Baština sjeveroistočne Bosne VIII
279
Dr. sc. Salih KULENOVIĆ, prof. emeritus
PRIKAZ KNJIGE JAVNA USTANOVA OSNOVNA ŠKOLA „DR.
SAFVET-BEG BAŠAGIĆ“ GRADAČAC – 125 GODINA ŠKOLE, AUTORA
ESADA SARAJLIĆA
Knjiga sadrži 387 stranica, a
koncipirana je tako da osim riječi urednika
sadrži sljedeće cjeline:
I dio – Uvod, II dio – Austrougarski
period (1878-1918), III dio – Period
Kraljevine Jugoslavije (1918-1941), IV dio –
Period Socijalističke Jugoslavije (1945-1992),
V dio – Rad škole u periodu nakon sticanja
nezavisnosti BiH (1992-2016), VI dio –
Upravitelji i direktori škole od osnivanja do
2016. godine, VII dio – Prosvjetni i ostali
radnici škole (1891-2016), VIII – Kratak
rezime, IX dio – Izvori i literatura, a na kraju
Bilješka o autoru.
Rukopis je popraćen sa 348 fotografija i
10 arhivskih dokumenata. Fotografije su
nastale u različitim vremenskim periodima počev od austrougarske uprave pa
naovamo, a odnose se uglavnom na učenike i nastavnike, odnosno njihove aktivnosti.
Arhivski dokumenti potiču iz austrougarskog perioda, a poneki od njih se odnosi i na
period između dva svjetska rata.
U navedenom djelu autor piše kako je u tursko doba u Bosni pa tako i u Gradačcu
pismenost, odnosno opismenjavanje bilo vezano za vjersko obrazovanje, jer je sistem
obrazovanja bio organiziran u muslimanskim, katoličkim i pravoslavnim vjerskim
školama.
Zato je, kako naglašava autor, otvaranje prve Narodne osnovne škole u Gradačcu
1891. godine bio prvorazredni kulturno-obrazovani događaj za gradačački srez.
U ovom dijelu rukopisa knjige prezentira se i zanimljiv podatak da je uz datu
saglasnost Husein-kapetana Gradaščevića otpočela s radom 1823. godine u Tolisi i prva
Osnovna škola koja je ujedno i prva škola takve namjene u BiH.
Takođe, zanimljiv je podatak da se od 1839. godine u Osmanskom carstvu
provode prosvjetne reforme koje uvodi sultan Abdulmedžid, a koje su omogućavale da
se škole otvaraju svima bez razlike i da svaka Općina može podizati škole.
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
280
U drugom dijelu rukopisa autor je doradio obrazovne prilike u Gradačcu nakon
1878. godine. Zatim je prezentirao osnovne podatke o izgradnji prve narodne Osnovne
škole u Gradačcu 1891. godine, podatke o kretanju broja stanovnika u gradu Gradačcu
u periodu od 1878-1891, o obuhvatu djece osnovnim školovanjem u prvim godinama
rada škole, o plaćama učitelja, o nekim zanimljivostima iz školske 1913/14. godine i
slično.
O stanju osnovnog školstva u Gradačcu u periodu između dva svjetska rata autor
je ukratko obradio stanje koje je zatečeno 1918. godine stvaranjem Kraljevine SHS, a
prezentirao je i podatke o novim Osnovnim školama koje su započele s radom u
navedenom periodu (U Žabaru Gornjem Osnovna škola je otvorena 1921. godine, u
Zelinji Srpskoj 1927. godine, Osnovna škola u Vučkovcima otvorena je 1939. godine).
Prezentirani su i podaci o tome kako su izgledali nastavni planovi u tom periodu.
U četvrtom dijelu rukopisa knjige koji obrađuje period socijalističke Jugoslavije
(1945-1992) autor piše o počecima i razvoju školstva u navedenom periodu. Nakon
završetka II svjetskog rata, dakle 1945. godine, u gradačačkom srezu bilo je 80%
nepismenog stanovništva.
U ovom srezu je 1945. godine bilo ukupno 300 učenika koji su započeli osnovno
obrazovanje. Takođe, prvu deceniju nakon oslobođenja karakteriše mali broj učitelja.
