e uvrstiti u film.- Ma, samo snimajte, mojima æe biti drago. A osobito djedu - rekao je veselo Mateo.- U to ne sumnjam - rekla je Tina, ali nije odmah objasnila za�to je u to tako uvjerena.Alen je ipak zamolio djeèaka da pita bar jednog od roditelja smije li ga snimati.115- No dobro, pitat æu. Ali moji su roditelji rekli da znaju kako se snima film o teniskom klubu. Ja ne igram tenis. Vi�e me zanimaju kompjutori i knjige - rekao je Mateo i tada mobitelom pozvao jednog roditelja. Bila je to majka. Objasnio joj je o èemu se radi. Nakon kratkog razgovora s njom, mirno je dodao: - Rekao sam vam da neæe biti problema!- Onda idi do vrata i pona�aj se kao da si tek u�ao. Mora izgledati kao da mene nema, i nemoj gledati u kameru. Kao da ste u knji�nici samo ti i gospoda Tina.- No dobro, pa znam da ne smijem gledati u kameru! Nisam od juèer. A i glumim u �koli, u dramskoj grupi - rekao je djeèak, kao da se malo uvrijedio na ovo upozorenje, i poravnao je naoèale.Alen je pogledao Tinu kao da joj �eli reæi kako imaju posla s pravim malim mudracom. Zatim je ukljuèio kameru i poèeo snimati. Mateo se pona�ao prirodno, le�erno, kao da mu snimanje nije nepoznata stvar. Naprotiv.- �to æe� danas uzeti? - upitala ga je Tina.- Uzeo bih Winnetoua!Tinu je to iznenadilo, ali i Alena.- Otkada si poèeo èitati takve knjige? - upitala ga je Tina. Zaista je bila iznenaðena njegovom �eljom.- Djed mi je rekao da su filmovi po romanima Karla Maya snimljeni kod nas, na Plitvièkim jezerima, slapovima Krke i jo� nekim lokacijama, koje su zamijenile Divlji zapad. A na neka od tih mjesta idemo na ljetovanje, pa æu se u�ivjeti u sve to. I èitajuæi i gledajuæi. Osim toga, djed je kao student statirao u jednom filmu o Winnetouu, no glumio je Indijanca, pa su ga, na�alost, brzo likvidirali.To je i Tini i Alenu izmamilo osmijeh. Bio je zanimljiv taj razgovor, ali Alen nije prekidao snimanje.116- Zna� �to? Cijelu smo trilogiju o Winnetouu otpisali. Ali jo� imamo neke knjige toga pisca koje bi ti mogle biti zanimljive. Jednu æu ti dati. Evo, imamo knjigu "Blago u srebrnom jezeru" - rekla je Tina kad je na raèunalu provjeravala koja su djela toga, nekada djeci i mladima omiljenog pisca, jo� ostala na policama ove knji�nice, a posljednjih se godina jako malo tra�e.- Onda dobro - rekao je djeèak.Tina je s njim krenula do jedne police, a Alen ih je pratio kamerom, ali ovaj put ju je nosio uprtu o rame.Kad su se vratili s dvije knjige, a Tina ih je unijela u raèunalo, Mateo je zahvalio i krenuo prema izlazu iz knji�nice. Sve je to Alen popratio kamerom, a kad ju je iskljuèio obratio se djeèaku:- Mogu ti ja pomoæi!- Kako? - upitao ga je Mateo.- Imam sva tri dijela romana koji si tra�io. Nekada ih je kupio moj otac. Kupio je i Tarzana, �to se nekad èitalo kao �to se danas èita "Harry Potter". Ili "Gospodar prstena". Koje su to knjige, sigurno zna�. Iz zaborava su ih izvukli filmovi snimljeni po njima.- Naravno da znam da su knjige "Gospodar prstena" starije od pedeset godina i da

im je Tolkien autor. Filmove sam gledao, a uskoro æu èitati i knjige - va�no je rekao Mateo.Opet je Alen pogledao Tinu, upozoriv�i je da s tim malim, oèito, nema �ale, pa se obratio njemu:- Donijet æu ti ih sutra ovamo, pa doði po njih. Ne mora� se �uriti s vraæanjem. Prijatelji si ne naplaæuju zakasnine -rekao je Alen i pritom pogledao Tinu.- O, ba� super! Ali nemojte ih zaboraviti, jer drugi tjedan idemo na more. Mo�da sve to proèitam za dva tjedna.117Ako i ne proèitam, ne�to æe èitati i djed. Ako zakasnim s tim knjigama, sigurno neæu platiti zakasninu - ovaj je put Mateo pogledao Tinu.- Valjda neæe� - odgovorila mu je ona na isti naèin. -Ovo sada slu�am kao da smo ovdje stvarno strogi u naplaæivanju kazni.Djeèak je zastao na vratima i obratio se Alenu:- I nemojte zaboraviti knjige! Dr�im vas za rijeè! Kad je iza�ao, Tinu nije napu�talo dobro raspolo�enje.- Ma pravi je glumac! Boljeg nismo mogli ni zamisliti. A ti? Èita� li ti �to u slobodno vrijeme, osim onakvih knjiga kakve sam ti ja posudila?- Pone�to i proèitam od beletristike.- �to si zadnje proèitao?- Pro�log sam mjeseca proèitao "Ljubav u doba kolere". Kad uhvatim malo slobodnog vremena, proèitat æu opet ne�to laganije.- A jesi li èlan knji�nice u svojem gradu?- Naravno. Jo� od osnovne �kole. U jesen poèinjem sa snimanjem filma o proizvodnji sira, zatim o terapeutskom jahanju, i opet æu morati posuditi knjige s tematikom iz tog podruèja. Ima dosta toga i na internetu, ali knjiga je ipak knjiga. No, prema ovome �to sam ovih dana vidio u va�oj knji�nici, oèito da je, poput glazbe, nostalgija malo zahvatila i èitanje. Sla�e� se?- Naravno da se sla�em - iskreno je potvrdila Tina i skrenula na drugu temu.- A sada da se vratim na prièu koja bi te trebala zanimati.- Onda prièaj.118- Mo�da te zanima za�to je Melita upisala Prehrambe-no-tehnolo�ki fakultet, a ne, recimo, medicinu, ili farmaciju, �to je bila �elja njezine majke, koja je ugledni pedijatar na�e bolnice.- Naravno da me zanima! Valjda se odluèila za taj studij i za tu profesiju iz zahvalnosti prema najveæem sponzoru teniskog kluba. Valjda je to pravi razlog! Zapravo, siguran sam!Tina se osmjehnula i mirno poèela:- Tako mnogi misle, osobito nakon onoga �to se pisalo i govorilo o njoj. I djelomice su u pravu. Melita je zaista od svih iz na�e generacije bila najvi�e sponzorirana, a bila je dvaput i u teniskom kampu u Italiji. Na turnire su i�li i drugi iz kluba, ali je ona postizala najbolje rezultate i najvi�e je obeæavala. Moja karijera zaista nije bila obeæavajuæa, pa me nisu slali u kamp.Alen ju je pozorno slu�ao i nije �elio reæi da mu je upravo to rekao njezin ujak.- Zaista si iskrena.Sviðalo mu se njezino nehinjeno priznanje. Dobro je znao da mnogi za svoju neuspje�nu ili neostvarenu sportsku, i ne samo sportsku karijeru, najvi�e okrivljavaju nedostatak sreæe. Vrlo rijetki spominju nedostatak ambicija ili nadarenosti.- Melita je pred ispitom zrelosti u gimnaziji shvatila da neæe stiæi u sam teniski vrh, pa se lak�e opredijelila za fakultet. A sada slijedi prièa, prava, i mo�da najljep�a prièa kada se mo�e govoriti o razlozima zbog kojih se netko odluèio za svoj buduæi �ivotni poziv.- To me zaista jako zanima! I Tina je zapoèela:119- Polazili smo sedmi razred, kada je na� razredni odjel, s jo� jednom paralelkom iz �kole, i�ao na jednodnevni izlet. Zbog kvara autobusa zaglavili smo u nekoj pustopoljini. Mobitela, naravno, jo� nije bilo i dosta smo dugo èekali da netko naiðe kako bi javio o na�oj nezgodi, a zatim smo opet dugo èekali dolazak slu�be da nam otkloni kvar. U tom smo èekanju svi uzeli svoje u�ine, koje smo ponijeli sa sobom, uglavnom send

vièe i sokove. Svi osim Melite. Ona je sa sobom imala dobar d�eparac, ali u tim okolnostima, na tom mjestu, novac nije znaèio ni�ta. Kad sam joj ponudila jedan svoj sendviè, do nas je do�la uèenica iz drugog razreda. Ona je imala dva velika komada kruha, dvije velike jabuke i salamu, onu koju zovemo obiènom, lovaèkom. Znale smo za tu uèenicu, Anu, samo to da je bila iz skromne obitelji i da je to bio njezin prvi izlet takve vrste. Ni po èemu se u �koli nije izdvajala. Bila je jedna od onih, kako se govori, neprimjetnih uèenica. Melita je veæ tada bila poznata kao kæi uglednih roditelja, kao nadarena tenisaèica, a bila je, usto, lijepa i, nesumnjivo, najpopularnija uèenica u �koli. I za mene se tada veæ pone�to znalo kao o tenisaèici.Tada je Melita prihvatila Anin kruh i jednu jabuku, ali ne i salamu, jer ju nije osobito voljela, opæenito, ne samo obiènu, nikakvu. Nikada, zaista nikada nisam vidjela daje netko jeo goli kruh s takvim tekom, ali i s takvom zahvalno�æu �to joj je darovan da njime olak�a glad. Melita je izgledala kao siroma�na, izgladnjela, junakinja iz romana Charlesa Dickensa. Ba� sam neki dan, vidio si, izdala onoj djevojèici njegovu knjigu. Da nastavim: veæ sam se tada poèela baviti pisanjem i promatranjem ljudi na drugaèiji naèin. I �to sam uoèila? Uoèila sam daje Melita tada, upravo tada, zavoljela kruh kao najvredniju i najpotrebniju stvar, ako je to dobra rijeè, u ljudskom �ivotu. Ne kruh kao metaforu, veæ kruh120na� svagda�nji, da se izrazim biblijskim rjeènikom. Melita je, u to sam zaista sigurna, upravo tada odluèila da æe se baviti kruhom na svoj naèin: proizvodnjom u doslovnom smislu rijeèi. I to je jedina i prava istina zastoje onako lako prekinula karijeru i nastavila studij koji je, naravno, zavr�ila na vrijeme. A nedavno je i magistrirala, �to je bio jedan od povoda da se o njoj vi�e pi�e i govori zbog brojnih vrsta peciva i kruha koje je veæ dosad zamislila. A tu su i kolaèi, ali oni nisu njezina osnovna preokupacija. Jedan kruh, ne kolaè, nego kruh, upravo s jabukama, mo�da najneobiènijeg okusa, ali vrlo tra�en, Melita je ne samo osmislila nego mu je dala i ime. Taj se kruh zove "Ana". I to je to! Tko zna, mo�da jednom, iz nekog razloga, neko pecivo, ili kruh, nazovu po mom imenu. Èak je nedavno dobila ponudu od jednog na�eg èovjeka, vlasnika velike pekare u Njemaèkoj, da doðe raditi k njemu, a spreman joj je platiti kao da se radi o sportskoj zvijezdi. Ona je takvu moguænost otklonila na svoj naèin. Ma, sjajna je. Ako veæina ljudi smatra daje hrana, dakle i kruh, su�ta ljudska potreba, a ne i �ivotni smisao, ja mogu tvrditi daje Melitin smisao stvarati dobar, �to bolji kruh. A to za jedan �ivot i nije malo. Sto se, pak, one dobrodu�ne djevojèice Ane tièe, ona je toga dana postala na�a dobra prijateljica. Prodavaèica je u na�oj pekarnici i definitivno je najljubaznija prodavaèica u gradu. Posjeti je. Ne samo da æe� se u to uvjeriti, nego æe� u toj pekarnici kupiti najbolji kruh koji mo�e� zamisliti. Tamo æe� vidjeti i uokvirenu pjesmu, pjesmu koju je napisala upravo Melita, i to dan nakon povratka s izleta. Nije joj sama dala naslov. U tome sam joj pomogla ja. Zavr�ila je u �kolskim novinama koje sam, da se pohvalim, ja i ureðivala. Posvetila ju je na�oj novoj prijateljici, a Ana ju je, nakon dosta godina, dala ispisati krasopisom i uokvirenu je objesila na zid pekarnice.121Nedavno je opet poèela raditi nakon porodiljskog dopusta poslije treæeg djeteta. Eto, toliko o tome - rekla je Melita i time zavr�ila, kao napamet pripremljen, podu�i monolog o svojoj najboljoj prijateljici i kruhu.- Da, to je zaista lijepa, topla, prièa - rekao je Alen i uvjerio se u ispravnost svog mi�ljenja da se o svakom �ivotu, makar po jednoj kratkoj epizodi, mo�e ispripovijedati zanimljiva prièa. A ova �ivotna prièa zaista nije ni beznaèajna ni naivna.Tog je trenutka u knji�nicu u�la sredovjeèna �ena. Tina se pribli�ila Alenu i �apnula mu:- Sada æu se naslu�ati svakojakih prièa iz ove na�e sva-kodnevice. S njom ne samo da nije dosadno veæ to ponekad, kad dopu�taju okolnosti, ipak traje predugo.- Neæu ti, mo�da na tvoju �alost, moæi pomoæi da njezin "izvje�taj" traje kraæe. Moram iæi. Bi mi je drago �to si prihvatila snimanje. A drago mije i �to si mi ispripovijedala jednu cijelu prièu.Uzeo je svu opremu i krenuo prema vratima. Jo� je èuo glas prido�lice koja je nakon pozdrava odmah poèela glasnije:- Neæu uopæe razmi�ljati, Tina! Uzet æu ne�to Zagorki-no. Nju sam na, zgra�anje svoje prijateljice, èitala u mlaðim danima. Napokon, ovo je Zagorkina godina! Ba� mi se èita ne�to ljubavno. Od svog mu�a ne�to takvoga vi�e ne mogu èuti! A i moja je prijateljica, napokon,

nakon Tolstoja, Do-stojevskog, Balzaca i ostalih klasika, shvatila daje najljep�e opu�tanje u èitanju neèeg ljubavnog. Crne kronike ima dosta u novinama, na televiziji... ma, od ranoga jutra.Alen se uvjerio da Tini zaista neæe biti dosadno uz ovu veselu �enu. Tina je brzim koracima do�la do vrata da mu122ih otvori jer su mu ruke bile zauzete kamerom, stativom i rasvjetom. Pozdravili su se, a njegov joj je pogled govorio da ovaj put neæe pripovijedati ona, nego njezina znanica.Kad je bio na polasku kuæi, najprije je odluèio svratiti u pekarnicu da kupi kruh ili neko pecivo, ali i da vidi ljubaznu prodavaèicu o kojoj mu je Tina tako zdu�no pripovijedala.U�ao je u prodavaonicu. Odzdravila mu je mlada prodavaèica, vrlo ljubaznim tonom uz �iroki osmijeh. Odmah je zakljuèio da mu je Tina pripovijedala upravo o njoj. S prodavaèicom je èavrljala starija �ena, koja je odmjerila Alena od glave do pete, kao �to je uobièajeno kada se u nekom manjem mjestu pojavi nepoznata osoba. Taj pogled nije otkrivao samo znati�elju nego i pitanje �to ga dovodi ovamo!- Izvolite! - obratila mu se prodavaèica.- Polovicu kruha - rekao je.- Kojeg?! Ovdje imamo vi�e vrsta kruha. Izaberite!- Hm, sad... �to znam... najukusnijeg - rekao je neodluèno, ali se trudio da to bude srdaènim tonom.- Kod nas se prodaje samo takav kruh - opet æe prodavaèica, a osmijeh joj nije silazio s lica. Nakon toga je i ona odmjerila neznanca koji je ba� ovamo do�ao kupiti kruh.- Èuo sam da ovdje imate kruh koji zovete "Ana". Usto je promatrao kako æe reagirati prodavaèica na tumalu upadicu.Starija se �ena zagrcnula od smijeha, a kad se svladala, uspjela je preduhitriti prodavaèicu:- Zakasnili ste. Taj se kruh proda vrlo rano, a i ne proizvodi se u veæoj kolièini. Ipak, svaki je kruh, i onaj koji se ne proda odmah, ovdje jako dobar.123Bilo je oèito da se staroj dami ne �uri iz pekarnice, iako je veæ dr�ala u ruci vreæicu u kojoj je bila �truca kruha i nekoliko peciva.- Ako je tako, onda mi vi predlo�ite koju vrstu kruha da kupim - opet æe Alen prodavaèici.- Tako treba! Mu�karci èe�æe moraju dopustiti �enama da ne�to odaberu umjesto njih. Tu mislim opæenito na �ene, a ne samo na njihove supruge.- Kad vi tako ka�ete - rekao je Alen, ali se trudio da mu ton ne bude ironièan, osobito u odnosu na stariju �enu. Potom je pogledao uokvirenu pjesmu na zidu. U sebi je poèeo èitati:Oda besmrtnome daruZaljubit æemo se jednom i zavoljeti strasno,jer ba� to je ono �to nam u �ivotu treba.I igrati svoje igre, razigrano, ozbiljno,za pobjedu ponekad zamoliti pomoæ i s neba.Pripovijedati si svakojake prièe, sretne, tu�ne,jer sve u �ivotu u sjeæanje se pretvara.Ali dati drugom kruh u ruke, bilo grube, ili nje�ne,ne, nema od toga vrednijeg ni plemenitijeg dara.Ako je ova pjesma i bila nevjesto sroèena i naivna, sada je barem znao da ju je napisala jedna djevojèica drugoj, u znak zahvalnosti, �to je stvorilo novo prijateljstvo. Buduæi da je znao povod njezinu nastanku, nije mu se uèinila beznaèajnom. A to je prodavaèica, koja ju je istakla na taj naèin, najbolje znala. Znala je to i njezina autorica, ali i ona prijateljica koja je, napokon, pjesmi i dala naslov. Bile su124to rijeèi o èe�nji za ljubavlju, o �elji za igrom, o vjeèitom smislu pripovijedanja, ali prije svega o potrebi koja se zove kruh na� svagda�nji. Upravo je pekarnica bila najbolje mjesto da se istakne takva pjesma. Dalje nije mogao razmi�ljati

