SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
KINEZIOLOŠKI FAKULTET
(studij za stjecanje visoke stručne spreme
i stručnog naziva: magistar kineziologije
Goran Rosanda
Primjer formiranja modela nogometne igre
( d i p l o m s k i r a d )
MENTOR:
Prof. dr. sc. Goran Sporiš
Zagreb, rujan 2013.
Primjer formiranja modela nogometna igre
Nogomet je sport koji spada u skupinu kompleksnih sportskih aktivnosti i kao takav sadrži u
sebi velik broj tehničko taktičkih znanja koje igrač treba poznavati kako bi mogao igrati na
najvišoj razini. Novije znanstvene spoznaje ukazuju da se nogometaši najbolje pripremaju u
situacijskim uvjetima u kojima se suprotstavljaju ili surađuju sa drugim igračima. Iz toga
razloga trening u modernom nogometu traži velik broj sadržaja situacijskog tipa. Zbog
velikog broja tehničko taktičkih elemenata kao i potrebe za sve bržim donošenjem odluka u
modernom nogometu od presudne su važnosti postale pomoćne igre čijom se konstrukcijom
ciljano utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti unutar vremenskog kontinuuma u kojem se
odvija nogometna igra. Dugoročnom i konzistentnom primjenom pomoćnih igara utječe se na
brzinu i kvalitetu donošenja odluka igrača unutar nogometne igre. Unutar rada prikazan je
kompleks vježbi za razvoj kognitivnih sposobnosti u nogometu čijom se primjenom može
utjecati na razvoj kognitivnih procesa koji su zaduženi sa uspješnost u nogometnog igri.
Ključne riječi: nogomet, motoričko učenje, kognitivne sposobnosti, pomoćne igre
Football game model forming example
Football is a sport that belongs to a group of complex sport activities and contains within
itself a great number of technical and tactical skills that a player needs to know in order to
compete at the highest level. Recent scientific findings indicate that the players are best
prepared in situational conditions in which they mutually cooperate and are opposed to the
other side. This is the reason why modern football training requires a large number of
situational content. Due to a large number of technical and tactical elements and the need for
even-faster decision making in modern football, auxiliary games have become crucial, whose
structure specifically affects the development of cognitive skills within the time continuum in
which football game takes place. Long-term and consistent application of auxiliary games
affects the player’s speed and quality of decision-making within football game. Within the
work, a complex of exercises is displayed for development of cognitive skills in football
whose application can affect the development of cognitive processes that are responsible for
success in football game.
Key words: football, motor learning, cognitive skills, auxiliary games
2
Sadržaj
1. UVOD..............................................................................................................................................5
1.1. Što je nogomet?.....................................................................................................................6
2. MOTORIČKO UČENJE......................................................................................................................7
2.1. Klasifikacija motoričkih vještina..............................................................................................7
2.2. Vrijeme reakcija i donošenje odluka.......................................................................................8
2.3. Motorički programi.................................................................................................................9
2.3.1. Kontrolni sustav zatvorene petlje.................................................................................10
2.3.2. Kontrolni sustav otvorene petlje..................................................................................10
2.4. Generalizirani motorički programi........................................................................................11
2.5. Strukturiranje treninga.........................................................................................................12
2.5.1. Vježbanje u blokovima i nasumično vježbanje..............................................................12
2.5.2. Konstantno vježbanje i varijabilno vježbanje................................................................13
2.6. Klasifikacija kognitivnih modela u nogometu.......................................................................13
2.6.1. Klasifikacija 4 područja nogometne svijesti (Harrison, 2010):.......................................13
2.6.2. Proces donošenja odluka igrača koji treba primiti loptu sastoji se od 10 faza (Harrison):14
2.7. Vremenski kontinuum..........................................................................................................14
2.7.1. Pozitivni vremenski kontinuum (Harrison, 2010):.........................................................16
2.7.2. Negativni vremenski kontinuum (Harrison, 2010):.......................................................17
2.7.3. Vrste vremenskih kontinuuma......................................................................................17
2.8. Tehnički i taktički zahtjevi.....................................................................................................20
2.8.1. Tehnički zahtjevi (Harrison, 2010):...............................................................................21
2.8.2. Taktički zahtjevi:...........................................................................................................21
2.9. Taktički zahtjevi unutar rada:...............................................................................................22
3. VJEŽBE..........................................................................................................................................25
3.1. Igra iz prve............................................................................................................................25
3.2. Duga lopta............................................................................................................................31
3.3. Primanje ili prijenos..............................................................................................................37
3.4. Igra iz dva dodira..................................................................................................................44
3.5. Vođenje lopte.......................................................................................................................51
3.6. Dribling.................................................................................................................................56
3.7. Udarci...................................................................................................................................64
3.8. Suradnja dva igrača...............................................................................................................75
3
3.9. Suradnja tri i četiri igrača......................................................................................................81
3.10. Pozicijski posjedi...............................................................................................................88
3.11. Tranzicije...........................................................................................................................99
4. ZAKLJUČAK.................................................................................................................................108
5. LITERATURA................................................................................................................................110
4
1. UVOD
Vrhunski nogometaš karakteriziran je sposobnošću izvođenja kompleksnih motoričkih
vještina u varijabilnim uvjetima utakmice. Nogometaš svoju vještinu mora demonstrirati u
stalno mijenjajućoj okolini pod različitim nepovoljnim okolnostima- pritisak protivnika,
umor, česti imperativ pobjede, negativno navijanje protivničkih navijača, loš teren itd., jasno
je da je u procesu razvoja nogometaša od presudne važnosti stjecanje velikog broja
motoričkih programa, koji će biti „otporni“ na te negativne utjecaje okoline (Marčetić, 2009).
Ono što posebno privlači pažnju svih zaljubljenika u nogomet je sposobnost nekih igrača
da sa izrazitom lucidnošću rješavaju najsloženije taktičke situacije na terenu. Postavlja se
logično pitanje koje to sposobnosti imaju ti igrači koje ih čine toliko posebnima i mogu li se te
sposobnosti i do koje mjere razviti treningom?
Ericsson i sur. (1993) ukazuju da je potrebno 10000 sati sustavnog vježbanja da bi se
dostigla razina izvrsnosti u bilo kojoj domeni ljudske djelatnosti. Tema ovog rada uzeta je iz
potrebe da se definira vremenski kontinuum u kojem se događa nogometna igra kako bi se na
temelju definiranog kontinuuma moglo osmisliti prikladne vježbe uz koje će se utvrđeni
dijelova kontinuumamoći adekvatno razviti.
Svrha rada je stvaranje kompleksa vježbi posebno namijenjenih za školu nogometa sa
ciljem razvijanja „nogometne svijesti“. Često se promatrajući nogometnu utakmicu može
uvidjeti kako igrači slabo odabiru najprikladnije rješenje s obzirom na trenutnu taktičku
situaciju na terenu. Tako igrači u situacijama kada trebaju dodati ulaze u nepotrebne driblinge
i gube loptu ili primaju loptu zatvorenog položaja tijela te je zbog toga gube (Harrison, 2010).
U radu će se utvrditi uzroci takvih pogrešaka te definirati vježbe kojima će se takve
pogreške u budućnosti izbjeći. Model današnjeg nogometa je Barcelona koja je svojom
kombinatornom igrom sa puno kratkih dodavanja postala najbolja momčad svijeta, a po
nekima i svih vremena. Upravo ono što krasi igrače Barcelone je taktička inteligencija i
tehnička superiornost. Barcelonina igra temelji se na donošenju odluka, a ne na shematskom i
polu-shemtaskom nogometu koji je donedavno prevladavao (Lucchesi, 2012). Samim time
način strukturiranja treninga se značajno mijenja. Zato se i moderan trening treba temeljiti na
5
neprestanom donošenju odluka kako bi se igrači osposobili za rješavanje različitih taktičkih
situacija koji se događaju tijekom utakmice. U tom smjeru biti će pisan i ovaj diplomski rad.
1.1. Što je nogomet?
Nogomet je ekipni sport koji se igra između dva tima sastavljena od jedanaest igrača ili
igračica. Igra se nogometnom loptom na pravokutnom igralištu s travnatom ili umjetnom
površinom. Golovi su smješteni nasuprot jedan drugome na kraju igrališta.
Cilj je igre ubaciti loptu u protivnički gol manevrirajući loptom bilo kojim dijelom tijela
osim rukom. Jedino vratar može u ograničenom području igrati rukom. Pobjednik je ekipa
koja do kraja utakmice zabije više pogodaka. Standardna utakmica za odrasle sastoji se od dva
dijela od 45 minuta poznatih kao poluvrijeme. Dakle, utakmica traje 90 minuta. Najčešće je
između dva poluvremena odmor od 15 minuta.
Sudac je jedini službeni mjerač vremena na utakmici. On donosi odluku koja će biti
nadoknada izgubljenog vremena. Vrijeme se gubi obavljanjem zamjena, pružanjem
medicinske zaštite ozlijeđenom igraču, slavljenjem gola… Sudac će pokazati četvrtom sucu
kolika je nadoknada, a četvrti sudac će podignuti mali semafor koji pokazuje igračima i
gledateljima koliko se minuta nadoknađuje.
Utakmice u ligi mogu završiti i neriješeno, no u knockout fazi natjecanja neodlučena
utakmica nakon odigranih 90 minuta rješava se produžecima, a ako je i tada neriješeno, onda
se pristupa izvođenju jedanaesteraca. Natjecanja koja se održavaju dvokružno (ekipe igraju
jedna protiv druge dvaput; jednom doma, jednom u gostima) mogu koristiti pravilo gola u
gostima, ako dvije ekipe imaju jednak broj bodova na kraju natjecanja. Ako je i broj golova u
gostima također jednak, onda se može izračunati omjer dodijeljenih i iskorištenih
jedanaesteraca. No, najlakša je varijanata odigravanje odlučujuće utakmice.
6
2. MOTORIČKO UČENJE
Definicije osnovnih pojmova
Ljudsko kretanje ima različite oblike. Neki oblici kretanja su genetski determinirani
(hodanje, trčanje…) dok drugu skupinu pokreta čine naučeni pokreti ili vještine (motorička
znanja) kao npr. Motorička znanja nogometa. Možda najbolju definiciju motoričkih vještina je
dao Guthrie (1952) : „Vještina se sastoji od sposobnosti postizanja krajnjeg rezultata sa
maksimalnom stalnošću i minimalnom potrošnjom energije, ili vremena i energije.“
Motorički razvoj i motoričko učenje dva su procesa odgovorna za manifestaciju ljudskog
pokreta. Dok je motorički razvoj, odnosno sazrijevanje određenih organskih sustava,
dominantan faktor za uspješno izvođenje urođenih pokreta, motoričko učenje je proces
odgovoran za manifestaciju motoričkih znanja. Motoričko učenje (Schmit i Lee,1999) se
dakle odnosi na relativno permanentne promjene u ljudskom gibanju povezane sa vježbanjem
i iskustvom.
2.1. Klasifikacija motoričkih vještina
Dvije glavne podjele vještina su na diskretne, serijske i kontinuirane vještine s obzirom na
organizaciju pokreta, te na otvorene i zatvorene s obzirom na perceptualne atribute zadatka.
Diskretne vještine imaju prepoznatljiv početak i kraj, te u većini slučajeva traju kratko.
Udarac po lopti, bacanje auta ili primanje lopte prsima primjeri su diskretnih vještina
(Marčetić, 2012). Ponekad je više diskretnih vještina povezano tvoreći jednu kompleksnu
akciju, pri čemu je redoslijed akcija (diskretnih pokreta) od presudne važnosti za uspjeh
izvedbe. Takve se vještine klasificiraju kao serijske. Izvođenje gimnastičke rutine primjer je
serijske vještine.
Posljednja kategorija motoričkih vještina s obzirom na ovu klasifikaciju su kontinuirane
vještine. Kod tih vještina pokreti su organizirani bez prepoznatljivog početka i kraja, te su
7
često repetitivne ili ritmičke prirode. Primjeri kontinuiranih vještina jesu plivanje, trčanje i
vožnja bicikla.
Predvidljivost okoline tijekom motoričke izvedbe drugi je kriterij za klasifikaciju
motoirčkih vještina (Poulton,1957; Gentile,2000). Otvorene vještine mogu se definirati kao
vještine u kojima postoji mala mogućnost predviđanja okoline (Poulton,1957)
Primjer otvorene vještine je akcija nogometaša za vrijeme utakmice koji ne može u
potpunosti predvidjeti kretanje protivnika, niti svojih suigrača, te zbog toga možemo reći da je
okolina varijabilna. Iako nogometaš može imati generalan plan akcije temeljen na njegovoj
percepciji okoline, dogovorenoj strategiji igre, te prethodnim iskustvima u sličnim
situacijama, mora biti dovoljno fleksibilan da korigira svoj ili ga čak u potpunosti promjeni u
zadnji tren ovisno o promjenama na terenu (prvenstveno akcijama drugih igrača)
(Marčetić,2009) Uspjeh u otvorenim vještinama uvjetovan je time u kojoj mjeri individua
uspijeva prilagoditi svoje motoričko ponašanje promjenjivosti okoline. Često se te adaptacije
moraju dogoditi brzo, a sportaš mora imati na raspolaganju više različitih akcija (pohranjenih
u memoriji).
Zatvorene vještine su one kod kojih je okolina predvidiva (Poulton, 1957) Okolina može
biti predvidiva zato što je gotovo savršeno stabilna (npr. Kuglanje) ili zato što su promjene
predvidive i naučene kroz vježbu.
2.2. Vrijeme reakcija i donošenje odluka
Vrijeme reakcije je vremenski interval koji je proteže od trenutka predstavljanja ne
anticipiranog podražaja do početka odgovora osobe na taj podražaj (Schmidt, 2004). Ono
predstavlja trajanje tri faze obrade informacija, odnosno vrijeme donošenja odluka. Faze
procesuiranja informacija jesu : prepoznavanje podražaja, izbor odgovora, programiranje
odgovora. Ova podjela faza procesuiranja informacija započela je još sa znanstvenicima koji
su djelovali početkom 20. stoljeća de Jageera i Dondersa.
Vrijeme reakcije ima naročitu važnost za uspjeh u otvorenim vještinama kao što je
nogomet, gdje nogometaš mora detektirati promjene u okolini, odnosno akcije protivnika,
odlučiti što napraviti te inicirati kontra pokret.
8
Brojni faktori utječu na vrijeme reakcije, počevši od prirode podražaja na koji se treba
odgovoriti pa do vrste pokreta koji se izvodi kao odgovor na podražaj.
