Languages
Pages
Legal
FILOZOFSKI FAKULTET DRUŽBE ISUSOVEJORDANOVAC 110 ZAGREB
AZIZ HASANOVIĆ
RAZUMIJEVANJE ISLAMA
(SKRIPTA ZA INTERNU UPORABU STUDENATA TREĆE GODINE FFDI)
ZAGREB, 2011.
1
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................................51. POGLAVLJE – OPĆI POGLED NA ISLAM.................................................................................7
1.1. Definicija islama........................................................................................................................71.2. Jezično značenje riječi islam.....................................................................................................71.3 Sastavnice islama.......................................................................................................................81.4. Odlike monoteističkog vjerovanja...........................................................................................101.5. Sustavi islama..........................................................................................................................12
1.5.1. Politički sustav.................................................................................................................121.5.2. Ekonomski sustav.............................................................................................................141.5.3. Sudski sustav....................................................................................................................16
1.6. Prinos islama općoj uljudbi.....................................................................................................172. POGLAVLJE -TEMELJI ISLAMSKOG VJEROVANJA – AKAID...........................................20
2.1. Vjerovanje u Boga (Amentu billahi).......................................................................................202.1.1. Uporaba riječi Bog ili Allah.............................................................................................202.1.2. Tko je Allah dž.š.?............................................................................................................202.1.3. Allahova dž.š. svojstva.....................................................................................................202.1.4. Dokazi Allahovog postojanja...........................................................................................222.1.5. Nemogućnost potpune spoznaje Allaha dž.š....................................................................23
2.2. Vjerovanje u Božje anđele (meleke).......................................................................................232.3. Džini - Demoni........................................................................................................................252.4. Šejtani - Džavli ili Sotona.......................................................................................................252.5. Vjerovanje u Božje knjige (Kitabe).........................................................................................272.6. Kur’an – Sveta Knjiga muslimana..........................................................................................27
2.6.1. Što je Kur'an?...................................................................................................................272.6.2. Odnos muslimana prema Kur'anu....................................................................................28
2.7. Vjerovanje u Božje poslanike (Resule)...................................................................................302.8. Muhamed a.s...........................................................................................................................32
2.8.1. Nadnaravnosti Božjih poslanika (Mu'džize)....................................................................342.9. Vjerovanje u Sudnji dan (Vel – jevmil- ahiri).........................................................................35
2.9.1. Smrt i zagrobni život (BERZAH)....................................................................................352.9.2. Proživljenje – Uskrsnuće..................................................................................................352.9.3. Sudnji dan.........................................................................................................................352.9.4. Džennet (raj).....................................................................................................................362.9.5. Džehennem (pakao)..........................................................................................................37
2.10. Kada i Kader – Sudbina i određenje......................................................................................373. POGLAVLJE – ŠERIJAT..............................................................................................................40
3.1. Jezično značenje i definicije Šerijata.......................................................................................403.2. Ciljevi Šerijata.........................................................................................................................403.3. Izvori Šerijata..........................................................................................................................403.4. Intencije Šerijata......................................................................................................................41
4. POGLAVLJE - DJELATNI ISLAM..............................................................................................544.1. Prakticiranje islama.................................................................................................................54
4.1.1. Očitovanje pripadnosti islamu (Kelimei – šehadet).........................................................544.2. Molitva (Salat – namaz)..........................................................................................................55
4.2.1. Zašto klanjamo namaz?....................................................................................................554.2.2. Zašto je to tako?...............................................................................................................564.2.3. Zašto se to dešava?...........................................................................................................574.2.4. Za koje namaze tako možemo reči?.................................................................................574.2.5. Koje namaze musliman mora obavljati?..........................................................................57
2
4.2.6. Što kvari namaz?..............................................................................................................594.3. Islamski post (Sawm)..............................................................................................................59
4.3.1. Tko je dužan postiti?........................................................................................................594.3.2. Tko ne mora postiti?.........................................................................................................594.3.3. Što kvari post?..................................................................................................................604.3.4. Nadoknada posta..............................................................................................................604.3.5. Što ne kvari post?.............................................................................................................614.3.6. Moralni aspekt posta........................................................................................................614.3.7. Zdravstveni aspekt posta..................................................................................................614.3.8. Socijalni aspekt posta.......................................................................................................62
4.4. Obvezno imovinsko davanje (Zekat)......................................................................................624.4.1. Što znači riječ zekat?........................................................................................................624.4.2. Što je predmet zekata?......................................................................................................624.4.3. Koliki je nisab ili obvezujuća granica davanja na određene predmete?...........................634.4.4.Kome se daje zekat?..........................................................................................................644.4.5. Kome se ne može dati zekat?...........................................................................................64
4.5. Posebno davanje u mjesecu ramazanu (Sadekatu-l-fitr).........................................................654.5.1. Tko je dužan davati sadekatu-l- fitr?................................................................................654.5.2. Koliki je iznos jedne sadekatu-l- fitre?.............................................................................654.5.3. Kome se daje sadekatu-l- fitre?........................................................................................65
4.6. Hodočastiti sveta mjesta u Mekki (Hadž obaviti)...................................................................664.6.1. Tko je dužan obaviti hadž?...............................................................................................66
4.7. Prinošenje godišnje žrtve u ime Boga (Kurban).....................................................................684.7.1. Što se može zaklati u kurban?..........................................................................................68
5. POGLAVLJE – POSEBNOSTI ODABRANIH DANA I NOĆI..................................................695.1. Odabrani (mubarek) dani i noći?.............................................................................................695.2. Kur'an o vremenu....................................................................................................................695.3. Islamska godina.......................................................................................................................705.4. Kako i od kada se račina islamska – hidžretska – muslimanska era?.....................................705.5. Redoslijed i nazivi lunarnih mjeseci.......................................................................................715.6. Najvažniji mubarek dani i noći...............................................................................................715.7. Početak mjeseca muharrema – Nova hidžretska godina.........................................................725.8. Deseti muharrem – Jewmu 'ašura...........................................................................................725.9. Dvanaesti rebi'ul – ewel – Rođendan Muhameda a.s. (Mevlud).............................................725.10. Lejletu-regaib – prva noč četvrtak na petak u redžebu.........................................................735.11. Lejletu-l-Mi'radž – noć uznesenja Muhameda a.s.................................................................735.12. Lejletu-l-berat – 15. noć ša'bana...........................................................................................735.13. Dan Bedra – 17. ramazan......................................................................................................745.14. Lejletu-l-Kadr – početak objave Kur'ana..............................................................................745.15. Dva bajrama..........................................................................................................................755.16. Jewmul-'Arefe.......................................................................................................................755.17. Petak - odabrani dan..............................................................................................................75
6. POGLAVLJE - MORALNA NAČELA ISLAMA - AHLAK.......................................................766.1. Što je dobročinstvo?................................................................................................................78
7. POGLAVLJE - ISLAM I AKTUALNA PITANJA.......................................................................797.1. Žena u islamu..........................................................................................................................79
7.1.1. Božja milost prema ženama.............................................................................................797.1.2. Uloga majke u islamu.......................................................................................................807.1.3. Djevičanstvo.....................................................................................................................817.1.4. Supružništvo.....................................................................................................................82
7.2. Islamski ekonomski i financijski sustav..................................................................................827.2.1. Što je islamski ekonomski i financijski sustav i na koji način oni funkcioniraju?...........82
3
7.3. Transplantacija ljudskih organa...............................................................................................867.3.1. Definicija i podjela:..........................................................................................................867.3.2. Šerijatski propisi o transplantaciji:...................................................................................877.3.3.Transplantacija reproduktivnih organa:.............................................................................877.3.4. Što se pak tiče transplantacije stanica mozga i živčanog sustava, situacija je slijedeća:. 887.3.5. Određivanje korisnika organa i način na koji se to postiže:.............................................887.3.6. Prodaja organa..................................................................................................................89
7.4. Droge i opijati..........................................................................................................................897.5. Homoseksualizam i slične pojavnosti.....................................................................................917.6. Abortus....................................................................................................................................927.7. Umjetna oplodnja....................................................................................................................937.8. Samoubojstvo..........................................................................................................................937.9. Mito i korupcija.......................................................................................................................947.10. Džihad...................................................................................................................................95
8. POGLAVLJE - ISLAM NASPRAM DRUGIH RELIGIJA........................................................1008.1. Kršćanstvo i islam.................................................................................................................1008.2. Mogućnosti muslimansko-kršćanskog dijaloga - islamski pogledi......................................1028.3. Potreba stvaranja dijaloškog ozračja.....................................................................................1038.4. K međureligijskom dijalogu bez straha.................................................................................1058.5. Zaključna razmišljanja..........................................................................................................1068.6. Kako treba razumjeti izričaj „zbližavanje među religijama?“...............................................108
8.6.1. Dijalog na najljepši način...............................................................................................1088.6.2. Usmjeravanje na zajednička motrišta.............................................................................1098.6.3. Međusobno potpomaganje i suprostavljanje ateizmu i anarhiji.....................................1098.6.4. Potpomaganje borbe za prava potlačenih naroda...........................................................1108.6.5. Širenje duha tolerancije, a ne isključivosti.....................................................................1108.6.6. DEKLARACIJA............................................................................................................112
9. POGLAVLJE - ISLAM I MUSLIMANI U HRVATSKOJ.........................................................1139.1. Povijesni dio..........................................................................................................................1139.2. Misija, ciljevi i zadaci Islamske zajednice u Hrvatskoj........................................................1209.3. Načela Islamske zajednice u Hrvatskoj.................................................................................1219.4. Upravljanje vanjskim procesima...........................................................................................1239.5. Politika kvalitete Islamske zajednice u Hrvatskoj.................................................................1239.6. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ............125
10. POGLAVLJE - POJMOVNIK NEPOZNATIH RIJEČI............................................................126LITERATURA.................................................................................................................................161
4
UVOD
Biti predavač na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove istovremeno predstavlja zadovoljstvo,
izazov i zahtijevnu obvezu.
Zadovoljstvo je kontinuirano sudjelovati u dijalogu koji se kroz predavanja događa na Fakultetu čija
je Uprava nedvojbeno otvorena uvodeći predmete Judaizam i Islam. Komparativni pristup vjeri,
moralu i životu, imperativ je mjesta i vremena u kojem živimo. Upravo, događanje i življenje
dijaloga u ovom ambijentu daje mi dodatnu snagu, motiv i ohrabruje me da ustrajavam u konceptu i
pristupu predmeta Islam na trećoj godini Filozofskog fakulteta Družbe Isusove.
Izazov je u tome jer treba prezentirati islam mladom i budnom oku studenta koji svojim
svjedočenjem i životom pripada kršćanstvu.
Kako osmisliti strukturu predmeta, kako ga pojmovno i jezično prilagoditi razumijevanju takvog
auditorija pitanja su koja predstavljaju poseban zahtjev kod predavača. Ipak, dobra volja,
dugogodišnje predavačko iskustvo, otvorenost k dijalogu pomažu u definiranju i postavljanju
ciljeva i zadaća ovom predmetu.
Ciljevi i zadaci predmeta
Među ciljeve ovog predmeta možemo navesti sljedeće:
informativno upoznavanje s islamom kao Božjom vjerom sa svim njegovim sustavima,
razbijanje određenih predrasuda koje se pripisuju islamu i muslimanima,
formiranje i oblikovanje jasnog i ispravnog stava o islamu,
susret s islamom i muslimanima u svakodnevnom pozivu u službama poput policije, vojske,
medija, javne uprave, firmi, diplomatske misije, nastavnika na predmetu vjeronauk, a poglavito
pretenzije za predavača na predmetu religijska kultura,
jačanje dimenzije opće kulture kod studenata jer poznavanje kompletnog sustava nebeskih
religija čovjeka svrstava u red dobrih i svestranih teologa.
Postavljeni ciljevi definiraju same zadaće predmeta. Prvo poglavlje bavi se definiranjem i jezičnim
značenjem riječi islam, te nam otvara pogled prema sustavima islama, političkom, sudskom,
ekonomskom i financijskom. Svakako da će ovo poglavlje obraditi i specifičnosti islama, te nam
5
donijeti informaciju o prinosu islamske uljudbe općoj kulturi i uljudbi. Drugo poglavlje ulazi u srž
pravilnog islamskog vjerovanja (iman) donoseći kompletnu doktrinu islama kroz vjerovanje u
Jednog Boga, Njegove anđele (meleke), knjige (kitabe), poslanike (resule), sudnji dan (Ahiret) te
određenje i sudbinu (kada i kader). U ovom dijelu imamo poseban osvrt na poslanika islama
Muhameda a.s. i na Kur`an, svetu knjigu muslimana. Treće, četvrto i peto poglavlje osvjetljava
djelatni islam i Šerijat te životni put jednog muslimana. Pored jezičnog promatranja riječi Šerijat
donosimo njegove definicije, upoznajemo intencije Šerijata, ciljeve i izvore šerijatskog prava
(Fikh), razrađujemo uvjete (šarte) koje mora izvršavati svaki musliman. Polazeći od svjedočenja
pripadnosti islamu (šehadeta) preko pet dnevnih molitvi (salat), ramazanskog posta (sawm),
materijalnog izdvajanja za opće potrebe društva (zekat), hodočašća Kabi u Mekki (hadž) do
islamskog računanja vremena i odabranih dana i noći u muslimanskom (hidžretskom) kalendaru. U
kontekstu ovog poglavlja vidjet ćemo pravne pravce i škole u islamu. Šesto poglavlje donosi
moralna načela islama (ahlak) što je sastavni dio islamskog vjerovanja. Sedmo poglavlje tretira
suvremena i aktualna pitanja današnjice te očitovanje islama o istim. Mnogo je pitanja koja se mogu
tretirati ovim poglavljem, a mi ćemo obuhvatiti samo neka. Osmo poglavlje govori o islamu
naspram drugih religija i njihovom zajedničkom korijenu. Deveto poglavlje obrađuje temu islam i
muslimani u Hrvatskoj te nas upoznaje s organizacijom Islamske zajednice danas. U desetom
poglavlju donosimo pojmovnik nepoznatih i manje poznatih riječi kako bi se lakše razumjela
određena poglavlja u kojima se koriste ti pojmovi. Na kraju donosimo popis šire literature koja
može poslužiti za šire i temeljitije upoznavanje tema koje su obrađene u ovoj knjizi.
Stručne termine koristit ćemo na način da ih u prvom pojavljivanju u tekstu pojašnjavamo u
zagradi. Drugo pojavljivanje u tekstu istog termina, isti se smatra usvojenim.
Završavajući ovaj uvod, zazivam milost i pomoć Svevišnjeg i želim da druženje kroz ovaj sadržaj
bude od koristi, a ponajprije poticanje međusobnog razumijevanja, tolerancije i suživota.
6
1. POGLAVLJE – OPĆI POGLED NA ISLAM
1.1. Definicija islama
Kada se čitatelj usmjeri u literaturu, sa željom da spozna islam kroz njegovu definiciju, nailazi na
različite definicije, koje ponekad, po svom sadržaju i suštinskom poimanju, čine potpunu
suprotnost. Zbunjeni čitatelj će se zapitati: Kako je ovo moguće? Moguće je. To ponajprije ovisi, o
poznavanju onoga tko piše kao i namjerama samog pisanja. U cilju da se islam predstavi u
najlošijem obliku, mnogi su zlonamjerno pristupali pisanju o njegovom učenju, njegovim izvorima,
njegovom poslaniku itd. Nažalost, muslimani zbog svoje neupućenosti i neznanja često su nasjedali
i prihvaćali određene teze i definicije islama, pa i sami ih zagovarali poput stereotipa kako je islam
"konzervativan", "fundamentalistička religija", "najmlađa i izmišljena religija", "pokradene ideje
kršćanstva i judaizma", a u novije vrijeme kako je islam vjera "terorizma". Sve navedeno, kao i više
nenavedenog, obvezuje muslimane svijeta, poglavito njezine učitelje i voditelje u vjeri, da tom
pitanju pristupi na najozbiljniji način i da izvrši svoju prosvjetiteljsku ulogu i zadaću kod
muslimanskih masa, a potom i kod drugih. Mi se trenutno, ne kanimo baviti svim ovim stereotipima
o islamu, to će se sustavno razmatrati tijekom narednih predavanja, ali ćemo pokušati dati pravu
definiciju islama koja nam pomaže u daljim promatranjima i proučavanjima navedene
problematike.
U svim vjeronaučnim knjigama postoji jedna definicija islama koju ćemo ovdje spomenuti: "Islam
je vjera koju je Allah dž.š. objavio preko svoga poslanika Muhameda a.s. cijelom čovječanstvu.
Pripadnost islamu očituje se kelime-šehadetom koji glasi:
رسوله و عبده محّم�دا أّن� أشهد و ال�له إّال� إله ّال أّن "أشهد
Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu"
što znači
" Ja svjedočim da je samo Bog jedan i da je Muhamed a.s. Njegov sluga i poslanik".
1.2. Jezično značenje riječi islam
Sama riječ islam je izvedenica od arapskog glagola أسلم " esleme" što znači "biti pokoran", iz istog
korijena je i riječ سالم"selam" što znači "mir". Kada to promatramo kao Božju vjeru onda kažemo
7
da islam znači "biti siguran, potpun, cjelovit, miran" kroz prihvaćanje Božjeg zakona. Onaj tko
prihvati Božji zakon jeste musliman. Kur'an naziva cijelu prirodu imenom "musliman" jer priroda
se pokorava zakonu Božjem koji je u nju ugrađen. Zahvaljujući tome priroda je jedan ogromni,
dobro ispleteni sustav - kozmos, a ne kaos. Unatoč činjenici da je priroda automatski musliman,
Bog dž.š. nije bio zadovoljan s islamom prirode, zato je stvorio čovjeka da bude musliman po
vlastitom izboru, da bude jedinstveno mjesto odgovornosti i Božji zastupnik ili namjesnik (halifa)
na zemlji. Sa ciljem da se uspostavi zemaljski kozmos, a ne kaos, čovjek je organiziran u zajednicu
čija je temeljna zadaća, utvrđena Kur'anom da " dokine korupciju i provede reformu", da "promiče
dobro, a odvraća od zla", da "ustanovi društveni poredak na životno-etičkoj osnovi".
Znači, Muhamed a.s. nije začetnik jedne posve nove religije. On je prenio istu onu poruku koju su
prenosili i drugi Božji poslanici od Adema (Adama) a.s. preko Nuha (Noe), Ibrahima (Abrahama),
Musaa (Mojsija), Isaa (Isusa) i drugih. Vječna poruka što ju je propovijedao Muhamed a.s. nije
dobila ime po njemu. Nazvana je islam što znači mir i pokoravanje Bogu. Naziv islam označava i
prirodnu čovjekovu sklonost, svjetonazor kojemu je u središtu Bog. On predstavlja posebnu uljudbu
s tako dugom poviješću ali i univerzalnu svjetsku kulturu koju vrijedi promotriti sa svih motrišta.
Sljedbenici islama ne zovu se muhamedancima, to je uvredljiv naziv iz vremena križarskih ratova.
Oni koji vjeruju u Jednoga Boga i slijede nauk islama koga je prenio Muhamed a.s. i zovu se
muslimanima.
1.3 Sastavnice islama
Da bi odgovorili na postavljenu temu o sastavnicama islama poslužit će nam najbolje jedan događaj
iz života Poslanika i njegov izravan razgovor s melekom (anđelom) Džibrilom (Gabrijel), a na
očigled prisutnih ashaba (suvremenika Muhameda a.s.) koji svjedoče događaj i u tome se ne
razilaze. Ovaj događaj bilježe sve poznate zbirke hadisa (govora Poslanika) u poglavlju "O Imanu"
(o vjerovanju), a prenosi se od Ebu Hurejre da rekao:
"Sjedili smo zajedno sa Poslanikom, ušao je čovjek nikome od nas poznat, bez tragova otvaranja
vrata, u bijelom odjelu, crne kose, nazvao selam (pozdravio), sjeo ispred Poslanika na koljena tako
da su se njegova koljena doticala sa koljenima Poslanika i stavio ruke na stegna a potom upitao
Poslanika: "Što je iman (vjerovanje)?" Muhamed a.s. odgovori. "Iman je da: vjeruješ u jednog
Boga, Njegove meleke, knjige, poslanike, Dan suda i da sve što se događa da biva Božjom voljom i
određenjem." "Istinu si rekao" reče čovjek i dalje pita "Što je islam?" "Islam je da vjeruješ Jednog
Boga i da je Muhamed a.s. Njegov poslanik, da klanjaš pet dnevnih namaza (molitvi), da postiš
8
mjesec ramazan, da daješ zekat (materijalno godišnje davanje) i da hodočastiš Kabu" odgovori
Poslanik. "Istinu si rekao" reče čovjek i zapita "A što je ihsan"
„Ihsan je da vjeruješ Boga kao da ga vidiš jer ako ti njega ne vidiš on tebe vidi" odgovori Poslanik
a čovjek mu potvrdi svjedočenjem "Istinu si rekao." Svi smo slušali i čudili se čovjek istovremeno
pita i svjedoči istinitost govora Poslanika. Čovjek dalje nastavi sa pitanjima: "Kada će biti Dan
suda?" Pitani ne zna ništa više od onoga tko pita" odgovori Poslanik, samo te mogu obavijestiti o
njegovim predznacima: kada robinja rodi sebi gospodara, kada se pastiri crnomanjastih deva budu
nadmetali u izgradnji palača. Sudnji dan je jedna od pet tajni koje zna samo Allah dž.š. citirajući
dio ajeta (kur'anski redak) "innallahe 'indehu 'ilmu s-sa'a".
Čovjeka je nestalo. Poslanik upita prisutne: "Znate li tko je ovo bio?" "To najbolje zna Allah i
Njegov poslanik" odgovoriše prisutni. "Melek Džibril, došao nas je podučiti islamu, imanu i
ihsanu" odgovori Poslanik.
Nakon ovog slikovitog prizora, koga prenosi Ebu Hurejre, a bilježi ga Buharija u svome Sahihu,
možemo jasno vidjeti ili doživjeti islam kao jedno tijelo sastavljeno iz tri dijela: imana - čvrstog i
nepokolebljivog vjerovanja, islama - praktičnog svjedočenja i življenja svih načela islama i ihsana-
činjenja dobra kao plod vjere i pokornosti Uzvišenom Allahu dž.š. Ovakvo promatranje islama sa
svim njegovim sastavnicama ili dijelovima predstavlja cjeloviti islam. Odvojeno prihvaćanje ili
parcijalno promatranje i ograničavanje islama samo na neki od segmenata islama značilo bi
pogrešno razumijevanje islama i njegovog izvornog nauka.
Naprijed smo već rekli da Muhamed a.s. nije utemeljio nikakvu novu religiju već je po određenju
Božjem propovijedao ono što su činili i poslanici prije njega. Suština dolaska svih poslanika je bila
da po određenju Božjem pozivaju i upućuju istim načelima a to su: vjerovanje u Jednog Boga,
poslušnost prema roditeljima, dobročinstvo prema bližnjima, siročadi, obavljanje molitve, dijeljenje
imovne i pomaganje nemoćnih, lijepo ophođenje i komunikacija s ljudima itd. Više je kur'anskih
ajeta koji svjedoče kontinuitet Božjih poslanika i njihove misije na zemlji:
"I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima i
bližnjima i siročadi i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu
obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili. (Kuran: El
Bekare, 83.)
Jamačno je da su svi poslanici pozivali vjeri u Jednog Boga. To se zove monoteističko vjerovanje ili
tevhid. Islam predstavlja monoteističko vjerovanje i usmjerava našu spoznaju na vjerovanje samo u
9
Jednoga Boga sa svim Njegovim svojstvima koja se odnose na Njegovu osobnost, svemoć i
savršenstvo. Svemoćan, nedokučiv, neusporediv, ne može Ga se promatrati i oslikavati, usporediti
Ga sa čovjekom ili s bilo kojim stvorenjem, naslikavati po bilo kakvom opisu. On je izvan ljudskog
dosega i iskustva. Svaki pokušaj da se Boga poistovjeti s bilo kojim stvorenjem predstavlja grijeh i
narušava smisao monoteističkog vjerovanja.
1.4. Odlike monoteističkog vjerovanja
1) Sve objavljene religije u svom izvornom nauku su monoteističke što znači da vjeruju samo u
jednoga Boga. Sve što je skladno monoteističkom vjerovanju, prihvatljivo je i ispravno, a sve što
odvodi i protivi se monoteizmu, smatra se krivovjerjem. Smatrati Allaha dž.š. Jednim u Njegovom
biću i u Njegovim svojstvima i samo se njemu obraćati u molitvi i pobožnosti, kod Njega utočište i
zaštitu tražiti, jeste čisti monoteizam ili tevhid. Osoba koja je svojim bićem uronila u vode tevhida
ili monoteizma zove se muvehid ili monoteist.
2) Istinska vjera podjednako uči o duhovnom i materijalnom svijetu, ne preferira niti daje prednost
jednim nad drugim. Čovjek je sinteza duha i tijela i nužno je da i duh i tijelo budu zadovoljeni.
3) Istinska vjera uči o vječnom životu na Ahiretu, besmrtnosti duše, odgovornosti za učinjena djela
te nagradi ili kazni zbog učinjenih djela. Čovjek je na ovome svijetu da izdrži sva iskušenja koja mu
dolaze od Boga dž.š., On mu za uzvrat nudi i jamči drugi svijet na kojem će biti nagrađen ili
kažnjen u kojem će vječno boraviti. Ovaj svijet je prolazan i svi užitci na njemu su prolazni.
Prednost islama jeste da govori o besmrtnosti duše, duše koja je trag Božji u nama, ona se vraća
svome Izvoru. Njezin zadatak na zemlji je slušati i pokoravati se riječi Božjoj s uvjerenjem vječitog
boravka u Njegovoj blizini. Svaki neposluh i nepokornost prema Bogu i Njegovim naredbama, dušu
udaljava od njezina Izvora.
4) Obredi, zahvale i veličanje Uzvišenog Allaha, oplemenjuju i moralno usavršavaju čovjeka,
donose mu mir u duši i zadovoljstvo u životu. Trenutak molitve i dobročinstva ispunjava čovjeka,
usrećuje ga i približava njegovom Stvoritelju. Ukoliko čovjek, dok klanja, posti, čini bilo koje
dobro, osjeća zadovoljstvo, to je znak da je Svevišnji zadovoljan s njim i da treba ustrajavati u poslu
koji ga čini sretnim. Ukoliko čovjeka tijekom namaza, posta ili nekog drugog dobročinstva obuzima
tuga i očaj, znak je djelovanja šejtana (sotone) koji je po svojoj naravi zadužen da nas udalji od
dobrih poslova, a time i da nas udalji od Allaha dž.š. I tada treba ustrajati u činjenju dobra, a bolje je
još pojačati dobro kako bi se oslobodili šejtana.
10
5) Islam odbacuje posredništvo između čovjeka i Boga. Čovjek u islamu je u mogućnosti da se
može obratiti svome Stvoritelju u svim prigodama i potrebama te zbog toga mu nije potrebno bilo
kakvo i bilo čije posredništvo. Najbolji način obraćanja svome Stvoritelju je izravno kroz namaz
(obvezna molitva), dove (prigodne molitve), zikr (dodatne dobrovoljne molitve), učenje Kur'ana i
slično. Svevišnji, čovjeka nije ograničio koliko puta će Ga u jednom danu prizivati, stimulira što
češće i duže prizivanje Boga dž.š. jer to je jedini put do ostvarenja svojih želja i molbi kod Allaha
dž.š.
6) Propisi i principi islama su primjenjivi, za svako mjesto na kugli zemaljskoj za svako vrijeme do
Sudnjega dana. Na ljudima, poglavito ulemi (islamskim učenjacima) određenog vremena i mjesta
je, da prepoznaju Božansku poruku i da je odgovarajuće iščitavaju i primjenjuju u određenom
trenutku.
7) Svi Božanski propisi sukladni su zdravom razumu i primjereni ljudskim mogućnostima jer
Svevišnji ne opterećuje čovjeka mimo njegove mogućnosti. Jedan od izvora vjere jeste razum.
Stoga svi propisi islama skladni su sa zdravim razumom.
8) Islam predstavlja kompletan sustav i program ljudskog života na zemlji. Temeljem toga zagovara
da svaki segment iz sustava bude zadovoljen na opće dobro čovječanstva. Svi principi i norme
imaju za cilj da pomognu i olakšaju čovjeku na Zemlji jer je on u središtu pozornosti i halifa
(namjesnik) je na Zemlji.
9) Islam u svom korijenu nosi značenje ljubav. Otuda je islam vjera i rasadnik ljubavi, uvažavanja,
tolerancije, snošljivosti, dijaloga, suživota i svega što olakšava život različitosti i raznolikosti na
Zemlji. U mnogobrojnim porukama Poslanika susrećemo riječi poput: "U vjerovanju je najbolje da
voliš ljudima ono što voliš samom sebi a da mrziš za ljude ono što mrziš za sebe." ili "Najbolji među
ljudima je onaj koji im najviše koristi a najlošiji je onaj od koga Zajednica ima štetu."
10) Istinska vjera naređuje činjenje dobra, a odvraća od zla. Zlo i dobro su u vjeri ono što je
Svevišnji definirao dobrim ili zlim, a ne ljudi. Danas u svijetu imamo mnogo pitanja o kojima se
očitovao Svevišnji i nazvao ih velikim grijehom dok ljudi, isto pitanje opravdavaju i pozitivnim
državnim zakonima legaliziraju (pitanje istospolnih brakova, eutanazije i slično). Legalizirati nešto
što je Bog zabranio predstavlja najveći grijeh i narušavanje harmonije koju je usavršio i kojom
upravlja Uzvišeni Allah. Nažalost, današnji parlamenti određenih zemalja legaliziraju istospolne
zajednice, eutanaziju, drogu i druge nastranosti koje su moguće opasnosti za opstanak čovječanstva
na Zemlji.
11
11) Islam osuđuje praznovjerje ili sujevjerje. Rješavanje bilo kakve želje putem zapisa, hamajlija,
gledanja u grah, fildžan od kave, dlan, karte, horoskop i slično predstavlja grijeh u islamu. Takvom
očitovanju vjerovanja posežu samo oni koji su slabi vjernici. Odsustvo istinskog vjerovanja mora se
nadomjestiti nečim. Nadomještanje potpomaže šejtan i on postaje vodič kroz igre i gatke o kojima
je riječ. Onaj koga šejtan povede luta bez svrhe i cilja. Islam nas uči da sve svoje potrebe
ostvarujemo izravnim kontaktom s Bogom putem namaza, posta, zikra, Kur'ana i slično. Kur'an je
lijek za one koji žive po njemu, uputa je za one koji ga slijede, zaštita je za one koji ga žive, utočište
je za one koji ga prenose, savjet je za one koji ga slušaju, recept života je za one koji ga danonoćno
uče i po njegovim načelima žive.
1.5. Sustavi islama
Kako islam predstavlja cjeloviti sustav i koncept življenja na zemaljskoj kugli otuda ga je nužno
promatrati sa svih njegovih motrišta spoznajući tako sve njegove podsustave. Islamski ummet ima
svoje sustave koji su izvorište izgradnje veličanstvene islamske uljudbe i ponosne povijesti koja je
napajala i inspirirala čovječanstvo svojim duhovnim kvalitetama i veličanstvenim humanističkim
gestama. U povijesti čovječanstva teško je naći uljudbu koja je tako brzo nastala i u punom jeku
zablistala, te svoj sjaj održala stoljećima, kao što je slučaj s islamskom uljudbom. Međutim, isto
tako, teško je naći da se ijedna civilizacija toliko osporava, obezvređuje i zanemaruje kao što je
slučaj s islamskom uljudbom.
Što se tiče islamske uljudbe koja je izrasla i učvrstila se tijekom stoljeća, potrebno je znati da ona
obuhvaća sljedeće sustave: politički; upravni, financijski i sudski.
1.5.1. Politički sustav
Politički sustav izravno je vezan za instituciju hilafeta - vrhovne uprave nad državom, hidžabeta -
komorničke službe, tj. vratara i portira, vizareta - ministarstava, kitabeta - tajništva.
Treba imati na umu da su ključni elementi političkog sustava u islamu sljedeći:
1) Vrhovna vlast pripada samo jedinom Allahu dž.š.. U Kur'anu stoji:
"Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zaštitnika
ni pomagača nemate." (Kur'an: El-Bekare, 107.)
"Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i
12
koji je sve stvorio i kako treba uredio." (Kur'an: El-Furkan, 2.)
"Njegova je vlast i na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti." (Kur'an: El-Hadid, 5.)
"Musa reče narodu svome: Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova,
On je daje u nasljeđe kom On hoće od robova svojih, a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha
bojali." (Kur'an: El-A'raf, 128.)
2) Svi građani uključujući i poglavara države dužni su poštovati i provoditi šerijat kao vrhovni
autoritet izveden iz Kur'ana i Sunneta. Sve spada u mjerodavnost Božjeg zakona, Bog je iznad
svega, njegovi zakoni su nepromjenjivi, neprikosnoveni i sveti. Kur'an jasno naglašava:
"Mi ti doista objavljujemo knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno mu
ispovijedajući vjeru." (Kur'an: Ez-Zumer, 2.)
"Reci: Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno mu ispovijedajući vjeru." (Kur'an: Ez-Zumer,
11.)
"Onoga tko se protivi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije putem
vjernika, pusti ćemo da čini što hoće, i bacit ćemo ga u džehenem, a užasno je on boravište."
(Kur'an: En-Nisa, 115.)
"Kada Allah i poslanik Njegov nešto narede, ni vjernica ni vjernik nemaju pravo da po svom
nahođenju postupe. A tko Allaha i Njegova poslanika ne posluša taj je sigurno skrenuo s pravog
puta." (Kur'an: El Ahzab, 36.)
3) Građani imaju pravo žalbe na bilo kakvo nepoštivanje šerijata i zahtijevati na tome da rješenje
bude skladno šerijatu. Zakonodavstvo je neovisno. Država provodi šerijat u vidu pozitivnih zakona
poglavito u dijelu muamelata (međuljudskih odnosa), cilj joj je da učini sretnim, sigurnim i
zadovoljnim svakog građanina. Kur'an nas podsjeća na pređašnje narode i njihovo izrugivanje
Božanskih propisa. Donosi to kao opomenu današnjim narodima:
"I prije tebe smo poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se izrugivali stiglo baš ono čemu
su se rugali." (Kur'an: El Enbija, 41.)
4) Ljudska, imovinska, vjerska i kulturna prava svih građana, moraju biti zaštićena. U tom smislu
izvori islama su jasni:
"Ne jedite imovinu jedan drugog na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da
13
biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli." (Kur'an: El Bekare, 188.)
"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude. Onaj tko ne vjeruje
u šejtana, a vjeruje u Allaha drži se za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i sve
zna."(Kur'an: El Bekare, 256.)
Za nesmetano funkcioniranje političkog sustava nužan je taj upravni sustav koji u sebi obuhvaća
institucije: imareta - uprave, divana - evidencije, džejša - vojske, bahrijje - mornarice, nukuda -
novca, šurte - policije.
1.5.2. Ekonomski sustav
Osnovni cilj ekonomskog sustava u islamu jeste, da putem državne blagajne - bejtu-l-mala,
unaprijedi razvoj društva te osigura funkcioniranje osnovnih institucija, poglavito odgojno-
obrazovnih kako bi sačuvali društvo od općih pošasti kao što su: siromaštvo, neznanje, bolesti itd.
Pri tome se moraju imati na umu osnovni principi i Kur'anska načela iskazana u sljedećim ajetima
(recima):
1) Bogatstvo i druge Allahove blagodati su Allahovo povjereno dobro. Bogat čovjek je samo
povjerenik Božanskog dobra.
"Allahovo je ono što je na nebesima i na zemlji. Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili
Allah će vas za to pitati, oprostit će onom kom On hoće a kaznit će onoga koga On hoće. Allah sve
može." (Kur'an: El Bekare, 284.)
"Allahovo je ono što je na nebesima i na zemlji i Allah sve zna." (Kur'an: En-Nisa, 126.)
"O vjernici jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, dozvoljeno vam je trgovanje
uz obostrani pristanak, i jedni druge ne ubijajte! Allah je doista prema vama milostiv." (Kur'an: En-
Nisa, 29.)
2) Privatno vlasništvo dozvoljeno je sve dok nema eksploatacije, izrabljivanja, nepravde i štete za
ummet. Čovjek zarađuje sredstva za život na zakonit način s iskrenošću i troši svoje bogatstvo samo
u dozvoljene stvari i s umjerenošću. Kuran o tome govori na više mjesta:
"O ljudi jedite od onoga što ima na zemlji ali samo ono što je dopušteno i prijatno, i ne slijedite
šejtanove stope jer vam je on otvoreni neprijatelj." (Kur'an: El Bekare, 168.)
"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite. I jedite i pijte, samo ne
14
pretjerujte, On ne voli one koji pretjeruju." (Kur'an: El A'raf, 31.)
"O narode moj, pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite
zlo po zemlji, čineći smutnju i nered." (Kur'an: Hud, 85.)
3) Plaćanje zekata na skupljeno bogatstvo omogućava investiranje koje se koristi za dobrobit
ummeta. Protok bogatstva treba se odvijati ravnomjerno, kako u novcu tako i u robi. Cilj davanja
zekata jeste čišćenje i umnožavanje ali istovremeno i potpomaganje svima onima kojima je to
potrebno jer je on istovremeno i pravo i obveza. Obveza je onih koji imaju, a pravo je onih koji
nemaju. Svevišnji stimulira one koji daju, jamči umnožavanje njihovih imetaka i to od jedan do
sedamsto puta:
"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam
klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno
dobar i sve zna." (Kur'an:El Bekare, 261.)
"Plijen od stanovnika sela i gradova koje Allah Poslaniku svome daruje, pripada Allahu i Poslaniku
Njegovu, i bližnjima i siročadi i siromasima i putnicima namjernicima, da ne bi prelazio iz ruke u
ruku bogataša vaših. Ono što vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani to
ostavite i bojte se Allaha koji strahovito kažnjava." (Kur'an: El Hašr, 7.)
4) Pretjeranost i rasipanje su u cijelosti pokuđeni kao što je i gomilanje srebra i zlata osuđeno u vidu
kazne na Ahiretu ukoliko nije trošeno na Božjem putu i u skladu sa šerijatom. Kur'an opominje:
"Prozivat će onoga tko je glavu okretao, izbjegavao, zgrtao i skrivao." (Kur'an: El Me'aridž, 17-18.)
"Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji,
stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu, a najljepše mjesto povratka je kod Allaha
dž.š." (Kur'an: Ali 'Imran, 14.)
5) Nakon smrti ostavština umrlog se dijelu skladno propisima Kur'ana koji je točno propisao
dijelove za svakog potencijalnog nasljednika:
"Muškarcima pripada dio onog što ostave roditelji i rođaci, a ženama dio što ostave roditelji i
rođaci, bilo toga malo ili puno, određeni dio." (Kur'an: En-Nisa, 7.)
"Allah vam naređuje da od djece vaše muškom pripadne koliko dvjema ženskima. A ako bude više
od dvije ženske, njima dvije trećine od onoga što je ostavio, a ako je samo jedna njoj polovina. A
15
roditeljima, svakom posebno šestina od onog što je ostavio, ako bude imao dijete, a ako ne bude
imao djeteta a nasljeđuju ga samo roditelji onda njegovoj majci trećina, a ako bude imao braće,
njegovoj majci šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio ili podmiri dug. Vi ne znate tko vam
je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To vam je Allahova zapovijed. Allah zaista sve zna i mudar
je."(Kur'an: En-Nisa, 11.)
6) Kamata je propast, smatra se nedozvoljenom i svako privređivanje posredstvom kamate je
nedozvoljen način. Kur'an ističe:
"O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici." (Kur'an: El
Bekare, 278.)
"Allah uništava kamatu a unapređuje milostinju. Allah ne voli ni jednog nevjernika, grješnika."
(Kur'an: El Bekare, 276.)
1.5.3. Sudski sustav
Jedan od neizostavnih sustava islamske uljudbe, rasadnik pravde u društvu, utemeljen na principima
Božje riječi jeste i sudski sustav. Temeljna zadaća je zaštititi prava čovjeka u svim njegovim
segmentima (vjerska, nacionalna, kulturna, tradicijska, jezična, imovinska, sigurnosna i sl.). Islam
posebnu pozornost posvećuje siromašnima, jetimima (malodobnoj djeci bez roditelja),
obespravljenima, onima kojima je nanesena bol i povrijeđeno dostojanstvo i čast, a sudski sustav je
dužan da postupi po volji Božjoj i da im svima pruži zaštitu. Otuda Kur'an zapovijeda da oni koji
sprovode sudske odluke moraju biti posebno oprezni, odgovorni, a nadasve bogobojazni i ljudi od
posebnog povjerenja. Allah dž.š. kaže.
"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima
sudite da pravično sudite." (Kur'an: En-Nisa, 58.)
Svi principi sustava u sudstvu utemeljeni su na učenju islama a na opću korist cijelog čovječanstva.
Odlikuju su brojnim značajkama od kojih izdvajamo samo neke:
1. Časni Kur'an i sunnet Allahova Poslanika a.s. dva su vječna izvora iz kojih se napajaju svi sustavi
u islamu. U Kur'anu je upućen jasan poziv da se iskorištavaju sve blagodati ovoga svijeta, energija,
rude, mjesta za odmor, itd., i to upornim radom u cilju postizanja blagostanja i čovjekovog ugodnog
života i iskorištavanje svega što mu je Uzvišeni Allah podario i u svemu čemu teži, a što je na
temeljima Božanske upute. Zatim dolazi sunnet Allahova Poslanika a.s. te upute hulefa-i-rašidina
(pravednih halifa) da svojom mudrošću i providnošću dopune te sustave i tu uljudbu.
16
2. Navedeni sustavi sveobuhvatni su i potpuni sa svim elementima koji osiguravaju sreću pojedincu
i zajednici u cjelini, jer posjeduju sve ono što čovjeka vodi ka sreći, napretku i svim vidovima
prosperiteta ali i Božje milosti i onozemaljske nagrade.
3. Ponuđeni sustavi učvršćuju i pojačavaju vezu između jedinki u islamskom društvu. Svejedno, da
li se radi o jedinkama unutar obitelji, ili između različitih jedinki u društvu, ili čak između različitih
društava pa čak i naroda , oni ublažavaju razlike između vlasnika i sluge, poslodavca i radnika, jer
svi su ljudi Allahovi robovi, jednaki pred Njim i u tome nikakve prednosti nema bogataš nad
siromahom, niti snažni nad slabim, niti Arapin nad nearapom niti po bilo kom osnovu. Jedini kriterij
ugleda i vrijednosti svakoga čovjeka jeste bogobojaznost - takvaluk, tj. dobri i plemeniti postupci
koji su skladni sa šerijatskim propisima.
U Kur'anu stoji: "Najbolji kod Allaha su oni koji ga se najviše boje". (Kuran: El-Hudžurat, 13.)
Poslanik islama je često isticao: "HAJRUN-NASI MEN JENFE'UN-NASE VE ŠERRUN-NASI
MEN JEDURRUN-NASE" a znači "Najbolji od ljudi je onaj koji koristi ljudima, a najzločestiji je
onaj koji im nanosi štetu".
4. Ponuđeni sustavi odlikuju se posebnom dalekovidnošću i snagom da se nose sa svim situacijama
koje zaokupljaju čovječanstvo u svakom mjestu i vremenu u različitim društvenim prilikama i
epohama. Nema sumnje da su muslimani uspostavili i ovladali civilizacijskim tekovinama i
zakonima u ponašanju misli i djela čijim tragovima i prinosima se okoristio cijeli svijet. Razlog
tome je jednostavan. Islam prezire učmalost, razdor i neznanje i smatra ih glavnim razlozima
stagnacije i zaostalosti te se sustavno bori u otklanjanju istih. Istovremeno uzdiže plemenitost u
čovjeku i bodri ga da bude aktivni sudionik u izgradnji sebe, svoje obitelji, svoje zajednice i svoga
društva. Samo na takav način izvršava svoju zemaljsku ulogu i misiju, usklađenu s Božanskom
koncepcijom da je čovjek "halifetu-l-erd" "Božji namjesnik" na zemlji.
5. Ovi sustavi, svojom sveobuhvatnošću, humanizmom, ravnopravnošću među ljudima, dokazanom
usmjerenošću na nauku i napredak, mnogo su doprinijeli širenju islama u različitim područjima
svijeta. Na taj način su ljudska srca ispunili bogobojaznošću i vrednotama svojstvenim čovjeku te
ukazali na pravo mjesto i ulogu čovjeka u svijetu dajući time pravu svrhu i smisao života i življenja
na ovome svijetu.
17
1.6. Prinos islama općoj uljudbi
Muslimani, inspirirani prvim Božjim imperativom "ikre' " "uči", dali su nesumnjivo najveći
doprinos razvoju islamske misli ali i općoj civilizaciji. Objektivni znanstvenici, složit će se da je
doprinos muslimanskih intelektualaca hodogramu civilizacije neosporan u svim segmentima
znanosti. Ako se uputimo u područje medicine onda ćemo vidjeti da su muslimanski liječnici razvili
psihijatriju, uveli terapeutske metode i doprinijeli istraživačkom radu o malim i velikim boginjama.
Islamski znanstvenici su proizveli materiju "medica" kao rezultat proveli ekstenzivno i istinito o
svojstvima i osobinama droga. Oni su uočili prijenosni karakter bolesti putem vode i tla, ukazali na
postojanje kapilara i istraživali životinjsku psihologiju i fiziologiju. Muslimani su prvi napisali
farmakopiju - uputa o načinu korištenja lijekova i koristili kemiju u medicinske svrhe. Oni su
izgradili veličanstvene bolnice, dobro opremljene i organizirane, otvorene za sve ljude bez
diskriminacije. Neke od bolnica su pretvorene u medicinska sveučilišta u kojima su studenti stjecali
svoja prva znanja i iskustva. Oni su otkrili principe inercije, a u eksperimentalnoj fizici koristili
hidrostatički balans i obradili fenomen prostiranja radnih ploha. Transformirali su optičku nauku
uvođenjem pojedinosti o očnoj jabučici, otkrili prelamanje svjetlosti u očnoj anatomiji i formiranje
slike na mrežnici. Uveli su tri ključne kiseline: nitrate, sulfate i hidrokloride. Otkrili su umješnost
destilacije, oksidacije i kristalizacije. Klasificirali su supstance prema porijeklu na: mineralne, biljne
i životinjske. Uveli su arapske brojeve i otkrili decimalnu podjelu. Izumili su logaritme i algebru.
Algebra je izvedenica od arapske riječi "al-džebr", a znači povezivanje. Oživjeli su nauku
trigonometrije te otkrili zakon sinusa i kosinusa. Povezali su geometriju s algebrom i tražili
geometrijska rješenja za probleme algebre.
Muslimanski geografi doprinijeli su svojim radovima fizičkoj, matematičkoj, topografskoj,
populacijskoj, opisnoj i socijalnoj geografiji. Korektno su ustvrdili obujam zemlje i izmjerili
zemljine stupnjeve. Izumili su mreže geografske širine i dužine preko površine zemlje. Utvrdili su
da je zemlja sfernog oblika podijeljena na dva jednaka dijela ekvatorom i s oblikom 360 stupnjeva s
90 stupnjeva do svakog pola u odnosu na ekvator. Načinili su detaljnu studiju o solarnim i lunarnim
pomračenjima.
Muslimani su otkrili rižu, šećernu trsku, pamuk, šafran, špinat, lan i mnoštvo drugog voća, povrća,
cvijeća i parfema. Monumentalne građevine rađene po projektima muslimanskih arhitekata širom
svijeta, jasno svjedoče da su muslimanski arhitekti dali veliki doprinos razvoju ove znanosti.
Iz svega navedenog može se zaključiti da islam kao Božanska religija daje veliku motivaciju onome
tko ga slijedi u iznalaženju i otkrivanju svega onoga što uzdiže znanost, humanost i čovjekoljublje.
Islam se temelji i raste na istinama vjerovanja, očitovanja i djelovanja jer ga je takvim stvorio
18
njegov Stvoritelj i kaže:
"LEKAD HALAKNEL INSANE FI KEBED", a znači: "Čovjek je stvoren da se trudi"
Ovaj Kur'anski poticaj za vjernika je motivacija i stimulans da daje sve od sebe na polju znanja,
osvjetljavajući vječne Božanske istine koje su izrečene u Njegovoj časnoj Knjizi. Nezamislivo je
da, pored ovakvih Božanskih naputaka, među muslimanima ima onih koji se ne ponašaju sukladno
ovim uputama već svoje vrijeme troše bez koristi, ne doprinoseći ni sebi ni drugima.
19
2. POGLAVLJE -TEMELJI ISLAMSKOG VJEROVANJA – AKAID
Širenjem islama na razne kontinente i ulaskom drugih naroda u islam (zaroastrijanaca, hindusa,
kršćana, židova, pogana) tek stoljeće nakon Objave, pojavljuju se ozbiljne rasprave oko poimanja
Boga, Njegovih svojstava te drugih teoloških pitanja. Namjeran ili slučajan pokušaj da se u unutar
islamskog učenja unesu odredbe i stajališta drugih religija primoralo je islamske znanstvenike da se
najozbiljnije pozabave teološkom disciplinom koja će izvorno tumačiti Kur'an i Sunnet i time
razvijati zdravu islamsku teološku misao. Za početak nastanka teološke discipline kojom se
propituju i proučavaju fundamentalne doktrine u islamu uzima se 110. godina po hidžri što
odgovara 732. godini.
Islamsku teologiju možemo promatrati u tri dijela: Ilahijat – nauka o Bogu, Nubuwat – nauka o
poslanicima i objavama, Sem'ijjat – eshatologija.
Znanost koja proučava sve navedene discipline zove se Akaid ili 'Ilmul – kelam.
