Download - Tema broja: Na prekretnici školovanja Mi smo vaša budućnost, jel ...

ZAD

NJA

KLU

PABROJ 40GOD. XV.

lipanj 2014. Časopis učenika OŠ Ivana GundulićaTema broja: Na prekretnici školovanja

POSEBAN PRILOG

VREMEPLOV

Mi smo vaša budućnost, jel’ vas strah?

2

izdavač: OŠ Ivana GundulićaGundulićeva 23 a Z A G R E B

tel/fax: 01 / 4854 - 187glavni i odgovorni urednik:

Pavao Jerolimovuredništvo:

učitelji: Marcela Boban, Zoran Čorkalo, Hen-rieta Herjavec Rubčić, Pavao Jero-limov, Darija Odorčić Matijević i Iskra Osmančević.

učenici:Ivor Vice Bulaja, Dora Čelan, Ana Fabris, Kiara Karković, Romano Keser, Ana Letica, Iva Šimunović, Nika Vrbanić i Luka Žižić.

likovna i računalna obrada: P. Jerolimov i učenici nov. grupegrafički urednik: P. Jerolimov

tisak: fotokopiranje (40 komada)broj 40, godina XV.Zagreb, lipanj 2014.

časopis izlazi jednom u polugodištu

besplatni primjerake-mail:

[email protected] stranica:

www. os-igundulica-zg.skole.hr

Riječ urednika .............................Anketa - tema broja Upisi u srednju školu .................Maturalac - naš zadnji izlet ....Od prve do zadnje klupe ..........Listamo stare Zadnje klupe ....Pročitali smo za vas ....................Učenici putopisci ........................Glazba, film, kazalište ...............Slikopisi ......................................Tko pita ne skita .........................Vremeplov ..................................Jučer, danas, a sutra ................

I svemu dođe krajNa kraju svake školske godine osmašima pišem ovaj gotovo uvijek

isti uvodnik. Zašto? Jednostavno, do sada nisam našao bolji način kako bih se oprostio od još jedne divne generacije učenika.

Školske godine 2006./2007. upisali ste se u I. razred i bili ste sretni jer ste napokon postali »netko i nešto«, postali ste školarci. Počelo je osmogodišnje putovanje čiji je kraj onda izgledao tako da-leko, prava vječnost. U proteklih osam godina koje ste proveli u OŠ Ivana Gundulića lijepih je trenutaka bilo pregršt. Tko će ih se svih sjetiti? Ovim prigodnim izdanjem Zadnje klupe, želimo ih se barem donekle prisjetiti, a dio toga i zadržati u trajnom sjećanju na sve ono lijepo što ste doživjeli i učinili tijekom naših zajedničkih osam godina.

One, sad već davne, jeseni 2006. dobili ste male klupe i iste ta-kve obveze, no s godinama klupe su postajale veće, a vaše obveze još veće. Zahvaljujući brižnim učiteljicama Andrei Cahariji Jagatić, Tanji Iskri Weber i drugim učiteljicama, koje su vam bile na borav-ku ili na zamjenama, sve ste postavljene zadatke uspješno rješavali. U moje ste ruke došli školske godine 2010./2011. i uspješno smo se »svađali« ali i surađivali. Uočio sam kako su vaše sposobnosti velike i s pravom sam od vas očekivao više od onoga što ste davali. Dakako, vi niste uvijek dijelili moje mišljenje, no neki su to ipak shvatili na vrijeme i postigli lijepe rezultate, a oni drugi s vremenom će uvidje-ti da sam ipak bio u pravu. Ja ne bih bio ja kad vam ne bih naglasio još jednu vrlo važnu činjenicu: odnos prema izvršavanju obveza bilo koje vrste, nije uvijek bio na razini vaših mogućnosti i sposobnosti. To morate promijeniti, ne zbog mene ili mojih kolega, niti zbog vaših roditelja, već isključivo radi vas samih. Vi to možete, vi ste za to sposobni, samo treba htjeti.

Slijedi vam razdoblje kada klupe ostaju iste veličine, a obveze, odgovornost i iskušenja postaju veća. Moj vam je prijateljski savjet da obveze, prvenstveno one u učenju, izvršavate redovito i savje-sno. A iskušenja? Pa, ako baš nešto morate probati u životu, ni u čemu ne pretjerujte, osim u ljubavi. Nije ljubav samo ljubav prema osobi suprotnoga spola, ljubav iskazujemo prijateljima, roditeljima itd. Voljeti i biti voljen to je san i želja svih nas. Nemojte se sra-miti reći nekome da ga volite, ali to i pokažite. Prava ljubav i pravo prijateljstvo zahtijevaju da iskreno kažete onoj drugoj osobi što mislite, ali i da čujete ono što vam možda i nije drago. Pravi i iskreni prijatelj to će vam reći u lice. Sjetite se samo koliko sam vam puta štošta toga rekao, kao i moji kolege također. To smo rekli iz ljubavi prema vama i želji da budete još bolji nego što jeste. Da nam je bilo svejedno, budite sigurni da bismo šutjeli. Nisu uvijek prijatelji oni koji vas tapšaju po ramenu ili vam sve odobravaju. Moji kolege i ja trudili smo se da vam učenje bude radost i veselje, a koliko smo u tome uspjeli, pokazat će vaši daljnji životni uspjesi u koje ne sumnjamo. Mi, sada već vaši bivši učitelji, želimo vam puno uspjeha u daljnjem školovanju i posebno bismo htjeli da odaberete zvanje koje će vas učiniti sretnima i zadovoljnima, a time korisnima sebi, obitelji te cijeloj zajednici.

Pavao Jerolimov

SADRŽAJ:2

3469

12131416181920

Na naslovnici:Posljednja zajednička fotografija učenika 8. a razreda koja je snimljena zadnji dan nastave i to baš u petak 13. lipnja 2014. godine.

3

Zadnji je tjedan nastave, u ško-li vlada ludnica. Učenici profeso-re povlače za rukave radi pobolj-šanja ocjena, a profesori učenike za podmirivanje raznih dugova: vraćanja knjiga u knjižnicu, od-govaranja, pisanja testova i tome slično. Posebno napeto bilo je među osmašima jer svaki ostva-reni bod znači korak bliže upisu u željenu srednju školu.

Nas je zanimalo kako su osmaši proveli ovih osam godina zajedno te kakvi su njihovi planovi za bu-dućnost pa smo proveli anonimnu anketu u našem razredu. Rezultati su vrlo zanimljivi. Postotke smo zaokruživali jer nije važno ima li pola % manje ili pola % više. Pi-tanja i rezultati ankete priloženi su u prikazanoj tablici. Na pitanja nisu odgovarali oni učenici koji toga dana nisu bili u školi, a an-ketu smo proveli na sveukupno 26 od 28 učenika, odnosno bilo je 93 % ispitanika. Pokazano je sljedeće:

Za „osnovnjakom“ žali 12 uče-nik, ili 46%, a odlasku se veseli njih 9, ili 34%. Izgleda da 4 učeni-ka još nisu svjesni da je osnovnoj školi došao kraj ili možda kane ‘‘frknuti’’ razred i ostati. Tko zna? Učenici koji žale za osnovnom školom žale najviše zbog prijate-lja. Takvih je 14, ili 53%, a nečeg drugog 3 učenika, ili 11%. Zbog profesora nije se izjasnio nitko, ili možda ne žele priznati. Naime, 9 učenika 34% nije se izjasnilo na ovo pitanje. Da im je osnovna škola pružila dovoljno znanja za daljnje obrazovanje pozitivno je odgovorilo 20 učenika 77%, a 5 (19%) smatra kako im nije pru-ženo dovoljno znanja. Pitanje je samo je li to zato što nisu učili ili im ono što su naučili jednostavno nije dovoljno. Postignutim rezul-tatima zadovoljno je 50% anketi-ranih učenika, a druga polovica nije zadovoljna. Nismo pitali je li to nezadovoljstvo zbog nerada, zahtjevnih profesora ili možda ro-ditelja koji previše očekuju.

Koju će srednju školu pohađati odlučilo se 19 učenika (73%), a 7 (27%) još uvijek se nije odlučilo. Za upis u srednju školu po vlasti-tim željama upisuje se 22 učenika (84%), a samo 1 učenik (3%) zbog

bodova. Zbog želje roditelja i ne-čeg drugog nije se nitko izjasnio iako 3 učenika nisu dali svoj od-govor. Kod 65% učenika roditelji su zadovoljni njihovim uspjehom, a 35% roditelja nisu bili te sreće. Većina osmaša 24 (92%) očekuje da će srednja škola biti puno teža od osnovne, a 8% odnosno dva učenika ne misli tako. Od 26 ispi-tanika 15 (58%) ih se želi upisati u gimnaziju, dok njih 11 nema tu namjeru. Većina je već odabrala željenu gimnaziju i ima dovoljno bodova, a dvoje je još neodlučno. Možda je ‘‘frka’’ u bodovima. U neku strukovnu školu kao što su ekonomska. umjetnička turistička ugostiteljska i medicinska želi ići 9

učenika (34%), a ostali su se odlu-čili za gimnazije kao prvi izbor. U skoroj budućnosti na fakultetu se sigurno vidi 21 učenika (81%), a njih dvoje (7%) ne, dok je za troje učenika to sada nevažno pitanje.

Često se može čuti bivše osma-še kako govore da bi se rado vra-tili u osnovnu školu i da mi još ne znamo kako nam je sada lijepo. Školska godina je praktički zavr-šila. Tu smo gdje smo. Skorašnji upisi pokazati će ispravnost ove naše ankete. Svim našim dragim osmašima želimo upis u željenu srednju školu, uspjeh u daljnjem školovanju, sreću i zadovoljstvo.

priredile, provele i obradile: Ana Fabris i Ana Letica, 8. a

4

Maturalac - Naš posljednji veliki izlet u osnovnjaku

U rujnu sam sa svojim razredom krenula prema našem najvećem polu-otoku Istri. Hotel u kojem smo odsjeli zove se Alegro, a nalazi se u mjestu Ra-bac. Rabac se nalazi na istočnoj strani istarske obale, malo je mjesto, ali mi se svidjelo. Nadam se da se isto tako svidio i ostalima. Naravno, nama je najvažni-je bilo kakav je hotel. Mogu reći da je hotel bio prekrasan čak i iznad mojih očekivanja. Imali smo klimatizirane sobe, balkone, predivan pogled na Ra-bac i more i pogled na veliki bazen koji se nalazio ispred hotela. Svakoga dana nakon večere u hotelu u kojem je hrana bila izvrsna išli bismo prošetati. Rabac mi je navečer prekrasan jer je šetalište smješteno uz more. To je najljepše, šećeš i čuješ šum valova. Plaža na kojoj smo bili jedan dan je isto tako bila lijepa iako je more bilo ledeno, to nas nije sprije-čilo da se kupamo. Onoliko koliko smo vidjeli Rabac jako mi se svidio. Sigurna sam da je i ostatak isto tako lijep kao i ovaj dio koji sam vidjela. Maturalac će mi ostati u lijepom i nezaboravnom sje-ćanju i voljela bih to ponoviti. Nadam se da ću još koji put posjetiti Rabac.

Kiara Karković, 8. a

Učenici 8. a razreda na terenskoj nastavi u Istru posjetili su Pulsku Arenu. Ona je najveći i najsačuvani-ji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Po veličini zauzima šesto mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu čija

Povijest Pule započinje prije otpri-like 3000 godina kada je na brežuljku na kojem se danas nalazi Kaštel nasta-lo prvo gradinsko naselje, utvrda Hi-stra. Od tada pa sve do danas Pulom su se izmjenjivali mnogobrojni vla-dari. Kroz većinu svoje povijesti Pula je proživljavala brojne vrhunce i pa-dove koji su potrajali sve do polovice 20. stoljeća. Pula je jedan od brojnih klasičnih gradova Sredozemlja čiji su počeci obavijeni tajnovitim mitskim predodžbama grčkog doba. Osnutak Pule spominje se u nekoliko povije-snih izvora, a najpoznatija je legenda koja Pulu povezuje uz mitološku priču o Argonautima, moreplovcima koji su od Kolhiđana na Crnom moru oteli zlatno ovnovo runo, te bježeći Du-navom uzvodno došli do sjevernog Jadrana Najpoznatiji i najznačajniji

Moj razred, 8. rujna 2013. je oti-šao je na maturalno putovanje u Istru. Jedna od ruta je bio i akvarij Verude-la u Puli. Verudela je stvarno čarobno mjesto po tome što je smještena u Au-stro-ugarskoj tvrđavi koja je izgrađena 1886. još je posebna po tome što se čovjek „spusti“ u prekrasno podmorje Jadrana, no nema u akvariju samo ži-votinja našega mora, tu je i prekrasna kalifornijska riba i brojne druge ribe iz različitih krajeva svijeta.

Kada se kaže „putovali smo kroz akvarij“, onda se to stvarno tako i mi-sli jer na početku akvarija su prikazane ribe plitkoga mora tj. one ribe i alge koje žive u plićaku. Na tom „plitkom“ dijelu akvarija upoznali smo razne ra-kove, vlasulje i brojne druge životinje koje čine naš Jadran posebnim. No što smo dalje odlazili, puni iščekivanja, shvatili smo da odlazimo sve dublje i dublje u podmorje. U tom „dubokom“ dijelu akvarija vidjeli smo ogromne ribe koje se pokazuju samo na filmo-vima! Među poznatim ribama vidjeli smo morskoga psa, koji je bio u prilič-no malenom akvariju jer je još mlad, no i on će jednoga dana narasti. Radi njega radnici rade veliki bazen u ko-jem će ga jednoga dana, kada naraste, smjestiti u taj novi veći akvarij.