0 tome jer ga je prekinula prodavaèica koja je sve vrijeme bila dobrog raspolo�enja.- Ovo je takoðer jako tra�en kruh! Evo, ostala je zadnja �truca, kao da smo je èuvali upravo za vas. Hoæete li je uzeti cijelu? - upitala ga je.- Neka bude tako - rekao je, i pomislio da se ne sjeæa kada su ga posljednji put na tako fini naèin nagovorili da kupi cijeli kruh.- A njega je osmislila na�a "kraljica kruha". Zar ne, Ana? - upitala je starija �ena. - Ako je ne poznate, trebali biste je upoznati. Sjajna je ta mlada �ena.Alena je iznenadilo �to ponovo èuje kako bi trebalo da upozna mladu �enu o kojoj svi govore samo lijepo. Kao da su svi ovdje povezani na neki naèin, pa znaju �to kada,1 kome, valja reæi. Nije im rekao da je njihovu "kraljicu kruha" veæ upoznao.- Gospodin nije odavde, pa mu o tome govorite vi�e nego �to bi morao znati - rekla je Ana starijoj �eni.- Zar ovdje imate kraljicu kruha? - upitao ih je Alen, nastojeæi da sve ispadne malo naivno, jer mu se èinilo da im ne smeta njegova nazoènost, ba� naprotiv.- Zaista se vidi da niste odavde niti iz bli�e okolice -rekla je starija �ena. Malo je zastala i nastavila: - Nedavno je puno toga pisalo u novinama o na�oj Meliti. Zatim radio, televizija... Ne samo da je dobra i pametna veæ je i lijepa. No, mladi je gospodin valjda ozbiljno zauzet, a ja sam se rasprièala. To je moja jezièina! Ali budimo ikreni. Mu�karci125uvijek, bili slobodni ili zauzeti, vole bar pogledati lijepu �enu. Njima je razgovor o sportu, najèe�æe nogometu, i o �enama najva�niji. Takav je, uostalom, i moj mu�. Vrag stari, jo� uvijek pogleda zgodnu �enu. Pa neka mu! Napokon, nekad su i za mene govorili da sam zgodna. Ne mogu reæi da mi je smetalo �to su se okretali za mnom, da ne spomenem ne�to konkretnije.Ana se smje�kala jer je tu prièu, a i ono �to æe mo�da uslijediti, veæ po tko zna koji put èula u cijelosti.- U to ne sumnjam. Vjerujem daje bilo tako. Valjda jo� uvijek nekome poleti pogled za vama - polaskao je Alen starijoj �eni.Njoj je to godilo, premda je bila i suvi�e iskusna, a da ne bi shvatila kako su to ipak samo kavalirske rijeèi mladog nepoznatog mu�karca. Zaèudo, u njegovu se dru�tvu ipak osjeæala ugodno.- Vidim ja da vi znate kako treba povlaðivati �enama, makar bile u pitanju i poodmakle godine u kakvima sam ja. Sve mi je jasno. Samo se nadam da neæete reæi kad se okrenem: "Kakvu ova vra�ja baba ima jezièinu!" - potom se zahihotala, dok su se Ana i Alen samo nasmije�ili.Alenu je èak bilo zabavno tih nekoliko minuta u zanimljivom dru�tvu, jer je vidio i èuo ono �to je htio, a usto je kupio i kruh. Htio je ostaviti povoljan dojam na mladu prodavaèicu, zbog koje je zapravo i do�ao u prodavaonicu kruha. �elio je vidjeti kakva je ta osoba zbog koje je Melita, na svoj osobit naèin, zavoljela peèenje kruha kao svoju buduæu profesiju.Platio je i namjeravao izaæi kad je u pekarnicu u�ao novi kupac.- Pa ti si veæ ujutro kupio kruh! - rekao je zaèuðeno Alen, jer je to bio ba� onaj djeèak kojega je vi�e puta vidio126na biciklu u istoj ulici, pribli�no u isto vrijeme, s pecivom u ruci i �trucom kruha u vreæici.- Jesam, ali smo iznenada dobili goste - odgovorio je djeèak.- �to æe�, Ivane? - upitala ga je Ana na svoj ljubazni naèin.- Jedan kruh. Vi veæ znate koji. Ako ga jo� imate.- Na�alost, malo si zakasnio. Ba� je gospodin upravo kupio zadnji.Djeèak je slegnuo ramenima i pogledao preostali kruh na policama. �elio je kupiti neku drugu vrstu kad mu je Alen rekao:- Evo, uzmi ovaj na pultu. Jo� ga nisam stavio u vreæicu. Ja æu kupiti polovicu kruha neke druge vrste koju mi predlo�i ova ljubazna prodavaèica.- Odlièno! - djeèak je stavio kruh u vreæicu i izvadio novèanik.- Èastim te - rekao mu je Alen.- Stvarno? Nisam li vama neki dan objasnio gdje je teniski teren? - upitao ga je djeèak i zahvalio na darovanom kruhu.Alen mu je potvrdno kimnuo glavom. Opet je bacio pogled na pjesmu, pa na Anu, na

smije�enu, platio cijeli kruh i svoju polovicu, pozdravio i iza�ao.Melita se nije sjeæala kada je zadnji put sjedila na terasi klupskog restorana bez svoje sportske opreme. Ovaj put je tu samo kao gledateljica. Zanimala ju je forma njezinog bratiæa. Do�la je odmah nakon posla. Èak je bila pomalo gladna. Pila je kavu, ali i u slast jela pecivo koje je upravo127ona osmislila. Uz koliko je truda ono proizvedeno uopæe nije razmi�ljala, kao �to niti drugi ljudi kad ga jedu o tome ne vode brigu. Jednostavno, pecivom je ubla�ila potrebu za hranom.- Hoæemo li poslije odigrati nekoliko setova? - upitao ju je Robi koji se iznenadio kad ju je vidio na terasi. Pro�lo je nekoliko minuta prije nego �to ju je opazio. Igrao je u paru sa svojim najboljim prijateljem.- Ne. Nisam mislila igrati. Do�la sam samo pogledati u kakvoj si formi za predstojeæi turnir.- U to æe� se najbolje uvjeriti ako mi da� revan� za onaj na� zadnji meè koji smo odigrali jo� u proljeæe.- Bit æe bolje da to poka�e� onima protiv kojih igra�. A posebno na turniru. Kakva ti korist ako pobijedi� jednu umirovljenu tenisaèicu - rekla mu je dobro raspolo�ena i osjetila da je neki na terasi, koje nije osobno poznavala, gledaju i pritom si ne�to meðusobno do�apæuju. Tek je tada ugledala i Alena koji je prilazio njezinom stolu.Htio je reæi kako je ugodno iznenaðen �to je vidi. Dotad je bio na drugom kraju teniskog centra i veæ je namjeravao otiæi odatle, jer ga je, kod kuæe, u studiju, jo� èekao posao. No prije toga ju je neki mu�karac upitao gdje je tako dugo, a zatim je isto pitanje ponovila i sredovjeèna �ena koja je sa svojim mu�em i�la na teniski teren.- Do�la sam, tu sam - odgovarala im je.Odmah nakon pozdrava pokazala je Alenu da sjedne.- Bilo bi dobro da i tebe imam na snimci, najednom od ovih terena! - predlo�io joj je on prije nego �to je sjeo.- Zar me nisi dosta gledao na starim snimkama?- Jesam, ali sam mislio na ovo dana�nje izdanje - sjeo je nasuprot njoj.128- A za�to? Vi�e nisam ni stalna rekreativka. Èuo si da me pitaju gdje sam tako dugo. Ne bi bilo po�teno prema onima koji se ovdje redovito rekreiraju. Oni su, zapravo, pravi i veliki ljubitelji rekreativnog tenisa. O meni ionako vlada mi�ljenje da sam tenisu okrenula leða jer sam se u njemu razoèarala.- A jesi li se?- Ma nisam!- Vidim, vidim da ste se vas dvoje veæ upoznali - prekinuo ih je poznati glas. Pjer je do�ao do njihovog stola i odmah se, s nogu, obratio Meliti: - Imam jednu molbu.- Slu�am!- Èuo sam da ti nakon turnira poène godi�nji.- Da! Drugog tjedna nakon turnira. I moram priznati da æe mi ba� dobro doæi! A za�to?!- Nastavlja se teniska �kola. Opet dolazi nova grupa djece. Ti bi nam, kao i pro�le godine, mogla pomagati kao uèiteljica. Tjedan dana. Dok se neki uèitelji ne vrate na posao. Doæi æe dosta djevojèica, pa bi ti s njima lak�e...- Mislim da æu dio svog godi�njeg provesti u Italiji, i to u vremenu dok Robi bude u teniskom kampu. Malo æu mu pomoæi da se lak�e snaðe, a usput æu malo osvje�iti i svoje uspomene iz tog mjesta. No prvi tjedan mogu dolaziti ovamo. Za�to ne? Barem æu, napokon, malo vi�e i igrati.Time je pokazala da joj tenis ipak pomalo nedostaje, mo�da i vi�e nego �to to neki misle.- Znao sam da æe� prihvatiti. A sad vas ostavljam. Imate valjda ozbiljnije razgovore. �to æu vam ja? Usput, da te pitam, Alene, ide li sve prema planu? Treba� li �to?- Sve je u redu! Zasad mi ne treba ni�ta posebno.129Pogledom mu je pokazao da bi ovaj put radije ostao s Melitom nasamo.Pjer je to shvatio pa je oti�ao prema jednom teniskom terenu.- Vidim da se vas dvojica dobro sla�ete - rekla je Melita.- Mislim da s njim to i nije te�ko.

- Da, dobar je. Vjerojatno zna� ne�to vi�e o njegovoj sportskoj pro�losti...- Znam, rekao mi je neke stvari o sebi. Ali ne samo kao o sporta�u.- Ne�to si vi�e èuo i od Tine. Zar ne?- Upravo tako. No, nisam dobio odgovor na svoje pitanje. ..- Koje?- Hoæu li te snimati? Ovih dana, ovdje, s reketom? Osmjehnula se, otpila gutljaj kave i pozvala konobaricu.Naruèila je kavu i za njega.- Nisi mi rekao za�to bih ja bila zanimljiva za film? Mo�e� iskoristiti snimke iz vremena kada sam ipak bila aktivnija.- Zar bih ti trebao reæi �to je u mom scenariju? Je li dobro unaprijed znati kraj nekog filma? - upitao ju je blago.- Zapravo, u pravu si. Valjda za svoje planove ima� i svoje razloge. Istina je, ipak, da bi glumci, makar i sporedni, morali znati scenarij. Manje-vi�e. No, nisam ja nikakva glumica -rekla je to blagim tonom da ne naru�i ugodnu atmosferu koja je vladala meðu njima.Shvatio je da ju neæe trebati previ�e nagovarati. Sigurno æe mu pomoæi ako shvati da on to �eli.130- Mogli bismo to obaviti veæ iduæi tjedan.- Ali iduæi tjedan je turnir! - rekla je malo glasnije.- Toèno je da sam i ja u vremenskom �kripcu, ali æe se naæi malo vremena da najednom terenu obavimo snimanje. Neæe to trajati dugo.- I ja sam, �to se posla tièe, jo� neko vrijeme u stisci, ali æu se, da tako ka�em, ipak malo �rtvovati za filmsku prièu.Znala je daje Tinu snimao u knji�nici. Zbog toga je iznenada do�la u isku�enje da ga pita za�to ga i ona ne zanima na svom poslu. Ipak to nije pitala. Maloèas je dvojila bi li se uopæe snimala, pa je sada samo slu�ala �to sve planira. Zatim je pogledala bratiæa i u jednom mu trenutku, kad je on pogledao prema njoj, pokazala �to je trebao uèiniti u prethodnom potezu, jer trener nije bio u blizini.Alen je to primijetio. Uvjerio se da Robi mo�e jo� �to�ta nauèiti od svoje iskusnije sestriène. Ipak gaje vi�e zanimalo kako ona sada igra, jer je bila u najzrelijim godinama za tenisku igru. Ali tako su neki govorili i za njega, za njegove ko�arka�ke godine.- Jeste li vas dvoje postali ljuti protivnici? - upitao ju je.- Robi i ja? Ma nismo ljuti protivnici. Bar ja to tako ne shvaæam, ali njemu nije jasno za�to me jo� uvijek ne mo�e pobijediti. No i to æe doæi uskoro, ali mene to nimalo ne zabrinjava. Mo�da bi èak bio i red da u tim godinama pobijedi nekada�nju tenisaèicu. Ali nemojmo o tome. Ne�to bih te pitala...- Reci.- �to misli� o igranom filmu? Ima� li �elju ikada snimati i re�irati igrani film?131To ga je pitanje iznenadilo. Mislio je da æe ga ipak pitati ne�to drugo, ne�to romantiènije. Znao je, meðutim, da joj nije dao povoda za osobnija pitanja. Ovih je dana ionako razgovarao samo o svom poslu.Prije nego joj je stigao odgovoriti, dva su mu�karca do�la na terasu, pa su i oni upitali Melitu za�to tako dugo nije bila u teniskom centru. Alenu je postalo jasno da njih dvoje tu neæe moæi razgovarati u miru, ali bilo je tako i s tim se morao pomiriti. Ipak je osjeæao zadovoljstvo stoje u njezinoj blizini, pa makar i na takvom mjestu.- Naravno da bih volio napisati scenarij i re�irati cjeloveèernji film. Ali igrani je film jako, jako skupa igraèka. A ako ne naðe� pravog producenta, bolje je da to i ne poku�ava�. Zato nastojim da filmovi kao ovaj, na kojem sada radim, ispadnu poludokumentarni i poluigrani. Zasad je to dovoljno da se na svoj naèin izrazim filmskim jezikom i ispripovijedam svoju prièu, makar i na zadanu temu - rekao je i uzeo iz ko�arice jedno pecivo.Svidio joj se taj odgovor. Zatim je opet upitala:- A ko�arka? Nedostaje li ti?- Ne, jer je igram rekreativno. Kao �to i ti igra� tenis. Ipak mi se èini da ja u posljednje vrijeme vi�e igram ko�arku nego �to ti igra� tenis.

- Igra� vi�e?! Gdje?! S kim?! - upitala je iznenaðeno. Opisao joj je razmjerno èeste ko�arka�ke igre s mladimprijateljima iz susjedstva. To je prihvatila sa simpatijom.Iako diskretno, pogledao je na sat. Vrijeme je prolazilo. On je toga dana imao jo� puno posla, ali mu je njezino prisustvo trenutno bilo va�nije od svega.Melitu je opet jedan mu�karac zapitao gdje je tako dugo i za�to ne dolazi igrati tenis. To je Alena uvjerilo da132od mirnog razgovora vi�e neæe biti ni�ta, pa je odluèio da ga odgodi za neko drugo vrijeme. Nadao se da æe to biti uskoro.- �elio bih nastaviti ovaj na� razgovor, ali ne ovdje. Sada te, na�alost, moram napustiti. Danas jo� moram puno raditi, a i vidim da te svako malo netko pozdravlja i ne�to pita. Neæe� dugo sjediti sama.- Ti najbolje zna� kako stoje stvari. Niti ja ne mislim dugo ostati ovdje.Ustao je i pohvalio vrlo ukusno pecivo. Pozdravio ju je i oti�ao do terena da uzme kameru i ostalu opremu, a nakon toga je krenuo prema izlazu teniskog centra.Ostala je sama i malo razmi�ljala o njemu. Bio joj je zanimljiv, i nije se sjeæala kada je zadnji put razgovarala s nekim mladiæem na takav naèin. U svakom sluèaju, godilo joj je njegovo prisustvo, jer se prisjeæala i onog vremena kad ga je znala kao ko�arka�a u usponu, kad joj se sviðao.Uzela je jo� jedno pecivo iz ko�arice. Nije razmi�ljala hoæe li joj netko spomenuti je li ga ba� ona osmislila. I�lo joj je u tek. Bilo je jasno da æe dana�nji ruèak preskoèiti. Jo� je jednom pokazala Robiju, koji je sada veæ igrao protiv svojeg prijatelja, stoje trebao odigrati, premda je njihov zajednièki trener tada veæ stajao uz teren. Bila je usredotoèena na igru i nije mogla ni slutiti da je Alenova kamera, s kojom je stajao blizu vrata teniskog centra, bila uprta u nju.- Ipak ti, ljepotice na�a, ne mo�e� bez tenisa! Ne tako kao ja, pa sam do�ao ovamo nakon, ohoho, koliko godina - zaèula je glas.Okrenula se. Kod njezinog je stola stajao Toni, kojega veæ dosta dugo nije vidjela, a upoznala gaje kao djevojèica kad je dolazio ovamo sa svojim prijateljima. Tada je jo� uvijek imao drveni reket, �to je kod nekih izmamljivalo133podsmijeh i porugu. Znala ga je i kao dobrog nogometa�a, jer su joj o njemu tako govorili njezin stric, koji je igrao s njim, i otac, koji ih je gledao. A znala je i da njegova supruga radi u njihovom poduzeæu na raèunovodstvenim poslovima.- Da, stvarno vas veæ dugo nisam vidjela. Nije da ne mogu bez tenisa, ali gledam svog bratiæa.- Koji je tvoj bratiæ?- Onaj �to se, eto, svaða sa svojim suigraèem! Bratiæ mi je ovaj bli�e terasi.- Ba� sam se pitao, kad sam ulazio, tko je taj mali. Da, dobar je! Jako dobar! Odmah se to vidi! Nadam se da æe biti malo uporniji od tebe. Jer ti si...- Pustimo to - prekinula ga je blago.- Nego, vidim da si upoznala na�eg snimatelja. Ba� smo se mimoi�li jer sam malo razgovarao s jednim starim znancem - iznenadio ju je tim rijeèima, ali nije namjeravao sjesti, iako mu je pokazala mjesto pored sebe.- Jesam - odgovorila je.- Ba� je simpatièan momak. Valjda je prema �enskim kriterijima i zgodan. Ne bih o tome sudio. Prosuðujem samo �enski izgled.Nije rekla ni�ta. Bila je u maloj nedoumici, ali je tada ipak upitala:- Kako to da ste do�li ovamo?- Do�ao sam pogledati upravo Alena, da vidim kako napreduje snimanje filma.Takav joj je odgovor dobro do�ao jer je sada imala konkretno pitanje:- Nije valjda i vas �elio snimati, mo�da onako, s drvenim reketima? - osmjehnula se, ali nije htjela biti zajedljiva.134- Zar se jo� toga sjeæa�?- Sjeæam se. Ali sam bila premala da bih se èudila, kao neki. Ne znam, mo�da to i nije bilo za èuðenje. Drveni reketi. Pa �to?- Ah, ti si zaista tako dobra kao �to govore. Reklo bi se, dobra kao kruh! Ma najbolje da o tome ne razgovaramo. Dosta mi je bilo tada kritika nekih �minkera, koji

valjda jo� uvijek dolaze ovamo s najnovijim tipovima reketa. A ostali su gotovo na istoj igraèkoj razini. Po onome �to sada vidim, nisam daleko od istine.- Dobro ste rekli, bolje je ne razgovarati o tome. Meliti nije bilo do toga da kritizira neke ljude, iako bi seo njihovu teniskom napretku zaista moglo �to�ta reæi.- Kako bilo da bilo, meni je drago �to si uspjela u svom poslu, a da, unatoè svemu, nisi postala umi�ljena i �min-kerica bez pokriæa. Mnogo mi je toga lijepoga o tebi rekla moja �ena. Pitat æu te jednu drugu stvar.- Pitajte.- Zna� li da je onaj snimatelj Alen bio jako talentirani ko�arka�?- Znam.- Igrao je i jako lijepu ko�arku. Mo�da malo premekanu, no to je bilo i zbog njegove fizièke konstitucije. Isto se tako govorilo za tebe, da ti je servis bio malo premekan. Ne lo�, ali premekan.- Vi to znate premda niste èesto dolazili ovamo.- Znam mnoge stvari o sportskom �ivotu na�ega grada, a ne samo o nogometu.- A gdje ste upoznali Alena? - upitala ga je. To ju je zanimalo vi�e od razgovora o njezinoj nekada�njoj karijeri.135- U jednoj na�oj kladionici. Ali on je u klaðenju veæi rekreativac od mene. Igra za sitan novac, tek tako, da mu, valjda, proðe vrijeme i da se igra, razonodi. A ti? Kladi� li se koji put?Nasmijala se glasno, a onda mirno odgovorila:- Ma ni sluèajno.- Sada æu te ostaviti. Kad bi ti dolazila igrati, vjerujem da bi ovamo, makar samo na terasu, dolazilo vi�e ljudi. Ima i sada, koliko vidim, simpatiènih djevojaka dolje na terenu, ali ti si...- No dobro. Hvala. Neæu vas tu�iti �eni - nasmijala se od srca.Opet je nai�ao jedan mu�karac i upitao Melitu za�to tako dugo nije do�la u teniski centar, a potom je zapitao Tonija nije li mo�da pogrije�io igrali�te.- Eto, vidi�... - poèeo je Toni, kad se mu�karac udaljio. - Mislim da je to jedan od onih �minkera koji su se nekad rugali reketima s drvenim okvirom. No, uopæe se neæu time optereæivati. A �to se moje �ene tièe - rekao je, smije�eæi se - ona zna da sam ja svoje najbolje utakmice veæ davno odigrao! Sada idem, ali ponavljam jo� jednom da mije drago �to sam te vidio i �to ti dobro ide. Moja te �ena, ka�em, jako hvali! Sretno - rekao je okrenuv�i se prema jednom poznaniku koji je sjedio na tribini.No tada je nai�ao Pjer i upitao ga �to se to dogodilo da je do�ao ovamo. Melita nije èula �to mu je odgovorio, ali nisu dugo razgovarali. Toni je oti�ao do tribine, a Pjer joj je samo mahnuo i oti�ao dalje. Bilo je oèito da ima posla.Melita je uzela mobitel i odmah nazvala Tinu.- Da ti srce bude na mjestu, moram ti reæi da sam prije nekoliko minuta zavr�ila razgovor s Alenom.136Znala je da æe to Tinu posebno zanimati.- Samo razgovarala? I zato bi meni srce trebalo biti na mjestu? Ovdje se o tvojem srcu radi!- Izgleda da ti o njemu vodi� vi�e brige.- To ba� i nije za neku pohvalu. I gdje ste se na�li? Sto je sve bilo?- Ovdje sam, u klubu.- Zar si igrala? - iznenaðeno æe Tina.- Na terasi sam. Samo sjedim. Rekao je da me �eli vidjeti kako igram. Zbog filma.- Naravno da te �eli snimati. Ako je snimao mene kao trudnicu, tada to posebno �eli kad si ti u pitanju, u kratkoj suknjici ili hlaèicama. No pustimo snimanje. Mene zanima �to je bilo dalje...- �to? - prekinula ju je Melita.- �to se dogaða s vama?- A ni�ta. Bio je to sluèajan susret.- Zar te je ostavio na terasi i oti�ao?- Ima posla. Kao �to ga i ja imam u zadnje vrijeme.- Znamo da nije o�enjen, ali mo�da je u ozbiljnoj vezi. Da nije, valjda bi prona�ao...