2.1. Vjerovanje u Boga (Amentu billahi)
2.1.1. Uporaba riječi Bog ili Allah
Riječ Bog u muslimanskom govornom jeziku poželjna je u izričaju sa Allah. Svakako da muslimani
nakon izgovora riječi Bog ili Allah dodaju i riječ džell šanuhu što znači Uzvišeni. U tekstovima koji
spominju riječ Allah ili Bog skraćeno se dodaje „dž.š.“
2.1.2. Tko je Allah dž.š.?
Pred ovakvim pitanjem staje vjernički um, što u nedostatku vlastitog neznanja, što u siromaštvu
riječi kojima bi to izrekao, što u strahu da ne izrekne nešto o Svevišnjem i Sveznajućem što On nije.
Najprimjereniji način da se odgovori na postavljeno pitanje je koristiti riječi kojima se On, Uzvišeni
predstavio putem Objave. Objavom Kur'ana razvidna su: Božja svojstva, Božja lijepa imena i
dokazi Njegova postojanja.
2.1.3. Allahova dž.š. svojstva
Slijedom kur'anskog teksta sva Allahova svojstva možemo promatrati kroz dvije kategorije: osobna
20
Allahova svojstva – sifati – zatije i svojstva Allahovog savršenstva – sifati subutijje.
Osobna Allahova svojstva su: Allah ima i postoji – Vudžud, Allah nije postao – Kidem, Allah je
vječan i neće nestati – Beka, Allah je Jedan Jedini – Vahdanijjet, Allah nikome i ničemu nije sličan
– Muhalefetun lil havadis i Allah sam o sebi opstoji – Kijamun bi nefsihi.
Svojstva Allahovog savršenstva su: Allah živi svojim savršenim životom – Hajat, Allah sve zna –
'Ilm, Allah sve čuje – Sem', Allah sve vidi – Besar, Allah govori svojim govorom – Kelam, Allah je
svemoćan – Kudret, Allah sve svojom voljom čini – Iradet i Allah sve stvara, održava i rastvara –
Tekvin.
Allahova lijepa imena (El-esmaul – husna)
Vlastito Božje ime je Allah. Ono označava Stvoritelja svega što postoji. U Kur'anu je spomenuto
2698 puta. Pored ovog imena koje se najčešće spominje postoje i druga Allahova lijepa imena – El-
esmaul-husna, o čemu Kur'an kaže: „Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite.“ (El
E'raf, 180.)
Jedan od putova upoznavanja Allaha dž.š. su Njegova imena koja slijede:
Allah – Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema, Er - Rahman – Blagi, Er - Rahim – Milostivi,
El – Melik – Vladar, El - Kuddus - Sveti, Es - Selam – Čist od mana, El – Muminu – Koji daje
sigurnost, El – Muhejminu – Koji nad svim bdi, El - Aziz – Koji sve pazi i prati, El – Džebbaru –
Snažni, El – Mutekebbir – Silni, El – Halik – Stvaralac, El – Bari'u – Koji divno stvara, El –
Musawir – Koji likove daje, El – Gaffaru – Koji mnogo prašta, El – Kahhar – Koji nadvladava, El
– Vehhab – Koji mnogo poklanja, Er – Rezzak – Koji obilnu opskrbu daje, El – Fettah – Koji sve
rješava i otvara, El – Alim – Koji sve zna, El – Kabid – Koji sve steže, El – Basit – Koji pruža, El –
Hafid – Koji spušta, Er – Rafiu – Koji diže, El – Muizzu – Koji uzvisuje, El – Muzillu – Koji
ponizuje, Es - Semi'u – Koji sve čuje, El – Besiru – Koji sve vidi, El – Hakemu – Sudac, El – Adlu –
Pravedni, El – Latifu – Dobri, El – Habiru – O svemu obaviješteni, El – Halimu – Blagi, El –
Azimu – Veliki, El – Gafuru – Koji prašta, Eš – Šekuru – Koji je zahvalan, El –Alijju – Visoki, El –
Kebiru – Veliki, El – Hafizu – Koji čuva, El – Mukitu – Koji pazi i uzdržava, El – Hasibu – Koji
obračun svodi, El – Dželili – Veličanstveni, El _ Kerimu – Plemeniti, Er – Rekibu – Koji motri na
svaki pokret, El – Mudžibu – Koji molbe prima, El – Vasi'u – Koji milošću i znanjem sve obuhvata,
El – Hakimu – Mudri, El _ Vedud – Koji voli, El – Medžidu – Slavljeni, El – Baisu – Koji
proživljuje, Eš – Šahidu – Koji je o svemu svjedok, El – Hakku – Vrhovna Istina, El – Vekilu –
Sveopći Staratelj, El – Kavijju – Moćni, El – Metinu – Čvrsti, El – Velijju – Zaštitnik, El – Hamidu
21
– Hvaljeni, El – Muhsi – Koji i sitnice obuhvaća i broj im zna, El – Mubdi'u – Koji je početni
stvaralac, El – Mu'idu – Konačni proživitelj, El – Muhjiju – Koji život daje, El – Mumitu – Koji
smrt daje, El – Hajju – Živi, El – Kajjumu – Koji sve obdržava, El – Vadžidu – Imućni, El –
Madžidu – Slavni, El – Vahidu – Jedini, Es - Samedu – Kome se svatko obraća, El – Kadiru –
Svemoćni, El – Muktediru – Koji sve može, El – Mukaddimu – Koji unapređuje, El – Muehhiru –
Koji zapostavlja, El – Ewelu – Prvi, El – Ahiru – Posljednji, Ez – Zahiru – Jasni, El – Batinu –
Skriveni, El – Valiju – Koji upravlja, El – Mutealiju – Svevišnji, El – Berru – Dobročinitelj, Et –
Tewabu – Koji kajanje uslišava, El – Muntekimu – Koji ne ostaje dužan, El – Afuwu – Koji
oprašta, Er – Reufu – Samilosni, Maliku – l - Mulki – Gospodar svih svjetova, Zul – Dželali ve - l -
Ikram – Najveličanstveniji i Najčasniji, El – Muksitu – Sveopći djelitelj pravde, El – Džami'u – Koji
sve okuplja, El – Ganijju – Koji je Bogat, El – Mugni – Koji daje bogatstvo, El – Mani'u – Koji
oduzima bogatstvo, Ed – Darru – Koji stvara štetu, En – Nafi'u – Koji stvara korist, En – Nuru –
Sveopće svjetlo, El – Hadi – Koji upućuje, El – Bedi'u – Stvoritelj (Prapočetak svega), El – Baki –
Vječiti, El – Varisu – Konačni nasljednik svega, Er – Rešid – Upućivač na dobro, Es – Saburu –
Strpljivi, Koji ne žuri sa obračunom.
Muslimani nastoje naučiti sva Božja imena kako bi Svevišnjeg zazivali Njegovim imenima ali isto
tako imena svojstvena čovjeku utkati u svoj svakodnevni život poput blagosti, dobročinstva,
istinoljubivosti, strpljenja, pravednosti, plemenitosti itd. Svaki musliman dužan je znati i
nedvojbeno vjerovati u sva Božja imena. Česta je praksa muslimana da u vidu ukrasne slike (lewhe)
na zidovima svojih ureda ili domova imaju istaknuta Božja imena kako bi se stalno prisjećali i
Njega Svevišnjeg slavili i veličali upravo Njegovim imenima. U Kur'anu su istaknuta sva imena pa
tako i učenje Kur'ana predstavlja najveću vrstu sjećanja na Boga (zikr) i zahvale Bogu (hamd).
Svi postupci vjernika usmjereni su ka Jednom Jedinom Cilju a to je Allah dž.š. . Svojim plemenitim
postupcima i dobrim djelima osiguravamo sebi blizinu Božju koja nas prati i štiti, a vrhunac svega
je ono što se treba dogoditi na Danu suda, to je susret i viđenje Gospodara svih svjetova.
2.1.4. Dokazi Allahovog postojanja
O Allahovoj opstojnosti postoje mnogobrojni dokazi. Prostorna ograničenost ne dopušta nam da ih
elaboriramo ali ćemo bar neke navesti: kozmološki (Et-Tur, 35 – 36), teleološki (El – Hidžr, 22, Ali
– 'Imran, 190 – 191), moralni (cijeli Kur'an) i povijesni dokazi (kazivanja o prethodnim
poslanicima).
22
2.1.5. Nemogućnost potpune spoznaje Allaha dž.š.
Pored svih dokaza koje Kur'an donosi, svih svojstava i svih lijepih Božjih imena, čovjek, ipak, nije
u mogućnosti doći do potpune spoznaje Boga. No, to ne umanjuje naše vjerovanje već u nama jača
spoznaju Njegove savršenosti i biti. To nam povećava želju da Allaha spoznamo i shvatimo koliko
je moguće više kako bismo razvijali ljubav, poniznost i poštovanje prema Njemu. To je u stvari,
najjači dokaz naše nesavršenosti. Poslanik islama nas usmjerava riječima: „Razmišljajte o
Allahovim djelima, a ne razmišljajte o Allahovom biću.“ Ovim riječima Poslanik želi ukazati na
pravac našeg razmišljanja, kako ne bismo padali u diskusije bez kraja i lutali u donošenju pogrešnih
zaključaka.
2.2. Vjerovanje u Božje anđele (meleke)
Već smo ranije rekli da osjetila ne mogu dokučiti sve što postoji, i da postoje svjetovi koje ne
spoznajemo čulima. Ti svjetovi, koje ne spoznajemo čulima, i sve ono što ne možemo svojim umom
dokučiti, a postoji zove se gajb. O tome i Kur'an govori na više mjesta upućujući na obveznost
vjerovanja u gajb. Glavni element života svakog od nas je duša. Ona predstavlja gajb.
Tko poriče postojanje duše? Nitko!
Tko je spoznao suštinu duše? Nitko!
Što se tiče vidljivog svijeta, svi su ljudi jednaki u vjerovanju u njegovo postojanje i nitko nema
prednosti nad drugim u tom vjerovanju, jer je ono plod nužnog znanja. Prednost je u vjerovanju u
nevidljivo – gajb. Zaslugu i prednost ima onaj koji vjeruje u ono što ne vidi, potvrđuje njegovo
postojanje, oslanjajući se na Božansku obavijest. Ovim se odlikuju iskreni vjernici ili, kako Kur'an
kaže, oni koji su bogobojazni. Postojanje meleka vidljivo je Kur'anom. A tko negira bilo što od
onoga što je spomenuto u Kur'anu, izlazi iz islama. Navodimo ono što Kur'an govori o melekima, iz
čega se jasno vide sve zadaće i svojstva meleka.
1. Stvoreni su prije ljudi i Allah dž. š. ime je rekao:
''Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!'' Oni rekoše:'' Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj
nered činiti i krv prolijevati?'' (El Bekare: 30)
2. Oni su potpuno pokorni i odani:
23
''A mi Tebe veličamo i hvalimo i kako Tebi dolikuje, uzdižemo.'' (El Bekare: 30)
Oni ''onome što im Allah dž.š naredi ne opiru se, i oni što im se naredi izvršavaju, slave Ga, ničice
padajući na tle, veličaju i zahvaljuju svome Gospodaru i u Njega vjeruju.''
3. Nekada uzimaju oblik materijalnih stvari i pojavljuju se u liku čovjeka. U kazivanju o Merjemi se
navodi:
''Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali, i on joj se pokazao u liku savršeno stvorena muškarca.“
(Merjem:17)
4. Njihovo boravište je nebo. Silaze na Zemlju po Allahovoj dž. š. odredbi.
'' Ne silazimo osim po odredbi svoga Gospodara.'' (Merjem: 64)
5. Imaju posebna zaduženja:
Džibril donosi Objavu.
''Reci: Tko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi postavlja na srce Kur'an…'' (El
Bekare: 97)
Melek smrti (Azrail) je zadužen da vadi duše''Reci: melek smrti koji vam je zato određen, duše će
vam uzeti!'' (Es Sedžde: 11)
Jedan od meleka (Israfil) je zadužen da puhne u sur – tuba. Jednom od njih je ime Mikail i zadužen
je za opskrbu ljudi i prirodne pojave.
Neki su zaduženi da nose 'Arš': ''Oni koji nose prijesto'' (Fatir: 7)
Kiramen katibini su dva meleka koji stalno prate čovjeka i pišu njegova djela. Munker i Nekir su
prvi ispitivači nakon preseljenja na Ahiret – onaj svijet.
Neki su zaduženi da privedu čovjeka na polaganje računa na Sudnjem danu i da svjedoče protiv
njega: ''I svatko će doći, a s njim vodič i svjedok…'' (Kaf: 12)
U njihovo zaduženje spada i bodrenje i pomaganje vjernika u dobrim poslovima:
„Kada je tvoj Gospodar objavio melekima: Ja sam s vama pa učvrstite one koji vjeruju!''(Enfal: 12)
24
Oni mole za vjernike i traže za njih milost i oprost, najavljuju radosne vijesti vjernicima, a gorke
nevjernicima, primaju stanovnike Dženneta i iskazuju im dobrodošlicu i smještaju stanovnike
Džehhenema izvršavajući propisanu kaznu.
Meleki se ne žene, ne jedu, ne piju, ne razmnožavaju i ne opisuju se s ''muško'' ili ''žensko''.
Ovaj kur'anski pregled ajeta o melekima daje nam jasnu predstavu o svijetu nevidljivom ali
postojećem. Jedan od općih plodova vjerovanja u meleke je povođenje za njima u pokornosti,
kajanju zbog grijeha i jačanju duhovne strane u čovjeku.
2.3. Džini - demoni
Allah dž.š. spominje u Kur'anu da je On stvorio i druga bića koja naše oči nisu u stanju vidjeti u
njihovom pravom obliku, kao što nisu u stanju vidjeti meleke, ultraljubičaste i infracrvene zrake,
vibraciju glasova, struju koja ide kroz žicu. Ta bića o kojima Kur'an govori su džini. Čak je jedno
poglavlje nazvao El Džinn. Kur'an objašnjava da su džinni stvoreni od vatre. Ovo ne znači da su oni
vatra koja spaljuje sve što dodirne, kao što nije isključeno da im je Allah dž. š. kasnije dao drugu
prirodu, kao što je čovjek stvoren od zemlje, a nije ostao zemlja.
Ono što saznajemo o džinnima iz Kur'ana jeste sljedeće:
Stvoreni su prije čovjeka,
Oni nas vide, a mi njih ne vidimo,
Imaju obvezu i zaduženi kao i mi, polagat će račune za svoja djela i bit će nagrađeni ili
kažnjeni za svoja djela,
I njima je upućena Božja objava kao što je i ljudima, dakle, na njih se odnosi poslanička
misija Muhammeda a.s.,
Neki od njih su dobri, a neki su loši, ima ih više vrsta,
Allah dž.š. ih je učinio pokornim Sulejmanu a.s. tako da su radili što god bi im on naredio,
Oni ne poznaju gajb stvari.
2.4. Šejtani - Đavli ili Sotone
Ljudsku misao zanose i čovjeka na zlo navode sotone ili šejtani. Oni su za nas nevidljivi poput
džinna i meleka. Stvoreni su od vatre što znači da će onaj tko ih slijedi gorjeti u vatri. Djelovanje
ovih zlih nevidljivih bića osjećamo kada se u nama javljaju zle misli i namjere da činimo grješna
25
djela ili da izostavljamo dobra djela.
Kur'an nas uči da pored ovih nevidljivih šejtana postoje i šejtani ili sotone u ljudskom obliku.
Zlobni i pokvareni ljudi koji raznim sredstvima napadaju na razum i srca drugih ljudi da bi ih
odvratili od islamskog vjerovanja i vladanja na neislamska učenja i grješna djela zovu se šejtani u
ljudskom obliku. Šejtani djeluju na misao, dok se šejtani u ljudskom obliku, za ostvarenje svojih
zamisli, služe raznim sredstvima. Jezikom, znanjem, primamljivim obećanjima, zastrašivanjima i
raznim pritiscima.
Kako ćemo se zaštiti od prokletog šejtana?
To ćemo učiniti stalnim sjećanjem na Allaha dž.š, te učenjem pri obavljanju svakog dozvoljenog
posla:
Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim - Bismillahir-rahmanir-rahim,
što znači:
'' Utječem se Allahu od prokletog šejtana, u ime Allaha Milostivog Samilosnog.''
Posao koji se počinje ovim riječima, šejtani napuštaju, a meleki mu se u pomoć pridružuju.
U želji da nam pojasni šejtanovo prisustvo u čovjeku, Muhammed a.s. veli:
'' Šejtan vreba čovjekovo srce da bi ga zaveo, ali kada čovjek Allaha spomene, on se udalji“
Pored učenja ''E'uzu bille'' Allah dž.š. nas uči da mu se obraćamo protiv šejtana učenjem sure En-
Nas. To znači:
U ime Allaha Milostivog Samilosnog.
Reci: ''Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi,
Vladara ljudi, Boga ljudi,
Od zla šejtana – napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi –
Od džinna i od ljudi!''
Sve nas ovo upućuje da uvijek budemo budni i spremni na otpor protiv zla u nama i oko nas.
26
2.5. Vjerovanje u Božje knjige (Kitabe)
Svevišnji Allah dž.š. stvorio je čovjeka u najljepšem liku i obliku. Istovremeno mu je podario razum
kako bi mogao upoznati svoga Stvoritelja. Ograničenost razuma šetala je čovjeka u potrazi za
Stvoriteljem. Bog dž.š. ne želi ostaviti čovjeka neupućena, stoga mu šalje Objavu kao Svoju uputu.
To čini na jedna od sljedeća tri načina:
1. Allah dž. š. dostavi vijesti čovjeku putem nadahnuća ili sna ili nekim drugim načinom
primanja u kojem čovjek nema svog udjela, niti može postići svojim radom.
2. Čovjek čuje te vijesti, a da ne vidi njihovog istinskog prenosioca, dođu do njegovog uha i
ono ih razumije.
3. Allah dž.š. pošalje jedno od svojih pokornih stvorenja meleka nekom od ljudi koga Allah
dž.š. odabere, te mu dostavi Allahovu objavu i naredi mu da je prenese ljudima.
Te Allahove objave nazivamo božjim kitabima i dužni smo im vjerovati. Bilo je 100 suhufa i 4
velika kitaba.
Kur'an nam govori o suhufima Ibrahima a.s. i Musaa a.s. Kojim su još poslanicima upućene manje
Božje objave ne znamo, jer nam o tome Kur'an ne pruža podatke. Kur'an nam govori o Tevratu,
Zeburu, Indžilu i o Kur'anu.
2.6. Kur’an – Sveta Knjiga muslimana
2.6.1. Što je Kur'an?
Kur'an je Allahov govor zapisan u knjizi Mushafu, objavljen posljednjem Božjem poslaniku
Muhammedu a.s.. U njemu je vjerozakon (šerijat) po kome se ravnaju i žive muslimani. Sadrži 114
sura (poglavlja), 6217 ajeta (redaka). Kur'anski ajeti obuhvaćaju široku tematiku; smjernice
ispravnog vjerovanja (iman), jasno razrađen djelatni islam, precizirane moralne norme (ihsan),
poticanje na razmišljanje o onom što čovjeka okružuje, događajima i životu 25 poslanika te
narodima i njihovom životu prije nas.
Za razliku od prijašnjih objava, koje su dostavljene ljudima u jednom trenutku, Kur'an je objavljen
postepeno, povodom određenih događaja i pojava u periodu od 23 godine, 13 godina u Meki i 10
godina u Medini. Objavljivanje je slijedilo uglavnom kao objašnjenje, kazivanje ili kao odgovor na
konkretna pitanja.
27
2.6.2. Odnos muslimana prema Kur'anu
Muslimani spram Kur'ana imaju velike obveze i odgovornosti među kojima izdvajamo:
1. Savladavanje čitanja Kur'ana (tj. njegovih harfova- slova), podučavanje djece i nastojanje da se
uči napamet bez grešaka
Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."
Ono što se traži od muslimana jeste da ulože trud u učenje Kur'ana i nije dovoljno da se ograniče na
suhoparno izgovaranje harfova (slova) ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara
(uči) na najbolji način.
Poslanik je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara
sve njegove riječi. Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an.
Važno je spomenuti da onaj tko nije u mogućnosti da se usavrši u učenju Kur'ana, ne smije ga to
navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obvezan učiti ga onako kako je u mogućnosti. Kaže
Allah, dž.š.: "Allah ne opterećuje nikog preko njegovih mogućnosti." (El-Bekare, 268.)
2. Stalno učenje Kur'ana
Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an, nego smo obvezni da se vežemo za njega i da ga stalno
učimo, jer je učenje Kur'ana Bogu ugodno djelo (ibadet) i u sebi sadrži veliku nagradu. Samu riječ
Kur'an prevodimo kao Knjiga koja se stalno uči. Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne
uči ga duži period, biva pogođen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim
nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da prođe mjesec dana, a da u njemu ne prouči čitav
Kur'an, a ako bi ga proučio prije toga, bolje je. Kur'an je lako učiti jer za to ne treba nešto posebno.
Dozvoljeno je da se uči sjedeći, stojeći, hodajući, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema
abdesta1, s tim što, ako ga bude učio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dotiče i uzima u ruke.
Onaj tko je džunub2, zabranjeno mu je i da dotiče i uči Kur'an dok se ne okupa. Ono što je
preporuča jeste noćno bdijenje i molitva te kroz to učenje i ponavljanje kur'anskih poglavlja (sura).
Također, Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja ima hajz3 i nifas4, kao što nije dozvoljeno da se uči na 1 Abdest – je posebno vjersko pranje radi obavljanja molitve (namaza) i učenja Kur'ana. Sastoji se od pranja ruku, ispiranja usta i nosa, pranja lica, desne pa lijeve ruke do iznad lakata, potiranje mokrom rukom najmanje četvrtine glave, ispiranje ušiju, vrata te pranja desne pa lijeve noge do iznad članaka.2 Džunub – riječ arapskog podrijetla a podrazumijeva nečistu osobu. Radi se o nevidljivoj (hukmi) nečistoći a vezuje se za svaku osobu koja je imala poluciju ili seksualni odnos. Takva osoba je šerijatski nečista sve dok se propisno i s nakanom radi čišćenja ne okupa.3 Hajd ili hajz su izričaju koji se u šerijatsko-pravnoj terminologiji rabe za mjesečnicu zdrave i punoljetne žene. Ona može trajati od 3 do deset dana. Sve što je manje od 3 a više od deset dana potrebno je napraviti ginekološki pregled.4 Nifas je izričaj za ženu koja je u post-porođajnom periodu. Najmanje može trajati jedan dan a najviše četrdeset dana. Osobama koje imaju hajz, nifas i koje su džunub šerijatski im je zabranjeno: klanjati, Kur'an učiti, u džamiju ulaziti, Kjabu posjećivati, ženama u hajzu i nifasu postiti, spolno općiti sve dok to traje i dok se ne okupaju.
28
prljavim mjestima.
3. Razmišljanje o njegovim značenjima i tajnovitostima
Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an i da ga učimo neprestano, nego smo obvezni razmišljati:o
njegovom značenju i tajnama, o Allahovim imenima i svojstvima za koje smo saznali putem
Kur'ana, o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi o vjernicima ili nevjernicima, o
onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali, o onome što je Allah pripremio i sa
čime je počastio iskrene vjernike, o kazivanjima o sudnjem danu i onome što će se događati na
njemu, o događanjima poslije smrti o čemu nas Kur'an obavještava itd. Kaže Allah, dž.š.:
"Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji
pameti imaju, pouku uzeli." (Sad, 29.)
Allah, dž.š., objašnjava nam u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim
ajetima tj. njihovim značenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bismo došli na
pravi put.
U drugom kur'anskom ajetu Allah dž.š. kaže: "Zbog čega oni ne razmisle o Kur'anu. Da je on od
nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (En-Nisa, 82.) Allah,
dž.š., kori one koji su se okrenuli od Njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti
i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upućeni i prešli bi iz stanja
nesretnosti u stanje sreće i blagostanja. Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor,
jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrđuju jedni druge, tumače jedni druge, liče
jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što čovjek više bude razmišljao o
Kur'anu, povećava mu se vjerovanje (iman), smiruje mu se srce, povećava se njegovo znanje i
razumijevanje vjere. Oni koji razmišljaju o Allahu dž.š. i njegovim porukama ne dovode sebe u
situaciji prekidanja rodbinskih veza, činjenja nereda i smutnje na zemlji i slično.
4. Rad po Kur'anu
Raditi po Kur'anu znači smatrati dozvoljenim (halal) ono što je u Kur'anu dozvoljeno (halal), a
zabranjenim (haram) ono što je u Kur'anu zabranjeno (haram), izvršavati ono što je Kur'an naredio
i kloniti se onoga što je zabranio. Rad po Kur'anu je cilj, a ono što je spomenuto u tri prethodne
točke i savladavanje njegovih izričaja, stalno čitanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je
sredstvo do tog cilja. Ako se ograničimo na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad
po njemu, ostali smo na početku puta.
29
Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj tko se ograniči na čitanje
Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe.
Česta je pojava da se više posvećuje pozornost uljepšavanju glasa pri učenju Kur'ana i naslađivanju
time dok rad po njemu se zapostavlja, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislim da ne treba
uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba učiti lijepim glasom ali ne smije
jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uči i provođenje u praksu
onoga što se traži u njegovim ajetima – recima.
Cilj Kur'ana nije puko interpretiranje njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga tko ga sluša i uči te
rad po njegovim uputama.
5. Izbjegavanje tumačenja Kur'ana bez znanja
Musliman koji uči Kur'an, razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se čuvati govora o
Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reći niti ga smije protumačiti ako to nije čuo
od nekog učenjaka ili pročitao u knjigama koje tumače Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija,
Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovoj oblasti.
Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj tko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka
pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)
Zaključak
Kur'an je zadnja Božja objava. Prije njega su objavljeni: Tevrat (Tora), Indžil (Evanđelje), Zebur
(Psalmi). Objavljen je na arapskom jeziku pa je preveden na sve jezike svijeta. Muslimani koji ne
razumiju arapski jezik zadovoljavaju se prijevodima na maternjem jeziku. Treba istači da svaki
musliman mora znati napamet minimum iz Kur'ana za obavljanje molitve jer se molitva kod
muslimana obavlja isključivo na arapskom jeziku. Protokol obveznog molitvenog dijela (fard) je
potpuno isti. Time je olakšavajuća okolnost, može se participirati u molitvi bilo gdje da se nađete.
2.7. Vjerovanje u Božje poslanike (Resule)
Čovjek, bez obzira koliko utrošio truda i napora da u cijelosti razumije Božju riječ, nije to u
mogućnosti. Svevišnji Bog zna mogućnosti čovjeka i zna da su one ograničene te da neće moći
razumjeti poruku Božju. Bog ne želi ostaviti čovjeka u neznanju, šalje mu Svog poslanika koji će
mu pojasniti riječ Božju i praktično primijeniti Propis na Zemlji.
30
Kur'an nam govori da je kroz povijest bilo 25 poslanika. Počelo je s prvim čovjekom i prvim
poslanikom Ademom a.s. a završilo s Muhammedom a.s. Nakon izgovaranja imena bilo kojeg
poslanika, dužni smo izgovoriti alejhis-selam, što se skraćeno piše ''a.s.'', a to znači ''neka je na
njega Božji blagoslov''. Musliman je dužan vjerovati u sve poslanike, ne praveći nikakvu razliku
prema njima. Stoga četvrti imanski šart ''VE RUSLUSIHI'' izgovaramo u množini, jer time
svjedočimo poslanstvo svih poslanika, a ne samo jednog poslanika.
Imena poslanika spomenutih u Kur'anu:
1. Adem, 2. Nuh, 3. Idris, 4. Ibrahim, 5. Hud, 6. Lut, 7. Junus, 8. Ismail, 9. Ishak, 10. Ja'kub, 11.
Jusuf, 12. Ejub, 13. Šuajb, 14. Musa, 15. Harun, 16. El Jese', 17. Zul Kifl, 18. Davud, 19. Zekerijja,
20. Sulejman, 21. Iljas, 22. Jahja, 23. Isa, 24. Salih i 25. Muhammed a.s.
Za sve poslanike možemo izreći jedinstvene karakteristike. To su:
Ismet – negriješenje,
Emanet - povjerljivost i poštenje,
Sidk - istinoljubivost,
Fetanet - oštroumnost,
Teblig - dosljednost u prenošenju Objave,
Adalet - pravednost,
Rudžulet - muškost.
Pored navedenog nužno je spomenuti i slijedeće:
Da su bili iz uglednih obitelji,
Da nisu imali fizičkih mana i nedostataka,
Da nisu bolovali od zaraznih bolesti,
Da nisu imali loših svojstava i navika,
Djelovali su među ljudima. Bili su izloženi raznim iskušenjima, čak mnogo više nego ostali ljudi.
Snagom svoje vjere i pouzdanja u Boga dž.š. izlazili su kao pobjednici. To je poruka svim ljudima
da se ugledaju u njih, da ustraju na Allahovom putu bez obzira na iskušenja na koja nailaze u
životu. Allah dž.š. je slao poslanike s posebnim ciljevima i zadacima. Ti ciljevi su:
da ljude upoznaju s njihovim Gospodarom i Stvoriteljem,
31
da ljude pozovu na vjerovanje samo Njega i pokoravanje samo Njemu,
da obraduju vjernike upoznavanjem s nagradom koju je On pripremio za njih i da oni
upozore nevjernike na kaznu koja ih čeka,
da budu uzor ljudima u lijepom ponašanju, ispravnom pokoravanju i ustrajnosti na
Allahovom putu,
da sačuvaju i spase ljude od raznolikosti u shvaćanju života i da ih usmjere istini s kojom je
Allah dž.š. zadovoljan,
da ukaže ljudima na dobra djela koja oplemenjuju, čiste ljudsku dušu i u nju usađuju svijest
dobra.
2.8. Muhamed a.s.
Dana 12. rebiul-evela 571. g. u gradu Mekki, rodio se Muhammed a.s. od oca Abdullaha i majke
Amine. Oca nije zapamtio, jer je umro dva mjeseca prije njegova rođenja. Tako Muhammed dolazi
na ovaj svijet kao siroče. Djed Abdul Mutalib pokušao je nadoknaditi gubitak oca; tako je sav sretan
bio na raspolaganju Amini i malom Muhammedu. Dogovoriše se da slijede tradicionalnu praksu i
pošalju dijete na selo kako bi se nesmetano odgajalo i raslo. Nađoše ženu, po imenu Halimu, koja
marljivo prihvati tu obvezu i preuze Muhammeda na dojenje i odgajanje. Potrajalo je to 6 godina uz
primjetno pojačanje hrane i svega u porodici pomajke Halime. U šestoj godini njegova života umire
mu majka, a brigu preuzima djed Abdul Mutalib. Nakon dvije godine umire i djed, pa brigu o
djetetu preuzima amidža Ebu Talib, koji malom Muhammedu pokuša umanjiti bol i nadomjestiti
najmilije. Ebu Talib je pružio svako zadovoljstvo Muhammedu kako bi se osjećao ugodno, čak mu
je pružao veća zadovoljstva nego je to činio svojoj djeci. Tako je počeo davati određene zadaće
Muhammedu i stimulirati ga u aktivnosti šaljući ga s karavanom na putovanja. Muhammed to s
velikim zadovoljstvom i odgovornošću prihvati i tako često putovaše u raznim pravcima Mekke.
Jednom prilikom svoju karavanu mu povjeri bogata mekanska trgovkinja Hatidža. To putovanje
osvijetlilo je pravi lik Muhammeda, njegovo poštenje i veliko umijeće u trgovini. Naime, on je
donio, za razliku od ostalih, mnogo više pazara za istu robu. To je dalo Hatidži osnova da ga i dalje
uposli sa svojom karavanom. Tako je Muhammed do dvadeset i pete godine predvodio karavane
Hatidže, koja mu ponudi brak. Muhammed je prihvatio brak s Hatidžom i pored činjenice da je ona
bila starija 15 godina i da je imala jednog sina iz prethodnog braka. Brak između Hatidže i
Muhammeda bio je u najboljem skladu i harmoniji. Muhammed se ne zadovoljava materijalnim
bogatstvom, smatra to prolaznim. On traga za duhovnim bogatstvom i spoznajom svoga Stvoritelja.
Često te povlači u samoću i odlazi u planine i pećine u kojima pokušava u miru razmišljati o svome
32
Stvoritelju i prirodi koja je tako skladno i harmonično postavljena. Ponekad se duže zadržavao u
pećini, pa je čak i spavao u velikom zanosu razmišljanja.
U noći Lejleti-l-kadr 27. ramazana je zaspao. Najednom je čuo glas koji ga poziva riječima:
„Muhammede, IKRE! Muhammede, uči!“
Muhammed, uplašeno drhtavim glasom, odgovara: „Ja učiti ne znam!“
„Muhammede, ponavljaj za mnom!“ tajanstveni glas veli.
Bio je to melek Džebrail (Gabrijel), koji poduči Muhammeda prvoj objavi i riječima prvih pet ajeta
sure 'Alek.
Uplašen Muhammed napušta pećinu, vraća se svojoj kući ponavljajući prve riječi Objave i
prisjećajući se tog prizora s melekom Džebrailom. Brižna žena Hatidža upita što se dogodilo,
Muhammed nije imao snage priopćiti joj to, samo zamoli da mu se postelja pripremi u kojoj će leći
da se smiri. Kasnije je to ispričao Hatidži, a potom svojim najbližim. Poznajući iskrenost i poštenje
svoga muža, odmah povjerova u istinitost njegovih riječi i primi islam s velikim zadovoljstvom.
Mekkom se brzo pročula vijest o događaju koji se desio Muhammedu a.s. Istovremeno se neki
raspitivaše o njegovom učenju kako bi ga slijedili, a neki kako bi ga spriječili na tom putu.
Sljedbenika islama je bilo svaki dan više i više, ali i neprijateljstvo je raslo. Počinju se kovati razne
zavjere protiv Muhammeda a.s. i onih koji vjeruju. Zavjere su bile različite, od onih koja nudi
ovozemnu vlast i užitke do one koja ima za cilj da pogubi Poslanika. Muhammed a.s.
nepokolebljivo ustrajava na putu pozivanja u islam. Vidjevši da ne mogu spriječiti Muhammeda a.s.
u tom poslu, počeše spremati zavjeru pogubljenja Muhammeda a.s.
Muhammed a.s. predloži vjernicima da se postepeno iseljavaju iz Mekke u Medinu, a da će i on
doseliti. Tako je i Muhammed a.s. posljednji s Ebu Bekrom jedva živu glavu iz opkoljene kuće
izvukao i krenuo u pravcu Medine, gdje ga je mnoštvo muslimana dočekalo i dobrodošlicu mu
iskazalo. Stanovnici Medine su bratski primili Mekelije i s njima posljednji zalogaj raspolovili.
Stoga su dobili počasni naziv ENSARIJE, a oni koji su došli iz Mekke MUHADŽIRI. To je bilo
622. godine, kada je Muhammed a.s. imao 53 godine. U mnogo povoljnijim uvjetima za širenje
islama živio je Muhammed a.s. i njegovi vjernici, ali su imali strogu obvezu vratiti se u svoje rodno
mjesto Mekku. Na putu do povratka u Mekku imali su mnoštvo bitaka u kojima je sudjelovao i sam
Muhammed a.s. U nekim bitkama muslimani bilježe velike uspjehe, a u nekim velike poraze. Bilo
je mnogo onih koji dadoše svoje živote boreći se za islam i njegove vrijednosti. Uspjeli su u svojim
33
nakanama i ponovno su se vratili u Mekku na svoja ognjišta tako da neke Mekelije primiše islam, a
neki od njih umriješe kao idolopoklonici (mušrici).
Muhammedu a.s. Objava je stizala 23 godine i rješavala sva pitanja koja su postavljanja pred njega i
njegovu zajednicu. Muhammed a.s. preseljava s ovog svijeta na Budući svijet u 63. godini svoga
života. Neposredno prije smrti obavio je hadž koji se zove oprosni hadž, ili hadžetul veda'. Na tom
hadžu okupilo se oko 100 000 (sto tisuća) ljudi koji posvjedočiše poslanstvo Muhammeda a.s. i
iskazaše svoju privrženost islamu i Muhammedu a.s. Tom prigodom on je održao govor u kojem je
preporučio muslimanima da se drže Kur'ana i Sunneta ističući da jedino tako neće zalutati.
Osamdeset prvi dan po povratku s hadža umire u Medini, gdje je i pokopan, gdje mu se i danas
kabur (grob) nalazi, a mislimani širom svijeta posjećuju i odaju počast i priznanje svom Poslaniku
a.s.
2.8.1. Nadnaravnosti Božjih poslanika (Mu'džize)
Pojave koje nadilaze prirodne zakonitosti, nisu magija ili druga prevara, svojstvena Božjim
poslanicima nazivamo mu'džize. Svi Božji poslanici imali su mu'džize i to različite. Bile su
prilagođene područjima u kojima su se poslanici javljali. Poslanicima je dana nadnaravnost da
reagira u određenim situacijama kako bi na taj način uvjerio narod u ispravnost svojih riječi i
postupaka. Tako imamo kod Musaa a.s. da se štap pretvara u zmiju, kod Isaa a.s. liječenje bolesnih i
oživljavanje mrtvih, Davudu a.s. je podaren najljepši glas kada bi učio i recitirao Zebur (Psalme)
sve bi živo stalo i slušalo taj glas čak i ptice na grani, Sulejmanu a.s. (Solomon) dana je mogućnost
kominikacije sa životinjama, a pokorni su mu bili džinni (demoni) i šejtani (džavli), Ibrahima
(Abrahama) a.s. vatra nije gorjela, najveća mu'džiza Muhameda a.s. je Kur'an koji je zaštićen i
sačuvan od bilo kakvih izmjena te je to zajamčeno do sudnjeg dana.
Unatoč činjenici da su svi poslanici imali mu'džize, bili su osporavani i negirani, bez izuzetka. Neki
poslanici su bili i ubijani od vlastitog naroda (Jahja a.s.) a većina je bila i prognana iz mjesta
boravka. Kako svi poslanici imaju i ljudsku dimenziju moguće je da nekada postupe suprotno
Božjoj volji. Međutim, Svevišnji Bog nikada nije dozvolio da poslanici ponove grijeh, korigirao bi
njihove postupke Objavom. To je razvidno iz mnogih kur'anskih redaka koji govore o Ademu
(Adamu), Nuhu (Noi), Isau (Isusu), Ibrahimu (Abrahamu), Muhammedu a.s.
34
2.9. Vjerovanje u sudnji dan (Vel – jevmil- ahiri)
2.9.1. Smrt i zagrobni život (BERZAH)
U islamskoj teologiji (Akaidu) smrt je nezaobilazan dio njegovog nauka. Tijekom cijele povijesti
ljudskog roda čovjek nastoji pobijediti smrt i pobjeći od nje. Kur'an ne prikazuje smrt kao svršetak
svega. Prema islamskom učenju ona je privremeni rastanak duše i tijela kako bi se ponovno sastali
na drugom svijetu gdje više nema smrti i nema kraja. Otuda u muslimanskom izričaju nema riječi da
je netko umro već se koristi izraz preselio na Ahiret. Ovozemaljski život darovan nam je kako
bismo pokazali i opravdali našu ljudsku prirodu, da unatoč izazovima zla, odaberemo Božji put i
Uputu. Islam naučava da će svaki od nas biti oživljen i duhovno i tjelesno. Umrli biva položen u
grob, dolaze mu dva meleka Munker i Nekir ispituju ga o životu i djelima na ovome svijetu. Radost
susreta imati će vjernici, a strah i nelagodu tada će doživjeti nevjernici.
2.9.2. Proživljenje – Uskrsnuće
Nakon propasti Zemlje i smrti zadnjeg ljudskog bića, Svevišnji će narediti meleku Israfilu da puhne
u trubu (sur) na čiji će znak svi biti proživljeni. Islam naučava da će proživljenje biti tjelesno i
duhovno i da zapravo duša ne umire, nege se privremeno, do uskrsnuća, rastaje od tijela. O ovim
pitanjima nalazimo mnogo ajeta u Kur'anu: „Tko će oživjeti kosti kad budu trule?“ Reci „Oživjet će
ih Onaj tko ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio.“ (Ja-sin, 78 – 79)
2.9.3. Sudnji dan
Često se za Sudnji dan koristi izraz Kijametski dan ili Posljedni dan. Riječ je o vjerovanju u smrt i
ono što dolazi poslije nje, kao što su: zagrobni život te patnje i uživanja u njemu, proživljenje
poslije smrti i odgovornost za počinjena djela na ovom svijetu te shodno tome nagrada ili kazna,
boravak u Džennetu ili Džehennemu. Kur'an često spominje Sudnji dan povezujući ga s
vjerovanjem. Vrijeme Sudnjeg dana nije poznato nikom od stvorenja. To je samo u znanju
Uzvišenog Allaha. Međutim u Kur'anu se navodi da će Sudnjem danu prethoditi mnogi čudni
događaji koji će biti predznaci Sudnjeg dana. Ovo je istinska vijest koja spada u tajne do kojih se ne
dolazi ljudskim razumom. Iz kur'anskih ajeta o Sudnjem danu razumije se da će njegov početak biti
najavljen strahovitim potresom, koji ne sliči potresima koje ljudi poznaju. Ljudsko društvo će
zadesiti apsolutni strah i opća pometnja. Njegova jačina i strahota biti će tolika da će dojilja
zanemariti svoje dojenče, trudnice će od straha pobaciti ono što je u njihovim utrobama, a ljudi će
gotovo svijest izgubiti pa će kao pijani izgledati, mora će se jedno u drugo uliti, Mjesec će se sa
Suncem sastati, nebo će se od oblaka očistiti pa će se rascijepiti, Zemlja i nebo će se izmijeniti kao
35
da je drugo nebo i Zemlja. Zatim će uslijediti puhanje u sur ili rog. Mi ne znamo kako će izgledati
taj rog i to puhanje.Samo se govori da će biti dva puhanja u rog. Prvim puhanjem sve će pomrijeti, a
drugim puhanjem sve će oživjeti. Tada će nastupiti stajanje radi polaganja računa. Bit će
postavljena vaga apsolutne pravde (mizan) koja neće propustiti koliko trun prašine, niti koliko jedan
elektron koji u atomskom polju kruži, ni manje od toga. Sva djela čovjeka će biti obračunata,
procijenjene sve okolnosti, ukazane sve lijepe namjere i skrušenost srca, pa će predstavljati težinu
na strani njihovih dobrih djela na mizanu kao što će biti predstavljena i djela dvoličnjaka i licemjera
i to će predstavljati lošu stranu čovjeka na mizanu.
To će biti pravedno suđenje na kojem neće koristiti ništa osim dobrih djela koja je čovjek radi
Allaha dž.š. učinio. Čovjeku neće pomoći imetak koji je posjedovao osim onog koji bude u ime
Allaha dž.š. podijelio, niti će mu pomoći vlast i ugled koji je imao osim ako ga bude u pokornosti i
poniznosti prema Allahu dž.š. proveo. Nitko zagovornika ili odvjetnika neće moći naći, svatko će za
svoja djela odgovarati.
Dunjalučki sudovi, kojima upravljaju ljudi, raspolažu ograničenom ljudskom pravednošću i
ograničenim vidljivim metodama utvrđivanja. Što se pak ahiretske parnice tiče, njihov sudija je
Gospodar svih svjetova, Njegova pravednost je apsolutna za svakoga, a njegovi dokazi svjedočenja
vjerovjesnika i meleka koji su djela brojali pratili i pisali, bilježeći i dobro i zlo, te priznanja
grješnika i svjedočenje udova ljudskih o počinjenim grijesima. Nakon toga se određuje boravište u
Džennetu (raju) ili Džehennemu (paklu).
Sretan je onaj i blago njemu tko bude stanovnik Dženneta, a propao je onaj i teško njemu tko bude
stanovnik Džehennema.
2.9.4. Džennet (raj)
Riječ Džennet kur'anski je izričaj, a u doslovnom prijevodu znači „vrt“. Ovaj izričaj najčešći je
kur'anski simbol raja. Riječ aludira na ono što je skriveno, pokriveno ili okruženo. Otuda izraz
„zatvoreni vrt“ s obimnom i visokom vegetacijom, drvećem koje pruža hlad i koji je zaštićen od
nevremena i vjetrovitih oluja. U Kur'anu riječ El-džennet također se odnosi i na Edenski vrt gdje je
obitavao Adem (Adam) sa Havom (Evom) prije dolaska na zemlju. To također znači biti
blagoslovljen hladovinom, odmorom nakon puta i vodom nakon žeđi. Kur'an često govori o
„vrtovima (raja) ispod kojih rijeke teku“: „…Zar je Džennet ,, koji je obećen onima koji se Allaha
boje, u kojem su rijeke vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina,
prijatna onima koji ga piju, i rijeke od meda procijeđenog, i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta
od Gospodara njihova – zar je to isto što i patnja koja čeka one koji će u Vatri vječno boraviti, koji
36
će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidat!“ (Kuran, 47, 15.) Kur'an u tančine opisuje
boravak vjernika u Džennetu što je razvidno iz sljedećih redaka (ajeta): 2: 25., 15: 47-48., 76: 5-22.,
56: 22-24., 56: 35-38., 19: 61., 56: 25-26..
2.9.5. Džehennem (pakao)
Mjesto kazne gdje će prokleti biti izloženi patnjama često opisivanim kao vatra čije će gorivo biti
ljudi i kamenje. Imena koja se rabe za Džehennem u Kur'anu su: En-nar (vatra), El – džehim
(izgaranje), Es-se'ir (rasplamsani plamen), Es-sekar (vatra koja prži), El-havije (bezdan), El-
hutameh (pritisak koji lomi).
Fizičke patnje u Džehennemu su konkretizacija stanja unutarnje kontradikcije koja je posljedica
negiranja Boga. Kur'an kaže: „Ali, oni koji neće da vjeruju stalno poriču, a Allahu oni neće moći
umaći.“ (Kur'an, 85: 19-20.)
Teolozi kažu da Džennet i Džehennem nemaju granica ili kraja, i da su trenutno neodređeni.
Vječnost pripada samo Bogu. Budući da Džennet ne koegzistira s Bogom, on je trajan tako što
blagoslovljeni postaju jedno sa svojim metafizičkim sposobnostima. Razlika još više važi za
Džehennem, mada u drugom smislu, jer on za čovjeka prestaje kada nestane svjesnost ličnosti, što
se prije ili kasnije događa svim njegovim žiteljima.
Kada tradicionalni muslimani u svom razgovoru spomenu Džehennem, onda otklanjaju tu pomisao,
tražeći Božju zaštitu za sebe i one koji slušaju, jer je magija riječi takva da je i sama pomisao
strašna, pa spominjanje Džehennema u razgovoru može biti shvaćeno kao strašan predznak.
2.10. Kada i Kader – Sudbina i određenje
Ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi teala
Vjerujem da sve što se događa da biva Božjom voljom i određenjem
Nema ni jednog stvorenja, a da prije njegovog stvaranja nije određena njegova veličina, broj
njegovih atoma, količina njegovih elemenata od kojih je sastavljen, njihova vrsta, spajanje i
rastavljanje, pokret ili mirovanje. U Kur'anu se kaže: „A Allahu pripada najuzvišeniji primjer.“ (En
- Nahl: 60)
37
Pokušajmo razumjeti Kada i Kader na sljedeći način. Na zgradama koje se podižu istakne se ploča
na kojoj piše: projektant, inženjer, izvođač radova, poduzetnik itd. Inženjer crta plan, određuje
visinu zgrade, debljinu zidova, materijal koji će upotrijebiti, postotak svakog od njih, zatim gdje će
biti vrata, prozori itd. Ovo je primjer Kadera. Poduzetnik ostvaruje ono što je odredio inženjer. To
je primjer Kadaa. I jedno i drugo su isključivo u Allahovoj datosti. Inženjer ako hoće, može
napraviti izmjene u detaljima plana, tako i Allah dž.š. svojom milošću i voljom može otkloniti i
spriječiti da se dogodi ono što je određeno.
Molitva (namaz i dova) kao i milostinja (sadaka) put su ka Allahovoj milosti, milosti koja odgađa
Božju nakanu i mijenja određenje. Allah dž.š. je Stvoritelj svih stvorenja i On jedino zna što će s
njima, jer On je odredio njihove mjere i stanja.
Postavlja se opravdano pitanje: Ako je sve što se dešava u svemiru određeno i poznato kod Allaha
dž.š. otprije, i ako su Allahovi zakoni nepromjenjivi, kako onda da tamo bude nagrada i kazna?
Činjenica je da svaki čovjek ima slobodnu volju. Ima um kojim može raspoznavati materijalne
stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog. Ima volju kojom može raditi dobro i zlo.
Na primjer:
Ako je moja ruka zdrava, mogu je podići, ima li netko od ljudi da tvrdi da je ne mogu podići?
Ako podignem ruku i dam novac siromahu ili istom tom rukom udarim štapom nevinog, jesu li ta
dva čina ista? Zar udjeljivanje siromahu nije dobročinstvo koje zaslužuje nagradu, a udaranje
nevinog zlodjelo koje zaslužuje kaznu?
Ili, učenik uoči ispita može provesti u igri, ali može i provesti učeći. Možemo li onda tvrditi da je
neuspjeh nasilje ili da je uspjeh marljivog protekcija?
Mogao sam podići ruku svojom voljom, jer mi je Allah dž.š. njene mišiće učinio pokornim, ali ne
mogu upravljati mišićima srca i želuca.
Učenik na primjer može biti oštrouman, jedanput pročita lekciju i zapamti je, zatim se igra i
zabavlja; a može učiti dan i noć, a ništa ne pamti i ne shvaća. Čovjek ne može sam sebi darovati
inteligenciju, ne može birati sebi roditelje, niti vrijeme u kojem će se roditi niti zdravu sredinu u
kojoj će provesti svoje djetinjstvo; ne može sebe učiniti većim, manjim, ljepšim. Čovjek je s te
strane ograničen.
Čovjek je slobodan, ima izbor u granicama ljudske moći
38
Čovjek je slobodan i ima izbor u granicama ljudske moći i snage, a to što je primoran na nešto ne
negira svojstvo njegove slobode. Uzmimo na primjer auto i stijenu. Nitko ne poriče da auto može
ići u granicama snage motora, njegove izdržljivosti. Teretni auto ne može ići brzinom trkaćeg
automobila. Ako je namijenjen za putovanje po zemlji, ne može se očekivati njegovo putovanje
zrakom. Ako mu se nešto zapriječi na putu i ometa kretanje, nije time izgubio osobinu moći
kretanja. Isto tako i čovjek. U životu iskrsnu zapreke koje paraliziraju njegovu volju, mijenjaju
njegov pravac, utječu na njega stvari koje ne može izbjeći niti zamijeniti. Ali to ne negira njegovu
slobodu. On je, dakle, slobodan, radi po svojoj volji, ali je ograničen jer je jedino Allah dž.š. bez
ikakvih ograničenja.
