8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
1/264
Pompea
-1-
S a r a P o o l e
Trovaica
N a s l o v i z v o r n i k a : Po i s o n
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
2/264
Pompea
-2-
U v o d
Rim L je to 1483 .
Bijeli bik jurio je niz strminu prema trgu. Svjetina je urlala i tresla drvenim sjedalima
postavljenim oko trga. U sreditu trga djevojica se privijala uz oca i osjeala kako u
njemu snano vibrira dok je zajedno s ostalima vikao:
"Borgia! Borgia! Hura!"
Ispod vedroga neba. tako jarkog da su boljele oi, na podiju prekrivenom zlatnom i
tamnocrvenom svilom kue Borgia, stajao je u grimiz odjeven kraljevi
svete majkeCrkve. Rairio je ruke kao da eli zagrliti svjetinu, trg, palazzo od travertina to je
zlatno sjajio na suncu, ak i najudaljenije dijelove drevnoga grada koji se budio iz
novoga sna o slavi.
"Brao i sestre", rekao je Rodrigo Borgia. U iznenadnoj tiini njegov je glas bio poput
grmljavine. "Hvala to ste doli. Hvala na prijateljstvu i podrci. Dajem vam..."
Zastao je, a djevojica je osjetila kako po volji mukarca koji je navodno htio vladati
cijelim kranskim svijetom, premda bi mu prikladnije bilo vladati paklom, gomila
suspree dah.
"Iz nizina moje prekrasne rodne Valencije, dajem vam najdivnijeg bika kojeg je na
voljeni Rim ikada vidio. Dajem vam njegovu snagu, hrabost i slavu! Dajem vam
njegovu krv! Neka napoji na velianstveni grad! Roma Eterna!"
"Rim! Rim! Rim!"
Bik je toptao kopitima po ljetnoj praini, zabacio veliku glavu, frknuo i oima, crnim
jezerima, obuhvatio mahniti prizor. Zavladao je muk, tako dubok da je djevojica ula
kripanje ormi na konjima to su prilazili sa svih strana, iji su strah zatomljivale
mamuze na nogama mukaraca koji su vodili osobnu kardinalovu vojsku.
S visokih zidova palae oglasile su se trublje. Skupina campina u arenim nonjama i skriavim crvenim perikama dotrala je na trg maui prema biku platevima s
kiankama i skaui mu blizu koliko god su se usuivali.
"Andiamo Toro! Andiamo!"
Natjeran pred njih, bik se okrenuo prema redu mukaraca na konjima. Jedan od njih,
kojem je ukazana ast, uspravio se u sedlu i pozdravio Borgiu. Kad je pohrlio naprijed
rejon,ubojiti vrh njegova koplja, svjetlucao je na suncu.
Svjetina je vritala od uzbuenja. Osjetivi opasnost, bik je spustio glavu i pojurio
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
3/264
Pompea
-3-
prema konju s jahaem. U posljednjem trenutku rejonear je snano povukao uzde i
okrenuo se postrance, zatim uspravio tijelo u stremenu i zarinuo koplje.
Bik je zarikao, krv je iknula izmeu njegovih drhtavih lopatica, tekla je preko bijele
koe i slijevala se u prainu. Bjeao je, trao je oko trga, traio je izlaz, pomislila je
djevojica, ali umjesto njega naao je mukarce u arenim nonjama, koji su se
podboili i maui orujem pojurili prema njemu.
"Andiamo, Toro! Andiamo!"
Ponovno su potjerali bika prema rejonearu,koji je snanim udarcem prolio jo krvi za
ednu svjetinu. I jo jednom i jo jednom, dok ivotinja nije posrnula i pala na
koljeno, zatim na drugo. Naposljetku je stranji dio trupa popustio i skljokao se u
prainu koju je rijeka njegova ivota pretvorila u blato.Djevojica je stajala, smrznuta na ljetnoj vruini, ali nije mogla odvojiti pogled.
Gledala je bijeloga bika s crvenim mrljama, crvenog ovjeka na podiju kako poput
bika rie zbog svoje pobjede, a na jarkoj svjetlosti oko nje vrtjela su se iskrivljena lica
svjetine, usta razjapljenih od pohlepe.
Rejonear je podignuo koplje prema suncu prije nego to je zadao di morte*. Dugi gr
protresao je ivotinju. Zatim su istrali mukarci u arenim nonjama s noevima koji
su sijevali.
Djevojica nije vidjela kako su rezali truplo, uzimali ui, rep, testise. Nije vidjela kakosu nagrade s kojih je kapalo podizali visoko prema gomili koja je klicala. Vidjela je
samo rijeku krvi, grimiznu struju to ju je vukla dolje i vrtjela i vrtjela, nesvjesna
vritanja koje je privuklo pogled crvenog bika k njoj.
* Tal. smrtni udarac.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
4/264
Pompea
-4-
1.
panjolac je umro u mukama. Bilo je to oito iz izoblienosti njegova nekad markantna
lica i tijela i crne pjene to mu se skorila oko usana. Bila je to zacijelo uasna smrt koju
je moglo izazvati samo oruje kojeg su se svi najvie bojali:
"Otrov."
Nakon to je to zakljuio, kardinal Rodrigo Borgia, kraljevi svete majke Crkve,
podignuo je pogled i tamnim oima zasjenjenim tekim sumnjiavim vjeama odmjerio
okupljene lanove svojega kuanstva.
"Otrovan je."
Izmeu straara, pripadnika svite i sluga proao je drhtaj, kao da je jak vjetar zapuhao
kroz pozlaenu sobu za prijame zasjenjenu loom poduprtom stupovima i osvjeenu
povjetarcem to je dolazio iz vrta i pronosio egzotian miris jasmina i tamarinda, vrelog
rimskog ljeta 1492. godine Gospodnje.
"U mojoj kui, ovjek kojega sam uzeo u slubu, otrovan je u mojoj kui!"
Golubovi su zaleprali iz malih gnijezda ispod nadstrenice palae kad ih je preplavio
snaan, gromoglasan glas. Razljueni II Cardi nale bio je udo za gledati, pravaprirodna sila.
"Nai u poinitelja. Tko god se to usudio uiniti, platit e!
Satnie, vi ete..."
Prije nego to je zapovjedniku svojih plaenika dao naredbu, Borgia je zastao. U tome
sam trenutku stupila naprijed, progurala se izmeu kunog sveenika i tajnika kako
bih stala ispred mnotva koje ga je gledalo, uasnuto, ali opinjeno. Kretanje mu je
skrenulo pozornost. Prijetee je zurio u mene.
Malo sam nakrivila glavu prema truplu."Van!"
Svi su pobjegli, od starih veterana do mladih slugu, posrui jedan preko drugoga
kako bi otili to dalje od njega, daleko od stranog bijesa koji je ledio krv u ilama,
slobodni da jedni drugima apu o tome to se dogodilo, to je to znailo i najvanije
od svega, tko se to usudio uiniti.
Samo sam ja ostala.
"Giordanova ker?" Borgia je zurio u mene s druge strane sobe za prijame. Bio je to
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
5/264
Pompea
-5-
golem prostor prekriven sagovima u maurskom stilu, to su sebi mogli priutiti tek
rijetki, s namjetajem od najrjeeg drva, najskupocjenijih tkanina, najvelianstvenije
svile i optoenim zlatom, kako bi pokazao mo i slavu ovjeka ijoj sam se volji
usudila usprotiviti.
Kap znoja kliznula mi je izmeu lopatica. Za ono to sam se bojala da e biti
posljednji sat mojeg ivota, bila sam odjevena u najbolju dnevnu odjeu. U donju
haljinu od tamnosmeeg baruna nabranu preko steznika i iroku suknju koja se malo
vukla po tlu iza mene i koja mi je snano povlaila ramena nadolje. U svijetloutu
gornju haljinu, labavo privrenu pod grudima, to je bio podsjetnik koliko sam
izgubila na teini otkad je umro otac.
Posve suprotno, kardinal je bio olienje udobnosti, odjeven u laganu lepravu kouljui hlae kakve je volio nositi kada je bio kod kue i oputao se. to je inio kada mu je
bilo reeno za panjolevu smrt.
Kimnula sam. "Ja sam, Vaa Uzoritosti, Francesca Giordano,
vama na usluzi."
Kardinal je hodao amotamo, nemirna ivotinja puna snage, ambicije i udnje. Zurio je
u mene i znala sam to vidi: vitku enu
od nepunih dvadeset godina, ni po emu osobitu osim to je imala odvie krupne
smee oi, kestenjastu kosu i zahvaljujui strahu, vrlo blijedu kou.Pokazao je prema panjolcu, koji je na vruini dana vepoeo zaudarati.
"to zna o tome?"
"Ja sam ga ubila."
ak je i meni moj glas zvuao grubo meu tim zidovima pokrivenim tapiserijama.
Kardinal se pribliio, na njegovu licu vidjela sam spoj zapanjenosti i nevjerice.
"Tisi ga ubila?"
Pripremila sam govor kojim sam se nadala objasniti to sam uinila, a sakriti moju
stvarnu namjeru. Poela sam tako urno, da sam se bojala kako u sve pobrkati.
"Ki sam svojeg oca. Uila sam uz njega, ali kad su ga ubili, niste ni pomislili da
biste me mogli postaviti na njegovo mjesto. Da je imao sina, da, ali ne mene.
Umjesto toga unajmili ste... toga, drugoga", prestala sam disati i pokazala prema
mrtvacu. "Njega ste unajmili kako bi vas i vau obitelj titio. Ali, on nije mogao
zatititi ni sebe. Ne od mene."
Mogla sam rei vie. Da Borgia nije uinio nita kako bi osvetio smrt mojega oca.
Kako je dopustio da ga premlate na ulici kao psa, da ga ostave razbijene lubanje u
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
6/264
Pompea
-6-
praini, kako nije ni prstom maknuo da bi ga osvetio. Kako je taj propust bio
jedinstven... i neoprostiv.
Ostavio je meni, trovaevoj keri, da traim pravdu. Ali, za to mi je trebala mo
koju sam platila u obliku jednog mrtvog panjolca.
Kardinalovo iroko elo silno se nabralo, zbog ega su mu oi izgledale poput
proreza. Ali, doimao se prilino mirno, nije bilo znakova bijesa koje je pokazivao
jo nekoliko minuta prije.
U meni je poela tinjati nada. Deset godina ivjela sam pod njegovim krovom,
gledala ga, sluala oca kako govori o njemu. Deset godina bila sam uvjerena da je
to ovjek istinske inteligencije, razbora i logike, ovjek kojeg nikada nisu vodili
osjeaji. Sve do tada."Kako si to izvela?"
Iskuavao me, to je bilo dobro. Udahnula sam i mirnije odgovorila.
"Znala sam da e mu biti vrue kad se vrati i da e biti edan, ali i kako e paljivo
birati to pije. U uturici koju sam ostavila za njega bila je samo ledena voda, dovoljno
ista da proe svaki pregled. Otrov je bio vani, na staklu. Znojio se, to je znailo da su
mu pore na koi otvorene. Od trenutka kad je dodirnuo uturicu, sve je vrlo brzo
zavrilo.
"Tvoj otac nikad mi nije spomenuo otrov koji bi se mogao upotrijebiti na takav nain."Nisam vidjela razlog da kaem kardinalu kako sam ja, a ne moj otac, smislila takav
otrov. Nije bilo izgleda da e mi povjerovati. Ne tada."
"Nijedan majstor ne odaje svoje tajne", rekla sam.
Nije odmah odgovorio nego se pribliio, bio je toliko blizu da sam mogla vidjeti kako
se iz njega izlijeva vruina, kako njegova povijena lea koja su podsjeala na bikova
zaklanjaju svjetlost. Pogled mi je privukao bljesak zlata s kria to mu je visio preko
prsa poput bave i nisam ga mogla prestati gledati.
Cristo en extremis*.
Spasi me.
"Zaboga, djevojko", rekao je kardinal, "iznenadila si me."
Bilo je to veliko priznanje od ovjeka za kojeg se govorilo kako prije svih zna koja e
lastavica sletjeti na koje drvo u Rimu i hoe li grana izdrati njezinu teinu.
Udahnula sam usprkos stezanju u prsima, skrenula pogled od njega i kria i zagledala
se kroz otvoren prozor u veliku rijeku i nepreglednu zemlju iza nje.
* Lat. Krist na samrti.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
7/264
Pompea
-7-
Dii.
