Download - Riječ i smisao - priručnik za nastavu književnosti

RIJE iSMISAO

F o n d o t v o r e n o d r u t v o B o s n a i H e r c e g o v i n aS a r a j e v o , 2 0 1 5 .

Prirunik za nastavu knjievnosti 1/1/1

1. godina, 1. broj 1. verzijaTumaenja ovdje ponuena pretenduju na valjanost koju e praksa po-tvrditi. Od nastavnika oekujemo primjedbe, komentare, ispravke, pita-nja, sugestije, proteste... od svih njih, ali i od ostatka strune javnosti,ukratko: reakcije. Budui da se ovaj prirunik pojavljuje samo u elek-tronskoj verziji, u pdf formatu, mogue ga je s vremena na vrijeme do-puniti novim uvidima i iskustvima. Na taj nain, vjerujemo, moe zaistabiti dio obrazovnog procesa.

Rije i smisaoPrirunik za nastavu knjievnosti1/1/1

UredniciMirnes SokoloviNenad Velikovi

Dizajn:Asim elilovi

Izdava:Fond otvoreno drutvo Bosna i Hercegovina

Za izdavaa:Dobrila Govedarica

Adresa redakcijeTitova 19/3E-mail: [email protected]

2

RIJE iSMISAO

F o n d o t v o r e n o d r u t v o B o s n a i H e r c e g o v i n aS a r a j e v o , 2 0 1 5 .

Prirunik za nastavu knjievnosti 1/1/1


4

U M J E S T O U V O D A5

Nakon sada ve osam godina prisustva u polju nacionalne grupe kolskihpredmeta (od analize iz 2007. i publikacije emu uimo djecu(1)) i po-sebno angamana na problemima zloupotrebe knjievnosti u obrazova-nju, Fond otvoreno drutvo BiH pokree seriju prirunika za nastavnikematernjeg jezika. Osigurana su sredstva za etiri broja, koji e izlaziti tro-

(1) Kao odgovor na rezultate analize i kao alternativni prilog kvalitetnijoj na-stavi knjievnosti realizovana je serija itanki Svezame, otvori se (ur. Velikovi,20082012.). Cijela kampanja otkrila je neke krizne take u sistemu udbenikepolitike, i to je opisano u Studiji sluaja Svezame, otvori se (ur. Velikovi i Ibra-himovi, 2012). Odnos akademske zajednice, onog njenog dijela koji se baviprouavanjem knjievnosti, analiziran je u zborniku Nacija i poststrukturalizam(ur. Sokolovi i Imamovi, 2012.), gdje se ukazalo na jo jedan vaan aspektproblema, konkretno: na metod koji iskljuuje logiku i u tekstu utemeljenu in-terpretaciju, a koji je najee jedna nenauna, dakle proizvoljna smjesa esenci-jalizma i postmodernog relativizma.Kao dio kampanje za pravednije obrazovanje pokrenut je i portal a kasnije i ma-gazin kolegijum, iji je primarni cilj zagovaranje temeljne obrazovne reforme, ane kozmetike, kako je Analiza Nastavnih planova i programa Sarajevskog kan-tona (Jusovi i ostali) pokazala 2011. godine, a to je opet dovelo do angamanana izradi novih ishoda za predmet maternji jezik za Ministarstvo obrazovanjaKantona Sarajevo.

Umjesto uvoda


6

mjeseno, u pdf-formatu, u odjeljku Biblioteka na sajtu kolegijum.ba.Namjera je ponuditi itaocima jednu metodu, ne novu ali prilino za-postavljenu, tumaenja lektirskih djela koja e argumente za svoje tvrdnjeprije svega nalaziti u samom tekstu. U predgovoru knjiici ta je pisachtio da kae, iz koje je razvijen koncept ovog serijala prirunika, dato jekratko obrazloenje potrebe da se itanjima i tumaenjima knjievnihtekstova u nastavi prie odgovornije i strunije, temeljei nastavu na va-lidnim, teorijski i injenino konsekventnim interpretacijama. U izda-nje je uvrteno deset tekstova, svi iz obaveznog Federalnog programa zapeti i esti razred osnovne kole.Budui da je to daleko od dovoljnog, odluili smo da na slian nainobradimo i ostala djela iz plana i programa, s planom da se obavezni kor-pus proiri i djelima iz druga dva nacionalna plana i programa, hrvatskogi srpskog.

Cilj ovakvog prirunika bila bi podrka uenju prema ishodima, koje po-drazumijeva slobodu nastavnika da sam izabere djelo koje e obraivati,ne vodei pri tome rauna iskljuivo o potovanju nacionalnog kanona,nego i o interesima, sposobnostima i mogunostima aka kojima pre-daje. Za tu vrstu slobode, vjerujemo, potrebno je imati odgovarajue vje-tine, i to upravo one koje se ovakvim prirunikom razvijaju i ohrabruju.Te vjetine razvijaju se praksom, ali nikad izvan polja ideolokih strujakoje nastoje ovladati obrazovanjem, pa time i itanjem obaveznih knji-evnih djela. Ideologija koja upravlja obrazovanjem angauje akadem-sku zajednicu da u njeno ime, ali prikriveno, pribavi teorijske argumenteza odreene vrste itanja, odnosno, drugim rijeima, da opravda izbortekstova i nain njihove upotrebe. Zato jedan ovakav prirunik treba dapropituje i tu akademsku argumentaciju. U tom smislu mogao bi biti za-nimljiv i koristan i studentima koji se koluju i pripremaju za zvanje na-stavnika.

S A D R A J7

11 t e o r i j aDa li je tumaenje mogue?U prikazu knjige Conditio moderna Manfreda Franka naglaenje njen odnos premaduhu vremena u kojem je postalo moguceda se sve i svas ta kaze o svemu i svacemu.Njemaki filozof istie da je tumaenje postalo toliko liberali-

zovano da je svako u svako doba mogao dati bilo koje znaenjenekom znaku. Mjerilo za ono ta je pogreno a ta ispravno, taje bitno a ta nebitno, ta je solidno analizirano a ta je puko br-bljanje, nestalo je. Frank se zalae za tezu da znaci moraju imatiminimalni semantiki identitet. Na kraju prikaza Frankov kon-cept se smjeta u kontekst asa knjievnosti, jer je interaktivniproces autor-nastavnik-uenik savreno polje za isprobavanjeda li svi ostali konstituiu tekst kao ja, to je glavni Frankov kri-terij u konstituciji znaenja teksta.

Sadraj

19 praksaZakon kancelarije i zakon srcaU tumaenju komedije Sumnjivo lice Branislava Nuia, lektiriza osmi razred devetogodinje kole, otpoetka se primjeujesukob dviju logika, kancelarijske i intimistike, koji dominira uveini scena. To e na kraju odvesti do zakljuka da bi ova ko-medija mogla biti pouna u prokazivanju slijepe inovnike do-sljednosti, koja je prije svega smijena. Na primjeru jakog su-koba oke i Marice, koji su posveeni zakonu svoga srca, i i-novnika sa Jerotijem na elu koji se vode samo zakonima svojihspisa, pokazuje se kako Nui ismijava osobine ambicioznosti,potkupljivosti, laljivosti. Na kraju se posebna panja skree nato kako bi se na primjeru ove drame mogli ispitati i objasnitiknjievni pojmovi komedije, didaskalija i dramskog sukoba.

kolski primjer ironijeU interpretaciji pjesme Lijep si, bijeli svijete Silvija StrahimiraKranjevia, koja je obavezan tekst u estom razredu devetogo-dinje kole, pokazano je kako se pjesnik, obraajui se svijetu urazgovornoj formi, koja je podesna za iskazivanje razliitihvrsta povienih emocija, buni protiv nepravde u svijetu, ali iprotiv licemjerja koje tu nepravdu prikriva. Objanjava se i kakopjesma, kao i svako uspjelo umjetniko djelo, pri tom ostaje re-zervisana prema dosezima vlastite pobune, to je sugerisanoironijom. Prema tome, poantirano je, pjesma u nastavi moeposluiti upoznavanju aka s ironijom, jer na vie mjesta u tek-stu pjesnik koristi kolske primjere ironije, i aci mogu bez veli-kih tekoa prepoznati signale kojima se na nju upozorava.

Tkanje kroz gusto granjeInterpretacija se bavi pjesmom Selo Jovana Duia, koja je jeuvrtena u federalni program za esti razred devetogodinjekole. U razlaganju lirskih slika dolazi se do zakljuka da gomi-lanjem simbola pjesnik pojaava nesigurnost italaca u znanje,


8

S A D R A J9

u logiku, u jasnou, nastojei pri tom opiniti i zanijeti itaoca,a ne ubijediti ga i pridobiti za neki jasan stav. To gomilanje sim-bola e biti jedan od razloga primjedbe sastavljaima plana iprograma koji su u obavezne tekstove uvrstili ovu pjesmu ijijezik i ideja nisu bliski ovom uzrastu. U tom smislu su pitanja,kao prilog tzv. dijalokoj razradi, data samo kao otvorena mo-gunost, jer je interpretacija ovdje data bez oekivanja da bi je-danaestogodinjaci mogli u njoj ravnopravno uestvovati.

Barica na obaliciInterpretacija polazi od teze da pjesma Bosna ubori Muse a-zima atia, koja je obavezni lektirni tekst u petom razredu de-vetogodinje kole, i po svojoj temi i po stilskim postupcima ipo poetikim okvirima (moderne), teko moe biti razumljivadesetogodinjim acima. U toku interpretacije se pokazuje kakocijela pjesma pria jednu priu, u statinim lirskim slikama, dabi do kraja opisala jednu optu, estu, ljudsku situaciju: nesigur-nost zaljubljenog. Knjievnoteorijski pojmovi koji bi se u na-stavi mogli usvojiti su opisna/deskriptivna lirska pjesma, prene-seno znaenje, rima, personifikacija, ritam i elementi ritma(rima, slogovi, ponavljanja...)

43 a l t e r n a t i v n a l e k t i r aMali mudracU interpretaciji je preporuen roman Uloga moje porodice usvetskoj revoluciji Bore osia za srednjokolsku lektiru. Poka-zano je kako ovaj knjievni tekst nije bitan samo po svojoj kri-tinosti prema jugoslovenskom socijalizmu nego i po nainu nakoji taj sistem kritikuje. Tu se naroito skree panja na knjie-vne postupke satire i humora kojima osi izvre do apsurdapregrt revolucionarnih krilatica. Na kraju je predloena i tema:veze satirikih postupaka u romanu s angamanom pisca, ba ukontekstu jugoslovenskog socijalizma koji bi ovim povodom ta-koer mogao posluiti kao tema za raspravu.


10

Roboti na asu knjievnostiU ovom razmatranju prie ...Jednog dana Isaka Asimova poka-zuje se kako bi naunofantastini tekst funkcionisao na nekomizazovnijem, provokativnijem, produktivnijem asu lektire,posve drukijem od uobiajenog. Uprkos kompleksnim idejnimmehanizmima, koji su detektovani u ovom tivu, pokazano je ikako bi se Asimovljeve prie mogle pribliiti djeijoj percepciji ipokrenuti automatizovane misaone procese, klasinom lekti-rom zapretene. Primijeeno je da bi naunofantastini tekst,ouujui i intelektualno uznemirujui, mogao i izazivati po-kretanje argumentirane diskusije na asu knjievnosti. U za-kljunom sumiranju, naunofantastinim djelima data je presu-dna uloga u popularizaciji prirodnih i tehnikih nauka, etikomodgoju u doba tehnologije, njegovanju kritikog intelekta iprije svega, kao krunskom cilju, u razvijanju trajne ljubaviprema itanju i Prii.

69 k r i t i k aSarajevo, ljubavi mojaU ovoj kritici jedne kvaziinterpretacije, koja se bavi priruni-kom za nastavnike as lektire Fatime Nidare Mujezinovi, po-kazano je kako se zanemarivanjem i krivotvorenjem teksta, nje-govim nasilnim uvezivanjem, uenici navode na patriotsko tu-maenje knjievnosti. U osvrtu na djela Nerkesije, Guranija iBaeskije poantirano je time da su se ti tekstovi mogli uvezati ujedan narativ samo na osnovu interpretatorkinog predubjee-nja. Na ovom primjeru takoe su pokazani mehanizmi kojimase razliiti tekstovi, u okviru jedne interpretacije, spajaju ujednu cjelinu tako to interpretator ostaje slijep za itav niz nji-hovih ivih knjievnih razlika, to se ovog puta i desilo jer inter-pretacije nije obavljena.