Nagrada i kazna su uvjetovane slobodom. Ako nema slobode, nema ni kazne. Tko je primoran
učiniti zlo nema kazne zbog toga. Allah dž.š. nas kažnjava samo u onom u čemu imamo izbor: da
učinimo ili ne.
Čovjeku pripada nagrada za ono što dobro uradi, ali i kazna za ono što loše uradi. Allah dž.š. ne
zadužuje ni jednu osobu iznad njene moći, ali i ne zanemaruje ništa, bez obzira koliko sićušno bilo.
Nagradu ili kaznu izriče Allah dž.š. nakon sagledanih naših djela i ono što je sigurno nikome neće
biti učinjena nepravda. To vidimo iz kur' anskih ajeta:
„Onaj tko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj tko bude uradio koliko trun zla vidjet
će ga.“ ( Ez – Zilzal )
39
3. POGLAVLJE – ŠERIJAT
3.1. Jezično značenje i definicije Šerijata
Riječ Šerijat arapskog je podrijetla, a prevodi se: pravi put, jasan put, zakon i propis. U islamskoj
pravnoj nauci (Fikh) pojam Šerijat ima više definicija. Navesti ćemo neke od njih.
Šerijat označava pravne norme sadržane u Kur'anu (sveta knjiga muslimana) i sunnetu
(životu i djelu poslanika Muhameda a.s.)
Šerijat predstavlja Allahovu pravdu i milost među Njegovim stvorenjima, sjenu Njegovu na
Zemlji i mudrost koja na Njega upućuje. (Ibnul Kajjim)
Šerijat je sklup islamskih propisa po kojima se vladaju muslimani i muslimanke. (Džumhur
– ulema)
3.2. Ciljevi Šerijata
Ciljeve šerijata možemo sažeti u sljedeće točke:
zaštita vjere (din),
zaštita života (nefs),
zaštita časti ('ird)
zaštita imetka (mal),
zaštita razuma ('akl)
zaštita obitelji (nesl)
zaštita domovine (vatan)
3.3. Izvori Šerijata
Izvore Šerijata možemo podijeliti u dvije vrste. A) Stalne izvore (edille i šer'ijje) u što spadaju
Kur'an, Sunnet, Idžma i Kijas, B) pomoćne izvore u što spadaju: Istihsan, Maslehatul – mursele,
Seddu-z-zera'i, Istishab i 'Urfu-l-beled.
Stalni izvori
40
KUR'AN – Božja knjiga objavljena poslaniku Muhamedu a.s. zapisana u zbirci (Mushaf),
prenesena u cijelosti vjerodostojnom (tevatur) predajom.
SUNNET ili Sunna podrazumijeva sve što dolazi od poslanika islama Muhameda a.s. bilo
da dolazi riječju, djelom pa čak i prešutno odobrenje jer se zna da bi Poslanik intervenirao
na nešto što je suprotno Božjoj volji.
IDŽMA – Konsenzus islamskih učenjaka (uleme) o nekom pitanju. Zajedno s Kur'anom i
Sunnetom čini osnovu koja legitimira šerijatskopravne norme.
KIJAS – princip analogije kojim se zakoni iz Kur'ana i Sunneta primjenjuju u situacijama
koje nisu konkretno pokrivene iz ova dva izvora religijske legislacije.
Pomoćni izvori
ISTIHSAN – riječ arapskog podrijetla, a znači smatrati nešto lijepim. U šerijatskom pravu
pod tim se podrazumijeva odustajanje muddžtehida (islamski muslilac) od vidljivog i
pribjegavanje nevidljivom kijasu temeljem činjenica koje ga na to prisiljavaju.
ISTISHAB – riječ je arapskog podrijetla, a može se prevesti kao traženje društva. U
šerijatskom pravu podrazumijeva pravilo da je svaki šerijatski propis iz prošlosti važeći i u
sadašnjosti sve dok se ne pojavi valjan dokument koji ga dokida.
SEDU –Z-ZERRA'I – izričaj je arapskog podrijetla, a u slobodnom prijevodu možemo
kazati preventiva ili poznatom krilaticom «bolje spriječiti nego liječiti».
'URFU-L-BELED – izričaj arapskog podrijetla, a znači mjesno ili običajno pravo. Uvažava
se samo u slučaju kada se ne suprotstavlja nekom od glavnih izvora.
MASLEHAT-L-MURSELE – izričaj arapskog podrijetla u šerijatskom pravu označava
javni interes.
3.4. Intencije Šerijata
Ljudska dobrobit (maslaha) povezana je sa zadovoljavanjem različitih vrsta potreba. Šerijatski
pravnici dijele te potrebe u tri kategorije. To su: neophodne stvari, potrebne stvari i poželjne stvari.
1. Neophodne stvari – daruriyyat
U ovu kategoriju spadaju stvari, odnosno vrijednosti koje su neophodne za održavanje ljudskog
društva i poretka u njemu. To su vjera din, život nefs, razum aql, čast ‘ird i imovina mal, obitelj
nesl, domovina vatan. Riječ je o univerzalnim vrijednostima koje moraju biti očuvane na “svakom
mjestu i svakom vremenu”. Takve vrijednosti poznaju i štite svi pravni sustavi civiliziranih naroda
41
bez obzira na to da li se označavaju kao Božansko pravo, prirodno pravo ili vječno pravo (ius
divinum, ius naturale, lex aeterna).
Za zaštitu svake od ovih vrijednosti Šerijat je odredio posebne ustanove i propise. Vjera se štiti
služenjem Bogu (ibadet) i nalogom da se brani ako je onemogućeno njeno iskazivanje. Život se štiti
krivično-pravnom odredbom o talionu, zabranom samoubojstva i obvezom otklanjanja opasnosti
koja prijeti pojedincu ili društvu. Razum se štiti zabranom uzimanja opojnih pića i droga.
Potomstvo se štiti odredbama o zakonitom braku kao osnovi obiteljskog života, zabrani
izvanbračnih spolnih odnosa i protuprirodnog bluda. Čast se štiti propisima o kažnjavanju
klevetnika, a ti propisi su posebno strogi kada je u pitanju neosnovana optužba za blud. Imovina se
štiti propisima o obvezi njenog stjecanja na zakonit način, zabrani krađe, zabrani kamate (riba),
stavljanju pod starateljstvo osoba koja se ne mogu brinuti za zaštitu svojih interesa, itd.
2. Potrebne stvari – hadžiyyat
U ovu kategoriju spadaju stvari koje omogućuju ljudski život bez poteškoća. Zapostavljanje tih
potreba ne bi uništilo poredak u ljudskom društvu, ali bi život učinilo težim i tjeskobnim. Zbog toga
su dozvoljeni određeni akti koji predstavljaju odstupanje od važećih pravila. Bolesniku je
dozvoljeno da ne posti ako to ugrožava njegovo zdravlje, dozvoljen je razvod braka iako je to
“Bogu najmrži halal”, dozvoljena je prenumeraciona kupoprodaja salam iako načelno nepostojeća
stvar ne može biti predmet pravnog prometa, propisana je kompenzacija diya u slučaju nehatnog
ubojstva.
3. Poželjne stvari – tahsiniyyat
U ovu kategoriju spadaju stvari koje pridonose ustanovljenju lijepih običaja među ljudima i
izgradnji visokog morala. Njihovim odsustvom gubi se kvalitet ličnosti i obara nivo međuljudskih
odnosa. Šerijat je zbog toga propisao čistoću tijela i odijela, oblačenje najljepšeg odijela kada se ide
u džamiju, lijepo ophođenje, poštivanje starijih i blagost prema mlađim, zabranio ulazak u pravni
posao koji je u toku između dvije osobe itd.
Pored ovog uobičajenog definiranja pojma dobrobit u priručnicima metodologije islamskog
prava postoje i za nijansu drugačiji pristupi. Marokanski mislilac Allal el-Fasi navodi da je opći cilj
Šerijata civiliziranje zemlje, očuvanje i unapređenje pokreta života, poboljšanje položaja ljudi. Taj
se cilj označava terminom islah (popravljanje prilika, stvaranje sreće i blagostanja, uspostavljanje
reda). Drugi poznati malikijski pravnik našeg vijeka Muhammed at-Tahir ibn Ašur, nekadašnji
rektor Univerziteta Zeytuna u Tunisu, ovako definira glavni cilj Šerijata: očuvanje poretka u svijetu
i unapređenje njegovog dobrog stanja. To se postiže očuvanjem blagostanja ljudskog roda kome je
42
ovaj svijet dat na odgovornost. Čovjek je odgovoran za svoj razum, praksu i sudbinu drugih
stvorenja koja žive na ovom svijetu.
Nasuprot stvaranju reda i poboljšanja prilika stoji fesad (nered, pokvarenost, nemoralnost), odnosno
u terminologiji usul el- fikha mefasid.
Šerijatski pravnici su se bavili pitanjem prioriteta između postizanja dobrobiti i otklanjanja nereda.
Formuliran je princip da u većini slučajeva otklanjanje štete ima prednost nad postizanjem koristi
dar el- mefasid ewla min dželb el- mesalih. U slučaju kolizije ciljeva, šerijat daje prednost
poštivanju zabrana nad poštivanjem naredaba.
Kriterij prepoznavanja i definiranja koristi i štete
Po svom unutarnjem značenju, riječ masleha tumači se kao korist (menfe’a), a riječ mefseda kao
šteta općenito, bez obzira da li je dotična korist ili šteta osobna ili opća, pretežna ili manja,
trenutačna ili u perspektivi. Znanje, zarada, slast, blagostanje, uživanje, zdravlje i sl. – jesu interesi
koji su, subjektivno gledano, korisni za ljude kako god bili stečeni. S druge strane, neznanje,
gubitak, bol, umor, bolest i sl. – subjektivno gledano jesu štetna stanja.
Međutim, ovo subjektivno određenje koristi i štete nedostatno je za utemeljenje šerijatskopravnih
propisa na njemu. Jer, iza trenutne, prolazne slasti i koristi može uslijediti bol i šteta, iza blagostanja
gubitak ili dugotrajni umor, zarada u nekim slučajevima može biti rezultat nepravde prema drugom,
nezakonitog ugrožavanja tuđih prava i može uzrokovati velike štete. I obrnuto: nekada se bolovi
pokažu korisnijim nego da ih nema kao u slučaju kada indiciraju bolest te time pomažu u dijagnozi
bolesti ili bolova koji nastaju kao rezultat liječenja; nekada najslađi plodovi zavise od napora i
teškoća.
Iz tih razloga neophodno je da se za određivanje koristi i štete na kojima se gradi opće
zakonodavstvo uzme drugi, objektivni kriterij posredstvom kojeg Zakonodavac uvažava istodobno
i interes pojedinca i interes društva, vodeći računa o trenutnim potrebama ali i o kasnijim
posljedicama. Stoga se tretira korisnim ili štetnim ono što je Zakonodavac odredio takvim, kako bi
se izbjegla proizvoljnost subjektivnih kriterija.
Šerijatskopravno određivanje korisnosti i štetnosti
Koristi i štete koje predstavljaju kriterij i razlog šerijatskopravne naredbe i zabrane jesu one koristi i
štete koje su sukladne, odnosno oprečne intencijama šerijata (meqasiduš-šeri’a). Osnovna i prva
intencija šerijata jeste zaštita pet temeljnih ljudskih dobara i interesa: vjere, života, razuma, časti i
43
potomstva i imovine. Potom dolazi zaštita ostalih interesa i vrijednosti potrebnih za dostojan život
ljudi sukladno njihovoj važnosti.
U slučaju kolizije, propisi čiji je cilj zaštita temeljnih interesa i vrijednosti imaju prioritet u primjeni
od propisa čiji je cilj zaštita potrebnih ili poželjnih interesa i vrijednosti i tako redom. Sve što
podržava ove šerijatske intencije i pomaže u njihovoj realizaciji smatra se interesom i korisnom
stvari koja se zahtijeva naredbom, jačeg ili slabijeg intenziteta, shodno kategoriji kojoj pripada.
Sve što je oprečno ovim trima općim kategorijama smatra se štetnim i zabranjenim, oštrijom ili
slabijom zabranom, ovisno o vrsti šerijatske intencije koja se dotičnim djelom i postupkom
ugrožava.
Kategorija poželjnih vrijednosti obuhvaća mendube (lijepa i pohvalna svojstva i djela), kao što
je islamska kultura objedovanja i sl., ali i fardove (obligatne dužnosti), poput pokrivanja stidnih
dijelova tijela. Mjerilo pomoću kojeg se neko djelo ili postupak kvalificira kao poželjna vrijednost
jeste mogućnost da ljudi žive bez njega bez poteškoće. No, katkada moralni razlozi i obziri
zahtijevaju njegovo obligatno činjenje i nametanje ljudima, kao što je slučaj s pokrivanjem stidnih
dijelova tijela.
U slučaju da neko djelo, postupak ili stanje sadrže i korist i štetu, u obzir se uzima preovlađujuća
osobina i djelo će biti karakterizirano prema tom obziru. Treba istaći, također, da je nebitno, kada su
u pitanju interesi koje uvažava i štiti šerijat, da li su oni podudarni sa željama, prohtjevima i
strastima pravnih obveznika ili su im oprečni. Bitno je da oni usmjeravaju i uređuju ovozemni život
tako da on bude most za Ahiret. Na taj način gradi se čestit i svrsishodan ljudski život utemeljen na
principima solidarnosti i suradnje u dobru i dobročinstvu. Ovo je opširno eleborirao i pojasnio
Imam-i Šatibi u svom djelu al-Muvafeqat (2/26-27) naglašavajući da je osnovna svrha zaštite
interesa i koristi uspostava i funkcioniranje valjanog sustava života, a ne zadovoljavanje strasti i
povlađivanje porivima.
Uloga razuma u procjeni interesa i koristi
Iako je uloga razuma u određivanju dobra i zla ograničena i omeđena šerijatskopravnim i etičkim
okvirima i smjernicama, ona ipak nije bezvrijedna i suvišna. Razum ima svoje mjesto i domet
spoznaje i procjene korisnosti i štetnosti.
Najvažnija uloga razuma u tom smislu ogleda se u slijedećem:
Intenciono tumačenje Tekstova (et-tefsirul-meqasidijju)
44
Et-Tefsirul-mekasidijju jeste interpretacija normativnih tekstova u duhu intencija, ciljeva i interesa
koje Šerijat želi ostvariti i zaštititi. Uloga razuma ovdje se ogleda u procjeni interesa koji zakonski
tekst želi ostvariti, ukoliko to nije izričito definirano u samome Tekstu, i interpretaciji normativnog
teksta na način koji omogućava ostvarenje odnosnog interesa.
Jedan od metoda u određivanju kauze norme je tzv. metoda prikladnosti i svrsishodnosti kauze
(mesleku’l-munaseba). Ova se metoda u biti svodi na intencionu, odnosno utilitarnu interpretaciju
zakonskih tekstova. Nekada Zakonodavac ustanovljava normu ne definirajući interes koji želi
ostvariti dotičnom normom. Faqih (šerijatski pravnik) je svjestan da razumijevanje Teksta,
određivanje njegova sadržaja i opsega primjene zavise od spoznaje ovog interesa te svoj trud i
intelektualni napor usmjerava na prepoznavanje tog interesa, cilja, kauze ili odgovarajućeg svojstva
oslanjajući se pri tome na svoje poznavanje duha i intencija Šerijata, njegovih načela i već
prepoznatih interesa. Kada se postigne ovaj cilj i prepozna traženi interes, protumačit će Tekst u
tom svjetlu i na toj ga osnovi primijeniti određujući pri tome opseg njegove primjene.
Pojašnjavajući potrebu utilitarne interpretacije Tekstova Imam-i Šatibi kaže: „Svaki šerijatski dokaz
koji se u Kur’anu spominje uopćeno, bez ograničenja, posebnog pravila i određujućeg uvjeta, ima
racionalni smisao čije je određenje (prepoznavanje) prepušteno adresatu. Ova vrsta dokaza
najzustupljenija je u običajnim, racionalno odredivim kategorijama kao što su: pravda,
dobročinstvo, opraštanje, strpljivost, zahvalnost i sl. u sferi naređenoga, odnosno nepravda,
nemoral, zlodjelo, nasilje, kršenje ugovora i sl. u sferi zabranjenoga.
Primjena ovakvih Tekstova, određivanje opsega njihova sadržaja, stupanj, kvantitet i kakvoća
naređenoga, predstavljaju širok prostor za racionalno prosuđivanje i uvažavanje interesa. Jer, kako
naglašava dalje Šatibi, „zapovijedi i zabrane, sa čisto jezičnog aspekta, na jednak način ukazuju na
svoj smisao. Distinkciju između naređujućeg i preporučujućeg zahtjeva, stroge zabrane i pokude
najčešće nije moguće saznati iz samih Tekstova. Tu razliku možemo uočiti samo na osnovu
slijeđenja intencija, opažanja interesa i određivanja njihovih stupnjeva.
Procjena promjenljivih i sukobljenih interesa
Jasno je i iskustvom potvrđeno da se mnogi interesi mijenjaju promjenom vremena, okolnosti i
stanja. Ta promjena utječe na izvjestan način na pravne propise koji su vezani za te promjenljive
interese. Ovdje dolazi do izražaja uloga mudžtehida (islamskog mislioca) koji treba svojom
pronicljivošću, oštroumnošću, inventivnošću, pa i intuicijom, prepoznati interese čiji su se oblici i
posljedice suštinski izmijenili te da li dotična promjena zahtijeva reviziju i modifikaciju propisa koji
su štitili promijenjene interese i do koje granice treba dosezati predviđena modifikacija.
45
Budući da se interesi često sukobljavaju, neophodno je uspoređivati ih i preferirati one koji su
pretežniji, hitniji i važniji. U mnogim slučajevima protežiranje nekog interesa je lako i jednostavno
na osnovu značenja samih Tekstova ili na osnovu racionalne procjene. Međutim, često je to veoma
teško i složeno pitanje. Složenost tumačenja propisa i protežiranje oprečnih interesa ogleda se u
tome što potpunije ostvarenje jednog interesa može značiti oštećenje drugog interesa koji je možda
važniji od prvog. Dodatnu komplikaciju izaziva i činjenica da su mnogi interesi, koristi i štete
relativni, fluktuirajući, da se mijenjaju od situacije do situacije, od osobe do osobe, od vremena do
vremena. Neke stvari koje koriste nekom narodu mogu štetiti drugom, ili biti štetne u nekom
vremenu, stanju, a korisne u drugom itd.
Islamski pravnici su ustanovili opća pravna načela koja su od pomoći prilikom procjene i
protežiranja sukobljenih interesa, kao na primjer:
otklanjanje (sprječavanje) štete ima prioritet u odnosu na pribavljanje koristi;
zanemaruje se manji interes kako bi se zaštitio veći;
opći (javni) interes ima prednost nad posebnim (privatnim):
veća se šteta otklanja manjom štetom;
šteta se ne otklanja istom štetom;
podnosi se posebna šteta radi sprječavanja opće;
u nuždi su dozvoljene zabranjene stvari (nužda zakon mijenja).
nužda ima svoje granice.
Procjena općenitih, u zakonu nedefiniranih interesa (mesalih mursela)
Ako je uloga razuma neizbježna u tumačenju i procjenjivanju tekstualno određenih interesa, utoliko
prije je neophodna kada su u pitanju tekstualno neodređeni interesi radi njihova definiranja,
procjene, poređenja i protežiranja. Koliko je široko ovo područje zakonski nedifiniranih interesa
govori i činjenica da cjelokupno područje šerijatskopravne politike (sijasa šer’iyya) u osnovi počiva
na zaštiti ove vrste interesa.
Razlozi promjene propisa koji se temelje na principima „mekasida“
A. Preventivna zabrana (sedduz-zerai’a)
U nekim slučajevima šerijatski zabranjena djela i postupci nisu zabranjeni iz razloga vezanih za
samu bit dotičnih djela i postupaka, već zbog toga što služe ili se koriste, svjesno ili nesvjesno, kao
sredstvo i put ka šerijatski zabranjenom djelu ili stanju, odnosno kao sredstvo za realizaciju
46
zabranjenog cilja. Ovaj princip preventivne zabrane u šerijatskopravnoj terminologiji naziva se
sedduz-zerai’a (dosl.: zatvaranje, blokada puta, sredstva). Sfera primjene ovog načela veoma je
široka i vezana je najčešće za šerijatskopravnu politiku te se stoga tretira kao ogranak načela
istislaha.
Na ovaj princip ukazuju brojni kur’anski i hadiski tekstovi od kojih ću ovdje iznijeti neke. Kur’an je
zabranio muslimanima da grde politeističke kumire i idole kako to ne bi izazvalo njihov bijes pa da
i oni nepravedno, u svom neznanju, grde Uzvišenog Allaha. „Ne grdite one kojima se oni, pored
Allaha, klanjaju, da ne bi oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili.“
Također, Kur’an je zabranio prošnju žene tijekom postbračnog pričeka (’iddet), uslijed razvoda
braka ili smrti muža, sve dok ne istekne predviđeni period čekanja, kako njena prošnja ne bi utjecala
na (ne)izvršenje važne i osjetljive obaveze pričeka koju nameće obiteljski sustav i međusobna prava
supružnika iz ranije bračne veze. Iz tog razloga ugovor o braku sa ženom u ’iddetu smatra se pravno
nepostojećim.
Potvrdu ovog načela nalazimo i u Poslanikovu, a. s., sunnetu. Poslanik (alejhi’s-selam) zabranio je
gradnju džamija i mesdžida na mezaristanima kako bi se presjekao put obožavanju mrtvih velikana.
On je zabranio i testament nasljedniku kako se posredstvom oporuke ne bi protežirali neki
nasljednici u odnosu na druge, izigravajući na taj način sustav nasljeđivanja. Ovakvo protežiranje
šerijatski je zabranjeno. Poslanik (alejhi’s-selam) zabranio je osamljivanje sa stranom ženom, jer
takvo osamljivanje može dovesti do smutnje (fesada), a sprečavanje fesada jeste šerijatska obaveza
(vadžib).
Iz spomenutih primjera mogu se izvući dva zaključka:
1. princip pravne prevencije šerijat koristi i u vjerskim (ibadat) i u građanskim poslovima
(muamelat);
2. kada je u pitanju ovaj princip, nije presudna loša namjera počinitelja, već je dovoljna
činjenica da dotično djelo predstavlja put k šerijatski neprihvatljivom rezultatu makar
počinitelj imao dobru namjeru.
Na osnovu spomenutih i drugih zakonskih tekstova koji ukazuju na princip pravne prevencije
islamski pravnici su izveli i ustanovili brojne fikhske propise. Tako, npr. hanefijski pravnici drže da
žena koju je muž jednostrano otpustio u svojoj smrtnoj bolesti ima pravo na nasljedstvo ukoliko
muž umre tijekom ‘iddeta, kako se spomenuti razvod braka ne bi koristio kao sredstvo
onemogućavanja supruge da naslijedi svoj zakonski dio. Ovo je poput načela zabrane zlouporabe
47
prava.
B. Promjena vremena (tegayyuruz-zeman)
Jedan od razloga izmjene fikhskih propisa jeste bitna promjena okolnosti, stanja i sredstva u odnosu
na raniji period kada su ustanovljeni odnosni propisi. U tom smislu islamski pravnici su ustanovili
poznato pravno pravilo koje glasi:
“Ne osuđuje se promjena propisa promjenom vremena” . ( الزمان بتغير الفتوى تغير ينكو (ال
Obrazlažući djelovanje čimbenika “promjene vremena”, poznati hanefijski pravnik Ibn-i Abidin
ističe da mudžtehid izvodi mnoge fikhske propise na osnovu aktualnog stanja pa se dotični propisi
mijenjaju kada nastupe drugačije okolnosti usljed promjene običaja, zbog čimbenika nužnosti, ili
raširenog nemorala među stanovništvom, zato što bi, u slučaju da ranije ustanovljeni fikhski propisi
i dalje vrijede, to uzrokovalo teškoću i štetu za ljude, a to nije u skladu s načelima šerijata koji se
temelje na principu olakšavanja i otklanjanja štete i nereda.
Tako su, npr. hanefijski pravnici bili na stanovištu da prisila nije opravdani razlog za prisiljenu
osobu izuzev u slučaju kada prisila dolazi od strane vlasti, zato što postojanje i funkcioniranje
državne vlasti sprečava ljude da jedni druge prisiljavaju na neko djelo ili ugovor. Naime, prisiljena
osoba može potražiti zaštitu državne vlasti ako je netko prisiljava na određene poslove i
raspolaganja, dok se u slučaju kada prisila dolazi od same vlasti, nema kome obratiti za pomoć i
zaštitu.
Međutim, kasniji pravnici, uvidjevši «iskvarenost vremena», raširenost korupcije i ucjenjivanja
ljudi pod patronatom nekih vladara te slabljenje vjerske pobude, donijeli su fetvu da je prisila
valjan razlog koji utječe na građansku odgovornost prisiljene osobe bez obzira s koje strane prisila
dolazila.
Djelovanje čimbenika “promjene vremena” potvrđuje i slijedeći primjer. Raniji pravnici su
dozvoljavali iznajmljivanje vakufskih nekretnina bez obzira na dužinu roka. Međutim, kasniji
pravnici, uvidjevši učestalost otimačine i uzurpacije vakufskih dobara od strane korisnika, uz
naklonost i pomoć nekih mutevelija ili nadzornika, donijeli su fetvu o zabrani iznajmljivanja
vakufskih nekretnina, kuća i izgrađanih hanova, na rok duži od jedne godine, a obradivog zemljišta
na rok duži od tri godine, iz bojaznosti da unajmljivač i korisnik vakufske nekretnine na kraju ne
pokuša prisvojiti vlasništvo nad korištenom vakufskom nekretninom pozivajući se na dugotrajno
raspolaganje i posjed kao dokaz svoga vlasništva. Kratkoročno iznajmljivanje i obnavljanje ugovora
48
o iznajmljivanju u relativno kratkim vremenskim razmacima onemogućava spomenute pokušaje.
Kontradikcija između općenitog interesa (masleha mursela) i zakonskih tekstova
Kao što se vidi iz ranije spomenute definicije pojma masleha i uvjeta vezanih za primjenu načela
istislaha, pod pojmom masleha misli se na općeniti, neodređeni interes koji je sukladan općim
intencijama Šerijata, uz uvjet da ne postoji poseban zakonski tekst u kojem se spominje dotični
interes, ili njemu sličan na koji bi se mogla primijeniti analogija. U slučaju da postoji takav tekst,
onda se norma veže za njega ili za analogiju, a ne za samu maslehu čije uvažavanje šerijat zahtijeva
na jedan općeniti način.
Međutim, moguće je da interesu koji je u skladu s intencijama šerijata protuslovi neki zakonski
tekst. Kako u tom slučaju postupiti i kakav fikhski stav zauzeti? Prije rezolutnog odgovora na
spomenuto pitanje potrebno je pojasniti karakter i prirodu zakonskih tekstova. Kao što je poznato,
postoje dvije vrste zakonskih tekstova:
1. posebni tekstovi koji se odnose na konkretna pitanja, i
2. opći tekstovi koji obuhvaćaju mnogobrojne srodne stvari i slučajeve.
Osim toga, zakonski tekst može biti kategoričkog karaktera, s obzirom na svoje značenje i svoju
neupitnu autentičnost, a može biti i vjerojatnog karaktera, s obzirom na postojanje dileme u pogledu
jednog ili oba spomenuta elementa.
Ako se radi o posebnom zakonskom tekstu, kategoričkog značenja i neupitne utemeljenosti,
nezamislivo je da mu protuslovi interes koji zahtijeva drugačiju normu, jer je kriterij uvažavanja
interesa šerijatskopravni rezon. Ono što ljudi smatraju korisnim po svom nahođenju, a što je
protivno kategoričkom šerijatskom zakonskom tekstu, ustvari je štetno prema viđenju i ocjeni
Zakonodavca, iz drugih pretežnijih razloga. Nema sumnje da će se u takvom slučaju postupiti u
skladu sa zakonskim tekstom, a ne prema pretpostavljenom interesu.
No, ako se radi o nekategoričkom tekstu, bez obzira da li to bilo zbog njegovog nejasnog ili
polisemnog značenja, ili upitne autentičnosti, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje u
pogledu dozvoljenosti ograničavanja i specificiranja takvog teksta interesom u slučaju
kontradikcije.
1. Idžtihad koji odbacuje koncepte istihsana i istislaha odbacuje i ideju specifikacije zakonskog
teksta interesom, jer onaj tko odbacuje arbitriranje općenitog interesa u slučaju pravne
praznine, utoliko prije odbacuje ga u slučaju njegove oprečnosti zakonskom tekstu. Ali ako
49
se primijeni zakona prepriječi neka izvanredna šteta koja doseže nivo nužnosti, tada se
primjenjuje načelo „nužda zakon mijenja“ ili princip izbora manjeg od dva zla.
2. Pravna mišljenja koja prihvaćaju koncept istislaha dijele se povodom ovog pitanja u dvije
tendencije.
Prva tendencija ne prihvaća specifikaciju zakonskog teksta općenitim interesom makar se radilo o
nekategoričkom tekstu. Ovu tendenciju zastupaju hanbelijski pravnici. Indikacija teksta i njegovo
općenito značenje imaju prednost u odnosu na zahtjev interesa u hanbelijskom mezhebu, zato što se
interes uzima u obzir u slučaju postojanja pravne praznine, a ukoliko postoji zakonski tekst o nekom
pitanju, onda se princip interesa i korisnosti ne uzima u obzir.
Zastupnici druge tendencije smatraju da interes (masleha) specificira značenje zakonskog teksta na
slučajeve koji nisu u oprečnosti s općim interesom. Oni tretiraju interes, mjeren šeri’atskim
mjerilom, dokazom da Zakonodavac želi da se Njegov zakonski tekst primijeni u onim slučajevima
kada interes ne iziskuje drugačiju normu. Specificiranje nekategoričkog teksta općim interesom
uočava se u nekim pravnim rješenjima hanefijskog i malikijskog mezheba.
Tako, npr. hanefijski pravnici smatraju da u nekim slučajevima interes iziskuje prihvaćanje
svjedočenja na osnovu čuvenja te da se ne uvjetuje u svakom slučaju svjedočenje iz prve ruke,
premda se u Poslanikovu a.s. hadisu traži upravo takva vrsta svjedočenja. Naime, Poslanik a.s.
upitan je o svjedočanstvu, pa je pitaocu rekao: „Vidiš li Sunce?“ Da – odgovori mu. „Kad tako
budeš vidio (slučaj), svjedoči ili ostavi svjedočenje.“
Međutim u nekim slučajevima opći interes zahtijeva prihvaćanje svjedočenja po čuvenju, kao npr.
prilikom utvrđivanja vakufa, tj. da je određena nekretnina uvakufljena, a ne u vlasništvu posjednika
i trenutnog korisnika. Ovi slučajevi su bili češći u ranijem vremenu kada nisu postojale zemljišne
knjige, a mogu se javiti problemi i danas, naročito poslije ratova kada usljed požara,ih djelovanja,
pljački i sl. stradaju pisani dokumenti i dokazi kojima se utvrđuje svojina nad određenom imovinom
u slučaju spora, kao što je slučaj kod nas u mnogim mjestima koja su spaljena, uništena, ili
opljačkana. U slučaju da nema svjedoka iz prve ruke, dozvoljeno je utvrđivanje vakufa putem
svjedočenja svjedoka koji znaju po čuvenju da je neka nekretnina vakuf. Oni obrazlažu ovu normu,
koja je suprotna analogiji, interesom da se sačuvaju stari vakufi od propadanja i otuđenja.
Hanefijski pravnici prihvaćaju svjedočenje po čuvenju u mnogim drugim slučajevima, poput
utvrđivanja srodstva, smrti, bračne konzumacije i dr.
Što se tiče malikijskog mezheba, on je poznat po tome da se znatno više od drugih mezheba oslanja
50
na opći interes. Kao primjer specifikacije općeg zakonskog teksta općim interesom navodi se slučaj
zahtjeva da se optužena osoba zakune dokazujući time svoju nevinost ako nema dokaza za optužbu.
Naime, ako neka osoba potražuje od neke druge osobe imovinu, a nije u stanju dokazati svoje
potraživanje pa zatraži da se optuženik zakune da nije dužan, Imam-i Malik ne smatra ovo
zaklinjanje obveznim osim u slučaju ako je među parničarima postojao neki vid partnerstva,
uzimajući u obzir opći interes i sprečavajući moguću zlouporabu, tj. da se ne desi da zlikovci i
lopovi dovode čestite ljude pred sudove lažnim optužbama, pa da, iskorištavajući njihovu odbojnost
prema zaklinjanju, izvlače od njih imovinu kao iskup od zakletve. Ovo predstavlja specifikaciju
hadisa: „Teret dokazivanja pada na tužitelja, a na tuženome je da se zakune da je nevin.“
Suvremeni sirijski pravnik, dr. Muhammed S. Buti, u svom veoma značajnom i relevantnom djelu
“Davabitu-l-masleha” (Uvjeti uvažavanja interesa) veoma oštro i argumentirano polemizira s
tendencijom specificiranja i ograničavanja zakonskih tekstova općim interesom osporavajući
primjere koji se pripisuju malikijskom i drugim mezhebima, kojima pobornici istislaha argumetiraju
svoje opredjeljenje.
U svom odgovoru na stavove zastupnika spomenute tendencije, on ističe da su neki autori površno
shvatili neke fetve koje se navode od pojedinih ashaba i islamskih pravnika pa im se učinilo, usljed
nedovoljno dubokog proučavanja, da su dotične fetve kontradiktorne sunnetu te su ih uzeli kao
dokaz da se opći interes uvažava makar bio u suprotnosti sa sunnetom. Svi primjeri koji se navode u
ovom kontekstu, naglašava Buti, nakon pažljivog proučavanja, mogu se dovesti u sklad sa
sunnetom. Šejh Buti obraća pozornost na terminološko određenje pojma „opći interes“ (masleha
mursela) ističući da je općepoznato i potvrđeno kod svih islamskih pravnika i šerijatskopravnih
teoretičara da je masleha mursela onaj interes koji nije ni potvrđen ni osporen u šerijatskopravnim
tekstovima. Stoga se ovaj interes i zove općim, neodređenim (mursala). Kako je onda moguće, pita
ovaj autor, da se sve norme u spomenutim primjerima vežu za opći interes (masleha mursela) koji
je u suprotnosti sa sunnetom, jer se u slučaju kontradikcije interesa i zakonskog teksta radi o
neprihvatljivom i anuliranom interesu (maslehatun mulgatun), a ne neodređenom općenitom
interesu?! Islamski pravnici koji su zastupali navedena mišljenja u određenim pitanjima nisu ih
zastupali iz razloga što su sunnetu protiv stavljali interes preferirajući ga u odnosu na sunnet, već iz
razloga što su smatrali do postoji drugi specificirajući zakonski tekst, ili su specificirali sunnet
valjanom analogijom, ili su smatrali da je slučaj kome oponira opći interes iz domena onih
postupaka koje je Poslanik (alejhi’s-selam) činio u svojstvu državnika i političara, ili spomenuti
hadisi možda nisu prema njihovom mišljenju autentični. A sve to predstavlja legitimni prostor za
valjani idžtihad u granicama Kur’ana i sunneta.
51
Da bi neodređeni interes bio uvažen u islamskom pravu kao objekat zaštite šerijatskopravne norme
mora ispuniti sljedeće kriterije i uvjete:
1. Odnosni interes mora biti u skladu sa intencijama šerijata;
2. Mora biti sukladan, a ne oprečan Kur’anu i sunnetu;
3. Da ne vodi poništenju važnijeg interesa;
4. Mora biti stvaran, a ne fiktivan i umišljen;
5. Mora biti opći, a ne poseban.
U slučaju nedostatka bilo kojeg od spomenutih uvjeta, odnosni interes ne može biti uvažen u
islamskom pravu niti može biti objektom zaštite šerijatske norme.
Utvrđivanje zaštićenih vrijednosti u šerijatskom pravu ima dvojaku važnost: za proces stvaranja
odnosno formuliranja normi i za kritiku postojećih normi.
U postupku samostalnog tumačenja glavnih izvora šerijata (idžtihad) opći ciljevi islamskog
vjerozakona, odnosno zaštićene vrijednosti, imaju funkciju rukovodećih načela. Novoiskrsli
slučajevi trebaju se regulirati na takav način da te vrijednosti budu uvažene u najvećoj mjeri. Za
Allal el-Fasija “ciljevi islamskog vjerozakona” su materijalni izvori šerijatskog zakonodavstva.
Propis koji se putem njih formulira ima snagu šerijatskog propisa el hukum eš-šer’i, odnosno
Božjeg naloga.
Postojeće norme koje je islamska vjersko-pravna nauka formulirala treba preispitati u svjetlu
uvažavanja glavnih ciljeva i zaštićenih vrijednosti. Ciljevi Šerijata i zaštićene vrijednosti imaju
funkciju instrumenata i kriterija “šerijatsko-pravne politike” es-siyasa eš-šer’iyya. U tom trenutku
treba se prisjetiti čuvenog iskaza Ibn Kayyima El-Džewziyye:
“Šerijat je utemeljen na mudrosti i dobrobiti ljudi na ovom i budućem svijetu. U svojoj
cjelokupnosti on je pravda, milost, dobrobit i mudrost. Svaki propis koji bi pravdu izokrenuo u
nepravdu, milost u nemilost, dobrobit u štetu, a mudrost u poigravanje ne spada u Šerijat makar u
njega bio dospio putem tumačenja. Šerijat je Božja pravda i milost među ljudima.”
Šerijatska aksiologija ima poseban značaj za muslimane koji žive u sekularnim društvima. U tim
državama Šerijat uglavnom nema karakter pravne norme, odnosno norme sankcionirane
imperijumom državne vlasti. U takvoj situaciji, na svijest i ponašanje muslimana jedino mogu
efikasno utjecati moralni segmenti sadržani u šerijatskim normama, vrijednosti koje norme štite i
opći ciljevi islamskog vjerozakona.
52
Na tragu onoga što je o „teoriji maslehe“ rekao šejh Buti, može se konstatirati da u radovima koji
tretiraju teoriju „intencija (mekasid) Šerijata“ ima pretjerivanja i predimenzioniranja značaja duha i
intencija zakona nasuprot slovu zakona, u smislu da se jedno drugom nepotrebno suprostavlja,
protežirajući pri tome duh na račun slova zakona. Slovo i duh šerijata ne mogu se tretirati
dihotomno kao dva suprotstavljena entiteta. Duh šerijata proističe iz normativnih tekstova, iz slova
zakona, te se on ne može (po)ostvariti, ne može se ozbiljiti bez primjene slova zakona. U
protivnom, optužili bismo slovo zakona da ne odražava njegov duh. Mnogi modernisti upravo to
čine. Teorijom „mekasida“ pokušavaju zaobići slovo zakona. Intencije zakona treba primjenjivati
prilikom idžtihada i izvođenja propisa za novoiskrsle probleme i pitanja koja nisu izravno
regulirana zakonskim tekstovima, a ne koristiti ih kao opravdanje i obrazloženje promjene
objavljenih zakona.
53
4. POGLAVLJE - DJELATNI ISLAM
4.1. Prakticiranje islama
Nije dovoljno samo deklarativno ispovijedati vjeru već je nužno vjeru živjeti. Vjera za čovjeka
predstavlja stil života koji je usklađen po Božjoj zamisli. Vjera islam se manifestira kroz pet
stupova ili uvjeta (šarata). To su:
1. KELIMEI ŠEHADET IZGOVORITI – svjedočiti da je samo Jedan Bog i da je Muhamed
a.s. Božji sluga i poslanik,
2. SALAT – NAMAZ – pet puta dnevno molitvu obavljati,
3. SAWM - mjesec ramazan postiti,
4. ZEKAT – obvezno imovinsko davanje dijela imovine za potrebe ugroženih, slabih, nejakih
i nemoćnih te za potrebe zajednice,
5. HADŽ – hodočastiti sveta mjesta u Mekki.
4.1.1. Očitovanje pripadnosti islamu (Kelime - i – šehadet)
Svaku od navedenih obveza promatrat ćemo pojedinačno, kako bismo se upoznali izvorno s
temeljima islama.
Očitovati pripadnost islamu – Kelime-i- šehadet izgovoriti
Poznato nam je da formula islamskog očitovanja glasi:
''Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu''
što znači:
'' Vjerujem i očitujem da je samo jedan Bog i da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik.''
Vjerovanje i očitovanje ove formule (Kelime) mora biti iz dna duše jer samo tako izrečeno postiže
svoju svrhu. Ovim riječima, kao nekim mostom, spaja islamsko čisto vjerovanje (iman) s
prakticiranjem njegovih ostalih naredaba – propisa. Stoga, slobodno možemo reći, šehadet je:
''potvrda vjerovanja i obećanje na pokornost''.
54
Ova se formula (šehadet) dijeli na dva dijela:
a) La ilahe illallah
b) Muhammedun resulullah
a) La ilahe illallah = Samo je jedan Bog
Prvi uvjet je dakle vjerovati u Božje jedinstvo, Stvoritelja i Izdržavatelja svih svjetova, svega živog
i mrtvog, vidljivog i nevidljivog počevši od atoma do nepojmljivo grandiozna svemira i to s
dubokim uvjerenjem. Način vjerovanja vjerovanjem u Božje jedinstvo je objavljeno svim
poslanicima od Adema a.s. do Muhammeda a.s. Kroz povijest ovo su vjerovanje ljudi skrnavili pa
su sami padali u mnoge zablude do idolopoklonstva.
b) Muhammedn resulullahi = Muhammed je Božji poslanik
Iz drugog dijela formule očitovanja (Kelimei šehadeta) ''Vjerujem i očitujem da je Muhammed a.s.
Božji sluga i poslanik.'', kako smo već naglasili, kada se ovo vjerovanje prihvati i u srce usadi, mora
se slijediti i u svom životu sprovoditi sve ono što je Muhammed a.s. preporučio, osobno radio i
odredio. To se zove sunnet Muhammeda a.s.
Muslimani su dužni Šehadet često i što je moguće više puta izgovarati dnevno. To zato da bi se više
podsjećali na svoje obveze prema Bogu i čovjeku. Šehadet je kratak, ali sadržajan. On zahtijeva
mnogo od onoga tko ga izgovara. Samo izgovaranje Šehadeta ne znači ništa ako nije izraz duboke
iskrenosti u vjeri, ako ne izlazi iz srca te ako ne potiče muslimana na redovito izvršavanje ostalih
obveza propisanih Kur'anom i sunnetom Poslanika. Možemo kazati da je šehadet ključ i vrata
islama te se ulazak u svijet islama upravo počinje izgovorom Šehadeta.
Neki muslimani se zadovoljavaju samo s imenom muslimanskim i očitovanjem Šehadeta. To je
sasvim nedovoljno da mogu reći za sebe da su muslimani, jer je nužno potrebno i prakticiranje
islamskih obveza koje su propisane.
4.2. Molitva (Salat – Namaz)
4.2.1. Zašto klanjamo namaz?
Poslije osvjedočenja u Božje jedinstvo i očitovanja da je Muhammed a.s. Njegov sluga i poslanik,
55
kao drugi temelj velike islamske zgrade jeste SALAT – namaz, što je kod nas prevedeno kao
klanjanje ili molitva.
Ovo je osnovna i neizostavna dužnost (fardi 'ajn) koju su muslimani oba spola dužni pet puta
dnevno obavljati za čitavog svog života, navikavajući se od sedme godine, ma u kojoj situaciji bili,
zdravi ili bolesni, na putu ili kod kuće. Važnost ove dužnosti je osobito naglašena u Kur'anu na
preko stotinu mjesta, najčešće u zapovjednoj formi. Nijedna dužnost nije tako istaknuta i tako
strogo naređena kao namaz.
4.2.2. Zašto je to tako?
Ako shvatimo namaz kao izravno obraćanje Bogu, prihvaćajući da je to najveći stupanj
približavanja Bogu, doživljavajući to kao uzdignuće k Bogu, time smo odgovorili na postavljeno
pitanje.
Namaz shvaćen kao izravan razgovor s Bogom, stupanje pred Boga radi polaganja računa za svoja
djela, koja je čovjek do toga momenta učinio, obavljan pet puta dnevno, polaganjem računa i pred
svojom savješću: da li je toga dana do tog časa išta korisnog učinio ili je možda kakav grijeh
počinio, a ne obično mehaničko kretanje, - zaista je sredstvo koje onog tko klanja (musalliju) čisti
od svih prljavština, koje su se mogle nahvatati na njegovoj duši, kao što su sebičnost, zluradost,
škrtost, oholost itd.
Ovako shvaćen namaz ispire ili čisti svu nečistoću sa čovječje duše kao što voda ispire materijalnu
nečistoću s njegovog tijela. I sam Muhamemd a.s. je usporedio namaz s rijekom u ovom smislu.
Prenosi Ebu Hurejre da je Muhammed a.s. rekao:
''Što mislite kad bi jedan od vas imao pred vratima rijeku pa se u njoj pet puta dnevno okupao, da li
bi ostalo nečistoće na njemu.''
''Eto tome sliči i pet namaza dnevno. Uzvišeni Bog njima briše grijehe svojim iskrenim robovima.''
I zaista, čovjek koji pet puta dnevno klanja sa strahopoštovanjem, sabranošću i predanošću, s
potpunim shvaćanjem njegovog sadržaja i svrhe, mora biti duševno čist kao što bi morao biti
tjelesno čist onaj koji bi se pet puta dnevno kupao. Namaz čovjeku daruje duševni mir, a duševni
mir je najdragocjenije blago, to je sreća za kojom svaki čovjek žudi i čezne.
Mnogo je slučajeva gdje ljudi posjeduju ogromna ovosvjetska dobra: luksuzne automobile, raskošne
kuće i stanove, ogromne svote novca ali oni su u duši nesretni ljudi. Često, uslijed duhovne
56
praznine izvrše i samoubojstvo ili se odaju raznim ovisnostima poput droge, alkohola i slično.
4.2.3. Zašto se to dešava?
Kod njih je duševni mir nestao, jer ga je progutala pohlepa, glad i briga za sve većim gomilanjem
ovosvjetskog blaga, za sve većom eksploatacijom svijeta, jer ih, najzad, vječito proganja strah za
vlastiti život.
Kako zaboravljaju namaz, tako zaboravljaju Boga dž.š. ali zaboravljaju i ljude, ne pomažu
siromašne, nisu aktivni u svojoj zajednici i tako se pomalo usamljuju u svoj svijet koji ih vodi
izolaciji do pogubljenja.
Zaboravljaju i to da je duša s izvora Božjeg i da ona mora biti u kontaktu sa svojim Stvoriteljem.
Bez toga ona je kao lijep cvijet istrgnut iz zemlje. Kakva je njegova sudbina? On se mora osušiti, tj.
uginuti. Tako se i duša gasi bez namaza i drugih obveza propisanih od našeg Stvoritelja. Zato nas
naš Poslanik podsjeća riječima:
''Namaz je stub vjere, pa tko klanja namaz, taj održava vjeru, tko ne klanja namaz, taj ruši vjeru.''
Namaz vjernika približava svome Stvoritelju, ali ima i onih namaza od kojih čovjek nema nikakve
koristi.
4.2.4. Za koje namaze tako možemo reči?
To su namazi kad klanjač vrši samo propisane radnje i izgovara tiho u sebi napamet naučene
rečenice (sura i ajete), a dok to izriče zauzet je raznim svjetovnim mislima, intrigama i smicalicama:
kako će koga prevariti i nešto mu podvaliti, kako će izvjesne poslove obaviti itd. Misli su njegove
dakle koncentrirane na sasvim drugi objekt, ne misli pred Kim stoji niti o sadržaju i cilju onog što
izgovara. Ovako obavljen namaz čovjeka udaljava od Boga i Njegove milosti. U Kur'anu se kaže:
''Teško onima koji klanjaju namaz, a ne vode računa o njemu (ne misle na njegov sadržaj i svrhu).
To su licemjeri koji hoće samo da se prikažu svijetu.''
4.2.5. Koje namaze musliman mora obavljati?
Muslimanima je propisano pet dnevnih molitvi i to: jutarnja molitva - sabah namaz ili fedžr koji se
obavlja od zore do izlaska Sunca, podne namaz – zuhr koji se klanja kada je Sunce na polovini
neba, poslije podnevni namaz – ikindija ili ’asr koji se klanja kada sjena Sunca bude koplje i pol ili
dva koplja, večernja molitva – akšam namaz ili magrib, a klanja se odmah po zalasku Sunca i
57
jacija namaz ili ’iša koji se klanja sat i pol do dva po zalasku Sunca, pojavljivanjem sivila na nebu.
Pored pet dnevnih namaza muslimanima je propisana i tjedna molitva petkom koja se zove džuma
namaz. Za razliku od pet dnevnih namaza koji se mogu obavljati individualno i kod svoje kuće ili
na bilo kojem čistom mjestu, džuma namz se mora obaviti isključivo u džamiji u zajedništvu s
vjernicima predvođeni imamom. Uz ovu molitvu propisan je i obvezni govor vjerskog sadržaja
(hutba) koju izriče imam prije obavljanja molitve. Dva velika bajramska blagdana također
započinju molitvom za muškarce koja se također obavlja u zajedništvu koju predvodi imam. To se
zove bajram namaz. Isti postupak je kao i kod džume glede govora (hutbe) samo se kod bajrama
hutba izriče poslije molitve. Pored navedenih molitvi postoji još i obvezna molitva za umrle
muslimane i muslimanke dženaza namaz. Uz navedene obvezne molitve imaju i dobrovoljni
namazi koji se prakticiraju tijekom noćnih bdijenja i odabranih dana i noći. Poseban namaz se
klanja tijekom ramazanskog posta, a zove se teravija namaz. Klanja se uz večernju molitvu jaciju i
popratni je namaz postu. Značajno je istači da se molitvi – namazu pristupa s posebnim ritualnim
pranjem (abdest) koje zahtijeva pranje ruku do članaka, izapiranje usta i nosa, pranje lica, ruku do
iznad lakata, potiranje mokrom rukom glave, pranje ušiju i vrata te nogu do iznad članaka. Nakon
ovoga pranja vjernik musliman strogo vodi računa o svom ponašanju jer poslanik Muhamed a.s.
kaže da je ”abdest oružje vjernika”. Nekada nije dovoljno uzeti samo abdest već prema šerijatskoj
potrebi mora se i okupati (gusul). To se mora uvijek poslije spolnog odnosa ili nakon izlijevanja
sjemena – polucije bilo kojim putem, a kod žena nakon mjesečnice (hajd) i nakon porođaja (nifas).