Vozeći se prema našem odredištu prolazili smo jednim djelom Gorskog kotara, sastavnog djela Primorsko-go-ranske županije. Biti u okruženju obil-nog biljnog svijeta te osjećati ugodnu goransku klimu i biti zadivljen brojnim obzorima to je znak posebnosti smje-štaja Gorskog kotara. Prolazili smo kroz Vrbovsko, najistočnijim gradom Gor-skog kotra. Vrbovsko je grad koji vrvi jedinstvenim povijesnim, sakralnim i kulturnim spomenicima. Zatim smo prolazili kroz Ravnu Goru koja se nala-zi u središnjem dijelu Gorskog kotara. Okružena je brežuljcima Bjelolasicom, Višnjevicom i Javorovom kosom. Na-kon Ravne Gore prošli smo kroz Del-nice, koje se nalazi na visoravni okru-ženoj mnogim brdima. Delnički trolist čine Brod na Kupi, Crni Lug te same Delnice. Nedaleko od Delnica nalazi se nacionalni park Risnjak. Na području parka nalazi se izvor rijeke Kupe. Park je izrazit primjer dinarskoga planinskoga sustava u reljefnom, geološkom, hidro-loškom i klimatskom pogledu, biljnom pokrovu i životinjskom svijetu. Važno je napomenuti da su se sva naselja i gra-dovi te općenito Gorski kotar posebno razvili nakon izgradnje Lujizijanske te Karolinske ceste.

Matea Rožmarić, 8. aRABAC – HOTEL ALEGRO

GORSKI KOTAR

VERUDELA

PULA

GLADIJATORI I ARENA

su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Začuđujuće je to što ne spada pod Popis svjetske baštine UNESCO-a. U Areni su se održavale predstave i gladijatorske borbe. Gladija-tori su bili borci u starom Rimu koji su svojim borilačkim i vojnim vještinama zabavljali gledatelje. Prve borbe su se održavale do krvi, ali kasnije su carevi tražili da se bore do smrti. Gladijatori su dobili ime po kratkom rimskom maču za bodenje i sječenje koji se zvao gladi-us. Gladijatorske borbe su započele u 3. st. pr. Kr. Igre su se odigravale najčešće za vrijeme krize, kada je narod bio ne-zadovoljan i te igre su se zvale Kruha i igara. Carevi su dijelili hranu i zabavu za gledatelje. Borbe su bile pune krvi i akcije i zato su ih ljudi iz tadašnjeg vre-mena voljeli. Jako mi se svidjela Pulska Arena i dok smo stajali u njoj zamišljao sam kako je izgledala u vrijeme rimskih careva te kako su izgledale borbe gladi-jatora. Oduvijek sam želio znati kako su izgledale borbe i nikad ih nisam mogao bolje zamisliti nego kad smo bili u Are-ni. Arena je jako lijepo održavana i lije-po izgleda nakon toliko godina. Mislim da nam se svima svidjela te da bi ju svi htjeli još jednom posjetit.

Lovro Škornjak, 8. a

spomenik, građevina od koje započi-nje i završava svaki obilazak grada je pulska Arena. Građevina u kojoj su se priređivale borbe gladijatora. Građe-na je u I stoljeću, u vrijeme vladavine cara Vespazijana, istovremeno s naj-većom i najpoznatijom građevinom te vrste, Koloseumom u Rimu. Još neke od najstarijih znamenitosti Pule su: Zlatna vrata, Augustov hram, Her-kulova vrata, Dvojna vrata, Gradska vijećnica, Kapela Sv. Marije Formoze.

Ana Fabris, 8. a

5

Zadnjeg dana naše terenske na-stave (maturalca) u Istri, u programu je bio posjet Velikim Brijunima. Na-

Izlet u Rovinj na maturalcu mi se jako svidio zbog ljepote grada i odličnoga provoda. U Rovinju mi se najviše svidjela ulica Grisia kroz koju smo prošli kako bismo vidjeli prekrasnu crkvu sv. Eufemije koja mi se posebno svidjela zbog svoje starosti i dobre očuvanosti. U Rovi-nju mi se još svidjela stara gradska jezgra i čisto bistro more. Dobro sam se s prijateljima zabavio obila-zeći grad. Na izletu u Rovinj mi se jedino nije svidjelo što nismo mogli ostat dugo i zbog tog nismo mogli obići cijeli grad. Izlet će mi ostati u sjećanju zbog lijepog provoda.

Tomislav Ljubičić, 8. a

Kada se približio zadnji dan našeg maturalca svima nam je bilo žao što od-lazimo. Doživljaji su bili i više od oče-kivanog. Uživala sam u moru, društvu, šetnjama i gradovima. Istra nam je pru-žila četiri prekrasna dana, svašta smo vidjeli i doživjeli i sve će mi to ostati u jednom lijepom sjećanju, a pogotovo Brijuni. Kada smo se ukrcali na trajekt u Fažani uzbudljivo smo čekali da sti-gnemo do Brijuna. Na pristaništu nas je dočekala voditeljica koja nam je cijelim putem pričala o ljepotama Brijuna. Svi smo bili uzbuđeni, ukrcali smo se u vla-kić i krenuli u razgledavanje. Najviše su mi u sjećanju ostali safari park i Titov muzej. Prolazeći kroz safari park vidjeli smo konje, fazane, paune, ljame pa čak i jednu slonicu. Uživala sam gledajući te životinje koje su “pozirale” pred na-šim fotoaparatima. Stigavši pred muzej ugledali smo Titov „kadilak”, koji nas je sve ostavio bez teksta. Prvo smo prošli kroz Titovu zbirku prepariranih živo-tinja koja je napravljena tako dobro, da se stvarno uživiš gledajući te životinje. Sve te životinje darovi su raznih pred-sjednika i ljudi koji su dolazili iz stranih zemalja u posjet Brijunima. Kada smo otišli na drugi kat čekala nas je sasvim druga tema. Na drugom katu su bile Ti-tove slike i opisi većeg dijela njegovog života. Veoma su mi se svidjeli Brijuni i njegova prirodna i kulturna obilježja, od vila i crkvica do prekrasnih plaža i livada. Uvijek će mi u sjećanju ostati ove prekrasno putovanje s puno lijepog druženja i doživljaja.

Iva Šimunović, 8. a

Limski smo kanal posjetili u sklopu našeg maturalnog izleta. Taj se kanal ubraja u jedan od najljepših krajolika Istre, a dio je 35 km duge Limske udo-line koja se proteže gotovo do Pazina u središte Istre. Omeđen je strmim liti-cama koje su ponegdje visoke i do 100 m, a dugačak je preko 10 km. Nastao je prije nekoliko milijuna godina, iz korita prarijeke (preteče današnje rijeke Pazin-čice). Obilne kiše su ispirale vapnenac i produbljivale riječno korito. Dizanjem razine mora, more je potopilo prarijeku koja se pretvorila u ponornicu, a ušće (estuarij) je postalo kanal kakvim ga danas vidimo. Sam naziv Limski potiče od riječi Limes (latinski= granica) jer je Limski kanal bio granica između Luj-skog i Porečkog agera. Od 1964. cije-lo je područje Limskog kanala zaštićen lokalitet, a od 1980. Je proglašen spe-cijalnim rezervatom u moru. More je izuzetno čisto i ima visoku koncentra-ciju kisika zbog podzemnog pritjecanja slatke vode što pogoduje uzgoju školja-

Početkom 9. mjeseca 2013. godine učenici 8. a razreda Osnovne škole Iva-na Gundulića išli su na terensku nastavu na naš najveći poluotok Istru. Posljednji dan zabavnog i zanimljivog obilaska Istre i njenih značajnih gradova, posje-tili su grad Poreč. Grad Poreč smješten je uz zapadnu obalu Istre. Izgradili su ga Rimljani tijekom 2. stoljeća. Do danas se održala prostorna organizacija s pra-vilnim sustavom ulica što se sijeku pod pravim kutom. Najznačajnije kulturno nasljeđe grada je kompleks biskupa Eu-frazija koja obuhvaća atrij, krstionicu, biskupsku palaču i trobrodnu baziliku. Eufrazijeva bazilika čuva zidne mozaike vrhunske kvalitete iz 6. stoljeća i ubraja se u red najznačajnijih građevina rano-bizantske umjetnosti uopće. Grad Poreč i Eufrazijeva bazilika vrlo su mi se svi-djeli i rado bi ih ponovno posjetila.

Danijela Vurnek, 8. a

BRIJUNI

pustili smo hotel i autobusom krenuli do Fažane. Imali smo nešto slobodnog vremena za kupnju suvenira i nečega za jelo. Kada smo krenuli prema turi-stičkom brodu počela je padati kiša i pokvarila nam je raspoloženje. Uz vje-tar koji je uzburkao more i valjao brod, osjećali smo mučninu. Izašli smo na pa-lubu i vidjeli da se vrijeme promijenilo i da uskoro stižemo na Brijune. Kada smo došli na Brijune pričekali smo vla-kić kojim smo obišli neke znamenitosti. Vidjeli smo ostatke rimske vile rustice. Prošli smo kroz safari park gdje zajedno žive zebre, ljame, nojevi, jedna slonica i jedna morska kornjača. Posjetili smo malu gotičku crkvu sv. Germana iz 15. stoljeća u kojoj je izložba kopija fresaka i glagoljskih spomenika Istre. U sklopu Brijuna postoji Titov muzej, izložba fo-tografija i zbirka prepariranih životinja. Nakon višesatnog obilaska dijela oto-ka, turističkim brodom vratili smo se u Fažanu, a uspomene koje smo ponijeli ostaju u našem sjećanju sa željom da se bar još jednom vratimo.

Nika Vrbanić, 8. a

BRIJUNI

ROVINJ

ka (dagnje i kamenice), mriještenju riba i razvoju turizma. Obale Limskog kanala su prekrivene bogatom zim-zelenom (sjever) i listopadnom (jug) vegetacijom. Zanimljivo je da se za zaljev često koristi naziv fjord iako to ne odgovara stvarnom nastanku za-ljeva koji je nastao nakon posljednje oledbe, a jedno tumačenje da je naziv fjord nastao nakon snimanja filma Vi-kinzi 1958. kada je Limski kanal „glu-mio“ fjord. U tu svrhu je izgrađeno i Vikinško naselje na Vrhu Lima koje se nakon par godina urušilo. Mene su osobito dojmile ljepote prirodnog i ži-votinjskog svijeta te me Limski kanal podsjeća na Skandinaviju.

David Lapov, 8. a

LIMSKI KANAL

POREČ

Pri kraju razgledavanja akvarija upo-znali smo par guštera i iguane koje su isto u sklopu akvarija. Na samome kraju razgledavanja posjetili smo i kornjače, a o njima smo naučili kako ne žive u našim krajevima, već su tu kao „ukras“. U sklopu Verudela akvarija smjestio se isto tako i centar za zbrinjavanje ozlije-đenih životinja, a jedna od njih je i mla-da glavata želva koja je nastradala od glisera. Centar za zbrinjavanje životinja je do sada spasio život više od 20 gla-vatih želvi i baš je zbog toga ovaj akva-rij poseban. Posjet akvariju na mene je ostavio poseban dojam jer se ovakve ljepote mora ne viđaju često.

Romano Keser, 8. a

6

Učenici 8. a razreda 17. ožujka 2014. posjetili su Institut za istraživa-nje mozga u pratnji profesora fizike i profesorice biologije. Do instituta še-tali smo otprilike pola sata. Bio sam uzbuđen jer ću prvi put vidjeti pravi mozak. Čim smo došli dobili smo voditeljicu koja nas je upoznala sa svrhom našeg dolaska. Prvo smo po-gledali prezentaciju o mozgu, koja mi je bila dosadna ali pred kraj je postala zanimljiva. Prije ulaska u drugu sobu počastili smo se slatkišima i grickali-cama. Nakon toga u drugoj sobi gle-dali smo presjeke mozgova. U trećoj sobi pokazali su nam pravi mozak sačuvan u nekoj tekućini. Nakon toga vratili smo se u školu. Možda sam oče-kivao previše pa sam malo razočaran s onime što smo vidjeli i čuli u Institutu.

Adam Almasi, 8. a

Na svjetski dan zaštite od AIDS-a 1. prosinca učenice osmog razreda napravile su tribinu na tu temu. Uz pomoć profesorice biologije osmisli-le su predavanje i sve to predstavile svome razredu. Bilo je vrlo poučno. Svi su učenici sudjelovali na toj tri-bini. Osmaši su saznali kako mladi danas sve ranije stupaju u spolne od-nose. Saznali smo kako je AIDS opa-sna bolest, kako većina ljudi diskri-minira AIDS pozitivne osobe te kako ne bi trebali često mijenjati partnere. Neke od osoba koje imaju AIDS svje-sno šire zarazu iz osvete zato bismo trebali znati što više i kako se zaštiti. Rizik prijenosa je veći u adolescena-ta i osoba koje često mijenjaju par-tnere. Jedan zanimljiv podatak nam govori da se AIDS prvi puta pojavio u SAD-u, a ne u Africi. Zato mislim kako bi se svatko trebao informirati (osobito adolescenti) i dobro razmi-sliti prije negoli se odluče na spolni odnos. Naše smo prijatelje upoznali s brzinom širenja te opake bolesti i na-damo se da su shvatili kako moraju razmišljati o svom zdravlju, te o za-štiti o spolno prenosivim bolestima.