TEORIJA


12

T E O R I J A13

Knjiga Conditio moderna, prvi put objavljena 1994, sastoji se od sedamrazmatranja (Dva veka racionalnosti i enja za jednom novom mitologi-jom, Prosvetiteljstvo kao analitiki i sintetiki um, Metafizika danas, Po-vratak subjekta u dananjoj nemakoj filozofiji, Politiki aspekti nove fran-cuske misli, Filozofiranje po paranoiko-kritikoj metodi i Razbrbljano pe-snitvo pred realnom stvarnou), od kojih su posljednja dva naroitovana za na kratki prikaz.Manfred Frank svoju knjigu pie u vrijeme kad se um i racionalnost stav-ljaju pred sud, jer moraju da dokau svoju legitimnost. Iako istie da takvestavove smatra slabo argumentovanim, on e ozbiljno preispitivati tu du-evnu klimu koja odaje jednu zasienost dravom i zamorenost civilizaci-jom, radi ega se i sam um proglaava muenjem. U to ime on e se po-zabaviti nekim idejama, prije svih Derrida, Deleuze i Guattari.Prema poststrukturalistima, koje Frank zove i neostrukturalisti, struk-ture mogu obezbijediti identitet znaenja svojih znakova samo podnekom metafizikom pretpostavkom. To je podstaklo jednu plodot-vornu anti-hermeneutiku koja je u anarhostrukturalistikoj varijanti

Da li je tumaenjemogue?(Manfred Frank. Conditio moderna. Svetovi, Novi Sad,1994., prevod s njemakogTomislav Beki)


14

dekonstrukcije prodrla na odsjeke za nauku o knjievnosti i zavladalanjima.Ubrzo je, pie Frank, postalo mogue da se sve i svata kae o svemu isvaemu. Tumaenje je postalo toliko liberalizovano da je svako u svakodoba mogao dati bilo koje znaenje nekom znaku. Mjerilo za ono ta je po-greno a ta ispravno, ta je bitno a ta nebitno, ta je solidno analiziranoa ta je puko brbljanje, nestalo je. Time je otpao svaki zahtjev za mogu-nou interpretacije ili razumljivosti poruke teksta. Izgubljena je i mo-gunost da znakovi bilo ta predoe, a svako njihovo odvajanje od kon-teksta postalo je nemogue. Nijedan tekst nikada nije zasien, jer nijedankontekst nije ni mogao na zadovoljavajui nain ispuniti smisaonu pu-kotinu jednog teksta. Granica izmeu samog teksta i njegovog tumaenjapostala je nerazluiva, jer se semantika znaka identifikovala sa semanti-kom njegovog razumijevanja.Nadalje, pie Frank, dekonstrukciju je postalo nemogue pobijati, potoona vie ne postavlja zahtjev za istinom ili obaveznou, nego se jedinopoigrava, tako da se na nju ne mogu primijeniti prigovori nedovoljne in-terpretatorske konzistencije ili filoloke neutemeljenosti. Radi se o tomeda su poststrukturalisti uzeli zaozbiljno dadaistiki napad na nauku, kadasu buili ideje iglom kao balone na pozornici, ili nadrealistiku paranoi-ko-kritiku metodu kojoj je Salvador Dali namijenio ulogu dosezanjaobjektivnih znaenja iracionalnog, sve dok se na opipljiv nain svijet su-manutosti ne pomjeri na nivo stvarnosti. Poststrukturalizam je, meu-tim, pomijeao teoriju i literaturu, poeo uzimati te literarne konceptezaozbiljno, jer sve te nadrealistiko-dadaistike ideje postaju besmisleneako se ponu koristiti unutar jednog sistema koji pretenduje na mini-malnu teorijsku koherenciju i uvjerljivost, pogotovo u akademskim okvi-rima, isto tako kao to bi ta teorijska koherencija bila dosadna, mrtva inefunkcionalna ako bi se poela provoditi u literaturi.To to je Sosir pokazao da znak dobija svoje znaenje u odnosima isklju-ivanja i kombinovanja izmeu grafiko-fonikih materija od kojih su tiznakovi sastavljeni, ili to to znak dobija tano znaenje unutar datogkonteksta, istie Frank, ne znai da taj znak nikada ne moe biti konaanili da je njegova diferencijacija beskonana. Sosirov koncept prema kojem

T E O R I J A15

znak dobija znaenje iz dijaloga kod poststrukturalista je doveden do ap-surda.Ako bi ono to se u dekonstrukciji zove differance, tvrdi Frank, bilo zai-sta nepredvidljivo i otvoreno zbivanje znaka, kako ga Derida vidi, onda seak ne bi vie moglo rei ni ono to on kae: da se smisao uvijek realizujekao neki drugi. Tvrditi da jedan znak moe u svako doba znaiti bilo tasamo po sebi je protivreno. Frank zakljuuje da znaci moraju imati mi-nimalni semantiki identitet, inae bi Deridaova tvrdnja da svako pona-vljanje znaka implicira promjenu bila liena utemeljenosti. Ako nemaminimalnog identiteta smisla znakova, onda bi sama promjena ostala bezkriterijuma. To znai da vie ne bismo mogli ni tu promjenu utvrditi.Frank ak tvrdi da je poststrukturalistika misao konzervativna. Kakonaprimjer differance moe pruiti otpor aparthejdu, pita se Frank, kadaje i sam aparthejd jedna politika diferencijacija. Iluzorne su stoga tvr-dnje prema kojima dekonstrukcija moe biti uinkovita u tzv. decentri-ranju nacionalnih kanona koji takoer ljubomorno uvaju svoje razlikei nije udno da su i nai nacional-naunici usvojili ovaj model miljenja.Osim toga, istie Frank, ko nita vie ne nastoji da tvrdi, taj ne moe nitani da osporava: njegov govor je lien logikog ujeda. Prema tome, to setie Liotara i Deridaa, Deleza i Gatarija, politiari mogu spokojno spavati.Kritikujui posebno Deleza i Gatarija i njihove pojmove identiteta, dife-rencije i ponavljanja, on konstatuje zatvorenost njihova koncepta, jer nji-hov imenski i predmetni registar ne prelazi granice Srednje Evrope, nitisu njima poznati, kako navodi Frank, neki zapadnoevropski tekstovi kojiodudaraju od njihovih rekonstrukcija.Inicijalna kapisla za oznaavanje duhovne situacije onako kako je to ura-dio poststrukturalizam, po Franku, bila je nepreglednost svijeta. Meha-nizam visokokompleksnih industrijalizovanih masovnih drutava poka-zao se tako sloenim i neprozirnim da je postala smijena vjera komuni-kativnog uma da moe potiniti i istumaiti i protumaiti taj svijet. Ubrzoje onda otkriveno da se ni tekstovi ne mogu istumaiti, jer su semantikidiseminalni, to je bio povod da se izruga naivnosti hermeneutike. Frank,meutim, tvrdi da ta nova nepreglednost u stvarima filozofije nije postalatako nezaobilazna da Deridaovu differance moramo prihvatiti kao na-


16

elo prema kojem je ustrojen cijeli svijet. On vjeruje da su prezrene ka-tegorije ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i jednakosti ljudi dobro sred-stvo politike borbe u tom nepreglednom svijetu i u tom smislu on seesto poziva na Sartra.

P r e p o r u k aSama knjiga bi, meutim, mogla mnogo bolje posluiti kao teorijski oslo-nac nastavnicima u kolama, nego kao vodi politikim borcima i refor-matorima ovjeanstva. Ona bi nastavnike mogla ponovo uvjeriti da jetumaenje knjievnih tekstova mogue, to nije malo, nakon to su ihmoda na studiju uvjerili da je to nemogue. Dekonstrukcija je, premaFranku, svjetlosna opsjena koja je iroko zatitrala nad movarama aka-demski ukoenog ivota i to se osjetilo i kod nas. Ona je, meutim, veprije dvadeset godina, kada je Frank pisao knjigu, bila na umoru.Frank zakljuuje na kraju Conditio moderne da svaki lanac znakova imasvoju neotuivu sposobnost da doe do izraaja i da u aktuelnom kon-tekstu neto znai. On ne misli da postoji jedno i jedino pravo tumaenje,niti da je interpretacija otvorena za bilo koji smisao. To to ne posjedujeneki ultimativni provjerljivi kriterijum za pripisivanje smisla nekom lancuznakova, kae on, ne znai da svaki koji mu drago tekst moe da znaibilo ta mu drago. Znakovi motiviu i privileguju u datim kontekstimajedno odreeno razlaganje i odbacuju neko drugo, to prema Franku neznai da tekst nije otvoren prema jednoj nesagledivoj istoriji tumaenja,to opet ne znai ni to da je zbog te otvorenosti lien znaenja ili da se toznaenje odvija bez kriterijuma, kako je mislio Derida izvrui stvari uapsurd.Frank istie da jezik ne govori, nego da govore govornici. Citirajui Mar-ksa, on sugerira da ljudi ne prave svoj jezik tek onako, niti ga prave uuslovima koje su sami odabrali, nego u uslovima koji su im dati i koji imse nude u vidu prenesenih struktura. To meutim ne implicira da za toformiranje strukture niko nije odgovoran. A ako tumaenje nema kraja,to nije zbog toga ta ta struktura ima misteriozno svojstvo da raskine sasignifikacijom, kako misle Delez i Gatari, nego zbog toga to je tumae-nje subjektivno i ne moe da bude okonano. Niko kod rijei ne misli ba

T E O R I J A17

ono to onaj drugi misli, nerazumijevanje se ne razrjeava, a objektivnostbi mogla biti postignuta samo ako bi se produkovanje smisla moglo iskon-trolisati sa jedne arhimedovske take izvan jezika.Ali, poantira Frank, mi moramo da se sporazumijevamo unato tome tonemamo zajamen smisaoni okvir. U tom smislu, ma koliko bio slab, u tu-maenju postoji jedan kriterij koji se temelji na jednom neprestanomisprobavanju da li i svi ostali konstituiu tekst kao ja. Taj kriterij Frankpreuzima od Schleiermachera.Interaktivni proces autor-nastavnik-uenik je savreno polje za to ispro-bavanje da li svi ostali konstituiu tekst kao ja, to samo moe ii u koristkonstitucije znaenja samog teksta. To je samo jedan od razloga zato biinterpretacija teksta trebala imati mjesta na asu knjievnosti i zato je todobar metod u tim okvirima.


18

PRAKSA


20

P R A K S A21

Na samom poetku ove drame Branislav Nui naglaava da se radnjaodigrava u jednoj pograninoj palanci, u doba naih oeva. I prvi in,kako pie u prvoj didaskaliji, poinje u sobi palanaki namjetenoj. Tupalanka, na to skree panju pisac, igra vanu ulogu. Ona e imati uti-caja na formiranje karaktera, a samim tim i na radnju. Ovdje se konci teradnje vuku u skladu s autorovim vienjem odreenih karaktera. Ka-kvih? vidjeemo u nastavku analize.U prvom prizoru sreski kapetan Jerotije Panti razgovara sa svojom su-prugom Anom u vezi pisma koje je primila njihova ker Marica. U pi-tanju je ljubavno pismo koje njihovoj kerci alje izvjesni oka:

ANA (ita ozgo): Marice, duo moja!JEROTIJE: Aha, je l ti sad mirie na promincle?ANA: (nastavlja itanje): Primio sam tvoje slatko pismo iizljubio sam ga stotinu puta.JEROTIJE: udo nije izljubio i pismonou i upravnika potei...

Zakon kancelarije izakon srca(Branislav Nui, Sumnjivo lice)


22

ANA: (ita dalje): Postupiu tano po uputstvima koja simi u njemu izloila.JEROTIJE: Divota! Tvoja erka alje uputstva. Ako tako po-tera, moe poeti jo i da alje raspise; moe ak da zavede idelovodne protokole pa da pone posao pod numerom...ANA (ita dalje): Jedva ekam srean as da pritisnem...JEROTIJE (prestravi se): ta da pritisne?ANA (nastavlja): Poljubac na tvoja usta.JEROTIJE: udo ne kae da udarim peat na tvoj raspis.

Jerotije, kako se vidi, ismijavajui pojedine reenice iz pisma, prevodi ihi poredi sa nekim kvalifikacijama iz inovnikog jezika, ime ukazuje nabezazlenost i beznaajnost tih ljubavnih izjava. On umanjuje vanost isvojoj kerci i cijelom sluaju na taj nain, jer poslati uputstvo koje eomoguiti vienje ljubavnog para nije vano kao poslati raspise ili pro-tokole, ili pritisnuti poljubac na usta mnogo je besmislenije, sugerira Je-rotije, nego udariti peat na raspis. Tim suoenjem kancelarijskog i jezikaintime, neskladima koji se time otvaraju, Nui e se esto u ovoj dramisluiti u nijansiranju Jerotijevog karaktera i izazivanju kominih efekata.On e svoju inovniku ud pokazati i izriui svoju ljubav za otvaranjetuih pisama: Ima ljudi koji vole tue pile, ima ih koji vole tuu enu, aja volim tua pismo. U mojim je rukama, gledam ga, a ne znam ta unjemu pie. Ne moe da izdri, pa to ti je. Slae je meni proitati tuepismo no pojesti tri porcije sutlijaa sa cimetom, a ti, Ano, zna koliko javolim sutlija sa cimetom. Svoju kancelarijsku logiku on e iskazati i uotroj replici svojoj eni koja istakne da njihova ker ne voli sreskog pi-sara Viu kojeg je Jerotije kandidovao za svog zeta: A po emu ga opetmora voleti? Nisi ni ti mene volela kad si se udala, pa ta ti fali?S druge strane, njihova ker Marica sva je predata ljubavi i strasti. Ona jebijesna i razbija prvo to joj doe pod ruku na svaki Viin pomen. Ona eproitati pismo u kome poziva oku da doe u njihovu palanku. Ako ganjeni roditelji odbiju primiti, ona mu obeava da e otii ravno u njegovhotel, nakon ega e pui bruka kakva se nije desila otkako je sveta i veka.Ta razlika izmeu oca i kerke najbolje se vidi u jednom njihovom dijalogu:

P R A K S A23

MARICA: Sluaj, oe, ti zna da sam ja ve u godinama i daje red i dunost roditeljska da me zbrinete.JEROTIJE (ne slua je, ve razmilja za svoj raun): Trebaposlati pandure u srez. Koliko imamo konjanika pan-dura? (broji na prste)MARICA: Ja sam ekala sve dosad da vi tu svoju dunostispunite.JEROTIJE (sam sebi): A treba i raspis predsednicima...MARICA: Pa vi mene i ne sluate?