Isto pravilo važi i za uzimanje i učenje Kur’ana, ulazak u džamiju i obilazak oko K’abe (tavaf). Da
bi namaz bio ispravan neophodno je izvršiti sve predradnje propisane Šerijatom (šarte) a njih je
šest: 1) da bude čisto tijelo, odijelo i mjesto gdje će se klanjati; 2) abdest uzeti, prema potrebi se
okupati ili u nuždi tejemum uzeti; 3) biti propisno i pristojno obučen; 4) na vrijeme klanjati, 5)
prema Kibli se okrenuti i 6) zanijetiti. Nakon što ispunimo sve navedene uvjete stjećemo mogućnost
pristupa namazu, a onda se pridržavamo strogih pravila u samom namazu (ruknova) koji također
ima šest: 1) početni tekbir – iftitahi tekbir – izgovoriti Allahu ekber (Bog je najveći), 2) kijam –
stajanje u namazu; 3) kiraet – učenje poglavlja i odlomaka iz Kur’ana; 4) ruku’ – pregibanje pod
pravim uglom naprijed – klanjanje; 5) sedžda – spuštanje lica i čela na tlo i 6) kade i ehire – zadnje
sjedenje u namazu. Treba napomenuti da je molitveni jezik u namazu arapski jer je Kur’an na
arapskom jeziku. To ima svoje prednosti jer musliman ma gdje bio može participirati u molitvi. Ona
je jedinstvena u svim zemljama, svim školama i mezhebima. Prije početka svakog namaza oglašava
se pozivom na molitvu (ezan). Riječ je o ljudskom glasu koji uči bilo izvorno ili putem snimke.
Osoba koja uči ezan zove se mujezin. Obično se uči s minareta ili s nekog uzvišenja u džamiji ili
ispred džamije. Kako je tehnologija desegla mogućnost oglašavanja putem razglasa, muezinima je
58
olakšalo pa ih koriste u te svrhe.
4.2.6. Što kvari namaz?
Namaz će pokvariti sljedeće: progovoriti i nasmijati se u namazu, ako smijeh čuje najbliža osoba
pored nas pokvarili smo i abdest, moramo ga ponoviti; plakati u namazu osim ako je iz
strahopoštovanja prema Bogu; nepotrebno i namjerno kašljanje u namazu; ako poteče gnoj, krv ili
sukrvica na mjestu gdje se pojavi, koračati u namazu koliko je razmak između dva safa; okretati
prsa i lice od Kible; poglede usmjeravati bilo kuda osim na mjesto gdje se sedžda vrši; pogrešno
učiti Kur’an da mijenja značenje; pozdravljati i otpozdravljati tijekom namaza; otkriti stidne
dijelove tijela makar jednu četvrtinu;(za muškarce je to od pasa do niže koljena a za žene sve osim
lica, ruku i nogu do članaka).
4.3. Islamski post (Sawm)
Islamski post je stroga vjerska dužnost svakog punoljetnog i pametnog muslimana i muslimanke.
Podrazumijeva potpunu apstinenciju od jela, pića, pušenja, spolnih uživanja i sličnih strastvenih
prohtjeva.
Posti se mjesec ramazan, trajanje posta je od zore do zalaska Sunca. Post u ovom mjesecu je strogi
propis (farz) pa tko zaniječe ili ignorira tu obvezu, čini nevjerstvo (kufr).
4.3.1. Tko je dužan postiti?
Postiti je dužan svaki pametan, punoljetan, zdrav musliman i muslimanka ako je kod svoje kuće.
4.3.2. Tko ne mora postiti?
Ramazanski post nije obvezan postiti:
bolesnik koji se boji da će mu post pogoršati bolest, što treba biti utvrđeno i dokazano
mišljenjem liječnika,
putnik koji krene na put u trajanju 18 sati pješačkog hoda što bi u kilometrima bilo 82 do
100 kilometara, bez obzira kojim prijevozom putovao (Kur'an preporučuje da je bolje postiti
ako post ne smeta);
dojilja i trudnica ako joj post ometa trudnoću ili otežava dojenje djeteta;
žena koja je u mjesečnici (hajzu) i nakon porođaja (nifasu);
59
vojnik, fizički radnik, zemljoradnik, ako je izložen takvim radnim i vremenskim uvjetima da
bi mu post ozbiljnije mogao utjecati na zdravlje.
Sve navedene osobe su dužne napostiti dan za dan i to prvom prigodom. Starije osobe, iznemoglog
zdravlja, osobe za čije ozdravljenje nema nade, također nisu dužni postiti. Oni su obvezni, ako su u
materijalnoj mogućnosti, za svaki dan dati jednodnevnu ishranu postača (sadekatul – fitr) ili fidiju.
Potrebno je napomenuti da su svi ovakvi nepostači dužni skrivati svoje mršenje bez obzira na
opravdan razlog. To je sasvim razumljivo – da ne bi davali drugima povoda i da se to loše ne odrazi
na odgoj djece koja još ne razumiju te razloge.
Nijjet ili namjera je čvrsta odluka da će se nastupajućeg dana postiti u ime Boga dž.š. To je odluka
srca. To znači da se nijjet ne mora jezikom izgovarati, ali ako se već izgovara, onda on glasi
ovako:''Odlučih da sutra postim ramazanski post radi Uzvišenog Allaha dž.š.''
Ustati prije zore na ručak (sehur) s namjerom da se posti istog dana, znači i nijjet ili odluku. Ova
odluka je potrebna za svaki dan. Ona se izgovara obično nakon obavljenog ručka, ako se pak
zaboravi, to se može učiniti sve do sat pred podne, s tim da se ne učini nešto što kvari post.
4.3.3. Što kvari post?
Post će pokvariti: jedenje, pušenje, pijenje, udovoljavanje spolnim nagonima i povraćanje punim
ustima.
U pokuđene stvari pri postu spada: lagati, krivo se kleti, ogovarati, druge ismijati, grube i vulgarne
riječi izgovarati.
4.3.4. Nadoknada posta
U slučajevima kad se post namjerno pokvari treba ga poslije ramazana nadoknaditi tako što ćemo
postiti dan za dan. To treba učiniti što prije kako ne bismo dočekali drugi ramazan, a da nismo svoju
obvezu izvršili. Ukoliko pak nismo izvršili nadoknadu dan za dan, a dođe i drugi ramazan, onda
smo dužni pored napaštanja dati i po jednodnevnu ishranu postača (sadekatul fitr) za svaki dan.
Namjerno pokvareni post za sobom povlači kaznu u vidu otkupa koji se sastoji u tome što će se
pored nadoknađenih dana postiti još uzastopno 60 dana, ili nahraniti 60 siromašnih osoba ili hraniti
jednu siromašnu osobu 60 dana.
Za pokvareni post pod prisilom ili strahom postit će se dan za dan.
60
Post dan za dan se zove KADA, a ''kazneni'' post se zove KEFARET.
4.3.5. Što ne kvari post?
Ako postač učini nešto u zaboravu što kvari post, post mu neće bit pokvaren, pod uvjetom da
prestane s tim čim se sjeti da posti.
4.3.6. Moralni aspekt posta
Post, kao i namaz, ubraja se u najveće izraze pobožnosti. On je svjedočenje istinskog vjerovanja,
bez licemjerstva. Tako on izgrađuje čovjeka i njegov odnos prema životu i okruženju na
najprirodniji i najmoralniji način. Isključuje iz života postača nemoralne stvari poput licemjerstva,
laži, klevetanja, ogovaranja, krivokletstva, strastvenih pogleda i svega drugog što će smetati sredini
u kojoj se postač nalazi. Umjesto toga post čovjeku pruža smirenost i stabilnost, podstiče ga na
razmišljanje o Bogu i svemu što je On stvorio, budi u čovjeku osjećaj za drugog čovjeka, tjera
čovjeka na činjenje dobrih djela, razvija poseban osjećaj solidarnosti i dobročinstva.
Žrtva koju čovjek tada podnosi u ime Allaha dž. š. mjerilo je iskrene vjere u Njega. Što je žrtva u
ime Allaha veća, to je i vjera iskrenija i dublja. Stoga post i jeste kao žrtva određenih želja i
prohtjeva, jedan od najjačih dokaza iskrenog vjerovanja u Svevišnjeg Allaha dž. š. Da bi post bio
izraz pobožnosti (ibadeta), potrebno je da bude prožet mislima i strahopoštovanjem prema Bogu dž.
š. Musliman je toga svjestan i on posti iz uvjerenja da je post Allahova dž. š. volja i odredba, koja
ga vodi dunjalučko – ahiretskom zadovoljstvu, pa stoga ovu žrtvu podnosi. Post je jedan od najjačih
činilaca razvoja i odgajanja ljudske volje. Utjecajem posta mnogi se očeliče i oslobode okova raznih
strasti kojima su do tada robovali.
4.3.7. Zdravstveni aspekt posta
Doskora su isključivo naglašavane koristi posta kao ibadeta - pobožnosti, u čemu i jeste njegov
glavni smisao: da od čovjeka izgradi moralno, čisto i blisko biće Allahu dž. š. Ta svrha je istaknuta
u Kur' anu: ''da biste bili pobožni i bogobojazni''.
Poslanik je još za svoga života isticao i zdravstveni aspekt posta riječima: ''Postite, bit ćete zdravi''.
Moderna medicina o tome sve više govori i sve se češće može čuti i čitati kako je mjesec posta
savršeni odmor i rekreacija organizmu.
To vjerniku samo dodatno potvrđuje njegovu iskrenu ustrajnost u činjenju tog ibadeta – pobožnosti
61
za koji jedino nagradu i očekuje od Allaha dž. š. U islamskoj medicini za post se kaže da je
”operacija bez noža”.
4.3.8. Socijalni aspekt posta
Davno je rečeno ’’sit gladnom ne vjeruje’’, što bi značilo da čovjek ne može shvatiti nevolje
siromašnih i gladnih dok takvo stanje i sam ne osjeti. Mjesec obveznog posta ima vrlo snažno
odgojno djelovanje. Post uči vjernika samoprijekoru i odricanju, kako prema sebi tako i prema
drugim ljudima. Postom se kod čovjeka razvija osjećaj čovjekoljublja i samoprijekora u najširem
smislu te riječi. Egoizam se zamjenjuje darežljivošću koja posebno dolazi do izražaja u
ramazanskim danima. Zato su za ovaj mjesec vezana gotovo sva imovinska davanja. Sva djela su
stimulirana umnožavanjem nagrade za njihovo izvršenje u ovom mjesecu. Tako tko obavi pohvalnu
radnju (nafilu) u mjesecu ramazanu, ima nagradu kao da je obavio obveznu radnju (farz) izvan
ramazana, a tko obavi obvezatnu dužnost (farz) u ramazanu, ima nagradu kao da je obavio 70 takvih
djela izvan ramazana.
4.4. Obvezno imovinsko davanje (Zekat)
Četvrta islamska dužnost jeste davati zekat. Propisan je glavnim šerijatskim izvorima Kur' anom i
Sunnetom u strogoj formi:
''Uzmi od njihova dobra zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.''
(Et- Tevbe: 103)
4.4.1. Što znači riječ zekat?
Riječ zekat znači čišćenje ili pranje. Ona znači i uvećanje ili porast. U prenesenom smislu riječ
zekat znači čišćenje od grijeha i udovoljavanje Allahovoj zapovijedi. Zekat čisti i oslobađa čovjeka
pohlepe za ovosvjetskim dobrom. On vodi spoznaju da se vrijednost čovjeka mjeri po njegovim
moralnim i humanim vrlinama, a ne po položaju i veličini imetka. Zekat znači i čišćenje imetka od
tuđeg prava jer čovjek nikada nije siguran, i pored opreznosti, da se nešto nedozvoljeno nije uvuklo
u njegov imetak.
4.4.2. Što je predmet zekata?
Predmet zekata je imovina koju čovjek posjeduje godinu dana i ona prelazi osnovne ljudske
potrebe. Iz ovoga se izuzima imovina koja služi potrebama kao što su: stan, hrana, pokućstvo,
62
odjeća, radni alat, radna stoka, imovina namijenjena likvidaciji dugova te životne namirnice
potrebne za egzistenciju obitelji.
Određena količina imovine koja preostane iza normalnih porodičnih i tekućih potreba jednog
muslimana i muslimanski zove se nisab. To je količina sredstava koja obvezuje muslimana na
davanje:
Predmet zekata čine:
zlato, srebro, novac i vrijednosni papiri,
trgovačka roba,
poljoprivredni proizvodi,
određene domaće životinje,
potraživanja.
4.4.3. Koliki je nisab ili obvezujuća granica davanja na određene predmete?
Nisab zlata iznosi 91,5 grama. Na ovu vrijednost se daje 2,5% ili četrdeseti dio. Nisab srebra iznosi
641,5 grama. Na ovu vrijednost se također daje 2,5%.
Zlatni i srebrni predmeti, nakit posuđe itd. se smatraju kao srebro i zlato pa se po istoj osnovi
utvrđuje vrijednost nisaba. Nisab za trgovačku robu istovjetan je nisabu srebra pa se tako i postupa.
Na poljoprivredne proizvode, koji se dobivaju s njiva ili livada koje se ne navodnjavaju, daje se
10% ili jedna desetina. Za one plodove koje dobivamo putem umjetnog navodnjavanja dajemo 5%
ili dvadeseti dio. Isto se odnosi i na plodove voća. Kod poljoprivrednih proizvoda zekat se daje
odmah po njihovom prikupljanju ili ubiranju.
Nisab za krupnu stoku (goveda) iznosi 30 grla. Na ovu vrijednost treba dati jedno mlado u drugoj
godini.
Nisab za sitnu stoku (ovce, koze) iznosi 40 ovaca. Daje se po sljedećem principu: od 40 do 120
jedna ovca, od 121 do 200 daju se dvije ovce, i tako na svaku sljedeću stotinu daje se još po jedna
ovca.
Zekat na potraživanja daje se na novac, zlato, srebro, trgovačku robu i druge vrijednosti.
63
Obveza davanja zekata nastupa:
kada se potraživanja na trgovačku robu ostvare u vrijednostima 1/5 nisaba,
kada se ostvari cijeli nisab od potraživanja koja potječu od netrgovačkih i ugovorenih
odnosa kao što su: naslijeđe, oporuka, ženin vjenčani dar (mehr), kirija itd. pod uvjetom da
je protekla godina dana od prispjelosti duga.
4.4.4.Kome se daje zekat?
Prema Kur' anu zekat se mora dati jednoj od slijedećih osam kategorija:
1. za siromahe,
2. za bijednike,
3. za ubirače zekata,
4. za one čija srca treba pridobiti za Istinu,
5. za oslobođenje robova,
6. prezaduženim osobama,
7. za opće dobro – fi sebilillahi,
8. putniku koji je ostao bez sredstava.
Ove kategorije se ne mogu poništiti niti ugasiti. O prednosti jedne kategorije u odnosu nad drugu u
datom vremenu očituju se vrhovne islamske vlasti. U našim prilikama, a odlukom vrhovnih vjerskih
vlasti najveći prioritet ima sedma kategorija, a to je opće dobro ili fi sebilillahi. Ova kategorija
obuhvaća sve vidove islamskog odgoja i obrazovanja, odnosno, podizanje, razvijanje i usavršavanje
svih vjerskih ustanova i zavoda čiji je cilj čuvanje i unapređenje islama i njegovih zasada.
4.4.5. Kome se ne može dati zekat?
Po šerijatskim propisima zekat se ne može dati:
osobi koja ima dovoljno imovine za uzdržavanje,
muž ženi niti žena mužu,
uzlaznoj lozi: ocu, majci, djedu, niti silaznoj lozi: djeci, unučadi, itd.
mentalno bolesnoj osobi i malodobniku, koji ne shvaćaju značaj institucije zekata,
svome dužniku, radi oduženja.
64
4.5. Posebno davanje u mjesecu ramazanu (Sadekatu-l-fitr)
Drugostepena imovinska obveza muslimana koja se realizira uz ramazan jeste sadekatu-l- fitr.
4.5.1. Tko je dužan davati sadekatu-l- fitr?
Sadekatu-l- fitr je dužan dati svaki musliman koji na Bajram ima preko ručka iznos jedne sadekatu-
l- fitre. Zekat se daje na imetak, a fitr na osobe bez obzira na njihovu punoljetnost, zdravlje,
nesposobnost itd.
4.5.2. Koliki je iznos jedne sadekatu-l- fitre?
Nekada se to određivalo prema pšenici i živežnim namirnicama. To je uglavnom zadovoljavalo
prosječnu jednodnevnu hranu postača. Danas se to tako određuje prema potrebama jednodnevne
izhrane postača, prema njegovom standardu. Tako imamo tri vrste fitre: minimalnu, srednju i
maksimalnu, ovisno o tome izdvajamo i dajemo svoje fitre.
4.5.3. Kome se daje sadekatu-l- fitre?
Isti propisi koje smo naveli za davanje zekata odnose se i na sadekatu-l- fitr. Jedina razlika je u
tome što se zekat može dati tijekom cijele godine, a sadekat-l- fitr se mora dati u mjesecu ramazanu,
najbolje je to učiniti u zadnjih deset dana mjeseca ramazana sve dok se ne klanja Bajram-namaz.
Davanje sadekatu-l- fitra nakon klanjanja bajram-namaza je obična sadaka.
Ovim materijalnim davanjima islam rješava obvezu društvene solidarnosti, time što ih proglašava
jednim od svojih temelja. On istovremeno uči vjernika da je ova ustanova povezana s njegovim
vjerovanjem, pa tko je izvršava sa zadovoljstvom, to je dokaz da je vjerovanje sastavni dio
njegovog bića. Musliman zato ne ostaje samo pri obveznom davanju. Pred njim su razni oblici
dobrovoljnih davanja koja mu vjera preporučuje. Vjernik je svjestan Božjih riječi koje obećavaju
Allahovu milost i zaštitu onima koji dijele svoj imetak:
''A milost Moja obuhvaća sve, dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima
koji u dokaze naše budu vjerovali.'' (El- E'raf: 156)
Slično ovome i Muhammed a.s. kaže:
65
''Nema dana u kome ljudi osvanu, a da ih ne posjete dva meleka, od kojih jedan govori: Bože,
nadoknadi onome koji dijeli, a drugi govori: Bože, uništi onoga koji škrtari.''
4.6. Hodočastiti sveta mjesta u Mekki (Hadž obaviti)
Klanjajući pet puta dnevno musliman se okreće prema Ka'bi U Mekki, koja je jugoistočno od naše
zemlje. Ka'ba je simbol pobožnosti i prva džamija koju je Allah dž.š. odredio da se u njoj na ovakav
način slavi i veliča ime Njegovo. To je Allahov hram koji su po Njegovoj odredbi sagradili Ibrahim
a.s. i njegov sin Ismail a.s. da bude mjesto gdje će se svijet okupljati i sastajati.
Hadž je duhovno putovanje i jedinstveni ibadet koji ostavlja najplemenitije tragove u duši
muslimana. Hadž briše grijehe, pokriva nedostatke i osvjetljava crne stranice čovjekova života.
Muhammed a.s. kaže: ''Tko obavi hadž ispravno i bez grešaka, postaje čist kao da je tek rođen.''
Hadž ima i fizičke poteškoće koje muslimani s posebnim zadovoljstvom podnose, jer su svjesni da
time iskazuju svoju pokornost prema Stvoritelju.
Na hadžu se okupljaju milijuni muslimana iz cijelog svijeta. Za vrijeme hadža svi su ljudi jednaki:
nema rasa, nacija, društvenih položaja. Svima je na srcu samo Allah i nastoje zadobiti Njegovo
zadovoljstvo i oprost od grijeha. Prizor na Arefatu je jedinstven. On najbolje podsjeća na
Kijametski dan i stajanje pred Allahom dž.š. i odgovaranje za svoja djela.
4.6.1. Tko je dužan obaviti hadž?
Hadž je dužan obaviti svaki pametan, punoljetan, zdrav, imućan, slobodan i osiguran musliman, a
za muslimanku i da ima svoju pratnju (muž ili muškarac s kojim ne može stupiti po vjerskim
propisima u brak (mahrem), ili da bude u društvu više žena).
Obveza hadža nastupa čim se za to imaju sredstva preko svih potreba, a obitelj osigura dok se ne
vrati s hadža. Osoba koja ispunjava sve materijale i druge uvjete za hadž, a nije zdrava može poslati
nekog drugog u svoje ime. To se zove bedeluk, a osoba koja ga obavlja zove se bedel. Za bedela se
može poslati osoba koja je već obavila hadž za sebe i koja poznaje propise hadža.
Farzovi hadža su:
ihram,
66
stajanje ili vukuf na Arefatu,
obilaženje oko Ka'be (tavafuz-zijare).
Ihram je nijjet kojim hodočasnik stupa u hadžske obrede, čime mu postaju zabranjene određene
stvari koje su mu inače dozvoljene. Ihram također podrazumijeva oblačenje dvaju bijelih čaršafa
koji pokrivaju donji i gornji dio tijela. Ihrami se oblače neposredno pred ulazak u Mekku na za to
posebno određenim mjestima koja se zovu mikati. Ihram znači svjesno podlijeganje određenim
stegama i ograničenjima za vrijeme obavljanja hadžskih obreda. Muškarcima je zabranjeno oblačiti
šiveno odijelo, pokrivati glavu, brijati se, rezati nokte, loviti, uništavati bilje itd. Hadžski obredi
počinju oblačenjem ihrama, klanjanjem dva rekata i učenjem telbije koja glasi:
''Lebbejkellahumme lebbejk! Lebbejke la šerike leke lebbejk! Innel hamde venni'mete leke
vel mulke la šerike lek.''
To znači: ''Odazivam Ti se, Bože, odazivam, samo se Tebi odazivam. Ti druga nemaš. Svaka hvala
blagodat i moć samo tebi pripadaju, jer Ti druga nemaš.''
Ove riječi se najčešće izgovaraju za vrijeme dok smo pod ihramima. Zatim slijede počasni obilasci
oko Ka'be sedam puta, žurno hodanje ili blago trčanje između dvaju brežuljaka Saffe i Merve,
odlazak i stajanje na Arefatu, noćno bdijenje na Muzdelifi, vraćanje na Minu i bacanje kamenčića u
cilju udaljavanja i uništavanja šejtanskih napada i navika, obvezni obilazak sedam puta oko Ka'be,
oproštajni obilazak sedam puta oko Kabe, skidanje ihrama, šišanje i brijanje za muškarce, a
skraćivanje kose za žene.
Nakon toga slijedi posjeta Medini i obilazak kabura Poslanika, i njegove džamije i drugih
povijesnih mjesta gdje je boravio Muhammed a.s. Žene imaju određene olakšice za vrijeme hadža.
To su:
mogu pokrivati glavu,
mogu oblačiti sašivene ihrame i drugu prikladnu odjeću,
neće se šišati nego samo posjeći kosu,
neće ubrzano trčati oko Ka'be kao ni između Safe i Merve.
Hadž ima dosta svojih propisa koji se uvijek obnove neposredno prije obavljanja hadža. Ima svoje
67
vadžibe, sunnete, mustehabe, ali ima i određene prestupe zbog kojih se mora izvršiti otkup putem
klanja kurbana, posta ili nahranjivanjem siromaha. To ovisi o težini prekršaja kojeg hadžija napravi.
Hadžski obredi su strogi protokol koji se mora tako izvršiti. Svako namjerno ili nenamjerno
izlaženje iz protokola za sobom povlači sankciju.
Svaki musliman još od svog djetinjstva razmišlja i počinje se u svojoj psihi pripremati za odlazak na
hadž. To mora biti cilj vjerniku i obveza vjernika da za takvo putovanje kako fizičko tako i ono
duhovno izdvaja određena sredstva. Jednom u vijeku je to obveza mada ima onih koji svoje odmore
provode za vrijeme hadža u Meki i Medini i time se priključuju ogromnom broju muslimana u slavi
i veličanju Uzvišenog Allaha.
4.7. Prinošenje godišnje žrtve u ime Boga (Kurban)
Obredno klanje životinja za Kurban bajram s ciljem stjecanja Božjeg zadovoljstva i približavanja
Njemu jeste kurban. Svako tko na Bajram ima visinu nisaba dužan je zaklati kurbana. Krv koju
pusti vjernik kada kolje kurban u ime Allaha predstavlja čišćenje grijeha i spremnost na žrtvu.
Kurban se kolje nakon obavljanja bajramske molitve pa sve do ikindije treći dan bajrama. Najbolje
je to učiniti prvi dan i to da svatko svoj kurban kolje. Pri samom klanju neophodno je voditi računa
o propisima klanja kako bi se udovoljimo šerijatskim zahtjevima klanja i pokazao human odnos
prema životinji.
4.7.1. Što se može zaklati u kurban?
U kurban se može zaklati sitna stoka (ovan, ovca, koza, jarac) i krupna stoka (krava, vol, bivol,
bivolica, deva). Sitna stoka može biti kurban kad navrši jednu godinu ili najmanje šest mjeseci ako
kilažom odgovara jednogodišnjem bravu, goveče kada navrši dvije godine, a deva kada navrši pet
godina. Brav se kolje isključivo za jednu osobu, a goveče i deva do sedam osoba s tim da sve imaju
istu nakanu da im je jedinstvena žrtva.
Dvije trećina mesa se podijeli susjedima, prijateljima i siromašnima, a jedna trećina se može
zadržati za potrebe svoje obitelji.
Pored ovog kurbana koji se kolje u dane Bajrama, kod muslimana ima još jedna vrsta kurbana a
zove se akika kurban. Ovaj kurban se kolje u znak zahvalnosti za dijete kao dar Božji. Kolje se
sedmi, četrnaesti ili dvadeset prvi dan po rođenju djeteta. Tom prigodom se djetetu daje ime i obavi
prigodna molitva zahvale. Za muško dijete kolju se dva kurbana, a za žensko se kolje jedan. Svi
propisi koji se odnose na bajramski kurban odnose se i na akika kurban.
68
5. POGLAVLJE – POSEBNOSTI ODABRANIH DANA I NOĆI
5.1. Odabrani (mubarek) dani i noći?
Za riječ blagdan u muslimanskom govornom području rabi se riječ „mubarek dan ili noć“ što po
automatizmu odabranom danu ili noći daje jednu vjersko – povijesnu dimenziju. Za razumijevanje
ove tematike neophodno je upoznati se s računanjem vremena u islamskom – hidžretskom
kalendaru te vidjeti kako muslimani računaju vrijeme.
5.2. Kur'an o vremenu
Ako želimo govoriti o vremenu u islamu, onda je nezaobilazno istaći kur'anski prostor koji je
posvetio upravo vremenu. Dva kur'anska poglavlja su nazvana vrijeme: Ed-Dehr i El-'Asr.
Zanimljivo bi bilo promotriti strukturu ovih poglavlja, ali nam prostor ne dozvoljava. Ova dva
poglavlja (sure) možemo promatrati kao općeniti Božji iskaz o vremenu ('am). Kur'anska poglavlja:
Ad-Duha – Jutro, Al-Layl – Noć, Al- Fadžr – Zora, Al-Džumu'a – Petak, Al-Qadr – Noć Kadr
govore o posebnostima ili dijelovima koji popunjavaju taj Univerzum Vremena. Ova poglavlja
(sure) možemo promatrati kao kur'ansku specifičnost (hass).
Poglavlja poput: Aš-Šems – Sunce, At-Tariq – Danica, Al-Burudž – Sazviježđa, At-Takwir –
Prestanak sjaja, Al-Qamar – Mjesec, An-Nadžm – Zvijezda samo su posebna znamenja koja
obilježavaju povijesni hodogram vremena po strogo utvrđenom principu Uzvišenog. Ne prihvatiti
ovu tvrdnju znači ustvrditi rađanje Sunca na zapadu umjesto istoka. Svakako Ibrahim a.s.
(Abraham) nas uči da ova znamenja ističemo kao argumente Božje egzistencije, postojanja i
svemoći. On istu metodu primjenjuje pozivajući Nimruda da svoju tvrdnju o moći primijeni na
izlasku i zalasku Sunca. Sve nas ovo usmjerava na razumijevanje Vremena onakvim kako ga je
Svevišnji definirao. Usudim se reći da je razumijevanje svetosti vremena – kur'anski imperativ.
Mnoštvo je hadisa (riječi poslanika islama Muhameda a.s.) koji se mogu pridodati ovoj tvrdnji da bi
se lakše razumjelo i shvatilo Božje poimanje Vremena.
Prema Kur'anu vrijeme ima početak, i to je moment kada je Bog stvorio svijet i Zemlju, i kraj, kada
sve nestane, jer „sve na njoj (stvoreni svijet) je prolazno, ostaje samo lice Gospodara“! (Poglavlje,
28., 88. redak) Vrijeme nastaje kad nepostojeće Božjom stvaralačkom riječju dobiva oblik. Božje
stvaralačke riječi kun „budi“već ukazuju na suprotnosti u stvarnom svijetu: dan i noć, muško i
žensko, toplo i hladno, pozitivno i negativno. To istovremeno ukazuje na dvostruku manifestaciju
69
Božanskog, kao dželal (mysterium tremendum) „veličanstvenost“ i kao džemal (mysterium
fascinans) „ljepota“.
Vrijeme (zeman), u kojem se nalazimo, prostire se između ezela – vječnosti bez početka, i ebeda –
vječnosti bez kraja. Može se samo nagovijestiti koliki je jedan dan kod Boga „a samo jedan dan u
Gospodara tvoga traje koliko tisuću godina, prema vašem računanju“. (Poglavlje, 22., redak 47.),
ali i „u danu koji traje pedeset tisuća godina“ (Poglavlje, 70., redak 4.)
5.3. Islamska godina
Tko nije upoznat s islamom, a pred sobom ima islamske datume, jedva da će pravilno razumjeti
principe računanja vremena. Kako to da živimo u 1429. godini islamske ere, a kod nas je 2009.?
Zašto se ovaj ili onaj blagdan slavi jedne godine početkom prosinca, druge godine krajem studenog,
a niz godina kasnije slavi se u ljeto ili proljeće? Zašto se zove noć petka, a misli se na noć sa
četvrtka na petak? U cilju razumijevanja ovakvih i sličnih pitanja, donosimo ovaj tekst.
5.4. Kako i od kada se računa islamska – hidžretska – muslimanska era?
Islamska godina je čista lunarna godina bez prijestupnih mjeseci. U odnosu na nama poznatu
solarnu pomiče se za deset ili jedanaest dana godišnje, jer čista lunarna godina ima 354 ili 355 dana.
S vremena na vrijeme se zadnjem lunarnom mjesecu doda jedan dan. Tako tijekom jednog stoljeća
javlja razlika u 1100 (tisuću sto) dana, što su točno tri godine. Uvođenje mjesečevog kalendara
potječe iz medinskog razdoblja, nakon što je poslanik Muhamed a.s., godine 622. iz rodne Mekke
preselio – emigrirao (učinio hidžru) u Jesrib, koji se nalazi 300 km sjevernije, a koji je kasnije
nazvan „medinetu-n-nebijj“ (Poslanikov grad), skraćeno Medina. Tu je uspostavljen čisti lunarni
kalendar, i to bez ikakve zamjene mjeseci (Poglavlje 9., 37. redak). Tako je otklonjena svaka veza s
pred-islamskim vremenom; naime, u pred-islamskoj Arabiji godina je bila lunarno-solarna s
mnoštvom prelaznih ili prestupnih mjeseci koji su uvođeni svakih par godina, da bi se donekle
izjednačile lunarna i solarna godina. Sad su ovi mjeseci odstranjeni. Time je ritam blagdana u tijeku
godine potpuno odvojen od godišnjih doba i sva preostala sjećanja na pred-islamske običaje su
ugušena. Sada je trebalo odrediti točan datum po Hidžri (u našim publikacijama označava se
skraćenicom h.) nazvanog računanja vremena. Drugi halifa Omer r.a.(Bog bio zadovoljan s njim)
koji je vladao 634 – 644. bio je taj koji je uveo točan datum, a nakon što mu je skrenuta pozornost
da pisma čiji je potpisnik nisu točno datirana. To se desilo 17. godine po Hidžri. Kao polazna točka
nije uzet točan datum iseljenja koji se desio u rebi'u-l- ewelu koji odgovara rujnu 622. godine, nego
70
je uzet 1. muharrem iste godine koji odgovara 15. kolovozu 622. godine. Od tada slijedi lanac
mjeseci, jedan za drugim, koji nakon pojavljivanja mlađaka imaju po 29 ili 30 dana. U Kur'anu
stoji: „Pitaju te o mlađacima. Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i hadžiluk….'“ (Poglavlje 2.,
redak 189.)
Tako počinje mjesec, nakon što prvi mali mlađak biva viđen od strane dva pouzdana svjedoka. To
važi unatoč mogućnosti astronomskog proračuna pojave mlađaka, što je muslimanima bilo itekako
poznato. Viđenje je izuzetno bitno, poglavito u prazničnim mjesecima, kao što su mjesec posta,
ramazan i zadnji lunarni mjesec, vrijeme za hodočašće u Mekku. Može se dogoditi da mjesec bude
viđen na jednom mjestu dok se na drugom mjestu u istoj zemlji još čeka na njegovo pojavljivanje.
Tako se često pojavljuju i različiti datumi za obilježavanje određenih blagdana. U pokušaju da se
istovremeno usklade vjerski obredi (bajramska molitva, boravak na Arefatu, početak i kraj posta)
uzima se vrijeme Mekke kao važeće.
5.5. Redoslijed i nazivi lunarnih mjeseci
Mlađak (hilal) zbog svoje važnosti za računanje vremena postao je simbol islama. U mnogim
mjestima se prilikom njegovog prvog viđenja izgovara prigodna molitva. Islam je preuzeo staro-
arapsku podjelu mjeseci: I. muharrem, II. safer, III. rebi'u-l –ewel, IV. rebi'u-l-ahir, V. džumade-l-
ula, VI. džumade-l-uhra, VII. redžeb, VIII. ša'ban, IX. ramadan, X. šewal, XI. zu-l-ka'de, XII. zu-l-
hidždže.
5.6. Najvažniji mubarek dani i noći
Najvažnije mubarek dane i noći u islamskom kalendaru nabrojat ćemo po redoslijedu hidžretskih
mjeseci u kojima se događaju. To su: 1. muharrem – Nova hidžretska godina, 10. muharrem – dan
ašure (jevmu 'ašura), 12. rebi'ul ewel – rođenje poslanika islama Muhameda a.s., prva noć četvrtka
na petak u mjesecu redžebu – Lejletu-r-regaib – noć kada je majka Muhameda a.s. zanijela, 26.
redžeb – noć uznesenja Muhameda.a.s., 15. noć ša'bana – Lejletu-l-berat, 17. ramazan –
označavanje povijesne bitke na Bedru, 21. ramazan – obilježavanje osvajanja Mekke (Fethu-l-
Mekke), 27. ramazan – Lejletu-l-kadr – početak objave Kur'ana, 1. šewal – početak ramazanskog
bajrama, 9. zul-hidže – jevu-l-'arefe, 10. zul-hidže – prvi dan kurban ili hadži bajrama.
71
5.7. Početak mjeseca muharrema – Nova hidžretska godina
Muharrem je jedan od četiri sveta mjeseca u islamskom kalendaru. S njim su još zul-l-k'ade, zul-
hidže i redžeb. „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa
i zemlju stvorio, a četiri su sveta. U njima ne griješite.“ (Kur'an: Et-tewba, 36.)
Iz kur'anskog teksta razvidno je da Svevišnji poziva vjernike da se u ovim mjesecima opreznije
odnosimo naspram sebe i drugih, da duhovno jačamo i da ne griješimo. Poslanik islama daje i
konkretnije naputke glede mjeseca muharrema riječima: „Najbolji post poslije ramazanskog je post
u muharremu.“ (Sahihu-l-Muslim)
5.8. Deseti muharrem – Jewmu 'ašura
Deseti muharrem, po predaji koja nam dolazi od Poslanika islama, u sebi objedinjuje događanja
gotovo svih poslanika. Svi poslanici, na neki su način bili, Bogom obdareni, ohrabreni, stimulirani u
vlastitoj misiji osnaženi upravo na ovaj dan. Poslanik islama je postio, a i svojim sljedbenicima
preporučao da se ti dani poste, deveti i deseti ili deseti i jedanaesti muharrem. Stoga muslimani u
nastojanju da slijede put Muhameda a.s. poste navedene dane. Tradicija i običaj muslimana je da se
u tim danima pripremi posebno jelo koje se zove Ašura, uglavnom pripravak od svih vrsta žitarica,
voća, raznih začina. To se nastoji podijeliti u što većem broju kako bi se prisjetili toga datuma, a
najizraženije prisjećanje je na Nuha a.s. (Noa) i njegovo spasenje nakon velikog potopa koji je
potopio sve one koji ga nisu slijedili pa čak i njegovog sina i suprugu jer su bili od onih koji su se o
Objavu ogriješili.
5.9. Dvanaesti rebi'ul – ewel – Rođendan Muhameda a.s. (Mevlud)
12. rebi'ul – ewela 571. godine rodio se posljednji Božji poslanik Muhamed a.s. od oca Abdullaha i
majke Amine. To je izraz Božje milosti koju šalje ljudima. Dogodilo se to u Mekki u poznatoj
obitelji Kurejš. Taj dan muslimani s velikim ushićenjem obilježavaju i slave. Slavlje je protkano
poukama i upoznavanjem lika i djela Muhameda a.s.. Na tom tragu su nastali mnogobrojni spjevovi,
recitali i poezija. Svemu tome je inspiracija Kur'an i kur'ansko kazivanje o Muhamedu a.s. a cilj je
razviti što veću ljubav prema Poslaniku. To se obilježava po džamijama, centrima ali se to i spušta
na razinu domova gdje se uključuje i cijela obitelj.
72
5.10. Lejletu-regaib – prva noč četvrtak na petak u redžebu
Kako je redžeb jedan od četiri sveta mjeseca i islamskom kalendaru za njega se vezuju dvije
mubarek (odabrane) noći. Prva je lejletu-regaib ili kako je najčešće prevodimo „noć želja“. Naime,
za tu se noć vezuje začeće Muhameda a.s. Obilježava se prigodnim programima u džamijama i
molitvenim prostorima (mesdžidima).
5.11. Lejletu-l-Mi'radž – noć uznesenja Muhameda a.s.
Kur'an bilježi događaj uznesenja Muhameda a.s. u poglavlju Al – Isra (noćno putovanje) u 1. retku:
„Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz Hrama časnog u Hram
daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. On, uistinu, sve
čuje i sve vidi.“
Lejletu-l-Mi'radž je noć u kojoj je poslanik Muhamed a.s. zajedno s melekom Džibrilom (anđelom
Gabrijelom) u jednoj noći prešao iz Mesdžidul harama u Mekki u Mesdžidul Aksa u Jeruzalemu. Tu
je obavio molitvu jer je Mesdžudul Aksa prva kibla (mjesto gdje se muslimani okreću u molitvi).
Tada počinje uznesenje u nebeske sfere sve do mjesta zvanog Sidretu-l-Munteha. Na tom putu mu
je melek Džibril pokazao mnoštvo tajni, za obične ljude su misterij, među njima pokazan mu je
Džennet (raj) i Džehennem (pakao). Prolazeći različita neba susretao je i poslanike koji su bili prije
njega, a čiji je on pečat. Na mjestu Sudretu-l-Munteha melek Džibril je zastao jer nije imao
dopuštenje da dalje ide, a on je produžio dalje „blizu koliko dva luka ili bliže“ (Kur'an: En-nedžm,
9.) Tada je izravno razgovarao s Allahom dž.š. i tom prigodom je propisana molitva pet puta
dnevno muslimanima. Molitva u islamu predstavlja direktnu komunikaciju s Bogom dž.š. a
Muhamed a.s. je rekao: „namaz – molitva je mi'radž - uznesenje vjernika.“Svaka molitva vjernika
prisjeća na taj događaj, a sam događaj i datum u hidžretskom kalendaru predstavljaju jednu od
nadnaravnosti (mu'džizu) Poslanika islama.
5.12. Lejletu-l-berat – 15. noć ša'bana
Mjesec ša'ban prethodi mjesecu ramazanu i on je kompletan usmjeren za pripremanje vjernika
muslimana nadolazećem mjesecu ramazanu. Pripreme su duhovne, fizičke, materijalne,
organizacijske i slično. Petnaesta noć je Berat što prevodimo kao „noć spasa“.“Meleki preuzimaju
posebna zaduženja te noći, a vjerničko noćno bdijenje i molitva bivaju uslišani. Stoga se vjernici
noćnim bdijenjem i molitvom nastoje u toj noći približiti Božjoj milosti.
73
5.13. Dan Bedra – 17. ramazan
Što je Mjesec među zvijezdama to je ramazan među mjesecima. Muslimanske obveze u njemu su
mnogobrojne i raznolike. Svakako da se u njemu posebno ističu tri datuma. To su 17. ramazan kada
se dogodila bitka na Bedru koja je nedvojbeno bila presudna za opstanak islama i muslimana. To je
razvidno iz molitve Poslanika islama „O Bože, ako ova mala grupa vjernika strada, neće Ti se imati
tko više molitvom (dovom) obraćati.“ Na tu molitvu Svevišnji Allah se odazvao o čemu govore i
kur'anske riječi u poglavlju El – Enfal u 9 – om retku „I kada ste vi od Gospodara vašeg pomoć
zatražili, On vam se odazvao. Ja ću vas sa tisuću meleka potpomoći, koji će sve jedni iza drugih
nastupati.“ Omjer boraca na Bedru bio jedan naspram tri u korist mekanskih idolopoklonika. Oni
su bili naoružani i dobro opremljni za razliku od muslimanske voske koja je bila nenaoružana i tri
puta manja. Ipak dogodilo se čudo, Muhamed a.s. i njegova vojska su pobijedili. Muslimani
označavaju taj datum prigodnim predavanjima, okruglim stolovima i znanstvenim skupovima.
Fethu-l-Mekke – 21. ramazan – Oslobođenje Mekke
Godine 622. Muhamed a.s. i njegovi vrijedni sljedbenici napustili su mekku pod velikim pritiscima
i prijetnjama Mekkelija. Međutim, oni se nikada nisu odrekli prava na povratak, pače, stalno su
radili na tome kako se što prije vratiti na rodnu grudu. Osam godina kasnije 21. ramazana Muhamed
a.s. i njegovi ashabi (drugovi) osvojili su Mekku i preuzeli vlast kako bi što lakše i jednostavnije
mogli provoditi sve vjerske propise koji se vezuju za ova mjesta. Od tada do danas Mekka je
središte muslimana. Prigodnim molitvama i programima obilježava se taj dan.
5.14. Lejletu-l-Kadr – početak objave Kur'ana
27. ramazana u pećini Hira počela je prva objava Kur'ana koja će trajati narednih 23 godine. Ta noć
prema kur'anskom kazivanju vrednija je od tisuću mjeseci u kojoj nema te noći. Allah dž.š. je
nazvao jedno cijelo poglavlje El- Kadr. To nam poglavlje koje ima samo pet redaka najzornije
oslikava snagu i moć te noći. „Mi smo ga (Kur'an) počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti misliš
što je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od tisuću mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara
svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigutnost je u njoj sve dok zora ne svane.“ Muslimani u
znak zahvale Allahu dž.š. ovu noć provode u noćnoj molitvi i bdijenju sve do zore. Džamije i
molitveni prostori svugdje u svijetu su premalene da prime sve vjernike na molitvi u bdijenje.
Organiziraju se razni molitveni programi kako bi se najučinkovitije provela ova noć.
74
5.15. Dva bajrama
Muslimani u svom kalendaru imaju dva bajrama ili dva praznika. To su ramazanski bajram koji je
1. šewala i kurban bajram ili hadži bajram koji je 10. zul-hidžeta. Prvi se obilježava nakon mjeseca
ramazana, mjesečnog posta i intenzivne molitve, a drugi se obilježava hodočašćem svetim mjestima
u Mekki i Medini i prinošenjem žrtve (kurbana). Bajrami su ujedno i obiteljski praznici kada se
okuplja obitelj, darivaju najmlađi, pomažu ugroženi, posjećuju umrli, obilaze susjedi, rodbina i
prijatelji. To su dani velikog slavlja i pomirenja. Slavlja obiluju bogatim jelima i raznim
specijalitetima, a pomirenje i praštanje nanesenih uvreda je imperativ toga dana. Sve započinje
jutarnjom molitvom u džamijama, a nastavlja se druženje i posjećivanja po kućama. Čestitanja uz
bajrame su sastavni dio slavlja, a čestita se riječima BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN, a
odgovara se ALLAH RAZI OLSUN i tebi BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.
5.16. Jewmul-'Arefe
Deveti dan zul- hidžeta je jewmul 'Arefe ili dan Arefata. Toga dana svi hodočasnici moraju biti na
mjestu Arefat u istim odjelima (ihramima) i obaviti vukuf (dnevno bdijenje) na Arefatu. To traje od
zore do zalaska Sunca. Po zalasku Sunca hodočasnici se spuštaju na drugo mjesti Muzdelifu gdje
imaju noćno bdijenje sve do zore. Arefat je mjesto gdje se nakon izlaska iz Dženneta (raja) pojavio
Adem a.s. a Muzdelifa je mjesto gdje se po prvi put susreo sa Havom (Evom).
5.17. Petak - odabrani dan
Treba istači da je svaki petak kod muslimana blagdan ili odabrani dan. Razlog tome je propisana
tjedna molitva baš taj dan. Zanimljivo je istači da je jedino vrijeme u kome je zabranjeno
muslimanu da radi i privređuje upravo za vrijeme trajanja tjedne molitve (džuma namaz) Svi drugi
dani nemaju zapreke za rad i privređivanje.
75
6. POGLAVLJE - MORALNA NAČELA ISLAMA - AHLAK
Pretpostavljamo da nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da prema islamskom moralu postoje
predrasude i pogrešna shvaćanja. Ako razgovarate s nemuslimanom, odmah će vam reći da je
islamski moral rigorozan i nemilosrdan ili najblaže rečeno prezahtjevan. Pored nemuslimana, ima
poveći broj i muslimanskih intelektualaca koji su spremni povjerovati u te tvrdnje. S druge strane
mali je broj islamskih znanstvenika spremnih usprotiviti se takvim tvrdnjama i za uzvrat prezentirati
drugačije odgovore. Koliko znademo u posljednjih pola stoljeća u islamskom svijetu vrlo je malo
znanstvenih istraživanja o islamskom moralu, i još manje je znanstvenika koji se bave ovom vrstom
islamske znanosti. Ima tvrdnji da islamski moral kao znanost ne postoji, nego kao svakodnevna
praksa i da se za ahlak ne može tvrditi da je znanost, nego stil života. Ostavimo po strani brojne
rasprave oko ove teme i istražimo kako je ahlak postao tako značajna tema u islamu. Kada su pitali
Muhammeda alejhis-selam kako bi definirao ahlak, odgovorio je: Ahlak je iskreno govoriti, držati
se obećanja, skromno se ponašati, biti plemenit prema drugima, uljudno se obraćat drugima, dugo
razmišljati o krupnim odlukama, ne uzvraćati zlo zlim, ne biti bezobrazan, biti darežljiv, odreći se
grubosti i nasilništva i ne prekidati sugovornika u razgovoru. Da bi pokazao ostalim muslimanima
što je moral, Alejhis-selam je svoj praktični odnos s drugima temeljio na: Dubokom poštivanju
gosta, isijavao je optimizmom u društvu, a krio pesimizam, drugome je ostavljao lakše poslove i
zadatke, a sebi teže, pomagao je ugrožene i bio je spreman fizički zaštititi ugrožene. Svoje je ashabe
(suvremenike) cijenio i nikada nije donosio odluku bez savjetovanja s njima, uvažavajući njihova
mišljenja. Ni jedan ashab nije bolovao, a da ga Alejhis-selam nije posjetio, a ni jedan nije umro, a
da ga osobno nije ispratio na dženazi na Ahiret. Nikada nikomu nije odbio ispriku i tražio je oprost
drugih. Ashabi su bili jednakopravni kod njega bez obzira na socijalni i društveni status.
Pošto je Božji poslanik umro, njegovi ashabi su nam ostavili mnoge pojedinosti iz njegova života.