Deni Beloša, 8. a

NAŠ POSLJEDNJI IZLET

INSTITUT ZA MOZAKTRIBINA O AIDSU

Terensku nastavu u grad Vuko-var zauvijek ću pamtiti, jer to nije bio uobičajen izlet. Vidjela sam nešto što nikada nisam mislila da ću imati priliku. Stajala sam na mjestu gdje su nevini ljudi, branitelji moje domovine bili masovno strijeljani. Čak sama po-misao da čovjek čovjeku može nanije-ti toliko zlo i bol ne mogu razumjeti, da netko može biti toliko okrutan da ide tjerati ljude iz njihovog grada i pri tome misli da će se oni tako lako pre-dati. Vukovarci su im pokazali da ma koliko njih bilo oni neće napustit svoj grad, nego se boriti i suprotstaviti ne-prijatelju. Tri mjeseca borbe, provo-deći u podrumu bez hrane i pravoga oružja, znajući da bi neprijatelj mo-gao svakog trena provaliti i odvesti te na neko mjesto, dok sam znaš da će to biti zadnji trenutci tvog života. Bacali su granate i bombe na bolnicu, vodili ljude u logore, uništavali crkve i sve na što bi naišli. Vukovarci su mislili da je to kraj, da ih je njihov narod iz-dao. Osamdeset i sedam dana patnje i žalosti. Čekali su ali nitko nije došao u pomoć. Mnoge majke su izgubile sinove, braću, muževe, neki čak još nisu ni nađeni. Nakon svega što sam vidjela i saznala zaista mislim da je Vukovar grad heroja.

Ana Fabris, 8. a

VUKOVAR

Svatko od nas bi trebao osobno odgovoriti tko je za njega Isus Krist. Isusa ne zanima što drugi govore o njemu već ga zanima što ja kažem tko je on. Isus je najdraži učitelj. On uči riječima i djelima. Sve je to pokazivao svojim osobnim primjerom. Isus želi da budemo sretni i da druge činimo sretnima. To ćemo postići ako slije-dimo njegov primjer. Isus je konkret-nim primjerima pokazivao ljubav prema čovjeku. Ljude nije dijelio na dobre i zle, prijatelje i neprijatelje. Isus je na prvom mjestu siromašan, bolestan, usamljen. Mi kršćani bi tre-bali biti prepoznatljivi po ljubavi koja ima uzor u Isusu Kristu. Sam Isus je rekao: „Po ovome će svi znati da ste moji učenici – ako budete imali lju-bavi jedni za druge.“

Hrvoje Hanževački, 8. a

TKO JE ZA MENE ISUS KRIST

Po cijelom razredu - Od prve do zadnje klupe

U petak 23. svibnja učenici sed-mog i osmog razreda u pratnji prof. Marcele Boban, prof. Lele Zadražil, prof. Roberta Rašpergera i psiholo-gice Irene Rasonje krenuli su na izlet u Krapinu. Osmaši su bili veoma uz-buđeni jer idu na svoj posljednji za-jednički izlet u osnovnoj školi. Kada smo se svi u 8 sati okupili ispred Mi-mare mogli smo krenuti. Put je bio veoma zabavan. Kada smo stigli malo smo se odmorili, potom smo posje-tili rodnu kuću, našega velikog jezi-koslovca, Ljudevita Gaja. U njoj smo vidjeli mnoge portrete članova nje-gove obitelji, Gajevu lutku u pravoj veličini, kopije nekih njegovih djela, stol na kojem su metalna slova i razli-čiti gramatički znakovi, koji bi se, ako smo željeli nešto napisati, premazali bojom, a potom bi se stavila ispod preše kako bi se slova otisnula na pa-pir. Posjetiti Gajevu rodnu kuću bilo je veoma zanimljivo i poučno.

Naše sljedeće odredište bio je Mu-zej krapinskih neandertalaca, gdje smo naučili mnogo zanimljivih deta-

lja iz života naših prapra…predaka. Kada smo stigli u muzej pogledali smo kratki film o životu neandertala-ca, potom smo krenuli u razgledava-nje. Prvo smo naučili kako je uopće došlo do ideje da se počne kopati na brdu Hušnjakovo, onda smo krenuli od samoga početka – Velikog praska, a zatim je započeo naš put u proš-lost, od atoma do čovjeka. Iz daleke prošlosti morali smo se vratiti u sa-dašnjost i uputiti se prema, jednom od najočuvanijih i najljepših dvoraca Hrvatskoga zagorja, Velikom Taboru. U njemu smo vidjeli posuđe kakvo se koristilo u 17. stoljeću, original-ne krevete i ormare obitelji Rattkay i mučionicu koja nam je svima ostala u dobrome sjećanju. Voditeljica nam je ispričala veoma zanimljivu legen-du o Veroniki Desinić. Nakon što smo sve razgledali, veoma umorni i gladni jedva smo čekali da dođemo na ručak. Ručali smo na jednom ve-oma zanimljivom seoskom imanju, koji ima prekrasan pogled na Veliki Tabor. Kada smo se dobro najeli i napili, odmarali smo se na obližnjoj livadi uz jednog psa, jato golubove, te mnoštvu zečeva, fazana, kokoši… Uživali smo u društvu tih zanimlji-vih životinja, ali vrijeme je odmicalo i došao je trenutak kada smo trebali krenuti prema Zagrebu. Put ka Za-grebu bio je mnogo veseliji nego put ka Krapini jer smo pri povratku svi bili raspjevani, nasmijani i na čudo veoma odmorni i puni energije. Kada smo stigli ispred Mimare čekali su nas naši roditelji, prema kojima smo išli puni želje da im ispričamo kako nam je super bilo.


Ana Letica, 8. a

7

Proljetni seminar iz antičke kul-ture i klasičnih jezika (Zadar, 22.–26. travnja 2014.)

Sve je započelo u 8 sati ujutro, kada smo Deni i ja ušle u autobus za Zadar. Činilo nam se da samo nas dvije ne znamo nikoga jer su svi dru-gi međusobno razgovarali. Nakon sat vremena izvlačili smo papiriće sa brojevima koji su odlučivali u kojoj ćemo biti grupi. Bili smo podijeljeni na četiri grupe. Na prvom odmo-rištu sam upoznala dvije djevojke i tri dječaka koji su bili sa mnom u grupi. Ideja da se podijelimo u gru-pe nije bila loša, zato što bi se inače sramili upoznati. Kada smo se vratili u autobus situacija je bila puno bolja. Sada smo se i mi uključile u razgo-vore. Jedva smo čekali stići u Zadar. Vidjeli smo more, sve više smo se pri-bližavali njemu i napokon smo stigli. Došli smo na Forum. Trebali smo ići u Arheološki muzej, no dobili smo vodiča koji nam je pričao o povije-sti Zadra. Zatim smo obišli crkvu sv. Donata koja je prekrasna. Imali smo

sat vremena slobodnog, pa smo Deni i ja odlučile detaljno istražiti Zadar, no kada smo vidjele slastičarnicu sa više od 20 vrsta sladoleda, smjestili smo se i uživali u okusima. Vrijeme je brzo prošlo pa smo krenuli prema busu koji nas je odveo u hostel. Sobe nisu bile prekrasne a ni kuhinja, no društvo je bilo odlično. U hostelu je bilo par malih učionica i jedna veli-ka dvorana u kojoj smo imali jednu kratku prezentaciju o Augustovom osvajanju Ilirika. Večerali smo, te smo po grupama dobili odabranu temu za pisanje našega igrokaza i uvod u likovnu radionicu. Sljedećih dana prevodili smo razne tekstove kao npr.: Ovidije, Amores I/13, Plini-ja, Epistulae IX,36; Svetonija … Imali smo likovne radionice na kojima smo izrađivali Rimske kuće od kartona. Natjecanja iz rimskih igara kao što su „Okrugli mlin“ - cilj igre je postaviti tri kamenčića u ravnoj liniji - dakle mora se osvojiti centralna pozicija, „ Duodecim scripta “- cilj je supar-niku smjestiti sve kamenčiće na su-parnikovo početno polje, „Calculi “ (Pentelitha) - cilj igre je posložiti pet kamenčića horizontalno, vertikalno ili dijagonalno, „Latrunculi“ (Petteia) - cilj igre je osvojiti ili blokirati supar-nikove kamenčiće. Predavanja o „Ju-tru na zadarskom Forumu“. Pisanje igrokaza i dovršavanje. Svaka grupa je dobila kostim ovisno o temi djela. Kada smo razradili igrokaz odglu-mili smo ga na zadarskom Forumu. Nakon glume svi smo otišli pogleda-ti instalaciju Nikole Bašića Pozdrav Suncu. Ta instalacija sastoji se od tri stotine staklenih ploča postavljenih u razini rive, u obliku kruga promjera 22 metra, danju upija sunčevu svje-tlost, a zalaskom Sunca uključuju se rasvjetni elementi ugrađeni u krug, te proizvode zanimljivu svjetlosnu igru. Dok smo šetali do tamo, obuče-ni u kostime, svi su nas ljudi gledali sa zanimanjem. Taman je bio odlazio trajekt pa smo mahali turistima. Isto tako obišli smo Nin naselje na obali južnog djela Ninskog zaljeva, 17 km sjeverno od Zadra. Razgledali smo grad i muzej ninskih starina. Zatim smo ručali i krenuli za Zagreb. Profe-sorice u autobusu su pitale sve učeni-ke za dojmove. Svi su rekli da je bilo odlično, i bilo je, ali najbolje je bilo što su se profesorice ponašale prema nama kao prema prijateljicama. Meni se ova terenska nastava svidjela, vi-djela sam prekrasan grad, naučila nešto o njegovoj povijesti, upoznala nove prijatelje i profesore, i ako mi se pruži prilika, ponovila bih to isto.

Nika Vrbanić, 8. a

COLONIA JULIA JADER

Svake godine u osnovnoj školi Iva-na Gundulića povodom Božića odr-žava se Božićna priredba. U priredbi sudjeluju učenici od prvog do osmog razreda, profesori i poneki roditelji. Cilj priredbe je pokazati roditeljima što mi možemo napraviti i probuditi duh Božića.

Priredba se kao i svake godine održala u školskoj dvorani. Bilo je puno gledatelja (roditelji, profesori, učenici koji nisu sudjelovali u priredbi poneki bivši učenici). Početak prired-be bio je u mraku s laserima koje su držali učenici i pjevali, to mi se jako svidjelo. Nakon toga su slijedile mno-ge pjesme, koreografije, scenski na-stupi. Sve je bilo odlično. Bilo je puno

U četvrtak, 5. prosinca 2013. u našoj školi održala se Noć matemati-ke pod vodstvom profesorice Brigite Peček te profesora Pavla Jerolimova i Saše Korena. Noć je bila osmišljena za zabavu i druženje. Pozvani su bili roditelji i učenici, a pridružili su se i brojni profesori.

U blagovaonici naše škole bilo je puno stolova i na svakom je bilo slo-ženo nekoliko zadataka. Iako smo se svi dobro zabavljali usput smo pono-vili gradivo i naučili mnogo novog. Svi su zadatci bili zanimljivi i zahti-jevali su koncentraciju i naravno znanje. Meni je bio najzanimljiviji zadatak gdje smo morali otkriti tko je kradljivac, a to smo mogli otkriti jedino matematikom točnije geome-trijom. Crtali smo pitagorinu spira-lu, mjerili određene dijelove tijela, igrali društvene igre, slagali puzzle i još mnogo toga. Mi smo se najviše zadržali na društvenoj igri Aiffelo-vom tornju i CSI-u. Najsmješniji dio večeri mi je bio igranje CSI-a. Cure i ja smo se pravile kao da smo mi neki detektivi i cijelo se vrijeme smijale. Nasmijali smo se i u igri Aiffelov to-ranj, koja je nešto slično igri Čovječe ne ljuti se ali je više vezana s matema-tikom. Svi su stolovi bili zauzeti i sve su igre bile jednako zanimljive. Svi su se dobro zabavljali, i veliki i mali. Bilo je lijepo provesti večer u toj atmos-feri. Koliko sam primijetila i profe-sori su bili vrlo zadovoljni. Svi su se zabavljali, upoznavali, a i naučili su nešto novo. Cilj noći matematike se ostvario, učenje uz druženje i zabavu, i jako mi je drago zbog toga jer su je profesori dugo pripremali i osmišlja-vali kako bi nama i roditeljima priu-štili jedno sasvim posebno i ugodno druženje. Večer je brzo prošla i osta-vila jako lijepe uspomene.

Dora Čelan, 8. a

NOĆ MATEMATIKE

DUH BOŽIĆA

zanimljivih kostima, uloga i nastupa. Meni je najljepši dio bio kada su uče-nice šestih razreda izvele pjesmu Mis-tletoe od Justina Biebera. Također je bilo smiješnih nastupa kao na primjer kada su učenici petih razreda plesali i glumili kavalire.

Ali nije najvažniji dio te priredbe nastup nego druženje, upoznavanje. Svi koji su nastupali jako su se trudili (učenici,profesori i poneki roditelji). Svi su bili zadovoljni izvedbom ali ona ne bi bila takva da nije uloženo toliko volje, truda. Bilo je lijepo gledati sva nasmijana,uzbuđena i sretna lica.

Naša škola OŠ Ivana Gundulića ponovo je pokazala kako ima razvi-jen duh Božića. Kao i ranijih godina potvrdila je kako se nesebičnim tru-dom i voljom može postići mnogo i drago mi je što idem baš u tu školu upravo zbog toga što smo svi složni i zajedno napravimo nešto veliko.

Dora Čelan, 8. a

Ivana Troha, 8. a

8

Život u Vukovaru prije rata bio je za poželjeti. Vedro nebo, ulice s dr-voredima, veseli pjev ptica po parko-vima i izletištima, puno nasmijanih lica, ljudi koji su se međusobno po-znavali i pomagali jedni drugima. I dvije rijeke Dunav i Vuka. Ukratko, imao je sve što čovjek može poželjeti, do toga dana – 1. svibnja 1991.