1. Broj podražaja – odgovor alternativa
Jedan od glavnih faktora koji utječu na vrijeme reakcije je broj mogućih podražaja od
kojih svaki zahtjeva drugačiji odgovor. Sa povećanjem podražaj-odgovor parova
povećava se vrijeme reakcije. Najkraće vrijeme reakcije je kada postoji samo jedan
podražaj i samo jedan odgovor. Povećanje vremena reakcije se povećava sa
povećanjem broja podražaja – odgovor parova opisuje Hickov zakon koji kaže da se
vrijeme reakcije povećava linearno u odnosu na povećanje podražaj-odgovor parova.
Zato se nogometni trening treba koncipirati na način da je mogućnost odgovora u
svakoj vježbi što veća, zavisno o kvaliteti nogometaša.
2. Podražaj-odgovor kompatibilnost
Pod ovim pojmom podrazumijeva se prirodnost, odnosno kompatibilnost između
podražaja i odgovora. Primjer male kompatibilnosti između odgovora i podražaja u
jedrenju kada jedriličar mora skretati kormilo u desno da bi jedrilica skrenula u lijevo
(Marčetić, 2009.). Što je kompatibilnost podražaja i odgovora veća, kraće je vrijeme
reakcije.
3. Vježbanje
Količina vježbanja smanjuje vrijeme reakcije. Ekstremna količina treninga omogućava
vrhunskim sportašima da reakcija na podražaj postane automatska. Ako tijekom
treninga isti podražaj rezultira uvijek istom reakcijom, tada će se vrijeme reakcije na
isti podražaj smanjiti.
2.3. Motorički programi
Motorički program je abstraktan skup pokreta koji centralno organiziraju i kontroliraju
puno stupnjeva slobode uključenih u izvođenje neke akcije (Schmidt i Lee, 2005).
9
Kako sportaš upravlja sa raspoloživim stupnjevima slobode da bi učinkovito izveo željeni
pokret? Čini se da postoji skup prestrukturiranih naredbi, odnosno motorički program koji
definira i oblikuje pokret.
2.3.1. Kontrolni sustav zatvorene petlje
Kontrolni sustav zatvorene petlje koristi se kod sporih, svjesnih pokreta. Upravljački
mehanizam na temelju informacija iz okoline šalje naredbu izvršnom mehanizmu za
motoričko djelovanje. Povratne informacije o efikasnosti motoričkog odgovora prikupljaju se
putem senzornog aparata, te se vrši usporedba željenog stanja sa stvarnim pokretom.
Eventualne razlike između ova dva stanja šalju se u upravljački mehanizam kao ulazne
informacije, kako bi izvršio potrebne korekcije pokreta.
Predstavljeni model ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Glavna prednost modela je
njegova fleksibilnost u kontroli pokreta koja omogućava raznovrsnost strategija opcija
pokreta ovisno o zadatku koji se izvodi i okolini. Glavni nedostatak sustava zatvorene petlje je
sporost. Sustav je efikasan dok su potrebne samo dvije ili tri korekcije pokreta u sekundi. Ako
je korekcije potrebno činiti učestalije korekcija pokreta je loša. To objašnjava lošu reakciju
golmana kada lopta padne na tlo ispred njega i naglo promijeni smjer, ne ostavljajući mu
dovoljno vremena da izvrši potrebnu korekciju pokreta (Marčetić, 2009).
2.3.2. Kontrolni sustav otvorene petlje
Hipoteza sustava otvorene petlje pretpostavlja da pokreti zahtijevaju pozornost samo za
pokretanje prve akcije (Schmidt i Lee, 2005). Informacija se nakon toga obrađuje i konačno
nastaje odluka o akciji koja će se poduzeti. Upute o izvršenju akcije prosljeđuju se u efektore,
odnosno izvršioce pokreta. Jednom kada je pokret izvršen, završava i rad sustava otvorene
petlje. Sustav otvorene petlje, za razliku od sustava zatvorene petlje, ne koristi povratne
informacije o efikasnosti pokreta, niti sustav koji komparira te informacije (Schmidt i Lee,
2005). Bez povratnih informacija sustav ne može činiti modifikacije pokreta dok se on izvodi.
Ukoliko je pokret vrlo brz, njegova kontrola je dominantno upravljana procesima otvorene
petlje.
10
11
2.4. Generalizirani motorički programi
Teorija motoričkih programa ne uspijeva objasniti nekoliko važnih aspekata ljudskog
kretanja. Prema teoriji motoričkih programa svaka varijacija nekog generalnog pokreta
zahtijeva poseban program. Pokret kao što je udarac unutrašnjom stranom stopala za svaku
varijaciju (različita rotacija i putanja lopte, udaljenost na koju se lopta želi dodati itd.)
zahtijeva poseban set naredbi mišićima, pohranjenih u dugoročnom pamćenju. Broj mogućih
varijacija nogometnih tehnika je gotovo beskonačan. Postavlja se pitanje mogućnosti
pohranjivanja beskonačnog broja različitih motoričkih programa u dugoročnom pamćenju.
Druge nedostatak teorije motoričkih programa je taj što ne uspijeva objasniti kako ljudi
izvode nove ili neizvježbane varijacije naučenih pokreta, ako nemaju razvijene specifične
motoričke programe.
Upravo ovi nedostaci jednostavne teorije motoričkih programa nagnali su znanstvenike u
traženju alternativnih načina objašnjavanja motoričke kontrole. Jedan takav pokušaj rezultirao
je nastajanjem teorijom generaliziranih motoričkih programa.
Za razliku od motoričkog programa, generalizirani motorički program ne definira neki
određeni pokret, već fleksibilna obrazac pokreta, koji može rezultirati različitim varijacijama
pokreta i tako odgovoriti zahtjevima okoline. Generalizirani motorički program nosi
informacije o temporalnom obrascu nekog pokreta ili klase pokreta (npr. Udarci nogom).
Međutim, on omogućava osobi da modificira pokret u nekoliko dimenzija – trajanje pokreta,
amplituda pokreta, efektor (npr. Lijeva ili desna noga).
Koristeći generalizirani motorički program nogometaš može modificirati prethodno
naučene obrasce i na taj način odgovoriti specifičnim zahtjevima utakmice. Što igrač češće
ponavlja proces parametrizacije nekog pokreta, to je u mogućnosti točnije procijeniti
vrijednost različitih parametara pokreta. Zbog toga je poželjno da se usavršavanje nekog
tehničkog elementa odvija u varijabilnim uvjetima, odnosno da se vrijednosti parametra
pokreta stalno mijenjaju (Marčetić, 2009.)
12
2.5. Strukturiranje treninga
2.5.1. Vježbanje u blokovima i nasumično vježbanje
Važno pitanje s kojim se susreću treneri tijekom strukturiranja treninga je kako
sekvencionirati vježbanje različitih zadataka unutar jednog treninga, da bi maksimizirali
učenje. Postoje dva načina sekvencioniranja ili rasporeda vježbanja koja se koriste tijekom
motoričkog učenja. To su nasumično vježbanje i vježbanje u blokovima.
Vježbanje u blokovima izvodi se na način da sportaši određeno vrijeme izvode prvu
vještinu, nakon toga drugu i tako redom na način da izvode jedno vrijeme samo jedan zadatak
prije nego pristupe drugom zadatku. Takav način rada omogućava sportašu da se koncentrira
na izvedbu samo jedne vještine, tako da je može usavršiti i po potrebi ispraviti prije nego što
krene izvoditi drugu vještinu.
Drugi pristup podrazumijeva istovremeno vježbanje većeg broja vještina, tako da je
redoslijed vještina pomiješan, odnosno nasumičan. Takav način vježbanja naziva se
nasumično vježbanje.
Kakav efekt imaju ova dva tipa vježbanja na učenje? Uvriježeno je mišljenje među
trenerima da određeni element treba vježbati izolirano ponavljajućom metodom učenja i tek
nakon određenog vremena, kada nogometaš izvede određeni broj ponavljanja pristupa
izvođenju drugog elementa. Međutim , brojna istraživanja utjecaja ova dva tipa vježbanja na
učenje pokazala su suprotno. Jedna od prvih studija izvedena je 1979. kada su Shea i Morgan
ustanovili superiorno učenje kada se vježbanje izvodilo nasumično. Njihova otkrića potvrdili
su i mnogi drugi autori (Lea i Mogil, 1993; Tsutsui, Lea i Hodges, 1998; Goode i Mogil,
1986; Wrisberg i Liu, 1991).
Spomenuti autori su ustanovili da je izvedba novih zadataka tijekom učenja bolja ako se
zadaci vježbaju u blokovima. Međutim, kada iste vježbe treba demonstrirati nakon nekog
vremena, superiorniju retenciju pokazuju osobe koje su zadatak vježbale u nasumičnim
uvjetima. Ovaj fenomen, naziva se efekt kontestualnog uplitanja.
13
2.5.2. Konstantno vježbanje i varijabilno vježbanje
Varijabilno vježbanje podrazumijeva izvođenje nekoliko varijacija iste vještine tijekom
treninga dok kod konstantnog načina vježbanja parametri vještine ostaju isti. Konstantno
vježbanje ima prednost ako su uvjeti ciljnog konteksta stalna, na primjer udaljenost linije
slobodnih bacanja od koša. Međutim, ako su uvjeti ciljnog konteksta promjenjivi (npr. U
otvorenim vještinama kao što je nogomet), sportaš mora generaliziranom motoričkom
programu dodavati različite parametre kako bi uspješno odgovorio zahtjevima okoline.
Konstantno vježbanje u tim slučajevima nije adekvatno zato što e prilikom vježbanja
izbjegava proces parametrizacije (Yan i sur.,1998).
Pozitivni efekti varijabilnog vježbanja su naročito izraženi kod djece (Yan i sur., 1998).
Pozitivni učinci varijabilnog vježbanja su još izraženiji kada se vježbanje izvodi u
nasumičnim uvjetima (Stratton i sur., 2004). Premda postoje određeni dokazi koji upućuju da
je konstantno vježbane u blokovima poželjno vrlo rano u učenju, treneri trebaju nastojati
prijeći na varijabilno nasumično vježbanje što prije.
2.6. Klasifikacija kognitivnih modela u nogometu
2.6.1. Klasifikacija 4 područja nogometne svijesti (Harrison, 2010):
1. Vremenski period prije nego je igrač primio loptu
2. Vremenski period u kojem je igrač primio loptu i brzo je prosljeđuje sa jednim ili dva
dodira
3. Vremenski period u kojem je igrač zadržao loptu u svome posjedu sa više dodira
(driblinzi, okreti sa loptom i vođenje lopte)
4. Vremenski period u kojem lopta nije u posjedu igrača nego gleda kako se najbolje
kretati kako bi ponudio mogućnost dodavanja suigraču sa loptom
Ova tablica može se definirati kao bazični vremenski kontinuum na kojem će se kasnije
temeljiti kompleksnija klasifikacija tehničkih i taktičkih zahtjeva kao i kompleksnijeg
vremenskog kontinuuma.
14
2.6.2. Proces donošenja odluka igrača koji treba primiti loptu sastoji se od 10 faza (Harrison):
1. Promatranje od kuda lopta dolazi
2. Promatranje kako lopta dolazi (po podu, po zemlji)
3. Utvrđivanje gdje se nalaze njegovi suigrači
4. Utvrđivanje gdje se nalaze protivnički igrači
5. Zauzimanje pravilnog položaja tijela i stopala prije nego je lopta došla
6. Odlučiti što napraviti sa loptom ( suziti izbor mogućih rješenja)
7. Odlučiti gdje bi lopta trebala biti dodana ili vođena (procijeniti slobodne dijelove
terena i igrača u prilazu na koje se može dodati lopta)
8. Odlučiti kada dodati ili voditi loptu (timing izvedbe)
9. Odlučiti kako dodati ili voditi loptu (izbor tehnike)
10. Odlučiti zašto dodati ili voditi loptu (usporediti sva rješenja sa momčadskim
taktičkim ciljevima)
Nemoguće je očekivati od igrača da dobro radi i da odmah usvoji svaku od navedenih
faza, zato je potrebno da trener kroz određeno vrijeme, a u skladu sa napretkom pojedinog
igrača traži sve veći broj dobro odrađenih faza donošenja odluka. Potrebno je naglasiti da je to
dugotrajan proces koji traje godinama i nemoguće je očekivati brze rezultate.
2.7. Vremenski kontinuum
U narednom dijelu teksta biti će definirane komponente vremenskog kontinuuma prema
Harrisonu, 2010. Vremenski kontinuum se odnosi na sve faze unutar nogometne igre koje
igrač mora ostvariti na zadovoljavajućoj razini da bi uspješno djelovao u kontekstu
nogometne igre.
1. Pogled – naziv pogled odnosi se na utvrđivanje pogledom stanja na terenu prije nego
je lopta došla u posjed igrača kako bi imao uvid u stanje na terenu te unaprijed znao
koje je najoptimalnije rješenje s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi
15
Primjer: na utakmici se dogodila situacija u kojoj je vezni igrač da bi odigrao loptu na
napadača u međulinijski prostor mora to napraviti iz prve inače će linija dodavnaja
biti zatvorena.
Glavni preduvjet da bi igrač to mogao napraviti je uvid u situaciju na terenu prije nego
je lopta upućena prema njemu. Ako igrač utvrdi stanje na terenu prije nego je lopta
upućena prema njemu na raspolaganju će imati više kvalitetnih rješenja. Zato se ova
prva faza kontinuuma smatra najvažnijom jer je preduvjet za kvalitetno izvođenje svih
kasnijih faza.
2. Komunikacija – komunikacija između igrača može biti verbalna i vizualna. Može se
odvijati u pravcu igrača u posjedu prema primatelju, od primatelja prema igrača u
posjedu i komunikacijom trećeg igrača. Komunikacija se može nalaziti u bilo kojem
dijelu kontinuuma, ali što se ranije dogodi veće su šanse za uspješnost akcije.
Primjer: primatelj uviđa slobodan prostor te pokazuje igraču posjedu gdje da mu doda
loptu.
3. Pozicioniranje – uključuje postavljanje stopala, pozicioniranje tijela Igrač mora znati
postaviti stopala i poziciju tijela na način da se si omogući željeno odigravanje.
Primjer: Vezni igrač bez pritiska sa leđa dolazi u prilaz obrambenom igraču te prima
loptu nakon što mu je dodana od strane obrambenog igrača okrenut prema vlastitom
golu, umjesto da je prima otvorenog položaja tijela u kojem bi bio spreman za
odigravanja prema naprijed.
4. Primanje ili prijenos – odnosi se na situacije u kojima je igrač kojem je upućena
lopta odlučio ne odigrati iz prve, već loptu primiti ili prenijeti u željenom pravcu.
Ovaj dio kontinuuma obuhvaća najveći broj akcija unutar utakmice pošto se većina
dodavanja odigrava iz dva ili više dodira.