- Da smo i htjeli, ovdje nismo mogli mirno razgovarati. Stalno su dolazili neki poznanici i uvijek postavljali isto pitanje - gdje sam, za�to tako dugo nisam do�la na teniski teren i tako u beskraj. Eto, da sad ne razgovaram, osjeæam da bi mi opet bilo postavljeno takvo pitanje.- Mislim da moram vi�e o njemu saznati upravo ja.- Valjda i hoæe�.- Rekla bih da se stvari ipak razvijaju dobro. Jer on mo�da ne �eli samo oblijetati oko tebe kao pèela oko meda.137No zato nemoj ni ti, bez obzira na svoje ime, oblijetati oko njega. Dr�i se malo po strani, ali njemu na oku. Mo�da sve i nije tako lo�e.- Èula sam maloprije od Tonija, koji nas je vidio, da se s Alenom upoznao u kladionici.- Pa �to? Negdje su se trebali upoznati ako ti je rekao da se znaju. A i kladionica je za ljude! 1 moj Branko ponekad zaigra, a sport mu, zna�, nije jako blizak.- Nadam se da nije ovisnik o klaðenju. Toni misli da nije, no ti æe� sada reæi da sam preanalitièna...- Naravno da æu to reæi! Pa nije valjda kockar ako povremeno ode u kladionicu. Ali ti stvarno voli� analizirati, bez obzira na to o èemu se radi. Zna� �to, na dobrom si putu, ako tako nastavi�, zasigurno æe� ostati stara cura. Ionako neki govore za tebe da ti vi�e odgovara naziv gospoðica, istina, savr�ena, a mo�da i ti �eli� biti upravo takva. E, pa nemoj tako! Nije rje�enje da subote uveèer provodi� sama, da moju obitelj poziva� k sebi, ili se sve zavr�i kod mojih na obiteljskim dru�enjima. Tebi treba netko... Ruku na srce, nije kruh, uz du�no i iskreno po�tovanje, sve zbog èega èovjek �ivi.- Samo sam htjela reæi da se nadam kako nije jedan od onih koji ne znaju ni o èemu razgovarati, osim o klaðenju, kada je sport u pitanju. Takvi su barem moji poznanici s posla. Bitni su im jedino teèajevi, koeficijenti, ili kako se to veæ naziva kod klaðenja. Neki kao da su zanemarili sve ostalo. Ne razgovaraju o igri, dobrim potezima, golovima, ko�evima, nego samo o klaðenju.- Nastavi tako jo� malo, i ja æu zakljuèiti da ti zaista vi�e nema pomoæi. Valjda je i Alen to osjetio, pa je pomislio: k vragu i ljepota i pamet kad analitièarki, perfekcionistici, sve smeta!138- Nisam mu dala povoda...Melitin je odgovor zvuèao kao da se opravdava, pa ju je Tina odrje�ito prekinula:- Tada prestani sve oko sebe gledati na taj naèin! To bi vi�e trebalo biti svojstveno meni, kao nekakvoj pjesnikinji i spisateljici. U�ivaj u �ivotu, jer za drugo nema� razloga. Ali otkad si, prije magisterija, prekinula s onim, da ga i ne spominjem, kao da si se pretvorila u neku proraèunatu osobu. A nisi takva! Barem te ja najbolje znam! Kao da su te se deèki poèeli bojati. Pa gdje je nestala ona vesela djevojèica i mlada djevojka? No, jo� si uvijek mlada, jo� se mo�e sva�ta... - rekla je Tina, a onda je, zbog nekog posla oko sinèiæa, morala prekinuti razgovor.Melita je ustala i krenula s teniskog centra. Oti�la je u svoj stan, prazan.Veæ se iduæe subote dogodilo ono stoje Tina u posljednje vrijeme èesto govorila Meliti. Opet su veèer provele zajedno u velikoj kuæi Tininih roditelja, jer je tu �ivjela i Tina sa svojom malom obitelji. Tinin je otac volio u njihov dom pozivati drage ljude. Odrastao je kao jedinac, a u zgradi gdje je �ivio nije bilo njegovih vr�njaka, pa mu se èinilo daje, osobito vikende, provodio previ�e povuèeno. Zato je kasnije volio èe�æa dru�enja, a tako je nastavio i kao obiteljski èovjek. Na sina, studenta, nije se u takvim dru�enjima moglo raèunati, jer je on slobodno vrijeme radije provodio s prijateljima, tim vi�e �to se bavio glazbom. Bile su to drugaèije �ivotne preokupacije. Uostalom, sa svojom se grupom ozbiljno pripremao za skora�nji nastup na otvaranju "Ljeta u gradu". Ovaj put nije do�ao ni Pjer sa suprugom.139- I tako ti nama jo� uvijek dolazi� sama? - upitao je Melitu domaæin, ali je bilo jasno da je od Tine veæ ne�to naèuo. Posebno je tu bilo kæerino mi�ljenje kako je vrijeme da se to napokon promijeni.A kad je na trenutak Melita ostala s Tinom sama, jedva je èekala da joj ka�e:- Poèela si i prije nego za to ima razloga. Ne bih rekla da o svojim spletkama ni�ta nisi rekla roditeljima.

- Mo�da jesam, a mo�da i nisam! Ali po èemu je to bitno? Zar ne vide svi da ovamo uvijek dolazi� sama. Neki su me veæ i pitali �to se to dogaða s tobom. Ne znaju kamo bi te svrstali. Jedni misle da si prava dama, a drugi da si se, mo�da, pomalo otkaèila od stvarnosti.- Nije, valjda, do�lo èak tako daleko? - iznenaðeno je upitala Melita.U tom je trenutku njihov razgovor bio prekinut. Iz oveæe je grupe, koja je, dobro raspolo�ena, sjedila za stolom, stiglo pitanje:- Melita, èujemo da priprema� novu vrstu peciva! Je li to toèno?- Toèno je! - odgovorila je.- Dosad smo èesto hvalili tvoje pekarske proizvode, pa zaslu�ujemo da nam ka�e� kakvo æe to biti pecivo.- To ne mo�ete znati! - uskoèila je Tina i odmah nastavila: - To ne �eli otkriti èak niti meni.- �to?! Zar se radi o poslovnoj tajni? - opet je upitao netko.- Upravo tako! Osim toga, zar bi to onda bilo iznenaðenje? Zar �elite da vam se, recimo, otkrije zavr�etak filma koji namjeravate gledati ili kraj knjige koju ste tek poèeli èitati? - upitala je Melita.140- Dobro si nam to rekla! Ne preostaje nam, dakle, ni�ta drugo nego da u�ivamo u kruhu i pecivu koje si dosad priredila. No dobro, ipak si ti kraljica kruha! Neki ka�u na�a "kraljica pekarica". Valjda te to ne ljuti?- A �to æe se ljutiti, kad nije ni prava kraljica, ni prava pekarica. No kako bilo, ipak sve to zvuèi simpatièno - rekla je Tina u ime svoje prijateljice, jer je znala da bi i Melitin odgovor bio slièan.Isto je tako jako dobro znala da u Melitinu intimnom �ivotu u posljednje vrijeme nije bilo sreæe, premda se to izvana nije primjeæivalo. Ipak nije bilo sumnje da bi je ljubavna sreæa uèinila kompletnijom. Ba� je to Tina èesto spominjala svojoj prijateljici, ali je znala da ona to, na kraju krajeva, mora srediti sama. A tu nikakva prijateljska uvjeravanja ne poma�u. Èak nisu ni potrebna.Dobro raspolo�eno i veselo dru�tvo vi�e nije razgovaralo0 Melitinu poslu niti o èinjenici da ona uvijek ovamo dolazi sama.Te je veèeri, u tami svoje sobe, Melita, i sama zaèuðena, poèela ozbiljnije razmi�ljati o svom osobnom �ivotu, onom koji provodi u posljednje vrijeme. Ima svoj kruh, èak ga i stvara za ljude koje voli i koji joj to uzvraæaju s punim po�tovanjem. Ali sve bi to, pomislila je, bilo ljep�e1 smislenije podijeliti s nekim u onom malom kutku koji se zove intimni �ivot. Jer kad se sve ugasi i ostane sama, kao kad se ugase svjetla reflektora estradnih zabavljaèa, kad polako padnu u zaborav sportski uspjesi, ljudi æe se okrenuti svojim �ivotnim problemima, a tada ni uspjesi vi�e nisu dovoljni, pogotovu ako ih mora pro�ivljavati u samoæi. Gdje je tu ljubav, pitala se, ona prava, topla, vjerna, strastvena, ali i romantièna ljubav, zbog koje sve141u �ivotu dobiva potpuniji smisao. Zbog koje se i najtvrða kora kruha s nekim dijeli i lak�e jede.Upravo je o tome mislila, ona, sposobna, mlada, lijepa, neokrunjena kraljica kruha.U subotu ujutro Alen je sa svojim prijateljima odigrao ko�arku, da bi ostatak dana radio na filmu. To mu je priredilo veliko zadovoljstvo jer se zaista potpuno opustio. Tako je bilo i u nedjelju, s tom razlikom �to je na ruèak oti�ao k roditeljima, a tu se na�la i njegova sestra s obitelji.U ponedjeljak se zaputio na snimanje teniskog turnira koji je trebao poèeti veæ u rano prijepodne. Krenuo je ne�to prije, pa se ovaj put nije sreo s djeèakom na biciklu.Teniski je turnir otvorio Pjer. Zahvalio se svim natjecateljima �to su se odazvali pozivu i svima koji poma�u u organizaciji turnira, a posebno je ljubazno istakao sponzore. Po�elio je nazoènima da se osjeæaju ugodno, o èemu æe se brinuti svi za to zadu�eni èlanovi kluba. U govoru se trudio da tom turniru dade veæe znaèenje nego �to je proizlazilo iz igraèkog kadra i nagradnog fonda. Nije zaboravio spomenuti da se upravo tog ljeta navr�ava dvadeset godina od postojanja samoga centra, koji je ponikao na istome mjestu gdje je nekad bila zapu�tena livada, a mladi su od nje napravili svo

je igrali�te. Upravo se to igrali�te pretvorilo u teniski centar koji æe s vremenom postati jo� ljep�i. Nakon tih je rijeèi turnir mogao poèeti.Alen je u cijelosti snimio njegov govor jer je barem neke njegove dijelove namjeravao uvrstiti u film.- Jeste li snimali i mene? - upitao je Robi nakon svoje prve pobjede nad nekoliko godina starijim igraèem.142- Naravno da sam snimao i tebe - odgovorio mu je Alen koji je snimao meèeve na svim terenima uoèiv�i da tu ima mnogo zanimljivih lica i da æe biti dosta zanimljivih kadrova. Nisu bili zanimljivi samo teniski meèevi nego i druga zbivanja vezana za turnir.Bilo je tu i kvalitetnih igara, jer je turnir ipak imao odreðenu kategoriju, a i novèani nagradni fond nije bio zanemariv. To �to uz terene, osim glavnog suca i suca na mre�i nisu stajali i linijski suci i nije bilo najhitnije.Alen je snimao i vesela i tu�na lica, veæ prema tome jesu li igraèi pobjeðivali ili gubili. A to je vrijedilo i za roditelje koji su s terase ili s tribine gledali mlade igraèe. Svatko je imao razloga da odigrani poen, a onda i meè, pro�ivljava na svoj naèin.Neki su sa strane emotivnije pro�ivljavali ono �to se dogaðalo na terenu, osobito ako im je igrao sin ili unuk, nego sami igraèi. Kamera je zabilje�ila svakojaka reagiranja; ona glasna ili ona koje je odavao samo pokret tijela ili izraz lica, bez izgovorenih rijeèi. Upravo je zbog takvih prizora kod sliènih filmova Alen posebno volio snimati krupne kadrove.- Mene bolje da niste snimali - rekao je Dino koji je i unatoè relativno dobroj igri ipak ispao veæ u prvom kolu.Alen se odmah sjetio njegovih èestih prepirki koje je za vrijeme treninga redovito vodio sa svojim najboljim prijateljem. Sada je, meðutim, samo glavni sudac imao odluèujuæu rijeè kod svih spornih lopti. Tada je i Robi do�ao do svog prijatelja i rekao mu utje�nim rijeèima:- Ma, nema veze, bit æemo bolji u paru!Alen je snimao i dalje. Bilo je vruæe, i premda se zadr�avao u hladovini, osjeæao je znoj po cijelom tijelu. Pomislio143je kako æe poslije opravdano reæi da je taj film snimao i u znoju lica svoga. Oko trinaest sati, kada je poèela stanka, sjeo je na terasu. Pojeo je samo dva veæa peciva. U tom vruæem danu to mu je, uz dosta popijene vode, bilo sasvim dovoljno.- Jesi li vidio da smo na tvoj raèun uplatili predujam? -upitao ga je Pjer i sjeo pokraj njega.- Jesam! Hvala na tome! - rekao je Alen i progutao zadnji zalogaj ukusnog peciva. Bio je zadovoljan iznosom koji mu je uplaæen, a svota je, uz osobno zadovoljstvo, doista bila motiv da predano radi na filmu. I da ga dovr�i na vrijeme.- Zar ni�ta drugo nisi jeo? Ne vjerujem da ti jelo iz na�eg restorana nije po ukusu.- Ma ne, ovo mi je dovoljno. Mo�da æu kasnije jo� ne�to pojesti, ali tek kad snimim sve �to danas namjeravam.- Va�no je da nisi gladan! A kad smo veæ kod tog peciva, ponekad mi se èini da je ono dovoljno da zamijeni pravi obrok. No, tako se samo èini. Ja, na primjer, ipak ne mogu zamisliti glavni obrok bez barem malo mesa. Mo�da zbog toga i imam i koji kilogram vi�ka. Nego, jesi li uoèio na starom filmu da smo Melita i ja prvi prebacivali lopticu kod otvaranja tek sagraðenih terena?- Kako ne bih primijetio?! - odgovorio mu je Alen, ali ga nije htio pitati sugerira li mu on da bi se ba� to moralo vidjeti na filmu. O tome uopæe nije �elio razgovarati, ali je bio svjestan da se radi o detalju bez kojega se film ne bi mogao ni zamisliti.- Niti ja to veæ dugo nisam pogledao, iako mi je, vidio si, DVD "plejer" u redu. Ipak mi se sve èini tako blizu kao da je otada pro�lo svega osam, devet godina, a ne dvadeset.144Punih dvadeset godina! - pomalo æe sjetno Pjer, a zatim je nastavio: - Sada idem. Èeka me zaista puno posla! A ti, kad za�eli� bilo �to pojesti i popiti, pozovi konobara odnosno, u ovom trenu, konobaricu. Mo�e�, ako �eli�, naruèiti i ne�to izvan dana�njeg jelovnik

a. Rekao sam ti da imamo kuhara...- Neæu biti gladan. Uostalom, ako se to i dogodi, bit æu si sam kriv.- Meni se èini da ti ipak dr�i� do svoje linije. A prava briga tek dolazi kad navr�i� èetrdesetu. Pedesetu da i ne spominjem. Odnedavna je i sam imam na leðima. Sto je tu je, neæu oèajavati, ali se niti odricati dobroga jela. Samo sam malo, malo popunjeniji. No, ti si jo� daleko do toga -rekao je Pjer, uzeo mobitel u ruku i si�ao s terase.Slièno je bilo na teniskim terenima u tijeku turnira i iduæih dana. Iako su se mnogi kadrovi ponavljali, Alen je odluèio da turnir prati do kraja. Ponekad mu se uèinilo da je tako dugo ostajanje uz terene mo�da samo gubitak vremena, jer scenarij jo� nije bio zavr�en. Ipak je namjeravao snimati sam kraj turnira: finale u igri parova i u pojedinaènoj konkurenciji. Tek nakon toga æe se posvetiti onome �to ga najvi�e raduje u svakom filmu; monta�i, tom slaganju slièica u niz, u smislenu cjelinu koja se i zove film ili ispripovijedana prièa.Upravo je èetvrtog dana Robi igrao susret koji je, po mnogima, bio najzanimljiviji, i Alen nije za�alio �to ga je snimao u cijelosti. Na terenu se vodila �estoka borba izmeðu Robija i tri godine starijeg mladiæa. Ipak su vi�e od same145igre pozornost prisutnih privukle reakcije temperamentnog oca starijeg igraèa. Iako ga je zbog pona�anja sudac nekoliko puta opomenuo, mu�karac je bio uporan u svojim �ustrim ispadima i primjedbama na raèun nekih suèevih odluka. Sve je to Alen snimio, iako nije bio uvjeren da æe neke od tih reakcija, posebno one naj�e�æe, biti primjerene za film, èak i ako ne budu popraæene tonom. To bi sigurno, pomislio je, bilo primjerenije za filmsku prièu o roditeljskim ambicijama u sportskoj karijeri vlastitog djeteta.Kad je meè zavr�io, i kad je stariji igraè te�ka srca preko mre�e pru�io Robiju ruku, Alen nije gasio kameru. Mladiæ se pribli�io klupi na kojoj je bila odlo�ena njegova sportska oprema i ljutito bacio reket na zemlju. Slomio ga je.A tada se javio otac:- Ma gdje ti je bila pamet, i to cijelo vrijeme meèa?- �to hoæe�?! Bilo je gusto!- Bit æe ti gusto kad ti ja prilijepim jednu plju�èetinu!!! Nekoliko je godina mlaði od tebe, a opet te je ispra�io kao balavca. Ba� ni�ta nisi nauèio od onog poraza prije dva mjeseca. I �to je bilo gusto?! A pokazivao sam ti da bekhend potegne� odmah, kao �to radi� na treningu, a ne da se namje�ta� na forhend. Zar misli� daje mali tako glup da to ne vidi, i da te ne �eæe terenom lijevo, desno. Jo� si mu k tome lopte vraæao na osnovnu crtu, gotovo po sredini, pa neka se lijepo ima vremena pripremiti �to da odigra.Alen je snimao tu prepirku, i kao da je taj razgovor lju-titog oca i oèajnog sina bilo jedino �to se dogaðalo na teniskim terenima. Svi su na trenutak prekinuli igru jer tenis nije sport koji podnosi takvu galamu, buku, pa i psovke koje su se orile teniskim centrom. Alen je pomislio da je mladi igraè bacio i slomio reket samo zato da poka�e ocu146kako mu je poraz zaista jako te�ko pao i da mu je ovako lju-tito reagiranje istovremeno bilo i opravdanje i olak�anje.- Bolje da vi�e niti ne igram! - rekao je mladiæ.- Mogao si slomiti i ostala dva reketa, pa da stvarno vi�e ne igra�. Barem ne bi sramotio ni sebe, a ni mene.Kad je mladiæ uzimao svoje stvari i kad je slomljeni reket stavljao u torbu, samo �to nije zaplakao, koliko god to njegovim godinama ne bi bilo primjereno zbog jednog poraza na turniru ni�e kategorije. Ali samo je on znao �to poraz znaèi njegovom ocu. Poneka je suza ipak spuznula niz njegovo preplanulo lice.- Bolje bi mi bilo da se spakiram i da poslije podne ne igram niti parove.-1 bolje! Idi u auto! Ne �elim to vi�e gledati! A za parove æemo odluèiti. Ne mogu sada pametno razmi�ljati - rekao je njegov otac pone�to smirenije i po�ao prema automobilu.Sin je, pognute glave, krenuo za njim.Tek kad je nastala ti�ina, poèelo se igrati i na ostalim terenima. Neki su u gledali�tu odmahivali glavom i gestama pokazivali da se maloèas nije radilo o normalnim reakcijama jednog oca, no Alen to vi�e nije snimao. Opet je razmi�ljao o ambicioznim roditeljima, ali za to nije imao previ�e vremena. Usmjerio je kameru prema terenu na kojem se opet odvijala mala sportska drama, ali ovaj put bez �e�æih reakcija igraèa i g

ledatelja.Robi je za to vrijeme ozarena lica primao èestitke za svoju netom poluèenu pobjedu. To je Alen opet zabilje�io kamerom. Jednostavno, zbivanja nisu dopu�tala da mu kamera miruje barem malo dulje. Snimao je puno, iako je znao da malo toga mo�e uvrstiti u film. Ipak nije mogao unaprijed znati koji æe kadar biti najljep�i, najbolji, najdojmljiviji za147filmsku cjelinu. Tako je uvijek razmi�ljao u sliènim trenucima. Znao je da æe o svemu odluèiti tek kad odgleda, i to vi�e puta, ono �to je snimio.Kad je htio malo predahnuti, do njega je do�ao Pjer.- Onaj galamd�ija, �to se maloprije onako bezvezno ljutio i derao na sina, �ivi desetak kilometara od nas. Igrao je nogomet za ekipu protiv koje smo èesto i mi igrali. Bilo je to ne�to poput lokalnih derbija. On i nije bio standardni pr-votimac. U igru su ga obièno ubacivali zadnjih pola sata, ili manje, kada je trebalo èuvati pozitivan rezultat. Tada bi on znao udariti loptu �to je dalje mogao, da su se drugi mogli malo odmoriti. To je bilo vrijeme kad je utakmica poèinjala i zavr�ila jednom te istom loptom. Za njega su govorili da je jedini igraè u povijesti njihova kluba koji je nekoliko puta uspio ispucati loptu preko crkvenog tornja uz nogometno igrali�te. Takav je on bio kapacitet od igraèa! Naravno, on se, ka�u, opravdavao da igra sa srcem i sa stra�æu. Sada bi od svojeg sina �elio napraviti genijalca. A deèko, premda je dosta dobar, nije genijalac. Ne�to je ipak naslijedio od svoje majke koja je bila dosta dobra stolnotenisaèica. Neka mu je, iskreno reèeno, sa sreæom!Alen se osmjehivao jer je ne�to takvo i pretpostavljao. No za�to se mnogi roditelji tako pona�aju ba� u tenisu, tom oduvijek bijelom i, recimo, gospodskom, sportu, nije mogao objasniti niti razumjeti. Zato je takvo razmi�ljanje i analizu ostavio za struènjake nekih drugih profesija.Toga dana vi�e nije imao razloga snimati i dalje. Bila je to prilika da on, prvi put, pozove Melitu i daje pita mo�e li doæi u sportski centar daje snima, mo�da toga dana poslije podne, ili predveèer, kada bude slobodan jedan od terena.- Danas ne, na�alost. Imam jako puno posla i ostat æu du�e na radnom mjestu. Veæ znam da je Robi pobijedio,148maloprije mije to sam javio. No, doæi æu sutra, poslije podne, kada on igra pojedinaèno polufinale. Valjda æu naæi vremena i s nekim malo odigrati, ako je to ba� tako neophodno za film - rekla je i brzo zavr�ila razgovor.Po njezinu je tonu osjetio daje sve to izgovorila u �urbi. Kad je saznao da ona neæe doæi, odluèio je da toga dana vi�e ne snima, a vrijeme da iskoristi za gledanje svega �to je danas snimio.Kad se s opremom uputio prema parkirali�tu, zaustavio ga je glas:- Èuli smo da ste bili prvoliga�ki ko�arka�! Okrenuo se je. Bili su to Robi i Dino. Kad ih je boljepogledao ovako izbliza, uèinilo mu se da su dobro pocrnjeli od èestog boravka na suncu.- Bio sam.- Igrate li jo� ko�arku? - upitao ga je Dino.- Ne igram je aktivno, samo rekreativno - odgovorio je pomalo iznenaðen �to ga ta dvojica djeèaka, koji su veæ gotovo momci i nadareni tenisaèi, u tijeku turnira pitaju za ko�arku.- Èuli smo da ste s igranjem ko�arke prekinuli jo� jako mlad, zbog te�ke ozljede. I moj je stric zbog te�ke ozljede prerano napustio nogomet, a igrao ga je u drugoj ligi. Tako mu se sve to zamjerilo da ga vi�e, mo�ete li vjerovati, gotovo i ne �eli gledati. Znaèi, vama se ko�arka nije zamjerila? - opet je upitao Dino.- Ne - odgovorio je.- Ljudi iz raznih razloga prekidaju karijere. Moja sestrièna Melita, znam da ste se upoznali, jo� izvrsno igra tenis, a prestala je igrati jako mlada. I to zbog svojih razloga. Ipak je jo� uvijek najbolja �enska igraèica u na�em gradu.149- Tuèe i tebe! - dobacio je Dino malo zajedljivo.- No, to æemo vidjeti kad ona i ja budemo prvi put opet igrali jedno protiv drugog - pomalo je samouvjereno rekao Robi.