Dok Marica trai svoju ljubavnu sreu, Jerotije broji konjanike i pandure.Dok ga Marica opominje na njegovu dunost da joj pomogne da naemua, Jerotije misli na svoju dunost da poalje raspis predsjednicima.Korijen sukoba je jasan: sukobili su se zakon kancelarije i zakon srca. Je-rotije kao da je slijep za sve izvan protokola. Kad uje da je stigla depeau kojoj ministar skree panju svojih sreskih kapetana na sumnjivo licekoje nosi revolucionarne i antidinastike spise, Jerotije Panti e se do-datno uznemiriti. On e to sumnjivo lice u svakome podozrijevati.Sluaj e, meutim, htjeti da sumnja padne na Maricinog oku, koji seu meuvremenu, obavijen velom tajnovitosti, smjestio u hotel Evropu.

JEROTIJE: Gospodo, on je!VIA: A ko bi drugi mogao i biti?MILISAV: Jutros stigao, mlad, nee da kae ime, sakrio se usobu...

Nita manje inovnike dosljednosti Jerotije i njegovi pisari nee uloitiu isljeivanje sumnjivog lica. Ve prilikom hapenja, pijuni i panduri sumu spremni prosuti alevu papriku u oi i tako savladati, ali ispostavi seda imaju posla s nekim miroljubivim sumnjivim licem koje im se lakopreda. Zaslijepljeni protokolima i stranom depeom, ispitujui oku,oni ele od njega napraviti udovite. Kapetan Jerotije je i prije isljeiva-nje poslao depeu ministru u kome navodi da je prilikom hapenja izlo-


24

io svoj ivot velikoj opasnosti (iako u hotelu uopte nije bio), ali da je tajzlikovac i nihilista, koji je u vezi sa inozemnim revolucionarima, sada usigurnim rukama. Opaka ud policije i vlasti se naroito pokazuje u slje-deoj Jerotijevoj izjavi: Zar tebi nije jasno to da si ti u rukama vlasti, akad je neko u rukama vlasti, on ima da uti. Razume?Ipak onaj sukob dvaju zakona koji pokree komediju vrhunit e kada i-novnici ponu itati spise koje su kod oke nali.

VIA (otvorio je prvi listi hartije): Ovo je neki raun, ta li?KAPETAN: itaj ti samo!OKA: Ali, zaboga!...KAPETAN (oki): Pst! (Vii) itaj!VIA (ita): Ve dat baba-Sari na pranje.OKA: Eto, vidite!KAPETAN (Vii): Ama, itaj kad ti kaem! Ko zna ta se tukrije, jer ti revolucionari imaju tako neke ifre, pa jedno piua ono mu drugo znai. Gospodin-iko, molim te obrati i tipanju.VIA (ita): Dvanaest marama za nos.KAPETAN: Hm! Hm! Dvanaest marama za nos. Koba-jagi! (oki) Ajde, reci ti nama poteno, ta si time hteo rei?

Komian je nesklad koji nastaje izmeu isljednikog oekivanja i stvar-nih dokaza koje su nali kod sumnjivog lica. Oni trae vei smisao u ba-nalnim stvarima i tako Nui izaziva smijeh. Slino e biti i kada nau iproitaju okinu poeziju, njegove rimovane ljubavne stihove posveeneMarici, neprestano iekujui da prosija plam stihova o oruju, krvi, re-voluciji, slobodi, to se ne dogodi. Oni od njega trae da prizna svoje ta-janstveno zanimanje, a on im uporno govori istinu, da je tek apotekarskipomonik. Sve e, meutim, biti zavreno nakon to ministarstvo poa-lje depeu da je sumnjivo lice ve uhvaeno u drugom srezu.Prepoznavanje e biti zavreno kada se javno proitaju odlomci iz Mari-cinog pisma u kome ona opisuje svog oca kao starovremenskog ovjeka,glupog i ogranienog, pominjui usput i pisara Viu, za koga su eljeli da

P R A K S A25

je udaju, za jednog preispodnjeg klipana koji lii na petla, a inae je nitkovi lopov prvoklasan.Da skandal u toj palanci bude potpun, na scenu e stupiti i Marica daoku izgrli pred svima. Na kraju e ostati samo to da ministarstvu javeda je sve to hapenje samo spletka ljubomornog Vie i da uspiju izdej-stvovati okino putanje iz zatvora.

S u m i r a n j eNuieva komedija mogla bi biti pouna u prokazivanju slijepe dosljed-nosti inovnike, koja je prije svega smijena. Postavivi jako, kao su-protstavljene strane, oku i Maricu koji su posveeni zakonu svoga srcai inovnike sa Jerotijem na elu koji se vode samo zakonima svojih spisa,Nui e svakako ismijavati osobine ambicioznosti, potkupljivosti, la-ljivosti. On e pokazati da birokratsko dranje i vjernost protokolu posvaku cijenu moe odvesti u sumnjienje i zatvaranje nedunih ljudi.Time e osuditi i sistem koji doputa i omoguuje takav progon svojimzakonima.U predgovoru, koji je vaan dodatak uz ovu dramu, Nui pie da je Sum-njivo lice nastalo oko 1887. ili 1888. godine, da bi bilo izvedeno tek 1923.On e tu opisati kako su upravnici pozorita godinama odbijali tajkomad, preporuujui autoru da ga smjesta spali. ak i kad Nui po-stane upravnik jednog pozorita, on e takoer, o emu duhovito svje-doi, gledajui se u ogledalu, uvjeriti autora da njegov komad ne treba dase igra. U vrijeme pisanja, kako navodi, Nui je kao mlad pisac bio poduticajem ernievskog, Gogolja, Turgenjeva i Svetozara Markovia, kojisu knjievnost pomjerili od romantizma ka realizmu. U duhu realizmaon e prikazati te razliite karaktere kao plodove jednog odreenog mi-ljea, palanke u kojoj se sve odigrava. Bilo je to vrijeme velike borbe sta-rog i novog doba, starovremenih i novomodernih ljudi, to se vidi i uMaricinom pismu.I ogranieni i ambiciozni inovnici, i frajla koja sanja udaju, i apotekar-ski inovnik koji dolazi po tu frajlu, s depovima punim planih stihova sve su to odrazi jedne umale i nazadne sredine koju Nui odreujekao palanku.


26

Komad je godinama bio zabranjen zbog jedne rijei: dinastija, koja sepojavljuje, kako kae autor, ne ba uvek dovoljno paljivo i ne ba onim lo-jalnim tonom kakav je toj rei pripadao u doba kada je komad pisan i udoba kada je dinastinost inaugurisana kao naroiti kult svih reima. U di-daskaliji na poetku drugog ina pie da na zidu pisarske sobe stoji slikakneza Milana Obrenovia. Ta tridesetpetogodinja zabrana igranja ovekomedije nije nanijela samo tetu njenom autoru nego i njoj samoj.Prikazana tek 1923., ona nije moda toliko izgubila svoju funkciju, kolikoje u tim osporavateljskim i prevratnikim godinama u naoj knjievno-sti zasvijetlila svojom anahroninou, to joj moda ne oduzima moda i danas poui i zabavi uenike u viim razredima osnovne kole.Na primjeru ove drame mogli bi se ispitati i objasniti knjievni pojmovikomedije, didaskalija i dramskog sukoba.

P R A K S A27

Pjesma Lijep si, bijeli svijete obavezan je tekst u estom razredu deveto-godinje kole, po federalnom nastavnom planu i programu.

to lijep si, bijeli svijete

to lijep si, bijeli svijete,I brbljav, iv i mio;Da ima jedno srce,Na grudi bih ga svio,Da ujem kako kucaI kako slatko pali,Ta rijetki su se dosadNa njemu ogrijali!

Da ujem one kapi,to ilama ti krue,Aj, toplije neg sunce,

kolski primjer ironije(Silvije Strahimir Kranjevi,Lijep si, bijeli svijete)


28

Krvavije od rue,A tu su krvcu tebiSve ljudske dale grudi,O, lomao, o, rtvo,O, draga brao ljudi!

to lijep si bijeli svijete,Kad proljee se ee,Sve grobovi mirie,Sve cvijee cvijee cvijee!A kada zima pirne,O, tad nas griju pei;Ah, ti si tako divanDa ne znam ti ni rei!

A to kadikad kobnaZatrese trublja bojna,to majka negdje plae,to ljuba eka vojna,to nevin suanj ami,A netko vapi hljeba,O, divni, bijeli svijete,Ah, promjene nam treba!

Meutim, ko je umro,Taj hljeba vie nee,A tko je iv jo osto,Taj zadovoljan ee U umici u hladuPo zemlji tapom pie,I onda ide kuiPa ta bi, dragi, vie!

P R A K S A29

O, divni, arni svijete,O, vrti se i toi,Al meni ti je drijemnoI sklapaju se oi,A vele mudri ljudiDa ovjek ono snivato budan rado misli,to voli i cjeliva.

Pa ako mi na pametto u snu doe glupaIl smijena, da bih pukoSa bolnom suzom skupa,Ej onda u ti priatto moja dua snije,A mi emo se smijatKo do dvije stare lije.

Kome se pjesnik obraa?Bijelom svijetu, u smislu Zemlje, kao mjesta gdje ovjek obitava, ali i usmislu ovjeanstva, od poetka njegovog postojanja.

Naslov, i vei dio prvih stihova u strofama poinju vokativom, odnosno apostrofom. tase time postie?Pjesnik apstraktnom subjektu, ovjeanstvu, daje formu sagovornika, iz-jednaava ga sa sobom, stav o svijetu iskazuje u razgovornoj formi, kojaje podesna za iskazivanje razliitih vrsta povienih emocija. (Ljutnje, div-ljenja, ogorenja.)

Prva strofa cijela sadri ironian iskaz o ljepoti svijeta. Gdje se ironija otkriva?U posljednja dva stiha; pjesnik u prethodnim stihovima hvali svijet, daima dobro srce koje toplotom slatko pali, ali onda primijeti da su se samorijetki na njemu ogrijali. Ta zemljina ljepota je neosporna, ali od nje samorijetki imaju koristi.


30

Druga strofa vezuje se za stih iz prve: pjesnik bi da uje kucanje tog srca, koje je sebino,i u njemu kolanje krvi. ija krv hrani to sebino srce?Krv kojom se hrani nepravedno i sebino srce bijelog svijeta je ljudskakrv, krv onih koji su stradali na lomaama, koji su rtvovani, krv pjesni-kove brae, ljudi. Pjesnik govori u ime svih koji stradaju u nepravednomsvijetu.

Pjesnik nastavlja s ironijom i u treoj strofi. U kojim stihovima?Ironija se javlja u vezi proljee se ee sa grobovi miriu; u ponavljanju:cvijee, cvijee, cvijee (u smislu: grob se ne vidi od cvijea, istina o smrtisakrivena je ispod ljepote) i ponovo: u dva posljednja stiha strofe Ah,ti si tako divan, da ne znam ti ni rei! gdje se hinjenim ah naglasi ta iz-vjetaena uzbuenost pjesnika ljepotom svijeta.

ta se u vezi s ironijom mijenja u etvrtoj strofi?Pjesnik u etvrtoj strofi navodi razloge za svoju ironiju, i reda primjerezla (neljepote) u svijetu: to su rat (zatrese trublja bojna, majka plae, ljubaeka vojna), robovanje i nepravda (nevin suanj ami) i glad (netko vapihljeba). I u ovoj strofi ironija je svedena na stihove O, divni, bijeli svijete,ah, promjene nam treba. Dva hinjena usklika, o, i ah, upuuju na smisaocijele strofe, koji je ponovo ironian: zlo se dogaa jer inae divnom svi-jetu treba malo promjene, jer je ljepota, takvom svijetu, dosadna.

Na koga pjesnik cilja u petoj strofi?Sudei po tapu, onaj ko je preivio je mudrac ili pastir. On je u hladu,dakle sklonjen od tekoa. On tapom, koji je atribut moi, pie po zem-lji, i kao da nita nije bilo, vraa se kui. Deminutiv umica naglaava iro-niju. Pjesnik nema simpatija za onoga ko se mudro ne buni, srean samozato to je iv.