"Sluit u vas, signore", okrenula sam glavu tek toliko da sretnem njegov pogled i da ga
zadrim. "Ali, prvo me morate ostaviti na ivotu."
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
8/264
Pompea
-8-
2.
Sluge su ulazili i izlazili, odnosili su svaki trag panjolca. Unosili su moje kovege,
hranu i pie, zatim su skinuli pokrivae s kreveta uokvirenog drvenim stupovima na
kojima su bili urezani listovi medvjee ape*, gdje je nekada spavao moj otac i gdje u
od sada spavati ja.
Kada su obavili posao, polako su izali, svi osim posljednjeg, starice toliko blizu smrti
da nije imala to izgubiti. Bijesno je pro tisnula:
Strega!
Vjetica.
Proela me ledena jeza, premda sam pazila da to ne pokaem. Takva rijenikad nije
pratila mojeg oca, panjolca ili bilo kojeg mukarca koji je posjedovao strano ali
ugledno umijee profesionalnog trovaa. A mene e od sada pratiti zauvijek i to nisam
mogla sprijeiti.
Vjetice spaljuju. Strahoviti autodefe,obiaj spaljivanja na lomai, nije se ograniio na
mjesto u panjolskoj odakle je potekao. Proirio se na nizine, talijanski poluotok i
cijelu Europu. Optueni za krivovjerje obino bivaju spaljeni, ali mukarca ili enu
gotovo uvijek enu ak i dijete tako je lako optuiti i osuditi za jo vei grijeh, openjesa Sotonom. Svatko upuen u drevno znanje o lijeenju, ili o biljkama, ili je
jednostavno odvie drukiji od drugih, mogao je zavriti kao gorivo za vatru koja
pougljenjuje ljudsku kozu, na kojoj crvi ljudska mast, pucaju ljudske kosti i pretvaraju
u pepeo snove i nadu.
Okrenula sam se, namjeravala sam odvratiti misli raspakiravanjem kovega, zatim
sam se naglo okrenula i rukom prekrila usta. Kleknula sam, zgrabila posudu za nudu
ispod kreveta, nagnula se i pobljuvala sadraj eluca, gorak mlaz koji me gotovo
uguio.Disgusto!
Nemojte misliti da me takva slabost esto hvata, ali shrvali su me dogadaji toga dana,
oajnika igra koju sam bila prisiljena igrati i uas smrtnoga grijeha koji sam bila
prisiljena preuzeti Leala sam, nisam se micala. Iscrpljenost me svladala kao brza
* Biljka iji stilizirani list ukraava korintski kapitel.
* Obred javnog pokajanja heretika koje je osudila panjolska ili portugalska inkvizicija. Popularno se koristi kaosinonim za spaljivanje na lomai zbog krivovjerja.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
9/264
Pompea
-9-
rijeka koja me nosila sve dalje od obale, daleko izvan vidokruga.
Nona mora dola je gotovo odmah. Isti san koji me cijelog ivota muio. Zazidana
sam u malome prostoru. Ondje se nalazi rupica kroz koju mogu vidjeti u sobu punu
sjena, neke se od njih kreu. Tamu prekida trunak svjetla koji neprestano bljeska. Iz
njega poinje tei krv, golem krvavi val zapljuskuje zidove, bojim se da e me
udaviti. Bude me moji krikovi, koje sam nakon mnogo vjebe nauila priguiti
jastucima.
Osovila sam se na noge to sam bre mogla. Udovi su mi drhtali, na obrazima sam
osjeala vreo mlaz suza. Je li tko uao i vidio me u tome stanju? Je li sada tu i eka u
sjenama? Nedaleko od mjesta na kojem sam stajala umro je panjolac. Je li se tu sada
vrzmao njegov duh? Ili sjena mojega oca, koja ne moe poinuti dok ne ispunimzavjet da u ga osvetiti?
Uz lupanje srca, upalila sam svijeu pored kreveta, ali u malome krugu svjetla nisam
nala utjehu. Iza visokih prozora uspinjao se mjesec i bacao srebrn trak preko vrta i
daleko iza njega. Rim je spavao kao i uvijek. U uskim uliicama u sjenama Kurije
takori su bili na djelu, tu su glodali, tamo se gostili, trzali nosevima i
grabili kandama. Podignula sam pogled, zurila sam ispred sebe i zamiljala da vidim
beskrajno dugake pipke kako sjaje na srebrnoj svjetlosti, gre se, rasteu u svim
pravcima i grabe mo i slavu po cijelom kranskom svijetu. Vizija je bila tek plodmate uzrujanog uma, ali u isti je mah bila stvarna. Poput glasina da umire gospodar
toga svega, Kristov poslanik na zemlji, papa Inocent VIII.
Prirodnom smru?
Nemojte mi rei da ste zapanjeni. ivimo u doba otrova, ovakvog ili onakvog. Svaka
velika obitelj unajmi nekoga poput mene kako bi se zatitila, ili kada je to nuno, kako
bi od svojeg neprijatelja napravila primjer. Takav je ivot. Ni prijestolje sv. Petra nije
na to otporno, jer ono je samo najvea nagrada za koju se obitelji bore poput pasa
poludjelih zbog plijena. Onaj tko na njemu sjedi, vie ne spava mirno. I ne jede prije
nego to su mu kuali hranu, ali to je samo moje struno miljenje.
Cut bono?Ako papa umre, tko e biti na dobitku?
Jo uvijek iscrpljena tijela i uma, svukla sam odjeu i konano se uvukla u krevet.
Obgrlila sam koljena i na licu osjetila hladan damastni jastuk. Palazzoje spavao pa sam
ubrzo i ja zaspala, sigurna u utvrdi ovjeka koji je vedesetljeima elio da papinstvo
postane najvei dragulj u njegovoj zemaljskoj kruni.
Ujutro sam podignula odjeu koju sam ostavila na podu, poravnala nabore i paljivo je
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
10/264
Pompea
-10-
sloila u ormar. Znajui koliko je dostojanstvena moja nova sluba, ali i zabrinuta zbog
sparine koju je obeavalo jutro, odjenula sam jednostavnu bijelu lanenu donju haljinu i
preko nje plavu gornju s rubom ukraenim izvezenim cvijeem. Bili su to naoko
bezopasni cvjetovi koji rastu na mnogim otrovnim biljkama, a vez je bio moje
nespretno djelo, jer nikada nisam bila vjeta s iglom. Dosadno ivanje tako mi je bilo
podnoljivije. Bilo je to umijee u kojem je svaka pristojna ena trebala biti vrlo vjeta,
svialo joj se to ili ne.
Prikladno odjevena, s kosom upletenom u pletenicu uvijenu oko tjemena, nisam se
obazirala na kruljenje u trbuhu nego sam se s nestrpljivou koja mi se moe oprostiti
pripremila za nove dunosti. Prvo sam potraila satnika kondotjera, kako bismo
razmotrili sigurnosne mjere koje je smislio moj otac. Svakom komadiu hrane.svakoj kapi tekuine, svakom predmetu koji je mogao doi u dodir s II Cardinaleom ili
njegovom obitelji moralo se prvo utvrditi podrijetlo. Zatim je na red dolazio struni
pregled i peaenje. A to je zahtijevalo nesebinu suradnju satnika i njegove strae.
Vittoro Romano nalazio se ispred oruane u krilu palae u kojem se takoer nalazila
vojarna. Otprilike desetak straara dovukli su klupe na sunce i latili se ienja oruja
dok su na oku drali slukinje koje su nale razlog da prolaze pored njih, s koarama s
rubljem ili kuhinjskim potreptinama na kukovima koji su se njihali. Nekoliko maaka
drijemalo je u blizini, podignule bi glave samo kako bi zurile u golubove koji su ostaliizvan domaaja. Danima nije pala kia. Nebo je imalo boju limuna kakva se u Rimu
moe vidjeti ljeti. Dvorite ispred oruane, premda poploeno kamenom, bilo je
pranjavo. Promatrala sam kako povremeni povjetarac stvara mali vrtlog prljavtine,
koji je nekoliko metara plesao prije nego to se gotovo sruio na Vittorove noge u
izmama.
inilo se da on to ne primjeuje. U pedesetima, srednje visine, flegmatik, satnik strae
ostavljao je dojam kako nije osobito zainteresiran ni osobito svjestan onoga to se oko
njega dogaalo. Svatko dovoljno glup da ga taj dojam prevari mogao se smatrati
sretnim ako poivi dovoljno dugo da zbog toga poali.
Vittoro je razgovarao s nekoliko svojih porunika, ali kad me vidio, otpustio ih je.
Brinulo me kako mu prii, pitala sam se kako e primiti da treba raditi s mladom enom
koja je ubila kako bi dobila vii poloaj. Na moje olakanje, pozdravio me srdanim
kimanjem.
"Buongiorno, DonnaFrancesca. Drago mi je vidjeti da ste dobro."
Iz toga sam shvatila da satnik nije alio zbog kardinalove odluke da me ostavi na
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
11/264
Pompea
-11-
ivotu, umjesto da naredi da mi prereu grlo i moje tijelo bace u Tiber, ili kako god se
rjeavao onih koji su ga ozlovoljili. Ali, nisam se zavaravala da tako misli i ostatak
kuanstva. Stara ena koja me igosala nazivom vjetica, zacijelo nije jedina tako
mislila.
Stajala sam pred njim smrtno ozbiljna i svjesna da nas drugi gledaju. "Hvala, Capitano,
takoer. Ako nemate nita protiv, eljela bih razgovarati o sigurnosnim mjerama."
Izveo je malen naklon i prestao se smijeiti. "Svakako. Vi biste neto promijenili?"
"Upravo suprotno, eljela bih da II Cardinaleovo povjerenje u mene nitko ne
protumai kao dozvolu za nemar. Ako se to dogodi, nee mi preostati drugo nego to
uzeti za zlo.""Koliko za zlo?" ispitivao je Vittoro. Nisam pogreno protumaila svjetlucanje u
njegovu oku. Poznavao me je toliko dugo koliko sam ivjela pod Borgijinim krovom,
gledao je kako rastem iz nespretnog djeteta u malo manje nespretnu enu. On i njegova
ena, uvijek vedra matrona, imali su tri keri, sve blizu mojoj dobi. Budui da su bile
pristojne mlade ene, sve su bile udane, ivjele su s muevima u susjedstvu i podizale
cijela legla djece. Svojem su ocu bile izvor velikog zadovoljstva. Bila sam svjesna da
ih prigodom njihovih estih i bunih posjeta palai sjetno promatram.
"Mnogo", odgovorila sam.Vittoro je kimnuo. "Te u vijesti proiriti. to god tko mislio
o tome to vas je kardinal odabrao, nitko pametan nee eljeti biti neprijatelj
trovaice."
Dopustila sam si mali uzdah olakanja. Njegova mi je podrka bila nuna za uspjeh, i
zato sam mu bila zahvalna. Nastavili smo razgovarati o mjerama koje su, barem do
tada, uinkovito titile Borgiju i njegovu obitelj.
U prolosti je bilo brojnih pokuaja da se kardinala ubije ili barem onesposobi, ali
zahvaljujui oevoj budnosti svi su propali. U jedan takav pokuaj bio je ukljuen
kolut sira u koji je bila ubrizgana otopina arsenika. A u drugi, bala tkanine zaraena
tinkturom kunjaka. Bilo ih je mnogo, ali nema smisla da ih opisujem.
Bit e ih jo, to je sigurno. Samo je pitanje vremena kada e netko pokuati iskuati
budnost Borgijina novoga trovaa. To sam dobro znala, premda sam zbog toga ivjela
u strahu.
"Trai vas DMarco", upozorio me Vittoro kada smo zavrili. Napravila sam grimasu,
to ga je oito zabavljalo i otila. Namjeravala sam se predstaviti u najivljem dijelu
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
12/264
Pompea
-12-
kue i mjestu na koje sam se morala najvie usredotoiti, u kuhinji. Dola sam do
natkrivene staze koja je vodila onamo, kada me je presreo nizak momak s licem poput
lasice.
Renaldo DMarco bio je upravitelj Borgijina kuanstva, omraen zbog toga to je
zavirivao u svaki kutak u potrazi za prijestupom. Malo sitne krae preduvjet je za
zaposlenje u tako velianstvenoj kui, tome se moe progledati kroz prste, ali ne smije
je biti previe, kako kuanstvo ne bi bankrotiralo i tako ubilo zlatnu gusku. Ali,
pretvarajui se kako nastoji da krade uope ne bude, upravitelj kuanstva uspijevao je
to to se dogadalo drati u granicama podnoljivosti.