Alena je zabavljao ovaj razgovor. Kad je bio njihovih godina, upoznao je jednog poznatog profesionalnog nogometa�a. Tada je i njemu bilo drago �to razgovara s nekim u javnosti popularnim sporta�em. Isto mu je tako bilo drago kad ga je njegov prvi ko�arka�ki trener upoznao s jednim poznatim ko�arka�em, s kojim je zatim porazgovarao o ko�arci. Tada je osjetio da bi mu bilo drago kada bi jednom i on, ako postane dobar ko�arka�, nekom djeèaku bio uzor. Ili da barem neki djeèak bude poèa�æen �to razgovara s nj. Nije bio siguran je li on sada ba� tako va�na osoba za ove djeèake.- A za�to me sve to pitate? Pa jo� ste u turniru! Zar ne biste trebali razgovarati s nekim boljim tenisaèem?- Ma, htjeli bismo da nam poka�ete neke ko�arka�ke cake! - rekao je Robi.- Dobro si danas igrao - iznenada æe mu Alen.- Hvala. Bilo je dosta dobro. No, njega sam nedavno veæ pobijedio na jednom turniru. Mo�da ste i èuli.- Naravno, svi su èuli, jer se je njegov otac derao kao lud, pa je i to spomenuo - rekao je Dino.- No mene sutra èeka pravi meè, jer igram protiv prvog nositelja. Ali u paru æemo nas dvojica proæi bolje. Danas moramo dobiti. To neæete snimati?- Ne, danas sam dosta snimao, a snimio sam juèer i vas dvojicu kad ste igrali u paru. Vidjeli ste. Deèki, sretno! -rekao je Alen �eleæi se okrenuti.- Onda? Niste nam obeæali, hoæete li nam pokazati neke ko�arka�ke poteze? - upitao ga je Dino.150- Hoæu - odgovorio je.- Ba� odlièno! - povièe Dino.- Super, to bismo mogli kad se ja vratim iz Italije, kamo uskoro idem u teniski kamp - ponosno je spomenuo Robi.- Deèki, jo� æemo se vidjeti do nedjelje. Bolje da se sada poènete pripremati za igru.- Ma, bit æe dobro! - samouvjereno æe Robi. - A jeste li ikad igrali tenis?- Ne�to malo. Ali ovih sam ga dana tako pa�ljivo gledao da sam ga teoretski nauèio jako dobro.- Ali teorija je jedno... - rekao je Dino.Nasmijali su se sva trojica. Djeèake je oraspolo�ilo �to im je obeæao da æe s njima igrati ko�arku i da æe ih pritom ne�to nauèiti. Pozdravili su se, okrenuli se prema teniskom centru, koji im je, bez sumnje, bio poput drugog doma.Alen je najprije oti�ao u pekarnicu, opet k onoj ljubaznoj prodavaèici. Pozdravila gaje srdaèno i rekla da joj je drago �to ga opet vidi. Ali u pekarnici je bilo vi�e ljudi, pa mu se nije razgovaralo. Ipak je slutio da Ana veæ zna iz kojeg je razloga u njihovu gradu.Prolazio je pokraj polja koje je toga dana bilo po�eto. Sada ta slika nije bila ni pribli�no lijepa kao ono golemo �utilo kad ga je obasjavalo sunce. Pomislio je na tu �itaricu od koje se pravi kruh, pa i na djevojku koja je postala pravi struènjak za njegovu pripremu. Kuæi se vraæao s mislima na posao koji ga jo� èeka.Na polufinalni je susret do�la i Melita. Alenu je bilo drago �to je vidi, ali se iznenadio �to je ona veæ u rano poslijepodne, kao i juèer, spominjala da u posljednje vrijeme ima puno posla.151- Zar si posao napustila ranije? - upitao ju je.- Zapravo, jesam. Juèer je bila zaista velika gu�va, pa sam danas, eto, jer je petak, oti�la malo ranije, da vidim kako æe moj bratiæ igrati protiv dobrog, jaèeg igraèa.- Znaèi li to da danas ipak mo�e� naæi dovoljno vremena kako bi malo odglumiti igru?To je pitanje bilo malo isforsirano jer je vidio da uza se nema ba� ni�ta od teniske opreme. Zato ga je iznenadio njezin odgovor.- Hoæu! Danas mogu uzeti malo vremena za igru. Neka to bude u kasno poslijepodne - rekla je.- Ima� li veæ dogovoreno s kim æe� igrati?- Uspjela sam nagovoriti prijateljicu Lidiju, s kojom sam nekad, dodu�e manje nego s Tinom, povremeno igrala u parovima. Nekoliko je godina starija, a i poèela je kasnije igrati. Bila je solidna. Sada je u privatnom biznisu i ba� nema puno vremena. No kad sam joj objasnila o èemu se radi, prihvatila je poziv. Nikad nije imala ni�ta protiv snimanja. Vidio si je na nekim mojim snimkama, prepoznat æe� je kad se po

javi.Na polufinalnom se susretu okupilo dosta gledatelja, jer je to ipak, po mnogima, trebao biti posebno zanimljiv meè, igra izmeðu prvog nositelja, igraèa od kojeg se nekad mnogo oèekivalo, i gotovo djeèaka od kojega se sada, u bli�oj buduænosti, oèekuje puno.Alen je snimao èas igru, èas gledatelje, a nije mu promaknuto ni Melitino pozorno gledanje. Ovaj put nije bratiæu pokazivala �to je trebao odigrati u prethodnom potezu, a nije mu pokazivao ni trener, premda je izgledalo da Robi povremeno tra�i njihovu pomoæ, savjet. Znali su da to na turniru nije dopu�teno. Njegov je otac takoðer bio tu. Sjedio152je za istim stolom s Melitom, svojom neæakinjom. Bio je njezin ujak. Alen nije znao ni�ta o Robijevu ocu, no bilo mu je jasno da on nije od onih roditelja koji netremice prate ba� svaki korak, svaki potez, svoga sina kad je u pitanju tenis. Ipak ga je svaki dobar Robijev potez razveselio.Robi je izgubio meè. Vidjelo se je da jo� nije dorastao protivnik znatno iskusnijem igraèu, koji mu je na kraju, dok su si preko mre�e pru�ali ruke, uputio nekoliko lijepih rijeèi za prikazanu igru.- Valjda æe biti bolje u paru! - rekao je Dino tje�eæi svog prijatelja.- Ma tako je to kad su ga pozvali na turnir. Bilo je jasno da nitko nema �anse. No, nema veze. Ne�to sam nauèio! -rekao je Robi svom teniskom partneru i prijatelju. Veæ se usredotoèio na njihovu polufinalnu igru parova.Alen je �elio doæi do terase. Mislio je da æe ga Melita upoznati s Robijevim ocem i da æe èuti ne�to zanimljivo od èovjeka koji, oèito, ba� i nije optereæen sportom. Ali je on veæ pu�tao terasu. Kad je odlazio, zaustavio ga je Pjer.- Vi�e uopæe ne dolazi� ovamo! Kad si igrao zadnji put?- Ne sjeæam se. A i kad sam igrao dobro? Jednostavno, zna� kako je, nemam vremena. Posao.- Malo bi se ipak mogao rekreirati - rekao mu je opet Pjer.- Nisi valjda spao na to da mora� igrati s pacerom poput mene kako bi se mogao osladiti pobjedom - le�erno æe mu Robijev otac, a potom je jo� dobacio, onako, u odlasku: -Ovdje su ti klinci, kao moj sin, pa s takvima igraj!- Taman posla! - odmahnuo je Pjer. - Dosta mi je bilo one sramote kad sam izgubio od Melite.To je njegovo priznanje izazvalo glasan smijeh svih nazoènih.153Kad je Alen do�ao do Melite, ona je upravo ustala, i bilo mu je jasno da namjerava otiæi.- Dogovorili smo se? Doæi æe�?- Rekla sam da hoæu. Nadam se da æe� i ti doæi na vrijeme - rekla je to tek tako da ka�e ne�to le�ernije, jer je bila sigurna da æe on biti tu i da ga ni�ta neæe sprijeèiti da vidi kako ona sada igra tenis. Odjednom je postala samouvjerenijom. Bila je to razlika prema dotada�njem pona�anju u njegovu prisustvu.- Èekat æu.- Vidimo se oko �est, za to vrijeme sam se dogovorila s prijateljicom. Idem jo� naèas poprièati s Robijem.Kad je napu�tala teniski centar, neki su je opet pitali kada æe ponovo zaigrati tenis. Odgovarala im je samo smije�kom. Alenu se uèinilo da je ipak osjetila zov teniske igre.Vi�e se nisu igrali turnirski meèevi. Tenis su sada igrale dvije mlade �ene. Obje su bile u kratkim hlaèicama i pripijenim majicama. Bila je to lijepa slika. Iako je na drugim terenima igralo jo� nekoliko rekreativaca, svi su gledatelji svoju pozornost posvetili jedino igraèicama.Kamera je bila usmjerena na njihov teren. Igrale su samo da odglume igru, ali im je netko predlo�io da odigraju bar jedan ozbiljan set. To im je predlo�io i Alen vjerujuæi da æe tako dobiti uvjerljivije snimke i izra�enije emocije na njihovu licu. Dobro je znao da se za poene, golove, ko�eve, uvijek igra bolje, i da se svaki igraè vi�e zala�e, pa bio to samo trening ili rekreacija. Napokon, to i jest su�tina sporta, natjecanja. Alen se te crnokose tenisaèice Lidije nije sjetio sa starih snimaka, ali to joj nije namjeravao reæi. Nije htio reæi ni to da se po njihovim neosunèanim tij

elima dobro mo�e zakljuèiti kako dosad i nisu dolazile na teniske154terene. Nisu bile ni blizu onima koji su veæ na poèetku ljeta preplanuli od sunca.- Rekao sam daje ovdje sve ljep�e kad igraju takve tenisaèice. Kao �to ih je bilo lijepo gledati nekad, to vrijedi i sada. Uz njih bi se dvije mogle spomenuti jo� neke iz one generacije, naravno i moja neæakinja - rekao mu je Pjer i tada se glasno obratio igraèicama: - Djevojke, vidi se da biste obje morale èe�æe dolaziti ovamo! Malo vi�e sunca vam ne bi �kodilo! Jedna bi trebala izaæi iz laboratorija, a druga iz ureda.Nisu mu odgovorile. Igrale su i dalje, ali nisu brojile poene. Zabavljale su se i bile su dobro raspolo�ene. Napokon su ipak poèele brojiti poene. Kad se veæ igrao ozbiljniji set, do�la je Tina sa svojim trogodi�njim sinèiæem Janom. Sjeli su na terasu. Njihovo je prisustvo obradovalo Alena jer je odmah predvidio nekoliko novih kadrova za nedovr�eni scenarij. Tina je mahnula svojim prijateljicama na terenu, a njezin je sinèiæ, izgledalo je, vi�e u�ivao jeduæi pecivo nego u igri koju je pozornije promatrala njegova majka.- Sada bismo mi trebali igrati, a ne po onoj vruæini -rekao je odjednom Robi koji je sa svojim prijateljem pratio tu igru.- �to se ti ima� �aliti, i svi tvoje dobi? Pa vi biste trebali s rado�æu igrati i u paklu! �to je to za vas mlaðariju kad igrate na trideset u hladu? Ma zamisli, kakav u�as! - uzvratio mu je stariji igraè.Taj je set, u kojem su se brojali poeni, Melita dobila bez veæeg napora. Ipak je igra za poene imala veæu dra�, i Alen je bio time zadovoljan.Kad su prekinule igru, mnogi su sa simpatijama komentirali to �to su vidjeli. I opet mu�karci, oni koji nisu155bili u dru�tvu svojih �ena ili prijateljica, nisu �tedjeli komplimente.- Da me nisi nagovorila, ne znam kada bih se opet primila reketa - rekla je Lidija svojoj prijateljici kad su nakon igre tepisima poravnavale zemljani teren.- To je zato �to misli� samo na posao. Kao i Melita, uostalom. A to ba� i nije dobro - javio se mu�karac iz veæeg dru�tva svojih prijatelja.Lidija mu nije odgovorila, nego se obratila Alenu:- Znam da sam danas bila u ulozi statistice, ali se ipak nadam da æu doæi na film. Moja bi se kæi tome veselila.- Naravno - rekao joj je Alen. Pogledao je Melitu i zahvalio joj �to je upravo ona malo prije stvorila priliku za nekoliko zaista zanimljivih filmskih kadrova. No, nije joj uspio reæi da mu se u njezinoj igri najvi�e dopao zaista �kolovan jednoruèni bekhend, koji je, njemu osobno, za gledanje puno ljep�i od dvoruènog.Melita je napomenula da je Lidija na onim snimkama imala kovrèaviju kosu, pa ju je, mo�da zbog toga, te�e prepoznao. Lidija je priznala daje od onog vremena ipak malo dobila na te�ini, pa sada zaista izgleda kao prava rekreativ-ka. No, valjda se i to uklapa u film.Sjele su pokraj Tine i njezina sinèiæa koji je ovaj put pio sok, ali je opet uzeo manje pecivo iz ko�arice. Alenu je bilo jasno da se tri prijateljice veæ dugo nisu vidjele. Shvatio je da od razgovora s Melitom neæe biti ni�ta, iako je namjeravao ostati dokasna, da snimi igru pod rasvjetom.A predveèer je stigao direktor pekarskog poduzeæa. S njim je bio ne�to mlaði mu�karac, njegov suradnik i stalni teniski partner u igri parova. Koji æe dvojac igrati protiv njih, to Alen nije znao. Najva�nije mu je bilo da snimi igru156pod rasvjetom. Ovaj æe se èovjek, vjerovao je, kao rekrea-tivni igraè, nakon svojih poslovnih obveza, dobro uklopiti u prièu.- Nije valjda da ste vas dvije igrale? - upitao je direktor Melitu i Lidiju kad je s partnerom sjeo na terasu.- Jesmo, malo - odgovorila je prva Lidija.- A ti si im davala moralnu podr�ku. Zar ne? - upitao je Tinu.- Upravo tako - odgovorila je.Alenu je bilo jasno da se i Lidija i Tina dobro poznaju s direktorom pekarskog poduzeæa, a on je s gotovo svima na terasi progovorio poneku rijeè. Spominjalo se, ukratko, i novo pecivo koje uskoro izlazi iz pekare.Tri su mlade �ene napu�tale teniski centar. Melita je mahnula Alenu koji je stajao u

z teniski teren i èekao da poène novo snimanje. On joj je zahvalio �to je do�la s prijateljicom. Rekao je i Tini da mu je drago �to je sa sobom dovela i sinèiæa. Opet su se èula razna pitanja, komentari, komplimenti. Tina je dobila kompliment na raèun svoje trudnoæe. O tenisu ju nitko ni�ta nije pitao.Direktor je rekao da æe poèeti s igrom tek kad budu upaljeni reflektori, a dotad æe se malo odmoriti, razgovarati, jer i njima nedostaje dru�enja. Nije dobro misliti samo na posao. To je rekao u svom stilu, ne �eleæi da ba� sve ispadne suvi�e ozbiljno.Nitko nije stavljao primjedbe �to æe teren za noænu igru biti rezerviran za njega, iako se samo na jednom igrali�tu moglo igrati pod reflektorima. Kao da je svima na neki naèin veæ negdje pomogao, ne samo kad je u pitanju ovaj teniski centar.A kad je Alen shvatio da je Pjer, koji je sve vrijeme bio neèim anga�iran, jedan od igraèa drugog teniskog para,157nije se samo iznenadio nego mu je to bila i dobra prilika da njegovu igru usporedi s onom na starim snimkama. Sve dosad Alen ga nije vidio u�ivo s reketom u ruci.Igra je parova ipak poèela prije nego �to su se upalila svjetla, ali su zato reflektori kod drugog seta zasjali punim sjajem, a to je jo� vi�e dolazilo do izra�aja kako se spu�tao mrak. Alen nije snimao sve, jer sama igra i nije bila na osobitoj razini, ali je uspio snimiti ono �to mu je trebalo za film: igranje pod reflektorima, �to æe filmu dati posebnu dra�. Veæ je odluèio �to æe dopisati u scenarij u toj igri sredovjeènih mu�karaca. Uostalom, radilo se o dva direktora, onog pekarskog poduzeæa i onog teniskog centra.Nakon igre èetvorka je tepisima poravnavala teren i jo� uvijek komentirala odigrani susret.Kad je Alen zavr�io snimanje i spremao kameru i stativ, Pjer mu se je obratio:- Valjda æe� ne�to izvuæi iz ove na�e igre. Jest da smo pobijedili, ali to i nije bilo posebno te�ko pokraj ovih znalaca-blago se narugao svojim teniskim suparnicima, stoje bilo neizbje�no u meðusobnom razgovoru dobrih prijatelja nakon takve igre.I direktor se pekarskog poduzeæa glasno nasmijao, ali je bilo oèito da ne pripada onim rekreativcima kojima je pobjeda posebno va�na. Htio je pokazati kako mu je najhitnije da s vremena na vrijeme doðe ovamo. To je i rekao, ali je usput prekorio svog partnera u smislu da uz takvog suigraèa i ne mo�e oèekivati bolji ishod.- Èuo sam da ste ba� �eljeli snimati pod ovim svjetlima. Nadam se da nismo bili katastrofalni!- To æete procijeniti kad pogledate ono �to je zabilje�ila kamera. Ipak moram reæi da i nije bilo tako lo�e - rekao je158Alen. Bile su to pone�to iskrene, no ipak vi�e utje�ne rijeèi upuæene direktoru pekarskog poduzeæa.Ali kad je spremio snimateljsku opremu i htio napustiti to mjesto, osjetio je posebno ugodan miris. Nije mogao otiæi, a da ne primijeti:- Ovaj miris je zaista jako ugodan! �to se to sada peèe?- Uvijek je tako uveèer i po noæi kada prema ovoj strani zapu�e vjetar. To je iz na�e pekare. Poèela je, naime, noæna smjena... - rekao je direktor ponosno. Osjetilo se da mu je to pitanje dra�e od moguæe teniske pobjede.- To se, na�alost, ne mo�e osjetiti i na snimci - rekao je direktorov teniski i poslovni partner.- Jo� malo i snimanje æe biti gotovo, zar ne? - upitao je Pjer, bri�uæi znojno lice. Oèito mu je godilo �to je veèeras bio pobjednik, ali nije likovao.- Jo� æu malo snimati, a tada me cijeli iduæi tjedan tek èeka pravi posao - rekao je Alen.Svjetla reflektora su se poèela gasiti, i Alen je napustio teniski centar. Toga je dana snimio vi�e nego je mislio, ali mu je ba� to nedostajalo za film. Valjalo je jo� popratiti zavr�etak turnira.Krenuo je prema parkirali�tu. Sve je to vrijeme osjeæao ugodan miris iz pekarskog poduzeæa, �to gaje blagi vjetar �irio cijelom èetvrti u toploj ljetnoj noæi.Alena je jo� èekalo odigravanje finalnih susreta u obje konkurencije, pa æe dovr�iti snimateljski posao. Veæ se poèeo pripremati i za monta�u, a tekst scenarija samo �to nije bio gotov. Namjeravao je umetnuti jo� pone�to od onoga �to æe snimati toga dana, a potom æe i spiker radiopostaje proèitati tekst. To je s njim veæ bilo dogovoreno za ponedjel