U zadnje dvije strofe pjesnik objanjava zato je odabrao ironiju. Kako to ini?Pjesnik se povlai iz svijeta u san, jer u snu e vidjeti ono to na javi nevidi, a to voli i cjeliva pravdu i dobrobit za sve ljude. Meutim, to jeglupo i smijeno (na nain da bi bi plakao od bola) i on e to tako i ispri-

P R A K S A31

ati: ironino. Sukobljen sa pokvarenou svijeta on pribjegava lukav-stvu (otuda dvije lije, on i svijet) da ne bi ispao smijean, sa svojim vri-jednosnim sistemom, u takvom laljivom svijetu. Ono to zaista misli isanja, ono to ima u dui, tome e se javno smijati. Ironijom su na ovajnain pojaani gorina i pesimizam koje pjesnik osjea i ima potrebuiskazati.

Po ovakvom svom angamanu, u koju vrstu lirike spada ova Kranjevieva pjesma?Pjesma to lijep si, bijeli svjete, je primjer socijalno angaovane pjesme,u kojoj se pjesnik buni protiv nepravde u svijetu, protiv licemjerja kojetu nepravdu prikriva. Ali ona je, kao i svako uspjelo umjetniko djelo,rezervisana prema dosezima vlastite pobune. I ta je uzdranost sugeri-sana ironijom.

Pjesma u nastavi moe posluiti upoznavanju aka s ironijom. Na viemjesta u tekstu pjesnik koristi kolske primjere ironije, i aci mogu bezvelikih tekoa prepoznati signale kojima se na nju upozorava. Takoer,mogu kroz diskusiju osvijestiti ta je to ironijska pespektiva i zato jeumjetnici koriste.


32

P R A K S A33

Pjesma Jovana Duia Selo uvrtena je u federalni program za esti raz-red devetogodinje kole. Budui da se radi o pjesmi moderne, iji nijezik ni ideja nisu bliski ovom uzrastu, teko je uvidjeti motive sastav-ljaa plana i programa da je uvrsti u obavezne tekstove. Interpretacija seovdje daje bez oekivanja da bi jedanaestogodinjaci mogli u njoj ra-vnopravno uestvovati. U tom smislu su pitanja, kao prilog tzv. dijalokojrazradi, data samo kao otvorena mogunost.

SELOIz Trstenog

Vitorog se mesec zapleo u granjuStarih kestenova; no svetla i plava.Ko nemirna savest to prvi put spava,Tako spava more u nemom blistanju.

Tkanje kroz gustogranje(Jovan Dui, Selo)


34

empresova uma bdije; mesec na njuSipa svoje hladno srebro; odsijavaModro letnje inje sa visokih trava.Zatim krik. To kriknu buljina na panju.

Ribarsko seoce poleglo na stenu,I silo u zaton; i kroz maglu mlenuJedva se nazire, ko kroz uspomenu.

Sve je utonulo u tiinu venu.Ni uma, ni glasa; samo jednolikoIzbija asovnik kog ne uje niko.

Trsteno je selo na obali Jadranskog mora.

(Na ta se odnosi epitet vitorog? O kojoj stilskoj figuri se tu radi? Ima li zaista mjesec uvi-jene rogove?Uporedi s prvim stihom ove pjesme stihove Ivana Maurania:A mjesec bi vitorog te gledoSa zapada ispred zvijezda sjajnijehKo predvodnik ispred stada ovan.Oba pjesnika mladi mjesec porede sa rogovima. Figura u kojoj se dvapojma ili dvije stvari dovode u vezu po nekoj slinosti, pri emu se oso-bina jednog prenese na drugi naziva se metafora. Vitorog se obino veeuz ovna, koji je na nebu (prvi) znak zodijaka, simbol snage koja buja,svjetla koje dolazi nakon tame.

(Kako se to mjesec zapleo u granje?)Tako se pjesniku ini; on gleda odozdo, kroz granje kestena. To meutimznai i da je mjesec zaustavljen u kretanju, zarobljen. Vrijeme stoji, imoda dan nee nikad svanuti.

P R A K S A35

(ta je to nemirna savjest? Zbog ega sve neko moe imati nemirnu savjest?)Nemirnu savjest ima onaj ko je uradio neto loe; slagao, ukrao, ubio,napakostio nekome...

(Za nekoga se kae da ne moe spavati zbog nemirne savjesti. Kad taj neko zaspi? ta jepotrebno da bi se savjest umirila?)Zaspati se mirne savjesti moe ili kada se neko pokaje ili kada sebe uvjerida nije uradio nita loe i da nije kriv.

(Kakav to san onda ima more?)More koje spava u nemom blistanju je more bez talasa, nepokretno. Aliblistanje u sebi sadri trajanje, dakle vrijeme, i sugestiju da ve sutra temirnoe nee biti. Mir noni je ipak privid, kao to je privid da se ne-mirna savjest moe umiriti.

(Druga strofa poinje slikom empresa... empres je drvo koje se povezuje s grobljima,i sa smru. Nad im empresova uma bdije?)empresi bdiju nad grobovima, nad mrtvima.

(Kakvo je to hladno srebro koje mjesec sipa na umu?)Pjesnik misli na mjeseevo svjetlo koje je srebrno, boje srebra. Srebro jesimbol istoe, boanske mudrosti, ali i pohlepe. Smrt je pohlepna zaljudskim duama; ona je hladna, mirna, ista, boanska, vjena...

(ta je modro letnje inje?)Ljeti nema mraza, ni inja. To to pjesnik mjeseinu na travi vidi kao injejeste jo jedna u nizu sugestija o prisustvu zime, hladnoe, smrti u naokoobinoj ljetnoj noi iznad primorskog sela. Modro, kao boja, simbol jemudrosti. Mudrost je biti svjestan prisustva smrti.

(U drugoj strofi nalazi se jedina zvuna pjesnika slika u pjesmi: Zatim krik. To kriknubuljina na panju. Kako ona doprinosi napetosti u pjesmi, kako utie na promjenu at-mosfere u pjesmi? Kad pjesnik poslije opisa veernje tiine kae: Krik!, ta pomi-slimo?)


36

Krik prije svega moe biti ljudski, a razlog da krikne ima ovjek koji seprepao neega, ili koji je u nekoj opasnosti.

(Ako je to samo buljina (sova) na panju, ima li razloga za uzbunu?)U stvarnosti ne, jer se ne moramo bojati te grabljivice, ona nam ne moenauditi. Ali u pjesmi, ona predstavlja prijetnju koja vreba iz mraka, onaje opasnost, smrt.(Razlog da se ovako zakljui je struktura stiha, koja se sastoji iz dvije re-enice, od kojih je prva nepotpuna, ime se pojaava neizvjesnost, na-petost. Zahvaljujui ovakvoj montai tek naknadno saznamo da je krik-nula sova. U prvi as to je mogao biti svako, i prije sove ovjek.

(Tek u treoj strofi spominje se selo, tanije, ribarsko seoce. Zato pjesnik koristi demi-nutiv?)Deminutiv upuuje na beznaajnost sela u cijeloj slici; ono je maleno, ijer je poleglo na stijenu, jedva primjetno u noi koju ispunjavaju dva be-skraja more i nebo.

(ta je magla mlijena, i zato se selo jedva nazire kroz nju, ko kroz uspomenu? Kako semoe nazirati kroz uspomenu?)Mlijena magla je mjeseina. Ona u pjesmi simbolizira bliskost smrti.Ona je toliko jako prisutna da se selo, i ivot u njemu, jedva vide. Uspo-mena se odnosi na neto davnanje, prolo. ivot se pjesniku u ovoj noiini kao neto davno zavreno. Smrt pokriva sve.

(ta je tiina vena?)Opisujui mir i tiinu, u slici koja je statina, i u kojoj ak i mjesec stoji,jer se zapleo u granje, pjesnik zaustavlja vrijeme. Istovremeno tako inida prisutnosti vremena postajemo svjesni. Tiina vjena asocira na smrt,krik sove (simbola mudrosti) je krik koji opominje na prolaznost, i kojiu toj prolaznosti i statinosti osjea prisustvo smrti.

(Zato u zadnjem stihu pjesme niko ne uje asovnik? U kakvoj je to vezi s krikom kojise uo?)

P R A K S A37

Ljudi ne uju asovnik jer uglavnom ne misle na svoju prolaznost, onispavaju, ne samo nou, nego esto prespavaju cijeli ivot, nesvjesni pro-laznosti.

(Koja figura dominira u sonetu?)Mjesec, ovan, empresi, srebro, sova... su simboli rijei koje upuujuna neka esto proizvoljna ali iroko prihvaena znaenja koja nisu u iz-ravnoj i jasnoj vezi s njihovim osnovnim i uobiajenim znaenjima. Sim-boli su esto nejasni, jer su ta njihova druga znaenja obino viestruka.

(ta se postie gomilanjem simbola u pjesmi?)Gomilanjem simbola pjesnici pojaavaju nesigurnost italaca u znanje,u logiku, u jasnou; oni tako nastoje biti sugestivniji, opiniti i zanijeti i-taoca, a ne ubijediti ga i pridobiti za neki jasan stav.

(Pjesma se sastoji iz etiri strofe, dva katrena (strofa od etiri stiha) i dvije tercine (strofeod tri stiha). Ta se forma naziva sonet. Za sonet je karakteristino da tercine obino do-nose neku promjenu u odnosu na katrene. O kakvoj se promjeni ovdje radi?)

Nakon opisa prirode u katrenima, tercine uvode selo (ovjeka) u sliku.Tako se ljudska sudbina, ljudski ivot, stavlja u odnos s nebom, moremi prirodom.

(Pjesma oito nije opis ljetne noi u primorskom selu, nego njome pjesnik iskazuje svojumisao. O emu?)Pjesmom Selo Dui izraava misao o beznaajnosti ivota, o njegovojprolaznosti, o neumitnosti umiranja, o bliskosti smrti.

(Na koji nain ritam podrava, istie, naglaava ovu misao?)Za pjesmu su karakteristina esta opkoraenja, zbog kojih je ritam uspo-ren, narativan. Nema razigranosti, glas pjesnika je monoton, ravnoduan,kao pomiren sa stanjem stvari, kao da time potvruje trijumf smrti.


38

P R A K S A39

Pjesma Bosna ubori obavezni je lektirni tekst u petom razredu deveto-godinje kole. I po svojoj temi i po stilskim postupcima i po poetikimokvirima (moderne) ona teko moe biti razumljiva desetogodinjim a-cima. Kao takva je jo jedan u nizu primjera nepromiljenih poteza ukreiranju nastavnih planova i programa.S obzirom na mogue ishode devetogodinjeg obrazovanja, u nekom odkasnijih razreda moda bi se mogla koristiti u analizi kompozicije pje-sme, prepoznavanju odnosa izmeu manjih kompozicionih cjelina jed-nih prema drugima i prema djelu u cjelini. (U smislu: kako se odreenastrofa ili lirska slika uklapa u sveukupnu strukturu pjesme i doprinosismislu djela). Uenici bi svakako mogli vjebati prepoznavanje stilskih fi-gura i njihove funkcije u tekstu (pjesmi), u vezi s tim i razlikovanje osno-vnih i prenesenih znaenja rijei.

Barica na obalici(Musa azim ati, Bosna ubori)


40

Bosna ubori

Bosna ubori; nad pitomim krajemAneo mira iri laka krilaI lahor pirka, ko da sitnom cvijeuMistine prie ape veer mila.

Bosna ubori i ko rujne koseCvijetne tiho obalice ljubi,Pa tamo negdje, poput moje misli,Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna ubori a s baricom mojomNestano sitni igraju se vali;Ah, ini mi se, moj anele, takoDa ljubav tvoja srcem mi se ali.

Prva strofa slika je proljetne veeri:Bosna ubori; nad pitomim krajemAneo mira iri laka krilaI lahor pirka, ko da sitnom cvijeuMistine prie ape veer mila.Epiteti (pitomo, lako, milo) sugeriu blagost i smiraj, pod krilima anela;kraj je ist od grijeha i zla. Lahor (a ne vjetar, bura...) pirka (ne pue, nezavija) izbor rijei, imenica i glagola, takoer doprinosi mirnoi slike.Personifikacija (veer pria cvijeu) uvodi u sliku motiv intrige. Prie suzagonetne (mistine), ali se priaju s nekom namjerom; s kojom, oeku-jemo da emo saznati u nastavku. Prie bi trebale biti lijepe, jer je veer,donositeljica tih pria, mila. Mistino (jedna od kljunih rijei u pjesmi,a teko pojmljiva djeci uzrasta deset godina) odnosi se ovdje na vjerova-nje u mogunost spoznaje putem sjedinjenja s boanskim biem, duho-vnou, molitvom, kontemplacijom... Mistino takoer moe imati i zna-enje tajanstvenog, udnog, nerealnog, nematerijalnog. U svakom slu-aju, prva strofa uvodi nas u jednu takvu atmosferu.