Sve je počelo kada je ubijeno 5 hr-vatskih policajaca u Borovu selu. Tada je nastao nemir među ljudima. Podije-lila su se čak i djeca u školskim klupa-ma. Djeca naših godina. Zavladalo je nepovjerenje među susjedima, pozna-nicima, pa čak i najboljim prijateljima.

Šaptalo se o ratu, o bombardira-nju, ali nitko u to nije želio vjerovati. Prvo se počelo pucati noću. Stanov-nici Vukovara su počeli stražariti, djeca su poslana na more i više se nikada nisu vratila. Nisu se mogla oprostiti od svog najdražeg igrališta, najboljih prijatelja, domova...

Nebo je postalo sivo, sve češće se mogla čuti pucnjava. Prvo iz vatrenog oružja, pa iz višecjevnih bacača, i na kraju bombardiranje. Koje nije imalo kraja. Sve je nestalo – osmjesi sa lica, ptice, parkovi, livade, pa čak i ljudi. Većina ih je bila prognana iz domova. Kilometri pješačenja uz naoružane ljude bez duše, bez ijednog osmjeha. Na licima ljudi vidjela se samo bri-ga, žalost, strah i suze. Po gradu su se mogli vidjeti strašni prizori, mučenje, nasilje, mrtve osobe, ranjeni.

Tijekom opsade u bolnicu je sva-koga dana pristizalo sve više ranjenih i prestrašenih ljudi. Bili su izgubljeni. Vjerovali su da će preživjeti, ali na kraju ih je većina završila na Ovčari, s koje se nikada nitko nije vratio. Kako je bombardiranje postajalo sve češće, opasnost je postajala sve veća. Na kra-ju su svi ranjenici i doktori završili u podrumu. Po dvoje-troje ranjenih lju-di je ležalo na jednom krevetu dok su na kraju ležali i po podu. Sve se odvija-lo u podrumu – operacije, previjanja, liječenja. U bolnici je za vrijeme rata rođeno 16 beba, neke su tada proho-dale, a neki doživjeli kraj života. Naj-tužnije je kada se sjetimo da je tamo bilo puno starih i nemoćnih osoba, djece kojima je djetinjstvo uništeno.

Danas se u bolnici nalazi muzej s gipsanim lutkama u obliku ljudi, ali kada uđete u te prostorije kao da ste tamo, među tim ljudima, u tom stra-hu i toj patnji. Iako je to puno ljep-ši prikaz od onoga kako je to stvar-no izgledalo, osjećate neki neopisivi osjećaj, ali jedino što znate je da bi jedva izdržali tamo tjedan dana, dok su neki tamo bili zatočeni mjesecima.

Vukovar je bio pod opsadom 90 dana. Kako je bio okupiran s vreme-nom je ponestajalo hrane, medicin-skih sredstava i oružja. Ljudi su se snalazili kako su znali i mogli. Neki su umrli u svojim podrumima od gladi i bolesti. Vode odavno nije bilo u cije-vima. Ljudi se je donosili sa izvora ili s Dunava. Tako se mnogi nikada nisu vratili u svoja skloništa. U bolnici je svakoga dana po ranjeniku bilo dano pola litre vode, za piće i higijenu. S tim se teško živjelo, ali najveći je pro-blem bio što je ponestajalo oružja i ljudi. Svakoga dana iz Srbije je pristi-zalo sve više odmornih, naoružanih, nehumanih četnika, a naših vojnika je bilo sve manje i manje.

Danas je u vojarni napravljen mu-zej u kojem možete vidjeti oružje s kojim se ratovalo. Iako naša vojska nije imala dovoljno oružja održala je Vukovar 90 dana. Primjenjivali su svoje znanje i razne tehnike o impro-viziranju novog oružja.

Tu je i Siniša Glavašević – pisac proze, knjižničar i za vrijeme rata rat-ni izvjestitelj. Njegove su pjesme bile ispunjene ljubavlju i srećom, ali su s vremenom postajale sve više objek-tivne. Na kraju su slane kao pozivi u pomoć, a u njima se mogao prepozna-ti očaj. Bio je hrabar i odan. Mogao je nekoliko puta otići iz Vukovara i spasiti se, ali iako je bio svjestan što će biti s njim ako ga pronađu on je ostao. Ostao je braniti svoj grad i ohrabrivati ljude. To govore i njegove riječi koje je napisao: „Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i po-bjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?“ „Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog ša-putanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još

VUKOVAR GRAD PALIH ANĐELA

urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi polju-bac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?“

No, nije prošlo puno vremena i njega su pronašli te je završio kao i većina naših branitelja – na Ovčari. Mnogi su u logorima proveli mjesece svog života u neljudskim uvjetima. Ti logori su prije bili staje za krave i druge životinje ali kada su shvatili da su to neprimjereni uvjeti za životinje napravili su logore. Kada bi došli u logor prvo što je bilo, bilo je muče-nje – mlaćenje i cipelarenje. Dane su provodili u položaju „glava među koljena, ruke na potiljak“, a tko bi se pomaknuo dobio bi batina.

U hangaru na Ovčari danas je na-pravljena po jedna zvjezdica (lampi-ca) na stropu za svaku dušu koja je tamo mučena i ubijena. Najstarija žr-tva imala je 77 godina, a najmlađa 16, među njima je bila i jedna žena.

Iako je svakodnevni teror srp-ske vojske, pucnjava i bombardiranje postajalo sve češće, Vukovar se nije predavao. Branitelji su dali život za svoju domovinu, u kojoj su odrasli, domovinu u kojoj imaju tisuće lijepih uspomena i obitelji. Bili su neustrašivi. U situaciji kada su im padale granate iznad glave, držali su se zajedno. Vje-rovali su u slobodu, da će preživjeti, da Vukovar neće pasti. Nakon 90 dana okupacije, 90 dana borbe i užasa Vu-kovar je pao. Na kraju su svi završili u logorima, u hangaru na Ovčari. U sjećanje na naše branitelje napravljeno je memorijalno groblje s 938 bijelih križeva i vječnim plamenom.

Vukovar je danas obnovljen. I pogledajte ga – ponovno možemo vidjeti drvorede, parkove, livade i Dunav... Ali Vukovar nikada neće biti isti kao prije. Na sretnim licima ljudi još uvijek postoje sjene, dio koji je u njima, kojeg ne mogu zaboraviti. Ono što su proživjeli i vidjeli nikada neće moći biti opisano riječima. Isti-na je da Vukovar ima strašnu proš-lost koju ne smijemo zaboraviti ali je zbog toga dobio ime Vukovar – grad sjećanja, grad palih anđela i, što je najvažnije, grad heroja.

„A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“

Laura Primorac, 8. a

9

ZADNJA KLUPA br. 23, str. 4.šk. god. 2007./2008.


USKRS KOD MOJIH BAKA

KAD ODRASTEM BIT ĆU ...


SUSRET S KNJIŽEVNICOM

BOŽIĆNI SAJAM

MOJA PRIJATELJICA




Kad odrastem, bit ću učitelj. Učit ću djecu. Ako netko želi biti velik i pametan, mora ići u školu. Provjera-vao bih njihove zadaće. Stvarao bih s njima prekrasne likovne radove. Učitelj treba biti ljubazan i strpljiv prema djeci. Volio bih predavati ma-tematiku, hrvatski, likovni i mađar-ski. Učitelj je lijepo zanimanje jer si cijeli život u igri u učenju.

Adam Almaši, 2. mađ. razr.

Jako volim blagdane jer tada ide-mo u Slavonski Brod. Tamo žive moje dvije bake i dva djeda. Svaki blagdan provodimo s njima, mama, tata, brat i ja. Za ovaj Uskrs smo stigli na Ve-liki petak. Baka Ruža nas je dočekala s uštipcima, ribom i vinom. Sutradan smo pomogli baki Ruži bojati jaja i praviti gnijezdo. Dovršili smo pe-čenje kolača. Popodne smo bili kod bake Danice te i njoj bojali jaja, a ja sam se igrala sa svojim nećakom Fi-lipom. Tata je kuhao šunku. Na uskr-sno jutro čestitamo Uskrs, jedemo posvećeno jelo i otvaramo poklone iz gnijezda. Svi zajedno idemo na misu. Nakon toga je obilan obiteljski ručak. Na uskrsni ponedjeljak smo kod bake Danice i tamo se veselimo, dobro se častimo i tražimo pisanice po dvori-štu. Volim ovaj blagdan jer sve miriše po cvijeću i pečenim kolačima. Volim svoja dva dvorišta jer sam po cijele dane vani, a najviše volim kad je cijela moja obitelj na okupu.

Ana Letica, 2. a

Moja prijateljica zove se Nika. Ima 8 godina i jako je dobra. Ona je vitka. Ima nježno i veselo lice, a oči su joj okrugle, vesele i smeđe. Nje-zina je kosa uredna, ravna i smeđa. Voli oblačiti hlače, lagane veste i majice. Volim Niku jer se slažemo i volimo kao prave prijateljice.

Tea Lončar, 2. aZADNJA KLUPA br. 24, str. 6.šk. god. 2007./2008.

MOJ PRIJATELJMoj prijatelj Enej ima osam go-

dina i ide sa mnom u razred. On je visok, vitak i jak. Lice mu je okruglo, simpatično, nasmijano i veselo. Oči su mu krupne, smeđe i tople. Nje-

gova kosa je smeđa, ravna i uredno počešljana. Moj se pri-jatelj odijeva moderno. Volim se igrati s njim i ni-kada nije dosadan.

William Valas Juraj, 2. a

Dragi Vukovaru!Prošao si kroz mnoge uspone i

padove. Ali ovo je bilo najbolje; pro-budio si osjećaje u meni, a to su: po-nos, ljubav i hrabrost. Tvoje su oruž-je ljudi koji su se borili za tebe i za svoju domove.

Hrabri Vukovare, hvala ti!Iva Šimunović, 4. a

PISMO VUKOVARU

Ove školske godine u našoj školi je bio božićni sajam i priredba. Svaki ra-zred je nešto osmislio za prodaju. Moj razred je imao tombolu. Mislila sam da se tombola neće dobro prodavati, ali bila sam u krivu. Čim smo sve pri-redili kupci su odmah krenuli dolaziti. Bilo nas je troje na štandu i od gužve smo se jedva snašli. Drugi razredi su imali ukrasne vrećice, sokove, hot-dog, kućice za ptičice, čestitke, ukra-se za bor itd. Uglavnom, bilo je dosta toga na izbor za svakog po nešto. Na našem štandu je ostalo samo par pa-keta i zadovoljni smo „zarađenim“ novcem. Na priredbi nisam mogla biti jer sam imala polaganje iz karatea, ali čula sam da je bilo sve super.

Ana Letica, 5. a

Postoje mnogi ljudi za koje misli-mo da se ničega ne boje, oni možda svoj strah ne pokazuju, ali ga zasi-gurno osjećaju. Neki se ljudi recimo boje mraka, postoji mnogo načina kako to prevladati! Ako ste sami doma i nestane struja (aaaaaaaaa) ne vrištite i ne pomišljajte na najgore. Upalite svijeće i vidjet ćete da će vam doma biti puno ugodnije.

Ako se bojite bolnice i vađenja krvi iz vene (mrak vam padne na oči): da biste bili hrabriji nemojte da roditelji idu s vama. Bol se liječi bo-lom, kaže moj tata. To je zaista istina. Sa sobom uzmite lopticu za smirenje ili skočicu te što jače stišćite. Moji bi vam savjeti zaista mogli pomoći.

PS - dajte malo mašti na volju i sami pokušajte riješiti svoje strahove. Jer još se nije rodio čovjek bez straha.

Deni Beloša, 5. aZADNJA KLUPA br. 32, str. 6.

šk. god. 2010./2011.

STRAHUčiteljica nas je na jednom satu

obavijestila da nam roditelji trebaju hitno doći na roditeljski sastanak. Svi smo se pitali što se dogodilo. Zamoli-li smo je da nam kaže. Učiteljica nam je rekla da se zatvara škola. Moje mi-šljenje o tome je da ne poštuju prava djece, da će zbog toga puno učitelja, učiteljica, profesora i profesorica osta-ti bez posla i da mi imamo pravo na svoje mišljenje. Mi u školi učimo da se problemi rješavaju, oni se ne prešu-ćuju, po strani se ne ostavljaju i zato želim da nam Gradski ured kaže zašto se zatvara moja škola.

Martin Starčić, 4. mađ. razred

Gradski ured donio je odluku da se djeca ne upisuju u l. razred OŠ Iva-na Gundulića, a to dovodi do kolapsa! Djeca će se početi ispisivati i neće biti

skoro nikakve šanse da škola opsta-ne. Dvije učiteljice sljedeće godine os-taju bez posla. Nisu nam dali točne razloge zatvaranja škole jer oni kažu da se ovdje seli 18. Gimnazija. Zašto 18. Gimnazija nema pojma o tome? Kako Gradski ured može biti tako ne-odgovoran? Mi smo u školi učili da se problemi rješavaju, da se oni ne pre-šućuju i ne ostavljaju po strani, pa za-to molimo Gradski ured da nam obja-sni zašto zatvara našu školu?

David Lapov 4. mađ. razred

TKO TO ZATVARA ŠKOLU?


TKO TO ZATVARA ŠKOLU?