jak.159Kad je prije nekoliko dana pitao Pjera za�to se finalni susret parova igra prije podne, a u pojedinaènoj konkurenciji u rano poslijepodne, dobio je odgovor da je to zato �to mnogi �ele pogledati finale u Wimbledonu izmeðu Fede-rera i Nadala, jer je za neke to ipak zanimljivije od jednog turnira ni�eg ranga.Bila je nedjelja, pa toga prijepodneva nije vidio djeèaka na biciklu. Nije shvatio da li je to zbog nedjelje, jer se, kao i onda kad je bio ko�arka�, bavio profesijom za koju se nitko ne èudi �to se obavlja i nedjeljom. Sada ga takve sociolo�ke strane �ivota nisu zanimale. Bio je posve usredotoèen na zadnji snimateljski dan.- Jo� danas i skinuo si nas s vrata kao, rekao bih, malo te�i kamen - veselo æe Pjer èim se Alen pojavio u teniskom centru.- Jesam, �to se snimanja tièe. A zapravo me tek od sutra èeka pravi posao, reklo bi se od jutra do mraka. Samo da mi spiker proèita tekst koji jo� danas moram dopuniti opisom ovoga �to nas èeka u finalima.- Znaèi, bit æe isti spiker kao onaj koji je proèitao tekst u nogometnom filmu?- Da, obavit æemo to sutra oko podneva. Ne treba njemu puno vremena za to. Pravi je profesionalac, i to æe proèitati kako treba.- Imam, naime, jo� jedno malo iznenaðenje, �to æe ti, mo�da, pone�to poremetiti scenarij.- O èemu se radi?! - upitao ga je znati�eljno Alen.- Jedan je moj poznanik, onaj tamo na terasi u zelenoj majici, ba� danas, donio neki stari film, "super 8". Juèer je doputovao na godi�nji odmor. Veæ dugo radi u Njemaèkoj, pa se jako rijetko viðamo. Èuo je za snimanje, brat mu je160javio, zato je donio film, a to ima snimljeno i na DVD, ako ti treba. Istina, oti�ao je raditi prije nego je poèela izgradnja teniskih terena, ali ima ne�to, rekao je, snimljeno iz vremena kada je ovdje bila livada na kojoj smo igrali mali nogomet, ili ne�to drugo. Tko zna, mo�da æe ti ne�to od snimljenog koristiti. Nikad to nisam vidio. U ono vrijeme Melitin stric nije snimao rekreativne nogometne utakmice. On je filmove èuvao za na�e prave meèeve - rekao je Pjer. Djelovao je tako kao da od filma koji je pru�io Alenu ne oèekuje nekakvu korist, ali ga je primio od starog poznanika, kao stoje primio sve filmske zapise koji su mu dosad bili ponuðeni.- Zapravo, nikada nije kasno da se ispripovijeda neka prièa. Od toga, dodu�e, ne valja praviti, kako se ka�e, sapunicu, jer film ipak mora biti zavr�en na vrijeme. Ovo je valjda zadnji snimljeni materijal, jer od sutra, ka�em, poèinjem s monta�om. Vi�e neæe biti nikakvih improvizacija!- Mislim daje film sniman prije tridesetak godina. Mo�da je ba� u ono vrijeme Melitin stric nabavio svoju kameru, ali nisam siguran u to.- U svakom sluèaju, u tom filmu nema ni�ta od tenisa?- Sigurno nema! Ali ipak pogledaj i to kad je veæ èovjek donio film.Alen je malu rolu filma stavio u torbu pokraj fotoaparata. Pjer je mahnuo nekim ljudima na terasi i doviknuo im da upravo dolazi k njima.- Za�to ste tako rasporedili vrijeme za igru meèeva u finalu? - upitao je Pjera jedan mu�karac koji je dolazio prema terasi.- Da mo�emo pogledati mu�ki finale Wimbledona, makar samo drugi dio meèa.161- A tako! Sad mi je jasno! - rekao je èovjek kojega su, zacijelo, mali turniri u�ivo, sa �iroj javnosti nepoznatim igraèima, zanimali vi�e nego televizijski prijenosi.Kad je Alen postavljao kameru, pored njega su pro�la dva poznata lika. Bili su to Robi i Dino. To gaje iznenadilo jer su juèer izgubili polufinale u igri parova, a sada su opet bili u sportskoj odjeæi.- Sto, momci, radite na terenu?- Odredili su nas za linijske suce! I sada, i kad se bude igralo pojedinaèno finale - rekao je Robi.- Mo�da nije lo�e da se oprobate u toj ulozi. Barem æete znati cijeniti one koji su èesto puta krivi, a zapravo nisu ni krivi ni du�ni.- Eto, vidi� - obratio se Robi svom prijatelju. - Tu æe� morati biti objektivniji, a ne kao kad igramo...- Daj prestani veæ jednom! Stvarno filozofira�! - prekinuo ga je Dino.Alen ih je ispratio sa smije�kom i nastavio s postavljanjem kamere na stativ. Kad

su prijatelji i�li jo� nekoliko koraka zajedno, prije nego æe se razdvojiti i otiæi svaki na drugu stranu, èuo se njihov razgovor:- Tu smo trebali biti nas dvojica.To je rekao Robi, ali ne tonom iz kojega bi proizlazilo da krivi svog teniskog partnera �to su juèer izgubili.- Da, daleko smo dogurali! Do linijskih sudaca - promrmljao je Dino.- Pa i jesmo! Pro�le smo godine u finalima bili skupljaèi loptica - rekao je Robi, sada veæ bolje raspolo�en.Opet je taj razgovor dvojice prijatelja motivirao Alena. Odluèio je da ih svakako snimi u ulozi linijskih sudaca, makar zbog toga morao malo dopuniti scenarij. Pravda se162uvijek lak�e dijeli nego �to se prima. Isto æe tako, a i to je veæ imao u planu, uvrstiti pobiraèe loptica, koji su jo� mlaði od ove dvojice. Tko zna, mo�da i netko od njih, jednom, ostvari uspje�nu tenisku karijeru. Za dva je snimljena finala, kao i za zatvaranje turnira, i tako morao dopisati scenarij. Nadao se da æe sve biti gotovo veæ toga poslijepodneva i uveèer, po�to odgleda snimljeni materijal. Znao je da ga èeka jako puno posla, no mo�da èak i do duboko u noæ.Veæ je javio roditeljima da neæe doæi na obiteljski ruèak. Bila je to nedjelja odreðena za posao, �to njima, kad je u pitanju Alen, nije bilo èudno. Nije to prvi, a neæe biti ni posljednji put.U igri je parova od èetvorice igraèa nedvojbeno najvi�e pokazao onaj igraè koji je, na veliku �alost i ljutnju svoga oca, od Robija izgubio meè u treæem kolu. Taj se mladiæ u jednom trenutku po�rtvovano bacio za lopticom i pritom jaèe ogulio ko�u na laktima i na koljenima. Zbog toga je na nekoliko trenutaka bila prekinuta igra, da mu de�urni lijeènik, koji sve vrijeme turnira nije imao posla, sanira te rane i stavi flastere. Sada je otac mladog igraèa bio ponosan �to se igra njegova sina s teniskim partnerom odvija prema planu, ali i da se vidi kakva je ponekad potrebna �rtva da se osvoji va�an poen. A taj je poen odluèio o pobjedniku prvog seta. Nakon dobivenoga prvog seta u drugom je sve bilo nekako lak�e, pa je taj dvojac zaslu�eno pobijedio. Èinilo se da je otac tom pobjedom zadovoljniji od svoga sina. Nije se posebno ljutio, premda igra niti sada nije pro�la bez njegovih komentara. Umjerenijih, dodu�e, ali ipak slikovitih.Na finalni su susret u pojedinaènoj konkurenciji, koji je poèeo poslije trinaest sati, do�li i Toni i Legenda. Sjeli su na malu tribinu, ispunjenu do posljednjeg mjesta. Bila je to ipak lijepa slika za jedan nevelik turnir. Alen im je mahnuo u163znak pozdrava. I oni su njemu odzdravili mahanjem. Ne�to je govorilo da nisu do�li na turnir samo zbog tenisa, nego, barem djelomice, i zbog samog filma.Snimao je i igraèe, i gledatelje, i suce, i sakupljaèe loptica, jer ih je sve mislio umontirati u film. Iako je za veæi dio sadr�aja imao pripremljen tekst, znao je da linijske suce, barem dvojicu najmlaðih, kao i nekada�nje sporta�e toga grada, mora spomenuti s nekoliko rijeèi. Melita nije do�la. Pomislio je da je ona ipak te nedjelje �eljela biti u obiteljskom krugu, kao �to bi to bio i on da nije ovdje. Ono �to je mislio snimiti s njom veæ je bilo uraðeno i uvr�teno u scenarij.Pobijedio je prvi favorit turnira, �to nikoga nije iznenadilo, ali je iznenaðenje bio razmjerno jak otpor drugog igraèa koji je do�ao iz manjeg mjesta, u kojem je tek prije desetak godina bio otvoren mali teniski centar. Mnogi su primjeæivali da se tenis sve vi�e igra i u manjim mjestima od njihovog, i da je to dobro.Iako novèana nagrada nije bila velika, pobjednik je turnira bio jako zadovoljan. Bilo je oèito da mu je od same novèane nagrade vi�e godio taj kratki trenutak slave, kao i ocjene da je prikazao dobru igru. Ipak je jedan gledatelj rekao da to ni nije tako mali novac, jer za njega treba raditi barem tri mjeseca, ako se raèuna prosjeèna plaæa jednog dr�avnog slu�benika kakav je on. Alena nije zanimalo tko je taj èovjek, jer to za film vi�e nije bilo va�no.No kad se pripremala predaja nagrada, ipak nisu izostali jo� neki komentari:- Druge æemo godine valjda biti u finalu - rekao je Robi svom prijatelju.- A mo�da i pobijedimo � odgovorio je Dino s dozom optimizma.164- Da, ako ne dovedu opet neke jaèe igraèe - po�alio se Robi, spomenuv�i daje zbog toga o

stao bez finala, premda je i tu sve moguæe. Èak i to da slabiji pobijedi jaèeg.Sve je to Alen slu�ao, ali nije snimao. Kameru je uperio na teren na kojem se pripremala dodjela nagrada. Najprije su ih primili igraèi u igri parova, a onda u pojedinaènoj konkurenciji. Pehare im je predao Pjer, a èekove direktor pekarskog poduzeæa, glavnog sponzora turnira.Pjer je kratkim govorom zatvorio turnir. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u igrama i u organizaciji turnira, koja je, po njegovu mi�ljenju, uspjela. Tada je pozvao sve da jo� ostanu u teniskom centru. Oni koji to �ele mogu ne�to popiti i pojesti, a usput pogledati i finalni susret Wimble-donskog turnira. Neki su samo bacili pogled na televizor koji je bio na terasi restorana.Alen je snimio taj govor, a potom i prazne terene. A na jednom terenu izlizanu lopticu koju je netko zaboravio, ili namjerno ostavio - jer je svoje dala. Odluèio je da time napokon zavr�i svoj snimateljski posao. Veæ je razmi�ljao o tome �to æe od svega snimljenog odabrati za nedovr�eni film. Nije mu se sjedilo na terasi i gledalo televizijski prijenos teniskog meèa.- Ostani malo i opusti se! - predlo�io mu je Pjer.- Ne mogu! Ni sluèajno! Imam danas, rekao sam, jo� jako, jako puno posla.- Ma kakvog posla! Nedjelja je, a ima� vremena jo� gotovo cijeli tjedan - le�erno mu je odgovorio Pjer.- Bilo bi dobro da je tako - rekao je Alen ozbiljnije, ali nije �elio ponavljati da rok za dovr�enje filma i nije tako dug te da se pro�la dva tjedna gotovo odrekao svog osobnog �ivota. Potom je pomislio na Melitu kao jo� jednu osobu koja je govorila o svojim velikim poslovnim obvezama.165Pozdravio se s kuharom, konobarom i konobaricom, serviserom reketa, teniskim uèiteljima i trenerima, i s jo� nekim ljudima koje je èe�æe viðao u teniskom centru. Dva nadarena mlada tenisaèa su mu samo mahnula. Oni su uzbuðeno promatrali finale u Wimbledonu. Opet nije pro�lo bez manjeg èarkanja, jer je svaki navijao za drugog igraèa.Alen je pokupio svoju snimateljsku opremu.- Bilo mi je drago �to sam te upoznao - rekao mu je Toni koji je s Legendom upravo odlazio s terase. Usput ga je podsjetio da doðe snimati onog malog Tomicu, jer je s njegovom majkom sve dogovoreno.- A za�to vas dvojica ne ostanete ovdje? - upitao ih je.- Mi smo od onih, zna� i sam, koje uvijek vi�e zanima sama igra. Ne volimo takve zabave, jer je ovo dru�tvo za nas ipak neki strani svijet - rekao mu je Legenda.Tako su dvojica vjeènih sporta�a u du�i, kako su voljeli isticati, napustila teniski centar.Kad je Alen do�ao na parkirali�te, jo� se jednom okrenuo prema tom centru. Sada je znao da je time zavr�en jedan dio njegovog posla. Donekle opu�teniji, sjeo je u automobil i odvezao se kuæi. Hoæe li posao koji ga tu èeka trajati do duboko u noæ, jo� nije znao, ali da neæe gledati televizijski program, u to je bio siguran.Najva�nije su bile slièice koje su mu se rojile u glavi. Morat æe ih izdvojiti, poslo�iti, umontirati u filmsku prièu.Za Melitu je do�ao trenutak velikog i�èekivanja, jer se napokon trebalo ispeæi novo pecivo. Sve je zanimalo koliko æe mu odgovarati oblik teniske loptice. A Melita je s najveæim uzbuðenjem, èak i s blagom strepnjom, èekala hoæe li sve ispasti kako je isplanirala.166Fini se miris �irio proizvodnim pogonom. Nitko nije �elio bilo �to prognozirati. Jer ne�to zamisliti je jedno, a konaèan rezultat mo�e ispasti posve drukèije. Bio je tu i direktor poduzeæa, premda ga je èekao jedan va�an poslovni sastanak. Nije htio propustiti priliku da prvi provjeri kvalitetu novog proizvoda koji æe kupcima ponuditi njihovo poduzeæe. Hoæe li biti tako dobar kao �to se oèekuje.Konaèno je uslijedio trenutak da se vidi i ocijeni oblik tek ispeèenog peciva, u kalupima koji su izraðeni po specijalnoj narud�bi.- Ba� izgleda simpatièno!!! - prvi je rekao direktor i nastavio: - Znamo kakav mu je ukus, ali ovaj oblik... Ma zaista je simpatièno! Da sada nije tako vruæe, i malo tamnije boje, reklo bi se da je poput pravih loptica. No dobro, onih dlaèica s loptica ne mo�e biti. Bravo, Melita!!! Znaèi, odluèili smo da æe se zvati "Loptica"? - upitao je to vi�e reda radi, jer je bilo jasno da æe prijedlog biti jednoglasno prihvaæen.

Melita je u�ivala u pohvalama. Bila je jako zadovoljna �to je oblik peciva u cijelosti uspio, jer je okus ionako veæ bio prihvaæen i pohvaljen, ba� zbog toga �to je bio poseban i pomalo neobièan.- Mo�da bih mu i ja dao takvo ime - rekao je direktorov bliski suradnik i teniski partner.- Ma nema boljeg imena - rekao je drugi suradnik, poznat po tome �to se redovito slagao sa svakim direktorovim mi�ljenjem.-1 nemojte da netko prije subotnje veèeri ka�e o kakvom se obliku i okusu peciva radi. I o imenu. Neka to ostane tajna, kako smo se veæ dogovorili, a prvi put æemo ga, u doslovnom smislu, servirati javnosti na poèetku "Ljeta u gradu".167- Ovo ste ba� lijepo rekli, gospodine direktore! - zaèuo se glas iz veæe grupe.- �to? Pa nisam rekao ni�ta posebno pametno! Direktor je opet sve okrenuo na �alu, �to za prisutne inije bilo neko iznenaðenje.- Rekli ste da æe pecivo biti servirano! Teniske æe loptice biti servirane javnosti! Ba� odlièan izraz, gotovo pjesnièki.- No da, ja i jesam veliki ljubitelj poezije! - opet se na�alio direktor.Iako u njihovu poduzeæu nikada nije bilo problema da se uz topli obrok pojede kruha ili peciva prema potrebi, ovaj put kao da se radilo o neèemu iznimno va�nom, pa je direktor naredio da nitko ne smije ponijeti kuæi nijedno pecivo, barem tako dugo dok ne bude predstavljeno javnosti.- O cijeni æemo drugi put, zar ne gospodine direktore? -upitao je suradnik kojega je zanimala i komercijalna strana eksperimenta.- Ma naravno! Neæemo sada o tome? Cijena æe, svakako, biti prihvatljiva. Istina, zamjera nam se �to su nam u na�oj bran�i cijene najni�e, ali mi ipak imamo svoju raèunicu, a treba misliti i na narod. Eto, ovo nije trenutak za takav razgovor, ali me ti ipak uvijek uspije� izazvati...- Oprostite, gospodine direktore.Nikome nije bilo jasno za�to se taj bliski direktorov suradnik pona�ao tako ponizno, jer za to nije bilo nikakvog razloga, naprotiv. Direktor je bio poznat kao tolerantna osoba koja uvijek mo�e prihvatiti kritiku na svoj raèun, osobito ako ona ima pokriæe.Ovo je ipak bio trenutak za malo slavlje, pa vi�e nitko nije poèinjao ozbiljniji razgovor. Uglavnom, nikoga nisu iznenadile direktorove, pomalo patetiène, rijeèi, jer su svi168znali za njegovo skromno podrijetlo, za njegova radi�nog oca pekara, koji je nekada svojim sna�nim rukama najbolje mijesio tijesto za fini kruh. Zato je i otac pripadao ljudima o kojima se dugo govori i nakon odlaska u mirovinu.Direktor je dopu�tao da njihovo poduzeæe sponzorira èeste humanitarne, kulturne i sportske manifestacije u gradu. Stoga je bio posebno omiljen.Sada je opet uzeo jedno pecivo, jo� uvijek vruæe, pa se okrenuo njegovu tvorcu:- Moram ti reæi, Melita, da je �teta �to se sve manje pojavljuje� na teniskim terenima!- Pa bila sam neki dan!- Da, ali si, kako se ono ka�e, ondje samo glumila!- Èuli smo da ste poslije, uveèer, i vi ne�to kao glumili na teniskom terenu - rekla mu je.- I to je toèno! Samo se nadam da je onaj deèko dovoljno mudar da me izbaci, jer znamo da ne priprema komièni film.Kad se smijeh sti�ao, Melita je nastavila:- Da sam èe�æe na teniskim terenima, mo�da ne bih imala vremena smi�ljati ovakve stvari - pokazala je na pecivo koje je direktor upravo zagrizao.- Nemoj samo reæi da zbog posla �eli� ostati stara cura. Jer kako stvari idu...- Tko misli da æe Melita postati stara cura? Barem si ona mo�e izabrati koga �eli. Kandidata ima kao u prièi! Ali ona kao da �ivi u nekoj bajci.To je rekao mlaði mu�karac, inaèe poznat po tome �to ba� nije imao sreæe na ljubavnom polju.- E, pravi se javio! Nekad te je zanimao samo nogomet, a sada, èujem, samo kladionice. Uostalom, o nekim stvarima samo teoretizira� - rekao mu je upravo direktor.169

