Download - Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

Transcript
Page 1: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

RadivojRadiñRadivojRadiñ

RadivojRadiñ

Rad

ivoj

Rad

Srbi

pre

Ada

ma

i po

sle

weg

a

Srbi pre Adamai posle wegaSrbi pre Adamai posle wega

Treñe

dopuweno

izdawe

ISBN 978-86-7979-354-6

9 788679 793546

Page 2: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

Biblioteka

MinutKwiga devedeset ãesta

Page 3: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

Radivoj Radiñ

Srbi pre Adama i posle wega

Istorija jedne zloupotrebe:Slovo protiv „novoromantiåara“

Treñe, dopuweno izdawe

Beograd2011.

UreðujePredrag Markoviñ

OpremaDuãan Ãeviñ

Page 4: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

5

Na koricamaSredwovekovni pancir otkopan u Srbiji,

XIV-XV vek; buzdovani, XV vek

U znak señawa na mog uåiteqa

akademika Boæidara Ferjanåiña

PREDGOVOR DRUGOM IZDAWU

Kwigom Srbi pre Adama i posle wega, koja se pojavila u jesen 2003. godine, pokuãao sam da isto-rijsku nauku odbranim od agresivnih pseudoisto-riåara i javnosti ukaæem kako na neutemeqenost wihovih teorija o Srbima kao najsta rijem narodu, tako i na ãtetu koju su takvim de lovawem naneli srpskom narodu. Veoma pozitivan odjek na koji je kwiga naiãla kod ãire åitalaåke publike uverio me je da je ispunila svoju misiju. Odræano je neko-liko promocija, dao sam veliki broj intervjua na radiju i u raznim dnevnim novinama i nedeq-nicima, pojedine novine su u viãe nastavaka do-nele opãirne izvode iz moje kwige, upriliåena je i jedna veoma gledana televizijska emisija. Kada se ima u vidu burno vreme u kojem æivimo, vreme ispuweno svakodnevnim senzacijama na svim po-qima, odjek moje kwige bio je potpuno zadovo-qavajuñi. Javqali su mi se ne samo oni koje pozna-jem nego i meni sasvim nepoznati qudi, kako iz Beograda tako i iz unutraãwosti, i reåima hvale pozdravili izlazak kwige kao neãto na ãta se dugo åekalo. Wihova saæeta ocena bi se mogla

©„Stubovi kulture”

Page 5: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

REÅ NA POÅETKU„Najteæe je za istinu

u vreme kada sve moæe da bude istina.“Stanislav Jeæi Lec (1909-1966)

Kwiga koju upravo imate u rukama – na-stala nerado i viãe po prisili, i iz potrebe da se je dan nauåni esnaf odbrani od nasrtqivog i neukog amaterizma – pre svega upozorava i upu-ñena je ãiroj åitalaåkoj publici a mawe mero-dav nim struåwa cima. Zbog toga su ne samo wen un u traãwi raspored nego i naåin saopãtavawa, pa u odreðenoj meri i obim, saobrazni tako po-stav qenom ciqu. Otuda, takoðe, na pojedinim me stima ovu kwigu ñe obeleæiti i priliåno po-le miåni, ponegde i ironiåni tonovi. Za isto-ri åa re od zanata, umeãne da razlikuju nauåno ute me qe nu istinu od poluistina, neistina, hao-tiå nih improvizacija, povrãno i brzopleto do ne tih zakquåaka, ova kwiga je potpuno nepo-trebna. Prob lem sa istorijskim polu istinama naroåito je ose t qiv jer se uvek veruje pogreãnoj polovini, pa stoga one mogu biti daleko opasnije od otvore nih laæi.