5. Tehnika – odnosi se na kvalitetu tehničke izvedbe nekog od tehničkih elemenata
(driblinga, centaršuta, udarca...). Jako je uvjetovana prije navedenim fazama
kontinuuma jer ako igrač nije imao dobar uvid u stanje na terenu, dobro postavljanje
stopala i tijela te dobru kontrolu lopte značajno si smanjuje šanse za kvalitetnu
tehničku izvedbu.
16
6. Vještina – daje odgovor na pitanje kada i gdje izvesti određeni tehnički element.
Odnosi se sposobnost odabira i primjene najboljih tehničkih rješenja iz spektra
mogućih rješenja.
7. Mobilnost – odnosi se kretanja igrača kada nije u posjedu lopte. Nakon što je predao
loptu igrač mora doći u podršku, bilo direktnu (na način da opet primi loptu) ili
indirektnu (da svojim kretanjem odvuče protivničkog igrača kako bi kreirao prostor za
vlastitog igrača) ili kako bi se priključio napadu u kasnijoj fazi razvoja napada.
8. Tranzicija – odnosi se na brzinu promjene faze igre pojedinog igrača iz napada u
obranu (negativna tranzicija) i iz obrane u napada (pozitivna tranzicija). Efikasnost
tranzicije ovisi o brzini mentalne promjene koju igrač napravi prilikom promjena faza
igre kao i o taktičkom razumijevanju tranzicija. Također, vrlo bitan faktor je voljni
moment igrača.
Na temelju uvida u vremenski kontinuum potrebno je utvrditi koje su to pozitivni aspekti
provođenja faza vremenskih kontinuuma, a koji su negativni, pa će stoga u daljnjem dijelu
teksta biti predstavljeni pozitivni (kontinuum u kojem su sve faze napravljene na željeni
način) i negativni (kontinuum u kojem su sve faza napravljene na neuspješan način) radi
lakšeg razumijevanja problematike.
2.7.1. Pozitivni vremenski kontinuum (Harrison, 2010):
1. Pogled
2. Komunikacija
3. Pozicioniranje
4. Primanje i prijenos
5. Tehnika
6. Vještina
7. Mobilnost
8. Tranzicija
17
2.7.2. Negativni vremenski kontinuum (Harrison, 2010):
1. Prekasni pogled ili ga uopće nema
2. Nema komunikacije
3. Loše pozicioniranje
4. Loša tehnika
5. Izgubljen posjed
6. Stajanje
7. Nema tranzicije
2.7.3. Vrste vremenskih kontinuuma
Kontinuumi koji će biti prikazani imaju za cilj pokazati koji sve kontinuumi postoje i koji
je od navedenih kontinuuma najefikasnija sa stajališta primjene u nogometnoj igri. U daljnjem
dijelu teksta biti će navedeno 7 vremenskih kontinuuma u kojima se nalaze igrači. Naravno da
je moguće napraviti još kontinuuma, ali zbog jasnoće ih je potrebno svesti što je moguće
manji broj.
Vrste kontinuuma (Harrison, 2010):
1. Pogled/komunikacija/pozicioniranje/tehnika/vještina/mobilnost
Ovo je vjerojatno najbolji vremenski kontinuum koji igrač može napraviti jer je igrač
pogledao koja su moguća rješenja prije nego je dobio loptu, nakon čega je
iskomunicirao svoje namjere sa suigračem (ili on sa njim ili oboje), nakon čega je
procijenio da je najbolja odluka igra iz prve (to može biti udarac, dodavanje ili
centaršut). Igre iz prve ubrzava protok lopte i samim time daje obrambenim igračima
znatno manje vremena da na adekvatan načina reagiraju u pojedinoj situaciji. Nakon
što je akcija igrača uspješno izvršena ona tada postaje vještina. Nakon što je vještina
uspješno obavljena igrač se odmah kreće sa ciljem davanja podrške akciji čime je
uspješno napravljena faza mobilnosti. Kada su faza vremenskog kontinuuma
posložene na ovakav način zasigurno je riječ o dobrom igraču.
18
2. Pogled/komunikacija/pozicioniranje/primanje ili
prijenos/tehnika/vještina/mobilnost
Ovo je također vrlo uspješan kontinuum jer je igrač pogledom utvrdio koji su sve
mogućnosti odigravanja prije nego je dobio loptu, ispravno postavio stopala i položaj
tijela ispravno se krečući u prostoru, iskomunicirao svoje namjere (ili je suigrač
iskomunicirao njemu ili oboje) i nakon toga koristeći minimalno dva dodira loptu
proslijedio dalje (ili pucao na gol).
Prvi kontakt sa loptom (primanje ili prijenos) igrač je iskoristio kako biprimirio loptu i
eventualno je maknuo sa mjesta pritiska nakon čega je mogao odlučiti koji tehnički
element primijeniti (dribling, vođenje lopte, udarac...) i nakon što je tehnički element
dobro izveden kreće se nuđenje rješenja suigračima za daljni tijek akcije.
3. Pogled/komunikacija/pozicioniranje/primanje ili prijenos/tehnika/izgubljen
posjed/tranzicija
Ovo je vremenski kontinuum u kojem igrač napravi sve faze kontinuuma na potrebnoj
razini, ali ima problem sa fazom vještine (kada i gdje izvesti pojedinu tehniku) zbog
čega dolazi do gubljenja posjeda nakon čega igrač kvalitetno odrađuje fazu negativne
tranzicije.
4. Pogled/komunikacija/pozicioniranje/primanje ili prijenos/loša
tehnika/vještina/mobilnost
Ovo je kontinuum u kojem igrač odrađuje sve faze kontinuuma na željenoj razini, ali
ima problema sa tehnikom koju uspijeva kompenzirati odličnom vještinom. Ovaj
kontinuum dolazi do izražaja na utakmici kada igrač izabere odlično rješenje, ali ga
manjak tehničke kvalitete čini manje uspješnim ili bezuspješnim.
19
5. Pozicioniranje/Primanje ili prijenos/
tehnika/pogled/komunikacija/vještina/mobilnost
U ovom vremenskom kontinuumu igrač je je pravilno postavio stopala i tijelo te je je
dobrim kretanjem došao po loptu , nakon čega je loptu iskontrolirao (primanjem ili
prijenosom) te je pogledao koja rješenja ima na raspolaganju, izveo uspješno tehnički
element te se ponudio kako rješenje u daljnjem tijeku akcije.
Ovaj kontinuum nije kvalitetan kao dva gore navedena jer igrač nije uvidio koja su
moguća rješenja prije nego je dobio loptu te si je na taj način smanjio broj rješenja kao
i vrijeme za odluku koje će rješenja izabrati.
Ovaj kontinuum može funkcionirati kod igračakoji imaju odlične tehničke kvalitete i
vještine (kada i gdje izvesti pojedini tehnički element), ali bez obzira na uspješnost
akcije usporava igru i time je čini predvidljivijom. Potrebno je naglasiti da je ovaj
kontinuum najčešći među igračima.
6. Pozicioniranje/Primanje i prijenos/tehnika/pogled/komunikacija/vještina/stajanje
U ovom kontinuuma javlja se jednaki problem prekasnog uvida u stanje na terenu koji
igrač uspijeva kompenzirati odličnom tehnikom i vještinom, međutim za razliku od
gore navedenog vremenskog kontinuuma, u ovom vremenskom kontinuumu igrač
nakon što je napravio uspješno rješenje ne pomaže svojim kretanjem daljnjem tijeku
akcije zbog čega momčad na raspolaganju ima manje broj potencijalnih rješenja.
7. Pozicioniranje/kontrola/tehnika/pogled/nema komunikacije/izgubljen
posjed/tranzicija
U ovom vremenskom kontinuumu igrač ili nema dobru tehničku kvalitetu ili je
pritisak protivnika prejak zbog čega više ne može kompenzirati svoju nesposobnost da
uvidi rješenje prije nego je lopta došla do njega, međutim u trenu kada izgubi loptu
ima odličnu reakciju nakon izgubljene lopte čime pokazuje veliki voljni moment i
taktičko razumijevanje negativne tranzicije.
20
8. Pozicioniranje/Primanje i prijenos/ tehnika/pogled/nema komunikacije/izgubljen
posjed/nema tranzicije
U ovom kontinuumu opet se javlja najčešći problem nedostatka pregleda igre prije
nego je lopta došla u posjed igrača, ali uz to i nedostatak komunikacije sa suigračima,
što nužno mora rezultirati gubljenjem posjeda. Nakon što je igrač izgubio posjed nije
imao reakciju nakon izgubljene lopte.
9. Slabo pozicioniranje/slaba kontrola/slaba tehnika/nema pogleda/nema
komunikacije/izgubljen posjed/stajanje
Ovo je ekstreman primjer vremenskog kontinuuma u kojem ništa ne valja.
2.8. Tehnički i taktički zahtjevi
Prije nego se uopće može započeti sa treningom sa razvoj kognitivnih procesa koji su
vezani za rješavanje različitih situacija u igri, potrebno je definirati koji su to tehnički i
taktički zahtjevi koje je trener definirao kao bazu za konstrukciju treninga. Svaki od tih
tehničkih i taktičkih zahtjeva zatim se stavlja unutar okvira vremenskog kontinuuma čime ga
jasno uvrštavamo u jednu ili više faza. Uvrštavanje tehničkih i taktičkih zahtjeva u vremenski
kontinuum potrebno je iz razloga da se može preciznije definirati o kojem je tehničko-
taktičkom deficitu riječ.
Potrebno je naglasiti da su tehnički i taktički zahtjevi u ovom radu rađeni sa aspekta škole
nogometa, što bi značilo razdoblja od 6 do 18 godine i to dominantno sa stajališta napada
pošto se djecu u školi nogometa dominantno mora podučavati napadačkom i tehničkom
nogometu kako bi ih se kasnije osposobilo za seniorski nogomet najviše razine.
21
2.8.1. Tehnički zahtjevi (Harrison, 2010):
1. Igra iz prve
2. Duga lopta
3. Primanje ili prijenos
4. Igra iz dva dodira
5. Vođenje lopte
6. Dribling
7. Udarci
2.8.2. Taktički zahtjevi:
2.8.2.1. Individualna taktika
Principi u fazi napada (Longo i Aquino, 2012):
1. Pozicioniranje
2. Odmarkiravanje
3. Primanje
4. Građenje lopte
5. Dodavanje
6. Vođenje lopte i dribling
7. Udarac
2.8.2.2. Principi u fazi obrane (Longo i Aquino, 2012):
1. Postavljanje
2. Markiranje
3. Presijecanje
4. Kontrast
5. Obrana gola
22
2.8.2.3. Kolektivna taktika
U fazi napada (Longo i Aquino, 2012):
1. Raspored
2. Dubina
3. Širina
4. Mobilnost
5. Nepredvidljivost
U fazi obrane obrane (Longo i Aquino, 2012):
1. Raspored
2. Usporavanje akcije
3. Gustoća
4. Ravnoteža među linijama
5. Kontrola i oprez
Nakon što su u gornjem dijelu teksta navedeni svi principi individualne i kolektivne
taktike u daljnjem dijelu teksta biti će definirana tablica taktičkih zahtjeva prema kojem će
cijeli daljnji dio rada biti rađen, a unutar kojih će biti uključeni svi principi individualne i
kolektivne taktike koji su gore navedeni.
2.9. Taktički zahtjevi unutar rada:
1. Suradnja dva igrača (sa ciljem zadržavanja posjeda, sa ciljem napadanja
dubine, sa ciljem kreacije prostora)
Dva na dva je atom nogometne igre (Viscidi,2012). Na ovaj način je jedan od
najvećih talijanskih stručnjaka opisao važnost obuke igrača pomoćnim igrama dva
na dva. Bitno je na naglasiti da pod suradnju dva igrača ne spadaju samo pomoćne
igre dva na dva, nego i sve situacije u igri u kojima se momčadska akcija odvija
suradnjom samo dva igrača kao npr. Optrčavanje bočnog igrača na krilnoj poziciji.
23
Načini na koji se može uspješno riješiti situacija dva na dva jesu: dijagonalno
napadanje dubine sa vanjske strane, dijagonalno napadanje dubine sa unutarnje
strane, unutrašnje i vanjsko optrčavanje, daj idi, dribling i udarac na gol (Viscidi,
2012). Od iznimne je važnosti usvojiti sve navedene načine suradnje igrača u fazi
napada sa ciljem savladavanja protivnika. Najvažnije pravilo igre u obrani kod igre
dva na dva je pravilo klina, tj. jedan igrač odlazi u pritisak, a drugi mu pokriva
leđa te se postavlja zonski da kontrolira kretnju protivničkog suigrača (Harrison,
2004)
2. Suradnja tri i četiri igrača(sa ciljem zadržavanja posjeda, sa ciljem
napadanja dubine, sa ciljem kreacije prostora)
Napadačke suradnje sastoje se od serije kombinacija koje se razvijaju suradnjom 2
do 5 igrača (Pagan, 2012). Bazične napadačke kombinacije u fazi završnice napada
su: daj idi, optrčavanje i kratko-dugo odigravanje (Pagan, 2012). Definirane su kao
bazične jer se povezane među sobom i popraćene sa ostalim kretanjima igrača bez
lopte u mogućnosti kreirati vrlo nepredvidljive i spektakularne akcije (Pagan,
2012). Postoje različiti principi u skladu s kojima trener može organizirati fazu
napada. Upravo se tu krije mogućnost kreacije trenera da organizira igru svoje
momčadi temeljenu na kvalitetama vlastitih igrača. Jedan od načina igre u napadu
je lančani napad. Princip lančanog napada kaže da igrač koji je najbliži lopti
diktira kretanje svih ostalih igrača (Ceccomori, 2006). Ekipe koje igraju nogomet
sa velikom količinom posjeda u pravilu igraju principom brojčane superiornosti.
Brojčana superiornost je superiorni brojčani odnos igrača u području lopte s
obzirom na igrača koji ima loptu (Jao Bastos, 2009)
3. Pozicijski posjedi
Pozicijski posjedi su posjedi koji su povezani sa sustavom igre i prije svega, sa
pozicijom svakog pojedinog igrača (Viscidi, 2011). Oni su evolucija dosadašnjih
nespecifičnih posjeda u kojima nije postojala podijeljenost po pozicijama u
momčadi. Podjela uloga u pozicijskim igrama dijeli se na: bočne igrače, centralne
igrače, najisturenije igrače iznad linije lopte i igrače u podršci za mogućnost
odložene lopte (Viscidi, 2012) U pozicijskim posjedima uvijek momčad u posjedu
igra sa jokerima čime se osigurava brojčana superiornost (Viscidi, 2011). Broj
jokera zavisan je od kvalitete igrača. Što je momčad kvalitetnija broj jokera je
24
manji. U pozicijskim igrama, jokeri su igrača koji se uvijek igraju sa ekipom u
posjedu (Viscidi, 2011). Pozicijski posjedi vrlo su korisni jer se njima treniraju
specifična kretanja igrača s obzirom na poziciju, a sa ciljem zadržavanja lopte, te
tehnički elementi primanja i dodavanja lopte na malom prostoru čime se prisiljava
igra (Viscidi, 2011). Pozicijski posjedi sa jako korisni sa stajališta negativne
tranzicije jer nakon što loptu osvoji momčad koja je dotad nije imala u nogama ne
dolazi do izmjene u posjedu dok se lopta ne doda do jednog od jokera, čime se
vježbe neposredni pritisak na loptu nakon što je izgubljena. Korištenjem
pozicijskih posjeda 20 minuta svakog treninga ostvaruju se značajni tehnički i
taktički napredci (Viscidi, 2011).