Prigodom rukovanja Alejhis-selam nije prvi povlačio ruku. Kada je vodio razgovore u društvu svi
su učesnici dobivali priliku govoriti, a neke je morao i nagovarati da se oglase. Kada je završavao
razgovore s ashabima nikada se nije digao prije nego što bi to učinio neki od nazočnih, dajući tako
do znanja sugovornicima da mu je stalo do njih i njihovog društva. Ako bi zbog hitnosti i važnosti
napuštao društvo, tražio je dopuštenje nazočnih, navodeći razlog za to. Nije volio da drugi ustaju
prigodom njegova dolaska u društvo. Enes ibn Malik pripovijeda da su ashabi navikli na njegovo
protivljenje da ustanu prigodom njegova dolaska u društvo, pa su se prestali dizati u znak
poštivanja. Naročito se volio naći u društvu siromašnih i beskućnika i s njima dugo sjediti. Kao i
kod svake džamije, tako su se i za vrijeme njega oko njegove džamije u Medini okupljali beskućnici
i umno nedozreli ljudi. Neki su ashabi tražili od njega da ih rastjera od džamije. Umjesto da ih
76
posluša, Alejhis-selam je zamolio beskućnike da uče dovu muslimanskoj vojsci koja je s njim na
čelu krenula na Tebuk, rekavši: «Možda će Allah uslišati vašu dovu i spasiti nas neprijatelja». Božji
poslanik u ovozemnoj (dunjalučkoj) pojavnosti nije se razlikovao od svojih ashaba. Ima dosta
hadisa koji počinju rečenicom: Arapin dolazi iz daleka i prilazi grupi ljudi i pita ih: Tko je
Muhammed? Ni po čemu nije bio prepoznatljiv od ostalih. Prema pouzdanim podacima volio je
nositi bijelu platnenu košulju koja mu je dosezala do polovice potkoljenica. Nikada se nije prejedao,
ma koliko hrana bila slasna. Na glavi je nosio ammamu – platneni turban radi zaštite od Sunca. Na
ruci je imao srebreni prsten na predzadnjem prstu desne ruke. S ovakvim osobinama i svojstvima
bio je idealan primjer muslimanima i muslimankama. U ostalom to je Kur’an također priopćio:
... �ٌة� ن �َح�َس و�ٌة� س ! أ $ِه" الل س!وِل" �َر ِف"ي !م �ك ل ��ان َك �َق�ْد ل
„ U Božjem poslaniku vam je idealni uzor...“ (Kur’an, El Ahzab, 21.)
Brojni su hadisi iz kojih naziremo moralne i etičke osobine Božjega poslanika. Ovdje ćemo citirati
neke: „Ostavljam vam dvije vrijednosti, i ako ih se budete pridržavali nikada nećete zalutati: Božju
knjigu (Kur’an) i sunnet Allahova poslanika”. „Tko mi je pokoran, pokoran je i Allahu, a tko je
meni neposlušan, i Allahu je neposlušan“. “Ne veličajte me kao što su kršćani Isu alejhis-selam. Ja
sam sluga Božji i Njegov poslanik, pa me tako i zovite”.
“Tko pripiše meni ono što nisam rekao, neka pripravi sebi mjesto u džehennemu”.
“Tko ne želi moj sunnet, ne pripada mojim sljedbenicima”.
“Spasi me Bože beskorisna znanja”.
“Musliman je onaj od čijeg su jezika i djela pošteđeni drugi muslimani”.
“Psovati muslimana je razvratno, a tući ga nevjerstvo”.
“Tko digne oružje na drugog muslimana, ne pripada islamu”.
„Tko se bavi krivotvorenjem, nije musliman“.
„Božji poslanik je prokleo mito i korupciju“.
„Klonite se sumnje, jer je sumnja velika grijeh“.
77
„Allah vas ne cijeni po fizičkom izgledu, ili koliko ste bogati. On vas cijeni po vašim djelima i
razumu“.
„Ne zavidite jedni drugima, ne mrzite se međusobno, ne slušajte one koji po tuđim tajnama kopaju,
ne činite zavjere jedni drugima, ne tragajte za sramotama drugog, ne povećavajte cijene robama na
aukcijama ako je ne kanite kupiti, ne sramotite jedni druge. Budite braća Božje sluge, kao što vam
je naređeno“.
Božji poslanik Muhammed alejhis-selam u jednom hadisu kaže: Klonite se sedam sramotnih djela.
Upitan koja su to djela, Muhammed Alejhis-selam je rekao: Poganstvo, magija, ubojstvo nevine
osobe, kamatarenje, potkradanje imovine siročadi, bijeg s bojnog polja, optužba nevine djevojke
za nemoral, čime je sramotimo.
6.1. Što je dobročinstvo?
Dobročinstvo je kako nam kaže Poslanik: "Da vjeruješ u Boga kao da ga vidiš jer ako ti Njega ne
vidiš On tebe vidi." U širem poimanju te riječi, dobročinstvo je da čovjek uredno vrši svoje dužnosti
prema sebi, zajednici, susjedima, a sve to predstavlja i odnos čovjeka prema Bogu. Budući da su sva
dobra ovoga svijeta Božji dar ustupljen ljudima na uporabu, zdrav razum i savjest upućuje na
zahvalnost onome tko sve daje, a to je Allah dž.š.. Svi ljudski postupci čine se svjesno ili nesvjesno.
Po tome se i rangiraju ljudski grijesi na one koji se čine s namjerom i na one koji se čine nehotice.
Ovisno o namjeri bit će izrečena presuda jer se u islamu sve presuđuje prema namjeri shodno
riječima Poslanika:
"Svi se poslovi vrednuju po nijetu ili nakani." Čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š. prosvjetljuje razum
čovjeku i omogućava mu da spozna Svevišnjeg sa svim Njegovim svojstvima među kojima su: Bog
sve čuje, Bog sve vidi, Bog sve zna, Svemoćan je, sve stvara uzdržava i rastvara. Ta svojstva,
čovjeka uvijek drže budnim i opreznim od činjenja loših i pokuđenih djela, jer je čovjek pod
stalnim promatranjem od strane Allaha dž.š. koji zna čak i ono što mi mislimo i što u svojim srcima
nosimo. Imajući na umu sve navedeno, vjernik se pokorava samo Allahu, zahvaljujući na svim
blagodatima. Poniznošću, skrušenošću i dobročinstvom približava se Njegovoj milosti. Dobra i
pobožna djela odraz su čvrste vjere u Boga (imana), u Njegovu nagradu i uvjerenje da On bez
sumnje vidi, prati i zna svaki pokret živog bića. Tko priznaje Boga, a ne vrši Njegove zapovijedi
(islamske šatre), njemu ne dostaje potrebno uvjerenje o neophodnosti vršenja dobročinstva i
poimanje veličine Boga i shvaćanje Njegovih naredbi. Ako čovjek razmišlja o Allahu, Njegovim
stvorenjima, ovome svijetu, zagrobnom životu, odgovornosti na Danu Suda, kažnjavanju ili
nagrađivanju, zasigurno će se potruditi da ovaj život uskladi s Uzvišenim kur'anskim istinama koje
78
su plod Božje milosti ljudima na Zemlji.
79
7. POGLAVLJE - ISLAM I AKTUALNA PITANJA
Mnogo je pitanja koja se mogu tretirati u ovom poglavlju. Ograničenost prostora ne dopušta da ih
sve obrađujemo, ali ćemo obraditi ona koja se najčešće pojavljuju u svakodnevnom životu i koja se
nameću kao suvremena pitanja. U ovom poglavlju obuhvatit ćemo pitanje žene u islamu, islamskom
poslovanju u kontekstu financijskih kriza, transplantaciji ljudskih organa, darivanju i prodavanju
istih, abortusu, drogama i drugim društvenim pošatima poput homoseksualizma, mita i korupcije a
nezaobilazno je i pitanje džihada. Pitanje samoubojstva i eutanazije je također nezaobilazno.
7.1. Žena u islamu
7.1.1. Božja milost prema ženama
U mnogim kur’anskim ajetima (recima), Bog štiti žene i brani njihova prava, otklanja pogrešne
ideje o ženama u sadašnjim neukim društvima, i garantira im status poštovanja u društvu. Kur’an
nam kaže da mjera vrijednosti ljudskog bića pred Bogom nije u rodu, nego u strahu od Boga, u
vjeri, moralnom savršenstvu, iskrenosti prema Bogu i pobožnosti. Žene i muškarci imaju različite
fizičke karakteristike, ali to nije razlog da ijedno od njih bude superiornije u odnosu na drugo. U
drugom ajetu, Bog kaže da je bogatstvo postalo mjera superiornosti za neke ljude, ali je bolje da
tražimo od Boga velikodušnost. Allah objašnjava osnovne osobine koje svaki vjernik mora
posjedovati, bilo muško ili žensko: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se
čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku
njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i
mudar.“ (Kur’an, 9:71) Žena muslimanka koja daje sve od sebe u svemu i koja teži da bude dobar
primjer svima svojom ličnošću, moralnom čestitošću i voljom, Bog će dati i visoku poziciju u
društvu. Takva žena izvršava svaku dužnost na najbolji mogući način, donosi primjerene odluke,
nalazi najbolja rješenja za probleme i primjenjuje najbolje mjere. Muhammed s.a.v.s. kaže:
„Najbolje žene od džennetskih žena su Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed,
Merjem(Marija) bint Imran i Asija bint Muzahim (žena faraona).“
Allah dž.š. posebno spominje dvije od ovih žena u Kur'anu, kao primjere koje bi trebali slijediti
vjernici i vjernice. Faraonovu ženu, koja je živjela s najvećim silnikom, nepravednikom, grešnikom,
nezahvalnikom i krvnikom, a ipak ostala iskrena vjernica, i h. Merjem (Marija) koja usprkos svih
potvora, laži, sumnji, napada, uvreda i poniženja ostala uspravna vjernica. U poglavlju Et- Tahrim,
80
Allah dž.š. ih navodi kao žene uzore za muslimanke: „A onima koji vjeruju Allah kao pouku navodi
ženu faraonovu, kad je rekla: „Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu, i spasi me od
faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!“ ''Merjemu, kćer Imranovu, koja
je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige
Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.“
One su u svom vremenu bile poput dragog kamenja koje svjetluca i nastavljaju blistati vječnim
sjajem. Možemo vidjeti da su prema moralnoj praksi islama muškarci i žene potpuno jednaki u
društvu. Putem Kur’ana, Allah Milostivi je poništio sve razlike koje neuki sustavi vjerovanja čine
između muškaraca i žena; i naredio je da se ženama da vrijednost koju one zaslužuju. Ovo sve
zavisi potpuno od snage vjerovanja muškaraca i žena u Boga, kao i od njihovog moralnog karaktera
i odgovornosti koje nose. Stoga se žene, koje prihvate islamski moral, nikad ne moraju boriti za
jednakost sa muškarcima; ulaze, umjesto toga, u moralno “natjecanje” vrijednosti. U natjecanju
dobrote, vjernici moraju uložiti sve od sebe da zasluže Božje zadovoljstvo u svakom momentu svog
života. S ovim ciljem na umu, oni se bore na natjecanju dobrote da postanu osoba najbliža Bogu i
osoba koju Bog najviše voli. Bog nas podsjeća da se nikome, bio muškarac ili žena, neće učiniti
nepravda ni na ovom ni na onom svijetu, nego će svi dobiti točno ono što zaslužuju: „Onome tko
čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih
nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Kur’an, 16:97)
7.1.2. Uloga majke u islamu
Islam nas uči vrijednosti žene na svakom stadiju njenog života. Da bi stekli Allahovo zadovoljstvo,
muslimani moraju slijediti Njegove zapovijedi. A On nalaže ljubaznost i pravičnost prema ženama,
kao prema kćerkama, sestrama, suprugama i majkama. Muslimani koji teže usrećiti svoj ženski
svijet mogu očekivati da će zaraditi Allahovo zadovoljstvo, a u Allahovom zadovoljstvu su ključevi
Dženneta (raja). «Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a
njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni
će se svi vratiti!» (Kur’an 31:14)
Premda nam islam kazuje da poštujemo oba roditelja, majci se daje prednost. Mjesecima ona nosi
breme u svojoj utrobi, u tegobnoj kušnji trudnoće. Nakon poroda, doji ga do dvije godine. Žrtvuje
svoj komfor za dobrobit djeteta. Ove majčine muke, teškoće, bolove, sve neprospavane noći, brigu i
strah ne smije nikada zaboraviti počevši od muža, djece, rodbine, plemena, naroda, države. Čovjek
stoga mora priznati, prvo, Allahova prava nad njim, a onda i prava svojih roditelja, posebno majke.
Poslanik, rekao: “Džennet (raj) leži pod majčinim nogama.”
81
Majka koja je odgojena u islamu, donosi dijete na svijet i nastoji ga odgojiti u islamu, da ga
oplemeni i utemelji karakter svom djetetu, budućem članu ljudske zajednice, disciplinira ga i ne
dopušta mu da svoje hirove provodi u djelo. Jedno od najizraženijih moralnih svojstava
Muhammeda, a.s., jeste milost prema drugima, a posebno prema djeci. Jedna od njegovih
pedagoških izreka koju treba da svaka majka prihvati jeste: "Nama ne pripada onaj tko nema milost
prema djeci i tko ne poštuje starije." (Ahmed)
Europa poznaje i priznaje ženu radnicu i objekt ljudskih strasti koja ostvaruje zaradu i profit i ako
stigne da rodi jedno ili dvoje djece, a islam poznaje i priznaje ženu majku kao ličnost koja jedina na
svijetu među bićima rađa djecu i koja može ako hoće i želi da radi van kuće u poduzeću a nije
dužna, jer je muž dužan hraniti i ženu i djecu. Žena je simbol plodnosti, rađanja beskrajne smjene
generacija. Ako u islamu postoji tzv. žensko pitanje, rješenje toga pitanja zove se majka. Onima
koji se u ime emancipacije i ravnopravnosti ne slažu ovim rješenjem, treba odgovoriti: nije islam
unizio ženu nego ste vi unizili majku.
Uostalom, zakon majčinstva kao vrhunskog i prvenstvenog opredjeljenja žene postavila je sama
priroda prije svakog ljudskog zakona, pa i islam. Sam poziv majke nije dakle, ponižavajući.
Naprotiv, on je svet i uzvišen, a ljudi su ga unizili. Samo kao majka, žena ima apsolutnu i
nezamjenjivu vrijednost. Nitko tko ruši ženu kao majku ne može doprinijeti njenom većem
poštivanju i značaju, jer majčinsko pravo je ne samo neprikosnoveno, nego je i najstarije pravo za
koje zna čovječanstvo. Najdragocjenija vrijednost žene i njena najsvetija dužnost jeste da bude
majka.
7.1.3. Djevičanstvo
Muškarac i žena su komplementarni i nisu suprostavljeni. Narušavanje ovog reda donosi nesreću
ljudima i stavlja u zadatak ženi ono što nije u mogućnosti uraditi. Djevojka u islamu čuva svoju
nevinost sve do braka u koji ulazi po svojoj slobodnoj volji, dok djevojka koja prihvata zapadni
model življenja prodaje svoju nevinost i čednost; njen život je ispunjen avanturama, brojnim
ljubavnicima, njena glavna preokupacija nije harmoničan obiteljski život u okrilju suprugove pažnje
i radosti djece, kao što je slučaj sa suprugom muslimankom. Uopće gledano, Kur'an dozvoljava
muslimanima ašikovanje i sklapanje braka sa čestitim i poštenim kćerima kitabija, ako one pristanu
da djeca po vjeri i odgoju pripadaju ocu. U toku ašikovanja bitno je da vjernici obore poglede svoje
i da vode strogu brigu o stidnim mjestima svojim, to im je najbolje. Djevojka će očuvati svoje
djevičanstvo, vjeru, ukoliko se bude klonila strastvenih pogleda, bestidnog govora, pornografije i
osamljivanja prije braka.
82
7.1.4. Supružništvo
„Ženska će osoba kod udaje gledati da putem (ašikovanja) izabere pobožna, moralna, ljubazna i
darežljiva muža, a pazit će da se ne uda za pokvarena čovjeka. Mlade djevojke ne treba udavati za
starce niti za pokvarene ljude. Treba da se udaju za svoju priliku.“ (hadis)
U mnogim hadisima Vjerovjesnik ističe koju ženu treba uzeti i za kojeg muškarca treba udati. Tko
se ženi s namjerom da zakloni svoj pogled i sačuva svoje spolne organe od bluda i da uveća porod
Allah će takav brak učiniti sretnim. Blago njima u takvom braku.“
Ne samo da iz pozicije vjere i morala treba gledati na izbor muža ili žene nego i iz perspektive
života i sreće na ovome svijetu.
7.2. Islamski ekonomski i financijski sustav
Nakon što je svjetska finansijska kriza zadala težak udarac sustavu slobodnog tržišta, ekonomisti su
požurili da potraže rješenja pomoću kojih bi izbjegli propast kapitalizma. Mnogo je onih koji
smatraju da bi islamski ekonomski sustav mogao biti održivo rješenje. Nedavno je vatikanski
dnevnik "Opsservatore Romano" u svom uvodnom članku napisao: «Šerijatsko pravo spašava
svjetsko gospodarstvo?» U tom članku, čiji su autori dvije talijanske stručnjakinje iz oblasti
ekonomije, između ostalog stoji i sljedeće: "Uz pomoć etičkih pravila islamskog bankarstva svijet
bi mogao ponovno steći povjerenje u "propali kapitalistički financijski sustav". "Mi vjerujemo da bi
islamski financijski sustav mogao pomoći u etabliranju novih pravila za zapadnjačko financijsko
poslovanje", tvrde autorice Loretta Napoleoni i Claudia Segre. Investicije koje bi se realizirale u
skladu sa šerijatskim pravom, tvrde njih dvije, sprječavaju "umjetnu oplodnju novca". U islamskom
financijskom poslovanju zabranjeno je ubiranje kamata na posuđeni novac, a zabranjeni su i neki
oblici financijskih spekulacija, odnosno tzv. "insajderskih poslova". "Sukuk sustav (kako se naziva
taj način financijskog poslovanja, op.p.) mogao bi biti djelotvorno sredstvo protiv financijskih kriza,
kao što je sadašnja", tvrde talijanske stručnjakinje. Posuđeni novac investira se u konkretne
projekte, a zajmodavci ne dobivaju kamate već udio u dobiti na tom projektu. Zanimljivo je da
Napoleoni i Segre tvrde da bi takav oblik gospodarenja novcem mogao pomoći čak i automobilskim
koncernima poput GM-a koji su pred stečajem, odnosno u osiguravanju financiranja Olimpijskih
igara u Londonu 2012.
7.2.1. Što je to islamski ekonomski i financijski sustav i na koji način oni funkcioniraju?
Islamski ekonomski i finansijski sustav se bazira na idealima, vrijednostima i moralnim normama
kao što su: iskrenost, pouzdanost, transparentnost, jasno dokazivanje, olakšavanje, suradnja,
komplementarnost i solidarnost. Ova moralna načela i modeli su obvezni, jer osiguravaju stabilnost
83
i sigurnost za sve one koji su uključeni u finansijsku transakciju. Uz to, islamska ekonomija se
zalaže za učešće u profitu, gubitku, razmjeni i trgovini novcem i nekretninama. U suštini mora
postojati stvarna interakcija između bogatih, uposlenika, radnika i finansijskih stručnjaka. Nema
strane koja stalno dobija ili stalno gubi, već se zarada i gubitak međusobno dijele.
U vremenu koje nije daleko iza nas arapski i islamski svijet bio je siguran da je bilo kakav vid
tehnološkog, znanstvenog i ekonomskog prosperiteta za muslimane moguć jedino ako budu vjerno
slijedili zapadnu civilizaciju i zapadnjački put uspjeha, blagostanja, bogatstva i sreće. Bilo je to
vrijeme opčinjenosti muslimana Zapadom i njegovim sjajem.
Nakon toga došlo je malo bolje vrijeme u kojem su muslimani rekli: držat ćemo se islamske
tradicije i nasljedstva, ali ćemo ono u islamu što se suprotstavlja zapadnoj civilizaciji i zapadnom
pogledu na svijet prilagoditi i promijeniti. Tada su se pojavili oni koji kamatu proglasiše halalom
(dozvoljenom), tvrdeći da kamata iz vremena džahilijjeta (predislamsko doba), koja je zabranjena
Kur’anom, nije kamata koja je danas prisutna u svijetu. Zatim je došlo vrijeme u kojem su mnogi
muslimani kazali: želimo da se oslonimo na vlastite snage i potencijale na putu razvoja i napretka.
Želimo iskoristiti naš društveni, politički i ekonomski sustav, ono što nam nudi islam. Takvo
razmišljanje rezultiralo je izuzetnom suradnjom islamskih mislilaca, uleme, znanstvenika s
ekonomistima i biznismenima muslimanima, što je dovelo, između ostalog, do osnivanja prve
islamske banke u svijetu, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Dubaiju. Mnogi
muslimani su tu banku unaprijed osuđivali na propast, govoreći da njen opstanak nije moguć,
govoreći da nema života i napretka bez ekonomije, da ekonomije nema bez bankarskog sustava, te
da bankarski sustav nije moguć bez kamate. Međutim, ono što se desilo bilo je u potpunoj
suprotnosti sa sumornim predviđanjima za budućnosti: vrlo brzo dolazi do otvaranja i osnivanja
velikog broja sličnih islamskih banaka.
Ako pozorno čitamo i analiziramo Kur'an Časni, uvidjet ćemo da su sve krize i nesreće koje su
čovjeka pogađale kroz povijest rezultat i posljedica čovjekovog pogrešnog načina života: „Kakva
god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge oprosti.“ (Eš-Šura, 30)
„Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio.“ (En-Nisa, 79) „Zar
– kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: Otkud sad ovo!? Reci:
To je od vas samih!“ (Ali Imran,165) Allah Uzvišeni želi da pouči ljude da kad god ih kakva
nesreća zadesi pogledaju u svoja djela i grijehe.
Iza svake nesreće i katastrofe stoji neka pogreška. Stoga, kapitalizam kao zapadni ekonomski
sustav, koji nastaje i počiva na kamati, zelenaštvu, monopolu, zakonu jačega i bogatijeg, sam po
sebi je uzrok nesreće i katastrofe po ljude. Čovjek bez božanske upute gubi osjećaj za druge i
84
napušta ga savjest ako u njegovom srcu nema vjere u budući svijet, nagradu i kaznu. Kriza u
zapadnoj ekonomiji, čiji smo svjedoci, nije ništa drugo do posljedica samog ekonomskog sustava
koji vlada na Zapadu.
Kako na to reagira vjernik, čovjek koji vjeruje u Allaha Uzvišenog, budući svijet, nagradu i kaznu?
Vjernik uzima pouku i čuva se da ne ponovi grešku koja ga je dovela u teško stanje. „Zbog onog što
ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, pa im On dadne da iskuse kaznu zbog onoga što
rade, ne bi li se popravili.“ (Er-Rum, 41) S druge strane, Allah Uzvišeni ne kažnjava uvijek ljude
zbog njihovih grijehova, pogrešaka, lutanja, jer: „Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih
kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio.“ (En-Nahl, 61) Smisao kazne, kojoj su ljudi izloženi
kao posljedici svojih grešaka, je vraćanja Allahu, popravljanje stanja u kojem se ljudi nalaze, te
njihovo čišćenje, pokajanje i buđenje svijesti o Allahu Uzvišenom.
Živimo u svijetu koji je međusobno povezan i nitko više nije izvan svjetskih dešavanja i procesa.
Islamska ekonomija se, u osnovi, razlikuje od zapadnog ekonomskog sustava i zabranjuje bilo
kakav vid kamate i monopola, prevare i obmane, nepravde i zakidanja, nepotrebnog rizika i
kockanja, te prodaje duga, osim pod posebnim uvjetima.
Ekonomski sustav u islamu, prije svega, počiva na ahlaku (moralu i etici), pravednosti,
međusobnom pomaganju i humanizmu. Zapad povlači jasnu crtu između ekonomije i morala
(ahlaka), dok islam u osnovi ekonomije, u samoj proizvodnji, zabranjuje proizvodnju nečega što je
štetno po ljude, njihove živote i zdravlje. U potrošnji, bez koje nijedna ekonomija ne može opstati,
muslimani ne troše niti konzumiraju ono što je po njih štetno niti pretjeruju u konzumiranju
dozvoljenog.
Kur’an zabranjuje kamatu i objavljuje rat, od Allaha Uzvišenog i Njegova Poslanika a.s. onome tko
je ne ostavi. Poslanik islama je prokleo onoga tko se hrani kamatom, onog tko potpisuje ugovor u
kojem je kamata, pa čak i samog svjedoka takvog ugovora. Kamata je jedan od sedam velikih
grijeha jer je u njoj propast, kako za pojedinca tako i za društvo. Jasno je da novac ne „rađa“ novac,
da se novac povećava umnožava radom, zaradom, poslovanjem, trgovinom. Sve je više onih koji
smatraju da svjetska ekonomija neće moći napredovati sve dok kamata ne bude nula posto, a svi
porezi svega dva posto, što nas dovodi do islamskog načina poslovanja i bankarstva u kojem nema
kamate, a postoji zekat od 2,5 posto.
Jedan od osnovnih uzroka koji su doveli do trenutne ekonomske krize na Zapadu je pretjerano
zaduživanje, prodaja duga i kreditiranje. Prema nekim statistikama svaka američka obitelj ima po
13 kreditnih kartica, u prosjeku, kojima kupuje i plaća koristeći bankovne račune, što dovodi do
85
stanja prezaduženosti, s jedne, i neumjerenog kreditiranja i pozajmljivanja, s druge strane. Islam
zabranjuje bilo kakvo pretjerivanje: „Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi
prijekor zaslužio i bez ičega ostao.“ (El-Isra, 29) „I jedite i pijte (konzumirajte) ali ne pretjerujte.“
(El-A’raf, 31) Poslanik islama Muhammed a.s. je molio Allaha dž.š. da ga sačuva duga. Poznata je
molitva (dova) koju je Allahov Poslanik a.s. učio Ebu Umami, vidjevši ga potištenog i zabrinutog u
džamiji: „Gospodaru moj, sačuvaj me brige i žalosti, nemoći i lijenosti, kukavičluka i škrtosti, duga
i zlostavljanja ljudi.“ Ashabi su upitali Allahova Poslanika, a.s. zašto traži od Allaha dž.š. da ga
sačuva duga, pa je rekao: „Čovjek, kada duguje, govori pa slaže, obeća, pa prekrši... “ Iz toga jasno
vidimo da nečije ekonomsko stanje utječe i na sam njegov moral i vjerovanje. Dug je briga i
poniženje i stoga islam traži od svojih sljedbenika da se čuvaju zaduživanja, osim u velikoj nuždi i
potrebi. Pa, i kada dođe u iskušenje i zaduži se, islam pokušava pomoći čovjeku da se izvuče iz te
neugodne situacije uvrštavanjem kategorije prezaduženih među one kojima se daje zekat. Islam ne
dozvoljava da onaj tko je u dugovima propadne, bankrotira, zatvori svoju radionicu ili firmu; islam
mu pomaže da se izvuče i spasi svoj posao. Poslanik islama Muhammed a.s. kada bi klanjao
dženazu, pitao bi prisutne da li je umrli ostavio iza sebe dugovanja, pa ako bi rekli da nije, odmah bi
mu klanjao dženazu, ali ako bi rekli da umrli ima dugovanja, upitao bi: „Što je umrli ostavio iza
sebe (od imovine)?“ Ako bi prisutni kazali da je umrli ostao dužan a iza sebe ništa od imetka nije
ostavio iz čega bi se dug izmirio, Muhammed a.s. bi rekao: „Klanjajte dženazu svome bratu!“ Tj.,
on ne bi klanjao dženazu. Bilježi se predaja da se desilo nešto slično, ali je Poslanik a.s. ipak
klanjao dženazu jer je jedan od prisutnih preuzeo obvezu da izmiri dug umrlog. Na taj način je
Poslanik islama upozoravao ashabe da se čuvaju duga i klone ga se koliko god mogu. Kada je
islamska država ojačala i ekonomski se stabilizirala, Muhammed a.s. je preuzimao na sebe dug
prezaduženih koji presele na Ahiret a iza sebe ostave malu djecu i porodicu. To je islamski sustav
ekonomije koji odgaja ljude da budu uspješni i upozorava ih na ono što će ih u propast odvesti.
Zapadna ekonomija na razne načine ohrabruje i nagovara ljude da se zadužuju, uzimaju kredite,
pozajmice, da idu u minus, dok, na kraju, ne dođu u situaciju potpune propasti i bankrota, kada
čovjek gubi sve, pa čak i kuću i imanje, ne ostavljajući svojim nasljednicima apsolutno ništa.
Islamska ekonomija odlikuje se pravednošću i normama vjerske i etičke naravi i štiti obje strane.
Nažalost, svjedoci smo pojave u kojoj banke, koje nose epitet da su islamske, u svakodnevnom
poslovanju krše islamske propise i temelje islamske ekonomije o kojima smo govorili. U tom
slučaju treba kriviti banke koje tako postupaju, a ne islam i šerijat. Molim Allaha dž.š. da nam
podari snage da što bezbolnije podnesemo posljedice ove ekonomske i financijske krize.
86
7.3. Transplantacija ljudskih organa
7.3.1. Definicija i podjela:
Pod pojmom 'organ' misli se na bilo koji dio ljudskog tijela, kao što su tkiva, stanice, mrežnica i sl.,
bez obzira je li taj dio bio spojen ili odvojen od čovjeka. Korištenje koje je predmet istraživanja je
korištenje koje je rezultat nužde u kojoj se našao korisnik radi spašavanja života, zaštite neke
osnovne funkcije (vid npr.), naravno uz uvjet da je život korisnika šerijatski zaštićen (osuđenik na
smrt ne uživa ovo pravo).
Postoje sljedeći vidovi transplantacije i korištenja tuđih organa:
transplantacija sa živog čovjeka,
transplantacija s mrtvog čovjeka (kadaverična transplantacija),
transplantacija s fetusa.
Transplantacija sa živog čovjeka obuhvaća sljedeće slučajeve:
Transplantacija organa sa jednog na drugi dio istog tijela (auto-transplantacija), kao što su
to transplantacija kože, hrskavice, kostiju, krvnih žila i sl.
Transplantacija organa sa živog čovjeka na drugog čovjeka (alo-transplantacija). U ovom
slučaju, postoji podjela organa na one od kojih zavisi život i one od kojih ne zavisi. Kad su u
pitanju organi od kojih zavisi život, oni mogu biti neparni, poput srca i jetre, a mogu biti i
parni, poput bubrega i pluća. Također, neki od ovih organa obavljaju osnovnu funkciju u
tijelu, a neki ne; neki se spontano obnavljaju, kao što je to krv, a neki ne; neki, pak, utječu
na genetsko nasljeđe i identitet osobe, poput testisa, jajnika i stanica živčanog sustava, dok
drugi organi nemaju taj utjecaj.
Transplantacija sa mrtve osobe (kadaverična transplantacija)
Treba primijetiti da smrt obuhvaća dvije situacije: prva je smrt mozga, koja se ogleda u
definitivnom (prema medicinskoj procjeni, bespovratnom) prestanku svih njegovih funkcija, druga
situacija: potpuni (sa medicinskog aspekta, bespovratan) prestanak rada srca i dišnih organa. U oba
slučaja se prihvaća odluka Akademije islamskog prava pri Rabiti i odluke Međunarodne akademije
islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije. Odlukom se dozvoljava transplantacija
ljudskih organa s mrtve osobe u korist živoga.
Kada je riječ o transplantaciji s fetusa, možemo govoriti o tri slučaja dobivanja fetalnih organa:
87
slučaj spontanog pobačaja, slučaj medicinski izazvanog pobačaja, odnosno kriminalnog pobačaja, i
slučaj van-materične oplodnje (in vitro).
7.3.2. Šerijatski propisi o transplantaciji:
- Dozvoljena je transplantacija organa s jednog mjesta na drugo kod iste osobe (auto-
transplantacija), uz procjenu da je očekivana korist od ove operacije veća od potencijalne štete.
Sve je ovo dozvoljeno pod uvjetom da se izgubljeni organ nadomjesti ili obnovi njegov oblik i
funkcija. Dozvoljeno je i radi otklanjanja mane, deformacije, koja osobi uzrokuje tjelesnu ili
duševnu bol.
- Dozvoljena je transplantacija organa s jednog na drugog čovjeka (alo-transplantacija) ako se
radi o dijelu tijela koje se obnavlja, poput krvi i kože. Donator mora imati punu poslovnu
sposobnost.
- Dozvoljeno je okoristiti se dijelom organa koji je izvađen, amputiran, zbog neke bolesti, kao
npr. rožnjačom oka koje je u potpunosti izvađeno zbog bolesti.
- Zabranjena je transplantacija organa na kome se zasniva život, poput srca.
- Zabranjena je transplantacija organa za živog čovjeka koja će dovesti do gubitka osnovne
životne funkcije, nekog od organa makar to ne ugrožavalo život osobe, kao npr. transplantacija
rožnjača sa oba oka. Ukoliko bi transplantacija mogla djelomično onesposobiti neku od
osnovnih životnih funkcija, to je predmet rasprave i proučavanja, o čemu će biti govora u osmoj
točki.
- Dozvoljeno je s mrtve na živu osobu transplantirati organ od kojeg zavisi čovjekov život ili
jedna od temeljnih funkcija, uz uvjet da je to umrli oporučio prije smrti ili da su to učinili
njegovi nasljednici nakon njegove smrti, odnosno uz suglasnost muslimanske vlasti ukoliko je
nepoznat identitet umrlog ili nema nasljednika. Treba primijetiti i voditi računa o tome da je
suglasnost o dozvoljenosti transplantacije organa o kojima je bilo riječi uvjetovana tako da ne
bude bazirana na prodaji organa, jer čovjek ni u kom slučaju ne može biti predmet kupoprodaje.
Imovina koju daje korisnik da bi dobio traženi organ u nuždi ili u vidu nagrade (dara), predmet
je idžtihada (analogne procjene) i različitih ocjena. Svi slučajevi i forme mimo spomenutih koje
ulaze u okvir ove teme, predmet su istraživanja i proučavanja i moraju se uskladiti sa šerijatskim
propisima.
7.3.3.Transplantacija reproduktivnih organa:
- S obzirom da testisi i jajnici nastavljaju lučiti nasljedne genetske kodove donatora čak i nakon
transplantacije u novom tijelu, njihova transplantacija je šerijatski zabranjena.
88
- Transplantacija nekih dijelova reproduktivnog aparata koji ne nose nasljedne osobine – osim
spolovila – dozvoljena je u slučaju šerijatski opravdane nužde, shodno šerijatskim pravilima i
kriterijima.
7.3.4. Što se pak tiče transplantacije stanica mozga i živčanog sustava, situacija je slijedeća:
- Ako je izvor ovih tkiva nadbubrežna žlijezda kod pacijenta u slučaju auto-transplantacije, a što
prihvaća imunološki sustav čovjeka, jer se radi o stanicama istog tijela, nema nikakve zapreke
da se to tijelo transplantira.
- Ako se tkivo uzima sa životinjskog fetusa, nema smetnje da se ova metoda primijeni, ukoliko se
pokaže uspješnim i ne uzrokuje neke šerijatske zapreke. Liječnici spominju da je ova metoda
uspješna kod različitih vrsta životinja, a treba se nadati da će pokazati uspjeh ako se poduzmu
sve neophodne mjere kako bi se spriječilo odbacivanje stranog tijela od imunološkog sustava.
- Ako se tkivo uzima od živih stanica mozga fetusa u ranoj fazi (u desetom ili jedanaestom
tjednu), propis se razlikuje s obzirom na različite metode:
Uzimanje tkiva direktno od ljudskog fetusa u trbuhu majke operativnim zahvatom na maternici.
Ovaj model sa sobom povlači ubrizgavanje fetusa samim uzimanjem stanica iz njegovog mozga. To
je šerijatski zabranjeno, izuzev u situaciji ako se događa nakon spontanog pobačaja ili šerijatski
dozvoljenog pobačaja s ciljem da se spasi život majke, a nakon potvrđene smrti fetusa. Bliska
budućnost će donijeti novu metodu, koja se ogleda u umjetnom uzgoju stanica mozga u
laboratorijima sa svrhom njihovog korištenja. Nema šerijatske smetnje za tako nešto ukoliko je
izvor uzgojenih stanica šerijatski dozvoljen i ako su one dobivene na zakonit način.
Ukoliko se novorođenče bez mozga rodi živo, nije dozvoljeno uzimati ništa od njegovih organa sve
dok se ne potvrdi njegova smrt smrću moždanog debla. Kad je to u pitanju, nema razlike između
njega i drugog zdravog novorođenčeta i, kad umre, pri uzimanju njegovih organa uvažavaju se
uvjeti i propisi koji važe za kadaveričnu transplantaciju. Nema šerijatske smetnje da se novorođenče
bez mozga, uz pomoć medicinske opreme, održava u životu do vremena nakon smrti moždanog
debla, koje se može dijagnosticirati, kako bi organi bili očuvani za transplantaciju i korištenje uz
spomenute uvjete.
7.3.5. Određivanje korisnika organa i način na koji se to postiže:
Europsko Vijeće za fetve i istraživanja, nakon proučavanja pitanja koja su u vezi sa
transplantacijom, zaključilo se sljedeće:
89
- Ako donator ili njegovi nasljednici odrede osobu koja će biti korisnik doniranog organa ili to
prepuste nekoj ustanovi, obveza je pridržavati se toga koliko je to moguće. Ako to nije moguće
iz administrativnih ili medicinskih razloga, obratit će se nadležnoj instituciji koja brine o
interesima muslimana u nemuslimanskoj zemlji.
- Ako je osoba napisala dokument o doniranju organa nakon smrti, u tom slučaju će se primijeniti
propisi oporuke (vasijjet) te nije dozvoljeno da nasljednici ili netko drugi izmijene testament.
U slučaju postojanja zakona (u zemlji u kojoj musliman živi) da se onaj koji nije izričito izjavio da
ne želi biti donator organa nakon svoje smrti, smatra suglasnim, tj. nepostojanje izjave o odbijanju
suglasnosti o doniranju, smatra se implicitnom suglasnošću.
7.3.6. Prodaja organa
Čovjek nije vlasnik svoga tijela i ne može njime raspolagati onako kako mu se prohtije, on je dio
Allahovog sveopćeg vlasništva i obvezan je od Njega tražiti dozvolu kada želi nešto činiti njim:
ukrašavati ga ili unakaziti, dodavati mu ili oduzimati. To treba biti jasno svakom muslimanu prije
nego se odluči na bilo koji korak, i prije nego bilo što poduzme u vezi svoga tijela. Od uvjeta
ispravnosti kupoprodaje je posjedovanje predmeta trgovine, a kako čovjek ne posjeduje svoje tijelo
i ne može ga svrstati u svoj imetak nije mu dozvoljeno trgovati njime. Do trgovine ljudskim tijelom
došlo je zbog siromaštva, i uglavnom je rasprostranjeno u siromašnim državama. To je dobro
iskoristila mafija, koja se zasigurno može izjednačiti s bilo kojom drugom mafijom po manipulaciji
i spuštanju ispod svih nivoa ljudskosti i morala. Prodavanjem organa narušava se i čovjekov ponos i
dostojanstvo koje mu je Allah dao, i uzdigao ga iznad svih ostalih bića. Kaže šejh Muhammed
Muhtar Eš-Šenkiti: ''Naći ćemo da su islamski pravnici zabranili prodaju ljudskih organa i dijelova
tijela, pravdajući to činjenicom da se na taj način ponižava ljudsko stvorenje i narušava
dostojanstvo kojeg mu je Allah dao.''
Dozvoljeno je onome koji daruje svoj dio tijela dati nagradu za njegov humani postupak od strane
pravnog ili fizičkog lica, i to se neće tretirati trgovinom.
7.4. Droge i opijati
Svaka supstanca koja za posljedicu ima pomutnju ili zamagljivanje misli i koja slabi sposobnost
razmišljanja, percepcije i oštroumnosti, zabranjena je od Allaha dželle šanuhu i Njegova Poslanika,
a.s. do Sudnjeg dana. Kur’anski izričaj za opijate je «hamr». Ako bi smo bukvalno prevodili tu riječ
to znači vino. Postavlja se pitanje što je s drugim alkoholnim pićima i opijatima? Odgovore
nalazimo u riječima Poslanika i njegovih ashaba.
90
‘’Hamr je ono što muti razum’’ – ovo su riječi Omera ibni El-Hattaba koje je izgovarao s
minbera. One nam nude jasne kriterije za definiranje što potpada pod zabranjenu kategoriju hamr.
Time je otklonio sve dileme i pokušaje pogrešnog interpretiranja ovog izričaja. Supstance poznate
pod imenom droge poput marihuane, kokaina, opijuma i sl. definitivno spadaju u kategoriju hamra.
Dobro se zna da uporaba ovakvih droga slabi osjetilnu percepciju, tako da nešto što je blizu izgleda
daleko, a ono što je daleko izgleda blizu; da uporaba ovih droga dovodi do priviđenja i halucinacija,
tako da se stvarnost gubi, a mašta izgleda kao stvarnost. Zna se da droge općenito slabe sposobnost
rezoniranja i odlučivanja. Uživalac droge živi u mašti i iluziji, on zaboravlja sebe, svoju vjeru i
život, samo da bi pronašao sreću u ’dolini snova i priviđenja’’. Ovaj psihološki efekt praćen je i
fizičkim simptomima: tjelesnom zamorenošću, nervnom otupljenošću i općenitom zdravstvenom
slabošću. Posljedice moralne prirode, moralna tupost slabljenje volje i bježanje od odgovornosti
također su izražene. Ovisnost o drogi pretvara čovjeka u nakazu i nepoželjnog člana društva. Dalje,
odanost drogama može dovesti do uništenja imetka i pustošenja obitelji i zločina. Kako nabavljanje
droge zahtijeva veliku sumu novca, ovisnik o drogama može svoju obitelj lišiti opskrbe životnim
namirnicama kako bi, odvajajući od usta svoje djece, mogao kupiti drogu, a čak se često bavi i
nezakonitim, kriminalnim radnjama da bi do nje došao.
Kada se pozivamo na princip da je ‚’sve što je nečisto i štetno haram’’, onda ne bi trebalo da bude
sumnje kada je u pitanju zabrana ovako gnusnih supstanci kao što su droge, koje dovode do tako
velikih fizičkih, psihičkih, moralnih, socijalnih i ekonomskih problema.
Muslimanski pravnici su bili jednoglasni u zabrani ovih droga čije je konzumiranje bilo
rasprostranjeno u njihovo vrijeme i na njihovu podneblju. Među prvima bio šejhu’l islam Ibni
Tejmijje, koji je rekao:
’Ova tvrda trava, hašiš, je haram, svejedno da li se od nje pravi narkotik ili ne. Razvratnici je puše
jer im ona pruža zadovoljstvo i zanos, stoga je ona u rangu opojnih pića. Dok alkohol one koji ga
piju čini aktivnim i svadljivim, hašiš dovodi do otupljenosti i poniženja. Štoviše, pušenje hašiša šteti
umu i karakteru, otvara vrata strastima i vodi u besramni promiskuitet, a to su još veća zla nego ona
što ih prouzrokuje konzumiranje alkohola. Uporaba ovih droga raširila se u narodu nakon dolaska
Tatara. Tko je uzima u bilo kojoj, manjoj ili većoj količini primio je osamdeset, odnosno četrdeset
udaraca (hadd-i šurb) za kaznu. Prema tome, ako se ustanovi da neko troši hašiš, on je u istom
položaju kao i onaj tko konzumira alkohol, pa čak, u izvjesnom smislu, on je i u težem položaju. On
je na slijedeći način pojasnio uvođenje hadda (kazne) za pušenje hašiša:
’Pravilo šerijata je da sve što je zabranjeno, a ljudi za tim žude, kao vino ili nedopušteni seksualni
91
odnosi, bude kažnjeno haddom, strogom Božjom kaznom, dok se za sve ono čemu ne žudi ljudska
duša, kao npr. meso uginule životinje, utvrđuje ta’zir (sankcija koju izriče sudac), blaža kazna.
Hašiš spada u nešto za čim žudi njegov potrošač, koji ga se ne može odreći. Ovaj narkotik je
zabranjen tekstom Kur’ana i Sunneta i onaj tko ga konzumira snosit će odgovarajuće posljedice za
to kao i za ostalo u tom rangu’’ (Fetve, IV/26; Es-sijasetu’š-šerijatu).
7.5. Homoseksualizam i slične pojavnosti
Kada je riječ o reguliranju seksualnog nagona u duhu islamskog učenja, ostalo nam je još da
saznamo da je islam, kao što je zabranio preljubu i sve oblike i načine koji vode u preljub, isto tako
zabranio i homoseksualizam poznatu kao ‚’čini Lutova naroda’’ ili, jednostavno, lutizam. Ovo
ružno djelo predstavlja izopačenje i degeneraciju prirode čovjeka i uranjanje u kaljužu prljavštine i
nečistoće, zatim obezvređenje i sramotu muškosti i muževnosti kao i kriminalni akt i atak na pravo
ženstvenosti.
Rasprostranjenost ove prljave rabote u društvu upropaštava život onih koji se tome odaju i potpuno
ih zarobljava u toj mjeri da oni zaboravljaju na sve moralne norme, ustaljene običaje i ukuse.
O tome nam je dovoljno ono što spominje Kur’an o Lutovu narodu, koji je započeo s ovim
odvratnim porokom i koji je nagonio svoje lijepe i dozvoljene žene da čine taj prljavi i ružni strogo
zabranjeni (haram) čin. Njima se njihov poslanik Lut a.s. obratio:
’Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio,
ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite’’ (Eš-Šu’ara: 165.-166.).
Sljedeći kur’anski prizor razvidno govori o velikom grijehu homoseksualizma i pokušaju Luta a.s.
da spriječi takvu vrstu deformacije i grijeha.
’I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče:
’Ovo je mučan dan!’’ I narod njegov pohrli njemu – a prije su radili sramotna djela. ‘’ O, narode
moj’’, - reče on – ‘’eto mojih kćeri, one su vam čistije!’’ Bojte se Allaha I pred gostima mojim me
ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?’’ ‘’Ti znaš da nama nisu potrebne tvoje
kćeri’’ – rekoše oni -, ‘’ti doista znaš što mi hoćemo’’. ‘’Ah, da ja samo imam moć’’ – reče on –
‘’ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!’’ A meleki rekoše: ‘’O, Lute, mi smo izaslanici
Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi’’ (Hud: 77.-81.).
Islamski pravnici nemaju jedinstveno mišljenje u pogledu kazne za počinioce ovog razvrata. Da li
će se na njih primijeniti kazna za preljub haddu’z-zina, hoće li se aktivni i pasivni sudionik u tome
92
pogubiti, kakvim sredstvom će se likvidirati: sabljom, spaljivanjem ili bacanjem sa vrha zidina…?
Ovakva strogost, koja možda izgleda okrutna i surova, ima prvenstveni cilj čišćenje islamskog
društva od ovih razarajuće štetnih mikroba i bakterija, od kojih se može izroditi samo propast i
uništenje.
7.6. Abortus
I dok islam dopušta sprječavanje trudnoće iz opravdanih razloga, on ne dopušta nasilni prekid
trudnoće nakon što se ona već dogodila. Muslimanski pravnici se jednoglasno slažu u mišljenju da,
nakon što se zametak u potpunosti formirao i dobio dušu, abortus postaje haram (strogo zabranjen).
Abortus je u tom slučaju kriminalni čin čije je izvršenje zabranjeno muslimanu zato što takav čin
predstavlja atak na već formirano, živo i vidljivo ljudsko biće. Pravnici čak inzistiraju da plaćanje
krvarine (dija) postane obvezno ukoliko pobačeno dijete bude živo, a onda umre, a ako pobačeno
dijete bude mrtvo, onda se mora platiti novčana kazna manjega iznosa. Međutim, postoji jedna
izuzimajuća situacija. Ukoliko se utvrdi, nakon što se začeto dijete u potpunosti formiralo, da bi
nastavak trudnoće kao posljedicu imao smrt majke, u tom slučaju, u skladu s općim principom
šerijata da se od dva zla bira ono koje je manje, i da se majka ne može spasiti na drugi način,
abortus se mora izvršiti: majka ne smije biti žrtvovana da bi se spasio plod!
''…zato što je majka osnova zametka; štoviše, izvjestan je njezin život, s obvezama i
odgovornostima, a ona je, osim toga, i stup obitelji. Ne bi bilo razumno žrtvovati život majke za
život zametka koji još uvijek nije postigao personalitet, čiji je život još u neizvjesnosti i koji nema
odgovornosti ili obveza koje bi trebao izvršiti'' (fetve Šejha Šeltuta, 464).
Imam-i Gazzali pravi jasnu razliku između kontracepcije i abortusa, pa kaže: ''Kontracepcija nije
isto što i abortus i zakopavanje ubijanje živorođene djece. Abortus je kriminalni čin protiv jednog
živog bića. Jer, začeto biće prolazi kroz faze. Prva njegova faza je ubacivanje muškog sjemena u
maternicu i miješanje toga sjemena sa ženinim sekretima. Nakon toga je ta mješavina spremna
primiti život. Prekid toga života je kriminalni čin. Kad se to biće dalje razvije, ono postaje zakvačak
na zidu maternice (el-'alega) i abortus je tada još veći kriminalni čin. A kada to biće dobije dušu i
njegovo oblikovanje se upotpuni, onda se još više uvećava stupanj zločina. A nakon što se to biće
živo odvoji od majke, ukoliko se ono tada pobaci, zločin postaje maksimalno ozbiljan'' (Ihja ulumu
–d-din, Poglavlje o braku - nikahu).
93
7.7. Umjetna oplodnja
Islam štiti krvnu lozu (obiteljsko stablo, rodbinske veze) tako što je zabranio zinaluk (prostituciju) i
pravnu adopciju (posvojenje) i što nedvosmisleno čuva obitelj dajući do znanja da nitko sa strane ne
može u nju ući. Na isti način islam je zabranio ono što se zove umjetna oplodnja – ukoliko davalac
sjemena nije zakoniti muž. U vezi s ovim drugim slučajem veliki učenjak šejh Šeltut kaže:
''To je nešto prezreno, opaki kriminalni čin i veliki grijeh i ovakva se oplodnja treba postaviti u isti
ravan sa zinalukom (vanbračnim začećem). I jedno i drugo (zinaluk i umjetna oplodnja u kojoj
davalac sjemena nije muž) iste su prirode i imaju iste posljedice; u oba slučaja – to je oranje zemlje
koja ne pripada isključivo mužu, a što je svjesno narušio netko sa strane. Između te žene i tog
davaoca sjemena ne postoji zakonita bračna veza, koju štite zakon prirode i Nebeski zakon. I da nije
nepotpunosti u načinu ovog kriminalnog čina, takva oplodnja bi se tretirala kao blud i bila kažnjena
istom koju je Božji šerijat propisao za zinaluk.