Opãta kriza, åiji smo svedoci veñ dugi niz go dina, a koja je za posledicu imala i sveopãtu

7

svesti na sledeñe: „Smatrali smo da su teorije pseudo-istoriåara u najmawu ruku sumwive, ali da su oni ovolike neznalice nismo mogli ni da pret-postavimo.“

Æuåna reakcija onih o åijem neznawu sam pisao, ispuwena uvredama, na koje se ne treba oba-zirati, i odsustvom ozbiqnih argumenata, takoðe je pokazala opravdanost pojavqivawa moje kwige. Naravno, ni u jednom trenutku nisam pomislio da ñe me pseudoistoriåari hvaliti. Åiwenica da je tiraæ prvog izdawa rasprodat i da se, evo, po-javquje i drugo, iznova dokazuje da je kwiga Srbi pre Adama i posle wega postigla svoj ciq. Drugo izdawe sadræi i Dodatak u koji su uãli delovi polemike voðene na stranicama NIN-a u julu, av-gustu i septembru 2004. godine, kao i neki novi prilozi o srpskoj pseudoistoriografiji.

I, naposletku, neka mi bude dopuãteno da priznam i to da sam se piãuñi kwigu Srbi pre Adama i posle wega odliåno zabavqao.

septembar 2005. godine R. R.

6

Page 6: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

wa istraæivaåa – nazove „falsifikatorima“, „prepi si vaåima“, „naduvanim medijaterima i autorite ti ma ãto su uniãtili srpsku patriot-sku isto riju“, onima koji piãu po „germansko-vatikanskom diktatu“, „uzurpatorima i neznali-cama koje treba batinati“ (sic!). Neotesanost i teæina iz nesenih uvreda samo se delimiåno mogu upore di ti sa primedbom upuñenom zlataru da je wegov na kit laæan, da nije napravqen od pleme-nitih me tala nego od jeftinih legura, da on, zla-tar, u stvari, podvaquje prodajuñi biæuteriju.

Na krilima autosugestije kako su bogomdani da, napokon na pravi naåin, osvetle tamne veko-ve (ra ne) povesnice Srba, „novoromantiåari“ pre kra jaju istoriju shodno sopstvenim vizijama i naj trivijalnijim potrebama dnevne politike, iznova vode i naknadno dobijaju veñ davno izgub-qene bit ke, nauåno utvrðene druãtvene tokove do vode u saglasnost sa vlastitim snoviðewima. Na taj na åin u istorijsku nauku nastoje da uvedu jednu novu i do sada nepoznatu kategoriju koju bi-smo mogli oznaåiti kao poæeqnu istinu, istinu koje su oni toboæe uvek bili svesni, ali koja je do -ne davno samo u potaji grejala wihova rodo qu biva srca. Pri tom su skloni da prenebregnu upo zo re we Al be ra Kamija koji kaæe da „traæiti ono ãto je is ti nito ne znaåi traæiti ono ãto je poæeqno“.

9

pometwu duha, proizvela je jednu novu nevoqu koja se veoma razmahala. O åemu je, zapravo, reå? Uti sak je da je posledwih godina istorijska nau-ka viãe nego ikada ranije, reklo bi se, izloæena na padima isuviãe samouverenih i povrãnih di le tanata. Inaåe, takoðe se åini da nijedna huma ni stiåka nauka nije toliko zloupotrebqa-vana i po stala popriãte agresivnih amatera kao ãto je to bio sluåaj sa istorijom. Samozva-ni svezna da ri, raz metqivi kvaziuåewaci i umi ãqe ni po zna vaoci proãlosti svog naroda kojima je sve jasno, ne optereñeni znawem i bez poznavawa elemen tarnih naåela istorijske me-to dologije, neute me qe no i nadmeno vrãqaju po istinama proisteklim iz jednostoletnih na-pora srpske kritiåke is tori ografije. Ãkolu srpske kritiåke isto rio grafije utemeqili su Ilarion Ruvarac i Qu bo mir Kova åeviñ, odnos-no nauånici koji su zna laåki, korak po korak, proãirivali znawa o istoriji srpskog naroda u Sredwem veku i isto vremeno srpskoj istorio-grafiji izborili za vidan ugled u okviru evrop-ske i svetske medie vi s ti ke.

Pri tom, kako ñemo videti, grupacija „pro-svetqenih“ ne ustruåava se da pripadnike srp-ske kritiåke istoriografije – koja postoji veñ viãe od sto godina i koju åini nekoliko pokole-

8

Page 7: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

ako bismo uopãte smeli da tako eufemistiåki na zovemo wihove fantazmagoriåne projekcije, upo rediva sa pogreãnim uverewem onih koji bi se usudili da danas tvrde kako Zemqa nije okrug-la nego da je naãa planeta u stvari ploåa koju dr æe åetiri slona ili åetiri korwaåe.