Stajao je u sjeni pored staze i strelovito jurnuo prema meni. Svoju je ulogu smatrao vrlo
asnom, zbog ega je unatovruini nosio grimiznu barunastu odoru i odgovarajuukapu. Na mrava prsa vrsto je privinuo sklopiv pisai stolikao da e ga to obraniti od
kakva udarca.
Namrteno je rekao: "Tu ste, donnaFrancesca. Posvuda sam vas traio. Moram rei da
sam se iznenadio kada sam doznao... ali, to sada nije vano. Bilo bi dobro da su vam
rekli da me odmah ujutro potraite, to se nadam da ete ubudue initi. Njegova
Uzoritost povjerava mi sve, ja znam to eli i mogu vam biti od velike pomoi."
Nisam ga eljela dobiti za neprijatelja, pa sam blago odgovorila: "Imat u to na umu,
gospodine DMarco. to elite?"Umiren, upravitelj se uspravio i obavijestio me: "Njegova Uzo ritost poruila vam je da
bez odgode provjerite kako je organizirano kuanstvo madonneAdriane del Mila i je li
ondje sigurno i pogodno za madonnuLucreziju i druge stanare. Osim toga, reeno mi je
da vam dam ovo."
Sa zamjetnim oklijevanjem pruio mi je vreicu u kojoj su se, brzo sam shvatila,
nalazili zlatni florini. I prije sam baratala novcem kada sam s ocem odlazila na trnicu,
esto mi je davao novii objanjavao mi kako platiti. Kako sam rasla, uio me finom
umijeu i cjenkanja i uzdao se u mene da u postii najbolje cijene. Spomenula sam to
kako biste znali da me nije iznenadilo to sam dobila novac, samo nisam znala to s
njime.
"To vam je plaa za prva tri mjeseca", rekao je Renaldo. Pisai stoliokrenuo je prema
meni. "Tu potpiite."
Potpisala sam, sretna to mi ruka nije zadrhtala. Naravno, znala sam da u biti
plaena, samo to nisam stigla razmiljati koliko. U banci u Rimu, otac je ostavio
znatnu svotu. Nakon njegove smrti postala je moja. S time i s mojom novom
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
13/264
Pompea
-13-
zaradom, bila sam rijetkost svojeg vremena neovisna ena.
To mi doista odgovara, razmiljala sam dok sam odlazila od Renalda, nakon ega sam
se vratila u svoje odaje samo kako bih veinu Borina sakrila u tajni pretinac kovega,
zatim sam krenula izvriti zapovijedi koje mi je dala Njegova Uzoritost.
Il Cardinale bio je diskretan ovjek, ali po vlastitim mjerilima. Na primjer, trenutanu
ljubavnicu i djecu koje je dobio s bivim ljubavnicama nije smjestio u svoju slubenu
rezidenciju na Corsu. Umjesto toga, nalazili su se na brizi njegove roakinje, udovice
monog klana Orsini, to je bila vrlo podesna obiteljska veza, koja je ivjela u blizini,
u luksuzu dostojnom svojem poloaju.
Od oeve smrti nisam se usudila izai iz palae, koja se sastojala od goleme glavne
zgrade i okolnih posjeda na kojima su ivjele stotine slugu, najamnika, teklia, pisara,da se mogla smatrati gradom u malome. Malo dalje nalazio se draestan trg, koji je
Borgia smatrao nastavkom svojeg posjeda i koji je koristio za sve mogue vrste
zabava kako bi zadovoljio svjetinu, od borbi s bikovima i igrokaza do vatrometa.
Otiao je dotle da je obnovio kue koje su gledale prema trgu kako bi prema svojim
zahtjevnim mjerilima popravio opi dojam.
Kao da je elio podignuti spomenik sebi, zgrade je dao obloiti travertinom
dopremljenim iz oblinjeg Tivokja. Sada ga se moze vidjeti po cijelom gradu, na
mostovima, crkvama, palaama, ak na prozorskim daskama na skromnijimdomovima i rubnicima svjee poploenih ulica. Odete li u Rim ili imate toliku sreu
da u njemu ivite, preporuujem vam da jednom ustanete rano kako biste vidjeli kako
iz jednobojne noi sunce preobraava grad tako to iz toga izvanrednoga kamena
izvlai rumene tonove. Poslije ete vidjeti kako boje postaju tamnije, gotovo
purpurne, prije nego to na kraju dana postanu zlatne. Kau kako Rim sadri paletu
boja ljepu nego ijedan drugi grad, a ja nemam razloga da se s time ne sloim.
Kao i uvijek, kada bih prela granice trga i krenula prema gradu, uinilo bi mi se kako
boje blijede. Rim je bio u svojem uobiajenom, vjenom meteu. Kamo god sam
pogledala, nalazilo se mnotvo ljudi, neki na nogama, neki u sedlu, drugi u
nosiljkama, u koijama ili u teretnim kolima. Stvarali su kakofoniju zvukova i more
gibanja od kojeg mi se zavrtjelo. Sveenici, trgovci, seljani, vojnici, posjetitelji
razrogaenih oiju, svi su se podjednako gura i za mjesto na ulicama i cestama.
Uvjereno sam govorila kako se u Rimu mogu uti svi jezici na svijetu. Razrjeenje
Zapadnog raskola*, koji je prije nekoliko desetljea rastavio Crkvu, obnovilo je Rim
kao sredite svih krana. Zaputen srednjovjekovni grad s mnogo manje stanovnika,
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
14/264
Pompea
-14-
ije su ruevine posjeivali samo duhovi, gotovo se preko noi pretvorio u najvei
grad u cijeloj Europi.
Najbolji dokaz preporoda bile su velianstvene palae to su ih izgradile velike
obitelji. Prvi je izgraen visoki kardinalov prilino simbolino podignut na drevnoj
rimskoj kovnici novca, a golemi i luksuzni palazzoOrsini dostojno mu je konkurirao.
Doista se trebao zvati Palazzi Orsini**, jer sastojao se od nekoliko palaa izgraenih
oko golema unutarnjeg dvorita, a svaki je pripadao drugoj, netko bi rekao,
protivnikoj grani klana Orsinija. Moje je odredite bilo krilo palae koje se nalazilo
u uskoj ulici odakle se vidio Tiber.
Tek sam ula u blaeno hladan mramorni hodnik i najavila se majordomu, kada se na
mene bacila videa djevojka, ije je srcoliko lice bilo uokvireno neukrotivim plavimuvojcima. Krasno stvorenje koje je mirisalo na ljubice s dakom vanilije, bacilo se na
mene i snano me zagrlilo.
"Toliko sam se brinula za tebe! Zato te nije bilo? Plakala sam zbog tebe... zbog
tvojeg voljenoga oca... zbog vas oboje! Zato nisi dola?"
Kako objasniti ljubljenoj kardinalovoj keri jedinici zato je bila tako zanemarena?
Kako je moliti za oprotaj?
"Tako mi je ao", rekla sam i zagrlila dvanaestogodinjakinju. "Ne bih ti bila dobro
drutvo, ali znala sam, doista sam znala da brine i moli se za mene. Od sveg ti srcazahvaljujem."
Tako utjeena, Lucrezia se nasmijeila, ali kada me pogledala, njezina je srea
izblijedjela. Poznavale smo se cijeli njezin mladi ivot. Povezivalo nas je to to smo
bile voljene keri svojih ljubljenih, monih i stranih oeva. Unametnutoj
osamljenosti, jedna smo drugoj pruale ruku, gotovo poput sestara, to nam je objema
bilo utjeha, premda drutveni bezdan izmeu nas nikada neemo moi izbrisati.
"Previe si blijeda", izjavila je Lucrezia. Premda je bila sedam godina mlada, nije
oklijevala pokazati autoritet koji je dobila viim drutvenim poloajem. "Osim toga,
izgubila si na teini i sad si previe mrava. A kosa, zato je uvijek plete u
pletenicu?
_________________________________________________________________________________________________
* Zapadni raskol, podjela u Katolikoj crkvi nastala zbog povratka pape iz Avignona u Rim 1378. Za vrijeme trajanja
raskola istodobno legitimno postoje rimski papa i avinjonski protupapa. Raskol je razrijeen saborom u Konstanci 1417.
* Tal.. palae Orsini.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
15/264
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
16/264
Pompea
-16-
zlatom, toliko enstvenih da sam o njima razmiljala kao o haremu. Tu je kardinal,
kraljevisvete majke Crkve, jedan od najmonijih ljudi u cijelom kranskom svijetu,
dolazio odbaciti brige i prihvatiti ugodu koju su mu pruale njegove ene.
A ugodne su doista bile. Osim u ljupkoj vedrini keri jedinice, uivao je u drutvu
svoje roakinje madonne Adriane de Mila, udovice kneza Bassanella, koja je sama po
sebi bila vrlo snana
osoba. Meu njezinim nebrojenim vrlinama najvea je bila praktinost. Toliko je
madonnaAdriana bila razborita, da se nije pobunila
Kada je Il Cardinale za prilenicu uzeo zapanjujue lijepu Giuliju Farnese, zvali su je
Giulia La Bella, a kau da je bila najljepa ena u Italiji, ako ne na cijelome svijetu. To
to je istodobno bila ena Adrianina pastorka moglo je potaknuti stariju enu naprigovor.
Umjesto toga, kao i uvijek, vladala je La Famiglia. Adriana je pristala da se pastor
poalje na njegovo imanje u unutranjosti kako bi "ezdesetjednogodinji kardinal
mogao nesmetano uivati u arima osamnestogodinje Giulije, koja je na to vrlo rado
pristala.
ene su uivale u sjeni unutranjeg vrta, sjedile su pod platanom, pijuckale hladnu
limunadu i promatrale ludorije dvaju pahuljastih tenaca maltezera u travi ispred sebe.
Crnci u svilenim hlaama i turbanima obrubljenim biserima stajali su iza dama i hladiliih spojenim snjenobijelim nojevim perjem.
Lucrezia je strelovito pojurila naprijed, smijui se strovalila se na klupu pored Giulije i
zatraila hladno pie. Stajala sam otraga i ekala da me primijete. MadonnaAdriana
dugo me gledala prije nego to je podignula nakienu ruku i pokazala prema niskoj
stoli ici pored svojih stopala.
"Nema potrebe za takvom formalnou, cara*.Sjedni, reci nam to je novoga."
Uinila sam kako mi je bilo nareeno, poravnala sam suknju i promrmljala, "Grazie
Madonna."
"Tako je toplo danas", rekla je Giulia. Izvila je vitki vrat i lijeno se protegnula. "Jedva
drim oi otvorene." To me nije iznenadilo, kruile su glasine da je trudna. I da je
kardinal zadovoljan. Ne znam koliko je s kojom ljubavnicom imao djece, ali nije bilo
sumnje da su mu neke bile miljenice. Izgleda da e La Bella biti jedna od njih.
Protiv svoje volje fascinirano sam zurila u Giuliju. Doista je bila najljepa ena koju
sam ikada vidjela. Bio je to spoj zlatne kose i tamnih oiju, savreno skladnih crta i
ponaanja istodobno toplog i suzdranog, to je oko nje stvaralo auru senzualnog i
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
17/264
Pompea
-17-
duhovnog savrenstva. Potonje je bilo posve pogreno, ali prvo... vjerojatno je samo Il
Cardinale mogao doista prosuditi.
Uza sve to, nije bila bez mozga.
"Kako mudro od Njegove Milosti", rekla je Giulia gledajui me. "I hrabro. Nisam
imala pojma da vjeruje kako su ene sposobne za takve stvari."
Dakle, znale su. Dobro, sve e biti lake.
"Njegova Milost", rekla sam, "uvijek je bezgranino mudra i pravedna."
Tal. draga.
Dvije su ene uglas, kao da ponavljaju molitvu, promrmljale kako se slau. Lucrezia je
samo gledala as jednu as drugu.
"Ali, zacijelo se nemamo ega bojati", usudila se izjaviti Adriana. Pogledom je prelapo vrtu sigurno ugnijeenom izmeu zidova.
"Naravno da ne", brzo sam rekla. "Samo bih eljela biti sigurna da je sve onako kako
treba biti."
"Za to smo doista zahvalne", rekla je Giulia. "ivimo u tako nesigurnim vremenima."