20. travnja 2009. u našu školu došla je književnica Sanja Pilić. Pred-stavljala je svoje najnovije knjige. Neke od njih su: „Jesam li se zaljubi-la“, „Hoću i ja“, „Što cure govore? Što dečki govore?“, „Sasvim sam popu-bertetio“, „Što mi se to dogodilo“, „Zar baš moram u školu?“, „O mama-ma sve najbolje i „Fora je biti faca. Zar ne?“ Pričala je o svome životu i kako je je postala književnica. Sanja Pilić piše knjige koje čitaju i djeca i odrasli. Jako mi se sviđaju njene kn-jige jer su vrlo zanimljive.

Daha Pavlović, 3. a

10

STRAH


KRALJEVIĆ I PROSJAK

ZADNJA KLUPA br. 34, str. 6.šk. god. 2011./2012.PLITVIČKA JEZERA

MOJA BAKANACIONALNI PARK MLJET

MOJ DJED


Ujutro 17. svibnja 7. a razred krenuo je na putovanje na Pli-tvička jezera. Našli smo se ispred Mimare, gdje smo čekali autobus.

Moja baka živi na selu. Ona ima staro, izborano lice i kovrčavu sijedu kosu koja kao da lebdi iznad njene glave. Uvijek nosi odjeću istog izgle-da: sivu majicu, plavu ili crnu suknju i crne cipele ili čizme. Baka govori govorom svoga sela pa je neke riječi baš i ne razumijem. Ponekad odlazi-mo k njoj na selo, a nekad i ona dođe k nama u Zagreb. Kad joj dođemo u posjet, pita me kako sam, što je novo u Zagrebu, jesam li gladan. Ona je brižna i suosjećajna osoba i svako-me želi pomoći. Jako volim bakina jela zato što su domaća i ukusna. Kad smo kod bake, ona nam želi u svemu udovoljiti i ugoditi nam. Što smo mi sretniji, i ona je zadovoljnija i sretni-ja. Baka nam uvijek govori da joj ni-šta ne treba, da ima svega na selu, ali mi joj ipak kupujemo stvari jer joj se želimo zahvaliti na dobroti i ljubavi.

Vrijeme provedeno s bakom brzo prođe pa se u Zagreb vraćam tužan i s nestrpljenjem čekam ponovni susret.

Luka Žižić, 6. a


Moj djed Ivo ima sijedu kosu, ve-lik nos, guste sijede brkove i naočale na očima. Voli nositi kratke hlače, mornarsku majicu i sandale. Njegov je hod pomalo smiješan zato što se pri hodu gega, ali je njegovo držanje ponosno. Uvijek je spreman pomoći drugima pa i ja često tražim djedovu pomoć. Svoje umirovljeničke dane provodi u Dubravi ili u svojoj viken-dici na moru. Puno se bolje osjeća kad je na moru. Čamcem, koji je nazvao po meni, odlazi u ribolov ili na obližnje otoke. Brine se i o povrt-njaku koji je uredio uz kuću. Moj je djed jako vrijedan, stalno nešto radi pa i nas tjera na rad. On je bio po-stolar i puno je radio pa mu je rad postao navika. Ponekad sam lijena i ne da mi se ništa raditi. Tada se djed ljuti na mene, ali njegova ljutnja brzo prođe i on opet postaje najbolji djed na svijetu.

Nika Vrbanić, 6. a

U Kinoteci smo gledali predsta-vu Kraljević i prosjak koju su izveli glumci Kazališta Merlin. Kazališna predstava napravljena je prema istoi-menom romanu Marka Twaina. Rad-nja se događa u Engleskoj za vrijeme vladavine Henrika VIII. To je priča o dvojici dječaka koji zamjenjuju svoje uloge i tada doživljavaju brojne smi-ješne i tužne zgode. Predstava je jako zanimljiva i maštovita iako u njoj glume samo dva glumca, no oni se tijekom predstave presvlače 22 puta i mijenjaju uloge i karaktere; glume kralja, dvorske dame, baku, zatvo-renike, biskupa… Bilo je zanimljivo vidjeti glumce koji promijene odjeću i postanu druga osoba. Uživala sam gledajući predstavu i dobro sam se zabavila iako je bilo i tužnih scena.


Povodom godišnjice Hrvatskih planinara u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu 8. ožujka 2012. godine održana je prezentacija o pri-rodnim značajkama i spomenicima kulture otoka Mljeta. Predavanje je održao Marin Perković, kustos u NP Mljet. Govorio je i o planinarskoj obilaznici po otoku.

Doznali smo da je sjeverozapadni dio otoka Mljeta 11. studenog 1960. proglašen nacionalnim parkom. U sustav NP ulaze naselja Polače, Gove-đari, Soline Pristanište i Pomena. Na otoku se nalaze i dva jezera: Veliko i Malo jezero. U Velikom jezeru nalazi se otočić Sv. Marije s benediktinskim samostanom iz XII. stoljeća.

Mljet nazivaju i Zelenim otokom zbog šuma alepskog bora i hrasta cr-nike. Bogat je i mnogim endemima kao što su Dubrovačka zečina, Jupi-terova brada i Drvenasta mlječika. Godine 1909. na Mljet je donesen mungos, vrsta grabežljivca koja uni-štava zmije pa danas na Mljetu nema zmija otrovnica. Od divljači žive div-lje svinje, jeleni lopatari i mufloni. Podmorski svijet je bogat bijelom i plavom ribom, školjkašima i rakovi-ma. Prezentacija nam se jako svidjela jer je bila zanimljiva i poučna.

Ana Letica i Iva Šimunović, 6. a


U nedjelju 11. rujna 2011. godine bili smo na izletu na istočnom dijelu Medvednice. Taj se izlet zove „Pozovi prijatelja“. Svaki planinar koji se oda-zove pozivu na ovaj izlet treba povesti sa sobom prijatelje NE-PLANINARE koji bi jednog dana, nakon izleta pro-vedenog s nama, možda mogli postati planinari. Profesorica Lela Zadražil

povela je nas šestašice. Sastali smo se ispred škole i tramvajem krenuli do Dubrave. Pričekali smo autobus koji nas je odvezao do sela Vidovec u pod-nožju Medvednice. Počelo je uspinja-nje. Pratili smo stazu i promatrali pri-rodu. Hodali smo približno 2 sata do planinarskog doma na Gorščici. Tamo smo se smjestili na zelenoj mirisnoj li-vadi i čekali ručak. Za ručak smo jeli palačinke i hrenovke. Planinari su pe-kli roštilj. Nakon jela smo brali ivanči-ce, proučavali šumu i rješavali radnu bilježnicu. Nekoliko puta smo pali u koprive dok smo igrali frizbi ali ništa nam nije smetalo. Kada je sunce po-čelo zalaziti polagano smo pješice kre-nuli nizbrdo. Silazili smo jako strmim putom. Brzo smo došli do podnožja. Sačekali smo autobus i vratili se u grad. Na izletu nam je bilo zanimljivo i zabavno. Ostale su nam mnoge lijepe uspomene. Nadamo se i slijedeće go-dine ponoviti taj izlet.A. Fabris, A. Letica i N. Vrbanić, 6. a

POZOVI PRIJATELJA


Postoje razne vrste strahova. Svat-ko se nečega boji. Strah se može sa-vladati, ali teško. Profesorica kaže da kad si sam doma ili se vraćaš sa neke aktivnosti i bojiš se, samo počni na-glas pjevati svoju najdražu pjesmu.

Ljetovala sam u Dubrovniku, mom rodnom gradu i u susjedstvu ima je-dan veliki park. Njemu se može doći s gornje i s donje strane ceste. Prija-teljica i ja jednom smo išli donjom stranom ceste. Imali smo sreće da je bio dan jer smo trebali proći kroz pola susjedstva, dio šume i kako njen brat kaže „strašno dvorište“. U tom dvo-rištu živi jedna baka, nikad je nisam vidjela, ali i ne želim. Nije ni čudo što tako zovu to dvorište jer su zidovi još uvijek puni rupa od granata iz rata i smeća koje bacaju nepristojna djeca. Na kraju smo došli do parka i prošli kroz dvorište. Dvorište uopće nije bilo strašno nego je samo tako izgledalo.

Ana Fabris, 5. a

11

SVJETLO NADE I MIRA


MATURALAC


ROBINSON CRUSOE



Roman Branke Primorac govori o učenicima jednog osmog razre-da koji su krenuli na maturalac u Dubrovnik sa svojom razrednicom Veronikom Martić zvanom Perla i profesorom iz tjelesnog Zvon-kom zvanom Stativa Na početku upoznajemo likove: Marija, Hr-voja, Smukija, Anu, Mirtu, Maju, Dadu, Davora, Željku i Nevena. Kada dolaze u hotel nastaje zbrka zbog premalo mjesta, ali učenici to ubrzo srede. Već prvog dana upa-daju u nevolje i budu kažnjeni. Oni zapravo imaju iste probleme kao i svi četrnaestogodišnjaci, ljubav-ne probleme. Mirta je zaljubljena u Davora, Davor u Anu kao i svi ostali u razredu, a Ana u Stativu.

Na maturalnom izletu se zabav-ljaju, idu na plažu, u disko, u kino, ali rade i poneke gluposti. Zbog tih nepodopština počnu im stizati prijeteće poruke. Upoznaju ‘‘dobru stranu’’ profesorice jer je sretna i zaljubljena u Stativu, kao i on u nju.

Ovdje možemo vidjeti pra-vu sliku složnog razreda. Kada su Smuki i Dado ‘‘upali’’ u nevolju svi ostali su im pomogli da i iz nje iza-đu. Roman mi se svidio i preporu-čujem ga svim budućim čitateljima jer je vrlo zanimljiv, poučan i šaljiv.


Robinson Crusoe, pustolovni roman Daniela Defoa, jedna je od najboljih, ali i najljepših knji-ga koje sam dosad pročitala. Tema romana je borba za život na pu-stom otoku glavnog lika Robinso-na. Ako niste čitali djelo, sigurno se pitate: „Pa kako je završio na tom otoku?”. E, pa tako što je oti-šao na plovidbu makar su mu ro-ditelji govorili da ne odlazi, jer je već jednog brata izgubio na moru. Roman je vrlo poučan, a evo i ne-

koliko pouka koje sam izvukla iz djela: ne budi uvijek tvrdoglav, već poslušaj nekad savjet roditelja, uvijek dobro razmisli prije nego što učiniš ili želiš učiniti “veliki korak” u životu. Čitajući roman, upoznajemo i druge likove: Pet-ka ljudoždera, kojeg je Robinson uljudio i učinio svojim slugom, papigu Pool, ... Svaki od događaja koje je doživio na otoku pomno je zapisivao u svoj dnevnik, od dola-ska na otok pa sve do povratka u York odakle je i došao. Kako vam ne bih prepričala sve događaje koji vas očekuju, krenite i pročitajte to zanimljivo djelo. Meni se ta knjiga jako svidjelo, zato je rado prepo-ručujem svima koji je nisu čitali.

Iva Šimunović 7. a

Beč, glavni grad Austrije, po-sjetili smo 15. prosinca 2012. go-dine. Krenuli smo oko 24:00 sata iz Savskog Gaja u Novom Zagre-bu. Putovali smo šest sati i od svih aktivnosti nije bilo najteže niti ho-danje, niti penjanje, već spavanje u autobusu. U grad smo stigli oko 7:00 ujutro i razgledali Bečki ring koji je sličan zagrebačkoj Zelenoj potkovi, samo je puno veća. Tamo smo saznali nešto o parlamentu, muzejima i mnogim znamenitim građevinama u Beču. Zatim smo razgledali centar Beča i popili kavu u Starbucksu. Jedna od zabavnih stvari bila je vožnja podzemnom željeznicom (nešto slično našim tramvajima) do izviđačkog muze-ja u kojemu smo saznali mnogo toga o izviđačima Austrije. Nakon slobodnog vremena otišli smo na manifestaciju koja je bila razlog našega izleta. Išli smo po betle-hemsko svijetlo mira i ljubavi kako bismo ga donijeli u našu domovi-nu Hrvatsku. Izviđač iz Betlehema donio je svijetlo koje je svaki narod Europe odnio u svoju domovinu. To je bilo 24 tradicionalno noše-nje betlehemskog svijetla. Posjetili smo dvorac Marije Terezije Sc-honbrunn. Kada smo tamo stigli, počela je kiša koja je penjanje na vidikovac Glorietta učinila puno zabavnijim. S vidikovca smo se spustili na božićni sajam na koje-mu smo kupili razne suvenire i fine kolače. Na povratku spavanje više nije bio toliki problem. U Zagreb smo se vratili oko 12:00 sati.