Odlomci wihovih tekstova se u vidu feq-tona, u raznim dnevnim novinama, kao duhovna hra na podastiru ãirokoj åitalaåkoj publici gor qivoj da neãto viãe sazna o sopstvenoj pro-ãlo sti. Ovde ne mogu a da ne pomenem duhovitu opa sku starog austrijskog kwiæevnika Karla Kra usa koji kaæe da pisati feqton znaåi kovr-xa ti uvojke na ñelavoj glavi. Agresivna promo-cija koja katkad prati izdawa ovih „novoroman-ti åara“ u srpskoj pseudoistoriografiji – åiji je znak raspoznavawa lozinka „Srbi narod naj-stariji“, preuzeta iz dela kasnovizantijskog is-toriåara Laonika Halkokondila i uzdignuta na nivo principa – u znatnoj je meri javno mwewe, zapravo, jedan wegov deo, preusmerila u retro-grad nom smeru. Ne krijem da je odrednica „novo-ro mantiåari“ (naglaãeno pod navodnicama!) po menuta u pejorativnom znaåewu. Premda su pojedine kolege sklone da ih oznaåe kao vulgarne istoriåare, radije sam se odluåio za naziv „no-voromantiåari“. Danas takve izvitoperene is-

11

Toj (wihovoj!) istini, koja umesto da bude ishod a predstavqa tek polaziãte za navodna no-va istraæivawa, potom se prilagoðavaju podaci saåuvani u raspoloæivim izvornim svedoåan-stvima, boqe reñi u delu saåuvanih izvora. Ovaj postupak neodoqivo podseña na drevnu antiåku legendu o gorostasnom razbojniku Prokrustu ko ji je imao dve posteqe, kratku i dugaåku. On je pre sretao prolaznike i primoravao ih da legnu u postequ – visoke je stavqao u mali krevet i od-secao im od nogu onoliko koliko su one bile du-æe od posteqe, dok je qude niskog rasta stavqao u veliki krevet i istezao ih do (poæeqne!) duæi ne. Sa nauåne taåke glediãta – nepotrebno je i napo-miwati! – åitav pro blem je u tekstovima „no vo-romantiåara“ postavqen naglavce.

U radovima diletanata, koje prate gla mu-rozne najave u medijima, na metodoloãki nedo-pustiv i opasan naåin prepliñu se epska poezija, dnevna politika, mitologija, priæeqkivana is-torija, slobodna domiãqawa. U wihovim ra do -vima je sve moguñe, pa tako za tren neka sawari ja prerasta u „åvrsto“ istorijsko jezgro. Oni na-sto je da istoriåare svedu na jednu zanimqivu me ãavinu opsenara i proroka, a u takvom ruhu se sami najboqe oseñaju. Pri tome je od sporedne vaæ nosti åiwenica da je dubina nastale zablude,

10

Page 8: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

je ne osporna åiwenica da Srbi zauzimaju åasno mesto u evropskoj sredwovekovnoj istoriji i, shodno to me, nema bilo kakve potrebe da doteruju svoju pro ãlost. Naravno, istorija nekog naroda ne bi se sme la doterivati ni ukoliko je „ma la“. Reåju, sama pomisao da istoriju treba dote rivati ska redna je.

Struåwaci su kwige „novoromantiåara“ do -åe kali sa meãavinom uåtivog prezira i inte lek-tualne zgaðenosti. Jer, nema sumwe, znalci nisu mogli biti prevareni zavodqivim ali neute-meqenim teorijama koje mogu da gode nacionalnoj su jeti, ali sa istorijskom istinom nemaju niãta zajedniåko. Uz to, oni su, s puno razloga, verovali da bi polemisawe sa „novoromantiåarima“ u stva-ri bilo samo bespotrebno gubqewe vremena. Mo-ram da priznam da imam potpuno razumevawe za ta kav stav. U svojoj umiãqenoj oho losti i mega lo-maniji, „novoromantiåari“ su takvu vrstu ñu ta-wa moæda shvatili pogreãno, kao svojevrsnu ka-pitulaciju pred wihovim nebuloznim teorija ma, kao podstrek da su na pravom putu, kao povoqan vetar u jedra wihove razbuktale maãte.