Adriana je u znak slaganja uzdahnula. "Doista, tko moze znati kakve nas sve nevolje
mogu snai? Ali, dosta je bilo mranih misli. Ba jutros, sluga je donio poruku da je
svetome ocu bolje. Groznica je prestala i kau da je dobro raspoloen."
Giulia je prinijela au usnama. Nema sumnje da su njezine rijei bile kisele samozbog limunade.
"Divne vijesti."
"Tko zna to je uzrok njegove bolesti", paljivo sam rekla. "Moda se stanje Njegove
Svetosti popravilo zbog molitvi cijeloga kranskog svijeta."
"Doista tako misli?" pitala je Lucrezia. Bacila je psiu crvenu lopticu. Psije daui
potrao za njom, njegove kratke noge muile su se.
Jesam li? U to je vrijeme moja vjera bila na neki nain djetinja vjera, ali vesu se u
meni poela komeati pitanja.
"Moramo se nadati da e se papa oporaviti", rekla sam suzdrano. "A sada, ako nemate
nita protiv, voljela bih razgovarati o neposrednijim problemima. Kao to znate,
pripala mi je zadaa da pomognem tititi ovu kuu." Kako to ne bi zvualo pompozno,
brzo sam dodala, "Naravno, nema razloga za brigu. Samo vas molim da me
obavijestite ako zaposlite novoga slugu, ako na bilo koji nain promijenite navike, ili
primijetite ita neobinoga. Imam li vae doputenje?"
Mirisnim vrtom trenutak je vladala tiina... jo jedan trenu tak... dok nije odjeknuo
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
18/264
Pompea
-18-
Giulijin smijeh, esto usporeivan sa zvonom srebrnih zvona.
"Draga Francesca, tako si ozbiljna! Kako mi je drago to nemam dunosti mukarca!
Ali, naravno, nemoj se bojati, sve emo ti rei."
"Ah, da, naravno", uvjeravala me Adriana. "Ali, pustimo sada takve mrane misli."
Ponovno je podignula ruku i pozvala jednog od crnaca. "Donesi nam neku zabavu...
glazbu, igru, ah, sjetila sam se, stiglo je pismo od Cesarea. To donesi."
Pognula sam glavu, usredotoila sam se na uzorak na suknji, ludorije psa pored mojih
nogu, miris limuna u svjeem zraku. Na sve samo ne na nedobrodolo podsjeanje na
Cesarea, ubrzo sedamnaestogodinjeg Il Cardinaleova sina, naoitog poput tamnoga
anela, a opasnog poput Sotone. Bilo je to sjeanje koje bi najbolje bilo zauvijek
zaboraviti."Cesare", uzdahnula je Lucrezia. "Kako mi nedostaje!"
Giulia se nasmijala, potom i Adriana. U zidovima opasanom vrtu kardinalova harema
samo sam ja i dalje utjela. Iza zidova drevni se Rim talasao i kljuao, kuhao se na
ljetnoj vruini i vjeno ekao to e doi.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
19/264
Pompea
-19-
3.
Prije godinu dana, kada je s ocem nakratko doao u Rim, Cesare me poljubio. Kako
budalasto od mene to sam se toga sjetila! Budalasto i opasno. Uinio bi on i mnogo
vie, jezik mu je bio u mojim ustima i ruka pod mojom haljinom vrlo blizu mjestu gdje
me sjeanje na njega ini vlanom, dok se nisam sjetila da nisam glupa slukinja koju
se moe sruiti na lea zbog nekoliko minuta sirovog zadovoljstva.
Ali, nisam si mogla priutiti da ga naljutim. Znala sam ga veinu svojeg ivota, kao i
njegovu sestru. Sve do prije tri godine, kada su ga poslali u kolu, viali smo se gotovo
svaki dan. Njegovi esti posjeti kui potvrdili su da se njegova narav nije promijenila
pod utjecajem bijeloga svijeta. Taj kardinalov sin, koji je trebao postati sveenik, bio je
nemirna duha. Lako se vrijeao.
Bogu hvala, ne robujem osjeajima, kao to esto kau o enama. Ali, primijetila sam
da mukarci ee razmiljaju donjim dijelovima nego mozgom koji im je Gospod dao.
Naravno, i Cesare je bio takav. ekala sam dok mi nije pustio usta i posvetio panju
mojim grudima, zatim sam rekla, "Pazi da mi ne slomi staklenu boicu u stezniku.
Unutra je smrtonosan otrov."
Podignuo je pogled, lice mu je bilo oputeno od strasti. Poput svojeg oca, bio je vrlopohotne naravi. S jedva navrenih trinaest godina veje bio sljedbenik Venerina oltara.
Od tada, njegovim osvajanjima nije bilo kraja. Ali, glup ipak nije bio.
"Otrov?" ponovio je.
Ljupko sam se nasmijeila. "Nisi znao? Sad pomaem ocu pripravljati napitke. Kae da
sam prilino vjeta." Istini za volju, davno sam prestala biti pomonica, nakon to sam
svladala sve emu me otac mogao poduiti i jo mnogo vie. Ali naravno, nisam to
eljela otkriti.
Spustio je ruke, ustuknuo i zagledao se u mene. Zadrala sam osmijeh i nisam sepokrila. Nisam eljela da misli kako sam ga odbila, da ga tatina ne bi potaknula na
kakvu glupost.
"Aj, Francesca", promrmljao je naposljetku i odjurio. Njegov grimizni ogrtaleprao je
iza njega dok je krupnim koracima grabio hodnikom i nestao.
Kako bi se s vremena na vrijeme pojavio u mojim snovima, kojih se sramim sjeati.
Sa zapada je grmjelo, ali ni kap kie nije pala kako bi ublaila mrtvilo dana. Nakon to
sam zavrila s poslom u palai Orsini, krenula sam na trnicu. ustro sam hodala i
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
20/264
Pompea
-20-
gledala preda se, ne obazirui se na ale koje su mi dobacivali mladii koji su voljeli
nositi arene hlae i goleme perjanice na eirima i koji su izgledali kao da nemaju
pametnija posla nego dangubiti na ulicama, vrijeati osamljene ene i zapodijevati
kavge. Zbog njih sam nekada vie voljela otii u grad preruena u djeaka. To
priznajem s malo oklijevanja, zato to je, kao to znamo, preruavanje u mukarce bio
glavni "zloin" zbog kojeg se samo nekoliko desetljea prije sudilo blaenoj Ivani,
okrivljenoj za krivovjerje i ivoj spaljenoj. Nakon toga je Crkva ponitila njezinu
osudu, ali nekima od nas to je mala utjeha.
Izmeu bazilike sv. Roka, sjedita rimskoga biskupa, a to je znailo pape, i Vatikana,
cvate Campo dei Fiore, najvanija gradska trnica i mjesto na koje dolazi svaki
Rimljanin, barem kako bi gledao esta smaknua. Ondje se vie od travertina cijenidobra stara crvena opeka nainjena od blata iz Tibera, koja na ljetnom danu sjaji poput
rumena zlata.
Kao i uvijek, trnica je vrvjela prodavaima, kupcima, promatraima i, neizbjeno,
kradljivcima to su se utrkivali sa straarima koji su vitlali batinama, a koje su unajmili
trgovci ne bi li stvorili barem privid sigurnosti. Sve se to dogaalo oko hrpa smea i
preko njih, po iznutricama i gnojivu, koji su dodavali svoje mirise viseim koarama i
gredicama s cvijeem to su ispunjavale i najskromnije ulice.
Prola sam pored ulice u kojoj su obrtnici izraivali samostrele i prodavali kavu, teletimino pogledala to su nudili trgovci tkaninama i zlatari, zatim sam napokon dola
do ulice Vertrarari, gdje su se okupili staklari. Bila sam tu vemnogo puta, ali prije
nego to sam ula u ulicu, malo sam oklijevala. U gradu koji ivi od ogovaranja, vijesti
o mojem promaknuu u Borgijinoj kui zacijelo su se veproirile. Svjesna pogleda
koji su me pratili, brzo sam prola pored desetak trgovina i naposljetku zastala ispred
skromne smee zgrade napola skrivene izmeu susjednih kua.
Djeaiod gotovo est godina, kutrave tamne kose i meka, bebasta lica, sjedio je na
tlu prekrienih nogu, igrao se pekulama i uvao malu zbirku staklenog pribora.
Trenutak je samo zijevao u mene, zatim je skoio, zatrao se svom snagom i zagrlio
me oko struka. Kleknula sam kako bih ga uhvatila i shvatila da se smijeim.
"DonnaFrancesca", uzviknuo je i malo se odmaknuo kako bi me bolje pogledao. "Jeste
li dobro?" Malom prljavom rukom potapao mi je obraz i dodao, "Tako mi je ao zbog
vaega tate. Sigurno ste vrlo tuni."
Moje se grlo na trenutak stisnulo, mislila sam da neu moi govoriti. Znala sam Nanda
otkad je bio u pelenama, gledala sam kako raste, smijala se njegovim ludorijama i
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
21/264
Pompea
-21-
tjeila ga u njegovim malim patnjama i razoaranjima. Ako sam ikada eznula za
svojim djetetom, bilo je to u trenucima kada sam se nalazila u njegovoj blizini.
"Tuna sam", rekla sam ne elei ga uvrijediti neiskrenou,
"ali sam takoer vrlo sretna to sam sada tu, s tobom."
Zadovoljan, pustio me i pojurio unutra. Imala sam vremena samo da ustanem prije
nego to je iz trgovine izaao visok i snaan mukarac u kasnim dvadesetima, golih
prsa prekrivenih konom pregaom.
"Francesca!"
Uspjela sam se nasmijeiti, nadala sam se da u tako prikriti nelagodu. Rocco Moroni
pojavio se u Rimu oko est godina prije.
donio je sa sobom rijedak dar za staklarstvo i sina bez majke. Jedan od prvih njegovihkupaca bio je moj otac. Za naih estih posjeta njegovoj radnji esto sam ga kradomice
promatrala, zato to je u svakome pogledu bio naoit mukarac. Prole zime
razgovarao je s mojim ocem o mogunosti da se mnome oeni. Jedino to sam mogla
zakljuiti bilo je to da zbog svoje nedune prirode nije shvatio kako je moje zanimanje
za oev posao otilo mnogo dalje od dunosti kerke, jer koji bi se mukarac ikada
svjesno sjedinio sa enom vjetom u tako mranu umijeu? Nije mogao osjetiti ni sve
veu tamu u meni, mjesto gdje su ivjele moje none more.
Nakon Roccove prosidbe etrnaest sam se dana borila kako bih samu sebe uvjerila dabih mogla biti ena koju on i Nando zasluuju, zatim sam s mjeavinom olakanja i
tuge, koja me jo uvijek proganjala, priznala poraz. inilo se da je Rocco
dostojanstveno prihvatio odbijanje, ali u mojoj je prisutnosti postao oprezniji, kao da
sa zakanjenjem shvaa kako sam sloenija nego to je mislio. Ali, sada je izgledao
ljubazno i srdano ak i dok je hitro prelazio pogledom po ulici prije nego to se vratio
u okrilje trgovine.
"Venite*,ak i zrak ima ui. Ui."
Krenula sam za njim u hladnu i sjenovitu jedinu prostoriju u prizemlju. Zatvorio je
vrata i pomno me promotrio, njegove ta mnosmee oi svijetlile su od suosjeanja.
"Tako mi je ao zbog tvoga oca. Doli smo u palau", ki mnuo je prema Nandu, koji je
stajao u blizini i gledao jedno pa drugo, "eljeli smo ti izraziti suut, ali nisu nas htjeli
pustiti, ni priznati to se dogodilo."
"Pokopali su ga nou." Nisam eljela govoriti o tome, ah u nazonosti mukarca koji je
bio oev prijatelj, a usudila sam se nadati i moj, nisam mogla zanijekati bol zbog* Tal. uite.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
22/264
Pompea
-22-
gubitka. "Na groblju svete Marije. U urbi, kao da su mislili da mogu zatajiti to mu se
dogodilo."
Rocco je kimnuo. Ispruio je ruku kao da me eli ohrabriti, a onda je pustio da padne u
prostor izmeu nas. Njeno je rekao, "Giovanni je sada sa Svevinjim. Napustio je
kunje ovoga svijeta radi vjene radosti raja."
Zaboljela me njegova sigurnost, koju ja nisam imala. Zavidjela sam mu, a istodobno me
vrijealo njegovo prihvaanje onoga u to sam samo mogla sumnjati.