- Tko vam je to rekao?! Opet o meni neki traè?! - upitao je mladiæ okrenuv�i se prema ostalim suradnicima.- Na primjer, ona Tihana iz raèunovodstva - uzvratio mu je direktor.Prolomio se smijeh jer su svi znali da je taj "teoretièar" bacio oko na njihovu kolegicu Tihanu, ali sve to oko nje nije i�lo glatko.- Gdje ste to èuli? - upitao je direktora pomalo posramljeni slu�benik.- Ma, ja puno toga znam. I vi�e nego bi trebalo! No, ti se nemoj uzrujavati jer jo� sve nije propalo, a ja æu pojesti do kraja ovu vruæu lopticu. Dobro da nisam opekao jezik, neki bi sigurno rekli - jezièinu.- A ne, ne bi, gospodine direktore - rekao mu je njegov ponizni istomi�ljenik.- Nemoj pretjerivati! Siguran sam da i ti ponekad, kad nisam prisutan, opali� po mom jeziku.Suradnik se pokunjio i nije se usudio braniti. Njegovo je naglo okretanje stranica svima bilo poznato. No bio je dobar u svom poslu i radio ga je na opæe zadovoljstvo, pa mu niti zbog takvog pona�anja nisu zamjerali.Kratka je proslava zavr�ena na zadovoljstvo svih koji su vidjeli i probali novo pecivo. Brzo su se razi�li i okrenuli svom poslu.Kad je Melita na trenutak ostala sama, prvo joj je na misao do�ao Alen. Najprije je razmi�ljala o njemu samo kao o onom mladom ko�arka�u koji joj se nekad jako sviðao i u kojeg je, kako je govorila Tina, bila zaljubljena - na daljinu. Ali sada je bio ovdje, u njezinu gradu, tako blizu, i sve joj je izgledalo nekako drukèije. Kao da je ozbiljan posao, kojem se svesrdno predala, i nju uèinio preozbiljnom170i preopreznom osobom. Èak i maloèas, kad je sve bilo u le�ernom tonu, ona nije bila potpuno opu�tena, ne kao ona, nekada vesela, djevojèica i mlada djevojka.Iz razmi�ljanja ju je trgao glas jedne mlade suradnice koja je trebala njezin savjet.Melita je jo� imala poslovnih obveza, ali je mislima bila u dolazeæoj suboti koju je oèekivala s golemim nestrpljenjem.Do poslijepodneva u petak Alen je gotovo sve vrijeme provodio u svom stanu odnosno u studiju, radeæi na monta�i filma. Povremeno mu je bilo nepodno�ljivo vruæe. Zbog toga je ponovo odluèio da u stan postavi klimatski ureðaj, da ne bi i druge filmove morao stvarati po biblijskoj, "u znoju lica svoga". Nije se sjeæao je li ikada tako dugo, zapravo neprekidno, bio usredotoèen na neki film. Uz tekst, koji mu je proèitao spiker ugodna glasa, koristio je snimke klasiène glazbe. Dao mu ih je, prije tri godine, dobar prijatelj koji je svirao klavir, a njegova supruga violinu i flautu. Imao je suglasnost da njihove interpretacije mo�e koristiti bilo kada, i to bez ikakve naknade. No on ih je ipak, nakon svakog projekta u kojem je koristio te snimke, poèastio barem zajednièkom veèerom u nekom restoranu, a oni su to rado prihvaæali. Druga vrsta glazbe nije bila ni potrebna. Samo su pojedina mjesta tra�ila i glazbenu pozadinu, da se pojaèa dojam.Radovala ga je snimka koju mu je Pjer dao zadnjeg dana snimanja. Na njoj se nije vidjelo ni�ta od tenisa, ali je zato prikazivala mladiæe i mlaðe mu�karce kako prije trideset godina veselo igraju nogomet na nekoj livadi. Bili su tu i Pjer, i Toni, i Legenda, i jo� neki ljudi koje je Alen povremeno171viðao u teniskom centru. Uz igrali�te su se vidjeli i razigrani mladi, djevojke i mladiæi, kako si veselo dobacuju frizbi, za kojim je trèao mali pas. Tek je nakon deset godina na tom istom mjestu zapoèela izgradnja teniskih igrali�ta. Bez te bi, tako stare, snimke film svakako bio oskudniji. Upravo su mu na njoj snimljeni prizori poslu�ili za poèetak. Zbog toga je morao malo izmijeniti prvotni scenarij.Cijeli tjedan nije igrao ko�arku sa svojim mladim prijateljima. Uporno je odbijao njihove pozive, ali im je obeæao da æe nakon dolazeæe subote opet èe�æe zaigrati, i da se neæe opravdavati poslovnim obvezama.Film je trajao ne�to du�e od predviðenog vremena, toèno pedeset i pet minuta, ali mu se uèinilo, èim je zavr�io zadnje kadrove, da ni�ta nije suvi�no, ali da ni�ta niti ne nedostaje.Konaèno je u miru poèeo gledati cijeli film. Tek æe nakon toga, ako bude potrebno, pone�to izmijeniti. Imao je jo� dosta vremena. Nakon projekcije je osjetio zadovoljstvo i olak�anje. Nadao se da æe biti zadovoljni i naruèitelji filma. Pjer prije svih. No

osobito mu je bilo stalo do mi�ljenja nekada nadarene tenisaèice. Nije sumnjao da æe i ona doæi na otvorenje "Ljeta u gradu". Napokon, bit æe to veèer i za predstavljanje njezinog peciva.Htio je èuti i mi�ljenja onih koji se vi�e puta pojavljuju u filmu, kao �to su Tina, Robi i njegov prijatelj Dino, ali i onih koji su s razlogom uvr�teni u film. A bilo je tu i jo� nekoliko èe�æih korisnika teniskih terena u centru.Tim je filmom, vjerovao je, uspje�no prikazao postojanje i djelovanje jednog kluba, i to onako kako gaje sam vidio i osjetio. Zato je pretpostavljao da æe i veæina gledatelja biti njime zadovoljna. Veæ je davno nauèio daje film, kao i sve ostalo �to ulazi u domenu stvarala�tva, podlo�an kritikama172i ocjenama, i da ne mo�e ba� svima biti po ukusu. Bitno je ipak �to æe reæi veæina.Kad je, nakon desetak minuta, namjeravao jo� jednom pogledati film, ali tako da veæu pa�nju ne posveæuje opæem dojmu nego detaljima, prekinuo ga je mobitel. Primio je poruku od jedne djevojke s kojom je pro�le godine bio u kraæoj vezi, i s kojom se nije vidio du�e vrijeme. I dalje su ostali u dobrim odnosima. U poruci je napisala da mo�e, ako �eli, s njom poæi k njezinoj prijateljici na kuænu zabavu. Odmah joj je odgovorio da ne mo�e, ali nije naveo razlog. Jednostavno to nije �elio jer je èekao kako æe se odvijati odnosi s nekada�njom tenisaèicom. Mnogo æe toga znati veæ sutra uveèer, jer tada s njom ne misli razgovarati samo o poslu. Neka to i bude njihova uspje�na poslovna veèer. Zbog toga si nije smio dopustiti da ne�to poremeti. Oni æe nakon odgledanog filma imati vi�e vremena da se dru�e i da osjete kako stoje stvari. I nehotice je na nju mislio sve vi�e. Neki æe to mo�da zakljuèiti i iz sadr�aja filma. Ipak se nadao da u njemu nije pretjerao i da je sve pokazano s pravom mjerom. I ona. Jer emocije nije uvijek lako kontrolirati, premda se onome, kojega se tièu, èini da je ba� sve u redu.U�ivao je u ponovnom gledanju filma uvjeren da je i tehnièki sve ispalo kako treba, zapravo, da i ne mo�e, �to se njega tièe, biti drukèije.Kad je film bio pri kraju, ponovo mu je zazvonio mobitel.- Nadam se da si u gradu, toènije kod kuæe!Bio je to Damirov glas. On je bio Alenov prvi ko�arka�ki trener s kojim je oduvijek bio i ostao u dobrim odnosima. Povremeno bi se na�li na kavi da malo poprièaju.- Da, kod kuæe sam.173- Onda imamo sreæu. Moja sestra i ja.- O èemu se radi? - upitao je Alen pomalo zaèuðeno.- Mislim, imamo sreæu �to nisi negdje na godi�njem. Veæ te neko vrijeme nisam vidio u gradu. Zapravo, ima� li vremena? Ne �elim ni èuti da nema�, jer se radi o va�noj stvari...- O èemu? - prekinuo ga je Alen s jo� veæim zanimanjem. - Imam vremena, ali ovisi o tome za �to i kada. Da èujem?- Trebali bismo te za sutra poslijepodne i za cijelu veèer. Samo nemoj reæi da ima� neodgodivu obvezu.- Upravo sam to �elio reæi. Sto je?- Najprije smo, sestra, ja i na�e obitelji, namjeravali pedesetu obljetnicu braka na�ih roditelja snimati malom kamerom, ali smo ipak odluèili da se to snimi pravom, profesionalnom, i da se svi cijelo vrijeme vidimo na filmu, a ne da se moramo izmjenjivati kao snimatelji. Prije nekoliko dana na�i su roditelji pogledali onaj stari film, njihovog srebrnog jubileja, onaj koji si nam prije nekoliko godina s dvije male role prebacio na DVD, a snimio ih je na� roðak koji �ivi u Austriji.- Sjeæam se toga.- Mislimo da bi bilo najbolje da se ovaj zlatni jubilej snimi u cijelosti i da se od toga napravi jedna obiteljska prièa. Obitelj nam se otada znatno poveæala, a sestra veæ ima i unuku. Dodu�e, ja to jo� ne oèekujem. Jo� ne.Prvi put otkako poznaje svog ko�arka�kog trenera Alenu ba� nije bilo drago �to ga èuje. Malo je razmislio i rekao:- Za sutra, uveèer, imam jednu obvezu. Najradije bih ti poslao svog snimatelja, no on sutra snima svadbu.- Je li tvoja obveza neodgodiva? Jasno, ako je u pitanju neka djevojka, razumjet æu.174Alen je èuo trenerov smijeh, ali je mirno odgovorio:

- Nije to, nego bi trebalo da prikazem jedan film koji sam upravo danas dovr�io i ba� ga gledam. To je film o sportu, o tenisu, na kojem sam, rekao bih, zaista predano radio. Ulo�eno je dosta vremena i truda.- Mora� prikazati film?! Pa to ne bi trebao biti nikakav problem! Danas se mnogi mladi razumiju u takvu tehniku. Postavi� lijepo sve �to je potrebno, pa neka netko ukljuèi projektor, ili kako se to veæ zove. I stvar je rije�ena! Znam da si u svojim filmovima kompletan autor pa ne mora� jo� biti i kinooperater!To �to je Damir rekao bilo je toèno. Znao je da se to mo�e urediti i da ne bi bilo problema da se film prika�e bez njega. Ali imao je razloga da bude tamo, da vidi neka lica kad se budu gledala na filmu. Osim toga, s nekim se ljudima zaista zbli�io boraveæi du�e vrijeme u njihovu gradu, u teniskom centru.Ipak, ako nekoga nije mogao odbiti za snimanje najbli�e obitelji, bio je to njegov prvi ko�arka�ki trener i iskreni prijatelj. A prijatelji su mu bili i njegovi roditelji. Taj mu je, tada mladi, trener pokazao prve ko�arka�ke korake, pravilno voðenje lopte, pravilno �utiranje, i uputio ga je u mnoge tajne ko�arka�ke igre. On je i predlo�io da Alen, prvi iz svoje generacije, premda nje�nije tjelesne konstrukcije, bude ukljuèen u juniorsku ekipu. Bio je uvjeren da se upravo od njega iz te generacije kasnije mo�e najvi�e oèekivati i u seniorskoj konkurenciji. Uvijek je nalazio vremena da ga igraèki usmjeri. Damirovi su ga roditelji rado prihvaæali u svoj dom, kao i druge mlade ko�arka�e, ali je njegova majka govorila da je Alen nekako drukèiji od ostalih, da je na poseban naèin zainteresiran i za druge stvari, a ne175samo za ko�arku. Na kraju se upravo Damirov otac pobrinuo da mu se pru�i najbolja medicinska pomoæ nakon one te�ke ozljede. Poznati je ortoped iz njihove bolnice bio na seminaru u �vicarskoj, ali gaje Damirov otac, kao dobrog prijatelja, zamolio da se odmah vrati i operira njihovog ko�arka�a. Zahvaljujuæi uspje�nom operativnom zahvatu Alen je mogao ne samo normalno hodati nego i normalno igrati, makar samo rekreativnu ko�arku. To je bilo najbolje �to se iz one te�ke ozljede moglo uèiniti. Damir ga je èak poèeo nagovarati da se vrati ozbiljnoj ko�arci, ali nakon nekoliko godina stanke, i uhodanog posla, koji je zavolio, za Alena aktivna igra vi�e nije dolazila u obzir. No, va�nije mu je bilo to �to su ga Damirovi roditelji do�li pogledati u bolnicu i kad je bio na rehabilitaciji, kao da im je bli�i rod.Iako su se u zadnje vrijeme rjeðe viðali, Alen nije mogao zaboraviti svu onu njihovu pa�nju koju su mu poklanjali kad mu je bila najpotrebnija. Na suigraèe se, iako su ga u najte�im trenucima ignorirali, nije mogao ljutiti jer u njih nije imao isto povjerenje kao u ljude koji su ga simpatizirali na osobit naèin. A bio je samo jedan od mnogih nekada�njih igraèa njihova sina.Nakon kraæeg razmi�ljanja Alen je, pomalo nevoljko, odgovorio:- Dobro, doæi æu.- O, to je odlièno! Sestra æe biti jako sretna. I njezina kæi, a posebno unuka, zapravo jedina praunuka na�ih roditelja. Voljeli bismo da to bude jedan zgodan obiteljski filmiæ, jednostavno da ga snimi� rutinski i da se previ�e ne igra� pri monta�i. Ne mora to biti ozbiljan posao, kao neki zahtjevniji filmovi koje radi�, kakav si, vjerujem, i danas dovr�io. Ali zna� kako je, pedeset godina braka nije mala stvar.176- I nije - rekao je Alen, ali ga nikakvi komplimenti ni lijepe rijeèi tog trenutka nisu mogli oraspolo�iti, a ipak nije �elio odbiti molbu, �elju, tih dragih ljudi.- Vidimo se sutra poslijepodne, oko pet, u kuæi mojih roditelja. Doæi æe najbli�a rodbina, a sve æe trajati, otprilike, do ponoæi. Neæe� imati puno posla, svakako ne toliko kao na svadbama.Zavr�ili su razgovor. Alen nije nastavio s gledanjem filma, nego je razmi�ljao kako izvesti da sutra film bude prikazan bez njega. Trebalo je naæi nekoga tko se razumije u tu tehniku. Napokon je ipak odgledao film do kraja.Pomislio je, zadovoljan, da je to dobro obavljen posao, jer nisu bile potrebne nikakve korekcije.Nakon toga je pozvao Pjera i rekao mu kako stoje stvari.- Ma kako ne mo�e�?! To je kao da te ljepotica pozove na spoj, a ti joj ka�e� da ne mo�e� doæi jer mora� gledati utakmicu... Pa to si niti najzadrtiji sporta� ne bi smio dopustiti.- Zaista imam ozbiljan razlog - rekao je Alen. - Valjda se mo�e naæi netko od one mn

ogobrojne mlaðarije koja igra tenis da se razumije u svakojaku tehniku, pa i u projektore. To zna, mo�da, svaki srednjo�kolac.- Naravno da mogu naæi nekoga da prika�e film. Ali je �teta da ti ne bude� prisutan kod toga. Nije valjda da si napravio posao zbog kojega se ne usuðuje� doæi pred ljude - zajedljivo je procijedio Pjer.- Ne bih rekao da je tako!- I kako ti se èini? - Pjer æe ozbiljnije, znati�eljno.- Ne bi bilo dobro da ne�to ka�em protiv svojeg posla. Bar autor ima pravo misliti kako je njegovo djelo uspjelo. Kritika je veæ druga stvar.177- Valjda je i taj film dobar! Jedva èekam da ga vidim! Svatko, naravno, ima pravo na svoj sud. A ti doði sutra prije podne u klub i uz film donesi i projektor. Film æemo pogledati nas nekolicina iz predsjedni�tva ovdje u mojem uredu. Platno za projekciju ima organizator "Ljeta u gradu", pa se ti time ne mora� optereæivati. O tome smo veæ razgovarali.- Doæi æu sutra prije podne, oko pola deset - rekao je Alen.Najprije je mislio kako bi bilo dobro da napokon izaðe, da malo pro�eæe gradom, sjedne na neku terasu, ali je ipak odluèio da ostane kod kuæe. Rano je oti�ao na spavanje, ali dugo nije mogao zaspati. Iako bi trebalo da bude opu�ten jer je s uraðenim poslom bio zadovoljan, neprestano su mu se u svijesti vrtjele slièice iz filma.Lijepa je ljevoruka tenisaèica nasmijana i vedra igrala tenis. Bila je èas u bijeloj haljinici, a èas u bijeloj kuti, da bi se teniski teren u jednom trenutku pretvorio u golemo polje zrele p�enice.Bio je to neobièan film koji je u toploj ljetnoj noæi re�irao njegov san.Uz Pjera su u njegovom uredu bila prisutna jo� èetiri èlana predsjedni�tva kluba. Nije bilo sumnje daje od svih njih Pjer najnestrpljiviji.Tijekom projekcije Alen je èas promatrao televizijski ekran, a èas lica prisutnih gledatelja na kojima su se reflektirali osjeæaji, od sretnih i veselih preko ozbiljnih do, na trenutke, èak i ganutih. Sve je to govorilo vi�e od bezbroj rijeèi. A kad je film zavr�io, na trenutak je nastala �utnja.178- Mogao bih dugo govoriti, no reæi æu ti, Alene, samo to da si napravio sjajan, sjajan posao. To je mnogo vi�e od onoga �to sam oèekivao - rekao je odu�evljeno Pjer i isto tako èvrsto stisnuo A lenu ruku, dok gaje drugom potap�ao po ramenu.- Krasan posao! - potvrdio je i drugi èlan predsjedni�tva.- Neèemu se takvom stvarno nisam nadao! - nadovezao se treæi.- Ovo je jo� bolje od nogometnog filma, koji smo takoðer gledali na ovom mjestu.- Potpisujem sve �to ste rekli - rekao je i zadnji èlan grupe odu�evljenih gledatelja.Svi su oni bili tu u svojstvu neke komisije koja je trebala ocijeniti kako je ispao posao koji su upravo oni naruèili.- Dakle, film traje pet minuta du�e nego smo mislili... - poèeo je Pjer.- Tako mi se uèinilo najboljim. Jednostavno, ni�ta nisam mogao, a ni htio izrezati - prekinuo ga je Alen samouvjereno. Uopæe se nije mislio opravdavati.- Ma ne to! - rekao je Pjer i nastavio: - Gospodo, to je deset posto vi�e od onoga �to samo planirali u maksimalnoj minuta�i. Zato bih predlo�io, ako se sla�ete, da za ovaj film platimo deset posto vi�e od dogovorenog. Dobro znam koliko je tu ulo�eno truda.Alena je iznenadio taj prijedlog, jer niti s dogovorenim iznosom nije bio nezadovoljan, naprotiv.- Ionako æemo si dosta toga nadoknaditi kad prodamo video kasete i DVD - rekao je jedan èlan predsjedni�tva.Alen se veæ ranije dogovorio s Pjerom da æe im, prema potrebi, po pristupaènoj cijeni presnimiti film na kasete i179DVD, a da oni sve to mogu prodavati po svom nahoðenju. To im se uèinilo dobrom pogodbom.- Tako je. Mislim da æe i neki od nas kupiti poneku kasetu ili DVD - rekao je Pjer.- Veæ razmi�ljam koga bih sve poèastio ovim filmom. Bratiæu æu u �vedsku svakako poslati bar jednu kopiju. I on se mo�e vidjeti na samom poèetku, na onom filmu od prije tridese

t godina. Bit æe zadovoljan, vjerujem, ne samo stoga �to je tada imao znatno vi�e kose i malo ravniji trbuh. Slièno je i samnom.Nakon smijeha su, u dobrom raspolo�enju, planirali kome æe sve pokloniti film. Posebno su ih zabavljale konstatacije kakve je promjene na njima izazvalo proteklo vrijeme.- Eto vidi�, veæ od nas petorice mo�e� oèekivati barem dvadesetak primjeraka. A toga æe se skupiti podosta - zadovoljno æe Pjer.- Dakle, tko æe prikazati film? - upitao je Alen.- Njegov sin - rekao je Pjer i pokazao na jednog èlana.- Da, to æe obaviti moj sin! Na drugoj je godini informatike i u svakojaku se tehniku razumije. Veæ je ne�to prikazivao i za vrijeme pro�log "Ljeta u gradu." Mladi su danas daleko odmakli, za razliku od nas, koji smo u tim stvarima nepismeni ili, u najboljem sluèaju, polupismeni, kao na primjer ja. Odmah æu ga pozvati mobitelom. On æe brzo stiæi ovamo.Dok su èekali dolazak mladog informatièara, oti�li su na terasu restorana da ne�to popiju i proslave ovo �to su ocijenili kao izuzetno dobro uèinjen posao.Neki su pijuckali kavu, neki ne�to �estokog, a jedan hladno pivo, i usput komentirali odgledani film. Svaki je iz svog razloga hvalio ne�to od onoga �to je vidio. Gotovo da ni jedan dio filma nije pro�ao bez dojmljivog komentara.180Uzimajuæi pecivo iz ko�arice, Alen je pomislio na Melitu. Nju su takoðer mnogo spominjali jer je i bila najvi�e prikazivana osoba u filmu. I opet nije pro�lo bez konstatacija da je to s razlogom. Neki su èak pitali Alena je li bilo i osobnih poticaja da njihovoj lijepoj "kraljici kruha" dade toliku minuta�u u filmu, i to ba� sada kada veæ dugo nije aktivna u tenisu.On im, dakako, nije mislio isprièati svoj sinoænji neobièni san.- Kad je svi u va�em gradu toliko hvalite, kako bi onda sve to moglo proæi bez nje.- Po�teno - rekao je otac mladog informatièara ba� u trenutku kad se njegov sin pojavio u teniskom centru.- Nemoj me opet varati! - prekinuo ih je glas kad se Alen veæ malo udaljio od stola s namjerom da uputi mladiæa u svoju tehniku.- Ne varam, doði provjeriti! - èuo se i drugi glas.- I hoæu! - bio je to Robi.- Eto, veæ viðeno! Da si ih danas snimao, bilo bi isto kao �to smo vidjeli maloèas u filmu - rekao je Pjer, dok su ostali to popratili glasnim smijehom.Bila je to svakodnevna scena na tim terenima, a upravo æe na filmu ostati i trajno zabilje�ena.Nado�li je mladiæ brzo shvatio rukovanje video projektorom potvrdiv�i da æe njime, kao veæ vi�e puta sliènom tehnikom, rukovati bez problema.Alen se pozdravio sa svima s kojima je bio na terasi. I s konobarom, koji ga je u tih nekoliko dana èesto poslu�ivao.Kad je odlazio, Pjer mu je doviknuo u svom stilu:- �teta �to neæe� doæi! Ali nemoj da te vi�e ne vidimo ovdje! Mo�e� ponekad doæi i da odigra� et.181- Zove� me jer bi i ti htio nekoga pobijediti - uzvratio mu je Alen, a dru�tvo se na terasi gromoglasno nasmijalo.Najprije je oti�ao u pekarnicu da kupi polovicu kruha, za sutra ujutro, ako toga dana, zbog proslave na koju odlazi, vi�e ne bude jeo kod kuæe. Dva su mu peciva, pojedena do poslijepodneva, bila dovoljna. U pekarnici je opet radila Ana, �to mu je bilo drago.Doèekala ga je ljubazno.- Polovicu kruha - rekao je i bacio pogled na uokvirenu pjesmu.- Opet samo polovicu? - upitala ga je.- Opet.- Koji?- Onaj koji prvi put nisam kupio jer ga vi�e nije bilo -rekao je.- A, eto, jo� imamo dvije �truce - rekla je i dala mu kruh koji je nosio njezino ime.- To znaèi da ga mladi gospodin preko vikenda nema s kime podijeliti - javio se gl