Ipak, upravo zbog ãire åitalaåke publike, zbog radoznalaca koji æele da saznaju proãlost svog naroda a nisu viåni da uvide neutemeqenost i proizvoqnost zakquåaka koje im preporuåuje

13

torijske ocene mogu iznositi jedino zanesewaci i pokva rewaci. Odmah da dodam – ovo nije vreme zanesewaka, oni su grupacija u izumirawu.

Nije sporno da se istorija gradi od dokume-nata i ideja, od izvora i od maãte. Ali tako pobrojani „sastojci“ trebalo bi da se nalaze u urav noteæenom skladu. Meðutim, kod „novoro-mantiåara“ imamo previãe maãte dok su osta-li ele menti sasvim atrofirali.

Pitam se onda, ne bez rezignacije, zaãto ovakvi autori pseudo-istorije ne nastane beskraj-ne prostore koje im ãtedro nudi nauåna fanta-stika. Ona podrazumeva nesmetano i neobuzdano kretawe maãte bez bilo kakvih obaveza i meto do-loãkih stega. Ipak, wima se nekako viãe svi ða upravo istorija. I, kao po pravilu, „novoro man -tiåari“ se hvataju u koãtac sa najteæim isto-rijskim problemima, pitawima za koja, najblaæe reåeno, nisu dovoqno spremni.

Veoma poguban uåinak ovih istraæivaåa kojima je sve jasno ogledao se i u tome da je istorij-ska svest srpskog naroda, izvanredno osetqiva i åak rawiva u godinama raspada jednog poretka – sloma simboliåno oliåenog u ruãewu Berlin-skog zida 1989. godine – lagano sunovrañena u sa modovoqnost i opskurni nacionalizam. Sve je to, naravno, bilo potpuno izliãno, buduñi da

12

Page 9: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

SPISAK SKRAÑENICA

Borislav Vlajiñ-Zemqaniåki, Srbi starosedeoci Balkana i Panonije u vojnim i civilnim dogaðajima sa Rimqanima i Hele-nima od I do H veka, Beograd 1999.

Jovan I. Deretiñ, Zapadna Srbija: kratak pregled istorije Srba od 3. veka s. e. do naãih dana,Beograd 20034.

Dobroslav Jevðeviñ, Od Indije do Srbije: prastari poåetci srpske istorije (Hiqade godina seoba srpskog naroda kroz Aziju i Ev-ropu prema spisima i citatima najveñih svetskih istoriåara), Beograd 20022.

Olga Lukoviñ-Pjanoviñ, Srbi... narod najstariji, I-II, Beograd 1990.

Draãko Ãñekiñ, Sorabi: isto-riopis, Beograd – Podgorica 1994.

15

ova druæina ignoranata, smatrao sam za potreb-no da ipak odgovorim na wihove raspojasane i dr ske napade.

Otuda je ova kwiga prevashodno pobuna protiv neznawa, ali ne protiv neznawa koje je svesno sebe samog i kao takvo spremno da uåi i pozaj mquje od znawa, nego protiv neznawa oho-log i raz metqivog, neznawa, dakle, koje misli da ako je beskrajno, a jeste, moæe da bude jaåe od krh-kog zna wa. Ova kwiga je u isto vreme glas pro-tiv baha te samouverenosti koja je åedo takvog neznawa, protiv povrãnosti, protiv samodo-voqnosti, pro tiv na kaznog autizma. Na strani-cama koje sle de åita oci ñe lako moñi da se uvere kolike su ne znali ce ti „probuðeni“ nauånici i toboæwi du ãe briæ nici za vaskoliko srpstvo.