Ovdje nema sumnje da je oplodnja koju izvrši netko drugi osim vlastitog muža ozbiljniji kriminal i
odvratniji prijestup nego pravna adopcija zato što dijete rođeno u takvoj oplodnji inkorporira u sebe
posljednje adopcije (što je uvod za ulazak stranog elementa u lozu) i što se dovodi u vezu s
prijestupom zinaluka, koji je odvratan sa stanovištva čestite ljudske prirode. Ovim činom ljudsko
biće se spušta na stupanj niži od životinje, koja nema svijesti o plemenitim granicama (u moralu i
krvnoj lozi), svijesti koja postoji kod članova ljudskog društva.'' (El-Fetawa – Islamske pravne
odluke, str.300).
Da zaključimo, homologena oplodnja u islamu je dozvoljena, a heterogena oplodnja, po šerijatskim
propisima strogo je zabranjena (haram).
7.8. Samoubojstvo
Sve što se odnosi na veliki grijeh ubojstva, odnosi se i na samoubojstvo, budući da je i to
oduzimanje vlastitog života. Pa tko se ubije bilo kojim sredstvom, ubio je dušu koju je Allah dž.š.
zabranio ubiti bez opravdanog razloga (bigajri haqqi).
Čovjek nije vlasnik svoga života jer nije on stvorio sam sebe, nije stvorio čak ni jednu stanicu svoga
tijela; njegov život je blagodat koju mu je dao na čuvanje Allah dž.š. Čovjek nema pravo da taj
život zapusti, da mu nanese štetu ili da ga uništi. Allah dž.š. kaže: ''I ne ubijajte sami sebe. Allah je,
doista, prema vama milostiv.'' (En-Nisa':29).
94
Islam od čovjeka traži da bude jak i odlučan u suočenju s teškoćama; ova vjera nije dozvolila
čovjeku da se preda i pobjegne daleko od nepredvidivosti života, kada se dogodi nesreća ili kada se
neke njegove nade rasprše. Zaista, vjernik je stvoren da se trudi, za napor, a ne za sjedenje i
ljenčarenje, za borbu, a ne za bijeg. Njegova vjera i njegov moral ne dozvoljavaju mu da pobjegne
sa mejdana života, jer on posjeduje oružje koje se nikada ne može upropastiti i streljivo kojeg nikad
ne može nestati; oružje je nepokolebljivi iman (čvrsta vjera u Boga), a streljivo snažan ahlak
(moral).
Muhamed a.s. je upozorio svakog onog tko počini zločin samoubojstva da će biti lišen Allahove
dž.š. milosti i da neće uči u Džennet; takav je zaslužio Allahovu dž.š. srdžbu i bit će bačen u
džehennemsku vatru. Poslanik je rekao:
''Prije vas je živio jedan čovjek koji je bio ranjen. Rane su ga toliko izmučile da je on uzeo nož,
presjekao sebi ručni zglob i ispustio krv sve dok nije umro. Pa mu je Allah dž.š. rekao: ''Moj rob
požurio Meni sa svojim životom.' I njemu će biti zabranjen Džennet.'' (El-Buhari i Muslim).
Ako je netko izgubio Džennet zato što nije mogao snositi bol svojih rana pa ubio samog sebe, što će
tek biti s onim koji je sebi oduzeo život zato što se napatio, manje ili više, u poslovanju, zato što je
pao na ispitu ili zato što ga je ostavila djevojka! Neka ljudi koji su malodušni obrate pažnju na
prijetnju iz slijedećeg hadisa, prijetnju ispunjenu munjama i gromovima:
''Onaj tko se baci sa visine i ubije samog sebe bit će bačen u džehennemsku vatru i u njoj će vječno
ostati; onaj tko ispije otrov i usmrti sebe imat će otrov u svojoj ruci i pit će ga za vječno u
džehennemskoj vatri; i onaj tko sebe ubije gvožđem (nožem i sl.) imat će gvožđe u svojoj ruci kojim
će se u Džehennemu vječno udarati i u vatri će vječno džehennemskoj ostati'' (El-Buhari i Muslim).
Svi navedeni argumenti jasno upućuju da je život dar Božji i da ga On jedino može uzimati onda
kada to On hoće. Nitko i nikada nema pravo oduzeti sebi i drugom život. Otuda je rasprava o
eutanaziji «humanom usmrćivanju» za islamske teologe bespredmetna i ničim se ne može
opravdati jer je temeljno kur'ansko pravilo «tko ubije jednog nevinog kao da je ubio cijeli svijet a
tko spasi jednog nevinog kao da je spasio cijeli svijet».
7.9. Mito i korupcija
Uzimanje mita je jedenje tuđe imovine na grješan način. Mito je svaka vrsta imovine koja se ponudi
sucu ili vlastodršcu ili zaposlenim u javnim službama kako bi se isposlovala odluka u korist
podmičivača ili protiv njegova rivala, pospješilo se njegovo poslovanje ili se odgodilo nešto što je u
njegovoj obavezi i sl. Islam je zabranio muslimanu da ulazi kod vladinih službenika ili njihovih
95
zamjenika radi nuđenja mita, a zabranio je i ovim posljednjima da primaju mito; islam je zabranio i
trećoj osobi da posreduje između onoga koji daje i onoga koji uzima mito.
Allah dž.š. je rekao: ''Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje
pred sucima da biste na griješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!'' (El-Beqare: 188.).
Muhammed a.s. je rekao: ''Allah dž.š. je prokleo i onoga koji nudi mito i onoga koji prima mito''
(Ahmed, Et-Tirmizi, Ibni Hibban u svome Sahihu).
Božji Poslanik a.s. prokleo je ''onoga koji nudi mito, onog koji prima mito i onoga ko posreduje
između njih dvojice'' (Ahmed i El-Hakim).
Ako primalac mita uzme mito da bi učinio nepravdu, onda je to njegov još veći grijeh, a ako
namjerava izvršiti pravdu, njegova je obaveza da ne primi nikakvu materijalnu naknadu za to.
Božji Poslanik a.s. poslao je Abdullaha ibni Rewahu do Jevreja da procijeni koliko su oni dužni
platiti takse (poreza) na rod palmi. Jevreji mu ponudiše novca u vidu poklona, a on im reče: ''Ovo
što mi vi nudite kao mito, haram je, i mi to ne jedemo!'' (Malik).
Nije nikakvo čudo što je islam zabranio mito, i to strogo ustavši protiv svih koji imaju učešća u
njemu. Širenje mita u društvu vodi u korupciju (fesad) i nepravdu; donose se nepravedne odluke, a
pravedne se onemogućuju; predmeti koji nisu aktualni rješavaju se po hitnom postupku, a oni
aktualni odugovlače se u nedogled, a duh pohlepe i lakomnosti, umjesto duha odgovornosti, prodire
u društvo.
7.10. Džihad
U kontekstu medijskog aktualiziranja, neophodno je osvijetliti i pojasniti pojam džihad koji se često
rabi i zloupotrebljava u kontekstu rata. Zapadni mediji daju mu značenje „svetog rata“ u kome se
uništava sve što nije islamsko. Na taj način stvara se islamofobija i mržnja prema muslimanima.
Džihad u Kur'anu nije nigdje upotrijebljen samo u smislu rata. On u islamskoj terminologiji, a to
mu je i filološko značenje, označava svaki napor i akciju za dobra i plemenita djela. U tom smislu
džihad bi mogao obuhvatiti i ratne napore, ali samo i isključivo kada se radi o pravednim i
opravdanim ratovima, koji se vode u obrani slobode i drugih ljudskih vrijednosti kada su ugrožene,
jer i to spada u plemenite i općekorisne napore. Džihad prvenstveno označava svaki trud na polju
borbe miroljubivim sredstvima za ostvarivanje plemenitih ciljeva. Muhamed a.s. je ulaganje truda i
nastojanje u odnosu na vlastito uzdizanje i moralno usavršavanje (džihadu-n-nefs) nazvao velikim
džihadom.
96
Iz korijena džihad izvedena je i riječ idžtihad, koji predstavlja veoma važnu islamsku šerijatsko-
pravnu ustanovu sa izuzetno značajnom funkcijom. Sastoji se u ulaganju krajnjeg napora u cilju
razrade islamske misli i izvođenja iz njenih koncepcija i principa odgovarajućih rješenja za
konkretna pitanja života u danom povijesnom trenutku.
Interpretacija džihada u smislu svetog rata protiv svega što je neislamsko pogrešna je i
tendenciozna. Ona nema nikakve osnove ni u Kur'anu niti u Sunnetu. Kur'an je sasvim jasan,
određen i kategoričan u zabrani rata u cilju širenja vjere. Prema kur'anskom učenju ne postoji
nikakav opravdan razlog za izazivanje i otpočinjanje rata. Islam isključuje uporabu sile osim u
samoobrani. Širenje i nametanje islama mačem, Kur'an, kao što smo istakli najoštrije zabranjuje,
smatra besmislenim, naziva velikim grijehom, jer srce i duša ništa ne može silom prihvatiti. Ratovi
koji se vode radi osvajanja teritorija i eksploatiranja bogatstva ne mogu biti na Božjem putu. (fi
sebilillahi).
Naprotiv, islam želi uspostavljanje dobrih odnosa sa svim nemuslimanima. Muhamed.a.s. po
dolasku u Medinu promovirao je principe islama na način da je u prvoj proklamaciji bila garancija
punih prava i sloboda pripadnicima drugih vjerskih zajednica. To je isto učinio i drugi halifa Omer
kada je unišao u Jerusalem. Slične garancije proklamirao je i Amr ibn As kada je ušao u Egipat.
Poznate su i zabilježene ove povelje i služe kao značajni dokumenti i povijesno svjedočenje o
islamskom zajamčenju ljudskih i vjerskih prava i sloboda. Treba još napomenuti da je za pravilno
shvaćanje odnosa Kur'ana prema nemuslimanima i prema ratu, nužno razlikovati tekstove koji
utvrđuju principe, koncepciju Kur'ana o ratu i tekstove koji se odnose na određene situacije
konfrontacije. Potpuno pogrešno je izmiješati ove tekstove i dati im isti tretman. Mora se priznati da
među ovim tekstovima ima vrlo oštrih u kojima se zagovara nepoštedna borba protiv nevjernika
(kafira) i licemjera (munafika). Od Muhamed a.s. a potom i muslimana se traži da prema njima
budu vrlo strogi (vagluz alejhim). Ima tekstova u kojima se zabranjuje muslimanima da održavaju
prijateljske odnose sa židovima i kršćanima. Ta misao se ponavlja u nekoliko redaka (AL – Maide,
51-52., Ali Imran, 118 – 119., Mumtehane 1.)
Analizom ovih redaka može se zaključiti da samo židovstvo i kršćanstvo nisu razlog niti su
uvjetovali ovakav odnos. Pripadništvo kršćanstvu ili židovstvu ne znači neprijateljstvo prema
islamu. Činjenica da Kur'an priznaje Ehlu -l- Kitab potpuno isključuje takvo neprijateljstvo. U
pomenutim recima nije riječ o kršćanima ili židovima kao takvim, nego o određenim osobama koje
nose takva obilježja, a iskazuju neprijateljstvo prema muslimanima. Sasvim je razumljivo da
musliman ne smije neprijatelja smatrati prijateljem i s njime uspostavljati prijateljske odnose. Takav
odnos smatran bi bio izdajom i predstavljao bi najveći grijeh. Nije to samo islamsko shvaćanje.
97
Izdaja je najveći zločin u shvaćanjima svih religija, sustava, ideologija, filozofija i slično.
Uspostavljanje prijateljstva s onima s kojima si u ratu znači odavanje tajni i pomaganje neprijatelja
što predstavlja najveći zločin. U spomenutim recima se najodređenije govori o tom neprijateljstvu
za koje se i veže kur'anska poruka o krajnjoj opreznosti prema neprijatelju. U tim tekstovima se
kaže ukazujući na određene ljude da žele muslimanima sve što je najgore, da otvoreno i javno
pokazuju mržnju, a da u svojim srcima skrivaju još veću mržnju. „Vi ih volite a oni vas ne vole“
ističe se u Kur'anu. ( Ali Imran, 119.) Tekst poglavlja Mumtehane 1. upozorava muslimane da svog
neprijatelja, smatraju i Božjim neprijateljem, te da s istim ne mogu prijateljevati, jer su vas iz vaših
domova protjerali samo zato što u Boga vjerujete.
Kur'an i ovdje, kako se vidi, gleda čovjeka kao čovjeka, gleda kako se ponaša, postavlja, odnosi
prema drugima, gleda njegova djela, a ne njegova formalna opredjeljenja i pripadnosti ovoj ili onoj
vjeri, ideologiji ili sustavu. Prema islamu nije bitno kako se tko zove nego kako se tko ponaša i što
radi. Bog ne gleda u vaše likove, ističe poslanik islama, nego gleda u vaša djela i vaša srca.
Obraćajući se svim ljudima, a ne samo muslimanima (ja ejjuhe-n-nas), Bog objavljuje
fundamentalni princip, da je među njima najbolji onaj koji se najviše čuva zla i koji najviše čini
dobra. Ovdje nije dana nikakva prednost po bilo kakvoj pripadnosti niti po bilo kojem opredjeljenju.
Nije rečeno da su najbolji oni koji se nazivaju muslimanima. Potvrđujući i primjenjujući taj visoki
princip, Muhamed a.s. upozoravao je svoju kćerku Fatimu, da joj pred Bogom neće značiti ništa što
je kćerka Muhameda a.s. Božjeg poslanika, već će koristi imati samo od svojih djela.
Rat i uporaba sile, prema tome ne predstavljaju u islamu nikakvu metodu niti sredstvo za postizanje
i ostvarivanje bilo čega dobrog. Rat je u očima muslimana ogavan. Oni ga preziru. Kada Kur'an
govori o odobravanju i propisivanju rata kaže da je to stvar koja se prezire i mrzi, ali takve stvari se
nekada u određenim situacijama upotrebljavaju. Ako se ugroženost, neprijateljstvo i napad ne može
ničim drugim spriječiti i otkloniti u tom slučaju se rat, odnosno protunapad u cilju obrane, dopušta,
čak naređuje. Samoobrana i samozaštita predstavljaju prirodna prava svake egzistencije. Nitko ta
prava ne može niti smije osporiti.
U kur'anskoj Objavi čovjek je postao ono što jeste, smjestio se u pojavnom svijetu kojem pripada,
na mjesto koje mu odgovara, dobivši svoju pravu vrijednost kao Božji zastupnik na zemlji. On više
nije slijepo oruđe u rukama čuda. On je najvažniji čimbenik u svijetu. Stvaralac je povijesti. Čitav
pojavni svijet sa svim blagodatima koje krije u sebi, stavljen mu je na raspolaganje. Upravlja njime
i koristi ga. U tom upravljanju i korištenju on se ne služi čudom. Ništa se ne događa kao rezultat
čuda. Svaka pojava ima svoju vlastitu formulu po kojoj se odvija njen proces. Najveće čudo
(mu'džiza) predstavlja Božji red u prirodi (sunnetullah) zakonitost po kojoj se odvijaju pojave i
98
procesi u prirodi. Kur'an usmjerava vjernika da izučava zakonitosti prirode te da iz istih uzima
pouku. Život ljudskog društva kao i život prirode odvija se u skladu s prirodom njihovih bića koja
je kao takva određena nadahnućem (Objavom). Sve je proizašlo iz objave. Bog je nadahnuo svako
nebo prirodom njegova bića po kojoj on nastaje, živi i razvija se. Sve ima svoj red i sustav po kojem
nastaje i živi. Čovjek se na svojstven način uključuje u Božji red koji vlada i živi u prirodi. On je
jedino biće u pojavnom svijetu koje može prkositi Božjoj volji.
Sloboda je njegova prednost ali i tragedija. Otuda u ponašanju čovjeka nailazimo na mnogobrojne
proturječnosti, jer je u biti svoga bića proturječan, duh i materija, duša i tijelo. Nagoni i strasti čije
izvorište je tijelo već ga dovode u sukob s Božjim redom u moralnom, ljudskom i prirodnom životu.
Kao nosilac duhovnih vrijednosti čije je izvorište duša, morao bi izbjegavati uporabu sile. Međutim,
on je, najradije, upotrebljava. Otuda tako česti i surovi ratovi kojima se služi čovjek u rješavanju
sporova. Nažalost, ne možemo reći, da ga je napredak u bilo kom pogledu uljudio. Naprotiv, čovjek
postaje sve silovitiji i agresivniji. Sve se više iznalaze novi vidovi agresije, terorizma, kidnapiranja
ljudi, aviona, kamikaze, ubojice i samoubojice i slično.
Cijeli svijet zabrinjavajućim tonom postavlja pitanje, kako spriječiti ratove, kako se
suprotstaviti ili kako bar umanjiti suvremeno zlo?
Već smo rekli da islam realno gleda na čovjeka. Nimalo ga ne idealizira. Ne zanosi se iluzijom
potpune izmjene njegove prirode, a shodno tome ni uklanjanje rata i uporabe sile iz njegove prakse.
Islam ne gleda nijemo i skrštenih ruku na rat. Među najvažnije mjere koje islam poduzima u
pogledu na rat su sljedeće:
svođenje rata samo na obranu,
humaniziranje rata,
moralno – etičko uzdizanje čovjeka.
Sve tri ove mjere mogle bi se svesti na jednu, a to je moralno – etičko uzdizanje čovjeka. Priznanje
agresije i humano vođenje rata ovisi o tome koliko je čovjek spreman da prizna istinu i prihvati ono
što je pravo, a to ovisi o njegovom moralno etičkom liku. Rješenje svih problema treba tražiti u
čovjeku, i to više u volji nego u znanju, više u srcu nego u razumu. Čovjekov problem u što spada i
pitanje rata nije ekonomski, politički, kulturni niti spoznajni. To su samo prostori gdje se on u
raznim vidovima manifestira. On je moralni jer u tome leži suština čovjeka. Čovjek kao čovjek nije
u tome što jede, pije, spava, množi se, govori. Sva ta obilježja ima i obična životinja. Bitno u
čovjeku jeste ono više, etičko, ljudsko, estetsko, božansko. Čovjeku je s ove strane prilazila jedino i
isključivo religija. Nažalost, znanost je ovu dimenziju potpuno zanemarila. Ona se okrenula
99
isključivo materijalnim potrebama što je dovelo do pune dominacije tehničkog vida razvoja i sve
jačeg isticanja i afirmiranja onog životinjskog i nagonskog kod čovjeka, što je opet, s druge strane,
pothranjivalo motive ratova koji su se pretvorili u puka sredstva osvajanja, porobljavanja i
najgrublje eksploatacije.
Dok se pristup prema čovjeku ne promijeni, dotle će ratovi odnositi žrtve, uništavati dobra i
porobljavati ljude.
100
8. POGLAVLJE - ISLAM NASPRAM DRUGIH RELIGIJA
8.1. Kršćanstvo i islam
Kada je riječ o dijalogu između kršćana (katolika) i muslimana njega možemo promatrati kroz dva
perioda: period prije Drugog vatikanskog koncila i period nakon Drugog vatikanskog koncila.
Muslimani i kršćani su kroz cijelu povijest bili u iskušenju dvostrukog izazova: a) historijskoga,
pod tim podrazumijevam širenje islama u prostore grčko-rimske kulture i uopće zemalja
sredozemnog kulturnog prostora te križarski ratovi i kolonijalizam, b) doktrinarno – teologijskoga –
istovjetno transcendentno religijsko počelo, odnosno brojni likovi zajednički i Bibliji i Kur'anu.
Povijest nas uči da su muslimanski teolozi kršćansku vjernost Bogu vrlo često poistojećivali
isključivo s križarskim pohodima na Svetu Zemlju, odnosno imperijalističkom politikom zapadnog
kršćanskog svijeta, dok su muslimani u svijesti kršćanskih teologa živjeli kao sljedbenici
praznovjerja, odnosno magijskoga učenja koje je posljedica zlih sila, u modernoj varijanti
sljedbenici fanatizma, regresizma i militantnoga fundamentalizma. U takvim iskušenjima religijsko
suočenje i nije moglo imati neke plodotvorne učinke. Ne potcjenjujući poneki svijetli primjer kojih
je bilo i na jednoj i na drugoj strani, ovaj put ću navesti primjer Ebu Hamida al-Gazalija
(11.stoljeće – Faysal al Tafriaq, str.57-78.) i Muhameda Abduhua (19.stoljeće – Tafsir al Manar,
tom I, str.333.) koji iz konteksta kur'anskog spasenja sure Al – Bekare, 62. ne izdvajaju i kršćane
koji vjeruju Boga, drugi svijet i čine Bogu ugodna djela, jer spasenje reći će Abduhu u svojem
Tefsiru (tumačenju Kur'ana) nije rezultat apriornoga pripadanja, u socioreligijskom smislu te riječi,
nekoj religijskoj tradiciji. Kur'an je glede toga jasan: „One koji su vjerovali, pa i one koji su bili
Jevreji, i kršćani i Sabijci – one koji su u Boga i onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, doista čeka
nagrada od Gospodara njihova, ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!“ (Kur'an, Al –
Beqare, 62).
Svijetli primjer nalazimo i kod Franje Asiškog koji pruža ruku muslimanskom sultanu Maliku al-
Kamilu za vrijeme Šestog križarskog pohoda na Palestinu kao i kod Charlesa Foucaulda koji pri
susretu s muslimanskim misticima u Africi na njihovim licima prepoznao onu svetost koju su nosili
likovi iz kršćanske tradicije i koji nije mogao prihvatiti činjenicu da se radi o poganima koji trebaju
kršćansko spasenje, kako su ga godinama pogrešno učili o slobodi religijske savjesti u kršćanskim
učilištima. Treba kazati da se muslimansko-kršćansko suočenje odvijalo ipak u znaku isključivosti.
Kako navodi Sejid Husejn Nasr u svojoj knjizi Religija i religije „islam je za zapadno kršćanstvo
bio ona lošija polovina tadašnjega svijeta.“ U to nas uvjeravaju i rane teološke tradicije (Ivan
101
Damaščanin, Nikita Bizantijski, Bartolomej Edeški, u srednjem vijeku Toma Akvinski itd., koji su
zbog izobličene slike o islamu i muslimanima, bili izgubili i ono malo smisla za dijaloško suočenje
religija. Kristova izreka „Ja sam put, život i istina“ dobila je značenje „Ja sam jedini put, jedini
život i jedina istina“. Dakle i pored izuzetka, kakav je bio Nikola Kuzanski, ekskluzivizam
kršćanske teologije dopunjavao je loše odnosno negativno historijsko pamćenje zapadnog
kršćanstva i učinio ozbiljan pristup drugim religijama izuzetno teškim. Zbog toga će se islam počev
od Maxa Milera preko Mirče Elijadea pa sve do Vilfreda Kantvela Smita isključivati sa zapadnih
sveučilišta iz seminara za Komparativne religije, jer su zapadna sveučilišta lako prihvatila Ogist
Kontovu teoriju o evolucionističkom razvoju religija.
S druge strane, islam je u tim vremenima bio jedina religija koja se suočila, s izuzetkom šintoizma i
religija američkih Indijanaca, sa svakom velikom religijskom tradicijom čovječanstva. S
kršćanstvom i judaizmom na mjestu svojega nastanka, zaroastrijanizmom i mahinejstvom u Perziji,
afričkim religijama južno od sahare i naravno, hinduizmom i budizmom u Indiji i Istočnoj Perziji.
Već uvodni kur'anski stavci ukazuju na to da je Kur'an otvoren prema prethodno objavljenim
božanskim uputama, koje se u islamskoj povijesti doživljavaju u skladnom kontinuitetu. Odmah
nakon toga slijede stavci koji razvijaju ovu temu nabrajanjem vjerovjesnika koji prethode poslaniku
islama Muhamedu a.s., koji se, skupa sa biblijskim poslanicima, spominju s punim uvažavanjem.
Tako u poglavlju An-Nisa stoji: „Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima prije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i
Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu a Davudu smo dali Zebur – i poslanicima o kojima
smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom
razgovarao, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne
bi nikakva opravdanja pred Bogom imali. A Bog je silan i mudar.“ (Kur'an, En-Nisa, 163. – 165.)
Napokon, primjer za poštivanje religijskih sloboda drugih u konkretnom vidu dat je u osvrtu na
kršćane, a što se tako zorno nadaje iz životopisa poslanika islama Muhameda a.s., o čemu ćemo
govoriti nešto kasnije.
Spomenuta diferencirana povijesna iskustva bitno će utjecati na narav i kvalitetu međureligijskog
dijaloga. Iz njihova kritičkoga razmatranja ne možemo isključiti brojne razloge kulturne, političke i
ekonomske naravi, koje bi trebalo temeljitije istražiti i s jedne i druge strane čime bi se dijalog
između katolika i muslimana znatno unaprijedio u pogledu na metodu, a i njegov sadržaj. Nažalost,
kod nas još ne postoje instituti za znanstveno i kritičko istraživanje povijesti muslimansko-
kršćanskog dijaloga.
102
8.2. Mogućnosti muslimansko-kršćanskog dijaloga - islamski pogledi
Muslimansko-kršćanski dijalog prije svega ima svoje metafizičke i doktrinarne razloge: i jedni i
drugi pripadaju jedinstvenome nebeskome arhetipu. Kao muslimanski teolog želio bih o toj
dimenziji iznijeti nekoliko misli. Prije svega dijalog sa Sljedbenicima Knjige (Ehlu-l-Kitab) za
muslimane nije isključivo ili bolje, nije primarno, uvjetovan problemima suvremenog sekularno-
pluralistički strukturiranoga svijeta pred čijim izazovima stoji moderni čovjek. Zahtjev za takvim
dijalogom izveden je iz same naravi islama i njegova učenja o Jednome Bogu (al-tawhid), jer je to
temeljni nalog koji je muslimanima posredovan Božjom objavom. U Kur'anu stoji: „O sljedbenici
Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i Vama zajedničke: da se nikomu osim Boga
ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne
držimo.“ (Kur'an, Ali 'Imran, 64.)
Prema mišljenju gotovo svih komentatora i hermeneutičara Kur'ana, navedeni stavak židove i
kršćane ne oslovljava kao pripadnike institucionalne religije, niti pak, kao predstavnike
zaokruženog teologijskog ili filozofskog sustava mišljenja; naprotiv, on ih oslovljava pojedincima
jedne, jedinstvene božanske poruke, koja ima jedinstveni transcendentni vrutak, u kojoj su položeni
temelji jedinstvene povijesti objavljivanja riječi Božje. Dakle, Objava poziva i židove i kršćane na
okupljanje oko Jednoga Boga, prije svakoga slova o Bogu, prije svake spoznaje o Bogu i prije
svakog mišljenja o Bogu. Riječju, prije svake teologije, prije svake theodiceje i prije svake
filozofije. Jer prije svega toga stoji, u što vjeruju pripadnici svih objavljenih religija, prva i najveća
zapovijed: „Ja sam Bog vaš pa me obožavajte!“
Prototip takvoga dijaloga za muslimane jest Poslanik islama, koji u vrijeme objavljivanja Kur'ana
nije gledao židove i kršćane kao osobe iza kojih stoji Hram jeruzalemski u kojem su položene
ploče, Niceja ili Kalcedon, eklisija ili eklezija, nego ljude kojima su dolazili poslanici ili Božji
glasnici.
Poslanik je htio reći svetost je jedna, religija je jedna ali su raznoliki putovi njezinoga zahvata u
mišljenju, jeziku i vjerskoj ortopraksiji, jer će Bog iz svakog naroda uzeti svjedoka, odnosno kako
je to zapisano u starodrevnim predanjima (sophia perennis, lex aeterna, dinul-haqq): Bog je stvorio
za svaki narod njegov zakon i njegov put. Nažalost, spomenuto načelo tradicionalne religijske
metafizike na kojemu i islam i kršćanstvo zasnivaju svoje učenje o poštivanju religijskih sloboda
drugih, tijekom povijesti dobivat će, kao što sam već rekao, vrlo često suprotna pa i tragična
103
značenja. Zbog toga Tewhid (učenje o Jednom Bogu) u muslimanskoj epistemološkoj nauci ima
značenje nijekanja svake sile i svakog odnosa sila među ljudima, zato što ne postoje odnosi sile
između Tvorca i Njegova stvorenja i što, uz Božju pomoć, sam čovjek može ustanoviti odnose
slobodne od nasilja i sile. Tewhid je također i stalni napor da se oslobodimo kulta društvenih i
kulturnih mitova: rasa, etnija, stranaka, nacija, država, društvenih klasa i kasta, jer vjerovati u
mitove znači vjerovati u silu i nasilje kao apsolutnu istinu, čime se u konačnici završava u nekoj
vrsti duhovnoga ili ontološkoga zaborava. (Beni Sadr, Kur'an i ljudska prava, str. 151. – 152.)
8.3. Potreba stvaranja dijaloškog ozračja
Dijalog među religijama svojevremeno se odvijao isključivo na planu racionalno-metafizičkoga. On
se kroz vrijeme premjestio i na egzistencijalno-kulturološki plan. Drugim riječima, pored
metafizičkih i doktrinarnih razloga, zahtjev za međureligijskim dijalogom počinje dobivati svoje
ozbiljno kulturološko i civilizacijsko opravdanje. U posljednjih nekoliko desetljeća Zapad, shvaćen
kao samosvojna metafizička i religiozna činjenica, proživljava veoma ozbiljne i krupne promjene.
Moderni čovjek počinje se suočavati s radikalno novom situacijom, čije temeljne karakteristike ne
može poreći danas niti jedan razuman čovjek koji se bavi fenomenom religioznosti. Danas u
zapadno-europskim zemljama živi na desetine milijuna muslimana, dok u arapsko-islamskim
zemljama boravi ogroman broj kršćana raznolikih denominacija. Stoga bez sustezanja možemo
kazati da je putovanje iz jednoga religijskoga univerzuma u drugi jedno novo iskustvo s kojim se
suočava čovjek našega stoljeća. To nije iskustvo kako to lijepo primjećuje S.H. Nasr, otkrivanja
novih kontinenata ili čak planeta, nego iskustvo otkrivanja brojnih novih religijskih i duhovnih
univerzuma ili svjetova. Suvremeni čovjek je danas suočen s nekoliko stvarnosti ili fenomena
religijskog karaktera koji pripadaju raznolikim duhovnim i religijskim tradicijama, čiju je religijsku
i duhovnu narav nemoguće osporavati, izuzev ako se osporava postojanje religijskoga fenomena
uopće.
Prije svega to je sakralna umjetnost, shvaćena u najširem smislu te riječi, koja predstavlja predvorje
raznolikih religijskih tradicija Istoka i Zapada. Mnogi su muslimani i kršćani preko klasične
duhovne crkvene sakralne glazbe u modernoj varijanti čuvene Enigme, odnosno preko porculanskih
predmeta, tapiserija i čilima, na kojima su prisutni motivi islamske arabeske i perzijske minijature,
na mala vrata uveli kršćanstvo i islam u svoje domove a da toga nisu duboko ni svjesni.
S druge strane, kršćanski intelektualci imaju danas priliku da, pored Pascala, Goethea, Hoelderlina i
Rembranta, otkrivaju očaravajuće metafizičke svjetove Rumijeve mesnevije, Iqbalove Džavidname,
104
Arabijevog Fususu-l-hikema, Gazalijeve Miškatul Envar jer su prevedeni na zapadne jezike. Danas
možemo konstatirati, ako je moguće negirati postojanje sakralne umjetnosti i vjerskog učenja
drugih, odnosno uništiti objekte sakralne umjetnosti i vjerskog učenja drugih, odnosno uništiti
objekte sakralne umjetnosti ili spaliti biblioteke knjiga, nije više moguće negirati postojanje ljudi
koji pripadaju raznolikim idejnim svjetovima i ispovijedaju raznolika religijska uvjerenja koje
svakodnevno susrećemo u našoj životnoj i radnoj sredini.
Kulturološke i civilizacijske promjene u modernome svijetu uvjetovat će i ozbiljne promjene unutar
teologije religija. Muslimani, recimo, s teološkom obnovom već spomenutog Abduhua, Ben Badisa
i drugih, kršćani s II. vatikanskim koncilom i liberalnom teologijom Schleirmachera. Iako je
Abduhuova obnova bila uzrokovana vjerskim programskim revandikacijama zapadnog
kolonijalizma, on će u osnovi uspostaviti pozitivan stav spram drugih religija. Takav pomak je
primjetan i u temeljnim dokumentima II. vatikanskog koncila, u kojim se jasno uočava prijelaz od
teologije istine (ekskluzivno date na čuvanje crkvi) na teologiju čovjeka različitih uvjerenja (Nostra
aetate) čime će omogućiti najširu moguću komunikaciju unutar svijeta Ekumene, što i jest njegov
najveći doprinos. Refleksi spomenutih pojava osjetili su se i na našim prostorima. Početkom
sedamdesetih na našim prostorima se počinje razvijati ekumenska teologija, što je ranije bilo
nezamislivo. Pojavljuje se plejada izvanrednih teologa izuzetno širokoga duha i teološke kulture.
Svojim učenjem oni postupno otklanjaju predrasude praveći snažan zaokret ka potpunijem susretu
muslimana i kršćana. Od tada riječ dijalog počinje označavati ne samo govorenje nego i slušanje
drugoga, priznavanje i razumijevanje drugoga u njegovim specifičnostima, odnosno njegovoj
vlastitoj tradiciji. Među muslimanima takvi su bili, primjerice Husein Đozo koji je u svojim
komentarima Kur'ana posebnu pažnju obraćao na nemuslimane i njihov položaj unutar islamskoga
religijskoga učenja i dr. Ahmed Smajlović koji je, sudjelujući na brojnim dijaloškim skupovima od
Rima do Tunisa, utemeljitelj islamskog institucionalnoga međureligijskoga dijaloga kod nas. Prvi
među kršćanima koji je duboko uronio u islam na našim prostorima bio je Tomislav Jablanović koji
je svoju disertaciju o islamskoj apologetskoj argumentaciji napisao u Bistrici pored Gornjeg Vakufa
a istu obranio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1969. On i Tomislav Janko Šagi
Bunić bili su predvodnici u stvaranju dijaloškog ozračja jasno govoreći „Drugog puta nema!“
Rezultat takvog njihovog stava bit će činjenica da će se na teološkom fakultetu u Sarajevu i Zagrebu
islam odnosno kršćanstvo početi izučavati ne više u sklopu povijesti religija, nego u okviru
zasebnih seminara ili kolegija. Iako su to bili pionirski pokušaji oni su izvršili snažan utjecaj na
ideju ekumenizma i dijaloga na ovim prostorima. Mi danas imamo sasvim drugu bolju sliku. Na
FIN –a u Sarajevu se proučava kršćanstvo. Predavač je obvezatno netko od eminentnih predavača
kršćana, na Fakultetu Družbe Isusove također se proučava islam, a predaje ga musliman, a na KBF
105
se proučava islam kojeg predaje katolik. Pravoslavna crkva je još uvijek duboko ukorijenjena u
svojemu tradicionalizmu, i dalje će svoj stav prema muslimanima i drugim graditi na crkvenim
tradicijama koje sežu duboko u crkvenu povijest. A one su, kao što smo već rekli, dobrano
opterećene brojnim predrasudama.
8.4. Ka međureligijskom dijalogu bez straha
Nakon sagledavanja potreba i mogućnosti međureligijskog dijaloga vidljivo je da dijalog ima
temeljnu ulogu u izgradnji stabilnog i naprednog društva i zajednice. Izgradnja građanskog društva
u kakvom živimo mi i većina čovječanstva uvjetovana je dobrom međureligijskim i sveopćim
dijalogom. Taj dijalog mora imati četiri vrijednosna načela;
1. Postati čovjekom i biti čovjek i poštivati dostojanstvo svake osobe bez obzira na vjersku
pripadnost. Dakle, čovjek nadasve.
2. Slobodan, ravnopravan i iskren dijalog. Diktature i diktatore duh vremena ne trpi i ne
prepoznaje.
3. Pravo na različitost. Poštivati i prihvaćati različitost kod sugovornika bez umanjivanja i
omalovažavanja startnih pozicija.
4. Suživot usprkos naših razlika. U fikhskoj (šerijatsko - pravnoj) znanosti do skora smo imali
podjelu svijeta na Darul islam (kuća mira i spasa) i Darul harb (kuća nemira i nesigurnosti).
Uglavnom Darul islam se odnosio na područja gdje su živjeli muslimani i da je to prostor u
kojem je muslimanima zagarantiran cjeloviti vjerski život. Nemuslimani (zimijje) su sigurni
jer ih štiti islamski (šerijatski)zakon. Prostor Darul harb je prostor gdje muslimanima nije
omogućeno ispovijedanje vjere u potpunosti. Poradi toga se oni na tom prostoru osjećaju
nesigurno. Danas sve češće u literaturi kao i javnom govoru susrećemo pojam „DARUL
'AHD“ „KUĆA DOGOVORA“. Taj pojam i taj termin je najadekvatniji danas u
komunikaciji. Naša društvena zajednica može se nazvati Darul 'ahd. Država je pored
katoličke crkve potpisala ugovore s još 14 vjerskih zajednica, a dvije su u pripremi za
potpisivanje. Tim ugovorima su se riješila mnoga pitanja od zajedničkog interesa za Državu
ali i za zajednice. Među njima je i Islamska zajednica koja je potpisala ugovor 20.12.2002.
godine.
Svakodnevno smo svjedoci da ima i onih koji se oponiraju međureligijskom dijalogu. Kod
muslimana se promišlja da je intencija kršćanskog dijaloga određeni vid evangelizacije, a kod
kršćana je mišljenje da je intencija muslimanskog dijaloga određeni vid islamizacije. Treba jasno
106
kazati da nije cilj dijaloga niti evangelizacija niti islamizacija. U našemu vremenu prepoznajemo
njegovu dvostruku ulogu:
a) međureligijski dijalog je prije svega komunikacija kultura, naroda i tradicija,
b) međureligijski dijalog je jedini ispravan način međusobnog upoznavanja i razbijanja predrasuda
jednih o drugima. Međusobno nepoznavanje izaziva fobiju, fobija izaziva prezir i mržnju, a
mržnja dovodi do kaotičnog stanja. Međureligijski dijalog za muslimane ne predstavlja nikakav
bauk. Sve što musliman treba uraditi jeste da baštini Kur'an u punom smislu te riječi. Sve ostalo
je područje Božje Volje – Ravnateljice. Zato: ka međureligijskom dijalogu – bez straha.
8.5. Zaključna razmišljanja
Međureligijski dijalog je, za muslimane, ne samo poželjan već nužan proces. Promican u duhu
islama on nije islamizacija već prezentacija islama. Dijalog kao takav podrazumijeva princip općeg
dobra, a ne etno- dobra. On ima i svoja pravila:
a) da učimo i da se mijenjamo,
b) da bude dvostran ili višestran,
c) da budemo iskreni pri ulasku u dijalog,
d) daje mogućnost drugima da definiraju sami sebe,
e) da se u nj ulazi bez predrasuda i pretpostavki,
f) dijalog se mora voditi među jednakima i
g) stalno preispitivanje vlastitih stavova.
Kada je riječ o dijalogu među religijama, često čujemo nazivlja ekumenski dijalog i zbližavanje
među vjerama. Moramo istaći da se oba naziva ne mogu rabiti kada je u pitanju participiranje
islama u nekom od ovih foruma. Zašto?
Ekumenizam –(grč.) pokret u kršćanskim crkvama koji poučavanjem i djelima potiče kršćane na
crkveno jedinstvo. Pokret je začet u protestanskim krugovima u 19. stoljeću, snažnije se razvio
nakon drugog svjetskog rata, a formalno se potvrdio utemeljenjem Svjetskog vijeća crkava 1937.
godine sa sjedištem u Ženevi. Poslije II. svjetskog rata u ekumenskim inicijativa sudjeluju
pravoslavne i Katolička crkva, koja je na Drugom vatikanskom saboru donijela dokument O
ekumenizmu. Prije Sabora u upravi Rimske crkve osnovano je 1960. Tajništvo za jedinstvo kršćana.
Kako vidimo ekumenizam se vodi i odvija unutar crkava, a muslimani i židovi vode dijalog s
107
kršćanima. O dijalogu s kršćanima, židovima, (ehlu-l-kitab) muslimane obvezuje Kur'ansko -
sunetska regulativa s jasnim i točnim uputama, kako voditi i o čemu voditi dijalog.
Zbližavanje među vjerama – je čest izričaj koji sa sobom nosi više značenja i razumijevanja. Neka
od njih su u osnovi neprihvatljiva i treba ih odbaciti, dok su neka prihvatljiva i nema ništa loše u
tome da budu prihvaćena.
Što je neprihvatljivo u razumijevanju izričaja „zbližavanje“?
Neprihvatljivo razumijevanje ili značenje zbližavanja među vjerama je ono kojim se cilja na
uklanjanje suštinskih razlika između vjera, kao između (tevhida) monoteizma u islamu i trojstva u
kršćanstvu te između islamskog vjerovanja da je Bog čist od svih nedostataka i antropomorfizama u
židovskoj dogmatici. Različito gledanje na Isa a.s. muslimana i kršćana se također ubraja u
suštinske razlike. Kršćani, usprkos različitosti pravaca i sekti, smatraju Isaa a.s. Bogom ili sinom
Božjim ili trećinom Boga ili članom tročlane božanske zajednice: Otac, Sin i Sveti Duh.
Muslimani gledaju na Isa a.s., kao poslanika, jednog od ulu-l-azm (pet odabranih poslanika Adem,
Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhamed a.s.), kome ja Allah dž.š. objavio Indžil, u kome je uputa,
svjetlo i pouka za bogobojazne, i kome je Allah dž. š. dao očite dokaze i pomogao ga ruhu-l-
kudusom (svetim duhom), Džibrilom i podučio ga Knjizi i mudrosti i darovao mu osjetilne mu'džize
(nadnaravnosti) i univerzalne dokaze kakve nije dao nikome od poslanika. Kur'an govori i onim
mu'džizama koje nisu spomenute u Indžilu – da napravi od ilovače nešto poput ptice da puhne u
nju, da voljom Allahovom bude ptica, poput trpeze koja je spuštena s neba pa je sura u Kur'anu
nazvana njezinim imenom.
Isa a.s. i pored svega toga samo je čovjek i poslanik, rob i poslanik koji je pozivao ljude da
obožavaju Allaha dž.š. a ne da robuju Isau a.s. Uzvišeni Allah veli: „Mesihu neće biti zazorno da
prizna da je Allahov rob, pa ni melekima Njemu najbližim.“ (Kur'an, En-Nisa, 172.)
„Mesih sin Merjemin, samo je poslanik i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova
je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli.“ (Kur'an, El- Maide, 75.)
„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu, Mesih Isa,
sin Merjemin, samo je Allahov poslanik i riječ Njegova koju je Merjemi dostavio i Duh od Njega,
zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: „Trojica su.“. Prestanite bolje vam je.
Allah je samo jedan. Bog –hvaljen neka je On- zar On da ima dijete!? Njegovo je ono što je na
nebesima i ono što je na Zemlji i Allah je dovoljan kao zaštitnik.“ (Kur'an, En-Nisa, 171.)
108
Također, jedna od temeljnih razlika između muslimana i sljedbenika Knjige je to da je Knjiga
muslimana (Kur'an), sačuvana od bilo kakve izmjene i promjene, Allahovim garantom i obećanjem,
a On će ispuniti obećanje svoje: „Mi uistinu Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.“
(Kur'an, El-Hidžr, 9.) Stoga nije nikakvo čudo što ga znaju napamet tisuće muslimana od istoka do
zapada zemaljske kugle. Čak nearapi ga tako dobro znaju da ne ispuste niti jedan harf (slovo).
Zanimljivost je i to da većina njih ne zna značenje ni riječi koju zna na pamet. Sve to za razliku od
Tevrata i Indžila, za koje su navedeni dokazi da su iskrivljeni, kako dodavanjem novih, tako i
brisanjem ili mijenjanjem postojećih riječi. Ovo ne govore samo muslimanski učenjaci već to
govore i većina zapadnih učenjaka našeg vremena koji su kršćani, židovi i pripadnici drugih
konfesija. Ovakav odnos i pristup Božjim knjigama doveo je do promjene božanskih svojstava u
Tevratu, u koji vjeruju obje skupine, i židovi i kršćani zajedno, tako da je Bog opisan onako kako ne
priliči Njegovoj savršenosti. Pripisano mu je: neznanje, nemoć, zavist i kajanje, kao što se to može
jasno vidjeti u Knjizi stvaranja, jednoj od pet knjiga današnjeg Tevrata. Ovo je suštinska razlika
između muslimana i židova i kršćana.
Zbližavanje između vjera nije dopušteno kao krivotvoreni pokušaj da se uklone suštinske razlike
među nama. To ne prihvaćaju ni muslimani ni židovi ni kršćani. Stoga, svaki poziv koji počiva na
principu ustupka ili odricanja bilo koje od suštinskih stvari u vjeri, bez obzira bilo to u (akaidu)
vjerovanju ili u bogoslužju (ibadatu) ili bilo kojoj stvari koja se tiče halala (dopuštenog) i harama
(zabranjenog), i bilo kojih drugih vjerskih pitanja kako za pojedinca tako za obitelj i društvo,
šerijatski je neprihvatljiv.
8.6. Kako treba razumjeti izričaj „zbližavanje među religijama?“
Što se tiče prihvatljivog razumijevanja pojma zbližavanja među religijama – poglavito nebeskim,
njime se želi postići zbližavanje među pripadnicima ovih religija u svjetlu sljedećih činjenica:
8.6.1. Dijalog na najljepši način
Uzvišeni Allah je kur'anskim tekstom muslimanima naredio dijalog na najljepši način s onima koji
se s njima ne slažu. Dijalog na najljepši način jedno je od sredstava da've. Kur'an u poglavlju Nahl,
125. naređuje: „Na put Gospodara svoga, mudro i lijepim savjetima pozivaj i s njima na najljepši
način raspravljaj.“
One koji se slažu s tobom u vjeri, pozivaj mudro i lijepim savjetom, odnosno onime što će
zadovoljiti njihove umove i pokrenuti njihova srca i emocije. S onima koji se ne slažu s tobom,
109
raspravljat ćeš na najbolji način, što znači, ako postoje dva načina dijaloga, lijep način i način koji
je bolji, musliman je dužan da koristi onaj bolji i pristupačniji način. Lijep savjet, Kur'an smatra
dovoljnim, onima koji su muslimani, dok za nemuslimane zahtjeva raspravu na najljepši način.
Kur'an to poglavlju El – Ankebut, 46. izričito kaže: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na
najljepši način, osim sa onima među njima koji su nepravedni.“
Stoga je bolje da naslov ovog poziva bude „DIJALOG IZMEĐU RELIGIJA I USMJERAVANJE
NA ZAJEDNIČKA MOTRIŠTA“, a ne zbližavanje jer je to riječ koja se dvojako a često i pogrešno
tumači.
8.6.2. Usmjeravanje na zajednička motrišta
Usmjeravanje na zajednička motrišta koja postoje između muslimana i sljedbenika Knjige je
smjernica koju uzimamo iz Kur'ana:
„I recite: 'Mi vjerujemo u ono što je nama objavljeno i ono što je objavljeno vama, naš Bog i vaš
Bog je jedan i mi se Njemu pokoravamo'.“ (Kur'an, El – Ankebut, 46.)
Kad govorimo o dijalogu na najljepši način, treba spomenuti točke oko kojih se slažemo a ne točke
oko kojih se razilazimo i razlikujemo. Neki ekstremniji muslimani tvrde da ne postoje nikakve
zajedničke karakteristike između muslimana i židova i kršćana jer su oni iskrivili Allahov govor.
Ovo je pogrešno razumijevanje stava koji islam zauzima prema njima. Ovako razumijevanje ajeta o
dijalogu isključuje dijalog, toleranciju kao temeljnu vrednotu kojoj nema alternative.
8.6.3. Međusobno potpomaganje i suprostavljanje ateizmu i anarhiji
Zauzimanje zajedničkog stava u suprostavljanju neprijateljima vjerskog uvjerenja i onima koji
pozivaju ateizmu u religioznosti i anarhiji u ponašanju, te suprostavljanje materijalistima i onima
koji zastupaju razgolićenost, potpunu seksualnu slobodu, abortus i jednospolne brakove, dužnost je
svakog zdravog i pametnog čovjeka, bez obzira kojem svjetonazoru pripadao. Primjer u tome
moraju dati vjerske zajednice i njihovi čelnici. Nema nikakve zapreke da stanemo zajedno sa
sljedbenicima Knjige na istom frontu protiv svih koji, svojim zaluđujućim stavovima i zabluđenim
ponašanjem, žele uništiti ljudsku vrstu i da je spuste s ljudske na životinjsku razinu.
Svijetli primjeri zajedničkog djelovanja Svjetske islamske lige –Rabite i Vatikana, 1994. godine u
Kaira na Konferenciji o stanovništvu, zatim 1995. godine u Pekingu na Konferenciji o ženi, jasno
govore da je zajednički cilj suprostaviti se svakoj anarhiji i sačuvati dostojanstvo ljudskog roda.
110
Takvih primjera imamo u R Hrvatskoj, gdje se sve vjerske zajednice oglašavaju o bitnim pitanjima.
Nekada to čine u vidu zajedničkih izjava, nekada u vidu zajedničkih apela, a nekada u vidu
zajedničkih deklaracija. Zadnja izjava koja je potpisana od strane visokih predstavnika vjerskih
zajednica u Republici Hrvatskoj bila je 16. prosinca 2004. godine pod nazivom „Ljudski život je
Božji dar“, a potpisali su je: kardinal Josip Bozanić – nadbiskup zagrebački, mitropolit Jovan
Pavlović – mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije, muftija Ševko ef. Omerbašić –
predsjednik Mešihata Islamske zajednice, gospodin Branko Berić – predstavnik Evangeličke crkve
u R Hrvatskoj, gospodin Toma Magda – predsjednik Saveza Baptističkih crkava u R Hrvatskoj,
gospodin Damir Špoljarić – predsjednik Evanđeoske (Pentekostne) crkve u R Hrvatskoj, monsinjor
Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački – predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za
ekumenizam i dijalog.
Vrijedno je naglasiti da su vjerske zajednice u R Hrvatskoj organizirane u Svjetsku organizaciju
religija za mir u čijem radu aktivno sudjeluje i Islamska zajednica u Republici Hrvatskoj.