P R A K S A41

U drugoj strofi javlja se lirsko ja:Bosna ubori i ko rujne koseCvijetne tiho obalice ljubi,Pa tamo negdje, poput moje misli,Kraj tvog se dvora u daljini gubi.Obalice je nespretno odabran deminutiv (vjerovatno zbog ritma i potre-bne duine stiha)(1). Rijeka povezuje (prostorno) mjesto gdje lirski sub-jekt stoji i dvor nekog za sada jo neimenovanog, vjerovatno ene, jerustaljeni epitet rujne kose, arhaizam dvor i glagol ljubi preuzeti su izusmene tradicije, pa se s njima u pjesmu uvodi mogua ljubavna fabula.Zagonetna pria iz prve strofe je, ini se, pria o ljubavi, potaknuta at-mosferom blage proljetne veeri u kojoj mirie cvijee. Bosna koja uborije metonimija pjesnikove misli, jer ona se kree (tee) od njega ka dvoruu daljini, ba kamo se kree i njegova misao.U treoj strofi imenuje se emocija iz koje lirski subjekt pjeva:Bosna ubori a s baricom mojomNestano sitni igraju se vali;Ah, ini mi se, moj anele, takoDa ljubav tvoja srcem mi se ali.Baricu (ovdje je deminutiv opravdan, jer je ona mala i moda slaba daprevali put do drage; a to moe znaiti i da je pjesnik nesiguran u sebe,u svoju snagu, u to da je dorastao osobi koju ljubi) pjesnik poredi sasrcem, a valove rijeke s ljubavlju. Priroda je odraz osjeanja lirskog sub-jekta, koji s enjom razmilja o anelu, eni rujne kose, ije je prisustvouinilo krajolik posebnim.Ova redukcija mistinog na erotsko i anela (boanskog bia) na enu nedoputa nam dalje da pjesmu itamo kao neku mistinu ili orijentalnu

(1) Pjesma, da se prebace sve imenice u deminutive, zvuala bi smijeno, djeti-njasto, udno. Upotreba deminutiva, i uopte svaki postupak za koji se pjesnikodlui, mora biti motivisan. Motivacija moe biti opravdana (imati dobar raz-log) ili neopravdana (imati slab razlog ili biti bez razloga). U vezi s obalicama acima se na ovo moe skrenuti panja da bi se oslobodili strahopotovanjaprema tekstu. Pjesme nisu dobre zato to su u itanci ili zato to nastavnici kauda su dobre, nego zato to su napisane tako da ih moemo razumjeti, i to, kadih razumijemo, reagujemo na njih.


42

alegoriju. Dvori u daljini nisu vie mjesto gdje se nalazi neko boanstvo,nego mjesto gdje boravi voljeno ljudsko bie, u pjesmi poistovjeeno sboanskim. Pjesnik nije siguran u to hoe li mu ljubav biti uzvraena(kao uostalom svi zaljubljeni, prije nego to uine prvi korak). Slikomtalasa koji prilaze obali i odmiu se od nje on opisuje to stanje uljuljka-nosti i istovremeno nesigurnosti.U kompoziciji od tri strofe vidljivo je kako se (1): opisom uspostavlja at-mosfera jednaka emotivnom stanju lirskog subjekta; opis je slika duev-nog stanja, enje, opinjenosti (2): kako se daje razlog za takvo stanje;draga je daleko, nedostina, i (3): kako se otkriva zato je draga nedosti-na; jer je lirski subjekt nesiguran u njena osjeanja, a to stoga jer je ne-siguran i u vlastitu vrijednost.Iako su lirske slike statine, cijela pjesma ispriala je jednu priu; odno-sno opisala je jednu optu, estu, ljudsku situaciju: nesigurnost zaljub-ljenog.

Knjievnoteorijski pojmovi koji bi se u nastavi mogli usvojiti su opi-sna/deskriptivna lirska pjesma, preneseno znaenje, rima, personifika-cija, ritam i elementi ritma (rima, slogovi, ponavljanja...)

ALTERNATIVNALEKTIRA


44


45

Roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji objavljen je 1969. go-dine, kao osieva osma knjiga. Roen 1932. godine u Zagrebu, on e saporodicom kao petogodinji djeak doseliti u Beograd i ostati tamo svedo 1990. godine. Pedesetih godina e se nai u srcu beogradskog knji-evnog ivota, kao urednik asopisa Mlada kultura, formirajui se u at-mosferi koju su, prije svih, odreivali predratni modernisti i avangar-disti, sada komunistiki angaovani, kao to su Duan Mati, Marko Ri-sti, Oskar Davio, Ljubia Joci itd. Tih godina prevodio je ruske futu-riste Majakovskog i Hlebnjikova, objavio tri mladalaka romana na-drealistike inspiracije (Kua lopova, Svi smrtni, Aneo je doao po svoje),a poetkom ezdesetih godina i zbirke eseja Vidljivi i nevidljivi ovek iSodoma i gomora, koju je posvetio jugoslovenskoj kritikoj umjetnikojsceni, bavei se djelima svojih poetikih saputnika, izmeu ostalih, re-ditelja Duana Makavejeva, slikara Leonida ejke i Mire Glavurtia, tea-trom Mie Popovia, itd.Prije romana Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, koji mu je kaopiscu donio konanu reputaciju i Ninovu nagradu, godine 1966. objavio

Mali mudrac(Bora osi, Uloga mojeporodice u svetskoj revoluciji)


46

je i zbirku pria, sline tematike, pod naslovom Prie o zanatima. U ne-koliko svojih knjiga on se, autobiografski inspiriran, vraa svom djetinj-stvu koje je poelo u Kraljevini Jugoslaviji, da bi obuhvatilo beogradskegodine njemake okupacije (19411944), i zavrilo se u osvit socijalisti-ke Jugoslavije. On je raanje revolucije, jo od predratnih godina, gle-dao djeijim oima i to se odrazilo na njegova djela.Njegov roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji svakako nije niprva ni posljednja knjiga koja se kritiki osvrnula na jugoslovenski soci-jalizam. Treba pomenuti samo neke od knjiga sline tendencije kao tosu Kad su cvetale tikve (1968) Dragoslava Mihailovia, Vreme uda (1965)Borislava Pekia, Rane Luke Metrevia (1970) Mirka Kovaa. Meutim,taj roman Bore osia vrijedan je panje prije svega zato to krilatice iopta mjesta jednog politikog sistema uobliava na satirini i parodininain, to je karakteristika mnogih osievih knjiga, kao i njegove poe-tike. Bora osi u Ulozi koristi filmski stil burleske, karakteristian i zaamerike komedije dvadesetih i tridesetih godina. Da li je tim njegovaknjiga subverzivnija i opasnija od ostalih, nije mogue odrediti, ali te njenekarakteristike jesu ono to je ini knjievno zanimljivom i relevantnom.U poznom memoarskom romanu Konzul u Beogradu (2008) Bora osiopisuje da je zbog Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji pao u nemi-lost urednika asopisa, koji su mu na pet godina otkazali saradnju. Tajroman privukao je panju kulturnih i politikih radnika koji su odlui-vali, pogotovo nakon to je prema njemu postavljena u pozoritu istoi-mena predstava i snimljen film, koji je bio i zabranjen. Meutim, pieosi, bilo je dovoljno da njegova izolacija istekne, pa da se on vrati uknjievni ivot. On ak s blagim humorom svjedoi da mu je Uloga mojeporodice omoguila da napie voluminozne Tutore, svoj ponajboljiroman, donijevi mu blagodatnu izolaciju i mnotvo slobodnog vremena.Ni njegov ivot, ni ivot njegove porodice, zbog Uloge moje porodice, nijebio ugroen, on nije bio proganjan, kao to bi bio proganjan i ubijen, na-primjer, u Sovjetskom Savezu u vrijeme staljinizma i kasnije, da je napi-sao ili izrekao samo jednu od dosjetki na raun politikog sistema kojimavrvi njegov satirini roman. On je u Jugoslaviji, meutim, ve 1970. zanjega dobio najprestiniju nagradu.

P R A K S A47

Zato on jugoslovenski socijalizam naziva mekim, svjedoei da je umjet-nicima omoguio da sjede po kafanama, bave se bezbrino stvarimaumjetnikim, ive kao konzuli, slobodno misle i objavljuju svoje knjige,pa ak i onda dok pored njih, to i nisu znali i to ih tada toliko nije niinteresovalo, prolaze neki kombiji koji ljude odvoze i na Goli otok. Za-branjivanje knjiga i progon autora nisu bili pravilo u Jugoslaviji.Kad se poetkom devedesetih ta drava pone raspadati, Bora osi enapustiti Beograd protivei se Miloevievom reimu i otii prvo u Ro-vinj, a potom i u Berlin. Otada pa do danas napisao je jo dvadesetakknjiga, to je samo treina njegovog opusa.

InterpretacijaPripovjeda u ovom romanu reda svoja zapaanja brzo, kao na traci. Onprelazi na sve nove i nove stvari. Taj pripovjeda je djeak i time su mo-tivisani prividni nered i nabacanost tih njegovih zapaanja. ini se kaoda djeak govori sve to primijeti u svojoj porodici, sve to se dogodilo,sve to ukuani kau.Meutim, iznad pripovjedaa bdije autor koji bira i slae ta djeaka za-paanja na pravi nain. Autor puta pripovjedaa da pria svojim gla-som, ali mu on cijelo vrijeme slae iskaz. On e iskoristiti tu naivnost irevnost djeaka pripovjedaa da kratkim spojevima popisanih izjava iza-zove humorne efekte. Mali pripovjeda kao da nije svjestan ta sve znaenjegove rijei, njegova zapaanja i tue replike koje ponavlja, a autor ihsvjesno reda tako da se te reenice uzajamno osvjetljuju i tako poredanedobijaju znaenje u manjim i veim cjelinama. Naprimjer:Tata je viknuo: Dokle e da traje ovo ratno stanje! Ujak je rekao: Ja uda napravim skele za kretanje! Mama je rekla: Jednom ete me traiti, aja u visiti na tavanu. Deda je pitao: Zato! Mama je odgovorila: Kadmi sve pocrni pred oima!Ovdje se ini kao da se oni jedni drugima i ne obraaju, ak ni iza pita-nja ne stoji upitnik nego usklinik. Pisac, meutim, tim nabacanim izja-vama koje naoko nemaju nikakve veze oponaa haos koji vlada u kui, uratno vrijeme, u jednoj porodici koja je prisiljena biti na okupu. Ko jesve tu? Otac alkoholiar koji stalno bjei od kue i svoje ene. Ujak koji


48

je posveen najvie valerskom zanatu. Djed koji sve napada i ismijava,naopak ovjek. Tetke koje eznu za ljubavlju i snivaju udaju. Nesretnamajka koja pati zbog svog mua i sniva samoubistvo. Ona tako ve uprvim reenicama romana, prenosi djeak, izveze oca na nekom cekerukao elavca, iz osvete, i ponekad nosi u postelju termofor, da je bar netogrije u krevetu.Autoru uspijeva i psiholoki nijansirati svoje likove i izazvati sukob meunjima, tim slaganjem izjava koje prenosi djeak. Naprimjer:Tata je kupovao lozove sa natpisom Dravna klasna lutrija, na kojima jebilo naslikano jedno golo dijete u gomili novca. Deda je objasnio: Porez nabudale! Tata je tvrdio: Jednom u dobiti milion, a posle otii u Ameriku!Deda je kazao: Ha, ha, ha! Deda je navodio datume tatinih treznih sta-nja kao najvee evropske senzacije, ponavljao tatine izreke pune nepri-stojnosti, a onda izneo na videlo tatin dug prema dedi od sedamdeset di-nara.Otac je neprestano posveen kovanju nemoguih planova, djed je surovii prijeki ruitelj, majstor prizemljenja. U toj stalnoj napetosti mali pri-povjeda stalno trai samog sebe. Pisac njemu pripisuje najlucidnije iz-jave, one koje najvie ispadaju iz porodine koloteine i dovode je do ap-surda:Ja sam imao amac za veslanje u sobi. Vesla, ustvari, nisu ni postojala, bilesu samo drke, amac nije imao dno, bio je napravljen za razvijanje miia.Posadili su me na pokretno sedite i naredili: Veslaj! Ja sam pitao:Zato! Objasnili su mi prednost razvijenih miia nad nerazvijenim i pi-tali: ta eli da postigne tako krljav! Ja sam odgovorio: Hou dabudem ludak!Djeak kao da jedini priznaje pravo stanje stvari u kui i krajnje konse-kvence svojih postupaka. Pripisavi mu znatielju, pisac ga je stavio upoziciju da u romanu pita ono to se niko drugi ne usuuje. Autor ga ne-kada gradi naivnijim nego to jeste, tako da stvarima prilazi sa skrive-nom mudrou, kao da namjerno izaziva. Glumei nerazumijevanje, dje-ak pripovjeda e pojedine izjave svojih ukuana i ono to su ga nauiliservirati onda kad ne treba, u neprimjerenom kontekstu. To e naroitopostati oevidno kad se pone raspitivati o seksualnim pitanjima:

P R A K S A49

Doli su gosti na spavanje, meni su u krevet nagurali jednu devojicu, jakomravu. Ujak je rekao: Nek se ui! Mama je kazala: Nije to nita, oni sujo uvek deca!... Posle je devojica otila. Ja sam sve ovo ispriao Voji Bloi,on mi je odgovorio: E, moja budalo! Ja sam pitao: Zato! Dola je go-spoa Eleonora sa sprata iznad i rekla: Ja svojoj jedinoj keri od samo petgodina objanjavam sve do u tanine! Mama se usprotivila: Gospoo! Jasam dodao: I meni su pokazali dejstvo ruskih tenkova u finskoj umi sanekakve slike! Ona je rekla: Svakom svoje, eto vidite!To je mjesto gdje je autor napravio malog pripovjedaa naivno mudrim.ini se kao da i on od samog sebe pravi klauna. Na Eleonorinu izjavu daona to SVE objanjava kerci do u tanine, on e odgovoriti, djeije, da ion zna sve o tom SVE, jer su mu pokazali dejstvo ruskih tenkova u finskojumi sa nekakve slike. Osim to izaziva smijeh svojom dvoznanou, tadjeakova izjava zanimljiva je i po tome to uplie vaan politiki doga-aj u neprimjeren kontekst. On kao da hinji svoje neznanje. U takvomskarednom svoenju ideolokog jezika e se kasnije ukazati i uloga teporodice u svjetskoj revoluciji. Ona e u drugoj polovini romana biti svejasnija i jasnija.Ujak e tako najaviti pred kraj rata da e zime, kad uskoro dou Rusi,biti uglavnom sibirske. Kad u njihovo dvorite stignu partizani, pripro-stog partizanskog kapetana Jovu Sikiru e interesovati kako to da iv o-vjek moe napisati cijelu knjigu sasma sam, kao to je drug Lenjin, amajka e ponosno odgovoriti da i njen mali sin pie pjesmice o narod-nim herojima i godinjim dobima na klozet-papiru, ali se samo stidi. Kaddonesu malo dijete da pokau najmlaeg graanina osloboene varoi,ono e samo izricati: Gulp, Agu, Glajf, isto kao to Jovo Sikira pored njegasrie slova: S, S, S, R. To je sve bilo sveano, kae mali pripovjeda, nakonosloboenja.Pisac se, dakle, slui i montiranjem razliitih zapaanja da ih uporedi itako izazove efekte, bez naroitog komentiranja. On stalno preregistrirapojedine prizore i dovodi ih u neobian kontekst. Te izjave, jedne poreddrugih, djeak pripovjeda e nam na taj humoristian nain slagati ucijelom romanu. On e neprestano suoavati razne nesklade: malo dijetei Jovu Sikiru. On e hinjiti naivnost, a zapravo e se do kraja ispostaviti


50

kao mali mudrac, po slubi koju mu je odredio autor. Pred kraj romanau istom duhu on otkriva i tu ULOGU SVOJE PORODICE u svjetskoj re-voluciji.Tako su bile podeljene mnoge dunosti, od predsednika vlade nadalje. Zaposlove najodgovornije prirode bili su odreeni drugovi Pijade, Nekovi,ilas. Kod nas u porodici stvar je izgledala ovako: ja za agitaciju i pisanjepesama, otac po pitanju alkoholizma, ujak za enske. Mi smo svi teili daunapredimo svoj posao, svoju struku, porodinu.Pisac, dakle, dovodi u vezu politiko i porodino ureenje. Namontiravijednu za drugom konstatacije o politikim i porodinim ulogama, njemue uspjeti da isparodira najodgovornije politike poslove prevevi ih naporodini plan. Na kraju e proizii kao da u porodici postoji neko mi-nistarstvo za pisanje pjesama, alkoholizam i enske, kao to u vladi po-stoji za industriju, obrazovanje i unutranje poslove.Na vrhuncu porodinog saobraenja sa ulogom u svjetskoj revoluciji djede otvoriti vrata lopovima da razvuku sve to postoji u kui i razbiju do-sadu. Tata obeava da e hodati na rukama, ali se brzo zaplete u stolice ipadne na pod usljed alkohola. Majka vikne da e izai na ulicu gola danadoknadi sve to je propustila u tmurnom i neveselom ivotu. Tetke surekle da e pozivati u to ime razne vojnike u svoj krevet. Ujak se u imerevolucije obukao kao ameriki milionar i pozvao na prelazak iz niegstadija ludila u vie. Majka se usuuje jo da kae kako e se odati kur-vanju i svu zaradu dati na podizanje siroadi. Ujak predloi da izginu svido posljednjeg i poslije toga uopte ne ale. Djed euforino zakljui da epostati najslavnija porodica u ovjeanstvu koje je ve propalo. Na krajumama kae za sebe da e je svejedno zaboljeti glava i nee prestati tridana.Kakva je uloga te porodice u svjetskoj revoluciji? Oni sa revolucionarnimarom mogu ostati vjerni jedino strastima, svojim enjama i neispu-njenim snovima, svojim porocima. Oni ak i karikiraju svoje drutveneuloge, kao da svi hodaju na rukama i dube na glavi, pribliavajui se bur-lesknom. Uklopljene u okvir revolucionarne svijesti, svaka od njihovihizjava kao da se ukazuje u nemogunosti svog ostvarenja. Izokreui re-volucionarne krilatice na taj nain, Bora osi ih vodi u slijepe ulice.

P R A K S A51

Tako preoblikovane one kao da se mogu ostvariti jedino u skladu sa hi-rovima i udi pojedinih likova.Pisac sugerie da uprkos tome to je dola revolucija nijedan od likova nemoe iskoiti iz samog sebe, niti pobjei od sebe. Na linom planu njimarevolucije nita ne znai, oni ostaju nesreni svako na svoj nain. Mi smo,kae mali pripovjeda, bili jedna propala porodica sa mnogim lepim foto-grafijama. Na kraju romana e prisustvo autorove rijei u djeakovomiskazu biti sve jasnije. Postae oito da pripovjeda ipak govori iz vre-menske perspektive odraslog. Kako je sve to zavrilo?Ujak je promenio dvadeset sedam zanimanja, ne raunajui ono najvanije, valersko. Ujakje brojao enske do pet stotina, posle je prestao. Mama je brojala svoje kuhinjske mainemarke Alexanderwerk, deda je brojao ibice iz jedne kutije, jako male. Ovo je bilo u veli-koj guvi. Sve je bilo u nekoj pometnji, ali je bilo tako. Tako, ili jo gore.Roman je zakljuen izjalovljenjem svih nadanja. (Meni su prvo rekli: Tisi na, guraj napred i izgrauj se u umetnikom pogledu do najviih gra-nica! Posle su mi kazali: ta to trtlja, nemoj da ti zavrnemo iju kao ka-narinki!) Svi e ostati vjerni svojim karakterima, kao sudbini. MajorJovo Sikira, kako registruje djeak pripovjeda, pri kraju romana prona-lazi rjeenje: Ima mnogo ljudi na svetu koje bi vredilo utuiti, jer od njih potie sva ne-srea. Nema ovjeka, nema problema, to bi rekao drug Staljin; kao da jeto jedino rjeenje za revoluciju, sugerie osi.Te Sikirine sentence, kao i posljednji redovi romana Sve je bilo u nekoj po-metnji, ali je bilo tako. Tako, ili jo gore. prizivaju jednu djedovu pesimistinuopasku kojom sumira istoriju: U istoriji postoji samo klanje, krae zlata i nitadrugo.Hinei da i dalje oponaa stvarnost, uvjeravajui itaoca da je doista svebilo tako, pisac e ulogu te porodice u istoriji revolucije polako privestifijasku.

P r e p o r u k aRoman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji Bore osia mogao bibiti zanimljiv uenicima prije svega po svome ivom i humoristinompripovijedanju. Ne uspijeva mnogim piscima na naem jeziku pregrt tihoptepoznatih krilatica i mudrolija dovesti do apsurda na tako efektan


52

nain. Ako bi se Uloga moje porodice stilski uporedila sa osievim ka-snijim memoarskim romanom Konzul u Beogradu, koji ima takoer zatemu pievu porodicu i odrastanje u Beogradu, moglo bi se vidjeti taje pisac preoblikovao i prenaglaavao u svom ranom romanu, i kakve jeefekte postigao satirinim uoblienjem te porodine istorije. Koje su do-dirne take i koje razlike?Moda roman na asu lektire nee biti nekoristan i ako se povodom njegapostavi nekoliko pitanja: Da li bi stvarno fijasko jedne porodice imaonekih posljedica na istoriju revolucije? Ko je tu precijenjen? Da li su ak-teri trebali suzbiti svoje istinske elje i nadanja da bi pomogli razvoj Re-volucije? Da li su mogli ovladati svojim karakterom? Da su to uradili, dali bi stvarno na zemlji zavladalo carstvo pravednosti i solidarnosti? Je lineko stvarno mogao preoblikovati njihovu ud, slomiti njihovu samo-posveenost i odgojiti zainteresovanost za Revoluciju? Vrijedi li suzbitisvoju individualnost u ime opteg dobra? Koliko je ovdje iskrena slubau ime viih ciljeva? Je li mogua velika preobrazba drutva i koliko tumoe doprinijeti pojedinac?Povodom romana moglo bi se ispitati ono zapaanje da osmijeh ljudi uprogresivnom drutvu ima neto zajedniko sa osmijehom sretne poro-dice. Koji je od tih osmijeha laan? Oba? Ili nijedan? Ili samo jedan odnjih?aci bi se na primjeru ovog romana mogli upoznati s knjievnim po-stupcima montae, crnog humora i parodije. Takoer, mogli bi ispitatifunkciju satirikih postupaka u romanu i njihovu vezu s angamanompisca koji bi, kao pojam, takoer mogao biti tema.

P R A K S A53

Zamislite djeaka i njegovu omiljenu igraku-robota, pripovjedaa priaza laku no. Kada se jednom ukljui, taj maleni mehaniki prialac vreloje udesnih pripovijesti o kraljevima i kraljicama, malim siromanimdjeacima i ivotinjama koje govore. Ipak, postoji problem. Djeak viene osjea ni uzbuenje ni radoznalost kada slua robotove prie, zasienje i istovremeno ljut na oca koji mu ne eli kupiti novu, napredniju ver-ziju. Drugovi ga zadirkuju zbog zastarjele, prevaziene igrake. Stid, za-sienost i frustracija zbog nedostatnosti nekad omiljene igrake kulmi-niraju njenim odbacivanjem, ali izraavaju i nedvosmislen protest pro-tiv dosadnih pria koje uporno ponavljaju isti obrazac, nasumino vrteiste motive, obrui crno-bijeli vrtuljak likova do u beskonanost. Nodjeaku nije potrebna samo nova igraka. Potrebne su mu nove priekoje e mu rei neto o svijetu u kojem ivi.Zvui poznato? Ovaj vrlo kratki prikaz siea jedne ljupke prie Isaka Asi-mova ini mi se kao gotovo pa savrena alegorija nastave knjievnosti ubosanskohercegovakim kolama.

Roboti na asuknjievnosti(Isak Asimov, ...Jednog dana)


54

Kriteriji protiv principa, i obrnutoNastava knjievnosti u koli obuhvata lektirski izbor i tekstove iz itanki;lektira podrazumijeva itanje jedne knjige mjeseno, dok se tekstovi iz i-tanki obrauju razliitim tempom i intenzitetom, u zavisnosti od odlukenastavnika. Upravo to je jedina odluka koja je preputena nastavniku:doputen je izbor iz ponuenih tekstova, ali sloboda da u nastavu unesuvlastiti lektirski izbor nije uopte predmet razmatranja.(1) No, ta uko-liko aci, poput djeaka iz Asimovljeve prie, osjeaju zamor i zasienostpred ponuenim tekstovima? Samostalna odluka nastavnika je onemo-guena, njegovoj strunoj i italakoj kompetenciji preskriptivni autoriplanova i programa ne poklanjaju ama ba nikakvo povjerenje. Time jei svaki pomak nabolje u nastavi knjievnosti otean.Zaista, moda je itanje knjievnosti upravo suprotno strogom duhukolske discipline, ispunjavanju zadataka i potivanju rokova, iji su do-meti izvan principa uitka i ljubavi s kojima se valja prepustiti umjetni-kom tekstu, i izvan kognitivnih zadovoljstava to prua uestvovanje(ili sauesnitvo?) u njegovim idejama i konceptima. Oigledno je daknjievnost nije u kolskom sistemu radi onoga to ima ponuditi samapo sebi. Razlozi njene kolske vrijednosti lee izvan italakog uitka, aposve je lako uvjeriti se da su njeni ciljevi drutveno-ideoloki dovoljnoje upustiti se u raspetljavanje nerazmrsivog vora pitanja: ko kreira spi-sak lektira koje itaju osnovci i srednjokolci? Ko diktira prioritete, komeu prioritetima odabira, kakve osobine prevlauju, a kakve iskljuujupisca i djela iz lektirskog korpusa? Neki od kriterija koji bi mogli bitiodluujui su adekvatnost uzrastu, vanost teme, odgojni potencijal, este-tika vrijednost; ili pak principi primjerenosti, repre zen tativ nosti, eg-zemplarnosti, odgojnosti, tekstualne adekvatnosti.(2) Vidimo da su svi

(1) Prilikom izrade Nastavnoga programa iz knjievnosti vodilo se rauna oestetskim, etikim i nacionalnim kriterijima u izboru knjievnih djela i pisaca,to je uzrokovalo relativno vei broj obaveznih tekstova za itanku. Zato jevano naglasiti da sami nastavnici prilikom izrade globalnih i operativnih na-stavnih planova i programa mogu vriti odreenu selekciju obaveznih knjie-vnih tekstova, ali svi tekstovi moraju biti zastupljeni u itankama. (Okvirni NPPza devetogodinju osnovnu kolu u Federaciji BiH.)(2) Okvirni NPP za devetogodinju osnovnu kolu u Federaciji BiH.