4. Tranzicija (pozitivna i negativna)
Pozitivna tranzicija je prelazak iz faze obrane u fazu napada (Lucchesi, 2009).
Negativna tranzicija je prelazak iz faze napada u fazu obrane (Lucchesi, 2009).
Najbolja je ona tranzicija koja u vremenskom smislu teži nuli, ali kako je to
nemoguće, potrebno ju je trenirati sa ciljem da se vremenski što više smanji i prije
svega bude izvedena u kraćem vremenskom intervalu od protivnika (Viscidi,
2009). Ako analiziramo nogometnu utakmicu vidjet ćemo da postoje brojen „ničije
lopte“ koje dolaze nakon odbijene lopte, krivog dodavanja, zračnog duela, a sve te
situacije traže specifično taktičko djelovanje kako bi bilo osvojene prije od
protivnika. U tranzicijama je potrebno vrlo precizno odrediti taktičke zahtjeve
kako bi igrači mogli jedinstveno reagirati (Lucchesi, 2008). Najbolji način za
treniranje tranzicija je nagla promjena posjeda (Lucchesi, 2009). U slučaju kada bi
se tranzicije trenirale na postavljenu obranu i bez nagle promjene posjeda ne bi
postojao potrebni faktor iznenađenje i svi igrači nalazili bi se na svojim
pozicijama.
Nakon što su jasno definirani tehnički i taktički zahtjevi kao i vremenski kontinuum
unutar kojeg se odvija nogometna igra potrebno je za svaki od navedenih tehničkih i taktičkih
zahtjeva napraviti odgovarajuće vježbe kojim će se utjecati na nekoliko ili sve faza
vremenskog kontinuuma.
25
3. VJEŽBE
3.1. Igra iz prve
1. Dodavanje iz prve u dvojkama i trojkama
Slika 1. Dodavanje u dvojkama i trojkama iz prve
26
Opis vježbe : igrači stoje na udaljenosti od 7 do 10 metara i izvode dodavanja lopte iz prve u
dvojkama i trojkama.
Varijacije : dodavanje lopte iz prve unutrašnjim dijelom stopala, sredinom hrpta stopala,
vanjskim dijelom stopala, lijevom i desnom nogom.
Zahtjevi u vježbi :
- Dodavanje iz prve
- Čekati loptu u niskointenzivnom niskom skipu
- Čvrsto postavljeno stopalo dodavajuće noge
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, tehnika
Praktična vrijednost: usavršavanje čvrstog dodavanja po podu.
2. Zrenda
27
Slika 2. Zrenda iz prve
Opis vježbe : osam igrača u posjedu stoje na rubu kvadrata dimenzija 10 x 10 metara i
pokušavaju sa dodavanjima iz prve zadržati posjed od dva igrača u sredini. Ako igrač u
sredini dotakne loptu mijenja mjesto sa igračem koji je krivo dodao loptu.
Varijacije : vježba se može izvoditi u različitim brojčanim odnosima kao npr. 3:1, 4:1, 6:2,
8:3.
Zahtjevi u vježbi:
Igrači u posjedu:
- Stalni pregled igre
- Pozicioniranje tijela i stopala
- Igra iz prve
Igrači u obrani :
- Koordiniran pritisak na loptu
- Čitanje linija pasa
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, tehnika
Praktična vrijednost: usavršavanje pravilnog pozicioniranja i pregleda igre.
3. Dodavanje iz prve više lopti u koridoru
28
Slika 3. Dodavanje iz prve više lopti u koridoru malih dimenzija
Opis vježbe: 7 igrača nalaze se u koridoru 15 x 15 metara sa dvije lopte. Cilj vježbe je da se
zadrže obje lopte u terenu kroz dodavanja iz prve.
Varijacije: ovisno o stupnju vještine igrača kao može se varirati broj igrača u vježbi kao i broj
lopti. Što je stupanj vještine igrača na višoj razini manji je broj igrača, a veći broj lopti.
Zahtjevi u vježbi :
29
- stalni pregled igre
- pozicioniranje stopala i tijela
- dodavanje iz prve
- nakon dodane lopte nastavak kretanja u zadanom koridoru
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, tehnika,
vještina, mobilnost.
Praktična vrijednost: usavršavanje pregleda igre te mobilnosti igrača nakon predane lopte.
4. Dodavanje po brojevima
30
Slika 4. Dodavanje po brojevima iz prve
Opis vježbe : dvije ekipe po 4 igrača na terenu dimenzija 20 x 20 metara zadržavaju posjed
na način da unutar svake ekipe trener odredi redne brojeve igrača u rasponu od 1 do 4 te se
oni tim redoslijedom trebaju dodavati bez da lopta izađe izvan granica koridora. Vježba se
izvodi bez direktnog suprotstavljanja protivnika, jedina svrha protivničke ekipe je da
izvođenjem vlastitog posjeda ometa održavanju posjeda protivničke ekipe.
Varijacije : vježba se može izvoditi sa dvije lopte ukoliko se unutar svake ekipe nalaze 4
igrača, ukoliko se u vježbi nalazi veći broj igrača unutar jedne momčadi može se dodati još
jedna lopta. Kada igrači dođu na visoku razinu izvedbe vježbe uvodi se kompetitivni posjed
na način da se zadržavaju prije definirana pravila sa razlikom da igrači jedne ekipe imaju
pravo oduzeti loptu igračima druge ekipe čime osvajaju bod. Na kraju zadanog vremena
pobjednik će biti ekipa koja osvoji više bodova.
Zahtjevi u vježbi :
- stalni pregled igre
- pozicioniranje stopala i tijela
- dodavanje iz prve
- nakon dodane lopte nastavak kretanja u zadanom koridoru
- otvaranje linija dodavanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, tehnika,
vještina, mobilnost.
Praktična vrijednost: usavršavanje pregleda igre te otvaranje linije dodavanja igraču sa
loptom.
5. Posjedi u velikoj brojčanoj superiornosti
31
Slika 5. Posjed u velikoj brojčanoj superiornosti iz prve
Opis vježbe: 6 igrača u koridoru dimenzija 20 x 20 imaju za cilj zadržati posjed protiv dva
obrambena igrača. Dva obrambena igrača obavljaju obrambene zadaće jednu minutu nakon
čega ih zamjenjuju druga dva igrača. Ukoliko obrambeni igrači oduzmu loptu vraćaju je ekipi
koja pokušava zadržati posjed. Cilj ekipe u posjedu je napraviti 10 dodavanja u nizu iz prve.
Varijacije : unutar vježbe mogu se mijenjati broj igrača u posjedu i obrani, kao i broj lopti sa
kojima se igra. Također, može se uvesti zahtjev da igrači moraju zadržavati posjed točno
definiranim slijedom kao u igri sa brojevima.
32
Zahtjevi u vježbi :
- stalni pregled igre
- pozicioniranje stopala i tijela
- dodavanje iz prve
- nakon dodane lopte nastavak kretanja u zadanom koridoru
- otvaranje linija dodavanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, tehnika,
vještina, mobilnost.
Praktična vrijednost: usavršavanje pregleda igre te otvaranje linija dodavanja igraču sa
loptom.
33
3.2. Duga lopta
1. Duga lopta iz mjesta
Slika 6. Duga lopta iz mjesta u parovima
Opis vježbe : igrači u parovima stoje na udaljenosti od 30 metara jedan nasuprot drugom. Cilj
vježbe je jednom od tehnika izvođenja duge lopte pogoditi igrača na drugoj strani. Izvode se
sljedeće tehnike izvođenja duge lopte : „engleska“ ( udara sredinom hrpta stopala i
unutrašnjim dijelom stopala), „zavijuša“ ( unutrašnji dio stopala), „puna“ (udara se sredinom
hrpta stopala.
34
Varijacije: s obzirom na stupanj kvalitete izvedbe duge lopte može se povećati udaljenost
između dva igrača.
Zahtjevi u vježbi :
- Iščekivanje lopte u niskom skipu
- Primanje iz jednog dodira
- Pravilan dolazak na loptu
- Čvrsto postavljeno stopalo
- Preciznost duge lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, tehnika
Praktična vrijednost: usavršavanje tehničke izvedbe duge lopte.
2. Duga lopta nakon prijenosa
35
Slika 7. Duga lopta nakon prijenosa u parovima
Opis vježbe : Igrači u parovima stoje jedan nasuprot drugome na udaljenosti od 30 metara. .
Cilj vježbe je jednom od tehnika izvođenja duge lopte pogoditi igrača na drugoj strani nakon
čega igrači izvode prijenos jednim od dijelova tijela (nogom, prsima, glavom) na suprotnu
stranu čunja od strane od kuda je došla lopta. Izvode se sljedeće tehnike izvođenja duge
lopte : „engleska“ ( udara sredinom hrpta stopala i unutrašnjim dijelom stopala), „zavijuša“
( unutrašnji dio stopala), „puna“ (udara se sredinom hrpta stopala.
Varijacije: s obzirom na stupanj kvalitete izvedbe duge lopte može se povećati udaljenost
između dva igrača.
Zahtjevi u vježbi :
- Iščekivanje lopte u niskom skipu
- Primanje iz jednog dodira
- Pravilan dolazak na loptu
- Čvrsto postavljeno stopalo
- Preciznost duge lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, tehnika
Praktična vrijednost: usavršavanje tehničke izvedbe duge lopte nakon prijenosa
3. Duga lopta iz vođenja
36
Slika 8. Duga lopta iz vođenja oko koridora
Opis vježbe : igrač iz vođenja dodaje dugu loptu stranu gdje je prima drugi vježbač te izvodi
isti zadatak. . Izvode se sljedeće tehnike izvođenja duge lopte : „engleska“ ( udara sredinom
hrpta stopala i unutrašnjim dijelom stopala), „zavijuša“ ( unutrašnji dio stopala), „puna“
(udara se sredinom hrpta stopala.
Varijacije: s obzirom na stupanj kvalitete izvedbe duge lopte može se povećati udaljenost
između igrača.
Zahtjevi u vježbi :
37
- Brzo pravolinijsko vođenje lopte
- Preciznost duge lopte
- Primanje lopte prikladnim dijelom tijela
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, primanje i
prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje tehničke izvedbe duge lopte nakon vođenja.
4.
Pomoćna igra duga lopta po brojevima
38
Slika 9. Duga lopta po brojevima u dva koridora
Opis vježbe : 3 igrača u malom kvadratu dimenzija 6x6 metara izvode vođenje lopte. Svaki od
igrača u jednom koridoru ima suigrača u drugom koridoru. Na znak trenera igrači koji vode
loptu u manjem koridoru moraju dugom loptom pogoditi suigrača koji se neprestano kreću
duž većeg, pravokutnog koridora. Nakon toga ista vježba se izvodi u drugom koridoru.
Varijacije: s obzirom na stupanj kvalitete izvedbe duge lopte može se povećati udaljenost
između igrača.
Zahtjevi u vježbi :
- Vođenje lopte na malom prostoru izbjegavanjem drugih igrača
- Pregled kretanja suigrača za vrijeme vođenja lopte
- Preciznost duge lopte
- Primanje lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija,
pozicioniranje, primanje i prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje tehničke izvedbe duge lopta sa stalnim pregledom igre.
5. Pomoćna igra duga lopta promjena strane
39
Slika 10. Duga lopta sa promjenom strane u dva koridora
Opis vježbe : vježba se izvodi na način da se u manjem koridoru, dimenzija 10 x 10 metara, 4
igrača zadržavaju posjed sa ciljem da loptu dodaju jednom od 4 svoja suigrača u drugom
koridoru koji se prilikom kretanja sa ciljem primanje duge lopte smiju kretati po većem
koridoru. Nakon toga ista vježba nastavlja se u drugom koridoru. Napad osvaja bod za svaku
uspješno primljenu loptu, dok obrana osvaja bod za svaku oduzetu loptu u posjedu i za svaku
anticipiranu dugu loptu.
40
Varijacije: s obzirom na stupanj kvalitete izvedbe duge lopte može se povećati udaljenost
između igrača. Isto tako mogu se mijenjati broj kao i brojčani odnosi igrača u napadu i obrani.
Zahtjevi u vježbi:
Igrači u posjedu:
- Pregled igre
- Položaj tijela i stopala
- Otvaranje linija pasa
- Precizna duga lopta
- Kontinuirano odmarkiravanje sa ciljem primanja duge lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija,
pozicioniranje, primanje i prijenos, tehnika, vještina i mobilnost.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda sa stalnim pregledom igre, a sa ciljem odigravanja
duge lopte.
41
3.3. Primanje ili prijenos
1. Primanja i prijenosi lopte u parovima
Slika 11. Primanja i prijenosi lopte u parovima oko čunja
42
Opis vježbe : igrači stoje u parovima jedan nasuprot drugome i izvode prijenose prvo u
lijevu, nakon toga u desnu stranu od čunja. Igrač nakon što napravi prijenos dodaje suigraču
na drugoj
strani čunja.
U istoj vježbi
izvodi se i
primanje lopte u mjestu nakon dodavanja.
Varijacije : prijenosi i primanja izvode se lijevom i desnom nogom. Osim lopte po podu može
se vježbati i primanje i prijenos poluvisoke i visoke lopte.
Zahtjevi u vježbi :
- Prijenos iz jednog dodira
- Primanje amortizacijom
- Brzo i precizno dodavanje
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, primanje i
prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje tehničke izvedbe primanja i prijenosa.
2. Primanja i prijenosi u rombu
43
Slika 12. Primanja i prijenosi u rombu oko čunjeva
Opis vježbe : Igrači stoje iza čunjeva u obliku romba i izvode kruženje lopte u obrnutom
smjeru od smjera kazaljke na satu izvođeći različite vrste primanja i dodavanja koje zadaje
trener.
Varijacije : prijenos unutrašnjim dijelom stopala, prijenos vanjskim dijelom stopala, primanje
u mjestu, primanje u prilazu, prijenos u prilazu vanjskim dijelom stopala. Sve navedene
vježbe izvode se desnom i lijevom nogom.