Vice Bulaja, 7. a

Svi smo bili nestrpljivi i znatiželj-no smo iščekivali autobus s ko-jime ćemo putovati. Bilo je više autobusa ispred Mimare pa smo strahovali da će neka druga škola ići s nama autobusom. Srećom u autobusu smo bili sami, ali je bio iznimno malen. Tada je naše pu-tovanje započelo. Bio je poprilič-no ružan dan, stoga smo se bojali da će padati kiša kada dođemo na Plitvice. Put do Plitvica bio je zabavan i vrlo je brzo prošao. Na našu nesreću, baš kad smo došli na Plitvice, počela je padati kiša. Svi smo užurbano vadili kišobra-ne i kabanice. Prvo što smo ugle-dali bili su veličanstveni slapovi koje smo promatrali s vidikovca. Nismo se previše zadržavali već smo krenuli dalje. Polagano se puštajući prema jezeru i slapovi-ma, bili smo sve više obuzeti lje-potom prirode. Hodajući prema brodu, čak smo ugledali i zmiju u jezeru koja nam je svima pri-vukla pažnju. Taj dan voda je bila iznimno jaka zbog kiše. Dok smo čekali brod, ručali smo u malom restoranu. Čudili smo se kako ima puno turista i to posebno Ja-panaca s kojima smo čak pokušali komunicirati. Brod nas je doveo na drugu stranu jezera. Nastavili smo šetali i uživati u malim sla-povima kraj kojih smo prolazili. U jednom trenutku jedan dio uče-nika se izdvojio i skoro izgubio. Dok smo se uspinjali šumom do vlakića, skrenuli smo krivim pu-tem, ali su nas vodič i profesorica Boban ubrzo pronašli. Uz vodu bilo je puno insekata i komara-ca koji su stalno letjele oko naših glava pa smo taj put pretrčavali te nismo ni obraćali pažnju kuda idemo. Nekako smo svi došli do vlakića koji nas je trebao odvesti opet na početak kako bismo se vratili u autobus. Dok smo ga če-kali, vrijeme se proljepšalo. U vla-kiću je bilo zanimljivo. Prošavši kroz šumu, na izlazu prema auto-busu, opet nas je uhvatio pljusak, pa smo morali trčati do autobusa kako ne bismo pokisli. Autobus nas je sretno dovezao na mjesto polaska. Na Plitvičkim jezerima je bilo lijepo, samo je šteta što nismo imali malo više sreće s vremenom.

Ana Fabris, 7. a

12

“Pjesma leda i vatre” naziv je skupine fanta-zijskih romana koja se sastoji od sedam knjiga od kojih su dvije još nedovršene i neobjavljene. Knjige sam počeo čitati tijekom najave četvrte sezone serije “Igra prijestolja”, nazvane po prvoj knjizi. U Dubrovniku, gdje ljetujem, svi su pričali o seriji koja se tamo snima. Radnja ove fantazije odvija na zamišljenim kontinentima Westerosu i Essosu, tema je borba za prevlast, uz pomoć voj-ske, strategije i lukavosti. Radnja je često brutal-na, neprihvatljiva današnjem načinu života. Svijet Westerosa sastoji se od sedam kraljevstava koja su se, dolaskom prvog kralja Aegona, ujedinila pod vlasti jednog kralja. Vlast Aegonove obitelji trajala je sve do pobune u kojoj je izgubila vlast, i tada po-činje radnja ovih knjiga. Obitelji Lannister, Stark, Tyrell, Martell, Arryn, Baratheon, Greyjoy bore se za prevlast nad ostalim obiteljima.

Pisac George R. R. Martin, poznati autor ro-mana znanstvene fantastike, fasciniran je srednjim vijekom i feudalnim društvom i to mu je bilo na-dahnuće za ove knjige, pa u njima, osim tadašnje surovosti, možemo prepoznati i preuzimanje dije-lova stvarnih događaja, npr Rata dviju ruža i Lan-castera – u njegovim knjigama Lannistera. Likovi su raznoliki i nema, kao što je to uobičajeno, glav-nih ili dobrih likova, svi imaju svoje uloge i mjesto, a u knjigama svako poglavlje govori o drugom liku.

Pisac misli da je dobro da se fanovi boje za sud-binu likova i da je ona uvijek neizvjesna, tako se likovi često ne uspiju izvući iz teških situacija, dra-gi i važni likovi neočekivano umiru ili zadobivaju teške ozljede i sakačenja.

Svojoj vještinom pisac me je sasvim pridobio, prvu knjigu ‘‘Igra prijestolja’’, a ima 1000 stranica, pročitao sam u dva ljetna dana. Odmah sam kupio i ostale tri objavljene knjige ‘‘Sraz kraljeva’’, ‘‘Oluja mačeva’’ i ‘‘Gozba vrana’’ od kojih svaka ima oko 1500 stranica i pročitao i njih. Peta knjiga je ‘‘Ples zmajeva’’. O detaljima iz knjiga ne bih pisao jer su obrati neočekivani i razočarao bih tako sve one koji sad prate seriju na TV-u.

Kao i drugi fanovi, s nestrpljenjem čekam pre-ostale dvije knjige ‘‘Vjetrovi zime’’ i ‘‘San o prolje-će’’. Autora više ni ne pitaju kad će ih objaviti jer je jednom zgodom rekao: “Svaki put kad me netko pita kad ću objaviti sljedeću knjigu, ja ubijem jed-nog Starka.” A to, mi čitatelji, ne želimo.

Ivar Cmrečak, 8. a

Winnetou je izmišljeni indijanski poglavica iz plemena Apača. Njegov je lik u svojim romanima osmislio pisac Karl May. Radnja knjiga o Winnetou koju sam pročitao odvija se na Divljem zapadu koju pripovijeda Charley (Karl May), koji kasnije zbog svoje snage dobiva nadimak Old Shatterhand (Stara razbijačka šaka). Charley je zaposlen kao nastavnik u gradu St. Louisu gdje se sastaje s proizvođačem oružja Mr. Henryjem. Kada Henry uočava njegove vještine i snagu zaposli ga kao geodeta na izgradnji željeznice. Problem je bio u tome što se pruga nala-zi na teritoriju Apača te je Charley doživljavao broj-ne indijanske napade u kojem su gotovo svi geodeti ubijeni osim četiri lika: Sam Hawkens, Dick Stone, Will Parker i Old Shatterhand. Glavni lik priče Old Shatterhand s vremenom se sprijatelji s indijanskim poglavicom Winnetuom i tada slijede njihove za-jedničke avanture opisane u četiri knjige.

Njemački književnik Karl Friedrich May (1842.-1912.) pustolovni je pisac zabavne naravi i velike popularnosti. Za razliku od brojnih čitatelja ne uži-va veliku popularnost kod povjesničara književno-sti. Pisao je kićasto pa mnogi čitatelji prestaju čitati njegove romane nakon par stranica. Na oko 60.000 stranica njegovih romana i pripovijedaka nađe se i besmislica, ali se nađe i zrelih misli i zapažanja. Mora mu se priznati: bio je uz Indijance, koje su bijeli osvajači uništavali, izazivao je u ljudima na-klonost prema njihovoj borbi za opstanak. Kod milijuna mladih u svijetu izazivao je suosjećanje sa slabijima i progonjenima, razvijao u njima altrui-zam. U jednom svijetu koji je, ne samo u Americi prema Indijancima nego i u Europi prema nacio-nalnim manjinama, duboko ogrezao u nasilju. Karl Friedrich May je prvi poveo bitku protiv rasizma i vjerske netolerancije.

U razdoblju od 1962. do 1968. godine snimlje-no je desetak filmova o Winnetouu koje su snimile poznate inozemne filmske kuće u suradnji s našim Jadran filmom. U divljini netaknute hrvatske priro-de poput Nacionalnog parka Paklenica, Plitvičkih jezera i rijeke Krke, te Velebita, kanjona Zrmanje itd snimljene su scene ‘‘divljeg zapada’’ Karla Maya. Snimanje filma „Winnetou“ pospješilo je hrvatski turizam pa i dan danas ljudi nakon 40-ak godina od snimanja filma dolaze vidjeti mjesta radnje filma, a pojedini poduzetnici su izgradili brojne objekte koje podsjećaju na pravi američki divlji zapad.

Romano Keser, 8. a

13

w

Otok Murter se nalazi u sjevernom dijelu Dalmacije. Ako poželite tamo ljetovati, samo se zaputite autom prema Šibeniku, a putokazi će vas odvesti točno gdje treba. I prije nego dođete na otok, bit ćete u jednom od njegova četiri naselja. Naime, mjesto Tisno dijelom se nalazi na kopnu, a dijelom na otoku. Baš kao i dvije polovice ovog mjesta, Murter i kopno povezani su mostom koji je izgrađen u XVIII. stoljeću. Dva puta dnevno most se podiže kako bi mogli proći brodovi i to je zabavan prizor.

Murter je najveći otok Šibensko-kninske županije s po-vršinom od 18 km² i oko 5000 stanovnika. Vrlo je razve-den, pravi mali arhipelag s oko 20 otočića i hridi pa je još u pretpovijesno doba privukao Ilire da se na njemu nasele. U mjestu Jezera, jugoistočno od Tisnog, nalazi se upečat-ljivi ilirski spomenik: brežuljak, krnji stožac sa spiralnim pristupom, poznat kao Pudarica, uzvisina iznad mora za koju se pretpostavlja da je bila ilirska promatračnica s koje se stražarilo i upozoravalo na moguće opasnosti. Ta se svojevrsna utvrda zvala Mor-tar ili morska tvrđava, pa se smatra da je po njoj ime dobio i cijeli otok Murter. Možeš se popeti na nju i diviti se pogledu ili zamišljati kako su u davno doba dolazili gusari u pljačkaške pohode.

Otok su nekoć naseljavali stari Rimljani, o čemu svjedo-če ostaci naselja Colentum, mnoge ruševine rimskih ljet-nikovaca, te freske i mozaici razasuti po kopnu i moru u mjestu koje se danas zove Murter. Ostaci antičkoga grada Colentuma danas velikim dijelom leže pod morem. Pret-postavlja se da su Colentum početkom II. stoljeća srušili i opljačkali gusari. Vjeruje se da je slavensko stanovništvo prilikom dolaska zateklo prazno naselje i tu se naselilo.

Otok se pod hrvatskim imenom “Srimač” spominje 1251. godine kada ugarsko-hrvatski kralj Bela proglaša-va granice Šibenske komune. Tada su se na otoku nalazila samo dva naselja: Veliko Selo (danas Murter) i Jezera, dok Betina i Tisno nastaju u kasnijim stoljećima za vrijeme na-seljavanja pred turskim provalama. U Murteru i ostalim na-seljima na otoku su se sve do XVIII. stoljeća njegovale gla-goljica i bosančica. Otok Murter spominje se prvi put 1318. g. pod imenom “Insula Mortari”, prema kojemu je kasnije nazvano i mjesto Murter. Od 1740. g otok se naziva Murter.

Murter ima nešto više od 2000 stanovnika. Okružen je brežuljcima Radučem (125 m), Sv. Rokom (70 m), i Gradi-nom (62 m). Murter se širi prema uvali Hramini, u kojoj je izgrađena marina, prema uvali Slanica, u kojoj je najljepša

plaža na šibenskoj rivijeri, a i na Jadranu. Osim plaže Sla-nice, Murter ima još četiri plaže, a to su Luke, Podvrške, Čigrađa i Kosirina. Uvala Hramina relativino je dobro za-štićena od vjetrova, osim bure. S vidikovca crkve Svetog Roka pruža se pogled na okolna mjesta, brojne otoke, oto-čiće i uvale, ali i 10-ak milja udaljene Kornate.

Tisno ima 1300 stanovnika. Tjesnac (po kojem je Tisno dobilo ime) između otoka i kopna širok je samo 38 metara.

Betina je naselje sa svega 650 stanovnika, a upravno pripada općini Tisno od kojeg je udaljena 7 km.

Stanovnici otoka Murtera uzgajaju masline i smokve, čija stoljetna stabla prekrivaju veći dio otoka. Stanovnici se još bave i brodogradnjom (tradicionalni drveni brodo-vi su gajeta, loger, leut), te ribarstvom i turizmom. Kako bi se privukao što veći broj turista, organiziraju se razne manifestacije i natjecanja. Od 1998. svake se godine, u po-vodu blagdana sv. Mihovila, zaštitnika murterske župe, or-ganizira Latinsko idro (jedro), međunarodna jedriličarska regata. To je najveća regata tradicionalnih gajeta, leuta i kaića na latinsko idro. Big game fishing je oblik sportskog ribolova s ciljem lova velike koštunjave ribe kao što su tuna i sabljarka na otvorenom moru, često vrlo udaljeno od ko-pna. Ovdje je potrebna jaka volja i tjelesna spremnost. Big game fishing se odvija na različitim lokacijama diljem svi-jeta gdje se nalaze takve ribe pa tako i na otoku Murteru.

Jakov Carev, 8. a

TISNO

BETINA

14

glazba, film, kazglište ...

redatelj: Alan Taylorglumci: Chris Hemsworth, Tom Hiddleston, Natalie Portmanžanr: akcija, avantura, fantazija

Svijet tame je drugi nastavak o popularnom superjunaku Thoru. Priča se nastavlja na film Osvetnici koji je doživio veliki uspjeh u kini-ma. Radnja se tvori od mješavine Nordijske mitologije, superjunaka Thora i modernog svijeta. Tema filma je borba Thora i njegovih prijatelja protiv zlih Mračnih patu-ljaka koji su ovladali silom unište-nja nazvanom ˝Eter˝. Thor, moćni osvetnik bori se za spas Zemlje i svih devet kraljevstava protiv mrač-nog neprijatelja koji prijeti čitavom svemiru. Drevna rasa predvođena mračnim patuljkom Malekithom prijeti da će vratiti svemir u vječ-nu tamu. Thor je morao krenuti na svoje najopasnije i najosobnije pu-tovanje do tada – putovanje koje će

režija: Jon M. Chu scenarij: Sarah Landman glumci: J. Bieber, S. Braun, R. Goodžanr: dokumentarni filmtrajanje filma: 92 minute

Justin Bieber Believe je dokumen-tarni film o životu mladog pjevača koji je s 16 godina ušao u svijet slav-nih. U filmu možemo vidjeti isječ-ke s njegovih koncerata i druženja s obožavateljima. Ima dijelova u koji-ma prepričava kako je živio i priča o trenutcima iz svog života koji su mu ostali u lijepom sjećanju. Zna svira-ti četiri instrumenta: klavir, gitaru, bubnjeve i trubu. U njegovom životu je bila i djevojčica po imenu Avala-nna za koju se jako vezao. Ona je imala smrtonosnu bolest i umrla je, što ga je jako ražalostilo. Film me se jako dojmio jer je zanimljiv i poučan. Upravo zbog toga što su obitelj i obo-žavatelji vjerovali u njega i bili mu podrška, on je uspio u svijetu slav-

redatelj: Renny Harlin scenaristi: Sean Hood i Daniel Giatglavne uloge: Kellan Lutz, Scott Adkins, Liam McIntyre, Gaia Weiss,žanr: akcija, avanturatrajanje filma: 100 minuta

Krajem siječnja klasični su razredi pogledati film „Herkules“. Isprva smo svi smatrali kako će film biti pomalo dosadan, no film je nadmašio naša oče-kivanja. Mjesta na kojima je film sni-mljen su očaravajuća. Kako se film bli-žio kraju, bio je sve bolji i napetiji. Iako se radi o mitskom junaku snažnom Herculesu tema filma je ljubav. Nakon što je ljubav Herkulesova života Heba obećana njegovom bratu, on se pobu-ni i biva protjeran iz obiteljskog doma. Napušten od obitelji, završava u roblju te ga prodaju u Koloseum gdje otkriva da je polubog. Pogledajte tu fantastičnu epsku avanturu i doživite svijet grčke mitologije kao nikada do sada.