P R A K S A55

ovi kriteriji postavljeni iz profesorske, pedagoke, ekspertske, ak mini-starske perspektive obrazovnih donosilaca odluka.Svi vani i pomno promiljeni pedagoki kriteriji padaju u vodu kadaustanovimo jednu injenicu: djeca ne vole itati knjige. Da to ublaimo:njihov odnos prema knjigama nije odnos uitka i ljubavi, nego obavezei dunosti. kola i druge, koli nadreene, institucije teko da ine mnogoda obavezu transformiraju u ljubav: dokaz za to su tragino zastarjeliplanovi i programi iz nastave knjievnosti, te lektire koje bi, da ih mini-starstva i zavodi ne favoriziraju, u biblioteci inae obuhvatila pauina.Neki bi naslovi pride obrasli i mahovinom, pa bi se njihova pedagokaupotrebljivost iscrpila u signaliziranju sjeverne strane svijeta... Nije slu-ajno to je detalj iz Asimovljeve prie tako snano evokativan: iako bi naovu tvrdnju pedagoge proli srsi jeze, knjievnost je vie igra nego disci-plina, vie uitak nego obaveza. Stoga je potrebno iznai jedan nad-kri-terij, koji nee oduzimati vanost ekspertskim i ministarskim prio ri -tetima, nego e na njih baciti jedan novi traak svjetlosti. Moda je po-trebno iznova promotriti fenomen knjievnosti u koli i postaviti krite-rij u upitnom obliku, umjesto u obliku sterilne i visokoparne pedagokesintagme, postaviti ga iz perspektive aka, a ne eksperta-metodiara.Moda je prvi korak ka poboljanju postaviti pitanje mladog itateljakolske lektire: ta me se ovo tie?

Promijenjene okolnostiRoditelji, ali i nastavnici, samozvani roditelji-po-dunosti, intuitivnoosjeaju da je ovaj fenomen neitanja dublji i kompleksniji od tek gene-racijskog jaza; ve povrni pogled otkrit e nam da stariji mlae posma-traju kao nekakvu izgubljenu generaciju kojoj je tehnoloki i informa-cioni napredak oduzeo neke sutinske ljudske vrijednosti. I uistinu, strahod avetinjske brzine tehnolokog napretka je posve opravdan: na nekomnivou, podsvijest prepoznaje neljudskost situacije u kojoj je meuljudskootuenje diktirano stvarima; posve je opravdano da takva mogunostledi od straha. Jednostavnije reeno, roditelji se boje mogunosti da imdjecu otme zavodljivo svjetlucajui ekran (neki od njih zaboravljajuida su i njih djeca ve izgubila zbog hipnotike katodne cijevi). Nasta-


56

vnici se boje da nee uspjeti usaditi ni etiku ni znanje ovoj tobonjoj voj-sci kiborga, oboruanoj beino konektovanim smartfonima.Stavimo strahove starijih i entuzijazam mladih u iru perspektivu. Svijetubrzano hrli ka tehnoloki nepismenoj i nadasve nepromiljenoj budu-nosti. kola kaska za multimilionskim korporacijama koje njihovim a-cima uspjeno prodaju informatiku maglu, velikoduno im, zajedno zaproizvodom, nudei i jedan svjetonazor otuenja i simulakruma kojimoda nije posve nov, ali je zato zlokobniji i sveprisutniji. U ozraju en-tuzijastinog tehnolokog progresa, pitanja etike moraju dobiti na zna-aju naroito u koli. Ovdje nije rije samo o informatikoj i medijskojpismenosti, koja je svakako natrpana, u nedostatku predmetnog pro-stora, u nastavu knjievnosti, nego o tehnolokoj i medijskoj osvijete-nosti, koja moe itekako biti funkcionalizirana u nastavu kroz lektiru.Otuenje kojim prijeti savremena civilizacija, koja konstantno tehnolo-ki ubrzava ini se posve nekompatibilnim sa tradicionalno kolskim te-mama, no ipak, treba barem pokuati da ta strava i nerazumijevanje sta-rijih i nekritiki, naivni entuzijazam mladih sinergiraju u obrazovni po-tencijal. Moemo li, jo jednom, tu zadau povjeriti knjievnosti? Jedannjen itekako prepoznatljiv anr je u potpunosti posveen ispitivanju gra-nica onog to se naziva condition humaine u uslovima dramatinog teh-nikog i naunog progresa ovjeanstva. To je nauna fantastika.

Jedna kratka polemika, u vjetarProsjeni nastavnik knjievnosti vjerovatno e ocijeniti arogantnom i ra-dikalnom tezu da knjievnost u koli, umjesto to propovijeda etike uni-verzalije i broji stilska sredstva u tekstu, treba ukljuiti iroko shvaenuproblematiku savremenog civilizacijskog trenutka, kao to to ini naunafantastika. Zamislit u sagovornikov krunski argument. Zar da poua-vamo trivijalnoj knjievnosti, moda e zavapiti ona ili on. Estetiki pu-risti zalutali u knjievnoobrazovnu praksu bi mogli odbiti mogunost dase u koli razgovara o tekstovima koji pripadaju anru prepoznatljivompo toboe neozbiljnoj spekulaciji i kieraju. Estetiki ponos je suvian ilaan u kontekstu nastave knjievnosti, odgovaram. Sudei po trenut-nom izboru lektire, on je tek paravan za namirivanje nacionalnih ape-

P R A K S A57

tita planova i programa. A sutina ovog prijedloga nije u tome da se na-stavi knjievnosti oduzme dunost da predaje o estetikim kvalitetimateksta, odnosno poduava knjievnoteoretskim i knjievnohistorijskimpojmovima. Dunosti nastavnika knjievnosti u ovom pogledu mogueje tek olabaviti, deformalizirati, oduzeti suviak i neupotrebljivost takvogpristupa tamo gdje on ne nailazi na produktivnu recepciju aka, a da sei dalje o knjievnim djelima u koli kvalitetno govori. (Standardni do-mai zadaci prebrojavanja stilskih figura su tipian primjer.) Upravonaunofantastini romani sasvim sigurno mogu ponuditi nove i aktuelneteme u nastavi knjievnosti, ali i priliku da se u nastavi progovori o druk-ijim realizacijama knjievne fantastike, a ne samo o folklornim (kakvesu bajke i basne) ili konvencionalnim (kakvi su, primjerice, ustaljeni iz-bori lektire kao to su Guliverova putovanja ili 20.000 milja pod mo -rem). Toliko o estetikom argumentu.2013. godine se u Sjedinjenim Amerikim Dravama desio izuzetno za-nimljiv sluaj. Ray Canterbury, delegat republikanaca u Zapadnoj Vir-diniji pokree inicijativu da se djela naune fantastike ukljue u kuri-kulume kola da bi stimulirale interes za matematiku i nauku, sa rezul-tatom u pojaanoj promociji prirodnih nauka kao preduslova za pri-premu uenika za trite rada i osiguravanje ekonomske dobrobiti cijelenacije.(3) Nastranu svi vicevi o amerikim zakonima (a i ale o republi-kancima), gospodin delegat, uza svu vulgarnost njegovog pragmatizma,pogaa icu: nauna fantastika zaista moe uiniti uda u pogledu pro-mocije i popularizacije nauke, no ponajbolji tekstovi iz anra mogu ui-niti i mnogo vie: raspiriti intelektualnu radoznalost, poticati na kritikomiljenje o goruim izazovima nae civilizacije, ali i uzeti aktivno ueeu etikom odgoju u vezi sa modernim tehnologijama (bioetika, roboe-tika), po emu nimalo ne zaostaju za tradicionalnim didaktikim tek-stovima udomaenim u naoj kolskoj lektiri. Razumije se, poklanjanjepovjerenja naunoj fantastici u koli ne znai nikakvu radikalnu izmjenulektirskog korpusa, nego samo uvid u to da i drukiji izbor lektire moe

(3) http://www.theguardian.com/books/2013/apr/19/bill-compulsory-science-fiction-west-virginia


58

ostvariti sve one gore navedene pedagoke i metodike ideale; sve to uzaktuelnost i vanost tema kojima su djela ovog anra posveena. Nau-nofantastinu knjievnost, ili, ako ba hoete, trivijalnu knjievnost, iz i-talake perspektive pokree upravo onaj princip uitka i ljubavi koji se ukolskoj nastavi knjievnosti pretvara u obavezu i dunost. U popularnojknjievnosti je, pored elje za razbibrigom, interes za odreenu temu naj-vaniji italaki motiv, a na slian nain funkcionira i konzumacija po-pularne kulture u akoj svakidanjici. Ta vrsta interesa za temu je umnogome podcijenjena upravo zato to vidimo samo njen konzumeri-stiki rezultat, a ne i potencijal da razvije trajnu ljubav prema knjizi, akasnije, odabirom kvalitetnih i umjetniki relevantnih tekstova, uz knji-evnoteoretska znanja, svakako e razviti i italaku kompetenciju. Nau-na fantastika oigledno ispunjava sve preduslove: obiluje zanimljivim iaktuelnim temama, ima vrstu vezu sa popularnom kulturom, ali i od-govarajui kritiki otklon od nje. Preostaje samo da se u moru trinoforsiranog kia pronau istinski vrijedna djela. Ovo razmatranje smo za-poeli detaljem iz pripovjedakog opusa jednog od najveih arobnjakaanra. Upravo njegove prie o robotima mogu biti lektira za 21. stoljee.

...Jednog dana, bajka koja to nijeMeu 500 knjiga koje je Isaac Asimov napisao ili uredio za ivota (u ve-ini kategorija Dewey decimalnog sistema(4)) naunofantastini romanii prie su sasvim sigurno najprepoznatljivije tivo ovog vanredno pro-duktivnog autora i dobrog duha nauke, prosvjetiteljstva i humanizma. Unjegovo SF naslijee ide termin robotika koji je osmislio za potrebe svo-jih storija o inteligentnim mehanikim strojevima, ali i Tri zakona robo-tike kojima se ininjeri i dan-danas vraaju kada rade na inteligentnimstrojevima do njih emo doi kad bude vrijeme. Prie o robotima su i-taocima posebno drage; napisane su posve jednostavnim stilom, struk-turirane kao dinamini i napeti dijalog oko jedne kljune etike dileme,to ih ini skoro savrenom lektirom.