Zahtjevi u vježbi :
- Čekanje lopte u niskointenzivnom niskom skipu
- Kvaliteta dodavanja
- Pozicija stopala i tijela
- Prijenos i primanja iz jednog dodira
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, primanje i
prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje primanja i prijenosa u dinamičkim uvjetima.
3. Prijenosi sa pritiskom u leđnom odnosu
44
Slika 13. Prijenosi sa pritiskom igrača u leđnom odnosu
Opis vježbe : Igrači se nalaze u dvije nasuprotne kolone sa jednim igračem u sredini. Igrač iz
jedne kolone dodaje igraču u sredini loptu, dok igrač iz suprotne kolone radi pritisak na igrača
u sredini koji ima za cilj prijenosom izbaciti igrača sa leđa te dodati loptu na početak
suprotne kolone. Nakon toga igrač kojem je dodana lopta dodaje dugu loptu na početak
suprotne kolone. Igrači izvode izmjene radnih mjesta na način da igrač u sredini odlazi u
45
kolonu u koju je dodao loptu, igrač koji je napravio pritisak sa leđa odlazi u nasuprotnu
kolonu, a igrač koji je dodao loptu igraču u sredini odlazi u sredinu.
Varijacije: vježba se može izvoditi sa poluaktivnim i aktivnim protivnikom. Prilikom
izbacivanja igrača mogu se izvoditi i više prijenosa sa ciljem prelaženja igrača. Prijenosi se
mogu izvoditi unutrašnjim i vanjskim dijelom stopala lijeve i desne noge.
Zahtjevi u vježbi :
- Kvaliteta dodavanja po podu
- Prelaženje protivnika sa što manje dodira lopte
- Aktivan pritisak igrača sa leđa
- Kvaliteta dodavanja po zraku
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, primanje i
prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje leđnog prijenosa u situacijskim uvjetima.
4. Prijenosi sa pritiskom u frontalnom odnosu
46
Slika 14. Prijenosi sa pritiskom igrača u leđnom odnosu
Opis vježbe : igrači se nalaze u dvije kolone te jedan igrač stoji u sredini sa loptom. Igrač iz
sredine dodaje loptu na prvog igrača iz jedne od kolona te radi pritisak na njega. Igrač na
kojeg je upućena lopta radi prijenos kako bi se oslobodio igrača koji radi pritisak na njega te
nakon kratkog vođenja upućuje loptu prema drugoj koloni te radi pritisak na igrača kojem je
dodao loptu.
Varijacije : vježba se može izvoditi sa poluaktivnim i aktivnim protivnikom. Prilikom
izbacivanja igrača mogu se izvoditi i više prijenosa sa ciljem prelaženja igrača. Prijenosi se
mogu izvoditi unutrašnjim i vanjskim dijelom stopala lijeve i desne noge.
Zahtjevi u vježbi :
- Kvaliteta dodavanja po podu
- Prelaženje protivnika sa to manje dodira lopte
- Aktivan pritisak igrača sa leđa
- Kvaliteta dodavanja po zraku
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, pozicioniranje, primanje i
prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje frontalnog prijenosa u situacijskim uvjetima.
47
5. Posjed sa prijenosima po brojevima
Slika 15.
Posjed sa
prijenosima po brojevima dvije ekipe
Opis vježbe : igrači zadržavaju posjed unutar zadanog koridora na načina da loptu moraju
stavljati pod kontrolu isključivo iz prijenosa. Igračima se odrede brojevi od 1 do 5 te se oni
točno zadanim redoslijedom moraju dodavati sa ciljem zadržavanja posjeda. Svaka ekipa ima
za cilj samo zadržati vlastiti posjed bez namjere da oduzme loptu protivniku.
Varijacije : posjed se može igrati na način da protivnik bude aktivan
Zahtjevi u vježbi :
- stalni pregled igre
- pozicioniranje stopala i tijela
- prijenos iz prvog kontakta
48
- nakon dodane lopte nastavak kretanja u zadanom koridoru
- otvaranje linija dodavanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, tehnika,
vještina, mobilnost.
Praktična primjena: Usavršavanje orijentiranog prijenosa u situacijskim uvjetima
6. Posjed sa prijenosom u brojčanoj superiornosti
49
Slika 16. Posjed sa prijenosima u brojčanoj superiornosti sa jokerima
Opis vježbe : Igrači igraju posjed 5 protiv 5 sa 2 jokera koja igraju sa ekipom u posjedu. Igrač
loptu smije staviti pod kontrolu isključivo iz prijenosa. Ako igrač ekipe u posjedu primi loptu
u mjestu ta ekipa gubi posjed.
Varijacije: zavisno od kvalitete igrača može se mijenjati broj jokera.
Zahtjevi u vježbi :
Igrači u posjedu:
- stalni pregled igre
- pozicioniranje stopala i tijela
- prijenos iz prvog kontakta
- otvaranje linija dodavanja
Igrači u obrani:
- izvoditi koordiniran pritisak na loptu
- izvoditi presing na poziv
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, tehnika,
vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična primjena: Usavršavanje orijentiranog prijenosa u situacijskim uvjetima
50
3.4. Igra iz dva dodira
1. Posjed 5 protiv 3 iz dva dodira
Slika 17. Posjed 5 protiv 5 iz dva dodira u koridoru
Opis vježbe : 4 igrača sa strane koji nemaju pravo ulaziti u označeni koridor i jedan igrač koji
se unutar koridora slobodno kreće imaju za cilj iz dva dodira zadržati posjed protiv 3
51
obrambena igrača. Kada jedan od igrača u sredini dotakne loptu mijenja mjesto sa igračem
koji je napravio pogrešku.
Varijacija: vježba se može izvoditi tako da su svi igrači dio zadanog koridoru po kojem se
slobodno kreću poštujući pravila geometrije igre u posjedu
Zahtjevi u vježbi :
Igrači u posjedu:
- Igra iz najviše dva dodira
- U svakom trenutku mogućnost odigravanja pasa po širini i dubini
- Položaj tijela i stopala
Igrači u obrani :
- koordinirani presing unutar zadanog koridora
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika, vještina i mobilnost.
Praktična vrijednost: kontinuirano kretanje igrača bez lopte sa ciljem davanja tri linije
dodavanja igraču sa loptom.
2. 4 protiv 4 sa 4 igrača sa strane
52
Slika
17. 4 na 4 sa 4
jokera sa
strane
Opis vježbe :
unutar zadanog
koridora igraju dvije momčadi sa po četiri igrača. Momčad koja se nalazi u posjedu igra sa još
četiri igrača postavljenih na rubu koridora. Igrači u posjedu u sredini koridora imaju pravo na
dva dodira, dok igrači sa strane imaju pravo na samo jedan dodir. Kada obrambeni igrači
oduzmu loptu počinju sa posjedom. Osam uzastopnih dodavanja u nizu čini jedan bod za
ekipu koja ih je napravila.
Varijacija: vježba se može izvoditi na načina da se ograniči direktno dodavanje lopte igrača
koji se nalaze izvan koridora
Zahtjevi u vježbi:
Igrači u posjedu:
53
- Stalno kretanje sa ciljem otvaranja linija dodavanja
- Raspoređenost po cijeloj dužini terena
- Stalna izmjena mjesta sa ciljem oslobađanja od markiranja
- Igra iz dva dodira
- Položaj tijela i stopala
Igrači u obrani :
- Čitanje linija pasa
- Markiranje
- Koordinirani pritisak na loptu
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika, vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost:mobilnost momčadi u fazi posjeda u smislu ravnomjerne pokrivenosti
terena i odmarkiravanja.
54
3. Posjed u četiri zone
Slika 18. Posjed u četiri zone sa jokerima sa ciljem stvaranja brojčane superiornosti
Opis vježbe : dvije ekipe od tri igrača igraju vježbu posjeda jedna protiv druge potpomognute
jednim jokerom iz dva dodira. Ekipa koja se nalazi u posjedu mora nakon najmanje tri
dodavanja u jednoj zoni prebacit loptu u drugu zonu gdje opet vrijedi isto pravilo. Ukoliko
obrambena ekipa oduzme loptu prelazi u fazu napad te pokušava zadržati posjed.
Varijacije: ovisno o kvaliteti igrača može se mijenjati i broj jokera kao i broj igrača u posjedu.
Zahtjevi u igri :
Igrači u posjedu :
- Stalno kretanje sa ciljem otvaranja linija dodavanja
- Otvaranje jednog od igrača po dubini sa ciljem promjene zone
- Igra iz dva dodira
- Položaj tijela i stopala
Igrači u obrani:
- Koordinirani pritisak na loptu
55
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika, vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost: stvaranje brojčane superiornosti u području lopte.
4. Posjed tri momčadi
Slika 19. Posjed tri momčadi iz dva dodira
Opis vježbe : dvije ekipe od tri igrača zadržavaju posjed protiv treće ekipe od tri igrača iz dva
dodira. Ukoliko im ekipa u obrani oduzme loptu nova obrambena ekipa postoje ona ekipa čiji
je igrač uputio pogrešno dodavanje.
Varijacije: mijenjati se mogu broj igrača od kojih su sačinjene momčadi, kao i veličina
koridora u kojoj se igra odvija.
Zahtjevi u vježbi :
Igrači u posjedu:
- Stalno kretanje sa ciljem otvaranja linija dodavanja
56
- Pozicija tijela i stopala
- Igra iz dva dodira
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, tehnika,
primanje i prijenos, vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda u brojčanoj superiornosti.
5. Posjed sa promjenom pozicija
Slika 20. Posjed sa promjenom pozicija dvije momčadi sa jokerima
Opis vježbe: dvije ekipe od po tri igrača unutra koridora imaju za cilj što je više puta
promijeniti stranu sa jednog kraja koridora na drugi gdje se nalaze dva igrača koji igraju iz
jednog dodira. Ekipa koja unutar koridora pokušava promijeniti težište s jedne na drugu
stranu potpomognuta je jednim jokerom.
Varijacije : mijenjati se mogu broj igrača koji igraju za ekipe unutar koridora kao i broj
jokera.
57
Zahtjevi u vježbi:
Igrači u posjedu :
- Položaj tijela i stopala
- Stalno kretanje sa ciljem otvaranja linija dodavanja
- Igra iz dva dodira
Igrači u obrani :
- Koordiniran pritisak na loptu
- Zatvaranje linija dodavanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika, vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost: promjena težišta igre.
58
3.5. Vođenje lopte
1. Pravocrtno vođenje lopte
Slika 21. Pravocrtno vođenje lopta u kolonama
Opis vježbe : igrači se nalaze u dvije nasuprotne kolone. Prvi igrač od jedne iz dvije
nasuprotne kolone ima loptu te kreće pravocrtnim vođenjem do nasuprotne kolone gdje
predaje loptu prvom igraču iz kolone te se vježba nastavlja tim redoslijedom dalje.
Varijacije : lopta se može voditi unutrašnjim, vanjskim dijelom stopala te sredinom hrpta
stopala.
Zahtjevi u vježbi:
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Vođenje lopte bez prevelikih oscilacija po vertikalnoj osi
- Ravnomjerni prijenosi prilikom vođenja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje pravocrtnog vođenja lopte.
59
2. Vođenje lopte između štapova
Slika 22. Vođenje lopte između štapova unutar koridora
Opis vježbe: igrači imaju za cilj vođenje lopte u zadanom koridoru na način da izbjegavaju
štapove koji se unutar koridora nalaze. Od igrača se zahtjeva da prilikom vođenja koriste
unutrašnji i vanjski dio stopala te sredinu hrpta stopala.
Varijacije : na znak trenera radi s promjena tempa izvođenja. Također, kao zahtjev može se
uvesti vođenje lopte naizmjenično lijevom, pa desnom nogom.
Zahtjevi u vježbi :
- Velik broj kontakata sa loptom na malom prostoru
- Brze promjene brzine i pravca kretanja
- Nešto niži centar težišta tijela
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje vođenja lopte u različitim pravcima.
60
3. Cik-cak vođenje lopte između čunjeva
Slika 23.
Cik-cak vođenje lopte između čunjeva u kolonama
Opis vježbe : igrači se nalaze u dvije nasuprotne kolone. Igrač iz jedne od dviju nasuprotnih
kolona ima loptu te kreće sa vođenjem lopte između čunjeva unutrašnjim dijelom stopala.
Kada prođe i zadnji čunj dodaje loptu prvom igraču iz nasuprotne kolone te se vježba dalje
nastavlja.
Varijacije: igrači loptu vode na različite načine : vanjskim dijelom stopala, unutrašnjim pa
vanjskim, vanjskim pa unutrašnjim, sredinom hrpta stopala pa vanjskim, sredinom hrpta
stopala pa unutrašnjim.
Zahtjevi u vježbi:
- Brzina izvođenja
- Kvaliteta svakog novog prijenosa
- Niži centar težišta tijela
- Ritam izvođenja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje cik cak vođenja lopte.
61
4. Vođenje lopte kroz osmicu
Slika 24. Vođenje lopte kroz osmicu u vrsti
Opis vježbe : igrači se nalaze ispred čunja sa kojeg počinje vježba te na znak trenera kreću u
vođenje između čunjeva u obliku osmice. Tek kada igrač koji je radio vođenje lopte završi sa
vježbom drugi kreće.
62
Varijacije: igrači loptu vode različitim dijelovima stopala : vanjskim dijelom stopala,
unutrašnjim pa vanjskim, vanjskim pa unutrašnjim, sredinom hrpta stopala pa vanjskim,
sredinom hrpta stopala pa unutrašnjim.
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje vođenja lopte u različitim pravcima.
63
5. Štafeta vođenja lopte
Slika 25. Štafeta vođenja lopte iz kolone
Opis vježbe : u štafetnoj igri sudjeluju dvije ekipe. Na znak trenera prvi igrači iz dviju kolona
kreću te redom obavljaju zadatke : vođenja lopte između štapova, cik-cak vođenje lopte
unutrašnjim dijelom stopala, vođenje lopte u obliku osmice te pravocrtno vođenje natrag do
kraja kolone od kuda loptu dodaju prvom sljedećem igraču iz svoje kolone. Pobjednik je ekipa
koja prva obavi zadatak.
Varijacije : mijenjati se mogu zahtjevi na svakom djelu štafete. Lopta se može voditi lijevom
ili desnom nogom ili se može mijenjati dio stopala kojim se lopta vodi.
Zahtjevi u vježbi :
- Maksimalna brzina izvođenja
- Kvaliteta svakog novog prijenosa
- Niži centar težišta tijela
- Ritam izvođenja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje svih oblika vođenja lopte.
64
3.6. Dribling
1. Dribling u kolonama
Slika 26. Dribling u nasuprotnim kolonama
Opis vježbe: Igrači stoje u dvije nasuprotne kolone te jedan igrač iz jedne od kolona ima
loptu. Na znak trenera kreće u vođenje te izvodi jedan od tri zadana driblinga : Matthews,
Rivelino, Scissors. Kada igrač napravi dribling dodaje loptu prvom igraču iz nasuprotne
kolone i vježba se natavlja.