Deni Beloša, 8. a

HERKULES

JUSTIN BIEBER - BELIEVE

Martijn Garritsen rođen je 14. svib-nja 1996. Poznat je po svom umjetnič-kom imenu Martin Garrix kojeg koristi u javnosti. Njegova najpoznatija, ujed-no i najuspješnija pjesma “Animals” obišla je cijeli svijet, a u čak 10 država postavljena je na listu top 10 pjesama. Prvo mjesto na listi od top 10 stavili su je Belgija, Irska i Ujedinjeno Kra-ljevstvo. Druga njegova najuspješnijih pjesama je “Wizard” koju je snimio sa Jay Hardwayom u 2014. godini. Martin je kao dijete bio vrlo talentiran za glaz-bu. Sa 4 godine je svirao gitaru, a sa 8 godina je već razmišljao da postane DJ nakon što je vidio koncert DJ-a Tiesta na Olimpijskim igrama u Ateni.

Njegovi singlovi snimljeni u 2013. godini su: “Animals”, “Torrent”, “Ga-mer”, “Wizard”, “Psycho” te u 2014. go-dini: “Helicopter”, “Proxy”, “Can’t You See” i “Tremor”

Martin Garrix je jedan od meni najdražih DJ-a jer sklada energične pjesme. Njegova najdraža pjesma mi je “Animals” jer je posebno energična i jako mi je zabavna. Neki se dijelovi u pjesmi ponavljaju zbog ritmičnosti. Kod nekih njegovih pjesama i remixa ne sviđa mi se što se neki dijelovi pre-dugačko ponavljaju, tj. imaju predu-gačak tijek, zbog čega pjesma postaje pomalo dosadna. No, iako su to samo dvije-tri pjesme, ja sam još uvijek nje-gov zaljubljenik.

Laura Primorac, 8. a

MARTIN GARRIX

redatelji: Chris Buck i Jennifer Leeglavne uloge (glasovi): Kristen Bell, Alan Tudyk, Idina Menzel scenaristi: Jennifer LeeShane Morrisžanr: animirani, komedija, glazbeni

Nedavno sam gledala film Snježno kraljevstvo poznatiji kao Frozen. Svi su mi se likovi jako dojmili, ali najviše mi se svidio snjegović Olaf. Za realiza-ciju filma animatori su morali napra-viti 2000 različitih pahuljica. Taj crtić spada u najbolje animirane filmove te je na ovogodišnjoj dodjeli Oscara od-nio u kategoriji najboljeg animiranog filma. Film je zabavan, zanimljiv, ani-macija je prekrasna i pjesme su milo-zvučne. Film koji je prožet pozitivnom energijom, koji će vam još jednom reći kako je ljubav ta koja pobjeđuje sve. ”Frozen” je odličan film, svakako naj-bolji Disneyev nakon dugo vremena. Impresivna adaptacija Andersenove bajke namijenjena je prvenstveno djeci no i oni stariji koji vole dobar animira-ni film neće ostati razočarani.

Tea Lončar, 8. a

SNJEŽNO KRALJEVSTVO

SVIJET TAME

ga ponovno ujediniti s njegovom zemaljskom ljubavi Jane Foster.

Glumci su odlični, a radnja je akcijska i napeta. U film malo duha unosi Thorov polubrat Loki sa svojim duhovitim i sarkastič-nim opaskama. Film se odlikuje odličnim vizualnim efektima i ak-cijom i prikazuje se u 3D tehnici te ima vrlo dobar zvuk i sliku. No, unatoč svemu, film ima i loše stra-ne. Nedostaje mnogo emocija, pa i humora, a radnja je nagomilana. Sve u svemu, prvi nastavak je bio bolje napravljen. Film mi se svi-dio. Mogu zaključiti kako je film ipak vrlo dobar i volio bih ga opet pogledati. Na kraju filma se dobije nagovještaj trećeg nastavka. Sada nam samo preostaje čekati treći nastavak i nadati se da će nadma-šiti oba prijašnja. Jedva čekam!

Luka Žižić, 8. a

nih. Svoj je film zbog toga nazvao Be-lieve (Vjerovati) kao i istoimeni album. Film mi se svidio jer je Justin Bieber i moj najdraži pjevač. Ovo je drugi do-kumentarni film koji je snimio, a prvi je bio Never say never (Nikad ne reci nikad). Oba filma su mi se jako svidjela i nadam se da će snimiti još koji jer bih ih rado pogledala.


15

Figaro: Emil Martinović, bassSuzanna: Buga Marija Šimić, sopranGrofica: Marijana Radičević, sopranGrof: Luka Ivoš, baritonCherubino: Sandra Vidović, mezzoBarbarina: Lorena Krstić, sopranDon Bartolo: Peter Gojkošek, baritonMarcellina: Marija Posavec, sopranDon Basillio: Mario Filipović/Valentino Blasina, tenorAntonio: Toni Nežić, Martin Feller, bassCvjećarica: Leona Vujičićmaestro di musica: Ivan Pernicki, klavirkostimografkinja: Antonia Jakšić Dorotićmake up: Maša Gospićlikovno oblikovanje: Buga Marija Šimićoblikovateljica svjetla: Željka Fabijanić Šaravanjarežija i stručni savjetnici: Ivica Šimić i Cynthia Hansell-Bakićproducentica: Vitomira LončarDana 4. studenoga 2013. išla sam gledati komičnu operu Figarov

pir u kazalištu Mala scena. Studenti muzičke akademije u Zagrebu pod mentorstvom prof. Cynthie Hansell Bakić skupili su svoje snage i ideje i napravili su zanimljivi projekt. Izveli su priču komične opere u četiri čina “Le nozze di Figaro“, jednog od najvećih skladatelja bečke klasike W. A. Mozarta. Po Beaumarchaisovoj komediji Mozart je skladao djelo koje se često naziva savršenom operom. Radnja opere odvija se u jed-nom danu. Započinje ujutro na dan vjenčanja Figara i Susanne, slugu grofa i grofice Almaviva. Priča ima brojne zaplete koje ja naravno neću sada ispričati, ali bih preporučila svima da je pogledaju zato što sam otišla iz kazališta sa osmjehom na licu i toplinom u srcu.

Za uloge u operi “Figarov pir” studenti glume Buga Marija Šimić, Marijana Radičević i Emil Martinović dobili su Rektorovu nagradu za akademsku godinu 2012/2013.

Nika Vrbanić, 8. a

glazba, film, kazglište ...režija: Dario Harjaček,dramaturginja: Katarina Pejović,scenografi: Leo Vukelić i Iva Matija Bitanga,kostimografkinja: Doris Kristić,skladatelj: Frano Đurović,glumci: Alan Ford (Filip Nola), Bob Rock (Jasmin Telalović), Grunf (Maro Martino-vić), Broj Jedan (Doris Šarić Kukuljica), Debeli Šef (Rajko Bundalo), Sir Oliver (Zoran Čubrilo), Jeremija (Damir Šaban), Superhik (Milivoj Beader).

Učenici osmoga razreda naše škole 16. siječnja 2014. posjetili su Zagrebač-ko kazalište mladih kako bi pogledali satiričnu predstavu Alan Ford. Pred-stava je zasnovana na više izdanja stri-pa Alan Ford talijanskih autora Maxa Bunkera i Magnusa. Predstava je osmi-šljena povodom četrdesete godišnjice izdavanja stripa u Hrvatskoj, jedinoj zemlji u kojoj je strip doživio istinsku slavu. Za mene, čitatelja tog smiješnoga i zabavnoga stripa, predstava Alan Ford bila je posebno zanimljiva. Radnja pri-če govori o propalom pijancu Superhi-ku koji postaje junak i čiji je zadatak da uzima od siromašnih kako bi dao bo-gatima. Također govori i o detektivskoj grupi TNT te njezinim članovima, a to su: Broj 1, Alan Ford, Bob Rock, Šef, Jeremija, Sir Oliver i Grunf. Njihov je zadatak zaplijeniti drogu preprodavača gospodina Kreka te svoju misiju izvrša-vaju uz humor i satiru. Predstava nije tipična i vrlo je zabavna te ju je lako us-porediti sa stanjem u današnjem svijetu i korupcijom. Predstava pruža dobru zabavu i smijeh te bih ju preporučio svim ljubiteljima komedije.

Ivor Bulaja, 8. a

ALAN FORD

Dana 16. siječnja 2014. u 11 sati 8. a razred OŠ Ivana Gundulića posjetio je Zagrebačko kazalište mladih kako bi pogledao predstavu Alan Ford. Pred-stava je napravljena po istoimenom stripu s nekim scenskim modifikacija-ma. Predstava mi se osobno, kao ljubi-telju stripa Alan Ford, svidjela. Likovi su vjerno prikazani i njihova ponašanja su jednaka kao i u stripu. No, činilo mi se da ja jedini razumijem što se zapravo događa na sceni jer su neki dijelovi teš-ko razumljivi ako nisi čitao strip. Mi-slim da polovica mog razreda nije shva-tila neke dijaloge. Scenografija je mogla biti malo vjernije prikazana. Nije mi se baš svidjelo kako Broja Jedan glumi žena jer mislim da je to smiješno. Uko-liko ste ljubitelj stripa o Alan Fordu ta bi vam se predstava mogla svidjeti.

Luka Žižić, 8. a

redateljica: Ivica Bobandramturginja: Sanja Ivićscenografkinja: Dinka Jeričevićkostimografkinja: Doris Kristićautori scenske glazbe: Frano Đurović, Tomislav Ribičić, Siniša ReljićPočetkom ove godine išla sam gledati predstavu “Zagorka“ u HNK-u. Ova

predstava posvećena je prvoj hrvatskoj novinarki i spisateljici koja je poznata po svojim djelima, koja su neki čitali, a neki bi trebali pročitati. Kroz cijelu predstavu, koja traje više od tri sata, upoznaje se njen život i njena djela. Od njenog nesretnog djetinjstva i vječnog sukoba s majkom, dogovorenog braka, doživljenog živčanog sloma, njene borbe da nađe svoje mjesto pod suncem i da dokaže svoju vrijednost. Njen pravi život su bile njene priče i likovi koji su se na sceni izmjenjivali kako je ona pisala svoj romane; Kontesa Nera iz “Grič-ke vještice“, Gordana, Manduša iz “Kći Lotršćaka“ …, a meni se činilo kao da sam pročitala sva ta djela, a ona koja i nisam zasigurno budem!

Drama ima osamdesetak likova, kompliciranu strukturu, glumci glume i po nekoliko uloga, presvlačenja su intenzivna i dramatična, a u glavnoj ulozi je Mirjana Grgić, tj. Marije Jurić Zagorke, Daria Lorenci Flatz. Lik Mirjane Grgić uzet je iz knjige “Kamen na cesti”, Zagorkine autobiografije u kojoj je svoje ime namjerno promijenila u Mirjana Grgić ne bi li je manje napadali. U tom djelu koji nije trebao biti roman Marija Jurić Zagorka otkriva intimu, iskreno piše o sebi, o svom braku i djetinjstvu.

Nika Vrbanić, 8. a

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

16

Ukoliko ste pomislili da idemo na put, griješite. Ovo je samo dio prikupljene pomoći jedne od naših brojnih humanitarnih akcija (slika gore lijevo). Učili smo na brojnim predavanjima izvan Škole ili u njoj, a ovdje nas vidite kako slušamo predavanje o Nikoli Tesli koje su održali naši razredni prijatelji (slika gore desno). Bili smo aktivni u brojnim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima isto tako i u školskim i izvanškolskim. Među inim neki od nas su bili skauti (slika u sredini lijevo). Sat nastave tjelesne kulture iskoristili smo i za snimanje filma o Školi (slika u sredini desno), a na likovnom pokazujemo svoju kreativ-nost (slika dolje lijevo). Održali smo niz raznovrsnih predavanja, a i ugostili smo mnogo stručnjaka, pisaca itd. Našim razrednim prijateljima održali smo predavanje i proveli tribinu o AIDS-u (slika dolje desno).