as iza njega.Okrenuo se. Bila je to nepoznata sredovjeèna �ena. Umjesto odgovora ju je mirno upitao:- Kako znate?- Nikad nitko subotom ovdje ne naruèuje samo polovicu kruha, osim ako se ne radi o samcu. Posebno ne kruh po koji sam i ja do�la. Ali, èula sam da ga jo� ima. Uzet æu taj zadnji. Ti, Ana, i sama zna� koji bih kupila da ovog s tvojim imenom vi�e nema.- Kako ne bih znala! - odgovorila joj je Ana vedrim tonom, a tada je upitala Alena: - Znaèi, onda ipak cijelu �trucu? Tako je dobar da æe jo� dva, tri dana biti kao svje� - opet je postupila kao prava prodavaèica.182- Pa neka bude tako! - rekao je i prijateljski joj se osmjehnuo.- �to rade dana�nje djevojke da ne podijele kruh s takvim deèkom. A nema ljep�eg nego s nekime podijeliti fini kruh, fino pecivo, onako ujutro - opet æe �ena.- Danas nam iz proizvodnje izlazi nova vrsta peciva -umije�ala se Ana i obratila Alenu: - Ali vi æete biti u gradu i probati ga, zar ne?Alenje osjetio da gaje zapravo �eljela osloboditi komentara u stilu kako njegov odnos prema djevojkama nije stvar neke njemu nepoznate �ene. Njoj i nije namjeravao ni�ta reæi, ali je prodavaèici odgovorio uza smije�ak:- Ne, neæu biti uveèer u gradu. Platio je kruh i okrenuo se.Kad je zatvarao vrata, primijetio je da su Ana i �ena ne�to govorile upravo o njemu, jer su ga pogledavale, ali ga tema njihova razgovora uopæe nije zanimala.Kad je napu�tao grad, opet je pogledao golemu prazninu na mjestu na kojem je prije nekoliko dana jo� stajala p�enica. Kao da je sa zlatnom bojom �ita nestala sva ljepota tog krajolika.Odjednom se, zbog zavr�enog posla, koji je bio uspje�an kao i plodna �etva, osjetio praznim. To se èe�æe dogaða kada se obavi neki posebno va�an posao kojemu je autor bio predan cijelim biæem.Njegov je posao u tom gradu bio zavr�en, jer je bila zavr�ena jedna ispripovijedana prièa.183Na radost organizatora "Ljeta u gradu" na glavnom se gradskom trgu okupio velik broj graðana. Gradonaèelnik je u kratkom govoru otvorio tu manifestaciju, a direktorica Turistièke zajednice je upoznala prisutne s veèera�njim programom, napomenuv�i usto da se cjelokupni program, otisnut u maloj bro�uri, mo�e dobiti blizu pozornice. No kad je napomenula da æe se uskoro poèeti dijeliti novo pecivo glavnog sponzora, to je mnogima bilo va�nije od najavljenog programa.- Nema tu filozofije - glasno je svojem dru�tvu rekao Pjer i odmah nastavio: - Daj im ne�to za pojesti, jo� k tome besplatno, i odmah sve drugo postaje sporedno, neva�no.Melita se pojavila u lijepoj haljini. Za nju je to bila va�na, gotovo sveèana veèer. Do�la je u dru�tvu svoje prijateljice Tine, njezina mu�a Branka i zaigranog sinèiæa Jana. Èim je novo pecivo izlo�eno, izazvalo je zanimljive komentare i prije nego �to su ga prisutni poèeli jesti.- Ba� izgleda simpatièno!- Kao prava teniska loptica, samo �to je tamnije boje!- I bez onih dlaèica na oblozi!- Moglo se to i oèekivati od biv�e tenisaèice!Melita je primala pohvale i za izgled i za okus peciva. Vidjelo se da joj takve rijeèi gode.- Osjeæa li se to u pecivu blagi okus lipe? - upitala ju je Tina kad je probala pecivo.- Upravo tako! - odgovorila je Melita.- Znaèi, ne samo da nas hrani� nego nas, usput, i lijeèi�. Vidi se da si dijelom ipak u du�i ostala ono èemu si kao djevojèica razmi�ljala, a po �elji svoje majke trebala i postati - farmaceutkinja.Tininu je sinèiæu ipak bio va�niji izgled peciva od samog okusa. On ga je i sam nazvao lopticom.184- Mama, hoæu jo� jedno pecivo! - rekao je djeèak kad je pojeo jedan komad.

- Ali samo jo� jedno! Bit æe dosta za veèeras - rekla je Tina, jer je veæ bilo razmjerno kasno za njegovu dob, a i mrak se poèeo spu�tati.- Uspjeli smo, Melita! Opet æe to biti pun pogodak! -rekao je Meliti direktor kad je sa svojom �enom i jednim braènim parom prolazio pokraj njih. Vi�e od toga nije �elio govoriti, jer to i nije bila veèer za poslovne razgovore.Melita se samo osmjehnula, ali ju to nije iznenadilo. Veæ se navikla na pohvale nakon pojave nekog novog pekarskog proizvoda. Sada je bila uvjerena da æe i novo pecivo biti tako prihvaæeno. To joj je godilo, ali je sa sve veæim nestrpljenjem i�èekivala poèetak filma.Na pozornici su se najprije izmijenile dvije glazbene grupe. U drugoj je nastupio i Tinin brat. Branko je to komentirao na svoj naèin.- Dobri su, ali razglas nije najbolji. A i basist malèice fal�a!Janu glasnoæa nije bila po volji, pa su se povukli prema sredini trga. Platno uz pozornicu bilo je dovoljno veliko da se i iz takve razdaljine mo�e dobro vidjeti film.Po�to je zavr�io glazbeni program i kad je pao sumrak, jo� se vi�e ljudi povuklo s trga i gledali�te je ostalo polu-prazno. Bilo je oèito da film oèekuju samo oni kojih se on neposredno tièe.- A njega nema? - upitala je Tina, jer joj Pjer, koji je bio sa svojim dru�tvom na drugom kraju trga, dosad ni�ta nije rekao o Alenovom nedolasku.- Koliko vidim, nema ga - tiho æe Melita.- Neæe ga ni biti - èuli su glas.185Okrenuli su se. Do njih su do�li Robi i Dino s jo� dvojicom prijatelja.- Èuli smo daje film dobar, ali ga nismo vidjeli - rekao je Dino.- Da, Pjer gaje danas prijepodne gledao u klubu s nekim ljudima iz predsjedni�tva. Èuli smo da Alena neæe biti zbog nekih poslova koje ima danas poslije podne i uveèer - rekao je Robi i s dru�tvom produ�io prema grupici mladih koji su takoðer èekali poèetak filma.- Tko zna kakvi su to poslovi - kratko je prokomentirala Tina.- Da, tko zna - tiho æe Melita, i kao da joj komplimenti za pecivo jednog braènog para vi�e nisu bili tako dragi.Branko je od Ti ne ne�to naèuo o tom snimatelju pa se nadao da æe ga veèeras upoznati. Sada, kad je bilo jasno da se to neæe dogoditi, rekao je vedrim tonom:- Hajde, djevojke, film samo �to nije poèeo. Sada je svejedno tko æe ga prikazati. A �to se tog snimatelja tièe, imat æete vremena razgovarati o njemu.Jana je uzeo u naruèje kako bi on mogao bolje vidjeti platno, jer su neki ljudi stajali ispred njih.Prije same projekcije na pozornicu je do�ao Pjer i zamolio ljude koji su �etali uokolo da se pribli�e pozornici i pogledaju film, jer æe to biti ugodnih pedeset i pet minuta, i proæi æe vrlo brzo. Poku�ao im je objasniti stoje bio povod njegova snimanja, ali mnoge film uopæe nije zanimao. Onima, pak, koji su ostali, taj je povod bio poznat i ranije.U blagoj ljetnoj veèeri poèeo je film pred malim brojem gledatelja. No, kako je prikazivanje odmicalo, sve je vi�e ljudi dolazilo u blizinu pozornice i sa sve veæom pozorno�æu pratilo �to se dogaða na velikom platnu.186A �to su sve vidjeli na filmu?Vidjeli su snimku staru trideset godina na kojoj su prepoznali jedan dio grada koji se otada dosta promijenio. Bilo je tu igrali�te za mali nogomet, a pokraj njega i prostor za jo� neke sportske aktivnosti. Na tom su igrali�tu mladiæi i mlaði mu�karci igrali nogomet, ali pomalo neozbiljno, jer su bili svjesni da ih se snima, pa su sve to prihvaæali kao veliku zabavu. Pokraj njih su dvije djevojke i dva mladiæa meðusobno dobacivali frizbi, a maleni je pas veselo trèao za njim, kao da ga to neopisivo veseli. Na tom je mjestu za deset godina poèela izgradnja dva teniska terena, a prvi su igraèi kod otvaranja kluba bili sedmogodi�nja ljevoruka djevojèica i mlaði mu�karac koji joj je pokazivao kako je trebala odigrati prethodni potez. Jo� nije znala ni pravilno dr�ati reket. Djeca su veselo, iako nevjesto, udarala loptice0 teniski zid, a one su letjele na sve strane. Kasnije su igrali1 preko teniske mre�e, ali je rezultat bio slièan. U kasnijim se kadrovima ipak vidi

o njihov igraèki napredak. Neki su mlaði mu�karci do�li na teniska igrali�ta s reketima koji su jo� uvijek imali drvene okvire, �to se veæ tada smatralo zastarjelim. Zato su do�ivjeli podsmijeh.Nakon prva dva poèela su se graditi jo� èetiri teniska terena sa zemljanom i jo� jedan s tvrdom podlogom, a nedugo zatim poèela je i gradnja klupskih prostorija s restoranom. Prvi su teniski turnir osvojili jedan djeèak i ljevoruka djevojèica, koja je odskakala po svojoj igraèkoj kvaliteti, i bilo je jasno da joj na tom turniru nema ravne protivnice. Ona se razvila u lijepu mladu djevojku koja æe pobijediti na jo� nekoliko turnira. Sada je, meðutim, nazivaju "kraljicom kruha", �to su, vidjelo se, nedavno zabilje�ile i novine, a tenis igra samo rekreativno, nakon svojih poslovnih obveza, pri èemu joj je suparnica jedna nekada takoðer uspje�na187tenisaèica, a danas poslovna �ena. Ponekad ipak sjedi na terasi, pijucka kavu uz pecivo koje je sama osmislila i pritom pozorno promatra svog bratiæa kako napreduje u igri i daje poneki savjet. A on se neprestano svaða sa svojim dobrim prijateljem oko spornih lopti, ali su u paru uigrani, premda jo� uvijek ima mjesta za njihov teniski napredak. Zbog toga poraz na turniru i nije tako stra�an. U ulozi su linijskih sudaca ipak pravedniji nego kada si sude meðusobno. Nekada nadarena igraèica u igri parova, koja je sa svojom najboljom prijateljicom osvojila nekoliko turnira, sada, zbog trudnoæe, ne mo�e pomi�ljati niti na rekreativan tenis, ali zato predano izdaje ljudima knjige u gradskoj knji�nici u nadi da æe se mo�da opet prikljuèiti svojim prijateljicama, koje sada, uz blagu èe�nju za igrom, mo�e samo promatrati s terase, dok njezin sinèiæ vi�e u�iva u pecivu nego u gledanju onoga �to se zbiva na terenima.Djeca razdragano dolaze na svoje prve satove teniske �kole, treniraju na zidu, kako zahtijeva program, a sve im to ide nevjesto kao svakom poèetniku koji se tek latio reketa. Mnogi se od njih nadaju da æe jednom pobijediti na nekom turniru, kao �to je na posljednjem pobijedio mladiæ koji, zbog nekih okolnosti, nije imao previ�e sportske sreæe, ali je oèito da jo� uvijek igra dobro i kvalitetno, pa se od njega mo�e �to�ta nauèiti. Zato je i postao teniski trener. Igraè èiji otac ne prihvaæa lako njegov poraz u pojedinaènoj konkurenciji, u igri se parova jako bori za svaku lopticu, pa nije èudno da se uza znoj i poneku suzu mogla vidjeti i krv, na koljenima i laktovima, jer je zemljani teren o�tar, a svaki je pad neugodan i ne bezopasan. Njegov otac sada s osobitim ponosom prati svaki uspio potez svog sina, pa uz pokude dijeli i pohvale, jer vjeruje da je upravo on usadio sinu takav borbeni stav prema sportu. Ljudi na terasi i u188gledali�tu svakojako prate treninge svojih sinova i unuka. Jo� su emotivniji kada se igra na turniru.Neki opet samo mirno pijuckaju kavu, ili neko drugo piæe, i grickaju pecivo iz ko�arice na stolu. Ima i takvih koji u�ivaju u ukusnom jelu �to ga sprema nekada ne ba� nadareni nogometa�, ali sada iznimno kvalitetan kuhar. On za svoja jela dobiva daleko vi�e iskrenih komplimenata nego nekada za igranje nogometa.Nenadareni tenisaè pokazuje u nizu svojih neuspje�nih poteza, i poraza, da je tenis ipak za njega samo dobra rekreacija, pa ni�ta ne prihvaæa tragièno.Nogometa�i su u tenisku igru u�li koristeæi stare "drvene" rekete, ali samo s namjerom da upoznaju i taj sport, jer je u njihovom gradu bio nov, a danas povremeno dolaze u klub da izmijene poneku rijeè sa svojim poznanicima i da pogledaju finalne meèeve turnira, jer su oni ipak sporta�i u du�i i srcu.Direktor pekarskog poduzeæa dolazi sa svojim partnerom i suradnikom odigrati tenis, ali u veèernje sate, jer je to jedino vrijeme kada si, nakon odgovornog posla, mo�e priu�titi mirnu rekreaciju. To vrijedi i za direktora teniskog kluba koji je sve vrijeme zauzet drugim obvezama. Tek kasno naveèer oni na svoj le�eran naèin koriste svjetlost reflektora. Njihovim æe se, pak, ga�enjem zavr�iti jedan dan u �ivotu i tog teniskog kluba i cijelog teniskog centra.Ono �to jo� èeka taj centar zamjena je teniskog balona modernom dvoranom s tri terena, koja æe u svojim prostorima nuditi i mnogo drugih sadr�aja. Tenis æe se tako, konaèno, moæi vi�e igrati i zimi, a tada æe se, prema potrebi, odr�avati i teniska �kola. Sve æe biti na jednom mjestu, ukljuèiv�i i pro�ireni restoran, jer ovaj teniski centar mora189�ivjeti od svojih prihoda ne oviseæi toliko o sponzorima, kojih æe pomoæ ipak uvijek bit

i dobrodo�la.Ono �to ljudima treba uz mnoge va�ne �ivotne stvari zove se igra.Film je, dakle, pokazao gledateljima jedan dio grada koji se znatno izmijenio. Bila je to kraæa povijest ljudi koji dolaze u teniski centar, neki samo da se zabavljaju, neki od toga oèekuju i vi�e od zabave, a neki èak poku�avaju svoj �ivotni san ostvariti pravom sportskom karijerom.Vidio se naèin �ivota onih ljudi kojima tenis i ovaj klub èine va�an dio �ivotne svakodnevice. Film je zavr�io prizorom kako djeca, dok vani pada ki�a, promatraju maketu teniske dvorane kao buduænost kluba, kao �to su i sama djeca buduænost.A kakva æe biti ta buduænost, pokazat æe vrijeme.Po zavr�etku projekcije na nekoliko je trenutaka zavladala potpuna ti�ina, a onda se prolomio pljesak, sada znatno veæeg broja gledatelja od onoga na poèetku. U tom su trenutku, oèito, svi bili zadovoljni prikazanim, a ponetko je mo�da osjetio i ponos �to sebe vidi na filmu. A tada su uslijedili komentari:- Treba li na ovo �to reæi? - upitala je prva Tina. Melita nije odmah odgovorila jer je jo� uvijek bila poddojmom viðenog. Prije nje se javio mali Jan:- A za�to tebe, tata, nije bilo u filmu kao �to smo bili mama i ja?- Tata æe biti u nekom glazbenom filmu - odgovorila mu je majka.Branko je, naime, jo� uvijek povremeno svirao u jednom sastavu, a sport mu i nije bio najva�nija sporedna stvar na svijetu.190Na Tinine rijeèi nije reagirao, ali je ipak pohvalio film, rekav�i da je sve ba� lijepo poslo�eno i da je, moglo bi se reæi, svatko dobio toliko mjesta koliko je i zavrijedio.Nedaleko od njih bili su zajedno Tinini i Melitini roditelji. Tu je bio i stric sa suprugom. Pogledima su si meðusobno pokazivali da su zaista zadovoljni svime �to su maloèas vidjeli na velikom platnu.U tom je trenutku do njih do�ao Pjer.- I onda, djevojke, kako ste zadovoljne?- Zar se to ne vidi na na�im licima? - upitala ga je neæakinja Tina.- Svakako treba da ste jako zadovoljne. Najprije Melita, i da ti, usput, pohvalim pecivo.- Nije to samo moje pecivo - odgovorila mu je, ali ni�ta nije rekla o filmu.- O pecivu æemo vi�e kad ga poènemo poslu�ivati u klubu. Moram Alenu javiti kako ste reagirale. Veæ sam mu �elio isprièati kako je prihvaæen film, ali mu je mobitel iskljuèen.- Za�to on nije veèeras ovdje i za�to sam nije prikazivao film kako je bilo reèeno? - upitala je Tina. - Usto sam mu htjela reæi da sam juèer primila razglednicu od jednog malog èlana knji�nice koji se javio s Plitvièkih jezera i pozdravio ga.- Prije podne nam je u klubu pokazao film i dovezao svu tehniku da ga mo�e projicirati i netko drugi. Morao je veèeras snimati pedesetu obljetnicu braka, i njemu dragih, roditelja svog prvog ko�arka�kog trenera. No, on æe to sam najbolje objasniti.- Gdje nas je samo na�ao u ono vrijeme prije trideset godina? - upitao je Toni koji je sa suprugom i svojom sestrom do�ao do njih.191- A eto, na�ao nas je na starim snimkama. Bili smo zaista mladi. Èak se i nogomet uklopio. Ipak, niti ja se ne sjeæam da su nas nekada ondje snimali. Taj je film dao èovjek koji �ivi i radi u Njemaèkoj - rekao je Pjer. - Alen ga je dobio zadnji dan snimanja, prije finalnih meèeva. U zadnji èas, a bez toga bi film ipak bio siroma�niji.- Moja je sestra pustila i poneku suzu kad je u toj staroj snimci vidjela svojeg, od pro�le godine pokojnog, mu�a, koji je tada s nama igrao nogomet - rekao je Toni.I njegova je supruga bila zadovoljna kako je sve to ispalo. Najprije je pohvalila Melitu, rekav�i i tom prilikom da se naveliko hvali novo pecivo, a onda je poku�ala utje�iti svoju �ogoricu koja je jo� uvijek bila pod dojmom kratke snimke svojeg pokojnog mu�a, premda je to bilo iz vremena kada ga jo� nije poznavala. Kao �to niti ona jo� nije poznavala Tonija.- Zapravo, u onih nekoliko minuta cjelokupnoga starog materijala, iako sve nije bilo snimljeno kao danas, kad je slika sjajno èista, Alen nas je u svom izboru uspio pokazati u pravom svjetlu. Ljudi moji, kao �to sam rekao prije podne kad sam pr