14

Vlajiñ-Zemqaniåki, Srbi starosedeoci Balkana

Deretiñ, Zapadna Srbija

Jevðeviñ, Od Indije do Srbije

Lukoviñ-Pjanoviñ, Srbi... narod najs-tariji

Ãñekiñ, Sorabi

Page 10: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

I SRBI PRE ADAMA

Odmah na poåetku æeleo bih da naglasim da prema istoriåarima amaterima nemam bilo kakvu vrstu prezira i potcewivawa. Naprotiv, ne mogu a da se ne sloæim sa ocenom koju je izrekao takav znalac kao ãto je Æak Le Gof. On beleæi: „Di-letanti i vulgarizatori istorije imaju takoðe svojih åari i svoju korisnost; a wihov uspeh sve-doåi o potrebi koju qudi oseñaju danas da uåe stvuju u kolektivnom pamñewu.“1 Smatram da se ova ocena ipak prevashodno odnosi na amatere pod staknute plemenitim namerama da se pro nikne u proãlost, a da wihove eventualne greãke potiåu iz nedovoq-nog poznavawa istorijske me todologije.

Meðutim, druæina „novoromantiåara“ o ko-joj govorim ni u kom sluåaju se ne moæe ubrojati me ðu ovakve poslenike istorijske nauke. Shva-tiv ãi istoriju kao destilat koji je istekao iz deseteraåke narodne epike, kao amalgam dnevne po litike i nacionalnih frustracija, kao nepre-gledan prostor za ispoqavawe „rodoqubqa“ i, s tim u vezi, sopstvene promocije, a naoruæani na-rodskom doskoåicom: „Ãto je babi milo, to joj se 1 Æ. Le Gof, Za jedan drugi srednji vek: vreme, rad i kultura Zapada, prev. M. Radoviñ, Novi Sad 1997, 5.

17

Page 11: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

„Bomba“ meksiåkog filologa

Negde sredinom osamdesetih godina, sada veñ proãlog, HH stoleña pojavila kwiga pod na-zivom „Homerova slepa publika“ u kojoj je wen autor – reå je o meksiåkom hotelijeru koji se zove Ro berto Salinas Prajs2 – smelo tvrdio da se drevna Troja ne nalazi tamo gde se nalazi nego da je sme ãtena u hercegovaåkoj Gabeli. Na tele-viziji da nima su se vrteli izveãtaji kako ta-moãwi pred sednik opãtine na veliåanstvenom doåeku hlebom i soqu pozdravqa ingenioznog nauånika. Ve rujem da se stariji meðu åitaocima señaju histe rije koja je pratila taj dogaðaj.

Upriliåen je i jedan razgovor na televizi-ji o kojem je veoma nadahnuto pisala Branka Ota-ãeviñ, novinar „Politike“, u osvrtu pod naslo-vom „Bosno moja, mikenska...“. Evo pojedinih de lova iz wenog teksta: „Jedan arheolog, jedan istoriåar i jedan klasiåni filolog nisu mogli niãta ne protiv Roberta Salinasa Prajsa, nego protiv Mufida Memije. S meksiåkim filologom koji je ustvrdio da je antiåka Troja u naãoj Ga-beli oni se nisu ni suoåili, ali je novinar TV Sarajevo, voditeq emisije ‘Album’, bio toliko 2 Roberto Salinas Prajs, Homerova slepa publika: esej o geografskim uslovima za mesto Ilij u Ilijadi, Beograd 1985.

19

i snilo!“ i lakomislenim uverewem da su u pos-led wih sto godina svi „zvaniåni“ srpski isto ri-åari bili u zabludi, a samo oni, „novoromanti-åa ri“, nisu, buåno i bezobzirno nahrupili su u pro stor ãto ga je obrazovalo ruãewe jednog sis te-ma koji je poåeo vrtoglavo da se raspada, u va ku um nastao viãedecenijskim potiskivawem srpskog nacionalnog oseñawa u ime, pokazalo se, krh kog jugoslovenskog zajedniãtva.