Kao da je shvatio kakav su strah takve sumnje probudile u meni, dodao je, "Tvoj je otac
imao dobro srce. Sigurno e ga blagoslovljeni Gospodin primiti. Osim toga...""... izvravao je kardinalove naredbe", prekinula sam ga, "kraljevia svete majke Crkve,
koji mu je dao otpust grijeha. Tako sebi govorim. Mogu se samo nadati da je to
dovoljno."
A ja, koja sam ubila bez kardinalove naredbe, zapravo protiv njegovih elja, mogla sam
se samo pitati kakvu u cijenu platiti na onome svijetu.
Staklarova iroka prsa uzdignuia su se i spustila u dubokom uzdahu. "Cara,vjerujem u
Boga koji ljubi i prata..."
Zastao je, sjetivi se da je njegov sin tu, ali shvatila sam. I Rocco je imao potrebu zaoprotajem. Jo kao djeak u Veneciji, malo stariji od sina, bio je obean
dominikanskom redu i nekoliko je godina ivio kao redovnik. Samo ga je Ijubav prema
mladoj eni natjerala da napusti red i da se oeni, zatim da skrbi o sinu, djetetu Ijubavi
koje je pri roenju ostalo bez majke. Zbog tih odluka proizalih iz Ijubavi jo su ga
mogli progoniti, bievati i igosati kao izdajicu vjere, i to bi mu uinili mukarci koji su
vrili vjerske obrede i istodobno imali ljubavnice i promicali djecu koju su im one
rodile.
Toliko o stanju u svetoj majci Crkvi. A tko je mogao znati kakvo je bilo stanje s
ljudskim duama?
Uputila sam djeaku koji je zurio u nas umirujui osmijeh i odmaknula se, hinei kako
me zanima vaza koja je stajala u udubini u najdaljem zidu. "Ali, zaboravljam se. Dola
sam poslom."
Rocco je letimino pogledao sina i kimnuo. "Nando, otii
u pekarnicu i donesi nam lijepu svjeu veknu, dobro? Reci Mariji kako elim da bude
topla, iz pei, a dok eka, uzmi sebi biscotto."
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
23/264
Pompea
-23-
Iz depa je izvadio novi, bacio ga u zrak, a dijete ga je uhvatili! i sa irokim
osmijehom izalo iz radnje i krenulo niz ulicu.
Kad smo ostali sami, Rocco je otvorio ormarii izvadio bocu vina i dva pehara. Nakon
to je oba napunio, jedan mi je dodao.
"Imamo nekoliko minuta prije nego to se Nando vrati. Reci mi, je li istina to ujem?
Jesi li doista..."
Uasavala sam se trenutka kada u mu morati priznati to sam uinila i suoiti se s time
da se Rocco moe okrenuti od mene s gaenjem. Kao kad sam se suoavala s Borgijom,
urno sam rekla:
"Uinila sam to sam morala. Moj je otac ubijen, a nitko nije ni mrdnuo prstom kako bi
poinitelje priveo pravdi. To je ostavljeno meni. Ali ena sam bez moi i utjecaja, i tosam mogla uiniti? Nisam imala izbora. Osim toga", dodala sam ohrabrena, jer me na-
stavio gledati s velikom zabrinutou, ali ne i gaenjem, "panjolac nije bio neduan.
Smatra se da je mnogo puta ubio."
Rocco me kratko promatrao prije nego to je pitao, "Trai li pravdu ili... osvetu?"
Shvatila sam da je za njega to pitanje presudno, jer govorilo je
o mojoj dui. Ali, nisam se eljela suoiti s time.
"Ima li razlike, barem kada je u pitanju moj otac?"
Da je Rocco ostao dominikanac, vjerujem kako bi imao dara za teoloku raspravu.Ponekad mi je ta njegova sklonost smetala, ali ne mogu zanijekati da sam ga traila
kada mi je savjest najvie patila. Bio je i uvijek e biti magnet koji me vodi kroz
mrane vode.
"Naravno da postoji razlika", rekao je. "Pravda slui opem dobru. Osveta je posve
osobna, prema tome sebina. Ne moe biti u milosti kod Boga."
"Nemoj oekivati da oevo ubojstvo ne doivljavam osobno. Kad plate, a platit e, svijet
e biti bolje mjesto."
Rocco to nije osporio, nego je izrazio drugu brigu. "Sve je to dobro, ali to je s
Borgijom? Sada kada si u njegovoj slubi, nee li oekivati odreene stvari?"
Otpila sam gutljaj hladnog, osvjeavajueg vina nadajui se da e me osnaiti i slegnula
ramenima. "Moe oekivati to god eli, ali suprotno glasinama, mojeg je oca trebao
vrlo rijetko i samo kao posljednje rjeenje. Ne vidim zato bi se to promijenilo."
Na moje veliko olakanje, Rocco je izgledao kao da su ga moji odgovori smirili, barem
toliko da nastavi dalje, "to se zna o ubojicama tvojeg oca?" pitao je.
"Kardinalov upravitelj obavijestio me da su to bili kradljivci koje je zanimala samo
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
24/264
Pompea
-24-
pljaka. A zato ne? Svi znamo da je Rim opasno mjesto."
"Da, naravno..." paljivo me gledao. "Ali, ti ne vjeruje?"
Oklijevala sam. Vjerovala sam staklaru, ali nisam bila sigurna elim li ga i dalje
uvlaiti u nevolje, to sam veuinila doavi u njegovu radnju.
"Posljednjih dana ivota, oca je neto titalo", rekla sam naposljetku. "Nagnalo ga je da
se neprestano moli, to mu nije bilo nalik. Nekoliko puta nala sam ga na koljenima i
gotovo u suzama. Nije mi elio rei to ga je muilo, ali prije nego to su ga ubili,
namjeravao me poslati na selo."
"Misli da to ima veze s time to je Giovanni radio za kardinala?"
"Teko je znati to je sve moglo biti. Moj je otac ivio za mene i svoj posao. U njegovu
ivotu nije bilo niega osim toga, barem koliko ja znam.""Ali, kardinalu je dugo sluio. Zato bi sada toliko patio?"
"Ne znam", priznala sam. "Moda to nije vie mogao podnijeti." Hoe li tako biti i sa
mnom?
Spustila sam pehar i pogledala u dvorite, gdje je danju i nou gorjela peu kojoj je
obian pijesak Rocco pretvarao u predmete nenadmane ljepote. Kroz otvor sam vidjela
treperave plamenove, gotovo sam mogla osjetiti njihovu proiujuu toplinu. Od toga
sam prizora zadrhtala, kao da me uhvatila snana, neizdriva hladnoa.
"Ali znam", rekla sam, "da neu stati dok ne naem ubojice. I ne natjeram ih da plate.To je najmanje to mogu uiniti."
Nekoliko trenutaka poslije vratio se Nando, s djejim se poletom zaletio u tiinu koja je
slijedila moju izjavu. Stajao je, nesiguran, dok se njegov otac nije nasmijeio. Rocco je
uzeo kruh koji je Nando i kupio i teatralno ga znalaki omirisao.
"Dobro si kupio, mi figlio*.Doi, sjedni, hajdemo jesti."
Uz kruh, sir, kobasicu i jo dobroga vina koje je Rocco toio, malo sam se opustila.
Kada smo zavrili i odgurnuli tanjure, zbilja sam bila bolje raspoloena.
"to eli?" pitao je Rocco kad smo se okrijepili.
Nisam vie tratila vrijeme i rekla sam, "Uglavnom epruvete, vrlo tanke, kakve si prole
godine izradio za oca. Vrlo su dobre, ali nakon nekog vremena pucaju. Moram ih
zamijeniti, osim toga trebam jo kapaljki, aa s kljunom za nalijevanje, kugli za
zagrijavanje i nekoliko lea."
Iz depa sam izvadila komad papira i spustila ga na stol. "Tu je popis. Kardinal je bio
vrlo velikoduan, plaanje nee biti problem."
Rocco je odmahnuo rukom, kao da to nije vano, ali svejedno sam bila ponosna to to
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
25/264
Pompea
-25-
mogu rei. Osjeala sam ponos i kada je paljivo pregledao popis, posveujui mu punu
pozornost.
"Sve mi se ini u redu, osim lea. Moda u morati nai nekoga da ti izradi."
Kimnula sam. "Sve dok je diskretan."
"Ako nije, u naem poslu nee dugo izdrati."
Neizreeno izmeu nas bilo je da su za instrumente kakve sam traila i kakve je Rocco
izraivao, mnogi smatrali da ih koriste So tonine sluge. Tko bi osim njih elio toliko
temeljito mjeriti tajne prirode, preobraavati ih u tvar na nove i moda opasne naine,
ili ak pokuati shvatiti smisao svijeta? To je bilo Boje podruje, ne ljudsko, kao to je
trebao znati svaki ovjek koji je ispravno razmiljao.
Ali, u Rimu i u drugim talijanskim dravama, daleko u La Franciji i dalje, sve doLAngleterre, bilo je hrabrih mukaraca i ena koji su bili spremni dati ivote za
uvjerenje da vjera ne moe zamijeniti znanje.
ak se ukalo da su se neki usudili povezati kako bi se podrali, da su se nazvali po
onome to su vie od svega eljeli donijeti na svijet. Lux Svjetlo. Ako su moje
sumnje bile tone, moj je otac bio jedan od njih.
Kada sam zavrila posao, jo sam malo ostala uivati u Roccovu i Nandovu drutvu.
Njihova tako oita Ijubav podsjeala me na sve to sam izgubila, ali me istodobno
tjeilo to je u svijetu koji je nestajao u vrtlogu sve vee tame i opasnosti, takva Ijubavjo uvijek bila mogua.
Kad sam naposljetku ustala, Rocco me otpratio do vrata. Lako mi je dodirnuo ruku i
tiho, kako ga djeak ne bi uo, rekao, "Giovannijevo ubojstvo sve nas je zaprepastilo,
no o tome se do sada malo govorilo. Ubudue nee biti tako. Ako bilo to ujem, poslat
u ti poruku. A dotad, dobro se uvaj, Francesca. Tako bi elio tvoj otac."
Kimnula sam u znak zahvalnosti. Rocco je moda ostavljao dojam jednostavna,
skromna ovjeka, ali zbog prirode njegova posla znala sam da je imao ugovore sa
sveuilitima i slavnim obiteljima, a kako se govorkalo, i sa samom Kurijom. To je
nedvojbeno znailo kako je upoznat s mnogim i velikim tajnama. Moda je znao s kime
se druio moj otac, a oni bi mogli znati neto o okolnostima njegove smrti. Bilo je ak
mogue da je i sam Rocco pripadnik Luxa,uz pretpostavku da doista postoje. Kako mi
se ak ni otac nije povjerio o tome, nisam oekivala da e to Rocco uiniti. Ali, mogla
sam raunati da e sa mnom biti iskren.
U znak zahvalnosti stisnula sam mu ruku, preko njegova ramena njeno se oprostila s
Nandom i krenula palazzuBorgia. Razmiljala sam kako moram raspakirati koveg u
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
26/264
Pompea
-26-
koji sam im sam doznala za oevu smrt, u urbi ubacila sve to sam uspjela sakriti
prije nego to su kardinalovi straari zapeatili stan. Pretraili su koveg, ali naavi
samo odjeu, nisu imali razloga da mi ga ne dopuste ponijeti. Da su znali za pregradu
skrivenu ispod lanoga dna, zacijelo bi drukije postupili.
Glave olujnih oblaka prolazile su prema zapadu, a sa sjevera je zapuhao osvjeavajui
povjetarac. Zbog razmjerne svjeine korak mi je posta0 lakim, a moda mi je zajedno
sa svim drugim brigama odvraala panju od okoline. to god bio razlog, iznenadila
sam se kad su se u uliici gotovo nadomak palai odjednom pojavila tri mukarca.
Isprijeili su se, odmjerili me pogledima i poeli se rugati.
"Puttana*",rekao je najvei. "to to radi, kurvo?"
"Makni se od mene", prasnula sam. Tada se jo nisam bojala. Mislila sam kako su tosamo tri idiota koji vole uznemirivati ene. Moja odjea govorila je kako nisam
plemenita roda, ali da sam daleko od sirotinje i da sam ena koja ima odreenu zatitu.
Mogli su imati hrabrosti vrijeati me, ali nita vie. Svejedno, nisam ekala da
odgovore, nego sam ih pokuala obii.