Od 1959. godine broj učitelja i nastavnika se povećava kao i broj učenika, a otvaraju se
i nove četverorazredne područne škole. Od 70-tih godina prošlog vijeka na prostoru
gradačačke općine značajno je unaprijeđen rad svih osnovnih škola; poboljšan je
materijalni položaj prosvjetnih radnika, a na školskim objektima izvršeni su neophodni
sanacioni radovi.
Od školske 1969/70. do školske 1984/85. godine autor piše o broju učenika i
nastavnika kao i korisnom školskom prostoru kako u centralnim tako i u područnim
osnovnim školama. Podatke o tome autor je prezentirao tekstom i tabelarno.
Podatke o broju škola, broju odjeljenja, ukupnom broju učenika i njihovoj spolnoj
strukturi, o ukupnom broju učenika koji su završili školu, o broju nastavnika od školske
1985/86. do školske 1989/90. godine autor je prezentirao u tabeli.
U školskoj 1991/92. godini u centralnoj Osnovnoj školi rad je počeo
organizovano; od I-IV razreda bilo je 12 odjeljenja sa 362 učenika, a od V-VIII razreda
bilo je 20 odjeljenja sa 606 učenika. U toj školskoj godini rad se odvijao i u područnim
školama: Kukuruzi-Mionica III, Krčevinama, Sibovcu, Tolisi i Krčevljanima. Tako je
centralna škola sa područnim školama u navedenoj školskoj godini imala ukupno 42
odjeljenja sa 1200 učenika.
U maju 1992. godine školu svojevoljno napuštaju nastavnici srpske i hrvatske
nacionalnosti. Od 18. juna 1992. godine Gradačac je granatiran iz teškog naoružanja, a
od tada je bio često meta srpske artiljerije. Od mnogobrojnih objekata u gradu razorena
je i zgrada centralne škole.
U školskoj 1993/94. godini izvođenje nastave u Gradačcu obavljalo se u objektu
Narodne osnovne škole sagrađene 1891. godine (Crvena škola), zatim u Mahmut
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
281
Mahali (Mionica III), treća lokacija na kojoj se organizirala nastava bila je Rakija, a
četvrta u Mionici I-Krčevina.
U ovoj školskoj godini u školama Gradačca uvedena je vjeronauka. Škola
4.12.1993. godine dobija novi naziv: Osnovna škola „Safvet-beg Bašagić“ Gradačac.
U školskoj 1994/95. godini nastava se odvija u objektima kao i u prethodnoj
školskoj godini, a nastava se izvodi po novom nastavnom planu i programu.
U ovoj školskoj godini tragično su stradali: raniji direktor škole Ibrahim
Ganibegović, pripadnik Armije BiH, zatim nastavnica Mirzeta Rabić i nastavnik
matematike Senahid Omić.
Autor takođe piše kako su u školskoj 1994/95. godini bile pojačane aktivnosti
humanitarnih organizacija; učenicima su donirani neophodni udžbenici, garderoba,
školski pribor, ugalj za zagrijavanje učionica i slično.
Krajem, 1995. godine humanitarna organizacija „SEA“ iz Škotske finansirala je
adaptaciju dijela objekta centralne škole devastirane granatiranjem. Svečano otvaranje
obnovljenog školskog objekta centralne škole obavljeno je 21.11.1997. godine.
Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu 1995. godine kojim je
zaustavljen rat, centralna Osnovna škola „Safvet-beg Bašagić“ i njene područne škole
intenziviraju svoj rad unapređujući nastavne aktivnosti i intenzivirajući vannastavne
aktivnosti. U školi se već 1996. godine pokreće đački list „Behar“, a u augustu 1997.
godine uspostavlja se ljetni kamp prijateljstva sa Amerikancima. Te 1997. godine
uspostavlja se saradnja sa Osnovnom školom „15. april“ Ključ. Učenici učestvuju u
takmičenju na općinskom, kantonalnom, federalnom i državnom nivou pojedinačno i
ekipno u znanju, sportskim, kulturnim i drugim djelatnostima.
Slobodne aktivnosti učenika se realizuju kroz brojne sekcije kao što su: literarna,
dramska, recitatorska, horska, novinarska, folklorna, likovna, građevinska,
saobraćajna, kibernetička, radio-konstruktorska, mali nogomet, košarka, odbojka,
atletika, stoni tenis, rukomet, prva pomoć, ekološka, cvjećarska i dr.
U školskoj 2005/06. godini na osnovu vrednovanja rezultata škola, Osnovna
škola „Safvet-beg Bašagić“ bila je prva u Općini, a na nivou TK od 85 škola osvojila je
drugo mjesto.