(4) http://www.asimovonline.com/asimov_FAQ.html#others11

P R A K S A59

Pria sa poetka ovog teksta zove se ...Jednog dana, a robot-igraka Bard,koji je u centru njene fabule, poznavaocima knjievne teorije e se si-gurno uiniti mehanikim otjelotvorenjem Morfologije bajke, kljunogdjela Vladimira Jakovljevia Propa. I zaista, struktura ruskih bajki za kojeProp iznalazi narativni model u rekombinaciji funkcija u mnogome pod-sjea na kompjuterski algoritam upisan u Asimovljevog Barda, koji na-rativne funkcije popunjava nasuminim izborom iz neiscrpnog imagi-narija bajki i basni. No to je i zalog slualakog zamora Nikoloa, djeaka-vlasnika, koji intuitivno deifrira narativni obrazac i, podstaknut poru-gom starijeg druga, pristaje da na Bardu izvre svojevrstan update. Ni-kolo i njegov prijatelj, nakon to ustanove da Bardov imaginativni svijetnema mnogo toga zajedniko s njihovim svijetom, interveniraju u nje-govo mehaniko ustrojstvo i daju, njemu samom, svojevrsnu lektiru, od-nosno znanje o savremenom svijetu kojim upravljaju kompjuteri, a nekraljevi. No kada ustanove da Bard ak i nakon oplemenjivanja znanjemi dalje vergla po istom obrascu, odustaju u potpunosti od njega. Nikologa u ljutini utne, izazivajui u njemu kratki spoj; robot ostaje na podu,prevrnut, ponavljajui zloslutno: Jednoga dana, jednoga dana...Ukoliko ponudi asocijaciju djeakove ljutnje na robota sa lektirom kojase ita u koli, nastavnik na ijem se asu analizira ova pria bi na oso-bito produktivan nain doveo smisao samog asa u pitanje, dao bi mujedan metakvalitet posve nepredvidivog rezultata. Na ake bi to moglodjelovati veoma stimulativno: poruka da se svrha itanja lektire moepreispitati, djeijom naivnou ili drugim nainima, u odnosu na stvar-nost i vjeito pitanje knjievne recepcije (ta me se to tie?) mogla bi bitimomenat od kljune vanosti u nastavi lektire. Meutim, ukoliko bismoovu priu sveli tek na asocijaciju, zanemarili bismo konkretnu funkcijuu tekstu naunofantastinog motiva robota, koja u prii saima mnogokompleksnije i ire teme. Nakon to su ga djeaci prilagodili njihovomprezentu, robot je stavljen na probu, no umjesto prie koja bi djeacimabila po volji, on u standardni bajkovni obrazac tek umee nove motive,priajui priu o sirotom, zlostavljanom robotu. Dodajmo tome i slut-nju kojom tekst zavrava i put prema interpretativnoj diskusiji je otvoren.ta znae robotove posljednje rijei? Da bi se odgonetnuo njihov zaku-


60

asti smisao, potrebno je promotriti svijet u kojem Nikolo i Paul ive. Toje svijet kojim u potpunosti upravljaju kompjuteri, a njihovo programi-ranje je zbog kompleksnosti postalo visokocijenjen i teak zanat. Niko za-pravo ne zna kako kompjuteri funkcioniu osim aice strunjaka. U ko-lama se, istina, ui binarni kod, dok je pisanje i itanje postalo zastarjelo,zaboravljena, muzejska vjetina. Svijet u kojem su pismo i knjiga postalinepotrebni sam po sebi mogao bi ostvariti vanredno kognitivno oue-nje(5), no injenica da su djeaci zaintrigirani njime jo je vanija za tu-maenje prie. Simbolino utiranje Barda i njegov zloslutni kratki spoji odlazak u muzej djeaka gdje e se upustiti u avanturu istraivanjapisma (i eventualno budue otkrie knjiga) postie monu sinergiju na-rativnih rukavaca u konanu napetost.Djeaci naputaju robota s obeanjem da e nauiti neto novo i boljeod onoga to on, i svijet koji ga je stvorio, ima da im ponudi. tavie, dje-aci kreu na put razumijevanja svijeta iji su dio, iako to jo ne znaju.Robot, prevrnut na podu, kao da obeava supremaciju strojeva slinihnjemu, osvetu za lo tretman u vlasnitvu ljudi.Nastavnik koji se odlui da svoj as lektire pretvori u naunofantastinuspekulativnu avanturu mogao bi ovu priu shvatiti kao svojevrstan uvodu svijet Asimovljevih robota, gdje ga ekaju jo kompleksniji odnosi ljudii njihovih inteligentnih strojeva. Na ovom stadiju, uenici bi mogli po-nuditi svoje interpretacije Barda, koji je ovdje tek tehnoloki naprednijinasljednik igrake na navijanje, no ta bi se moglo desiti kada robotiponu zauzimati znaajnije mjesto u ljudskom drutvu? Zajednika spe-kulacija o drutvu kojim upravljaju kompjuteri, i u kojima je znanje po-jedinca o svijetu time skueno i svedeno na njihovu upotrebu, a ne ra-zumijevanje, mogla bi takoer dovesti do veoma konstruktivnih para-lela sa savremenim drutvom u kojem se znanje ve dobija po potrebi,

(5) SF je, dakle, knjievni anr iji nuni i dovoljni uslovi su prisustvo i interak-cija ouenja i kognicije, i ije je osnovno formalno sredstvo imaginarni okvir al-ternativan u odnosu na autorovo iskustveno okruenje. Ovaj knjievnoteoretskikoncept do detalja je razraen u knjizi Darka Suvina, Metamorphoses of ScienceFiction: On the Poetics and History of a Literary Genre (Yale University Press:New Haven and London, 1979. (str. 8))

P R A K S A61

klikom na dugme mia. Odgonetanje onog muno dirljivog ponavljanjabajkovne formule, koje se sada ne ini tek kao puki kvar, odlina je pri-prema za ono to slijedi. A to je, dakako, jo pria.

Humanizacija ili robotizacijaPrije nego to se upustimo u interpretaciju naredne dvije, neto due ikompleksnije prie o odnosu robotstva i ovjeanstva, potrebno je raz-motriti glasovita Tri zakona robotike, ugraeni moralni kodeks Asi-movljevih robota. Ovi zakoni glase:1. Robot ne smije nakoditi ovjeku ili svojom pasivnou dopustiti dase ovjeku nakodi.2. Robot mora sluati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnostisa Prvim zakonom.3. Robot treba tititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti saPrvim ili Drugim zakonom.Treba napomenuti i kasnije dodani tzv. nulti zakon:0. Robot ne smije nakoditi ovjeanstvu ili svojom pasivnou do-pustiti da se ovjeanstvu nakodi.U svijetu Asimovljevih pria, etika trijada uprogramirana je u robotskepozitronske mozgove ve u prvim stadijima njihovog stvaranja, zbogopravdanog straha da bi strojevi sa inteligencijom i snagom koje dalekonadmauje ovjekovu mogli vrlo brzo, voeni krutom logikom supre-macije, zavladati ovjeanstvom. Zakoni robota dre u statusu alata,istina, nesagledivo sloenog i nepredvidivog, no i dalje alata, orua kojetreba sluiti ovjeanstvu to ga je stvorilo. Iako preispitivani, iskrivlja-vani i parodirani (u SF literaturi, ali i van nje, ak i od Asimova samog),Zakoni su ostali neprevazieni princip fantastike robotike.Prie Te ga se opominje i Dvjestagodinjak svoju fabularnu okosnicu za-snivaju upravo na istraivanju granica primjene robotskog etikog ko-deksa. Ove dvije prie, u Sabranim robotima izdvojene kao dva klimaksa,suprotstavljene su, jer odreuju dvije radikalne mogunosti dublje ro-botske integracije u ljudsko drutvo; stoga je preporuljivo tumaiti ihparalelno.


62

U prii Dvjestogodinjak glavni junak je robot Andrew, pravog imenaNDR-113, batler u kui Geralda Martina, visokog funkcionera kompa-nije Ameriki roboti. U vrijeme kada napredak robotike jo uvijek koitzv. Frankensteinov kompleks, odnosno fobija ljudi od iroke upotrebetzv. ovjekolikih robota, androida, Gerald Martin, za Andrewa samo Go-spodin, u svoj dom dovodi jednu od tih zastraujuih maina, koja po-stepeno postaje poput lana porodice. Kao prvi robot koji ivi meu lju-dima, Andrew se nalazi u okolnostima na koje ne nailaze njegova braakoja rade u svemirskim postrojenjima i drugdje, okolnostima koje muomoguavaju da ui i prilagoava se, te da razvija nove vjetine i spo-sobnosti. Njegovi vlasnici su zapanjeni kada Andrew naui savreno rez-bariti drvo, a taj izlet logike inteligencije u umjetnost ne mogu objasnitini naunici iz kompanije Ameriki roboti; vremenom, Andrew se tolikoizvjeti da poinje prodavati svoje rezbarije, potpomagati porodicu, akdobija svoj vlastiti bankovni raun. Konano, kada sakupi dovoljnonovca, Andrew odluuje da novcem koji je zaradio pokua od gospodaraotkupiti svoju slobodu. Nakon dueg opiranja, Gospodin mu doputa.Tokom godina, Andrew sve vie i vie napreduje na ljestvici ljudskosti:dobija slobodu i na Svjetskom sudu, poinje nositi odjeu, pie historijurobota, sarauje sa Amerikim robotima i nudi im svoje znanstvene uvideu pogledu organske protetike, postepeno i u sebe usaujui vjetake or-gane koje koriste i ljudi. Naposljetku, robot odluuje da svoj pozitronskimozak zamijeni ljudskim protetikim. Tek nakon to, na ovaj nain, oda-bira smrt, robot konano zakorauje u podruje ljudskog.I ova pria, poput prie o Bardu, ima nevjerovatan fantastiki potencijal,ostvarujui u potpunosti onaj zahtjev za kognitivnim ouenjem kao prei-spitivanjem savremenosti kroz sredstva fantastike: rije je, naravno, o ja-snoj evokaciji historije ropstva robot otkupljuje svoju slobodu, bori seza nju na sudu, poinje nositi odjeu, itd. Pria se u potpunosti odvija kaoonaj Suvinov kreativni pristup ka dinamikoj transformaciji radije negotek ka reflektiranju autorovog okruenja, to nauna fantastika, u svojojsutini, i jeste. Stoga bi jedna kolska interpretacija morala povezati in-trigantnost i kognitivno ouenje koje izaziva vizija androida u ljudskomdrutvu sa priama o ropstvu i njegovom prevazilaenju. Tako e biti

P R A K S A63

omogueno razumijevanje na estetikom planu (fantastika kao alego-rija), asocijativnom (robotstvo kao ropstvo) i konkretno-sadrajnom ouujuem. No ponovo, na asu je kljuna zajednika spekulacija, jernije dovoljno da uenici samo usvoje zanimljivu fabulu prie, nego i daartikuliraju odgonetanje pitanja kakva su: zato bi robot, toliko nadmo-an u svakom pogledu u odnosu na ovjeka, uope elio postati kao on,moemo li mu ponuditi slobodu i pravo na samoodreenje kao i ovjeku,zato se ljudi u prii i dalje boje robota, i pored toga njihovih ugraenihmehanizama zatite ovjekovog ivota? Naroito ovo finalno pitanjemoe uspostaviti konstruktivnu paralelu sa savremenim drutvom i nje-govim nekritikim razumijevanjem tehnolokog napretka: tu bi se moglerazviti vanredno zanimljive razredne debate.Nasuprot humanistikom klimaksu Dvjestogodinjaka, pria ...Te ga seopominje, ima neto zlokobniji ton. I ona se oslanja na Frankensteinovkompleks, no ne iz porodine, intimistike perspektive, nego iz rakursaetikih dilema naunika i ininjera koji robote donose na svijet. Kit Ha-riman, direktor istraivakog odjeljenja Amerikih robota, dobija zadu-enje da radi na unapreenju robota, ali i okruenja, da bi se omoguilanjihova masovnija proizvodnja. Najvea prepreka ostvarenju tog cilja su,paradoksalno, upravo ona tri zakona koja tite ovjeanstvo od robota:moralna trijada inkorporirana u robotske pozitronske mozgove nije ade-kvatna zatita od nepredvienih situacija. U situacijama kada im se dajukonfliktne naredbe, roboti moraju pronai nain da razlue ija naredbaodnosi prevagu; da bi donijeli tu odluku, moraju procesuirati itav niz in-formacija da bi ustanovili autoritet ljudskog bia koje je daje, i opet, upr-kos svemu, ogluiti se o Zakone time to e jednom od naredbodavacaodbiti poslunost (Drugi zakon). Ovaj momenat u prii donosi mnogozanimljivih pitanja: na koji nain robot moe procijeniti vrijednost ljud-skog bia? Da li je mjerilo inteligencija, postignue za ivota, ili netotree? Pitanja dobijaju na znaaju jer Hariman pomo trai upravo odrobota, Georga 10 i njegovog prethodnika, povuenog iz proizvodnje,Georga 9. Njihov zakljuak je da je bila greka prvobitnih ininjera to surobotima podarili ovjekolik izgled. ovjeanstvu je potrebna aklimati-zacija na robotsko prisustvo te predlau izradu artificijelnih ivotinja,


64

ekolokih pomagala kakve su bile, primjerice, robotske ptice koje bi odr-avale ekoloki balans.Tokom godina koje su uslijedile, u kratkim intervalima kada bi im senivo energije podigao iznad stand-by moda, roboti vode dugi nepreki-nuti razgovor, u kojem daju konani sud o dilemi glede Zakona: nemo-gue je na osnovu bilo kojeg vanjskog pokazatelja spola, boje koe,nivoa obrazovanja odluiti koji od dvojice ljudi to daju kontradiktornenaredbe ima preimustvo. Tanije reeno, roboti logiki dolaze do za-kljuka da razlika izmeu ljudi i robota pred Zakonima uopte ne po-stoji:(...) Od svih razumnih jedinki to si ih sreo, koja je, po tvom miljenju, tato po umu, karakteru i znanju nadmauje ostale, bez obzira na oblik, potoje on nebitan?Ti, proaputa George Devet.Ali ja sam robot. U tvojim modanim vijugama postoji kriterijum naosnovu koga pravi razliku izmeu robota od metala i ljudskog bia odmesa. Kako me onda moe svrstati meu ljudska bia?Zato to u mojim modanim vijugama postoji preka potreba da ne obra-am panju na oblik kada sudim o ljudskim biima, a to se onda odnosi ina razliku izmeu metala i mesa. Ti si, George Deset, ljudsko bie, i mnogosi bolji od ostalih.Tek na kraju prie, dakle, italac zapanjeno shvata da je ovjeanstvoupalo u zamku vlastite logike tvorevine koja je trebala da ih titi. Ro-botizacija Zemlje ve je u punom jeku, a dva Georga i oni