Ali, najblii me epao za ruku i zaustavio me.
"Puttana",ponovio je i bacio me na tlo.
U tome se trenutku sve promijenilo. Privid sigurnosti utemeljen na tome to sam se bez
posljedica usprotivila kardinalu, raspao se u komadie. Silno sam riskirala, ak sam iovjeka ubila, a sada to? To je bilo nezamislivo, ali upravo se dogaalo. Dok je moj ra-
zum vritao kako se moram osoviti na noge i pobjei, zaprepatenje me paraliziralo.
Prije nego to sam se mogla pribrati i neto uiniti, jedan od mukaraca udario me
nogom u trbuh. Kriknula sam od boli i ne vjerice i nagonski se vrsto sklupala
pokuavajui se zaititi.
"to to radite? Prestanite!"
Sluila sam jednom od najmonijih ljudi u cijelome kranskom svijetu, titila me
njegova veliina i moja vjetina. Bili su ludi to su me napali. Ali, i moj je otac bio
zatien, a bio je mrtav, mlatili su ga na istoj takvoj ulici gdje sam leala dok se nije
pretvorio u kau, bespomono se titei od udaraca koji su padali poput grimizne kie.
"Prestanite!"
"Puttana, idi u samostan", rekao je jedan od mukaraca. Sagnuo se i povukao moju
suknju. Vukao ju je dok nije izloio moje gole noge i vie. Ispunio me iskonski strah od
______________* Tal. kurvo.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
27/264
Pompea
-27-
silovanja, prestala sam razmiljati, postala sam tek oajna ivotinja koja se bori kako bi
pobjegla.
Smijali su se, zvukovi su me okruivali. Tada sam podignula pogled i vidjela kako s
vrata jednog od njih visi medaljon i ula sebe kako stenjem. Bio je to papinski
medaljon, jednak onome koji je prole godine mojem ocu dao sam papa Inocent VIII.
Bila je to cast koju je svojemu odanom sluzi omoguio Il Cardinale. Moj ga je otac
vjerno nosio, ali na njegovu ga tijelu nisu nali. Sve do sada, nestanak medaljona bio je
misterij.
"Nemoj vie praviti probleme", rekao je drugi glas i jo se jedan udarac spustio, izma smetalnim vrhom snano se zabola u moja rebra. "Ili e zavriti kao i otac ti."
Nisam mogla disati, srce mi je lupalo tako mahnito da sam mislila kako e puknuti.
Proela me bol koja se izmjenjivala s izluujuim strahom. Kao iz velike daljine ula
sam:
"Bili smo blagi prema tebi. Naui neto iz ovoga i moda preivi."
uurila sam se od straha, mrzila sam sebe, mrzila sam uas koji se dogodio mojem
ocu i ono to je zacijelo osjeao dok je umirao.
Zatim je sve bilo gotovo, napadai su nestali. Ostao je samo vlaan kamen, vrst i otarpoda mnom, vonj ulice i prohladan povjetarac na mojoj goloj koi.
To i starica koja me gledala s terase stana iznad trgovine, odakle su na prvi znak
nevolje svi pobjegli. Bila je to samo stara ena sa svojim pletivom, njezina bezuba usta
bila su razjapljena dok se cerekala, neizmjerno zabavljena zbivanjima u prljavtini
ispod nje.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
28/264
Pompea
-28-
4.
Uvukla sam se upalazzona vrata koja su se rijetko koristila. Drala sam se za naruenu
stranu i uspela se uskim stubitem koje je bilo skriveno u zidu. Dola sam do svojih
odaja da me nitko nije vidio i tresui se skljokala se na krevet. Kratko sam se prepustila
oluji osjeaja koja je prijetila posve me svladati.
Mukarci su me ekali, ili su me slijedili, a da toga nisam bila svjesna. U svakom
sluaju, bila sam meta napada, kao to je izvan svake sumnje bio i moj otac. Ali, zato?
to je dovelo do njegova ubojstva? U emu su ga htjeli sprijeiti?
Dok su me muila takva pitanja, tuga za ocem nadvladala je strah za sebe. Prije sam
mogla samo zamiljati to mu se dogodilo. Sada sam znala kako su izgledali njegovi
posljednji trenuci. Ta spoznaja potaknula je mrnju koja je svakim tekim udahom
rasla u meni i jaala. Mrnju prema mukarcima koji su me natjerali da se uurim od
straha i jecam. Mrnju prema ubojicama mojega oca, koji su moda bili ti isti ljudi, ili
su zacijelo s njima bili povezani. I iznad svega, mrnju prema onome tko je to naredio,
tko god bio. Taj e ovjek, u mirnoj sobi i istih ruku, morati patiti vie od drugih. Za
to u se pobrinuti.
Nakon nekog vremena ustala sam i obrisala oi. Nisam eljela traiti pomo i takopokrenuti lavinu glasina i nagaanja, pa sam odluila sama viati rane. Svukla sam
odjeu i lecnula se, morala sam se ugristi za usnu kako ne bih kriknula. Premda su
rebra i trbuh proli najgore, podljevi su se stvarali i na rukama i nogama, a kad sam se
pogledala preko ramena u zrcalo, vidjela sam da su mi lea proarana mrljama koje su
tamnjele, veliine i oblika vrha izme.
Na jedvite jade uspjela sam veinu najteih modrica namazati melemom i staviti zavoj
oko rebara, za koja sam vjerovala da su napukla. Kada sam zavrila, presvukla sam se u
istu odje
u. Ruke su mi se tresle i bila sam toliko iscrpljena da nisam mogla nita
drugo nego lei u postelju, poduprijeti se valjkastim jastukom i moliti se da zaspim.
I jesam, ali kratko. Vrlo brzo probudila me otra bol u cijelom tijelu. Razmiljala sam
da uzmem sredstvo za smirenje, ali odluila sam da neu. Sa smanjenjem boli doi e i
gubitak nadzora, koji nisam sebi mogla priutiti. Umjesto toga, natjerala sam se da
ustanem iz kreveta i kleknem pored izrezbarenog drvenog kovega. Otvaranje
poklopca oduzelo mi je gotovo svu snagu, morala sam zastati kako bih polako
udahnula usprkos probadajuoj boli to se vraala sa svakim udahom. Jedan po jedan,
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
29/264
Pompea
-29-
izvadila sam svaki komad odjee dok nisam dola do onoga to je izgledalo kao dno
kovega.
Svatko tko bi posumnjao da je dno lano potraio bi prorez kako bi odvojio drvo i
otkrio skrivenu pregradu. Ali, uzalud bi traio, jer koveg je imao domiljat
mehanizam konstruiran kako se lano dno ne bi micalo. Da bi ga oslobodili, morali bi
izvesti niz pravih koraka na sve etiri vanjske strane kovega. Razni dijelovi kovega
morali su se gurnuti svaki u drugom smjeru, dok se skrivena brava ne bi naposljetku
otkljuala. Samo bi se tada dno malo nakrivilo i otkrilo. Jedan pogrean korak i brava
bi se ponovno zakljuala.
Tajnu krinje otac mi je pokazao jo dok sam bila dijete. Rekao je da ju je izmislio
mornar s istoka koji mu je postao prijatelj i koji je rekao da su takvi kovezi u njegovojdomovini uobiajeni.
Odakle god potjecao, takav je koveg bio sigurniji nego bilo koji eljezni sef. Tajne je
skrivao godinama.
Kada se dno odvojilo, oprezno sam ga podignula i stavila sa strane. Pregradak je bio
nainjen tako da u njega stanu zapeaene posudice i boice, a na svakoj je bio natpis
ispisan oevim urednim rukopisom. Ali, sadravala je i jednako vane biljeke o
pokusima i otkriima koje smo oboje zapisivali.
Nakon to sam doznala za oevu smrt i prije nego to je kardinalova straa pohitalazapeatiti stan, uspjela sam sakriti samo zalihe i biljeke. U maloj, urednoj radionici,
skrivenoj iza tekih zastora, kondotjeri su nali nekoliko polica s kemikalijama i
nekoliko stolova na kojima se nalazio pribor. Neto od toga izradio je Rocco, ali bilo je
tu i vaga, muara, kamenja za usitnjavanje i slino. Njihovim nestrunim oima inilo
se kao da nita ne nedostaje. Zadovoljni, urno su izali, a nekoliko ih se ak prekriilo.
Nekoliko sati poslije, panjolac bi shvatio kako meu zalihama neto nedostaje,
odreene mjeavine koje su trebale biti tu, ali nisu. Poeo bi se pitati. Nije, meutim
poivio dovoljno dugo da to otkrije. To je ostala moja tajna.
Sjedila sam na podu i polako i pomno itala oeve posljednje biljeke, napisane
nekoliko mjeseci prije. Koliko sam mogla vidjeti, nita nije bilo neobino, osim to su
nedostajali noviji zapisi. Dok je paljivo nadzirao kardinalovo kuanstvo, imao je
slobodu nastaviti svoju potragu za alkaestom, univerzalnim otapalom u kojem bi se
mogle otopiti sve tvari i od kojeg bi se, kako je vjerovao, mogli spraviti lijekovi za sve
bolesti.
Nije mi bilo udno to je ovjek koji je zaraivao za ivot kao trovatraio kljukojim
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
30/264
Pompea
-30-
bi mogao spasiti mnoge ivote, zato to sam poznavala oevu sloenu narav. Brinulo
me meutim to to je istraivao i ispitivao prirodu same bolesti, a to je u svijetu koji je
odluio da su takve patnje volja Boja, bio vrlo opasan pothvat. Ali, u njegovim
biljekama o tome nisam nala nita. Zapravo, nala sam dragocjeno malo.
Frustrirana, iznova sam sve spremila i zatvorila koveg. Stajanje je iscrpilo svu moju
volju i snagu. Ponovno sam razmiljala da uzmem sredstvo za smirenje, kada sam ula
kucanje na vratima.
Otvorila sam ih i nala satnika kondotjera. Otmjeno je nagnuo glavu, ali njegovom
otrom pogledu nita nije moglo promaknuti.
"Buonasera, donnaFrancesca. Njegova Uzoritost zahtijeva vau nazonost."
Pa je poslao satnika svoje strae da me dovede? Vrlo neobino, osim ako kardinal nijeponovno razmotrio svoj in milosti prema meni, ali u tome se sluaju Vittoro Romano
ne bi smijeio.
"Kako lijepo to ste doli osobno, capitanoRomano."
asnik se nije potrudio zanijekati da je njegova nazonost za toliko servilnog i sitnog
posla neobina. "Prije nekoliko sati prijavili su nerede u blizini. Pitam se znate li togod
o tome."
Dok je govorio, pomno je promatrao moje lice, koje je bilo ukoeno i bolno poput
cijelog tijela, pa sam vjerovala da je zacijelo modro."Neredi, doista? Kakvi?"
"Ne zna se tono, ali moda je napadnuta ena."
ekao je, pruao mi je priliku da mu kaem to to je nedvojbeno vesam zakljuio da
se dogodilo. Ali, odluila sam da neu rei. Osim to je bilo poniavajue, nisam
eljela da nitko, a ponajmanje kardinal, zna kako znam da je moj otac bio meta
planiranog ubojstva. Premda nije bilo vjerojatno, postojala je mogunost da je i sam
Borgia umijean. Naravno, najvjerojatnije je on bio razlog onoga to je posljednjih
tjedana njegova ivota muilo mojeg oca.
"Strano", rekla sam. "Da ima vie ljudi poput vas, satnie, Rim bi bio sigurniji."
Vittoro je zbog komplimenta iznenaeno trepnuo. Bio je odvie pronicljiv da ne bi znao
kako sam mu samo odvraala panju, ali nita nije mogao uiniti. Barem ne u tome
trenutku.
"Nemojmo pustiti kardinala da eka", rekla sam, izala iz stana i zatvorila vrata.
Kardinalove odaje nalazile su se na prvom katu palae i gledale su na rijeku. Na
ureenju i pokustvu nije se tedjelo. Parketi su bili prekriveni raskonim sagovima u
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
31/264
Pompea
-31-
maurskom stilu, na zidovima su se nalazile velianstvene tapiserije uglavnom s
prizorima lova, sofe su bile presvuene barunom, a pozlaeni stolovi razbacani
unaokolo. Svaki kutak palae davao je na znanje kako je rijeo rezidenciji gospodina
koji je moan barem koliko i kakav svjetovni kraljevi.