Krajem septembra 2009. godine u centralnoj školi otvoren je kabinet za učenike
sa posebnim potrebama, te se tako na najsavremeniji način pristupilo obrazovanju ove
populacije. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pa naovamo učenici
Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ bavili su se i humanitarnim radom. Tako su, na
primjer, u školskoj 2009/10. godini učestvovali u prikupljanju živežnih namirnica za
„Merhamet“, zatim u prikupljanju novčanih sredstava za postradale u razornom
zemljotresu na Haitiju, za bolesnog učenika ove škole za ljekarske pretrage u Sremskoj
Kamenici i slično. U školskoj 2010/11. godini humanitrane aktivnosti učenika ove škole
bile su zapažene, o čemu takođe piše autor ove knjige.
U školskoj 2011/12. godini naročita pažnja je posvećena školskoj biblioteci
(očišćene su police na kojima su knjige, učlanjeni su učenici područnih škola, sređena
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
282
je knjiga inventara, sačinjen popis stručne literature i periodike, izvršen otpis dotrajalih
knjiga i udžbenika, uređene čitaonica i dr.)
U ovoj školskoj godini bilo je organizovano više đačkih ekskurzija, učenici su
posjetili Kapiju-mjesto stradanja tuzlanske omladine i upoznali grad Tuzlu, zatim
glavni grad BiH Sarajevo te upoznali njegove znamenitosti, a posjetili su i Muzej grada
Zenice u Zenici.
Autor takođe piše u knjizi o tome kako je polovinom februara 2012. godine
prekinuta nastava u osnovnim i srednjim školama zbog velikih snježnih padavina.
Autor se osvrće i na svečanost organizovanu povodom otvaranja sportskog poligona u
područnoj školi Mionica III, 28.4.1992. godine.
Na takmičenju koje je organizovao „EUFOR“ 2011. godine učenici ove škole
osvojili su drugo mjesto u malom nogometu u kome je učestvovalo 250 muških ekipa
iz cijele BiH. Za taj veliki uspjeh nagradno putovanje je dobio nastavnik i 8 članova
ekipe. Oni su u periodu od 12. – 17. aprila 2012. godine boravili kao gosti FC „Ajax“.
Autor piše o najboljim odjeljenskim zajednicama kojima su uručena priznanja
2012. godine, maturantima školske 2013/14. godine i najboljim učenicima generacije,
o stanju opremljenosti škola u 2013/14. godini, o ostalim događajima iz života i rada
škole u 2014/15. godini.
Pod naslovom „In memoriam“ autor piše o poginulim prosvjetnim radnicima
škole, zatim o nastradalim i umrlim učenicima u ratu i poslije završetka rata.
U VI poglavlju autor prezentira osnovne podatke o upraviteljima i direktorima
škole u periodu od osnivanja pa do danas.
U VII poglavlju autor prezentira prosvjetne i ostale zaposlenike od 1891-1918,
zatim od 1918. do 1945, od 1945. do 1992. i od 1992. do 2016. godine.
U VIII poglavlju autor je prezentirao kratak rezime rukopisa ove knjige, a u IX
poglavlju izvore i literaturu kojom se služio prilikom pisanja ove monografije o 125
godina Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ u Gradačcu (1891-2016).
Na kraju želim istaknuti da je zaista hvale vrijedno autorovo nastojanje da ovom
monografijom o Osnovnoj školi u Gradačcu od njenog osnivanja 1891. godine pa sve do
danas osvijetli i približi čitaocima razvoj osnovnog obrazovanja na području
gradačačkog sreza, kasnije Opštine i grada Gradačca. Razvoj osnovnog obrazovanja,
odnosno obrazovanja u cjelini je relevantan i apsolutno pouzdan pokazatelj društvenog
i civilizacijskog napretka na određenom prostoru.
Po mom dubokom uvjerenju, ova knjiga je izvanredan i nezaobilazan putokaz
mnogim istraživačima iz oblasti historije, sociologije, kulturne antropologije i
politologije, a bivšim i sadašnjim učenicima ove škole kao i njihovim nastavnicima
svojevrstan podsjetnik na početke, razvoj i probleme vezane za razvoj osnovnog
obrazovanja na gradačačkom području od 1891. godine pa naovamo.
Top Related