Varijacije: vježba se izvodi na načina da prvi igrač iz suprotne kolone odlazi u pritisak na
igrača koji radi dribling te mu pokušava oduzeti loptu. Nakon toga ta dva igrača samo
zamijene kolone u kojima su stajali.
Zahtjevi u vježbi:
Dribler:
- Pravilna tehnička izvedba svakog od zadanih driblinga
- Promjena ritma prilikom izvedbe driblinga
65
Obrambeni igrač:
- Maksimalan sprint do oko 2 metra do driblera
- Blago zaustavljanje kretanja
- Lagano kretanje prema natrag sa polaganim približavanjem dribleru
- Čekanje pravog trenutka za oduzimanje lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje driblinga u frontalnom odnosu.
2. Driblinzi vođenje prema sredini
Slika 27. Driblinzi vođenja lopte prema sredini četiri igrača
Opis vježbe : igrači se nalaze na četiri čunja te na znak trenera sva četvorica u isto vrijeme
kreću u vođenje lopte prema sredini gdje moraju driblingom zaobići druge igrače i doći na
kontra čunj.
66
Varijacije: igračima se definira dribling koji moraju izvesti. Također, vježba se može izvoditi
na način da ne postoji jasno definiran čunj na kojem igrač treba završiti.
Zahtjevi u vježbi :
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Pregled igre prilikom vođenja
- Izmjena stereotipa gibanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje driblinga u novonastalim situacijama.
3. Driblinzi u koridoru
Slika 28. Driblinzi u koridoru protiv dva obrambena igrača
Opis vježbe: Igrači se nalaze u zadanom koridoru. Igrači koji imaju loptu imaju za cilj
driblinzima zadržati loptu pored dva obrambena igrača. Kada igrač izgubi loptu postoje
obrambeni igrač, a obrambeni igrač koji mu je oduzeo loptu postoje napadač.
67
Varijacije: u vježbu se može uvesti veći broj obrambenih igrača ukoliko tehnička kvaliteta
igrača to omogućava. Također, može se mijenjati razina aktivnosti obrambenih igrača.
Zahtjevi u vježbi:
Dribleri:
- Puno kontakata sa loptom
- Timing izbacivanja obrambenog igrača kada je na kontranozi
- Niži centar težišta tijela
Obrana :
- Maksimalan sprint do oko 2 metra do driblera
- Blago zaustavljanje kretanja
- Lagano kretanje prema natrag sa polaganim približavanjem dribleru
- Čekanje pravog trenutka za oduzimanje lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje driblinga u situacijskim uvjetima.
68
4. Dribling tri boje
Slika 29. Dribling tri boje unutar koridora
Opis vježbe: po tri igrača istih boja nalaze se unutar koridora. Vježba se provodi na način da
grupu igrača čine tri igrača različite boje. Jedan igrač od svake boje na početku vježbe ima po
jednu loptu. Igrač koji ima loptu ima za cilj proći igrača i izaći na stranu koridora koje se
nalazi iza leđa obrambenog igrača čime se osvaja bod. Redoslijed driblinga je slijedeći: žuti
napadaju zelene, zeleni napadaju crvene, crveni napadaju žute. Ekipa koja na kraju zadanog
vremena ima najviše bodova je pobjednik.
Varijacije: moguće je povećanja broja boja koji čine vježbu što omogućava veći odmor
između driblinga i oduzimanja lopte pojedinog igrača.
Zahtjevi u vježbi:
Dribleri:
- Puno kontakata sa loptom
- Timing izbacivanja obrambenog igrača kada je na kontra nozi
- Niži centar težišta tijela
Obrana :
- Maksimalan sprint do oko 2 metra do driblera
69
- Blago zaustavljanje kretanja
- Lagano kretanje prema natrag sa polaganim približavanjem dribleru
- Čekanje pravog trenutka za oduzimanje lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje driblinga u situacijskim uvjetima.
5. Dribling sa krilne pozicije
Slika 30. Dribling 1 na 1 sa krilne pozicije
Opis vježbe: vježba se izvodi na način da napadači imaju za cilj kroz igru 1 na 1 sa krilnih
pozicija proći pored obrambenih igrača te nakon toga zabiti gol. Napadači nakon što su
završili akciju se vraćaju na začelje suprotne napadačke kolone, a obrambeni igrači se vraćaju
na začelje obrambene kolone.
Varijacije : napadači nakon što su prošli obrambenog igrača mogu napravit centaršut u zadani
koridor što je ekvivalent golu.
70
Zahtjevi u vježbi:
Dribleri:
- Puno kontakata sa loptom
- Timing izbacivanja obrambenog igrača kada je na kontra nozi
- Niži centar težišta tijela
Obrana :
- Maksimalan sprint do oko 2 metra do driblera
- Blago zaustavljanje kretanja
- Usmjeravanje napadača prema krilnoj poziciji
- Lagano kretanje prema natrag sa polaganim približavanjem dribleru
- Čekanje pravog trenutka za oduzimanje lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje driblinga sa krilne pozicije.
71
6. Dribling iz centralne pozicije
Slika 31. Dribling 1 na 1 sa centralne pozicije
Opis vježbe: napadači kreću sa vođenjem lopte sa centralnog čunja te igraju 1 na 1 u
centralnoj poziciji protiv obrambenog igrača. Nakon što su napravili zadatak igrači se vraćaju
na začelje svojih kolona.
Zahtjevi u vježbi:
Dribleri:
- Puno kontakata sa loptom
- Timing izbacivanja obrambenog igrača kada je na kontra nozi
- Niži centar težišta tijela
Obrana :
- Maksimalan sprint do oko 2 metra do driblera
- Blago zaustavljanje kretanja
- Usmjeravanje napadača na slabiju nogu
- Lagano kretanje prema natrag sa polaganim približavanjem dribleru
- Čekanje pravog trenutka za oduzimanje lopte
72
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, komunikacija, primanje i
prijenos, tehnika i vještina.
Praktična vrijednost: usavršavanje driblinga sa krilne pozicije.
3.7. Udarci
1. Udarac iz vođenja sa centralne pozicije
Slika 32. Udarci nakon vođenja iz centralne pozicije
Opis vježbe : igrači stoje u koloni te na znak trenera prvi od igrača u koloni pravocrtno vodi
loptu do čunja nakon čega izvodi jedan od željenih driblinga te puca po golu. Nakon toga
igrač se vraća na začelje kolone.
Varijacije : moguće je vježbu izvoditi raznim načinima vođenja lopte kao i točno zadanim
vrstama driblinga. Također, može se definirati dio stopala kojim lopta mora biti udarena
(unutrašnji, vanjski, sredina hrpta stopala).
73
Zahtjevi u vježbi:
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Vođenje lopte bez prevelikih oscilacija po vertikalnoj osi
- Ravnomjerni prijenosi prilikom vođenja
- Pravilna tehnička izvedba udarca
- Udarac u okvir gola
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje udarca iz centralne pozicije.
2. Udarci iz vođenja sa krilne pozicije
Slika 33. Udarci nakon vođenja sa krilne pozicije
Opis vježbe: : igrači stoje u koloni te na znak trenera prvi od igrača u koloni pravocrtno vodi
loptu do čunja nakon čega izvodi jedan od željenih driblinga te puca po golu. Nakon toga
igrač se vraća na začelje kolone.
74
Varijacije : moguće je vježbu izvoditi raznim načinima vođenja lopte kao i točno zadanim
vrstama driblinga. Također, može se definirati dio stopala kojim lopta mora biti udarena
(unutrašnji, vanjski, sredina hrpta stopala).
Zahtjevi u vježbi:
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Vođenje lopte bez prevelikih oscilacija po vertikalnoj osi
- Ravnomjerni prijenosi prilikom vođenja
- Pravilna tehnička izvedba udarca
- Udarac u okvir gola
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje udarca sa krilne pozicije.
3. Udarac na gol nakon duplog pasa
Slika 34. Udarci na gol iz kolone nakon duplog pasa
75
Opis vježbe: igrači stoje u koloni te na znak trenera prvi od igrača iz kolone kreće u vođenje
lopte nakon čega odigrava dupli pas sa igračem koji se nalazi iza čunja na način da mu igrač
iza čunja u zadnji tren kretanjem ode u jednu od strane te se dupli pas odigrava na kontra
stranu od strane kretanja igrača iza čunja.
Varijacije: moguće je kod igrača koji odigrava dupli pas staviti obrambenog igrača koji
mijenja svoju aktivnost ovisno o stupnju kvalitete igrača
Zahtjevi u vježbi:
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Vođenje lopte bez prevelikih oscilacija po vertikalnoj osi
- Ravnomjerni prijenosi prilikom vođenja
- Timing izvedbe duplog pasa
- Pravilna tehnička izvedba udarca
- Udarac u okvir gola
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje udarca iz prve nakon suradnje.
76
4. Udarac na gol nakon povratne lopte
Slika 35. Udarac na gol nakon povratne lopte unutar šesnaesterca
Opis vježbe: igrač sa čunja blizu centra igrališta dodaje loptu igraču kod čunja u blizini
šesnaesterca koji dodaje povratnu loptu na istog igrača. Nakon povratne lopte igrač od koje je
započela akcija dodaje loptu u prostor za igrača sa krilne pozicije koji vodi loptu do dna
terena nakon čega daje povratnu loptu na udarac igraču sa središnjeg čunja. Igrači se rotiraju u
smjeru kazaljke na satu.
Varijacije: igrači izvode dodavanja po zraku
Zahtjevi u vježbi:
- Preciznost i brzina dodavanja
- Sinkronizacija kretanja tri igrača
- Pravovremeni napad prostora krilnog igrača
- Pravilna tehnička izvedba udarca
- Preciznost udraca
77
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje udarca nakon povratne lopte.
5. Udarac volejom nakon centaršuta
Slika 35. Udarac volejom nakon centaršuta unutar šesnaesterca
78
Opis vježbe: igrači sa krilnih pozicija naizmjenično vode loptu prema dnu terena nakon čega
izvode centaršut u šesnaesterac za igrača sa središnjeg čunja koji ima za cilja zabiti gol iz
voleja.
Varijacije : igrač volej izvodi jednom od željenih tehnika voleja (bočni volej, prednji volej) ili
„škaricama“ .
Zahtjevi u vježbi :
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Vođenje lopte bez prevelikih oscilacija po vertikalnoj osi
- Ravnomjerni prijenosi prilikom vođenja
- Preciznost centaršuta
- Pravilan tehnička izvedba jedne od vrste voleja
- Preciznost udarca
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje voleja nakon centaršuta.
6. Udarac volejom nakon žongliranja u kretanju prema naprijed
79
Slika 36. Udarac volejom nakon žongliranja u kretanju prema narijed sa ruba
šesnaesterca
Opis vježbe: prvi igrač iz kolone kreće sa žongliranjem u kretanju prema čunju postavljenom
u blizini šesnaesterca. Nakon što žongliranjem dođe do zadanog čunja izvodi bočni ili prednji
volej.
Varijacije : mijenja se brzina kojom igrači izvode žongliranje u kretanju. Brzina je ovisna o
kvaliteti tehničke izvedbe svakog pojedinog igrača. Također, mijenjati se može dio stopala sa
kojim se žongliranje izvodi (unutrašnji, vanjski dio stopala, sredina hrpta stopala).
Zahtjevi u vježbi:
- Ravnomjerna brzina izvođenja duž cijele dužine
- Jednaka visina vođene lopte
- Pravilna tehnička izvedba voleja
- Preciznost voleja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje voleja nakon što je lopta bila pod kontrolom u zraku.
7. Udarac glavom nakon centaršuta
80
Slika
37.
Udarac glavom nakon centaršuta unutar šesnaesterca
Opis vježbe : igrači sa krilnih pozicija naizmjenično izvode cantaršuta nakon vođenja za igrač
u šesnaestercu . Nakon što naprave vježbu svaki od igrača vraća se na začelje svoje kolone.
Varijacije : moguće je izvoditi centaršute sa poludistance, sa sredine dubine šesnaesterca te sa
dna terena.
Zahtjevi u vježbi:
- Maksimalna brzina vođenja lopte
- Vođenje lopte bez prevelikih oscilacija po vertikalnoj osi
- Ravnomjerni prijenosi prilikom vođenja
- Preciznost centaršuta
- Timing napada lopte od strane napadača
81
- Pravilan tehnička izvedba udarca glavom
- Preciznost udarca
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos i tehnika.
Praktična vrijednost: usavršavanje udarca glavom nakon centaršuta.
8. Pomoćna igra završnice sa dva jokera
Slika 38. Pomoćna igra završnice dvije ekipe sa jokerima
Opis vježbe : unutar zadanog koridora igraju dvije ekipe sa po četiri igrača kojima u fazi
posjeda pomažu dva jokera. Cilj ekipe u posjedu je kroz najviše pet dodavanja završiti akciju i
zabit gol. Nakon isteka vremena igre pobjednik je ekipa koja je zabila više golova.
Varijacije : u vježbi je moguće mijenjati broj jokera kao i broj dodira koji ekipa u posjedu
može napraviti prije nego mora pucati na gol.
82
Zahtjevi u vježbi :
Napad:
- Brzina protoka lopte
- Kreacija prostora igrača bez lopte
- Maksimalno korištenje dužine i širine terena
- Brzina otvaranja nakon osvojene lopte
- Preciznost završnice
Obrana:
- Povlačenje iza linije lopte zbog brojčane inferiornosti
- Zonsko preuzimanje igrača
- Zatvaranje linije udarca na gol
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost: usavršavanje suradnje igrača u završnici i završnice u situacijskim
uvjetima.
83
9. Pomoćna igra završnice iz centaršuta
Slika 39. Pomoćna igra završnice dvije ekipa sa dva jokera na krilnim pozicijama
Opis vježbe : dvije ekipe od po četiri igrača potpomognute sa dva jokera kada su u fazi
posjeda igraju jedna protiv druge. Cilj vježbe je zabit gol nakon centaršuta od strane jedna od
dva jokera koji se nalaze na krilnim pozicijama. Nakon završenog vremena pobjednik je ekipa
koji je postigla više golova.
Varijacije: u vježbu se može uvesti joker unutar koridora za igru ako ekipe imaju problema sa
zabijanjem golova.
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Preciznost centaršuta
- Individualno odmarkiravanje
- Kolektivno odmarkiravanje
- Preciznost udarca nogom ili glavom
84
Obrana:
- Individualno markiranje
- Preuzimanje igrača
- Gustoća igrača u zoni najveće opasnosti
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost: usavršavanje kolektivnog odmarkiravanja te završnice nakon cantaršuta.