Vittoro me ostavio u predsoblju ukraenom zidnim slikarijama koji su prikazivali
istoni grijeh. Nisam eljela sjesti, kako ne bih otkrila koliko me boli kad budem
morala ustati, pa sam pokuala odvratiti misli prouavanjem prizora koji su, premda
naslikani prema Svetome pismu, bili proeti zemaljskom ulnou.
Eva u svojoj nagoj slavi bila je mnogo vei predmet umjetni kova zanimanja od
nesretnog Adama, koji se pojavio samo jednom, u prizoru uzimanja kobne jabuke. Sve
do tada, njegova slaba ena prikazivana je kako se zabavlja ispod vodopada, napostelji od umskog cvijea, gdje god je mogla pokazati svoju raskonu figuru. Zmija
je prikazana dojmljivo, veinom je zlobno zurila u Evu. Paljivo sam prouavala
zmiju, pokuavala sam procijeniti jesu li istinite glasine kako je naslikana tako da
nalikuje odreenom suparnikom kardinalu.
O tome sam razmiljala kada su se otvorila skrivena vrata to su vodila prema radnoj
sobi i kada me tajnik pozvao da se pridruim Il Cardinaleu. Borgia je sjedio za stolom
od vornata drva s umetnutim mramorom. Izgledao je mlae od svoje dobi i ostavljao
dojam ovjeka punog ivotne snage usprkos tome to je toga dana bez sumnje bio vrlozaposlen.
Promatrao me kako mu prilazim preko debeloga saga i namr tio se. to ti se
dogodilo?
"Pala sam", odgovorila sam . "Nije to nita."
Borgia nije izgledao uvjeren, pa mi je mahnuo da sjednem na stolicu njemu nasuprot.
Takvu neuobiajenu milost moglo je potaknuti samo to to nije elio da mu se sruim
ispred nogu.
Sjedila sam na rubu stolice, lea ravnih poput ipke i pitala, "Kako vam mogu sluiti,
signore ?"
"Prvo mi reci to misli o kuanstvu moje drage roakinje."
To sam pitanje oekivala, pa sam pripremila odgovor. "MadonnaAdriana bila je toliko
ljubazna da me primi. Zamolila sam da me obavijesti o svim promjenama, novim
slugama i slinim stvarima, a ona se sloila. Uvjerila sam je da nema razloga za brigu."
Zastala sam i paljivo pogledala kardinala. "Nadam se da sam imala pravo, signore?"
Bila je to druga audijencija u samo dva dana, to je naravno bila velika ast, ali je
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
32/264
Pompea
-32-
takoer znailo kako je Borgija namjeravao uiniti neto za to mu je bila potrebna
trovaica.
"Ne znam postoji li osobita opasnost", rekao je. "Ali..."
Ah, da, dolazi. Razlog zato sam pozvana. Najvjerojatnije i razlog zato me ostavio na
ivotu. Il Cardinaelu su bile potrebne moje vjetine.
"Ali", nastavio je, "ivimo u opasnim vremenima. Svetoga oca izdaje zdravlje..."
"Ba sam jutros ula kako mu je bolje."
Borgia se namrtio, zbog drskosti to sam se usudila prekinuti ga ili zbog toga to sam
rekla, nisam mogla odrediti. "Ulina govorkanja, nita vie. Giovanni ima pedeset devet
godina, a nikada nije bio dobra zdravlja."
Oduprla sam se potrebi da primijetim kako je kardinal dvije godine stariji od pape kojije navodno umirao. Ali, ta je usporedba nevana. Borgia je bio bik od ovjeka, koji je,
inilo se, od svojih neumjerenosti cvao, dok je Giovanni Batista Cibo, kako mu je bilo
ime prije nego to se popeo na prijestolje sv. Petra, izgledao kao da je od preputanja
uicima venuo. Bio je otac barem dvanaestero djece i navodni kriar koji je elio
osloboditi Svetu zemlju u isto vrijeme kada ga je plaao turski sultan. Kako bi napunio
blagajnu koja se stalno praznila, prodavao je crkvene blagoslove, papinske slube Bo-
je. Govorkalo se kako se papa toliko boji smrti i obrauna koji e nakon nje uslijediti,
da je inio najgnusnija djela kako bi je izbjegao."U ovakvim vremenima", nastavio je kardinal, "doista je mudro biti oprezniji. Mogu li
vjerovati da si toga svjesna?"
Dostojanstveno sam kimnula. "Naravno, signore. U mene moete imati potpuno
povjerenje."
Borgia nije izgledao uvjeren. Ali, na trenutak je hinio da jest. "Dobro, onda mi reci
koliko zna o tome to je tvoj otac radio prije nego to je umro."
Naravno, morala sam oprezno odgovoriti. S jedne strane, nisam si mogla dopustiti da
otkrijem svoje neznanje. S druge, nisam mogla tvrditi da znam neto to nisam znala i
nadati se kako u zadrati kardinalovo povjerenje.
"Zanimao se za alkemiju", rekla sam. "Moda biste mi mogli rei na to mislite."
Taj trik nije upalio. Kardinal se naslonio u naslonjau, pogledao me u oi i rekao,
"Dakle, nije ti rekao. A radili ste zajedno, zar ne?"
"Ja... pomagala sam ocu, da."
Borgia mi je uputio pogled zbog kojeg sam se na trenutak zapitala zna li o meni vie
nego to je elio pokazati. Je li mogue da je tijekom posljednjih deset godina, koliko
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
33/264
Pompea
-33-
sam ivjela u njegovoj kui i promatrala ga, kardinal promatrao trovaevu ker, koju je
oevu poslu tako neodoljivo privlaila tama u njezinu srcu? Smatrala sam kako nisam
mogla biti predmet njegova zanimanja, ali moda sam pogrijeila.
"Zar nije ostavio biljeke?" pitao je Borgia.
Progutala sam usprkos suhome grlu i pogledala ga ravno u oi. "Biljeke postoje, ali se
prije nekoliko mjeseci prekidaju. Nita nije zapisao o svojem radu u posljednje
vrijeme."
"Je li ti to udno?"
Napokon sam iskreno odgovorila. "Da, jest. Moj je otac vjerovao kako nije dovoljno
samo prouavati i obavijati pokuse. Ishodi se ne mogu razumjeti i iskoristiti u
budunosti ako ne postoje dobre biljeke.""Pametan pristup. To moda znai da biljeke postoje, ali da ih nije ostavio tebi."
U to sam sumnjala. Zbog prirode oeva posla, sada mojega, bilo mu je teko sklapati
prijateljstva, a jo tee nalaziti ljude od povjerenja. Ako meni nije povjerio ime se
bavio, nisam vjerovala da je povjerio ikome.
"Vano je da te biljeke nae", rekao je kardinal. Ponovno je prikovao pogled na
mene. "Oekujem da to uini to prije."
"Naravno, uinit u sve to mogu, signore.Ali, ako prvo ne doznam to je moj otac
istraivao, nisam sigurna kako u otkriti postoje li biljeke, a kamoli to je s njimauinio."
Nadala sam se kako e mi kardinal jednostavno rei to je otac radio, uz pretpostavku
da je znao. Ali umjesto toga, gurnuo je preko stola komad presavijena papira. Otvorila
sam ga i nala na njemu ime S. Montefiore i adresu u Quatro Ebeu, idovskoj etvrti.
Iznenadilo me Borgijino zanimanje za taj dio grada. Poput svakog kraljevia svete
majke Crkve, pretpostavljala sam da nije prijatelj idovima.
"Otii onamo", uputio me. "I ne zaboravi da ide kao moja slukinja, ne kao ker
svojega oca. Je li ti to jasno?"
Ne, naravno da nije bilo, ali sam ga uvjerila u suprotno.
Ustala sam, tajnik me veispraao, kada mi je Borgia dao posljednji naputak.
"Francesca", rekao je. Iznenadila sam se to me nazvao krsnim imenom.
Okrenula sam se tako brzo da mi se svaki miiu modrim i premlaenim leima zgrio
od boli. Kroz stisnute zube odgovorila sam, "Signore?"
"Od sada nemoj izlaziti bez pratnje."
Koja e pratiti svaki moj pokret i podnositi kardinalu izvjetaj 0 tome gdje sam bila,
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
34/264
Pompea
-34-
koga sam srela i to sam radila. Na tu se zamisao sve u meni pobunilo. Gotovo sve.
Zbog napada koji me jo uvijek proganjao u mislima, mali dio mene rado se odrekao
slobode. U svakom sluaju, nisam imala izbora. Tako je elio Il Cardinale.
"Kako vi kaete, signore,"rekla sam i povukla se.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
35/264
Pompea
Izmeu zalazaka i izlazaka sunca
idovska se etvrt zakljuavala, p
izvrila kardinalove naredbe. Alikako bih se m
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
36/264
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
37/264
Pompea
Iznenadilo me to je toliko iskr
poznavala, samo sam ga viala do
oev prijatelj. Dva su mukarca r
"Hvala", rekla sam tiho. "Dat u s
S Vittorom pored sebe, etnja d
etvrt, prola je bez uzbuenjpredosjeaja. Svaki put kad smo
kroili u sjenovitu ulicu ili prola
Kada smo se pribliili odreditu,
"elite li se odmoriti?" pitao je
umirio.
"Ne", uvjerila sam ga. "Dobro sa
se dizali ispred nas i krovovima
idovskom etvrti visi sumorna sj
"eljela bih to prije zavriti s tim
"Naravno", rekao i kimnuo.
U to vrijeme oko idovske etv
mogle voditi van bile zatrpane h
idovi prognani iz panjolske, s
tome jo uvijek samo govorilo.
Usprkos tome, ui u idovsku et
proi samo kroz jednu nadzornu p
prolasku ovisno o onome to im j
Pjeaci su prolazili malo lake, a
ali i zbog znaka Borgijine kue k
To je bilo u isti mah blagoslov i
etvrt, pomislila sam da u pov
malom prostoru. Posvuda je le
rojevima komaraca s rijeke. Sa mnogih tronih trgovina i kua i
toliko zbijenih da su posve zaklan
Ali, sve to izblijedjelo je pred mn
punili ulice djeca mrava popu
mutnih oiju, prerano ostarjeli
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
38/264
Pompea
koji su se ljuljali naprijednatrag
neizdrivoj tuzi u koju su se pretv
"Moj Boe", rekla sam i vrsto uh
Mrano je kimnuo, "Sveenici ka
kazna zbog toga to su ubili Krist
To sam veula, ali nisam mogmise u kardinalovoj palai rijetko
mudrost autoriteta i nunost da
kako su za sve nedae na ovom
ovjeanstva.
Jednom sam pitala oca zato su
podsjetio me kako se podno kria
Je li kaznu zapravo snosio Rim?
palaa? S ljudima poput Rodriga
Nisam smjela tako razmiljati.
sumnjati. Ali, te su mi misli odvr
uvukla u prorez u mojoj suknji
nekoliko vanih stvari. Da se u t
ulicu, depar bi me olakao za no
Ali, osjetila sam dodir i nagonski
Poinitelj je pokuao nestati u
Njegova je ruka poletjela i uhvati
"Ne tako brzo!" Satnik je snano
pet ili deset centimetara iznad tla
Djeak koji je izgledao kao da ne
nekoliko godina stariji, nije se p
Samo je snano mlatio nogama, p
"Bustardo*!Pusti me! Pusti me!"
Vittoro je podignuo slobodnu rumiicu. "Bolje nemoj", tiho sam r
Satnik je slijedio moj pogled. N
spasiti djeaka. Ali, oko nas je bil
* kopile.
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
39/264
Pompea
zapitala sam se to bi mogli uin
jo gore.
"To nam nee pomoi", rekla sam
Vittoro je kimnuo. Spustio je dje
ruku."Kako se zove?" pitao je maloga
Odgovorio je u obliku pljuvake
spustila tono dva centimetra od V
Satnik je uzdahnuo i odmahnuo g
Pogledao je djeaka, koji se prk
kako je oekivao. "Moda ne zn
zna tko ti je otac."
"Nisam kopile", viknuo je djeak
"Zapravo, nisam", odgovorio je V
Francesca Giordano. Tko si ti?"
Djeak je nevoljko odgovorio, "B
"Dobro", rekao je Vittoro. "Benja
dvije mogunosti. Moe pobjei
naemo mjesto koje traimo. Tak
Benjamin je sumnjiavo zurio u n
Vittoro je djetetov zahtjev popra
gledao novi, zatim je ispruio
paljivo vagao i naposljetku kimn
"Bene.Pomoi u ti."