vi put vidio film, trebalo bi da budemo prezadovoljni prièom koju nam je ispripovijedao - rekao je Pjer.- A gdje je Alen? - upitao ga je Toni.Pjer mu je ukratko objasnio razlog za�to Alen veèeras nije s njima, a tada se obratio Meliti:- Ti cijelo vrijeme �uti�! A ti si od svih, kada bi se ujedinili kadrovi i vrijeme, najvi�e na filmu.Kad je Melita, napokon, htjela ne�to reæi, prekinuo ju je Toni:- Ma vidi se daje prezadovoljna, ali svoje mi�ljenje èuva za sebe, valjda je to ostavila da ka�e u lice autoru. No, da mi odemo na pivce.192- Mi æemo na pivce, a �ene �to veæ �ele - rekao je Pjer.Oni su oti�li na mjesto gdje se toèilo piæe i dijelila hrana, ali novog, besplatnog, peciva vi�e nije bilo. Neki su zbog toga bili nezadovoljni i kritizirali su pro�drljivce koji, zacijelo, i nisu gledali film.- Je si li mogla pretpostaviti da æe ono s Igorom uopæe uæi u film? - upitala je Tina.- Nisam vjerovala da hoæe. Ali nas dvije mo�emo biti zadovoljene - odgovorila je Melita.- Ti ipak najvi�e. Kada bi se izdvajali glavni likovi, ti bi bila istaknuta na prvom mjestu. Niti Pjer se ne mo�e potu�iti. Daje Alen samo malo pretjerao s tobom, netko bi pomislio da je snimao film po tvojoj �elji. Karijeru ti je popratio od poèetka do, istina, preranog kraja - rekla je dobro raspolo�ena Tina, a nakon toga je predlo�ila Branku da polako krenu kuæi, jer je Jan veæ zaspao u naruèju svog oca.Kad su napu�tali trg, na pozornici je upravo nastupao mladi sastav predvoðen Tininim bratom. Tog su trenutka opet èuli pitanje:- Djevojke, jeste li zadovoljne filmom?Bio je to Melitin direktor, ne skrivajuæi dobro raspolo�enje.- Jesmo. Osobito Melita. Jo� je uvijek pod pozitivnim �okom, pa ne mo�e govoriti - u �ali æe Tina.- U to ne sumnjam. Nisam ni pretpostavio da æe sve ispasti tako dobro. Èak se ni meni kao igraèu u onih nekoliko kadrova ne bi mogla dati lo�a ocjena. Najbolji sam, ipak, kad nakon igre tepihom poravnavam teren. �elio sam ti, Melita, reæi kako sam odluèio da za iduæu godinu, kad na�e poduzeæe bude obilje�avalo pedesetu obljetnicu osnivanja, upravo za "Ljeto u gradu" imamo slièan film. Jasno, volio193bih da nam ga snimi i re�ira isti autor. Mislim da bi on, iako je bio sporta�, to mogao odlièno uraditi. Ima smisla za poetsku realnost. Eto, kako sam se izrazio. Jesam li, Tina, mo�da rekao ne�to smije�no?- Ma, sve je reèeno kako treba! - rekla mu je Tina u vedrom raspolo�enju kakvo je cijelo vrijeme zraèilo iz nje.- Eto, moja �ena, koja se razumije u film kao umjetnost, ba� je iskreno pohvalila veèera�nji film. No, sada se moram vratiti k njoj i na�em dru�tvu. To, �to sam ti rekao o na�em moguæem filmu, mislim ozbiljno.Po tome je ispalo daje ba� prièa o njihovu poduzeæu bila jako va�no, iako do nje, ako i bude ispripovijedana, treba proæi jo� godinu dana.Kad se Melita, jo� uvijek pod dojmom filma, vratila kuæi, �eljela je da �to prije stigne jutro.- �elim vam jo� puno dugih i sretnih godina zajednièkog �ivota - rekao je Alen domaæinima kad se oko ponoæi opra�tao od slavljenika i svih prisutnih.- Hvala ti jo� jednom �to si zbog nas ostavio neke druge poslove - rekao je domaæin. - Doði jednom, bez obveza, pa æemo malo vi�e razgovarati o svemu. Danas ba� nije bila prigoda.- Obeæajem - rekao je Alen i uzeo u ruke kameru. Damir je uzeo stativ i rasvjetu i otpratio ga do automobila.- Hvala ti. Vidio si kako im je bilo drago. Pona�ali su se veselo kao mala djeca. Tako to, valjda, doðe s godinama! Napravi, molim te, jedan kraæi film, ne mora� se previ�e194igrati s monta�om. Neka to bude kronolo�ki niz kako si ga snimio, a vi�ak jednostavno izbaci. Ne mora� se previ�e �uriti. Prije obavi druge, va�nije poslove.

- Napravit æu to ovih dana - rekao mu je Alen i otvorio vrata automobila da u nj stavi opremu.Tada je do njih do�la èetverogodi�nja Sandra, jedina praunuka dana�njih slavljenika, unuka Damirove sestre, koja je sve vrijeme �eljela biti blizu kamere.- Strièek, a hoæu li i ja biti na filmu? - upitala ga je, ne prvi put toga dana, te veèeri.- Zar jo� nisi oti�la na spavanje? - upitao ju je Damir.- Jesam, ali sam se probudila - odgovorila je. Alen je veselo rekao:- Ne mogu ni zamisliti da bi taj film mogao biti bez tebe!- Onda dobro! - zadovoljno je kimnula glavom i, premda je bila umorna, veselo je odskakutala u kuæu.Alen se odvezao. Bila je ponoæ. Njegov je radni tjedan napokon bio zavr�en. Sada je opet mogao misliti o tome kako je prihvaæen njegov film, njegov posao koji ga je u posljednja tri tjedna okupirao cijelog. Isto je tako �elio da se naspava, ali nije zaboravio na obeæanje mladim prijateljima da æe veæ ujutro s njima igrati ko�arku. Tome se veselio. Kao �to æe ga uskoro opet veseliti neka nova prièa.1953.KRUHJutro je bilo ugodno i veæ poprilièno toplo. Melita je uzela jednu vreæicu i svojim se automobilom zaputila u grad. Nekada je èe�æe boravila u njemu, ali je bila uvjerena da nikada nije u�la u èetvrt prema kojoj se vozila. Uzalud je tog jutra Alena dvaput zvala na mobitel. On se nije javljao, a i fiksni je telefon zvonio uzalud. Kada se dovezla pred zgradu, na adresu koju je prona�la u telefonskom imeniku, razmi�ljala je bi li se ipak, u to jutro, zaputila u njegov stan ili bi bilo pametnije prièekati da se on pojavi na prozoru, balkonu, da izaðe iz zgrade ili da odnekud tek uðe u nju. Tako se nije pona�ala niti kad je bila u mlaðim godinama, ali je odluèila da toga dana uradi ba� tako. Iza�la je iz automobila i gledala prema stanovima trokatnice pred kojom je stajala.- Trebate li nekog? - upitao ju je iznenada stariji èovjek koji je sa simpatiènim psiæem iza�ao iz zgrade.Psiæ je veselo docupkao do nje. Ona se sagnula i pomi-lovala ga.- Tra�im snimatelja Alena. Nisam sigurna da se u njegov stanu dolazi tim stubi�tem niz koje ste vi si�li.- Morate se popeti po stubi�tu do mojeg, ali sada nije u stanu, jer je s dvojicom djeèaka, ili mladiæa, oti�ao na �kolsko ko�arka�ko igrali�te. Jedan je krenuo za njima ne�to197kasnije. Alen igra s tim, ja jo� uvijek ka�em, djeèacima. To je dobro za njih! Imaju od njega �to nauèiti! I dobru i lijepu ko�arku! Vjerujem da to i vi znate.- Znam! - odgovorila je i odmah dodala: - Ali ne znam gdje je to igrali�te. Mo�ete li mi pomoæi?- Dakle, vi niste odavde?- Nisam - odgovorila je i opet pogladila psiæa koji se motao oko njezinih nogu.- Eto, tamo iza onog ugla! Mo�ete autom, a mo�ete i pje�ice - rekao je èovjek i pozvao psiæa koji je otrèao do obli�njeg grma i nju�kao oko njega.Melita je zahvalila i otvorila vrata automobila.Èovjek se poèe�ao po glavi i odmjerio je, ali je pritom pogledao i prema balkonu stana iz kojega je maloèas iza�ao �eleæi se uvjeriti da ga ne gleda supruga kako zirka u lijepu mladu �enu.Melita je brzo na�la �kolu i ko�arka�ko igrali�te. Stala je na parkirali�tu i ugasila motor. Odmah je kroz otvoren prozor èula poznati zvuk koji nastaje pri udaranju ko�arka�ke lopte o betonsku podlogu. Nikada nije puno igrala ko�arku, osim u �koli, ali joj je ta igra bila oduvijek veoma draga.Mogla je dobro vidjeti �to se dogaða na terenu. Igrala su dvojica mladiæa, jedan visokog a drugi ni�eg rasta, protiv druge dvojice, od kojih je takoðer jedan mladiæ bio vi�eg, a drugi ni�eg rasta. A taj je ni�i petnaestak godina stariji od njih, procijenila je. Èinilo joj se da se u Alenovoj igri uopæe ne primjeæuje posljedica nekada�nje te�ke ozljede; prvi mu je korak bio brz, a skok visok. Bilo je oèito da u�iva u igri.- Faul!!! - viknuo je visoki igraè i obrati se Alenu.- Opet kuka�?! Opet plaèe�?! - rekao je Alen i odmahnuo rukom, kao daje time �elio reæi: "

Neka ti bude!"198- Ne samo daje bio faul, nego si mi umalo slomio ruku! - opet æe, pomalo efektirajuæi, visoki mladiæ.- Ma nemoj! Ako te ja, sa sedamdeset i ne�to kila, mogu tako odvaliti, �to æe� reæi kad te stvarno opali, onako podmuklo, neki sto i ne�to kila�. Misli� da æe ti takav samo puhati u vrat? A za mene su i nekad govorili da igram premekano! No dobro! Hajde! Igraj!Melita se osmjehnula. Sliène je razgovore, �to se suðenja tièe, bezbroj puta slu�ala na treninzima, a to se sinoæ vidjelo i na filmu, osobito kada su igrali njezin bratiæ i njegov prijatelj. Svidjela joj se jedna, zaista lijepa, Alenova asistencija iza leða svojem visokom suigraèu. Bio je to potez po kojem je bio poznat i koji mu je, govorili su, gotovo uvijek uspijevao. Samo stoje nekad, u veæem buketu igraèa, takav potez djelovao jo� efektnije. Svidjelo joj se i zakucavanje visokog igraèa kojemu je prethodilo Alenovo dodavanje lopte u visini obruèa. Takvo je �to gledala samo na televiziji.A kad je ubrzo potom Alen pogodio ko� iza crte koja u pravoj igri oznaèava tri poena, zaèuo se njegov veseo glas:- I to bi bilo to!Alen i njegov mladi suigraè udarili su si dlanom o dlan, �to je znaèilo da je ta igra zavr�ena.- Revan�!!! - povikala su uglas dvojica protivnièkih igraèa.Melita je u tom trenutku uzela vreæicu u ruke, iza�la iz automobila i, pomalo nesigurnim koracima, krenula prema igrali�tu.Alenov je suigraè ne�to �apnuo ostaloj trojici. Okrenuli su se.Prema njima je i�la lijepa djevojka, a traperice i uska majica jasno su isticali njezino skladno tijelo.199- Meni se èini, deèki, da neæe biti ni�ta od tog revan�a - rekao je ni�i mladiæ pora�ene ekipe- Da, neæe ga biti. Ne danas! - rekao je Alen, a bio je jako iznenaðen �to vidi Melitu. Premda je jutro bilo toplo, a njegovo tijelo veæ znojno od igre, ipak je osjetio jo� veæu toplinu. - Napustit æu vas! A vi prièekajte da netko doðe -rekao je i napravio nekoliko koraka prema Meliti.- I bilo ti je vrijeme! Veæ dugo nismo vidjeli da neka gospodièna izlazi iz tvog stana, a to ka�e i na�a susjeda s treæeg kata koja èesto visi na balkonu.Alen se okrenuo i svom maloprija�njem suigraèu gestom pokazao da �uti jer je Melita dolazila sve bli�e.- Ovo je za tebe! - rekla mu je umjesto pozdrava.- Da pogodim stoje unutra? - upitao je i odmah otvorio vreæicu.Nije se prevario. Bila su to èetiri peciva iste velièine i oblika kao teniska loptica. Znao je da æe unutra biti novo pecivo, ali ga je oblik zaista ugodno iznenadio.- Mo�e� probati, iako vi�e nije svje�e kao sinoæ - rekla mu je.- Ako je ukusno kao �to izgleda, tada je to pravi pogodak. Èetiri komada! Morat æu ih podijeliti sa svojim prijateljima - zamolio ju je da prièeka trenutak.Oti�ao je do svojih prijatelja i pru�io im vreæicu. Svaki je uzeo po jedno pecivo. Kad su pojeli nekoliko zalogaja, zaèuli su se uzvici:- Pa ovo je super!!!- Ba� fino! Osjeæa se blagi miris lipe!- Ma odlièno! Postoji li mo�da i takvo koje je velièinom nalik, ako veæ ne na ko�arka�ku ili nogometnu, onda barem na rukometnu loptu? - upitao je visoki mladiæ iz pora�ene ekipe.200- E, ne postoji! - odgovorila je Melita! Bilo joj je drago �to su svi pohvalili novo pecivo.- Deèki, vidimo se, ali danas vi�e ne! - rekao im je Alen.Bilo je oèito daje to i njima posve jasno, ali jo� nisu poèeli ubacivati loptu u ko�, kako se to obièava kad se èeka jo� jedan partner, ili vi�e njih, da mo�e poèeti igra.- Mo�e jedno pitanje? - javio se igraè iza Alena i Melite.- Pitaj! - rekao mu je Alen.- Nije pitanje za tebe, nego za gospoðicu! Mo�e li se to pecivo kupiti u na�oj pekarni

ci?Melitu je to pitanje malo iznenadilo. Nije odmah odgovorila, a potom je ipak rekla:- Mislim da se jo� ne mo�e dobiti! Ali uskoro vjerojatno hoæe.Odgovor nije bio kategorièan, jer to zaista nije ulazilo u djelokrug njezina posla.- Drago mi je �to si do�la i �to te vidim - rekao joj je Alen kad su veæ bili blizu parkirali�ta.- Pohvalio si okus i izgled peciva. Noja moram pohvaliti tvoj film. A svidio se zaista svima koji su ga vidjeli. Jako!- Drago mije ako je tako. Vidio sam Pjerovu poruku kad sam se sinoæ vratio u stan. Ispripovijedao sam prièu koju ste vi, iz va�eg grada i kluba, �ivjeli i pro�ivjeli.- Nije ba� tako - rekla je. - Prije bi bilo da si mnogo toga suvi�nog izbacio...- Ma daj, molim te - prekinuo ju je dobro raspolo�en, siguran da se sjeæala njihova prvog razgovora. - A �to te dovodi ovamo u jo� uvijek rano prijepodne?- Zapravo, ovdje sam i poslovno.201- No vidi�! Tako je to. Ljudi koji se bave profesijama kao �to su pekarske i snimateljske, rade i nedjeljama. O kakvom se poslu radi?! - upitao je iznenaðeno jer je bio uvjeren da ipak nije do�la samo zbog posla.- Jo� malo i zavr�ava �etva p�enice.- To sam primijetio. Osobito po onom velikom polju kad sam ulazio u va� grad.- Kad smo sinoæ odgledali film, moj je direktor bio odu�evljen. Rekao mi je kako bi bilo dobro da za iduæu godinu, upravo za poèetak "Ljeta u gradu", imamo i film o na�em poduzeæu. Film o kruhu, prije svega. Rekao je to, onako usput, jer nije bila prigoda da se govori o poslu, ali, poznavajuæi ga, mogu reæi da je to mislio najozbiljnije. Iduæe se godine, naime, navr�ava pedeseta obljetnica osnutka na�ega poduzeæa.- Zar to onda ne mo�e prièekati? Ima do tada jo� dosta vremena. Za teniski sam ga film imao jako malo. Pjer me je zaista natjerao u vremenski �kripac. Sada æu se ipak malo odmarati.- Istina, �etva jo� traje, ali ba� danas jedna obitelj blizu mog grada �anje p�enicu na svom velikom polju na starinski naèin, pa mislim da bi se to moglo dobro uklopiti u buduæi film. To sam shvatila kad sam vidjela �to si sve uvrstio u teniski.Vi�e nije trebala govoriti. Sve mu je bilo jasno, pa i to da je ona dobro shvatila njegov filmski rukopis.- Znaèi, danas bih trebao snimati tu �etvu?- �to prije, to boje! - rekla je. - Zvala sam te na mobitel i telefon, ali se nisi javljao.- Ostavio sam mobitel u stanu. Oti�ao sam ranije, ali smo jednog igraèa èekali malo du�e - rekao je, i odmah nastavio: - Onda æemo to obaviti danas!202- To snimanje �etve na starinski naèin zapravo je moja ideja. Sinoæ sam razmi�ljala o tome i pretpostavila da druge godine za takve snimke vi�e neæe biti prilike. Tu ne raèunam tvoju moguæu vremensku stisku.- Onda idemo - rekao je. Nije ni mislio propustiti takvu moguænost, tim prije �to je znao da se ne radi o direktorovoj, nego o njezinoj ideji, a nudila mu se nova filmska prièa. Zanimljiva.- Direktor, sigurno, neæe �krtariti. Ako se iskazao Pjer, onda æe i on.- To trenutno nije va�no. Morao bih se, prije nego krenemo, na brzinu istu�irati.- �to se mene tièe, i ne mora�. Ionako je vruæe, a bit æe jo� i toplije na otvorenom polju. Kao sporta�ica, istina, biv�a, dobro znam kako se èovjek mo�e brzo oznojiti na u�arenom suncu. Ono nas neæe �tedjeti.Sjeli su u njezin automobil i odvezli se prema zgradi u kojoj je stanovao da uzme snimateljsku opremu.- Kako to da si se odluèila za miris lipe u ovom pecivu? Pitao ju je to i profesionalno motiviran jer su kruh i pecivo bile glavne teme buduæeg filma.- Pro�le sam godine prisustvovala jednoj �etvi. Na velikom je polju bila jedna velika lipa, a sve okolo samo p�enica. Tada mije sinula ta ideja. Usto, upravo je lipanj mjesec kada se igraju mnogi teniski turniri. I oni veliki, ali i mnogi manji, mali.

Svidio mu se njezin odgovor. Zatim ga je iznenada upitala:- Kada misli� uzeti godi�nji odmor?- Mislio sam da mi je poèeo veæ danas. Zapravo od ponoæi, kad sam zavr�io jedno snimanje. �elio sam se odmoriti,203dva-tri tjedna. Veæ me potkraj ljeta èeka mnogo posla. A za�to?Malo je za�utila, a tada je ipak smogla snage da ka�e bla�im, i ne ba� samouvjerenim tonom:- I mene ujesen èeka dosta posla jer planiram novu vrstu kruha. Ali pustimo zasad to. Iduæi tjedan, naime, i ja idem na godi�nji odmor, zapravo, veæ ga koristim. Od sutra æu, tjedan dana, èuo si da sam obeæala Pjeru, pomagati u teniskoj �koli.- Sad je kasno da se to uvrsti u film...- Ma, to nije va�no. Bilo bi i nepo�teno prema onima koji stalno vode tenisku �kolu. Ionako sam dobila dosta mjesta u filmu. Svakako puno vi�e od ostalih.Na to nije rekao ni�ta, ali je upitao:- A �to je va�no?Malo je za�utjela, i poèela opet nesigurnim glasom:- Onaj naredni tjedan idem u Italiju, gdje sam nekada dvaput bila u teniskom kampu, u koji sada ide Robi. Mogla bih mu ispoèetka biti potpora, da se bolje snaðe, ali da usput i malo vidim Italiju, onako turistièki.- Veæ dugo nisam bio u Italiji. A i kad sam bio, malo smo toga vidjeli. Hoteli, dvorane, ko�arka...- Mo�da bi me trebalo malo poduèiti fotografiranju, jer su uvijek drugi fotografirali i snimali mene. Imam jedan, ka�u, jako dobar digitalni fotoaparat, ali ga, tako reæi, jo� nisam uzela u ruke.Osmjehnuo se. Ona ga je blago pogledala, a isto je tako pogledao i on nju.Na brzinu se samo umio, obrisao znojno tijelo, presvukao se te uzeo snimateljsku opremu i fotoaparat. Tada su se njezinim automobilom odvezli prema mjestu gdje se na starinski naèin �anje p�enica.204Bilo je rano prijepodne, ali u tom je trenutku vidio sunce kako zalazi i pozlaæuje golemo polje p�enice, a nju, s buðenjem zore, �anju i na starinski i na moderan naèin. Vidio je ljude u bijelom koji, dok spava grad, za�arenih lica peku kruh da bi rano ujutro bio svje�, i da ga vedra i nasmijana prodavaèica prodaje ljudima �to ga �eljno i�èekuju, a djeèak na biciklu vozi ga prije podne iz pekarnice u vreæici obje�enoj o volan i usput jede pecivo koje mu ide uslast. Vidio je dobro raspolo�enog direktora koji je jako ponosan na svaki uspjeh pekarskog poduzeæa, a osobito na rezultate sposobne i lijepe mlade magistre, dok ona u bijeloj kuti smi�lja razne pekarske proizvode na radost ljudi s kojima i uz koje �ivi, ali i onih koje ne poznaje. A svima je njima kruh u �ivotnoj svakodnevici nasu�no potreban i va�an. Vidio je...Ali, bio je to poèetak jedne nove prièe...KNJI�NICA ZELINA205SADR�AJ1. Prièa...............................................................................72. Igra...............................................................................613. Kruh...........................................................................197207Vladimir Puriæ: KRUH, IGRA I PRIÈA Nakladnik i tisak: TIVA - Tiskara Vara�din Trg bana Jelaèiæa 21 - Tiskano u o�ujku 2009. Naklada: 1000 primjerakaKnji�nica Zelina540032084