3.8. Suradnja dva igrača
1. Suradnja dva igrača u koridoru
Slika 40. Suradnja dva igrača u koridoru sa mogučnošću ometanja
Opis vježbe: parovi se nalaze unutar zadanog koridora. Imaju pravo na najviše tri dodira prije
nego dodaju loptu suigraču. Odigravaju dva stereotipa suradnje – daj idi (poznatiji kao dupli
pas) i daj prati.
85
Varijacije: vježba se može izvoditi sa aktivnim protivnikom što znači da svaki par osim što
ima zadaću napraviti zadani stereotip suradnje ima mogućnost i oduzimanja lopte nekom od
drugih parova unutar koridora.
Zahtjevi u vježbi:
- Preciznost i kvaliteta dodavanja
- Kretanja igrača bez lopte sa ciljem njenog primanja
- Mijenjanje brzine trčanja nakon dodane lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika i
vještina.
Praktičan vrijednost: usavršavanje stereotipa suradnje dva igrača (daj idi i daj prati).
86
2. 2 na 1 sa ciljem zadržavanja posjeda i napada dubine
Slika 41. 2 na 1 sa ciljem zadržavanja posjeda i napada dubine u uskom koridoru
Opis vježbe: dva igrača imaju za cilj igrati posjed protiv jednog igrača suprotne boje. Na znak
trenera imaju pravo na osvajanje suprotne mete od strane gdje se nalazi lopta. Ukoliko
obrambeni igrač oduzme loptu mora je voditi do jedne od dviju meta čime osvaja bod. Ekipa
u napadu osvaja bod nakon što su napravili 5 dodavanja ili nakon što osvoje metu. Nakon
jedne minute mijenja se igrač koji se nalazi u obrani sa jednim od dva napadača.
Varijacije: vježba se može izvoditi bez trenerskog znaka za osvajanje meta te se ovisno o
kvaliteti igrača mogu mijenjati brojeva dodavanja koji su potrebni za osvajanje boda kao i
dimenzije terena.
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Timing izvedbe daj idi i daj prati
- Stalno kretanje sa ciljem otvaranje linije dodavanja
- Lažna kretanja igrača bez lopte
87
Obrana:
- Stajanje na jednakoj razdaljini između dva napadača
- Anticipacija dodavanja
- Procjena slabije tehničke izvedbe te odlazak u oduzimanje
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina, mobilnost i tranzicija.
Praktična vrijednost: suradnja dva igrača sa ciljem napada dubine.
3. Napad dubine suradnjom dva igrača
Slika 42. Napad dubine suradnjom dva igrača u centralnoj poziciji
Opis vježbe: dodavač se nalazi na čunju 35 metara udaljenom od gola, dok se napadač nalazi
kod linije 16 metara. Dodavač jednim prijenosom povede loptu prema naprijed na što napadač
radi prilaz prema lopti. Dodavač mu dodaje loptu u noge na što mu napadač loptu odloži te
dobiva od dodavača loptu u prostor nakon čega radi završnicu. Dva čunja na 20 metara jesu
linije zaleđa s obzirom na koju se napadač kreće. Nakon što su napravili vježbu igrači odlaze
u suprotne kolone od onih u kojima se nalazili.
88
Varijacije: umjesto dva čunja na 20 metara može se postaviti poluaktivni obrambeni igrač koji
na taj način otežava napad dubine napadaču.
Zahtjevi u vježbi:
- Preciznost i brzina dodavanja
- Lažno kretanje napadača
- Timing napada dubine
- Preciznost završnice
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i mobilnost.
Praktična vrijednost: suradnja dva igrača sa ciljem napada dubine u specifičnim uvjetima.
4. Cirkular dubine
Slika 43. Cirkular dubine u rombu
Opis vježbe: lopta kreće u isto vrijeme sa dva čunja koji čine vrhove romba. Igrači koji se
nalaze na ostala dva čunja rade kretanje sa ciljem napada dubine s obzirom na trenutak
89
odigravanja dodavanja od strane suigrača nakon kojeg dodaju loptu na igraču sa druge strane
vrha romba. Ukoliko se u trenutku dodavanja nalaze iza čunja čiji prostor napadaju nalaze se
u nedozvoljenoj situaciji. Igrači se rotiraju u smjeru kazaljke na satu.
Varijacije: vježba se može izvoditi sa polu aktivnim obrambenim igračem.
Zahtjevi u vježbi:
- Preciznost i brzina dodavanja
- Lažno kretanje napadača
- Timing napada dubine
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i mobilnost.
Praktična vrijednost: suradnja dva igrača sa ciljem napada dubine.
90
3.9. Suradnja tri i četiri igrača
1. 3 na 1 i 4 na 2 sa ciljem zadržavanja posjeda
Slika 44. 3 na 1 i 4 na 2 sa ciljem zadržavanja posjeda sa ciljem stvaranja trokuta
Opis vježbe : trojica igrača u zadanom koridoru imaju zadatak da zadrže posjed pored jednog
obrambenog igrača. Ukoliko im obrambeni igrač oduzme loptu ili lopta izađe izvan granica
igrališta igrač koji je izgubio posjed ulazi na mjesto obrambenog igrača. Ista vježba izvodi se i
u odnosu 4:2.
Varijacije: u vježbi se mogu varirati brojevi dodira koje igrači imaju na raspolaganju, a koji su
ovisni o njihovoj kvaliteti
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno kretanje dva igrača bez lopte sa ciljem stvaranja trokuta
- Preciznost i brzina dodavanja
Obrana:
- Čekanje sa ciljem povoljnog trenutka odlaska u pritisak
91
- Anticipacija dodavanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika i
vještina.
Praktična vrijednost: stalno otvaranje linija dodavanja s obzirom na igrača sa loptom sa ciljem
stvaranja brojčane superiornosti.
2. 2 na 2 sa jokerima
Slika 45. 2 na 2 sa 3 jokera u centralnoj poziciji
Opis vježbe: vježba se izvodi na način da se u koridoru nalaze dva napadača protiv dva
obrambena igrača. Napadačima je cilj zabit gol kroz suradnju sa tri jokera koji se nalaze izvan
granica koridora.
Varijacije: moguće je mijenjati broj dodira na raspolaganju jokerima
92
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Nasuprotna kretanja dva napadača
- Timing napada dubine
- Lažna kretanja bez lopte sa ciljem oslobađana od markiranja
- Stereotipi suradnje tri igrača
- Preciznost završnice
Obrana:
- Markiranje napadača
- Namještavanje zaleđa
- Kontrola prostora iza leđa
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika i
vještina.
Praktična vrijednost: suradnja igrača u napadu sa ciljem oslobađanja od obrambenih igrača te
završnice.
93
3. 4 na 4 za osvajanje mete
Slika 46. 4 na 4 za osvajanje mete na polovici terena
Opis vježbe: u zadanom koridoru igraju dvije ekipe sa po četiri igrača sa ciljem da osvoje
prostor iza leđa protivničke ekipe. Ukoliko lopta izađe izvan granica koridora trener je vraća u
igru, a igrači se vraćaju na početne pozicije.
Varijacije: ukoliko igrači imaju problema prilikom osvajanje mete iza protivnikovih leđa
može se u igru uvesti joker koji igra za ekipu koja je u posjedu.
Zahtjevi u igri:
Napad:
- Kontinuirani napad dubine najmanje jednog igrača
- Izmjena mjesta sa ciljem nepredvidljivosti
- Timing napada dubine
Obrana:
- Kontinuirani pritisak na loptu
- Primjena taktike zaleđa
94
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: usavršavanje kolektivnog napada dubine sa ciljem osvajanja terena ili
napadanja prostora iza leđa obrane.
4. Suradnja tri i četiri igrača sa ciljem napada dubine
Slika 47. Suradnja tri i četiri igrača sa ciljem napada dubine u centralnoj poziciji
Opis vježbe: vježba sa izvodi u zadanom koridoru na način da igraju tri napadača protiv dva
obrambena igrača. Cilj momčadi u napadu je zabiti zgoditak, dok je cilj obrane onemogućiti
napad da postigne pogodak na način da izbijanje lopte izvan granica koridora vrijedi jedan
bod, a dodavanje duge lopte na jokera koji se nalazi na početku koridora vrijedi dva boda.
Svaki zabijani pogodak napadačima donosi dva boda.
Varijacije: vježba se može izvoditi i u drugačijim brojčanim odnosima kao npr: 4:2, 4:3, 3:1.
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Korištenje maksimalne širine terena
95
- Timing napada dubine
Obrana:
- Zatvaranje centralnih prostora
- Primjena taktike zaleđa
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: suradnja tri igrača u brojčanoj superiornosti u protivničkoj trećini.
5. 3 na 2 sa promjenom sektora
Slika 48.3 na 2 sa promjenom sektora i centralnim igračem koji čita linije dodavanja
Opis vježbe: vježba se izvodi u dva koridora sa međuprostorom. U prvom koridoru tri igrača
jedne momčadi zadržavaju posjed protiv dva igrača druge momčadi. Nakon tri dodavanja
imaju pravo na promjenu sektora koju pokušava presijecanjem dodavanja onemogućiti
protivnički igrač u međuprostoru. Ukoliko lopte dođe u drugi sektor igrač obrambene ekipe
koji se nalazi u drugom sektoru ne smije izvršavati obrambene zadatke dok protivnički igrač
96
ne napravi prvo dodavanje. Nakon toga dva crvena igrača se priključuju u drugi sektor gdje
pokušavaju ostvariti već opisani zadatak. Ukoliko prilikom zadržavanja posjeda lopta izađe
izvan granica koridora trener je ubacuju u suprotni koridor u posjed protivničke ekipe.
Varijacije: vježba se može mijenjati promjenom brojčanih odnosa kao i brojem dodira koji
igrači imaju na raspologanju.
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Kontinuirano kretanje bez lopte sa ciljem stvaranja trokuta
- Promjena strane
- Brzi priključak u novi koridor
Obrana:
- Koordiniran pritisak na loptu
- Anticipacija dodavanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: posjed u brojčanoj superiornosti sa ciljem davanja vertikalne lopte te
brzim priključkom.
97
3.10. Pozicijski posjedi
1. 4 na 4 sa tri jokera
Slika 49. 4 na 4 sa tri jokera na pozicijama veznih igrača
Opis vježbe: pozicijski posjed izvodi se na način da je ekipa koja je u posjedu potpomognuta
sa tri jokera u centralnoj poziciji. Cilj ekipe u posjedu je zadržati posjed što je dulje moguće.
U trenutku kada momčad koja je u posjedu izgubi posjed zbog dodavanja lopte protivničkom
igraču ili odlaska lopte izvan granica koridora četiri igrača koja su se dotad nalazili u posjedu
odlaze u trenutačno oduzimanje lopte te igraju fazu obrane dok četiri igrača koji se dotad bili
obrambena imaju za cilj zauzeti pozicije igrača koji su dotad bili u posjedu.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
98
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
- Koordinirano izvođenje presinga
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u brojčanoj superiornosti.
2. 4 na 4 sa dva jokera
Slika 50. 4 na 4 sa dva jokera na poziciji stopera i napadača
Opis vježbe: pozicijski posjed koristan za nisku konstrukciju koja započinje od strane dva
središnja stopera. Na poziciji središnjeg braniča i na poziciji napadača nalaze se dva jokera
koja bez obzira na promjene posjeda ostaju na tim pozicijama.Cilj ekipe u posjedu je zadržati
99
posjed što je dulje moguće. U trenutku kada ekipa u posjedu izgubi posjed ima za cilj otići u
neposredno oduzimanje lopte, dok ekipa koja je dotad bila u obrani zauzima njihove pozicije.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
- Koordinirano izvođenje presinga
- Onemogućavanje dodavanja u međulinijski prostor
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u niskoj konstrukciji te u
brojčanoj superiornosti.
100
3. 5 na 5 sa 4 jokera
Slika 51. 5 na 5 sa jokerima
Opis vježbe: pozicijski posjed 5 na 5 sa 4 jokera. . Cilj ekipe u posjedu je zadržati posjed što
je dulje moguće. U trenutku kada ekipa u posjedu izgubi posjed ima za cilj otići u neposredno
oduzimanje lopte, dok ekipa koja je dotad bila u obrani zauzima njihove pozicije.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
101
- Koordinirano izvođenje presinga
- Onemogućavanje dodavanja u međulinijski prostor
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u brojčanoj superiornosti.
4. 5 na 5 sa 3 jokera
Slika 52. 5 na 5 sa jokerima u centralnoj poziciji
Opis vježbe: pozicijski posjed 5 na 5 sa dva jokera.. Jokeri se nalaze na poziciji sredinšnjeg
braniča i na poziciji centralnog napadača. Cilj ekipe u posjedu je zadržati posjed što je dulje
moguće. U trenutku kada ekipa u posjedu izgubi posjed ima za cilj otići u neposredno
oduzimanje lopte, dok ekipa koja je dotad bila u obrani zauzima njihove pozicije.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
102
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
- Bočni i krilni igrač nikada ne smiju biti u istoj ravnini
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
- Koordinirano izvođenje presinga
- Onemogućavanje dodavanja u međulinijski prostor
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u brojčanoj superiornosti.
103
5. 5 na 5 sa jednim jokerom
Slika 53. 5 na 5 sa jokerom na centralnom veznom
Opis vježbe : pozicijski posjed 5 na 5 sa jednim jokerom na pozicji zadnjeg veznog. Cilj ekipe
u posjedu je zadržati posjed što je dulje moguće. U trenutku kada ekipa u posjedu izgubi
posjed ima za cilj otići u neposredno oduzimanje lopte, dok ekipa koja je dotad bila u obrani
zauzima njihove pozicije.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
- Dva vezna igrača moraju stalno biti na različitoj dubini i širini terena kako bi
omogućavali igru kroz centralni dio terena
104
- Napadač će često morati dolaziti u prilaz kako bi osigurao liniju dodavanja za
promjenu težišta igre
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
- Koordinirano izvođenje presinga
- Onemogućavanje dodavanja u međulinijski prostor
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u brojčanoj superiornosti.
6. 6 na 6 sa tri jokera
Slika 54. 6 na 6 sa tri jokera u centralnoj poziciji
105
Opis vježbe: pozicijski posjed 6 na 6 sa tri jokera. Jokeri se nalaze na pozicijama središnjeg
braniča, defenzivnog veznog i napadača. Cilj ekipe u posjedu je zadržati posjed što je dulje
moguće. U trenutku kada ekipa u posjedu izgubi posjed ima za cilj otići u neposredno
oduzimanje lopte, dok ekipa koja je dotad bila u obrani zauzima njihove pozicije.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
- Dva centralna vezna igrača moraju stalno biti na različitoj dubini i širini terena
kako bi omogućavali igru kroz centralni dio terena
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
- Koordinirano izvođenje presinga
- Onemogućavanje dodavanja u međulinijski prostor
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u brojčanoj superiornosti.