Od samog poåetka bili su nalik ustrepta lim spasiocima qudskog roda, uverenim da su, re ci-mo, izumeli lek protiv raka i sada obijaju pra-gove bolnica i biroa za patente nudeñi svoj izum. Nadahnuti mesijanskom ulogom, a podo zri-vi prema drugima, qubomorno åuvaju svoje boce u kojima se buñka spasonosni melem, ta alhemija wi ho ve genijalnosti. Pri tom su razoåarani ãto ih ni ko ne shvata ozbiqno i ãto niko ne veruje da su, upravo oni, predodreðeni da konaåno stanu na put poãasti koja od pamtiveka nemilosrdno kosi mi lione qudi.

Da je naãa sredina – ili bar jedan wen deo prijemåiv na jeftine senzacije i naklowen pa ra-nauci – bila spremna da „novoromantiåare“ do-åeka raãirenih ruku, mogla je da pokaæe i jedna danas skoro zaboravqena epizoda iz ne tako dav ne proãlosti.

18

Page 12: Srbi pre Adama i posle wega - · PDF fileRadivoj Radiñ Srbi pre Adama i posle wega Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv „novoromantiåara“ Treñe, dopuweno izdawe Beograd

nima naãih naroda i narodnosti – zaãto ne pokuãati i sa trojanskim (podvukao R. R.)?“3

Nijedan od mnogobrojnih klasiånih centara ãirom Evrope nije ni registrovao pojavu reåene kwige, a kamoli da je ustao u nekakvu polemiku sa wenim autorom. U Zagrebu je, doduãe, jedna grupa klasiåara, arheologa i istoriåara napisala kwi gu u kojoj su se narugali besmislenoj teoriji meksiåkog istraæivaåa.4 Danas se Prajsove kwi ge viãe niko i ne seña i ona s razlogom nije izdræala sud vremena. Ipak, åiwenica je da takve kwige zagaðuju duhovnu atmosferu druãtva u kojem se pojavquju i ostaju kao tuæno svedoåanstvo o sredini i intelektualnoj klimi vremena u kojima su nastale.

Dve „ãkole“

Uz izvesne ograde, uostalom sasvim male i nebitne, moæe se reñi da je pojava kwige gospo ðe Olge Lukoviñ-Pjanoviñ, pod efektnim nazi vom Srbi... narod najstariji, predstavqala „pre kret-nicu“ i da je odãkrinula vrata wenim sled be-nicima i epigonima. Dogodilo se to 1990. godine, u vreme uzburkanih strasti, u svim republikama 3„Politika“, br. 25856, god. LXXXII, petak, 27. septem-bar 1985. godine.4 Troja i kako je steñi, Zagreb 1985.

21

zagriæen za ideju o svom moguñem trojanskom po reklu da uglednim nauånicima nije pustio da doðu do daha. Niãta nije pomoglo ãto je arheo -log tvrdio da kod nas zasad nema nikakvih tra-gova mikenske kulture, ãto je filolog ukazao da je u Americi Prajsova kwiga jedva objavqena, i to bez fusnota, ãto je istoriåar upozorio da na-rod ne bi trebalo smuñivati a ðake odvrañati od vaæeñih nauånih teorija... Mufid Memija nije imao nikakvih rezervi prema Prajsu i ‘demo-krat ski’ je branio wegovo pravo na drugaåije miã qewe. Zaboravio je, samo, da po pravilima pona ãawa argumente treba da daje onaj ko pobija po stojeñe teorije novim hipotezama, pa je nesreñ-nog arheologa saterivao uza zid traæeñi dokaze, a Prajsu je sve verovao na reå... Da li je voditeq bio toliko uporan i toliko angaæovan za ‘gabel-sku Troju’ zato ãto mu je, kao dobrom profesio-nalcu, bila potrebna provokacija, ’kontrapunkt’ u dramaturgiji emisije, ili ãto je, kao dobar pa-triota, podræavao mere Republiåkog iz vrã nog veña Bosne i Hercegovine i Turistiåkog saveza o ozbiqnom radu na putokazu Prajsove hi poteze? Ko zna, moæda je Prijamova palata, kao ãto se si-noñ na ekranu videlo, zaista nadohvat Praj sove ru ke? Uostalom, u opãtoj potrazi za ilirskim, dardanskim, venetskim, keltskim i inim kore-

20