8.6.4. Potpomaganje borbe za prava potlačenih naroda
Zauzimanje zajedničkog stava prema pitanjima pravde u svijetu općenito te podrške potlačenim
narodima kojima je nepravda učinjena poput slučajeva Palestine, Bosne i Hercegovine, Kosova,
Kašmira, te zauzimanje zajedničkog stava pružanja podrške poniženim narodima protiv nasilnika i
onih koji se bespravno ohole po Zemlji i koji žele da Allahove robove uzmu sebi za roblje,
vjernička je dužnost svih sljedbenika nebeskih objava.
Islam se suprostavlja nasilju i pomaže onima kojima je nepravda nanesena, o bilo kojem narodu da
je riječ, bilo kojoj naciji i bilo kojoj vjeri.
8.6.5. Širenje duha tolerancije, a ne isključivosti
Ono što bi također trebao sadržavati ovaj poziv jest širenje duha tolerancije, samilost i blagost u
međusobnim odnosima između pripadnika raznih konfesija, a ne duha isključivosti, nasilja i
tvrdokornosti. Uzvišeni Allah se obraća Poslaniku riječima: „Mi smo te, uistinu, samo kao milost
svjetovima poslali. (Kur'an, El – Enbija, 1.-7.)
Poslanik a.s. kaže: „Ja sam uistinu samo milost i uputa.“ Ili „Allah zaista voli blagost i za nju daje
ono što ne daje za surovost.“
Duh tolerancije, međusobnog poštovanja i naklonosti prema sljedbenicima Knjige nije u oprečnosti
s vjerovanjem jednog muslimana, jer postoje drugi čimbenici koji tu stvar olakšavaju muslimanu u
111
njegovoj svijesti i razumu:
1. Musliman vjeruje da je razilaženje čovječanstva u pogledu vjere jedna od Allahovih odredaba
koja je vezana za Njegovu mudrost, kao što kaže Uzvišeni: „A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude
sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojim
se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je stvorio. Ispunit će se riječ Gospodara tvoga: 'Napunit ću,
zaista džehennem džinima i ljudima zajedno.'“ (Kur'an, Hud, 118. -119.)
Budući da je Svevišnji darovao čovjeku razum i slobodnu volju, a time i mogućnost razilaženja, ne
treba s predrasudama i ignoriranjem pristupati bilo kome.
2. Konačno polaganje računa i kazna za one u zabludi nije na dunjaluku već na Ahiretu i to nije
povjereno nama već je to stvar Allaha dž.š., Pravednog Suca, kao što kaže Uzvišeni svom
Poslaniku: „Zato ti pozivaj i budi istrajan onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima
njihovim, i reci: 'Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio i naređivao mi je da vam pravedno
sudim. Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša a vama vaša djela, nema potrebe da jedni drugima
dokaze iznosimo, Allah će nas sve sabrati i Njemu će se svi vratiti.“ (Kur'an, Eš-Šura, 15.)
3. Musliman cijeni i poštuje čast i biće čovjeka samim tim što je čovjek. Čovjek je u središtu
pozornosti islamskog nauka. On je Božji namjesnik na zemlji „halifetu-l-erdi“, radi, živi i sve
usmjerava po koncepciji Božanske zamisli čovjeka na zemlji.
Buharija navodi hadis od Ibn Džahira, koji kaže: „Prošla je dženaza pored Poslanika, pa je Poslanik
iz počasti ustao, oni mu rekoše. „O Allahov poslaniče, to je sahrana Židova!' A on im odgovori: 'Pa
zar i on nije živo biće!?“
Svakako, pa zar ima plemenitijeg stava i ljepšeg obrazloženja!?
4. Musliman vjeruje da se Allahova pravda odnosi na sve njegove robove, muslimane i
nemuslimane, kao što kaže u Kur'anskom poglavlju El Maide, 8.:
„Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete.
Pravedni budite, jer to je bliže bogobojaznosti.“
Musliman ne smije biti pristran u bilo čemu prema onome koga voli, niti oštetiti onoga koga ne
voli, već svakome daje njegovo zasluženo pravo, bez obzira bio on musliman ili nemusliman,
prijatelj ili neprijatelj.
112
8.6.6. DEKLARACIJA
«NOSTRA AETATE»
o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama
Održavanjem Drugog vatikanskog koncila, nema sumnje da se Crkva otvorila i jasno definirala
prema drugim vjeroispovijestima i religijskim pravcima. Donosimo kompletan tekst koji se odnosi
na Islamsku vjeroispovijest:
«Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živome i subzistentnome,
milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom
nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado
poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a
također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju
dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju
napose molitvom, milostinjom i postom.
Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i
neprijateljstva, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog
razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za
sve ljude». (Drugi vatikanski koncil, DOKUMENI, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998.)
113
9. POGLAVLJE - ISLAM I MUSLIMANI U HRVATSKOJ(Preuzeto iz knjige Islam i muslimani u Hrvatskoj autora Ševke Omerbašić)
9.1. Povijesni dio
Islam u Hrvatsku nije stigao, kako neki vole kazati, s mačem i ognjem, odnosno dolaskom Turaka u
petnaestom stoljeću, nego mnogo ranije. Povijesne činjenice kažu da se islam javlja na području
današnje Hrvatske u razdoblju od X do XII stoljeća, kada su prve grupe muslimana, zvanih
Izmaelićani, Kalizije, Biseni i Kumni, na poziv tadašnjih ugarskih vlasti i kraljeva naselili krajeve
današnje južne Mađarske i sjeverne Hrvatske. Ismailiti su, prema povijesnim podacima, stigli u
Ugarsku iz iranske pokrajine Huvarizm, a ima dokaza da su dolazili i sa Sicilije. Boravak Ismailita
na ovim prostorima potvrđuju i materijalni dokazi njihovi grobovi pronađeni u XVIII stoljeću u
okolici Mikloša, u južnoj Mađarskoj. Na njima su ispisane riječi: kirmit, pešmela, pečgamber.
Usporedimo li ove riječi s arapskim izvorima, uočiti ćemo veliku sličnost. Tako riječ kirimit
arapskog je porijekla (keramet), i znači častan. Riječ pešmela podsjeća na arapsku bismmilla, a riječ
pejgamber je perzijskog porijekla. Muslimani ovu riječ upotrebljavaju u zamjenu za riječ Resul –
Božiji Poslanik. Odakle naziv džamrak za carinu u vrijeme ugarskih kraljeva iz dinastije Arpada,
kako to tvrdi dr. Ferdo Šišić u svom djelu Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-
1301), a koju i danas upotrebljavaju Arapi i Perzijanci u svom jeziku u istu svrhu. Iz godine 1160.
ima podatak da je mađarski kralj Gejza poslao njemačko-rimskom cesaru Fridrihu vojnu pomoć u
kojoj je bilo 500 Ismailita. Zna se da je Fridrih-Barbarosa imao vojsku u kojoj su većina vojnika bili
muslimani.
Svi koji su se bavili i bave poviješću islama i muslimana u Hrvatskoj, slažu se da je islam u doba
osmanske vlasti bio u ekspanziji i usponu i da su poslije Osmanlija za muslimane nastupila teška
vremena u kojima su proganjani, pokrštavani i ubijani. Period osmanske vlasti u Hrvatskoj trajao je
oko 151. godinu. Tursko razdoblje hrvatske povijesti vrlo malo je istraženo. Razlog tome je što su
malobrojni izvori koji se sada čuvaju po arhivama Carigrada, Beča i Vatikana nedovoljno istraženi.
Jedan od izvora je djelo Bartola Kašića «Putovanja južnoslovenskim zemljama». Bartol Kašić rođen
je 15. kolovoza 1575. godine na Pagu. Završio je srednju školu i visoke teološke studije u Rimu.
Svoje prvo putovanje poduzeo je na istočnu obalu Jadranskog mora. Kašić je krenuo na put u
Dubrovnik 1609. godine po nalogu pape Pavla V i generala isusovačkog reda. Zadatak mu je bio da
ispita slobode vjerskog djelovanja pod tuskom vlašću, te da svojim radom i aktivnostima učvrsti
vjeru katolika na tim područjima. Sa sobom je nosio ovlaštenje pape Pavla V, datirano 1. rujna
1612. godine.
114
Vjerske slobode u vrijeme turske vlasti potvrđuje i Ferdo Filipović iz Nijemaca, pišući da su
katolici u Nijemcima 1657. godine dobili ferman (dozvolu) od sultana Muhammeda, vjerskih
sloboda i bogoslužja. Original fermana nalazi se u Beču, a prijepis u župnom uredu. U fermanu,
između ostalog piše: »Prema tomu izdajemo carsku zapovijed i određujemo, da nitko ne smije
zakon vrijeđati pa te ljude smetati, da ne mogu vršiti svojih prostih običaja. Zato ovim fermanom
nalažem tebi hatišerife da revno na to paziš, da nitko proti tome ne uradi, već da budu po
dosadašnjem običaju njima prosto po pravu i pravici u crkvama i u njihovim inovjernim kućama
bez buke i sablazni Evanđelje čitati i inovjerne obrede obavljati».
U rasponu od 151 godine, koliko su živjeli u Lici i Slavoniji, muslimani su stvorili bogatu kulturnu i
vjersku tradiciju. U tom vremenu izgrađeno je oko 189 džamija, nekoliko desetina srednjih škola
(medresa), medresa-ruždija, veliki broj javnih kupaonica, državnih i javnih zgrada, turbeta,
mostova, puteva.
Vukovar je imao tri džamije, Dalj dvije, Osijek šest, Erdut jednu, Vinkovci tri, Valpovo dvije, D.
Miholjac jednu, Brezovica tri, P. Slatina dvije, Hum jednu, Voćin dvije, Virovitica tri, Zdenci tri,
Daruvar tri, Sirač tri, Pakrac tri, Cernik tri, Požega tri, Gradiška tri, Velika tri, Đakovo tri, Brod rti,
Županja dvije. Najviše džamija bilo je na prostoru od Požege do Orahovice, ukupno 26. U Lici je
bilo 39 džamija. U Zvonigradu jedna, Gračacu dvije, Udbini pet, Lapcu dvije, Zemuniku jedna,
Sinju jedna, Klisu jedna. Od Gospića do Senja bilo ih je 15. Neke od spomenutih džamija bile su
remek djela arhitekture, primjerice u Osijeku, Đakovu, Požeg i Sinju. Iz Knina je i jedan od
najvećih islamskih znanstvenika Muslihuddin Kninjanin Pisac još uvijek čuvenog djela Tuhefetul
muallimin ve hedijjetul mutrallimin.
Kada je 1654. godine nakon progonstva ponovo došao u rodni Knin, zatekao ga je u ruševinama i
spaljenim. Zato je odlučio zauvijek otići iz njega i nastaniti se u Banjaluci. Zanimljiv je i podatak o
Drnišu iz koga je svake godine na hadž odlazilo 150 muškaraca. U Drnišu je stalno živjelo oko tri
stotine vrlo uglednih ljudi.
Selidba muslimana iz Slavonije i Like 1687. godine smatra se najvećim egzodusom stanovništva na
Balkanu. Iako nije bio krvav, posljedice su bile teške.
Trebala su proći još dva stoljeća, pa da se, nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine
1878. godine, zabilježe prvi pojedinačni slučajevi doseljavanja muslimana u Hrvatsku. Takav slučaj
zabilježen je s početka XIX stoljeća u selu Gunja kod Županje. Pa i nišani (nadgrobni spomenici) na
zagrebačkom groblju Mirogoj iz 1883. godine potvrđuju da je te godine po islamskim propisima
pokopan Osman Banjalučanin, rodom iz Bosanskog Novog. Četiri godine kasnije bit će pokopan još
115
jedan musliman Salih Ferhatović. Nema podataka kako je ponovo teklo naseljavanje muslimana u
Hrvatskoj, jer ne postoje u državnim statističkim podacima. Međutim, 1910. godine, u popisu
stanovništva izbrojana su 204 muslimana, nastanjena u Zagrebu, Osijeku, Dubrovniku i Karlovcu.
Odmah poslije rata, 1919. godine, u Hrvatskoj je bilo 3.145 muslimana i muslimanki sa stalnim
boravkom. Deset godina kasnije, 1931. godine u Hrvatskoj je prema službenim statistikama bilo
4.700 muslimana.
Naseljavanje muslimana u Hrvatsku, između ostalog, iziskivalo je i njihovo vjersko
organiziranje. Međutim, ispostavilo se da takav vid organizacije ne može uspostaviti, jer islam u
Trojedinici (Hrvatska, Dalmacija i Slavonija) nije bio priznat. U Beču Visoko Carko vijeće je
zasjedalo nekoliko puta i raspravljalo o priznanju islama i na kraju 1912. predložilo caru priznanje.
On je prijedlog prihvatio i te je godine islam službeno priznat u Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Potrebno je naglasiti da je Austro-Ugarska Monarhija, u čijem su sastavu bile Hrvatska, Češka,
Mađarska i Bosna i Hercegovina, bila prva zemlja Europe, koja je priznala islam ravnopravnim
drugim religijama. Znatno kasnije su to isto učinile Belgija (1974.) i Španjolska (1992.). U drugim
europskim zemljama islam egzistira u različitim, u pravilu nepriznatim formama, a najviše kao
etnička udruženja građana.
Za povijest islama u Hrvatskoj od posebne je važnosti 27. travanj 1916. godine.
Naime, tog dana je Hrvatski državni sabor, a na prijedlog nekoliko zastupnika pravaša izglasao
zakon kojim se islam priznaje kao jedna od službenih religija.
Muslimanima Hrvatske tek je predstojala višedecenijska borba za status, očuvanje identiteta,
vjersku slobodu i organiziranje, izgradnju vjerskih objekata. Jer, u trenutku službenog priznanja
islama u Hrvatskoj nije bilo ni jednog vjerskog službenika osim vojnog imama koji je počeo s
aktivnostima 15. ožujka 1915. godine u austrougarskoj vojsci. Vojni imamat službeno se zvao
Carsko kraljevsko imamsko vojno dušobrižništvo. Prvi vojni dušobrižnik postati će Ismet ef.
Muftić. Dušebrižnici su osim u Zagrebu bili još u Puli, gdje je bila i prva džamija s minaretom u
krugu vojne kasarne Marije Tereze. Ona i danas postoji, na kojoj se vide tragovi vremena i koristi u
druge svrhe.
Nakon sloma Austro-Ugarske i formiranja Kraljevine SHS, muslimani iz Zagreba vode kampanju
na čelu s Ismet ef. Muftićem za osnivanje Islamskog vjerskog povjerenstva. Pred kraj 1919. godine
odobreno je osnivanje Imamskog ureda za područje saborske Hrvatske. Na čelo Ureda imenovan je
Ismet ef. Muftić.
116
Sjedište mu je bilo u ulici Đure Deželića br.15. Tu su održavana predavanja i vjeronauk, a
zajednički dnevni namazi u Domobranskoj kasarni na današnjem Trgu Republike Austrije.
Tri godine kasnije, 16. ožujka 1922. godine u Zgrebu je osnovano Muftijstvo na čelu s muftijom
Ismet.ef. Muftićem, a 1930. godine država donosi Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici, kojim se
ustrojava jedinstvena uprava Islamske zajednice na cijelom području Kraljevine SHS. Tim zakonom
muftijstva su ostala u Bosni i Hercegovini, ali ne i u Zagrebu. Međutim, muftija Ismet. ef. Muftić, je
po odluci nadležnog ministra zadržao titulu muftije. Zahvaljujući aktivnostima Džematskog
medžlisa u Zgrebu je 29.11.1935. godine otvoren prvi mesdžid u Tomašićevoj ulici broj 12, te
osnovana i Muslimanska vjeroispovjedna općina. Sve naredne godine i decenije poznata adresa u
Tomašićevoj 12 biće stožer svih aktivnosti muslimana u Hrvatskoj.
Na zahtjev Džematskog medžlisa državne vlasti su 1935. godine uspostavile Šerijatski sud pa je
tako stvorena osnova za rješavanje i uređivanje muslimanskih obiteljskih, bračnih i pitanja iz
nasljedstva. Ova ustanova je važna i zato jer je dobila pravo da zakonski brine o djeci koja su ostala
bez roditelja ili staratelja i o kojima se nije moglo odlučivati bez stava ovog Suda. Prvi i jedini
šerijatski sudaca u Zagrebu bio je dr. Kjamil Kamarić.
Uspostavom ovog Suda, muslimani u Hrvatskoj su pravno zadovoljeni i zakonski zaštićeni od
asimilacije i drugih neislamskih stega.
Godine 1936. Islamska bogoštovna općina Zagreb zakonom je ovlaštena da vodi matične knjige
rođenih, vjenčanih i umrlih. Prostori u Tomašićevoj ulici bili su donekle odgovarajući za rad i
aktivnost vjerskih radnika i organa Islamske zajednice. Muftija ef. Ismet Muftić obavljao je dnevne
namaze i džumu, a vjeroučitelji vjeronauk. Pored muftije, djelovali su i imami. Prvi je za imama
postavljen Ragib ef. Muftić iz Sarajeva, a 1938. godine i Hifzi ef. Alagić iz Cazina.
Već tih godina među muslimanima u Hrvatskoj bilo je inženjera, liječnika, advokata, profesora,
sudaca, učitelja, kotarskih načelnika, što samo po sebi govori koliko su muslimani polagali na
obrazovanje. Takav odnos prema obrazovanju i nauci muslimana u Hrvatskoj zadržao se do
današnjih dana.
S povećanjem broja muslimana u Hrvatskoj, javlja se i potreba za izgradnjom džamije u Zagrebu.
Još je dr. Ante Starčević govorio o toj potrebi propagirajući tu akciju. Međutim, inicijativa za
izgradnju džamije, kao i mnoge druge koje su pokretali muslimani tokom godina nije urodila
plodom. Tek 1938. godine izabran je prvi Odbor za izgradnju džamije u kojem su bila trojica
članova Džematskog medžlisa: Ismet ef. Muftić, dr. Alajbegović i dr. Salih Kulović. Iz državne
117
blagajne dobiveno je za tu namjenu 65 tisuća dinara. Dobivene su i dvije moguće lokacije za
džamiju u Kraljevačkoj šumi, 4-5 kilometara od centra grada. Bio je urađen i idejni nacrt i na tomu
se stalo. Tako je dočekan Drugi svjetski rat.
Osim vjerskom, muslimani su težili i društvenom životu. Tako je 9. listopad 1933. godine održana u
Zagrebu konstituirajuća skupština Narodne uzdanice za područje Hrvatske. Bilo je to prvo kulturno
društvo muslimana Hrvatske. Za prvog predsjednika izabrana je Anka Dinagl-Domaćinović, a za
tajnika Hilmija Balić.
Početkom Drugog svjetskog rata muslimani traže izgradnju džamije u Zgrebu. Na razumijevanje su
naišli kod prvog čovjeka Nezavisne Države Hrvatske, poglavnika dr. Ante Pavelića, koji im je
obećao da će Umjetnički paviljon na Trgu N pretvoriti u džamiju. Kad je obznanio odluku, ugledniji
Zagrepčani su protestirali. Što se tiče Umjetničkog paviljona izgrađen je iz zaklade kralja Petra,
oslobodioca. Paviljon je posvetio nadbiskupu Stepincu. U njemu je radio i stvarao hrvatski umjetnik
svjetskog glasa Ivan Meštorvić.
Odmah po poglavnikovoj odluci zaduženo je tadašnje Ministarstvo za javne poslove i promet da na
trošak države preuredi Umjetnički paviljon u džamiju. Na čelu tog ministarstva bio je ing. Hilmija
Bešlagić. Nacrt projekta uradili su arhitekti, ing. Stjepan Planić i ing. Zvonimir Požgaja.
Kamenorezački radovi su povjereni poznatom bračkom majstoru Andriji Juranu, odakle je kamen
za džamiju i dovezen. Kaligrafski radovi u džamiji, u ukupnoj dužini od 1725 metara, djelo su
najpoznatijeg kaligrafa, šerijatskog suca iz Sarajeva Muhammeda ef. Mujagića. Ugradnju
kaligrafije u zidove i mihrab, mimberu obavila je grupa poznatih zagrebačkih umjetničkih majstora.
Za nepune dvije godine radovi su bili okončani i džamija je svečano otvorena 18.8.1944. godine uz
prisustvo poglavnika i brojnih uzvanika. Džamija se službeno zvala Džamija poglavnika Ante
Pavelića. Džamija je u to vrijeme bila jedna od najljepših u Europi. Imala je tri minareta po 45
metara visine. Mihrab džamije bio je njen najljepši dio. U cijelosti je isklesan i izrezbaren u
bračkom kamenu. Cijeli mihram bio je presvučen zlatnim listovima od 22-karatnog zlata. Lijevo od
mihraba nalazio se prekrasan ćurs, a desno mimber. Džamija je imala vlastito centralno grijanje.
Imala je stanove za imame i uredske prostorije. Ukupna površina džamije iznosila je 1300
kvadratnih metara. Imala je veliki luster, a na središnjoj kupoli džamije s unutrašnje strane bili su
ispisani kur’anski ajeti, a na ostalim prostorima ajeti i hadisi.
Dvije godine nakon svršetka rata, 1948. godine po naređenju tadašnjih gradskih vlasti, munare su
srušene, uništena unutrašnjost, a zgrada pretvorena u Muzej socijalističke revolucije. Prije toga,
Islamskoj zajednici je naređeno da se preseli u Tomašićevu 12.
118
U svojoj kratkoj povijesti od samo tri godine, džamija je dala značajan doprinos afirmaciji islama u
Zagrebu i Hrvatskoj. Bila je središte vjerskog i javnog života muslimana.
Vrijeme poslije Drugog svjetskog rata bilo je izuzetno teško za muslimane i Islamsku zajednicu u
Hrvatskoj. Počelo je već 1945. godine uhićenjem, a zatim i strijeljanjem zagrebačkog muftije Ismet
ef.Muftića, za čiji se mezar ni danas ne zna gdje je. Ostali zagrebački i hrvatski muslimani u vlasti
NDH, svi odreda su uhićeni, a neki osuđeni na smrt kao ministar Alajbegović, drugi na duge
vremenske kazne (doglavnik Ademaga Mešić, Rizvanbegović i drugi). Neki su se sklonili u
inozemstvo. Uhićeni su i članovi Džematskog medžlisa, zabranjivano korištenje svih prostorija u
Tomašićevoj 12, iz džamije je odnesen 41 tepih, odjednom se javio i problem ukopa umrlih. Nova
vlast u svakom pogledu otežavala je rad Islamske zajednice. I pored toga, muslimani su ostajali
vjerni islamu, a kroničari su zabilježili da je iz Zagreba 18. svibnja 1957. godine otišao na hadž prvi
Zagrepčanin Smail Mustafović. Dova mu je proučena istog dana u mesdžidu. Na ispraćaju se
okupio veliki broj muslimana Zagreba i Hrvatske.
11.9.1981. godine, vrhovni poglavar Islamske zajednice Reisul-ulema Hadži Naim ef.Hadžiabdić,
položio je kamen temeljac za zagrebačku džamiju. Među brojnim domaćim i inozemnim gostima
bili su i gospodin Makhavi, šef kabineta ministra vakufa iz Kuvajta, sedmorica ambasadora
islamskih i arapskih zemalja – Libije, Iraka, Sudana, Malezije, Kuvajta, Alžira, Bangladeša.
Temeljac je bio snažan dodatni motiv muslimanima, a posebno Odboru za izgradnju džamije, na
čijem se čelu od 20.5.1977. godine nalazio Salim Šabić. Uz mnogo poteškoća, opstruiranja,
otezanja, konačno je dobivena lokacija u Folnegovićevom naselju, gdje je položen temeljac i počela
izgradnja. Početkom 1979. godine cijela Zajednica se angažirala na pripremnim poslovima gradnje
džamije. Posao je povjeren prof. Džemalu Čeliću i doc. Mirzi Gološu iz Sarajeva. U mjesecu
listopadu 1981. godine zaključen je Ugovor s građevinskim poduzećem Tehnika o izgradnji
džamije.
Tijekom izgradnje džamije bilo je i problema, a posebno je vjernike šokirao požar 28.6.1984.
godine koji je zahvatio krov džamije. U pomoć su ponovo priskočili prijatelji iz zemlje i
inozemstva, tako da su radovi nastavljeni, a radno otvaranje džamije obavljeno je 24.4.1987.
godine. Iste godine, 6.9. obavljeno je i svečano otvorenje džamije. Svečanom otvorenju
prisustvovalo je oko 100 tisuća ljudi, a otvorio ju je predsjednik odbora za izgradnju h. Salim Šabić.
Bio je to dan za pamćenje, kruna višedecenijske borbe muslimana da dobiju džamiju u Zagrebu i
ispunjenje sna generacija muslimana.
Nakon otvaranja džamije, stvoreni su uvjeti temeljitijeg pristupa islamu, a naročito islamskom radu
119
i aktivnostima. U rujnu 1988. godine u Zagrebu je održana sjednica Rijaseta Islamske zajednice u
Jugoslavije, kojom je predsjedavao reis-ulema hafiz Husejn ef. Mujić. Na toj sjednici je odlučeno
da se za glavnog imama za područje Hrvatske i Slovenije postavi dotadašnji glavni zagrebački
imam Ševko ef. Omerbašić, koji je još 1975. godine došao na mjesto imama u Zagreb, nakon
završetka studija na Fakultetu za arapski jezik i i islamske studije u Libiji.
U narednom periodu doći će do novog reorganiziranja u Islamskoj zajednici, izmjeni Ustava, tako
da je potkraj 1990. godine Islamska zajednica u Hrvatskoj po prvi put u svojoj povijesti dobila
vlastite institucije: Sabor, Mešihat. Za prvog predsjednika Sabora izabran je h. Salim Šabić, a za
predsjednika Mešihata Ševko ef. Omerbašić. Takva organizacija Islamske zajednice u Hrvatskoj uz
četrnaest medžlisa i mogla je odgovoriti svim osnovnim potrebama ali i da spremno dočeka kako
Domovinski rat u Hrvatskoj tako i agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U ratu, u kojem su devastirani i
razrušeni brojni objekti Islamske zajednice, kao mesdžid u Dubrovniku ili mesdžid u Sisku, svaki
dio prostora Zagrebačke džamije korišten je za sklonište. Već u ljeto 1991. godine u Islamskoj
zajednici u Zagrebu formirana je vojna jedinica koja je imala zadatak da brani džamijski kompleks i
naselje u kojem je smještena. Islamska zajednica uključila se i u zbrinjavanje velikog broja vojnika
bivše JNA koji su bježali ili su bili zarobljeni. Procjenjuje se da je u Domovinskom ratu u Hrvatskoj
učestvovalo i do 20 tisuća muslimana, od kojih je veliki broj poginuo, a među njima ne mali broj je
odlikovanih. Poseban doprinos Islamska zajednica Zagreba i Hrvatske dala je u zbrinjavanju
izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, kao i slanju pomoći u Bosnu i Hercegovinu tijekom agresije.
Muslimani Zagreba formirali su Krizni štab, jer je trebalo zbrinuti oko 200 tisuća izbjeglica. Bilo je
dana kada je u džamiji utočište tražilo i do 20 tisuća izbjeglica. Pored smještaja izbjeglica, Krizni
štab je u suradnji s Ministarstvom zdravlja Republike Hrvatske, hrvatskim humanitarnim
organizacijama, a naročito Caritasom, Crvenim križom, uz pomoć Muslimanske humanitarne
organizacije Merhamet, uspio zbrinuti i veliki broj ranjenika iz Bosne i Hercegovine. Pomoć su
pružile i humanitarne organizacije iz islamskih zemalja, koje su otvorile svoja predstavništva u
Hrvatskoj. Ostalo je zabilježeno da je Krizni štab zagrebačkih muslimana u Bosnu i Hercegovinu
poslao 160 tisuća tona različite pomoći u vidu hrane, lijekova, medicinske opreme, tehničkih i
drugih sredstava. I nakon prestanka rada Kriznog štaba, Mešihat i Islamska zajednica u Zagrebu
nastavili su intenzivno pomagati kako izbjeglicama tako i slati pomoć u Bosnu i Hercegovinu,
organizirajući brojne konvoje, pa i sa Katoličkom crkvom i njenim humanitarnim organizacijama.
Takav entuzijazam, takav humanizam, odlučnost u pružanju pomoći, mogla je organizirati Islamska
zajednica Hrvatske, zahvaljujući i svom ustroju, tradiciji, načelima vjere. U tu akciju bili su
uključeni i svi medžlisi, od Dubrovnika, preko Splita, do Rijeke, Pule, i drugih mjesta u Istri,
Slavoniji.
120
Takav odnos rezultirao je i potpisivanjem 20.12.2002. godine Ugovora između Vlade Republike
Hrvatske i Islamske zajednice, koji je regulirao sve međusobne odnose od obostranog interesa.
Na taj Ugovor i doprinos Islamske zajednice Hrvatske suživotu i prosperitetu podsjetio je i
predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, na svečanosti obilježavanja 90. godišnjice
službenog priznavanja islama u Hrvatskoj, koja je upriličena u Zagrebačkoj džamiji:
«Republika Hrvatska prihvaćajući Islamsku zajednicu od početka kao autentičan faktor mira, faktor
dijaloga, suradnje, društvenog napretka i općeg dobra, ne zaboravljajući njenu mirotvornu i za
obranu Hrvatske od agresije zaslužnu ulogu tijekom Domovinskog rata te vidjevši njenu važnu
općedruštvenu ulogu i u budućnosti, svoj odnos sukladno obostranoj želji uredila dvije tisuće druge
godine odgovarajućim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u
Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa. Taj je ugovor na baštini akta Hrvatskog sabora iz
tisuću devetsto šesnaeste godine, u duhu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz dvije
tisuće druge godine, potpuno uredio međusobne odnose između države i Islamske zajednice na
način koji je u Europi još uvijek više iznimka nego pravilo. Na tom temelju stvoren pomenuti
Ugovor omogućuje Islamskoj zajednici u Hrvatskoj da u punoj slobodi izražava svoje vjerske
obveze i zadovoljava svoje prosvjetne, kulturne, vjerske i druge interese na korist mira i dobra
cijelog društva. Dakako, u do danas postignuto ugrađen je trud mnogih muslimana, kao i svih
njihovih sugovornika i prijatelja drugih vjera i uvjerenja».
Na istoj svečanosti i reisul-ulema dr.Mustafa ef.Cerić, nekada i sam jedan od imama Zagrebačke
džamije je istakao: «Jer, sa izgradnjom Zagrebačke džamije, muslimani su dobili kutak za smirenje
svoje duše i podigli simbol svoje slobode u Zagrebu, a Hrvatska je pokazala svijetu da je ozbiljna
država, da poštuje ljudska prava i za uzvrat je dobila prijatelja širom islamskog svijeta kao rijetko
koja država u Evropi.»
9.2. Misija, ciljevi i zadaci Islamske zajednice u Hrvatskoj
Misija, ciljevi i zadaci IZH, sukladno članku 4. Statuta, sastoje se u slijedećem:
1) Razvijanje islamskog vjerovanja kod džematlija – pripadnika Islamske zajednice.
2) Razvijanje islamskog morala u sferi osobnog, obiteljskog i šireg društvenog života džematlija –
pripadnika Islamske zajednice.
3) Razvijanje islamske kulture i tradicije u duhovnom i materijalnom životu Islamske zajednice.
4) Organiziranje i pružanje vjerskih usluga pripadnicima Islamske zajednice.
121
5) Prezentacija islama, islamske povijesti, kulture i civilizacije s područja muslimanskog kulturno-
povijesnog kruga pred širom društvenom javnošću Republike Hrvarske i u kontekstu šireg
europskog kulturno-civilizacijskog prostora.
6) Podsticanje i razvijanje vjerske i šire društvene ravnopravnosti pripadnika Islamske zajednice u
Republici Hrvatskoj.
7) Dobrotvorno, socijalno i humanitarno djelovanje unutar Islamske zajednice prema njenim
članovima, ali i na širem društvenom planu, posebno u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
8) Prezentiranje vjerskih prilika muslimana Hrvatske u ravni društvenog života pred europskom,
islamskom i svjetskom javnošću.
9) Čuvanje i razvijanje materijalnih dobara Islamske zajednice.
9.3. Načela Islamske zajednice u Hrvatskoj
Svoju misiju, ciljeve i djelovanje Islamska zajednica ostvaruje na temelju slijedećih načela:
1. Rad Islamske zajednice odvija se na principima islamskog učenja određenog temeljnim
izvorima Kur'ana a.š. i Sunneta.
2. Temeljne odrednice islamskog djelovanja Islamske zajednice sadržane su u Šerijatu i u
Statut-u Islamske zajednice.
3. Islamska zajednica u duhovnom je smislu integralni dio Umme – svjetske zajednice
muslimana.
4. Islamska zajednica u svom se radu rukovodi općim i zajedničkim duhovnim i materijalnim
interesima muslimana, pripadnika Islamske zajednice.
5. Djelovanje Islamske zajednice odvija se u skladu s općim društveno – političkim prilikama i
u okviru pravnog položaja vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj.
6. Islamska zajednica nadnacionalna je zajednica, ali nije anacionalna, a to znači da u svom
radu uvažava činjenicu da njenu većinu čine muslimani – Bošnjaci. Stoga se rad Islamske
zajednice odvija u izravnoj suradnji s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, čija
autonomija je utvrđena vjersko – prosvjetnim institucijama bosanskih muslimana iz vremena
osmanske uprave u Bosni.
7. Islamska zajednica nije politička organizacija, ali njeno djelovanje nije apolitičko.
8. Islamska zajednica pripada hanefijskoj pravnoj školi.
9. Islamska zajednica posebnu pažnju u svom radu poklanja mladima; rad imamsko –
mu'allimske službe odvija se na principu pojedinačne odgovornosti, međusobnog
savjetovanja, nadopunjavanja, te poštivanja ovlasti i nadležnosti.
122
10. Razvijanju materijalnih pretpostavki za uspješan rad, Islamska zajednica pristupa kao
izvornom islamskom načelu.
Islamsku zajednicu u Hrvatskoj čine: Sabor Islamske zajednice u Hrvatskoj, Mešihat Islamske
zajednice u Hrvatskoj, Muftija zagrebački i Zagrebačka medresa "Dr. Ahmed Smajlović"
Sabor IZH - najviše zakonodavno tijelo Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Mešihat IZH - izvršni organ Sabora Islamske zajednice koji se brine o organiziranju Islamske
zajednice i osigurava uvjete za upražnjavanje vjerskih potreba muslimana. Na čelu Mešihata je
predsjednik koji je ujedno i muftija.
Muftija - osoba koja prema šerijatskim propisima ima pravo i dužnost definirati i tumačiti
šerijatske propise.
Medžlis Islamske zajednice - osnovna organizacijska jedinica Islamske zajednice u Hrvatskoj. O
funkcioniranju Medžlisa se brine Izvršni odbor Medžlisa na čijem su čelu predsjednik Medžlisa i
glavni imam.
Zagrebačka medresa "Dr. Ahmed Smajlović" - islamska srednja škola. Medresa je kao srednja
škola verificirana kod Ministarstva prosvjete R. Hrvatske kao srednja škola s pravom javnosti.
Započela je s radom školske 1992/93. godine. Medresu je u dosadašnjem periodu završilo 15
naraštaja. Medresa ima četiri mješovita odjeljenja sa stotinjak učenika i učenica. Program Medrese
završio je 2009. godine.
Islamska gimnazija “Dr. Ahmed Smajlović” – srednja škola s pravom javnosti, počela s radom
2007./2008. i u sustavu je Ministarstva znanosti obrazovanja i športa. Nastava se izvodi u
prostorijama Medrese.
Zaklada – Vakuf Islamske zajednice – ustanova koja se brine o materijalnim dobrima i
unapređenju infrastrukture Islamske zajednice.
Centar za certificiranje halal kvalitete – ustanova Islamske zajednice koja provodi kontrolu i
nadzor proizvoda usklađenih po standardima halal (dozvoljenih) koje konzumiraju muslimani.
Proizvodi se označavaju posebnim znakom na kome se ističe HALAL.
123
9.4. Upravljanje vanjskim procesima
U sustavu upravljanja kvalitetom IZH zastupljeni su procesi i aktivnosti koje obavljaju vanjske
organizacije i fizičke osobe, a koji mogu bitno utjecati na usklađenost usluga u odnosu na utvrđene
interne ili eksterne zahtjeve kvalitete. Islamska zajednica u Hrvatskoj je osigurala nadzor nad
vanjskim izvršiocima tako što su aktivnosti koje bitno utiču na kvalitetu konačne usluge, kriteriji
njihove prihvatljivosti, opisi poslova, načini kontroliranja i izvješćivanja utvrđeni i precizirani
ugovorom ili posebnim prilogom uz ugovor.
IS L A M S K A ZA J E DN IC A U H R VAT S K O J
Planiranje Politikakvaliteta
Ciljevikvaliteta
Odgovornosti ovlaštenja
Osiguravanjeresursa
Interniauditi
Korektivne/prevent.mjere
Upravljanjeljudskim resursima
PreispitivanjeQMS
Program stalnihpoboljšanja
Operativnoplaniranje
Upravljanjeinfrastrukturom
Marketingprodaja Nabavka
Proces upravljanjaradnim okruženjem
SkladištenjeProces internihkomunikacija
Proces eksternihkomunikacija
Upravljanjeneusklađenostima
Proces upravljanjaQMS dokumentacijom
Monitoring, mjerenje i analiza procesa,usluga i zadovoljstva članova islamskezajednice
MISIJA
VIZIJA
Vjeronauk Vjerskiobredi
Vjersko-prosvj.Djelatnosti Dušebrižništvo
Karitativnedjelatnosti
OČEKIV
ANJA
G R A F IC K I P R IK A Z P R O C E S A
9.5. Politika kvalitete Islamske zajednice u Hrvatskoj
Polazeći od toga da se djelatnost IZH temelji na odanosti uzvišenom učenju islama te razmatrajući i
uvažavajući svoju misiju, ciljeve, zadatke, načela politike, stajališta društvene zajednice u kojoj
djeluje, suštinske vrijednosti i uvjerenja, zahtjeve Statuta i Zakona, temeljna načela upravljanja
124
kvalitetom, a u cilju osiguranja maksimalnog povjerenja i zadovoljstva svojih pripadnika i
zainteresirane javnosti, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj donosi slijedeću Politiku kvalitete:
Osigurati dosljedno provođenje odrednica iz Statuta te zakonskih i drugih zahtjeva koji se
tiču djelatnosti IZH, uključujući i zahtjeve međunarodnog standarda ISO 9001:2000.
Islamska zajednica postoji zbog svojih pripadnika i prema tome treba razumjeti njihove
sadašnje i buduće potrebe, ispuniti njihove zahtjeve i težiti da se njihova očekivanja
premaše.
Osigurati sve neophodne uvjete za ostvarenje prava i dužnosti pripadnika IZH.
Osigurati sve neophodne ljudske i materijalne resurse za dostizanje ciljeva i načela IZH.
Osiguravanjem odgovarajućih internih i eksternih obuka, kontinuirano podizati razinu
kompetentnosti i svjesnosti dužnosnika, vjerskih službenika i namještenika IZH.
Vjerski lideri uspostavljaju jedinstvo svrhe i usmjerenja Islamske zajednice. Oni trebaju
kreirati i održavati interno okružje u kojem službenici i namještenici mogu biti potpuno
uključeni u dostizanje načela i ciljeva Islamske zajednice.
Vjerski službenici i namještenici na svim nivoima su bit Islamske zajednice i ostvarenje
njihovog punog učešća omogućava da njihove sposobnosti budu upotrijebljene na dobrobit
Islamske zajednice, njenih pripadnika i ostalih zainteresiranih strana.
Željene rezultate Islamska zajednica će efikasnije dostići ako redovitim aktivnostima i
odgovarajućim resursima upravlja kao procesom.
Identificiranje, razumijevanje i upravljanje međusobno povezanim procesima kao sustavom,
doprinjet će neprekidnom poboljšavanju učinkovitosti Islamske zajednice u ostvarenju njene
misije, ciljeva, zadataka i načela.
Osigurati transparentnost informiranja i neposrednog komuniciranja sa džematlijama,
društvenom zajednicom, institucijama i ostalim zainteresiranim stranama s ciljem
prezentiranja sveukupne opredjeljenosti i napora organa IZH i osoblja na svim nivoima ka
neprekidnom poboljšavanju kvalitete procesa i vjerskih usluga IZH.
Odlučivanje na svim nivoima Islamske zajednice može biti učinkovito samo u slučaju kad je
utemeljeno na analizi podataka i informacija iz svih Medžlisa i Džema'ata.
Islamska zajednica i njeno okružje su međusobno ovisni pa ostvarenje obostrano korisnih
odnosa poboljšavaju ozračje na lokalnoj i državnoj razini.
Neprekidno podizati svjesnost pripadnika IZH i zainteresirane javnosti za očuvanje
biološko-ekoloških i drugi prirodnih vrijednosti okoliša.
Stalno poboljšavanje funkcioniranja sveukupnog sustava na zadovoljstvo pripadnika i
ostalih zainteresiranih strana trajni je cilj Islamske zajednice.
125
9.6. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ
126
10. POGLAVLJE - POJMOVNIK NEPOZNATIH RIJEČI
A
'Abd arap. rob; rob Božji, Abdulah; jedno od najljepših imena Muhameda a.s.
'adalet arap. svojstvo svih Božjih poslanika; pravednost
'akl arap. um, razum, inteligencija
'Alejhis-selam arap. Bog bio zadovoljan s njim; odnosi se na sve Božje poslanike
'Arefat arap. mjesto nedaleko od Meke u kojem borave hadžije dan prije islamskog blagdana
Kurban-bajrama
abdest perz. pranje određenih dijelova tijela vodom pred stupanje u namaz ili zbog učenja Kur’ana;
ritualno pranje; uzima se na sljedeći način: prouči se nijjet, operu se ruke do šaka, operu se usta i
nos, umije se lice, operu se ruke do laktova, potare se mesh, operu se uši i vrat, a potom noge do
članaka, pere se po tri puta; abdest kvari ako poteče krv ili gnoj iz tijela, ako se obavi bilo koja
prirodna nužda, ako se povrati punim ustima, ako se zaspi ili onesvijesti i ako se progovori i
nasmije u namazu
adet arap. običaj, tradicija
'adl arap pravda
'Adil arap. muško ime, pravedan
aga tur. poglavar, vođa, zemljoposjednik
ahiret arap. svijet u kojem će nakon Sudnjeg dana boraviti duše svih ljudi, muškaraca i žena
ahkam arap. presude. U pravnoj znanosti islama (fikh) svako djelo može biti obvezno (vadžib),
pohvaljeno (mustehab), dopušteno (mubah), pokuđeno (mekruh) i zabranjeno (haram). Sve se to
jednim imenom zove ahkam –šer’ije ili šerijatske presude
ahlak arap. moral; ćudoređe; etičnost; skupina pravila islamskog lijepog ponašanja i ophođenja
ahmedija (arap. ahmadiyya), fes i bijelo platno omotano oko fesa; nose ga imami prilikom
obavljanja obreda
Ahmed Gulam ili Mirza Gulam Ahmed, Indijac koji je za vrijeme britanske kolonijalne uprave nad
127
Indijom propagirao niz heretičkih ideja, neke od njih su tvrdnja da je on utjelovljenje Ise a.s. (Isusa)
i Mehdija.
Ahmedije, sekta koja je svojim slijeđenjem Ahmeda Gulama izašla izvan okvira islama
'akida (akaid) arap. vjerovanje, učenje, dogma u znanosti je posebna disciplina koja proučava
pitanje islamskog vjerovanja (iman) ili fundamentalna teologija.
akika arap. vjerski obred pri nadijevanju imena djetetu. Tom se prigodom kolje jedan brav za
žensko dijete ili dva ako je muško (najčešće ovce, a može i koze) te se nadjene ime djetetu i počasti
najuža obitelj i prijatelji
akšam tur. večer; molitva koja se obavlja odmah nakon zalaska Sunca
akšam-hajrulah tur. pozdrav; dobra večer
alem arap. najveci vrh munare
Ali ibn ebi Talib, četvrti halifa nakon Ebu Bekra, Omera i Osmana izabran je na čelo zajednice
muslimana. Ši'iti ga doživljavaju prvim imamom
Allah dž.š. arap. osobno ime za Boga; Bog Svevišnji; muslimani u cijelom svijetu rabe ovaj naziv
za Boga; u arapskom jeziku nije moguća množina ove riječi
Alahi-manet tur. ostavljam te Bogu u amanet; doviđenja; pozdrav prilikom rastajanja
Allahu ekber arap. tekbir; veličanje Boga; Allah je najveći
'Alim arap. islamki mislilac ili učenjak, vrstan poznavatelj teoloških disciplina. U arapskom
svijetu rabi se za stručnjake u svim disciplinama.
amanet, pogledati emanet – pruženo povjerenje
amentu billahi arap. prvi imanski šart; vjerujem u Allaha dž. š.
amin arap. primi; uslišaj (Bože moje molbe), bibl. amen
Amina arap. majka Muhameda a. s.
Ashab arap. Poslanikov a. s. suvremenik, prijatelj
asker tur. vojnik, borac
asket onaj koji se potpuno odriče materijalne imovine sa ciljem duhovnog razvoja i uzdignuća
'asr arap. vrijeme ili dio dana. Izraz za poslijepodnevnu molitvu (namaz). Na našim prostorima
128
kažemo ikindija.
'Ašura (Jevmu Ašura), deseti dan mjeseca muharema. Postiti taj dan je sunet (praksa Muhameda
a.s.).
Ataturk, Mustafa Kemal Ataturk (1881-1938), nacionalistički vođa turskog naroda koji je
sekularizirao tursko državno uređenje
'avret arap. dio tijela kod žene ili muškarca koji mora biti pokriven (osim pred onima pred kojima
je dopušteno otkrivanje)
'azab arap. muka, mučenje
'ašk tur. zanos, transcedentalnost, ljubav
avaz tur. glas
'Azim arap. Uzvišeni; jedno od 99 lijepih Božjih imena
'Azrail arap. Melek (anđeo) smrti; zadužen da rastavlja duše od tijela u trenutku smrti
ajet (arap āyāt: znak, dokaz), objava, redak Kur'ana
Ajetul Kursija arap. Ajet Prijestolja, nalazi se pod rednim brojem 255 u drugom po redu
kur'anskom poglavlju El-Bekare
B
Bajram tur. mubarek, odabran dan; najveći blagdan kod muslimana; muslimani imaju dva
bajrama: ramazanski i kurbanski ili hadži bajram. Arapski je izričaj "'id“
bašluk tur. nadgrobna oznaka; stavlja se na grob nakon pokopa na kojem piše tko je pokopan u
grobu. To ostaje do podizanja nadgrobnog spomenika (nišana)
batil arap. poništeno ili pravno ništavno
bazar perz. trgovački centar
bedel arap. zamjena, najčešće zamjenik za obavljanje hadža; ako onaj tko je odlučio obaviti hadž
nije u dobrom fizičkom ili zdravstvenom stanju da ode, može poslati zamjenika da ga obavi umjesto
njega s tim što će pokriti sve njegove troškove vezane za odlazak, boravak i povratak s hadža; bedel
ne može biti osoba koja nije za sebe obavila hadž; bedel se može poslati i za umrlog; punoljetna
djeca mogu obaviti hadž kao bedeli za svoje umrle roditelje; ako postoji oporuka za obavljanje
hadža umrlom, nasljednici su dužni poslati bedela ako su u mogućnosti; onaj tko pošalje bedela ima
nagradu kao da je i sam hodočastio Kabu i izveo je petu temeljnu islamsku dužnost
129
Bedr arap. mjesto koje se nalazi oko 150 km južno od grada Medine. Ondje se održala prva velika
bitka u povijesti islama, a sukobili su se muslimanska vojska predvođena Poslanikom s.a.v.s. i
mnogobožci iz plemena Kurejš. Bitka je okončana velikom pobjedom muslimana
beg (bej) tur. titula čije značenje varira od društva u kojem je rabljena; vođa, zapovjednik,
gospodin, plemeniti
beglerbeg tur. beg begova (pogledati beg)
bej'a (bej'at) arap. obećanje, prisega koju stanovništvo daje imamu ili muslimanskom vladaru
kojom se obvezuju na poslušnost u skladu s islamskim propisima
bejtullah arap. Allahova kuća, učestao naziv za džamiju i mjesto u kojem se izvode muslimanski
obredi; 'beit' u doslovnom prijevodu znači kuća
Bejt ul Makdis arap. čuvena džamija u Jeruzalemu, koja je treće sveto mjesto po važnosti kod
muslimana. Na prvom mjestu je El-Mesdžid El-Haram u Meki, a na drugom Poslanikova s.a.v.s.
džamija u Medini. Sve do druge godine po hidžri(muslimanskom kalendaru) muslimani su se
okretali u molitvi prema Bejt ul Makdisu
bektašije, ši'itska sekta koja javno nastupa pod plaštom sufizma, a koja je sačuvala mnogo
predislamskih i heretičkih elemenata. Njihov odnos prema islamu je obilježen zanemarivanjem
islamskih dužnosti, kao što je obvezna molitva
Bekare arap. ime drugog po redu poglavlja u Kur’anu a znači krava
bejtul-mal arap. kuća bogatstva; državna riznica
Beka arap. Božje svojstvo; Bog je zauvijek
bereket arap. berićet; tur. blagodat
Berzah arap. stanište; čistilište duša prije nastupanja Sudnjeg dana
besar arap. Božje svojstvo; Bog sve vidi
Bid’a, Bid’at arap. pogrešna ili bilo koja novouvedena praksa u obred ili vjeru uopće
bismila ( arap. bismi-llāh) "U ime Boga”, izraz koju muslimani izgovaraju kada započinju
odobrene ili zapovijeđene radnje
Buhari (Buharija), učenjak koji je skupljao predaje iz Muhamedovog a.s. života. Njegova zbirka
na kojoj je radio 16 godina, sadrži 7 397 predaja.
burak arap. životinja manja od magarca, a veća od konja, na kojoj je Poslanik s.a.v.s. obavio
miradž (uzdignuće na nebo)
130
bulug arap. fizičko punoljetstvo, zrelost: prema šerijatskim odredbama osoba postaje odgovorna za
svoje postupke i na nju se odnose svi Božji propisi, zapovijedi. Definira se prvim pojavljivanjem
sjemena kod muškaraca a kod žena pojavom prve menstruacije
Č/Ć
čalma tur. vrsta kape koju nose muškarci, slično ahmediji
ćefini tur. bijelo platno u koje se opremaju umrli muslimani; oprema za umrlog; sastoji se iz tri
dijela. Obveza je za svakog umrlog muslimana i muslimanku
čulah tur. kapa koju mnogi muškarci rabe prilikom obavljanja molitve
čurs tur. posebno mjesto u džamiji koje služi za održavanje prigodnih predavanja
D
darul-'ahd arap. zemlja pogodbe, nagodbe, zemlja dogovora. Administrativna jedinica koja je
sklopila ugovor s hilafetom. Darul-ahd u zamjenu za haradž od islamske države dobija jamstvo za
sigurnost te zemlje kao i samostalnost njihove uprave. Samu je ideju pobijao Ebu Hanife koji je
tvrdio da određeno područje može biti samo darul-islam (zemlja islama) ili darul-harb (zemlja rata)
dok imam Šafi na osnovi tadašnjeg postojanja tako opisanih administrativnih jedinica ipak
opravdava uporabu termina Dar-ul-Ahd
darul-harb arap. zemlja rata; područje izloženo borbenim djelovanjima; područje u kojem
muslimani nemaju odgovarajuću zaštitu
darul-islam arap. teritorijalna cjelina u kojoj vlada islamski zakon i gdje je šerijat pozitivni
građanski zakon
da'ija arap. misionar, osoba koja promiče islamske vrijednosti
da'va arap. misionarstvo, u znanosti predstavlja posebnu disciplinu koja se bavi metodama
priopćavanja božanske riječi
dalalet arap. zabluda
Davud a. s. arap. ime Božjeg poslanika; bibl. David
Dejn arap. dug koji proizlazi iz dane riječi i obećanja
131
devlet tur. zavičaj, država
dedžal arap. neuobičajeno biće koje će se pojaviti pred smak svijeta. Imat će veliku moć
zavođenja, poglavito onih koji su slabi vjernici. Pravi će ga vjernici prepoznati i neće mu
povjerovati. Jedan je od predznaka smaka svijeta. Biti će ubijen od Isaa a.s. (Isusa)
deredža arap. stupanj
derviš, musliman koji se osamljivanjem ili pripadnosti jednom od sufijskih tarikata želi približiti
Uzvišenom Stvoritelju
din arap. vjera, simbioza nebeske religije
divan arap. popis, protokol, zbirka (u književnom smislu zbirka poezije ili proze)
divanhana tur. mjesto koje je predviđeno za sijela i druženje
dova ( arap. du'ā: poziv, molba) molba upućena Stvoritelju
dunja arap. ovaj prolazni svijet (život)
DŽ
džahilijet, riječ koja se najčešće rabi za razdoblje prije objave Kur’ana. Sama riječ dolazi od
termina "džehle“, što na arapskom znači “neznanje”. Tako bi džahilijet označavao “vrijeme
neznanja”, u povijesnom smislu predislamsko doba.
džaiz arap. dopušteno, odobreno; riječ mubah označava dopuštene radnje za koje se neće biti
nagrađen niti kažnjen; džaiz označava sve dopuštene radnje bile one vadžib (obvezne), mendub
(preporučene) ili mekruh (pokuđene)
džamija arap. za razliku od riječi mesdžid (masgid) koja označava svaki objekt u kojem se
redovito obavlja namaz (pogledati namaz), riječ džamija se rabi za objekte namjenski građene za
taj vjerski čin a koje u svom sklopu imaju i minaret (munaru).