Naizgled zadovoljna gomila se
pomaknuo i samo nas je gledao.
" to trai?" pitao je.
Izvadila sam papir koji mi je daou mu ga morati proitati, ali Ben
"Znam gdje je to. Doite."
Krenuli smo za njim niz prepun
drugu ulicu. Sve smo dublje ulaz
vodi li nas djeak u krug. Uspu
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
40/264
Pompea
rijena plima, ni gomile ljudi to
izgraenih kako ne bi odali svo
idovski trgovci koji su trgoval
marokanskim i istanbulskim baza
iz njihova naroda, nije im bilo d
neobraenom idovu. Jedini put idova krenulo na put obraenj
krivovjernima i spaljivani.
Naposljetku smo stigli do vijugav
u ratrkanome redu i ekali ispre
dralo na rukama bolesnu djecu.
koji nisu mogli stajati.
"Pokrijte lice", naredio je Vittoro
Posluala sam. Pogledom sam i
oko sebe. Vidjela sam zagnojene
disanje iscrpljivalo i ljude tolik
pribliili vratima ljekarne, kada ih
"Binyamine!" uzviknula je. " to
Djeak se nije potrudio pokriti
Montefiore. Perfavore,zovem se B
"Kakva glupost. Nema to tu rad
"Imam, signora.Doveo sam ovo
osmijehom pokazao prema nama
Kada nas je vidjela, ena se na
razmiljanja spustila al s lica. N
"Gospoo, to vas dovodi ovamo
Sjetila sam se imena na papiru
gospodina Montefiorea, moda je
Ispod oblaka srebrne kose to jepreobrazio lagan osmijeh. "Onda
Ja sam Sofia Montefiore. Mislim
Pomaknula se kako bismo mogli
Kada sam ula u ljekarnu, brzo sa
moje sumnje; ljekarna se kori
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
41/264
Pompea
centimetar zauzimali su bolesnic
bila umotana u pohabane deke
Nekoliko mukaraca i ena hodal
Vittoro me snano povukao za ru
Premda sam bila u napasti da p
doznati zato me kardinal ovamo A Sofiji Montefiroe rekla sam, "Z
"Znam tko ste", rekla je ena. Pre
je crvene i grube ruke. Ruke i ha
prema stranjem dijelu ljekarne.
Letimino je pogledala Vittora i d
Satnik se zacrvenio, ali nije oklij
svjesna kako me Vittoro slijedi
prieka vani, ali povrijedila bih
pridruili Sofiji Montefiore u mal
Kada su se vrata iza nas zatvorila
sam: "Kako znate tko sam?"
Sofia Montefiore naslonila se
iscrpljeno, glas joj je bio snaan.
doli na Campo dei Fiore. Pokaz
ovjek. Njegova smrt strana je tr
"Hvala", rekla sam i odmah nasta
Doista nisam mogla zamisliti to
manje kako ih je mogao smatrati
da je moj otac govorio protiv Zido
"Moj pokojni suprug bio je ljekar
oca znao iz mladosti. Kada je Gi
su prijateljstvo."
"To mora da je kratko trajalo, jedeset godina sluio kardinalu, to
vremena obnoviti prijateljstvo s m
"Tono", rekla je Sofija. "Kad je
Preuzela sam Aaronov posao, pa
"Postali ste ljekarnica?" pitala sam
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
42/264
Pompea
ene u nekim obrtima, u bojad
mueva naslijeivale njihove pos
im sinovi nisu odrasli i preuzeli
cehove. Pretpostavila sam da su i
"Jesam", rekla je Sofia s blagim
obavljaju muki posao?" Zbog nasam nedavno dobila slubu mu
zanimanje Rimljana koje zasjenju
"Naravno da nemam. Vaa je stv
odnosu bili s mojim ocem poslj
ostavio kod vas."
Na licu sredovjene ene pojavi
znam o emu govorite. Vaega sa
Ukoila sam se. Sofia Montefior
vana, u uzaludnu potragu. Budu
pijunsku mreu u Rimu, u papin
takvo to uinio.
"Bilo bi pogreno", rekla sam
zanimanje."
Sofia je mirno rekla, "Uvjeravam
dopustite, morala vratiti pacijenti
Vittoro i ja nismo imali izbora, i
uskom prolazu, koji nas je naposl
prema gradu. Kada smo se oslob
se sruila od olakanja. Nita m
odmicala, ali znala sam da to to
Zbog svega toga i znajui da n
Vittora da me otprati do Roccove
obeala da se upalazzone
u vratimene.
Moda se pitate zato sam ot
osjeajima, a nisam znala kome
potpuno sam podbacila, nisam otk
Sofia Montefiore tvrdila je da n
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
43/264
Pompea
sjetiti, a koja je moda znala, bio
Vrzmao se oko peci u stranjem
promatrati kako pue u golemu c
rastopljenu grudu pijeska dahom
grimi zom i azurom, miii na nje
Prema Pliniju Starijem, umjetnokako je bila poznata i prije. Maur
zapanjujue istoe. Ali, stakleni
vjerojatno lijepi, da su ih uspo
majstor zanata i samo zbog toga p
Ostala sam otraga, nisam ga elj
oblinju reetku da se ohladi. Tad
Samo na trenutak, kada me ugled
sam... to tono? Iznenaenje, n
vidjeti, ali i neto vie. Moda bl
stvorile svjetlosne mrlje to su p
Zacijelo to nije bilo neto to je
nagnala me da skrenem pogled.
"Trebam tvoj savjet", rekla sam
kimnuo.
Opet smo sjedili za stolom pored
vani i igrao se s prijateljima. N
dogaaje toga dana. Nisam mu re
mojem elu ugledao modricu, koj
"Jesi li dobro?" pitao je.
"Naravno da sam dobro." Bilo m
sam se brzo prebacila na razlog s
"Zna li ime se moj otac bavio p
"Ne znam", rekao je Rocco. "Za"Neki se pitaju", rekla sam oprezn
"Borgia? Je li on taj koji pita?"
"Pa, da, jest. Ne bih trala okolo i
Bilo je to oporije nego to sam
Pomno me promatrao, naslonio s
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
44/264
Pompea
izradio instrumente, jednake on
svrhe."
"Nije ti rekao za to su mu trebali
Staklar je malo oklijevao prije
diskretan. Rijetko je govorio o sv
"Zar nije bilo prilika u kojima jeslino razmiljali?"
Ako sam se nadala kako e Roc
razgovor o Luxu, razoarala sam
mogao, pomogao bih ti, Frances
Borgia ne zna, moda je Giovann
"Nisam sigurna da Njegova Uzor
pa nisam imala mnogo izgubiti.
zanima je li otac o tome ostavio b
Ukratko sam mu ispriala o zadat
sam, "Jesi li ikada bio u idovsko
"Ponekad odem onamo. Imam on
nevolje."
"Hoe rei, prognanici?"
Rocco je kimnuo. "Ondje je sada
"Ali, vjerojatno e biti jo gore.
panjolskoj bit e smaknuti."
"Ti su panjolci ludi."
"Moda, ali idovi ni ovdje nisu d
Neto u mojem glasu zacijelo je
Rocco je ustao, priao ormariu
ispred mene je stavio pehar. "Pop
Zahvalno sam ga posluala. Vino odmak od stvarnosti.
"Zna li da je moj otac onamo od
"U idovsku etvrt?"
"Poznavao je ondje enu, ljekarni
"Kako zna?"
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
45/264
Pompea
Ispriala sam mu o Sofiji Monte
glavom. "Rekla je da je tvojeg
vjeruje kako je ondje bio nedavno
Kimnula sam. "Pretpostavljam, z
kada je traio sve oeve biljeke o
"Misli da ti je rekla istinu?"U tome je bila cijela nedoumic
odjednom pojavila. inilo se kao
Polako sam rekla, "Ne, ne mislim
Rocco je uzdahnuo i zavalio se u
godina rada s vatrom i staklom, v
"idovi su u tekom poloaju. Mo
nita."
Popila sam vino i gurnula pehar p
"A kako bih to uinila..." Kroz gl
uasi i nemilosrdna beznadnost u
"Kako bih to uinila", rekla sam,
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
46/264
Pompea
vrsto odluivi da doznam to
idovsku etvrt. Pratio me VittorRado bih vam rekla kako sam
drugima to to eli da drugi i
ljekarnicu.
Moda je to preteka rije. Naz
moram znati i tako nas obje pot
kroz patnjom ispunjenu idovsk
nalazila ljekarna.
im smo proli kroz vrata, potr
Malo sam se zabrinula, zato to
kaznu, ali nismo daleko odmak
osmijehom na licu.
"Svi govore o vama", rekao je.
Vittoro je neto progunao, ali j
kau?"
Benjamin je duboko udahnuo, isp
da ste vjetica, signorina.Drugi k
pijunka, u to nitko ne sumnja,
eljela pijunirati. A to se tie v
ste vojnik, a drugi vjeruju kako st
To je privuklo satnikovu pozor
naprijed. Naposljetku smo stigli d
to je bio prethodnoga dana.
mrtvakim pokrovom, koja su ekgradu su mrtvi pokapani na crkv
dobivali pristojan grob. Ali, mrtvi
"Ne bismo smjeli odugovlaiti",
uli.
Nisam se potrudila pokriti lice. M
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
47/264
Pompea
nisam, ali rado bih se bila zatitil
poetak osvajanja povjerenja Sof
Ali, inilo se da nije imala vre
umiruim nalazila se mlada ena
slamarici, lica naduta i siva od b
osjeati. Sofia Montefiore kleknupored nje stezao joj je ruku i plak
"Tiskaj", pourivala ju je Sofia. "
ula sam je, ali nisam bila sigurn
krvi koja je govorila da joj vie ni
Posrnula sam prema vratima i
lijekovima i vrsto me uhvatio.
"Donna, jeste li dobro?"
Za ime svijeta, bila sam trovai
jednog od najstranijih ljudi u c
ubila sam ovjeka kako bih tu slu
u osvetiti oca. Nikad nisam bila
Ali, bila sam prestravljena. ivj
enskih roaka, nisam bila nav
naviknuta svaka mlada ena. Up
moju majku bizarna i odvratna.
Nisam odgovorila Vittoru, ali sam
stajati. Mladi mukarac bio je p
moda je proklinjala. Kada on ni
zacijelo ondje sakrila i...
Mlada je ena vrisnula. Vrisku n
stvara vibracije u zraku. Bio je
paklu. Oduzeo joj je ivotni dah
naruju mladoga mukarca.Zauo se jo jedan krik, mnogo sl
sam dijete umrljano majinom k
zatim samo pod.
Kakvo ponienje! Jo dugo nako
zbog pogleda na krv. Samo sam
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
48/264
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
49/264
Pompea
Sofia je nekoliko trenutaka raz
ponudu odbiti. Naposljetku je kim
"Moramo razgovarati nasamo", re
"Bit u ispred", rekao mi je. Pogl
Benjamina.
U maloj sobi u kojoj su se mirisi bolesti i smrti, zavladao je mu
kripala kola.
Sofia je naposljetku rekla, "Poslj
prije Purima. Znate li to se tada
Odmahnula sam glavom. Osim t
znala nita.
"Tada slavimo spasenje od Ham
istrijebiti idove."
Usprkos sebi, bila sam radoznala
Sofia se pretvarala kako se izn
nekome treba bolji razlog od toga
Kako sam samo zbunjeno zurila
je spasila ena. Njezino ime bi
pretpostavljam da vam nije pozna
Odmahnula sam glavom, ljutilo
Dobro je poznato kako samo s
dijelovima koje smatraju korisnim
"Nema veze", rekla je Sofia. "
vaega sam oca vidjela u oujku.
"Zato bi to uinio? Nije namjera
sam misliti kako mi je otac mnog
"Nije rekao da e otii", rekla m
odvijati tako da je svatko s njimrekao kako vie nee dolaziti."
"Kakve stvari?" pitala sam i sjeti
da e me poslati na kardinalovo
se eljela odvajati od njega, pa je
odluka konana i da e me obav
8/10/2019 Trovaica Sara Poole 264
50/264
Pompea
Zbog naih sam se svaa jo uvije
Sofia nije odmah odgovorila. Na
da gleda neto u velikoj daljini.
uzrokuje bolesti?"
"
Top Related