106
7. 8 na 8 sa jednim jokerom
Slika 55. 8 na 8 sa jokerom na centralnoj poziciji
Opis vježbe: pozicijski posjed 8 na 8 sa dva jokera koja se nalaze na pozicijama dva centralna
vezna igrača. Cilj ekipe u posjedu je zadržati posjed što je dulje moguće. U trenutku kada
ekipa u posjedu izgubi posjed ima za cilj otići u neposredno oduzimanje lopte, dok ekipa koja
je dotad bila u obrani zauzima njihove pozicije.
Varijacije u vježbi: moguće je varirati broj dodira koje igrači imaju dok se nalaze u posjedu
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Stalno otvaranje linija dodavanja
- Korištenje maksimalne širine terena sa ciljem otvaranja međulinijskih prostora
- Položaj tijela u trenutku primanja u željenom pravcu dodavanja
- Nakon osvojene lopte pomoćni pas i promjena strana se ciljem udaljavanja
lopte sa mjesta velike koncentracije igrača
107
Obrana:
- Neposredan pritisak nakon izgubljene lopte
- Koordinirano izvođenje presinga
- Onemogućavanje dodavanja u međulinijski prostor
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: zadržavanje posjeda s obzirom na pozicije u brojčanoj superiornosti.
108
3.11. Tranzicije
1. 2 na 2 sa promjenom posjeda
Slika 56. 2 na 2 sa promjenom posjeda u šesnaestercu
Opis vježbe: vježba se izvodi unutar zadanog koridora gdje igraju dvije ekipe od po dva
igrača jedna protiv druge. Jedna od ekipa kreće sa napadom te se igra normlano odvija do
trenutka u kojem trener ne ubaci drugu loptu nakon čega lopta koja je dotad bila u igri prestaje
to biti.
Varijacije: u igru se može uključiti joker koji igra za ekipu u posjedu ukoliko preteško dolazi
do postizanje pogodaka
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Suradnja dva igrača sa ciljem napada prostora
- Maksimalno korištenje širine terena
- Igra 1 na 1
109
- Brzo otvaranje prema protivničkom golu u trenutku osvajanja posjeda
Obrana:
- Brza reakcija nakon promjene posjeda
- Neposredni pritisak na loptu ili povlačenje iza linije lopte
- Principi pritiska i pokrivanja
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: brzo otvaranje nakon osvojene lopte sa cilj brze završnice.
2. Ničija lopta
Slika 57. Ničija lopta sa sredine sa ciljem brze pozitivne tranzicije
Opis vježbe: Vježba se izvodi unutar zadanog koridora na dva mala gola. Igra započinje na
način da obje ekipe stoje na sredini terena te trener ubacuje loptu između njih, koja ekipa
osvoji loptu pokušava kroz brzu pozitivnu tranziciju postići pogodak. Ukoliko lopta izađe
izvan granica igrališta započinje sa trenerovim ubacivanjem sa centra kao i na početku vježbe.
110
Varijacije: u vježbu se ovisno o potrebi može uključiti jedan ili dva jokera
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Dolazak do završnice sa što manje dodira
- Brza tranzicija što većeg broja igrača u završnicu
- Kombinirani napad dubine
Obrana:
- Brza reakcija nakon promjene posjeda
- Neposredni pritisak na loptu ili povlačenje iza linije lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: momčadska reakcija na ničiju loptu te osvajanje terena u najkraćem
mogućem vremenu.
3.
Neočekivano ubacivanje lopte
111
Slika 58. Neočekivano ubacivanje lopte od strane trenera
Opis vježbe: vježba se izvodi na cijelom terenu na način da igraju dvije ekipe od jedanaest
igrača jedna protiv druge po svim pravilima nogometne igre. Jedina razlika je u tome što u
bilo kojem trenutku trener može ubaciti loptu unutar željenog dijela terena te u tom trenutku
lopta kojom se dotad igralo postaje neaktivna.
Varijacije: na terenu se mogu nalaziti nekoliko trenera koji mogu u svakom trenutku ubaciti
novu loptu u teren za igru.
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- Konsolidacija novo osvojene lopte
- Stalna opasnost za napad dubine
- Transformacija što većeg broja igrača
- Dolazak do završnice u što kraćem vremenskom periodu
Obrana:
- Brza reakcija nakon promjene posjeda
- Neposredni pritisak na loptu ili povlačenje iza linije lopte
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
112
Praktična vrijednost: brza reakciju obiju ekipa na novonastalu situaciju na terenu.
4. Tri
sektora
Slika 59. Pozitivna tranzicija tri ekipe na otvoreni teren
113
Opis vježbe: vježba se izvodi sa tri momčadi od 6 igrača na način da je teren podijeljen u tri
sektora. U prvom sektoru započinje igra na način ekipa u posjedu pokušava zabiti gol drugoj
ekipi koja brani gol. Ukoliko obrambena ekipa uspije obraniti gol ima za cilj sa loptom ući u
centralni neutralni sektor iz kojega napada ekipu koja ih čeka u trećem sektoru koja opet ima
za cilj osvojiti loptu i dovesti je u neutralni sektor od kuda napada ekipu koja stoji u prvom
sektoru.
Varijacije: u vježbu je moguće uključiti jokere na način da stoje u prvom i trećem sektoru
gdje stvaraju brojčanu superiornost za ekipu koja napada.
Zahtjevi u vježbi:
Napad:
- konsolidacija novo osvojene lopte
- Stalna opasnost za napad dubine
- Transformacija što većeg broja igrača
- Dolazak do završnice u što kraćem vremenskom periodu
- Napad na postavljenu obranu
Obrana:
- Zonska obrana
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: napad na otvoreni teren sa što bržim dolaskom do završnice.
114
5. Posjed protiv kontranapada
Slika
60. Posjed
protiv
kontranapada sa dva jokera sa ekipom u posjedu lopte
Opis vježbe: vježba se izvodi unutar zadanog koridora sa dvije ekipe od 7 igrača
potpomognute od strane dva jokera. Žuta momčad ima za cilj zadržati posjed te osvaja bod za
osam uspješno povezanih dodavanja, dok crvena momčad ima za cilj osvojiti loptu te brzom
kontrom pokušati postići zgoditak čime osvaja jedan bod. Jokeri igraju sa ekipom koja se
nalazi u posjedu.
Varijacije: u vježbi je moguće varirati broj jokera kao i broj dodira koje ima ekipa u posjedu.
Zahtjevi u vježbi:
115
Ekipa u posjedu:
- Maksimalno korištenje dubine i širine terena
- Stalno otvaranje linija dodavanja od strane sugirača
- Stvaranje brojčane superiornosti u području lopte
- Promjena težišta igre
Ekipa u kontranapadu:
- Visoki presing na loptu
- Konsolidacija novo osvojene lopte
- Naizmjenični napad dubine jednog ili dva igrača
- Transformacija što većeg broja igrača
- Brza završnica
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: usavršavanje posjeda, pozitivne i negativne tranzicije.
116
6. Izgubljena lopta obrambenog igrača
Slika 61. Izgubljena lopta obrambenog igrača u niskoj konstrukciji
Opis vježbe: vježba se izvodi na polovici terena. Crvena ekipa ima za cilj zadržavati posjed
dok žuta ekipa pasivno izvodi kretanja visokog presinga. Na znak trenera crveni igrač dodaje
loptu žutom igraču i započinje pozitivna tranzicija crvenih. Ukoliko lopta završi izvan granica
igrališta ili u posjedu crvenih, akcije opet započinje iz zadržavanja posjeda crvenih na pasivnu
obranu žutih.
Varijacije: vježba se može izvoditi na način da se lopta izgubi nakon vođenja čime se ostavlja
još veći prostor za kontranapad crvenih
Zahtjevi u vježbi:
Ekipa koja izvodi kontranapad (žuti):
- Transformacija što većeg broja igrača u završnicu
- Kontinuirani napad dubine barem jednog igrača
- Maksimalno brzi završetak akcije
117
Ekipa koja gubi loptu:
- Izvođenje kretanja visokog presinga
- Brza reakcija nakon izgubljene lopte
- Pokrivanje zone neposredne opasnosti
- Ukoliko je uspjelo usporavanje akcije vraćanje iza linije lopte
- Zonska obrana
Komponente vremenskog kontinuuma na koje se utječe: pogled, primanje i prijenos, tehnika,
vještina i tranzicija.
Praktična vrijednost: usavršavanje negativne i pozitivne tranzicije sa posebnim naglaskom na
reakciju obrane nakon izgubljene lopte u niskoj konstrukciji.
118
4. ZAKLJUČAK
Nogomet spada u skupinu kompleksnih motoričkih aktivnosti i kao takav sadrži velik broj
tehničko-taktičkih elemenata. Brzina nogometne igra u posljednjih se desetak godina značajno
povećala. U današnjem nogometu igrači često moraju donositi odluke i prije nego su došli u
njen posjed što u negdašnjem nogometu nije bio slučaj. Iz tog razloga, pomoćne igre koje su
konstruirane sa ciljem usvajanja taktičkih zahtjeva zauzimaju sve veći prostor u strukturiranju
modernog treninga.
Da bi se mogla konstruirati kvalitetna pomoćna igra trener mora poznavati individualne i
momčadske principe na kojima se temelji igra njegove momčadi. Samo sa situacijski
konstruiranom vježbom moguće je ostvariti željene interakcije u igri sa ciljem jedinstvene
interpretacije situacija na nogometnom terenu, čime tehničko-taktički trening zauzima
primarno mjesto u trenažnom procesu. Da bi trener na efikasan način mogao provoditi
tehničko-taktički trening mora poznavati kako funkcioniraju procesi motoričkog učenja.
U kontroli pokreta sudjeluju dva mehanizma: mehanizam kontrole zatvorene petlje i
mehanizam kontrole otvorene petlje. Ako je pokret vrlo spor njegova se kontrola dominantno
temelji na procesuiranju povratnih informacija: Ukoliko je pokret vrlo brz, njegova je kontrola
dominantno upravljana procesima otvorene petlje. Većinom pokreta upravlja kompleksni spoj
kontrole otvorenog i zatvorenog tipa koji rade simultano. Brze, diskretne pokrete nogometaši
planiraju unaprijed.
Prestrukturirani skup naredbi koji definira i oblikuje pokrete naziva se motorički program.
Čini se da je za izvođenje grupe pokreta iste klase (npr. udarci nogom) odgovoran isti
generalizirani motorički program. Za razliku od motoričkog programa, generalizirani
motorički program ne defnira neki određeni pokret, već fleksibilan obrazac pokreta koji može
rezultirati različitim varijacijama pokreta i tako odgovoriti zahtjevima okoline. Koristeći
generalizirani motorički program nogometaš može modificirati prethodno naučene obrasce i
na taj način odgovoriti specifičnim zahtjevima utakmice. Što igrač češće ponavlja proces
parametrizacije nekog pokreta, to je u mogućnosti točnije procijeniti vrijednost različitih
parametara pokreta. Zbog toga je poželjno da se usavršavanje nekog tehničkog elementa
119
odvija u varijabilnim uvjetima, odnosno da se vrijednosti parametra pokreta stalno mijenjaju
(Marčetić, 2009.)
Trend je u modernom nogometu da se kondicijska priprema provodi kroz pomoćne igre
konstruirane od strane treninga. Zbog toga situacijska kondicijska priprema ne smije biti
zanemarena ni u jednom dijelu razvojnog puta nogometaša jer se situacijskom kondicijskom
pripremom unaprijeđene motoričke i funkcionalne sposobnosti moraju transformirati i
integrirati u tehničko- taktičke elemente koji se moraju uklopiti u sustav i koncepciju igre
neke momčadi (Mihačić i sur., 2003).
Cilj ovog rada je bio potaknuti nogometne trenere, a naročito one koji su uključeni u rad
sa mlađim dobnim kategorijama, da preispitaju svoje poglede na proces treninga od
kondicijskih vježbi bez lopte i shematskom nogometu ka integriranom treningu. Zato je
unutar samog rada predstavljen cijeli niz vježbi koje su podijeljene s obzirom na tehničko-
taktičke zahtjeve, a sa ciljem usvajanja zahtjeva koji su specifični s obzirom na željeni model
igre.
120
5. LITERATURA
1. Aquilani, E., Nardo, L. (2003). Principi e
esercitazionipsihocineticheperilcalcio.Bozzano: allenatore.net.
2. Canestro, M., DandreaValerio (2012). Allenareglisviluppi del modulo 4-3-1-2.
Bozzano, allenatore.net.
3. Cooper, L.K. Rothstein, A.L., (1981). Video taypereplay and thelearnig of theskills in
open and closedenvironments. Research Quaterly for Exercisse and Sport, 52, 191-199.
4. Harrison, W. (2009). SoccerAwareness,developingtheThinking Player.Reedswain.
5. Horga, S. (2009). Psihologija sporta, 2. izdanje. Zagreb: Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu.
6. Lee, t. D., (2004). Contextualinterfernce. In Reilly, T., Williams, A.M. (eds) Skill
Acquisition in Sport: Research, Theory and Practice; (str. 29-45) London: Routledge.
7. Longo, E., Aquino, M. (2012). Soliditadifensiva.Bozzano; allenatore.net.
8. Lucchesi, M. (2012.) Allenareaggresivitaedintesitamentale. Bozzano: allentore.net.
9. Lucchesi, M. (2005). Coachingthe 4-3-3. Spring City: Reedswain.
10. Lucchesi, M. (2003). Pressing. Spring City, Reedswain.
11. Marčetić, Z. (2009). Motoričko učenje nogometaša. (Diplomski rad). Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
12. Milanović, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb: Odjel za izobrazbu trenera
društvenog veleučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
13. Pintarić, A. (2011.) Sadržaji situacijske kondicijske pripreme u nogometu. (Diplomski
rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
14. Schmidt, C. (2009). Nogomet napredne vježbe. Zagreb: Gopal
15. Schmidt, R. A., Lee, T.D. (2005). Motor Control and Learning, Champaign IL: Human
Kinetics.
16. Schmidt, R.A. , Lee, T.D. (2005). Motor Learning and Performance, Champaign IL:
Human Kinetics.
17.
18. Štajdohar, A. (2011.). Pogreške u procesu motoričkog učenja. (Diplomski rad). Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
121
19. Turkalj, D. (2013.) Primjena različitih igara za mlađe dobne kategorije nogometaša od
8 do 16 godina. (Diplomski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
20. Viscidi, M. (2009). Allenareletransizioni. Bozzano: allenatore.net.
21. Viscidi, M.(2011). Giochi di posizione: i moderni possessipallaperruolo.Bozzano:
allenatore.net.
22. Viscidi, M. (2010). Possesipalla: gliesercizipermigliorareilsingolo e la
squadra.Bozzano: allenatore.net.
122
Top Related