17

Mi nikad nismo umorni i ne odmaramo se, već slušamo zanimljivo predavanje o biciklizmu (slike gore lijevo). Među inim posjetili smo Institut za istraživanje mozga (slike gore desno). Obilježili smo stogodišnjicu smrti A. G. Matoša (slika u sredini lijevo). Nema što nismo radili na tehničkom (slika u sredini desno), likov-nom, glazbenom …, a dio toga možete pročitati i na stranicama ove Zadnje klupe. I prije upisne groznice u srednje škole saznali smo što se sve uči i kakvi su uvjeti upisa u Privatnoj umjetničkoj gimnaziji (slika dolje lijevo). Potkraj školske godine proveli smo još jednu humanitarnu akciju, ovaj put za poplavljenu Slavoniju (slika dolje desno). Kada ovih dana „izvrtimo” cijeli osmogodišnji film, možemo samo kazati kako je sve prebrzo prošlo, bilo je dobro, ludo i nezaboravno. I sad se moramo rastati. Nije fer! Šteta, šmrc, šmrc, šmrc.

18

U ovom broju, kao što je uobiča-jeno na vaša pitanja odgovaramo bez podatka tko je pitao. Smatramo kako su mnogo važnija pitanja i odgovori, a ne imena učenika.Zašto ne smijemo izaći na dvorište kada nemamo nastavni sat?Na ovo pitanje odgovor je dat odmah na početku školske godine na satu razredne zajednice. Vi, učenici, na žalost ne poštujete odredbe koje idu vama u korist. Naime, kada je kiša ili snijeg izlazite na dvorište u papuča-ma i potom u razred unosite blato i prljavštinu. Isto tako nerijetko izađe-te izvan školskog dvorišta u okolne trgovine i neka vam se nešto dogodi onda ćemo mi, djelatnici Škole, biti krivi. Pravila kućnog reda napisana su tako i zato da vas učenike prven-stveno zaštite i da vam se omoguće bolji uvjeti rada, a ne da bismo mi vježbali strogoću.Zašto nema toaletnog papira i sapu-na u WC-ima u dvorani?Za to su dva razloga, školski godišnji budžet i ponašanje učenika. Vi učeni-ci, kada dođete u Školu promijenite navike kojih se inače pridržavate kod kuće. Vrlo često si zasigurno naišao/la na snop toaletnih papirića pored WC-školjke, često i zgužvane i mokre. Kutijice za papir ili za sapun često su polomljene, a sve to, siguran sam, ne radite kod kuće. Ne mogu shvatiti za-što to pojedinci rade, iz osvete prema učiteljima ili iz nekog drugog razlo-ga!?! S obzirom na nepotrebno razba-civanje toaletnim papirom i sapunom Škola nije u mogućnosti kupovati ih svaki čas. Naime, Škola dobije odre-đenu svotu novaca kojom se koristi za kupnju novih nastavnih pomagala, knjiga za knjižnicu, razne popravke itd., pa tako i za nabavku toaletnog papira i sapuna. Kako to nije nepre-sušni izvor, onda vrlo često nedostaje novaca za sve ono što je potrebno za normalan rad u Školi.Zašto profesori ne suosjećaju s nama?Ako pod suosjećanjem smatraš kako bismo vam trebali darovati dobre ocjene, samim time poticati nerad i tome slično onda ti moram prizna-ti da bismo trebali biti bezosjećajni. Moji kolege i ja i te kako suosjećamo s vama, u što ćeš se vrlo brzo uvjeriti. Nije nam svejedno s kakvim uspje-hom idete dalje. I te kako razmišlja-mo jeste li sretni, zadovoljni, imate li kakvih problema itd. U vašem lošijem ponašanju ili isto takvom učenju če-sto tražimo poneko opravdanje pa

čak i onda kada za to nema stvarnih razloga. Usudim se kazati da se ne-rijetko postavljamo kao da smo vam brižni roditelji. Neki od nas to znaju pokazati neki ne. Reći ćeš kako nisam u pravu, no vrijeme će pokazati tko je od nas dvoje u krivu, a tko ne.Što mislite o ukidanju ocjena na po-lugodištu?Mislim da to nije bitna odluka kojoj bi trebalo pridavati posebno veliku pozornost. Veći je problem u odgo-vornosti učenika i njihovih roditelja o redovitom praćenju uspjeha tije-kom školske godine, a o tome bi se dalo mnogo toga napisati.Zašto su neki profesori bili nepra-vedni prema nama?Ti isti profesori za nekoga drugog učenika bili su vrlo pravedni i korek-tni. Pravednost je po vama učenicima pojam rastezljiv poput žvakaće gume. Rastežete ga kako vam odgovara i pravite veće ili manje balone isto tako kako vam paše. No, pravednost ipak nije žvakaća guma. Kada naučite za-dano gradivo, onda sigurno nema-te primjedbe na ocjene, ali kada to ne učinite na zadovoljavajući način, onda su svi krivi, ali ne i vi. Moram priznati da je teško 20 ili više učenika ocijeniti sa samo pet ocjena, a to ipak nema veze s pravednošću. Mogu se složiti da mi učitelji nismo svi ni jed-naki ni idealni, ali se ne mogu složiti s takvim vašim razmišljanjima. Pogle-dajte svoje završne svjedodžbe svih razreda i sami sebi iskreno priznajte koliko ste zaključenih ocjena zaslužili pravim trudom. Doduše, ovo ne vri-jedi za sve, nego samo za neke kojima je pravednost žvakaća guma.Što nam savjetujete u vezi srednje škole?Moram priznati kako mi je drago da vam je stalo do mojih savjeta. Hvala vam na povjerenju, a vi moje savjete i primijenite pa ćemo svi biti zadovolj-ni. Savjeti su zasnovani na bogatom osobnom iskustvu, ali i na čestom razgovoru s bivšim učenicima. Za koju godinu reći ćete mi jesam li bio u pravu. Najkraće rečeno savjetovao bih vam puno toga, a ako što izostavim, to je zbog ograničenog prostora. No, ide-mo na ono što je po mojim iskustvima najvažnije. Kada počne školska go-dina u novoj sredini, odmah počnite učiti i javljajte se. Naime, na taj način ćete dobiti ugled vrijednih i marljivih učenika, pa ako kasnije možda i ‘’kik-sate’’, manje će se gledati kao neko zlo,

a osim toga lakše je učiti manje lekcija na početku nego puno na kraju polu-godišta ili školske godine. Nikako ne-mojte nepotrebno izostajati tj. ‘mar-kirati’. Bolje je, ako baš već morate, dobiti pošteno jedinicu, nego ‘uživati’ ugled kukavice i negativca. Praksa je pokazala da se nakon markiranja takvi učenici nikad ne pripreme za slijedeći nastavni sat. Osim toga na satu čujete što se tumači i ispituje pa je lakše uči-ti. Obavezno ponovite iz matematike razlomke, decimalne brojeve, brojevni pravac i predznake. Ako vam te lekcije nisu dobro ‘sjele’, onda ćete imati ve-likih problema s matematikom i s fi-zikom. Radite dobre bilješke na satu i odmah isti dan naučite novo gradivo jer su nastavni programi mnogo op-sežniji nego u osnovnoj školi i imat ćete mnogo manje vremena za učenje nego do sada. Nova škola, novi prija-telji, pa pazite na odabir. Obavezno se klonite onih koji su skloni ljenčarenju, krađi, alkoholu ili drugim porocima. Ukoliko niste počeli pušiti, ne dajte se nagovoriti od novih ‘prijatelja’ jer je odvikavanje vrlo teško, to iz vlastitog iskustva vrlo dobro znam. Novo druš-tvo i drugačije zabave donose i nova iskušenja. Večernji život bit će vam mnogo drugačiji i duži nego do sada, a to je izvor kako lijepih tako i neu-godnih susreta i događaja. Izbjegavaj-te nepoznata i sumnjiva društva. I još nešto, vrlo važno. Zapamtite – droga nije fora i probati se ne mora. U bilo kojoj srednjoj školi zbog nediscipline, izostanaka, neučenja ili nečeg drugog možete puno lakše ‘frknuti’ nego u osnovnjaku. Vi ste generacija koja će polagati maturu, zato odmah, već sad radite dobre bilješke i čuvajte ih kao i knjige kako bi vam kasnije pripreme za maturu bile što lakše. Samo svojim ra-dom i ponašanjem stječete ugled kod profesora, baš kao i do sada. Probleme i nesuglasice sa vršnjacima nemoj-te rješavati tučnjavom i bilo kakvim nasiljem. Ako nesporazume niste u stanju završiti mirnim putem onda izbjegavajte osobe s kojima nemožete normalno razgovarati. Ima vaših vrš-njaka koji drugačije misle, ponašaju se možda onako kako se vama ne sviđa, no znajte vrijedi i obrnuto pa stoga poštujte različitosti. Imajte visok prag tolerancije i razumijevanja. Imajte na umu ovu rečenicu: ‘’Ne čini drugima što ne želiš da se i tebi čini.’’ Vi ste ko-vači svog uspjeha i sreće, možda koji-put budete i nakovanj. U svakom slu-čaju želim da vam nastavak školovanja i budućnost budu i spretni i sretni!

19

Hrvatski jezik:Marcela Boban (V. – VIII.)

Likovna kultura:Damir Aljinović (IV.)

Darija Odorčić-Matijević (V. – VIII.)Glazbena kultura:Ivanka Ugrin (IV.)

Ljiljana Paraman (V. – VIII.)Engleski jezik:

Marina Mandac (I.)Anita Šainčić (II. – VIII.)

Njemački jezik:Zlatica Lukić (IV. – V.)

Ivana Aničić (VI. – VIII.)Latinski jezik:

Dubravko Furlan (V. – VIII.)Grčki jezik:

Dubravko Furlan (VII. – VIII.)Matematika:

Brigita Peček (V. – VIII.)Priroda / Biologija:

Lela Zadražil (V. – VIII.)Kemija:

Jasna Atanasov (VII. – VIII.)Fizika:

Pavao Jerolimov (VII. – VIII.)Povijest:

Zrinka Škarica (V. – VIII.)Zemljopis:

Mirjana Vasilj (V. – VIII.)Tehnička kultura:

Pavao Jerolimov (V. – VIII.)Tjelesna i zdravstvena kultura:

Lidija Richter (V. – VII.)Robert Rašperger (VIII.)

Vjeronauk:Marina Pintar (I. – II.)

Kristina Šembrek (III. – IV.)Iva Dorić (V. – VIII.)

Informatika:Katarina Turčinov (I. – IV.)

Brigita Peček (V. – VI.)Jasna Atanasov (VII. – VIII.)

---Ravnateljica:

Višnja Reljić (I. – VIII.)Psihologica:

Irena Rasonja (I. – VIII.)Defektologice:

Renata Žulj (I. – II.)Ivana Maglić (III. – VIII.)

Knjižničarka:Iskra Osmančević (I. – VIII.)

Tajnice:Sonja Feriz

Andrea Zlodi GunčićRačunovodstvo:Mirjana Špilek

Liljana Crnogaj-MarendićKuharice:

Milka Hruškovec, Marica Matijević, Mirjana Stanić i Nevenka Davidović

Domari:Stipe Galešić i Vlado Turkalj

Spremačice:Jasminka Kirin, Sofija Luški, Vlasta

Minarski, Ankica Palfi, Ana Tresk ...

Tko sve pripada našoj pROŠLOSTI

razredNA NASTAVAučiteljice: Andrea Caharija Jagatić (I. – IV. razred)Tanja Iskra Weber i Sanela Lacić (boravak I. – III. razred)

---Deni BelošaLuka Brkanović (otišao u II. raz.)Jakov CarevBarbara Ciglenečki (otišla u IV. raz.)Dora ČelanAna FabrisEnej FazlićLorena GrdanovićLeonard IbrahimiKiara KarkovićRomano Keser (došao u III. raz.)Ana LeticaTea Lončar (otišla u III. raz.)Mate LjubičićTomislav LjubičićVito Macukić (otišao u II. raz.)Daha Pavlović (otišla u IV. raz.)Valentina Pleša (otišla u IV. raz.)Luka PreksavecIva Šimunović (došla u III. raz.)Ivana TrohaWilliam Valas JurajPetra Vavra (otišla u III. raz.)Viktor Veseli (otišao u IV. raz.)Nika VrbanićDanijela VurnekLuka Žižić

---HRVATSKO-MAĐARSKO ODJELJENJE

učiteljice:Hajnalka Draganić ( I. – IV. )Henrijeta Herjavec Rubčić ( I. – IV. )

---Adam AlmasiBorna Kovač MarkovićDavid Lapov (došao u III. raz.)Martin Starčić

PREDMETNA NASTAVArazrednica:Marcela Boban (V. – VIII.)

---Adam AlmasiDeni BelošaIvor Vice Bulaja (došao u VII. raz.)Jakov CarevIvar Cmrečak (došao u V. raz.)Domagoj Čaušević (došao u VIII. raz.)Dora ČelanAna FabrisEnej Fazlić (otišao u VI. raz.)Lorena GrdanovićHrvoje Hanževački (došao u VI. raz.)Leonard IbrahimiKiara KarkovićRomano KeserDavid LapovAna LeticaTea Lončar (došla u VII. raz.)Mate Ljubičić (otišao u VI. raz.)Tomislav LjubičićLuka PreksavecLaura Primorac (došla u VI. raz.)Matea Rožmarić (došla u VI. raz.)Martin StarčićIva ŠimunovićLovro Škornjak (došao u VII. raz.)Ivana TrohaWilliam Valas JurajNika VrbanićDanijela VurnekLuka Žižić

V R E M E P L O V V R E M E P L O V

učenici generacije:Iva Šimunović i Luka Žižić

ZA

DN

JA K

LUPA

Zadnja klupa,

zadnja stranica,

zadnja fotografija!

Zadnja klupa, broj 4024. lipnja 2014.

8 a

Ma zamislite samo koje su to hulje,

oni lijepo odlaze u srednju školu,

a mene, svoga vršnjaka, ostavljaju ovdje,

crtaču na milost i nemilost.

1 a