Džebrail arap. Džibril; (kod katolika Gabrijel, kod pravoslavaca Gavrilo) melek/anđeo koji je
prenosio objavu od Boga svim poslanicima
džehennem arap. pakao, mjesto u kojem će nakon Sudnjeg dana završiti oni koji zbog svojih
nedjela zasluže kaznu
džemat (arap. ğamā at) skupina vjernika; dok se riječ “ummet” odnosi na sve muslimane, termin
džemat može označavati nekoliko domaćinstava koji gravitiraju oko jedne džamije kao i skupine
vjernika koji se okupljaju oko zajedničkih molitvenih i vjerskih interesa
dženabe arap. stanje nečistoće tijela uzrokovano spolnim odnosom. Osoba koje se nalazi u tom
stanju se naziva džunupom (džunubom) i čistoću tijela ponovno može postići samo kupanjem
132
(gusulom) ili u nedostatku vode tejemumom. Takva osoba ne smije klanjati, Kur’an učiti, Kur’an
bez omota uzimati, oko Kabe obilaziti (tavaf činiti), u džamiju ulaziti sve dok se ne okupa
dženaza arap. označava pogrebni obred kod muslimana u što se uključuje obvezna molitva za
umrle i pokop u skladu s islamskim propisima.
džennet arap. rajski vrt; mjesto kojim će nakon Sudnjeg dana vjernici biti nagrađeni.
džihad arap. prevodimo je riječju “napor”. Pod tim pojmom se podrazumijeva opravdana borba u
zaštiti pet ciljeva šerijata: očuvanje vjere, domovine, časti, imetka i dostojanstva. Osoba koja bi
položila život u ovakvoj vrsti borbe naziva se šehid. Njemu je obećan raj (dženet). Isti ovaj termin
rabi se u borbi sa samim sobom i tretira se najvećim džihadom – borbom. Pogrešno prevođenje
riječi džihad u zapadnim medijima najčešće je “sveti rat muslimana”.
džin arap. svjesna bića, demoni, nevidljiva ljudskom oku. Jedu, piju i razmnožavaju se. Bit će
pozvani na odgovornost za svoja djela i uvjerenja poput ljudi.
džuma (arap. jevm el džumu’a,) opći skup (dan općeg skupa); zajednička molitva (namaz) koja se
održava svakog petka umjesto uobičajenog namaza u podne. Dan tjedne molitve
Džebelur-rahme arap. brdo milosti nedaleko od Meke u Saudijskoj Arabiji
džele šanuhu arap. uzvišeni Alah, skr. dž. š. Dodaje se uvijek kada se izgovori riječ Alah ili Bog.
džemre arap. simbolično kamenovanje šejtana (sotone) prilikom obreda hadža
džuba tur. dio imamske odore, najsličnije mantilu.
džunah arap. grijeh
džuz arap. dio (Kur’ana) od 20 stranica ili 10 listova; Kur’an ima 30 džuzeva
E
efendija tur. gospodin; titula za imama, skr. ef.
Ehlen we sehlen arap. dobro došao; izraz dobrodošlice prilikom susreta
ehlis-sunet , stručni izraz kojim se sjedinjuju sve priznate šerijatske pravne škole (Hanefitska,
Malikitska, Šafijitska i Hanbelitska).
Ehlul-bejt - arap.ahl al-bayt: kućna čeljad, Muhamedova obitelj koja je odigrala odlučujuću ulogu
u ranom islamu
133
Ehlul-kitab, kur'anski izričaj koji prevodimo sa "sljedbenici Knjige“. Kur’an posebno tretira
sljedbenike Knjige misleći pritom na kršćane i židove
Ejjub a. s. arap. ime Božjeg poslanika; bibl. Job
El-Fatiha arap. Otkrovenje; Pristup; prva sura u Kur’anu a. š.; Kur’an ima 114 sura
El-hamdulillah - arap. hvala Allahu dž.š.; tako počinje prva sura Kur’ana El-Fatiha
Eljesa a. s. arap. ime Božjeg poslanika
emanet arap. svojstvo Božjih poslanika; bili su povjerljivi; povjerenje; povjerena riječ ili stvar
određenoj osobi
emir arap. 1. zapovjednik ( u prošlosti se rabilo za vojnu titulu) 2. princ (u današnjoj uporabi)
emirul-muminin arap. vođa pravovjernih (vjernika)
ensarije arap. kur'anski izričaj za ljude Medine koji su prihvatili Muhameda a.s. i njegove ashabe
nakon seobe iz Meke. To su zaslužili svojim srčanim i otvorenim pristupom dijeleći sve što su imali
sa prognanicima iz Meke (muhadžirima).
Esmaul-husna arap. lijepa Alahova dž. š. imena; ima ih 99
es-selamu 'alejkum arap. želim ti mir i spas; islamski pozdrav
estagfirulah arap. Bože, oprosti mi (grijehe)
evlija ( arap. awliya, jednina je waliyy, od waliyyullah, "prijatelj Alaha“). Postoji široko
rasprostranjen kult evlija diljem islamskog svijeta, a postoje i različiti stupnjevi (deredže) među
evlijama. Tražeći odgovarajući izričaj u kršćanstvu za riječ evlija čini se najbliži izričaj "blaženi“.
ezan arap. najava, poziv na molitvu (namaz). Osoba koja poziva na molitvu zove se mujezin.
Poziv na molitvu prethodi svakoj molitvi i to je na razini propisa koji potječe od Poslanika islama
koji je to redovito prakticirao (suneti – muekede)
F
fakih arap. pravnik, poznavatelj šerijatskog prava, osoba koja se bavi i proučava fikh
134
farz, arap. strogo obvezujuće Božje norme koje se odnose na: zdrave, pametne i punoljetne
(mukellef) ljude, neizvršavanje tih normi se kažnjava
Fatima arap. žensko ime; kćer Muhameda a.s. i Hatidže. Bila je najmlađa Muhamedova a.s.
kćerka i jedna od najinteligentnijih žena plemena Kurejš. Udala se za Alija ibn Taliba s kojim je
imala dva sina i dvije kćeri (Hasan, Husejn, Um Kulsum, Zejneb). Na Ahiret je preselila šest
mjeseci nakon Poslanikove a. s. smrti
ferman tur. prema perz. uredba, propis ili odluka općeg državnog značenja koju izdaje vladar u
islamskim zemljama
fes tur. uzdignuta vunena kapa bez oboda, ravna vrha; crvene su fesove nosili kao dio narodne
nošnje u Bosni od sredine 19. stoljeća muslimani, a zagasite vjernici drugih velikih vjera. S
vremenom se uporaba smanjila ili gotovo nestala
fetva (arap. fatva) formulirano šerijatsko pravno rješenje o nekom vjerskom pitanju od muftije ili
islamskog mislioca (mudžtehida)
fikh arap. stručni izraz za označavanje pravne znanosti, znanosti o vjerskom pravu islama Najkraći
prijevod je "šerijatsko pravo ili islamska pravna znanost“
fikr arap. misao, razmišljanje
farsi per. perzijski jezik; uz arapski i turski, predstavlja treći jezik islamskog svijeta
fasid arap. prijestupnik u vjeri, grešnik, osoba koja svojim postupcima narušava određene šerijatske
pravne norme
fasik arap. grešnik, osoba koja svojim ponašanjem i postupcima dovodi u pitanje osnovne
postulate vjere
fedžr arap. zora, izričaj je za jutarnju molitvu kod muslimana koja se klanja od pojave zore do
izlaska sunca
feredža, svečana odjeća muslimanskih žena a sastoji se od dugačkog širokog ogrtača s mrežom od
kostrijeti koja pokriva lice. Neki smjerovi u islamu (Hanbelije) to pripisuju obvezi žene, svi ostali to
pripisuju tradiciji određenih zemalja
feraiz arap. posebna disciplina unutar šerijatskog prava koja proučava pitanje nasljedstva i
zaostavštine.
fesad arap. svađa, zavada, smutnja, nered; fesadžija – svadljivac, smutljivac, bundžija fesaditi,
zametati svađu, dizati galamu, izazivati smutnju. Osoba koja se time bavi zove se mufsid
135
fetanet arap. svojstvo Božjih poslanika, označava zajedničku karakteristiku za sve poslanike: "bili
su oštroumni“
Fethul-Mekije arap. oslobođenje Meke; dogodilo se 20. ramazana 8. godine po hidžri
Fi sebilillah arap. na Alahovu dž. š. putu
Fir'avn arap. faraon
G
Gajb arap. skriveno, nepristupačno osjetilima i razumu; odsutnost ljudske spoznaje i njezina
skrivenost u Božanskom znanju. Al-Gajb je uzet kao tehnički izraz vjerskog jezika. Može se
prevesti riječju "tajna“
gazi arap. gazija – označava ljude koji sudjeluju u borbi. Gazija je prerastao u počasnu titulu za
one koji su se isticali u borbama te kao takav ušao u titular nekih muslimanskih vladara
gusl arap. obredno kupanje; obvezno za čovjeka koji je u stanju velike obredne nečistoće
(pogledati dženabe). Gusl se sastoji od pranja čitavog tijela. Prethodna formulacija namjere (niyya)
je prijeko potrebna za to, a vjernik mora nastojati da sva prljavština bude uklonjena s njegova tijela,
da voda smoči svaki dio tijela, uključujući i kosu
gargare arap. ispiranje usta i grla kod obrednog kupanja (gusl)
gasul arap. obvezno pranje (kupanje) mrtvaca prije molitve za umrle (dženaze)
gasulhana tur. mjesto (prostor) za kupanje i opremanje umrlih muslimana i muslimanki u skladu s
vjerskim propisima
gibet arap. izričaj za ogovaranje i prenošenje tuđih riječi
gjunah arap. grijeh koji čovjek čini svjesno ili nesvjesno
H
haber arap. vijest
had arap. (množ. hudud) granica, zapreka, određenje. U islamskom zakonu riječ ”had” označava
utvrđenu kaznu za određeno nedjelo
hadis arap. govor. U šerijatskoj pravnoj znanosti i islamskoj literature taj se izričaj rabi isključivo
136
za riječi koje je zabilježio poslanik islama Muhamed a.s. Razvijena je cijela hadiska znanost koja se
bavi proučavanjem i valorizacijom hadisa
hadž, peta islamska obveza svakog muslimana je jednom u životu hodočastiti sveta mjesta u Meki
– Saudijska Arabija. Osoba koja obavi hadž časti se zvanjem hadžije, što se dodaje ispred imena.
Npr. hadži Osman. U pisanju se stavlja skraćenica “h.”
hafiz arap. izričaj za osobu koja zna cijeli Kur’an napamet. Memorirati cijeli Kur’an jedna je od
nadnaravnosti Kur’ana. Riječ hafiz tako prevodimo “čuvar Kur’ana.” Zahvaljujući hafizima, Kur’an
je od objavljivanja do danas ostao nepromijenjen, izvoran i autentičan
hak arap. utvrđeno, stalno, dokazano, pravo, dužnost
hal arap. stanje (sadašnje, prolazno i promjenjivo)
halal arap. podrazumijeva sve što je muslimanu dopušteno glede stroge vjerske regulative
Zakonodavac je Svevišnji Bog. To predstavlja kompletan stil ljudskog života
halifa arap. Božji namjesnik na zemlji. Kur’an uči da je čovjek halifa na zemlji. Kroz povijest
islama susrećemo posebno razdoblje halifa. Uglavnom se misli na prvu četvoricu halifa koji su
upravljali islamskom državom nakon smrti Muhameda a.s.. To su: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija.
Oni sjedinjuju funkciju duhovnog vođe i svjetovnog vladara
haram arap. označava strogu zabranu za vjernika temeljenu na izvorima islama. Suprotan pojam
halal
hajr arap. izričaj za sve što je dobro.
hajd arap. mjesečni ciklus čišćenja kod žene, menstruacija, mjesečnica
hamajlija tur. zapis koji se nosi oko sebe ili uza se određeno vrijeme a zbog neke bolesti ili željene
sreće. Nema šerijatske jasne osnove pa se i ne preporuča
hanbelije arap. sljedbenici mezheba imama Hanbela
hanefije arap. sljedbenici mezheba imama Ebu Hanife (imam 'Azam)
harem arap. sveti harem, koristi se za velike džamije a obvezno uz prostore oko Kabe,
Poslanikove džamije u Medini i Mesdžidul Aksaa u Jeruzalemu.
137
harf arap. arapsko slovo
hatib arap. propovjednik; osoba (imam) koja petkom drži (izlaže) hutbu
hedija arap. poklon, dar
hidajet arap. uputa
hidžab arap. odjeća kojom je žena šerijatski pokrivena, podrazumijeva pokrivenost cijelog tijela
osim lica, ruku i nogu do članaka
hidžra arap. preseljanje Muhameda a. s. iz Meke u Medinu, početak računanja muslimanske ere,
muslimanski kalendar
hifz arap. disciplina kojom se uči (memorira) cijeli Kur’an
hilal arap. polumjesec; srp mladog mjeseca sa zvijezdom važi kao simbol islama, važan je u
hidžretskom (islamskom) kalendaru jer mjenom mjeseca dolazi hilal – mlađak. Njegovom pojavom
počinje novi mjesec
hira arap. mjesto (pećina) nedaleko od Meke na kojem je Poslanik a. s. primio prvu Objavu
hitan arap. vjersko obrezivanje, lat. cirkumcizija (cirkumcizio)
hatma izričaj ar. podrijetla koji se rabi kada se završi neki posao, kraj nečega. Najčešće se rabi za
završetak cijelog proučenog Kur’ana. Učinio je hatmu, znači proučio je cijeli Kur’an
hodža tur. muslimanski duhovnik, vjeroučitelj, profesor u medresi, vjerski obrazovana osoba
hutba arap. vjersko izlaganje, propovijed petkom za vrijeme džume-namaza, sastavni dio tjedne
molitve kod muslimana (džume-namaz).
hikma arap. Božanska mudrost darovana čovjeku Uputom
I
Ibadat, riječ arapskog podrijetla koja je prihvaćena kod svih muslimana. U svakodnevnom životu
rabi se za svaki oblik zahvale i pokornosti Bogu, svi obredi i bogoslužje. U stručnoj literaturi ovaj
se termin rabi za definiranje posebne znanosti koja proučava sve dužnosti i obveze čovjeka prema
Bogu
138
Iblis arap. ime šejtana (sotone), bibl. Lucifer
Ibrahim a. s. arap. ime Božjeg poslanika; praotac svih vjera; bibl. Abraham
Ibn Haldun, arapski učenjak koji je rođen 1332. godine gregorijanskog kalendara. Bavio se
pravom, gramatikom i isticao se svojim poznavanjem povijesti. Osim toga, poznat je i po poeziji
Ibn Hanbel, poznati arapski poznavatelj islamskog prava i hadisa, po njemu je jedna od pravnih
škola dobila ime ”Hanbelijska pravna škola”
Ibn Hazm, arapski učenjak iz vremena islama Kordove i Sevilje. Rođen je u Kordovi kao unuk
kršćanina koji je primio islam. Za vrijeme svog burnog života uspio je napisati oko 400 spisa s 80
000 listova a raspon tema je obuhvatao kako poeziju tako i kritiku šija te kršćana
Ibn Rušd arap. Averoes; učenjak, nije na glasu zbog svoje slobode interpretiranja islamskih
vjerovanja. Zbog toga je od mnogih i kritiziran
Ibn Sina arap. Avicena; jedan od največih učenjaka muslimanske povijesti. Vrstan u geometriji,
astronomiji, fizici i posebno medicini, Dobio je nadimak ”knez nauke”
Ibn Tejmija, arapski fakih koji slovi za jednog od najvećih vjerskih autoriteta. Bio je žestoki
kritičar inovacija u vjeri a istaknuo se i u borbi protiv sektaša poput šija i haridžija. Zbog svog
beskompromisnog stava, konkretno o posjećivanju grobova (kabura), biva zatvoren, i u zatvoru
umire (seli na Ahiret)
ibtidaija arap. predškolske i osnovnoškolske ustanove
Idris a. s. arap. ime Božjeg poslanika spomenuto u Kur'anu
idžma arap. usuglašeno mišljenje svih islamskih učenjaka i mislilaca o nekom pitanju u
određenom vremenu. To predstavlja treći izvor islama
idžmaus sahabe arap. usuglašeno mišljenje svih suvremenika Božjeg poslanika Muhameda a. s. o
nekom pitanju
idžtihad arap. intelektualni napor u razumijevanju Kur’ana i Suneta te popunjavanje šerijatsko
pravnih praznina rabeći pomoćne izvore islama
iftar tur. vrijeme kada se prekida post (u akšam), večera
ihlas arap. čistoća, čisto ispovijedanje vjere bez primjesa politeizma i praznovjerja
ihram arap. posebno krojena bijela odjeća koju hadžije nose za vrijeme obavljanja hadža
139
ihsan arap. dobro(a) djelo(a), rezultat (imana) ispravnog vjerovanja
ihvanul-muslimin arap. muslimanska braća
Ihvan-s-safa arap. Čista braća, ogranak sekte Ismailija koja je počela s djelovanjem još u
desetom stoljeću gregorijanskog kalendara. Priznavali su ispravnost svih religija i filozofija te u
svoja učenja usvajali dosta elemenata grčke filozofije kao i židovskog i kršćanskog učenja
ikamet arap. najavljivanje početka obveznog dijela molitve (farz), za razliku od ezana; ikamet još
sadrži riječi “kad kameti-s-salah” – "namaz počinje“
ikindija tur. vrijeme obavljanja trećeg dnevnog namaza poslije podne kada sunce zađe prema
zapadu, kada se sjena uveća dva puta; na arapskom se još kaže "asr“
Ikre arap. uči, čitaj; početak sure Al-Alek, prve Božje objavljene riječi Poslaniku a. s.
ilahije tur. pobožne islamske pjesme
ilham arap. inspiracija
ilmihal tur. islamska početnica; kod nas kratka knjiga o islamu primjerena dječjem uzrastu i
osnovnoškolcima
ilmija bos. udruženje imama i vjerskih djelatnika; sindikat imama
Iljas a. s. arap. ime Božjeg poslanika spomenuto u Kur'anu
imam arap. predvodnik; islamski vjerski (duhovni) vođa; sam Poslanik a. s. je bio imam; u
ši'itskom mezhebu ima više kategorija “imama”. Kod njih je sjedinjena duhovna i svjetovna vlast a
kod sunita imam je na razini duhovnog vođe i tumača Božje riječi
iman arap. monoteističko vjerovanje koje čovjek ima u odnosu na Boga (tevhid)
imaret tur. javna kuhinja za sirotinju; kuhinja (sadržaj za hranu) uz džamiju ili vjerski objekt
imsak arap. vrijeme kada se zapašta, zadnji trenuci vremena kada je dopušteno jesti
indžil arap. treća Božja velika objava objavljena Isau a. s., bibl. Isusu; kur’anski naziv za
Evanđenje
140
insan arap. čovjek
inšaallah arap. ako Bog da, izriče se uvijek pri najavljivanju nekih planova koji se trebaju dogoditi
jer vjernik vjeruje da se sve događa po Božjoj odredbi. To je ujedno i oblik zazivanja Božje pomoći
u određenom poslu
iradet arap. Božje svojstvo, Bog sve svojom voljom čini
Isa a. s. arap. ime Božjeg poslanika; pretposljednji poslanik; bibl. Isus
Ishak a. s. arap. ime Božjeg poslanika; sin Ibrahima a.s.; bibl. Isak
islam arap. pokornost ili predanost Alahu dž. š.; 1. vjera koju je Alah dž. š. objavio preko svog
poslanika Muhameda a. s. cijelom čovječanstvu (svijetu); 2. najmnogoljudnija vjera na svijetu
Ismail a. s. arap. ime Božjeg poslanika; sin Ibrahima a.s.; bibl. Išmael
ismet arap. svojstvo Božjih poslanika; uvijek su istinu govorili
Israfil arap. melek (anđeo) zadužen da nagovijesti Sudnji dan; ima zadaću dva puta puhnuti u
trubu ili rog koji se zove sûr. Kada prvi put puhne, sve će živo pomrijeti a kada drugi put puhne, sve
će mrtvo oživjeti i svi će ljudi stati pred Svevišnjeg Tvorca Boga i odgovarati za svoja djela
počinjena na ovome svijetu; bibl. Serafim
istinšak arap. pranje nosa prilikom uzimanja gusla; jedna od tri obvezne radnje (farza) pri guslu;
tri puta vodom temeljito isprati nos prije samog kupanja
išaret arap. gestom tijela davati neki znak
izun arap. dopuštenje.
isna ašerije, arapski izričaj izveden od "isna ašere“ što znači “dvanaest”. Odnosi se na dvanest
ši'itskih imama i njihovih sljedbenika
istihara arap. termin koji se rabi za molitvu (namaz) u kojoj se od Alaha traži uputa glede pitanja
konkretnog problema ili dvojbe
iša arap. izričaj za zadnju večernju molitvu ili jaciju.
itikaf arap. izolacioni boravak u džamiji određeni broj dana (zadnjih deset dana mjeseca
141
ramazana). Džamija se napušta samo da bi se zadovoljile fiziološke potrebe. Cilj je intenzivirati
molitvu i noćno bdijenje
J
Jasin arap. naziv XXXIV. poglavlja (sure) iz Kur’ana. Poslanik islama kaže za to poglavlje "da je
srce Kur'ana“ pa je zbog toga i najčitanije
jemek dova tur. molitva (dova) koja se uči poslije jela
jemin arap. prisega
jetim arap. maloljetno dijete bez oca
jetimhana tur. ustanova za skrb o jetima, siročadi
Jevmi -ašura arap. dan ašure, 10. muherema obilježava se kao poseban dan. Prema predaji koja
dolazi od Poslanika islama, u sebi sjedinjuje događanja gotovo svih poslanika. Svi su poslanici, na
neki način, bili Bogom obdareni, ohrabreni, stimulirani u vlastitoj misiji, osnaženi upravo na taj
dan. Poslanik je islama postio pa je i svojim sljedbenicima preporučio da se ti dani poste: deveti i
deseti ili deseti i jedanaesti muherem. Stoga muslimani u nastojanju da slijede put Muhameda a.s.
poste navedene dane. Tradicija i običaj muslimana je da se u te dane pripremi posebno jelo koje se
zove ašura, uglavnom pripravak od svih vrsta žitarica, voća, raznih začina. To se nastoji podijeliti u
što većem broju kako bi se prisjetili toga datuma, a najizraženije prisjećanje je na Nuha a .s. (Noa) i
njegovo spasenje nakon velikog potopa koji je potopio sve one koji ga nisu slijedili, čak i njegova
sina i suprugu jer su bili od onih koji su se o Objavu ogriješili. Ši'iti ovom danu daju posebnu
pozornost
Jevmul ahire, Sudnji dan, dan kada će svi ljudi odgovarati za svoja djela na ovome svijetu. Na
temelju toga bit će kažnjeni ili nagrađeni
Jevmul bas, dan proživljenja (uskrsnuća) nakon smrti
Jevmul kijame, dan kada će nastati smak svijeta, sve će živo pomrijeti i Bogu se vratiti. U istom
kontekstu se spominje i izričaj "Jevmus sa’a“ – očekivani trenutak ili dan
Jahja arap. muško ime, ime Božijeg poslanika kojem je mudrost dana još u ranoj mladosti.
Kršćani ga nazivaju Ivanom (Jovanom) Krstiteljem
Jakub arap. muško ime, ime božijeg poslanika, sina Isakova i unuka Ibrahimova. Njegovih su
142
dvanaest sinova začetnici dvanaest izraelskih plemena
Jeruzalem, Bejt-ul Makdis, grad u kojem je Mesdžidul Aksa, prva kibla muslimana
Junuz arap. Junus, muško ime, ime Božijeg poslanika kojeg je Allah poslao narodu Nineve Poznat
je i po tom što je u utrobi kita proveo tri dana neozlijeđen
Jusuf arap. muško ime, ime Božijeg poslanika. Jusuf je bio sin poslanika Jakuba
K
Kaba (arap. Ka’ba) četverokutna građevina koja simbolizira Božje Jedinstvo; Božja kuća; Crni
kamen; nalazi se u Mesdžidu-l-Haramu u Meki oko koje hadžije tavafe obilaze; još se zove i
Bejtullah - Božja kuća; bos. ćaba
kabur arap. grob; mezar
kader arap. predodređenje, sudbina
kade-i-ehire arap. posljednje sjedenje u namazu (molitvi)
Kadirije, derviški red nazvan po Abdulkadiru Džilaniju. Ustanovio je nove forme obrednih
aktivnosti
kadija arap. sudac
kafir arap. nevjernik
kalb arap. srce
kandilji bos. gusto postavljene sijalice na minaretu koje se pale u neki odabrani dan ili noć;
rasvjeta na munari; uz ramazan paljenjem kandilja prekida se post a gašenjem počinje
kanun arap. izričaj koji se rabi za pozitivne zakone jednog društva
kasida tur. orijentalna lirska pjesma s ne manje od petnaest dvostiha nekome u počast i pohvalu
kelam arap. Božje svojstvo; Bog govori svojim božanskim govorom
kelime - šehadet arap. svjedočenje; svjedočanstvo; očitovanje pripadnosti islamu. Izgovara se na
sljedeći način: Ešhedu en la illahe ilallah ve ešhedu ene Muhammeden ’abduhu ve resululluhu,
što u prijevodu znači: "Svjedočim da je Bog samo jedan, a da je Muhamed a.s. Njegov sluga i
poslanik“.
143
Kerbela arap. mjesto u Iraku (sjeverozapadno od Bagdada) gdje je mučki ubijen unuk Muhamed
a.s. Husejn ibn Ali r.a. Iz sujevjerja i neznanja, Kerbela je danas svetište za koje se organizuju i
hodočašća u ši'itskom prakticiranju vjere
kibla arap. smjer okretanja u namazu prema Kabi u Meki; jugoistočno od naših prostora
kidem arap. Božje svojstvo; Bog je oduvijek
kijam arap. stajanje u namazu (molitvi)
kijamun bi nefsihi arap. Božje svojstvo; Bog sam po sebi postoji
kijas, analogno izvođenje zaključaka na temelju poznatih rješenja Kur’ana, Suneta i Idžmaa. Četvrti
je izvor u šerijatskom pravu
kiraet arap. disciplina po kojoj se Kur’an uči pravilno; način učenja Kur’ana
kiraethana tur. prostorija namijenjena učenju Kur’ana
kiramen katibin arap. meleki (anđeli) zaduženi da prate čovjeka i pišu njegova dobra i loša djela;
plemeniti pisari; prisutni su kod svih ljudskih bića
kitab arap. knjiga; odnosi se na Kur’an; bos. ćitab, alb. ćitap
kisas arap. izričaj koji se prevodi kao “odmazda ili krvni delikt”.
Kur’an, Božja knjiga objavljena poslaniku Muhamedu zapisana u zbirci (mushaf), prenesena u
cijelosti vjerodostojnom (tevatur ) predajom
kube arap. kupola; bačvasti svod koji je najčešći u projektima džamija
kudret arap. Božje svojstvo; Bog je svemoćan
Kuds arap. al Quds – islamski sveti grad. Stariji pisci zvali su ga obično Bayt al –Maqdis (prema
drugima Muqaddas, što je zapravo, kao prijevod hebrejskog Betham – miqdaš, značilo (solomonski)
Hram, a onda se prenijelo na grad
kufr arap. nevjerstvo
kurban tur. žrtva; simbolično puštanje krvi žrtve, datira još iz vremena praoca sve tri
144
monoteističke vjere Ibrahima a. s. koji je, prema Božjoj zapovijedi, odlučio žrtvovati svoga sina
Ismaila a. s., i u tom trenutku Svevišnji mu šalje ovna da zakolje kao žrtvu; od tada se kolje ovan a
pridonosi se Bogu; kolje se u vrijeme Kurban- bajrama;
Kurban-bajram - tur. Blagdan žrtve; muslimanski blagdan; još se zove i hadžijski bajram jer se u
to vrijeme odlazi na hadž; 10. dan zul-hidže; traje četiri dana
Kurejš arap. arapsko pleme u kome se rodio Muhamed a.s.
L
Lejletu-regaib – prva noć, četvrtak na petak u redžebu - Kako je redžeb jedan od četiri sveta
mjeseca u islamskom kalendaru za njega se vežu dvije mubarek (odabrane) noći. Prva je lejletu-
regaib ili kako je najčešće prevodimo "noć želja“. Naime, za tu se noć veže začeće Muhameda a.s.
Obilježava se prigodnim programima u džamijama i molitvenim prostorima (mesdžidima)
Lejletul-miradž – noć uznesenja Muhameda a.s. - Kur'an bilježi događaj uznesenja Muhameda a.
s. u poglavlju Al – Isra (noćno putovanje) u prvom retku: "Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom
času noći preveo svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako
bismo mu neka znamenja naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“
Lejletul-berat – 15. noć šabana - Mjesec šaban prethodi mjesecu ramazanu; on je u potpunosti
usmjeren pripremanju vjernika muslimana nadolazećem ramazanu. Pripreme su duhovne, fizičke,
materijalne, organizacijske i slično. Petnaesta noć je Berat što prevodimo kao "noć spasa.“
Lejletul-kadr – početak objave Kur'ana - 27. ramazana u pećini Hira počela je prva objava
Kur'ana koja će trajati sljedećih 23 godine. Ta noć, prema kuranskom kazivanju, vrednija je od
tisuću mjeseci u kojoj nema te noći. Alah dž.š. je nazvao jedno cijelo poglavlje El- Kadr. To nam
poglavlje, koje ima samo pet redaka, najzornije oslikava snagu i moć te noći. „Mi smo ga (Kur'an)
počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti misliš što je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od tisuću mjeseci
– meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigutnost je u
njoj sve dok zora ne svane.“ Muslimani u znak zahvale Alahu dž.š. ovu noć provode u noćnoj
molitvi i bdijenju sve do zore. Džamije i molitveni prostori svugdje u svijetu su premalene da prime
sve vjernike na molitveno bdijenje. Organiziraju se razni molitveni programi da bi se
najučinkovitije provela ova noć.
Levhi-mahfuz arap. ploča koja se čuva na nebu, a koja se u poglavlju (suri) LXXXV, 22 zove
lawh mahfuz. Prema tom ulomku Kur'ana, ona se prevodi kao "pomno čuvana ploča“
145
lian, brakorazvodni postupak u kojem se provodi prisega bračnih drugova u nedostatku četiri
vjerodostojna svjedoka
Lut arap. muško ime, ime Božjeg poslanika spomenutog u Kur'anu.
M
Magfiret arap. oprost koji Svevišnji Bog daje vjernicima na njihovu molitvu i zaslugu
Magreb arap. magrib, zapad; geografsko područje sjeverozapadne Afrike (Libija, Tunis, Alžir i
Maroko)
mal arap. posjed, imetak
Malik ibn Enes arap. pravnik, utemeljitelj jedne škole (mezheba) u Medini. Često ga zovu samo
“medinski imam”. Najčešći izraz za njegovu školu je Malikijska pravna škola, a oni koji
prakticiraju vjeru po njegovoj školi nazivaju se malikije.
mahrem arap. jedinstveni izričaj za osobe, muškarce koji su u pratnji žena s kojima su u najbližem
krvnom srodstvu. Žena bez mahrema ne može sama putovati. To je svojevrsna zaštita žene od bilo
kakve nedaće koja je može zadesiti tijekom putovanja
m'asum arap. izričaj koji se prevodi kao “nepogrešiv”. Svojstvo je koje šiiiti pripisuju imamima
maslehatul-ame arap. opći interesi
maslehatul-hasa arap. individualni ili pojedinačni interesi
mašaallah arap. izričaj kojim iskazujemo divljenje nečemu što je Svevišnji podario. Najbliži
prijevod je "Božja volja“ jer musliman vjeruje da sve dolazi po Božjoj volji i određenjem.
mašrik arap. istok
mazlum arap. osoba kojoj je nanesena nepravda
Medinetun-Nebij arap. grad Božjeg poslanika Muhameda a. s., Medina, nalazi se u Saudijskoj
Arabiji, drugo mjesto po važnosti za muslimane. Grad koji je primio Poslanika a. s. i muslimane
prilikom hidžre iz Meke
medresa arap. srednja teološka škola; naziv ustanove na kojoj se izučavaju islamske znanosti. U
arapskom svijetu to je izričaj za škole
146
medžlis arap. parlament u poimanju arapskog jezika; kod nas se rabi za vjersku organizacijsku
jedinicu na razini gradova
Medžus arap. Medžusije; obožavatelji vatre; pristaše Zoroastra (Zaratustre)
mehdi arap. mahdi; doslovan bi prijevod bio ”onaj koji je vođen”. Obnovitelj islamskog uređenja
koji će pred smak svijeta doći i zavesti red na zemlji. (Pojam “mehdi” zloporabe mnogi tako da ima
veliki broj skupina i sekti koje očekuju svog mehdiju)
mehr arap. obvezni dar muža prema ženi kojim jamči sigurnost u braku i eventualno nakon
prestanka braka.
mejit arap. umrla osoba; mrtvac
Mekami-Ibrahim - arap. mjesto na kojem je stajao Ibrahim a.s., neposredno kraj Kabe
Meka arap. grad u Saudijskoj Arabiji; grad rođenja posljednjeg Božjeg poslanika Muhameda a. s.;
u Meki se nalazi Kaba i najveća islamska odabrana mjesta; hadžije prilikom obreda hadža najviše
borave u tom gradu. Može se s punim pravom reći da je Meka svjetsko središte islama
mekruh arap. izričaj kojim se definira nešto nepoželjno.
mekteb arap. ured u poimanju arapskog jezika; kod nas - učionica u kojoj se održava vjerska
nastava; ustanova vjerske naobrazbe
meleki arap. anđeli; duhovna, razumna i nevidljiva bića, stvorena od nura (svjetlosti), stalno su u
službi Boga dž. š., ne jedu i ne piju, nisu ni muškog ni ženskog spola, ne razmnožavaju se, mogu se
pojavljivati u ljudskom obliku, prate čovjeka i pišu njegova dobra i loša djela, navode ga na dobro
melik arap. (malik) kralj, vladar; jedno od Alahovih lijepih imena
merhaba tur. pozdrav prilikom susreta, ukorijenjen u bosanskom jeziku, a znači "zdravo“
merva arap. uzvišenje u Meki nedaleko od Kabe
mesdžid arap. prostorija predviđena za vjerske obrede; kod nas džamija bez munare
Mesdžidul-haram - arap. naziv za džamiju u Meki
mesh arap. potiranje mokrom rukom po dijelu glave prilikom uzimanja abdesta; potiranje mokrom
rukom po onom dijelu tijela koje se iz opravdanog razloga ne može močiti prilikom uzimanja gusla
147
Mešihat arap. najviše vjersko i administrativno tijelo Islamske zajednice koje u cjelini predstavlja
muslimane i vodi brigu o njima u jednoj državi ili pokrajini; kod nas sjedište je Mešihata u Zagrebu;
Mešihat bira i postavlja na dužnost imame i službenike u Islamskoj zajednici
mevlud arap. slavljenje rođenja posljednjeg Božjeg poslanika Muhameda a. s., obilježava se 12.
dana rebiul-evela; spjev o Poslaniku a. s.; kod nas se uči povodom raznih prigoda i svečanosti
mezar tur. grob, kabur
mezheb arap. smjer; učenje islamskih pravnika koji su izučavali islam i njemu pridonosili; ići
jednim smjerom. Postoje četiri mezheba: malikijski po osnivaču imamu Maliku, šafijski po
osnivaču imamu Šafiji, hanbelijski po osnivaču imamu Hanbeli i hanefijski po osnivaču imamu Ebu
Hanifi koji se još zove Imami Azam - Veliki imam. Sva su četvorica osnivali i imali svoje pravne
škole koje su se zvale po njihovim imenima. Mi s južnoslavenskih prostora pripadamo mezhebu
imama Ebu Hanife. Jednim imenom svi se nazivaju Ehli sunnet vel džema'at. Osim njih, postoji još
i džaferijski po imamu Džafer Es-Sadiku ili ši'itski.
mihrab arap. prazno udubljenje u zidu džamije koje pokazuje kiblu, smjer pema Meki; mjesto u
džamiji odakle imam predvodi džemat; najbliže prijevodu "oltar“
Mikail arap. melek zadužen za prirodne pojave i sva prirodna kretanja kao što su rast bilja,
kretanja Sunca i Mjeseca, puhanje vjetrova, smjena dana i noći, padanje kiše i snijega; bibl. Mihael
millet arap. narod nacija, vjerska zajednica; vjera
minaret arap. toranj koji je sastavni dio džamije s kojeg se vjernici pozivaju na namaz (molitvu)
pet puta dnevno
minber arap. usvišeno mjesto u džamiji s kojeg imam petkom i bajramima izlaže hutbu -
propovjedaonica
mi'radž arap. putovanje Muhameda a. s. u više nebeske sfere (pogledati Lejletul-mi'radž)
miras arap. nasljedstvo
misvak - arap. prvobitna četkica za čišćenje zubi koja se rabila i u vrijeme Poslanika a. s.; komadić
tankog i posebnog drveta koji na vrhu ima slična vlakna kao i sadašnja četkica za zube. Medicinski
je dokazano sredstvo za jačanje desni
148
mizan - arap. vaga, terezija ili kantar na budućem svijetu s kojim će se mjeriti naša učinjena djela s
ovoga svijeta
mu'min - arap. kur'anski izričaj za prave i iskrene vjernike
muamelat arap. posebna disciplina u šerijatskom pravu koja proučava propise koji reguliraju
međuljudske odnose.
muallim arap . vjeroučitelj
mubah arap. označava lijepu i poželjnu radnju
mubarek arap. blagoslovljen
muderris arap. profesor
mudžahid arap. borac na Božjem putu (pogledati džihad)
mudžtehid, osoba koja samostalno na osnovi Kur’ana i Suneta rješava i oblikuje vjersko pravna
pitanja.
mujezin arap. osoba koja uči ezan; poziva na namaz (molitvu)
muftija arap. vjerski islamski autoritet koji donosi šerijatska pravna rješenja o nekom pitanju
(fetva) koja su obvezujuća za pripadnike islama na prostoru koji pokriva muftija (muftiluk)
muhadžir arap. iseljenici, emigranti, izbjeglica
Muhalefetun-lil-havadisi arap. Božje svojstvo; Bog nikome i ničemu nije sličan
muhtesib arap. nadzornik
mukabela arap. učenje Kur'ana po džuzevima, svaki dan po jedan džuz za vrijeme ramazanskog
posta. Učenje i slušanje Kur'ana čin je Bogu ugodan i time se upotpunjuje ramazanski ugođaj
mukallid arap. sljedbenik određenog smjera, ideje bez propitivanja zašto
mukellef izričaj koji se rabi za svaku punoljetnu, zdravu i pametnu osobu koja podliježe Božjim
zakonima.
mukim arap. osoba koja živi u mjestu svoga prebivališta
149
muktedija arap. izričaj za osobu koja obavlja molitvu za imamom
munafik arap. dvoličnjak
munakehat posebna disciplina u šerijatskom pravu koja proučava propise o braku i obitelji
Munkir i Nekir arap. meleki (anđeli) zaduženi za ispitivanje u kaburu; sualdžije
murasela arap. dokument kojim su halife, a poslije vrhovni vjerski autoriteti davali niže
rangiranim vjerskim autoritetima ovlasti ili dopuštenja. Bez takvog dopuštenja ne može i nema
šerijatsku snagu reis –ul-ulema, muftije, imami; licencija
muršid per. duhovni voditelj, u sufijskom sustavu
murted arap. onaj koji odstupa; otpadnik od vjere
Musa a. s. - arap. ime Božjeg poslanika; bibl. Mojsije
musafir arap. putnik
musalla arap. mjesto na otvorenome predviđeno za obavljanje namaza (molitve)
Mushaf arap. Kur’an uobličen (uvezen) u korice
Muslim(an) arap. čovjek koji je pokoran i podložan Bogu; sljedbenik islama, Veliki njemački
filozof Goethe je rekao: “Ako musliman znači biti pokoran Bogu, onda smo mi mnogi u islamu”.
To je pravi smisao razumijevanja ove riječi
mustehab arap. pohvalan čin ili radnja
mušrik arap. kur'anski izraz za osobe koje Bogu na bilo koji način pripisuju prijatelja
mutevellija tur. osoba koja se brine i skrbi o džamiji i vakufskoj imovini
Muhammed arap. Muhammed, muško ime, ime posljednjeg Božijeg poslanika kojem je objavljen
Kur'an. Njegov otac Abdullah je preselio na Ahiret dva mjeseca prije nego što će se Muhammed
roditi a mati Amina kada mu je bilo šest godina. Odgajao ga je djed Abdul Mutalib a poslije i stric
(amidža) Ebu Talib. Jedno je vrijeme radio kao pastir, a s 25 godina oženio je udovicu Hatidžu.
Prvu je objavu primio kada mu je bilo 40 godina, a na Ahiret je preselio u 63. godini života
150
mu'tezilije arap. skupina koju je osnovao Vasil ibn Ata nakon rascjepa koji se desio u krugu
Hasana el Basrija
N
nafila arap. dragovoljna molitva i svaka vrsta dragovoljnog rada
naibu reis arap. zamjenik vrhovnog islamskog poglavara
namaz per. molitva, klanjanje (pogledati salat)
nar arap. vatra
nebijj arap. vjerski vjesnik, kur'anski izraz za poslanike
nefs arap duša
nifas arap. izričaj za ženu koja je u poslijeporođajnom razdoblju. Najmanje može trajati jedan dan,
a najviše četrdeset dana. Osobama koje imaju hajz, nifas i koje su džunub šerijatski im je
zabranjeno: klanjati, Kur'an učiti, u džamiju ulaziti, Kjabu posjećivati, ženama u hajzu i nifasu
postiti, spolno općiti sve dok to traje i dok se ne okupaju
nijet arap. odluka; nakana; s tim se započinje svaki posao, islam inzistira na čistom nijetu ili
nakani jer se po tome vrednuju sva ljudska djela kod Svevišnjeg.
nikab arap. pokrivalo za žene kojim se pokriva, osim kose i cijelo lice
nikah arap brak, disciplina koja proučava bračno pravo zove se munakehat
ni'met arap. Božja blagodat
nisab arap. ukupna godišnja vrijednost koja prelazi svakodnevne potrebe; od tog iznosa izdvaja se
2,5% za potrebe ugroženih, nemoćnih i za potrebe zajednice
nišan tur. nadgrobni spomenik
Nuh arap. muško ime, ime Božjeg poslanika koji je sagradio lađu u koji su se sklonili on i njegovi
sljedbenici, a zbog potopa koji je Uzvišeni poslao nevjerničkom narodu
Nur arap. Svjetlost, jedno od Božjih imena, jedno kuransko poglavlje nazvano je «Nur»
151
O
Omer ibn Hatab arap. ashab (drug) Poslanika a.s. Islam je primio pet godina prije hidžre i bio je
velika potpora muslimanskoj zajednici prije, kao i poslije selidbe u Medinu. Halifa Ebu Bekr ga je
imenovao kadijom a nakon preseljenja Ebu Bekra, Omer ibn Hatab postaje halifa. Za vrijeme
vladavine islamskom državom, dopustio je računanje vremena od hidžre, uveo javna ministarstva,
osnovao državni proračun itd. Bio je poznat po svojoj skromnosti i pravednosti. Dok je bio na čelu
islamske države, njezine su se granice proširile i u njezin sastav ulaze Egipat, Sirija, Irak,
Jeruzalem, Horasan i Cipar.
Osman ibn Afan arap. ashab (drug) Muhameda a. s. poznat još i po nadimku «Zu-el-nurejn»
(Onaj s dva svjetla) jer je sukcesivno oženio dvije kćerke Poslanika a. s., Rukaju i Um Kulsum. Bio
je imućan a svoju je imovinu u velikoj mjeri dao za potrebe muslimanske zajednice. Tako je za
pohod na Tebuk opremio čitavu vojsku. Postao je halifa nakon što su neprijatelji ubili Omera ibn
Hataba. Dok je bio na čelu islamske države, oslobođeni su Jermenija i Tunis. Osman je pokrenuo
proces skupljanja Kur'ana u jednu knjigu i dogradio džamije u Meki i Medini. Uredio je
profesionalni sustav pravosuđa i policije
P
padišah per. naziv za islamske vladare u raznim zemljama, pretežno za sultane; kraljevski
gospodar
paša tur. titula visokog osmanlijskog časnika
pejgamber tur. izričaj za nekog od Božjih poslanika
pir per. najstariji, u sufijskom sustavu, čelnik nekog od sufijskih ili tarikatskih redova
R
Rabb arap. gospodar, Bog, gospodar roba; jedno od 99 lijepih Božjih imena
rahmet arap. Božja milost
rahmetli tur. neka mu je Božja milost, najčešće se rabi kada se spominje ime nekog tko je umro,
čime se zaziva Božja milost. Umjesto izričaja «pokojni», muslimani kažu «rahmetli»
ramazan arap. naziv za 9. mjesec hidžretskog (islamskog kalendara) kalendara, mjesec posta i
sustezanja, mjesec u kome je počela objava Kur'ana
152
Ramazanski bajram tur. muslimanski veliki blagdan koji dolazi nakon mjesečnog posta; 1. dan
ševala; traje tri dana
rebiul-evel arap. treći mjesec hidžretskog ( islamskog) kalendara, mjesec rođenja posljednjeg
Božjeg poslanika Muhameda a. s., rodio se 12. dan ovog mjeseca
reis-ul-ulema arap. vrhovni islamski poglavar
rekat arap. dio molitve (namaza) a sastoji se od jednog stajanja, pregibanja pod pravim kutom
(rukua) i spuštanja čela na tlo (sedžde)
resul arap. glasnik, poslanik
resulullah arap. Božji poslanik
rijaset arap. Predsjedništvo, u našem poimanju riječ je o najvećoj vjerskoj i administrativnoj
ustanovi muslimana na čijem čelu je reis–ul-ulema
rifai'je arap. derviški red koji prakticira samoranjavanje hladnim oruđem, a nekada i igre vatrom.
Najvažnija su središta ovog reda nalazila u Istambulu, a svojedobno su bile poznate i sarajevske
rifa'ije. Oni ovu praksu smatraju ibadetom (pogledati ibadet)
rudžulet arap. svojstvo Božjih poslanika; označava da su svi bili muškog roda, žene nisu bile
Božji poslanici
ruh arap. jedno od nazivlja za dušu, dušu kao trag Božjeg u čovjeku, dušu koja ne umire, već se
svome Stvoritelju vraća i za djela račun polaže
rukn arap. Erkan mn. - uvjet koji se mora ispoštovati pri provođenju određenog propisa da bi po
šerijatskim propisima bio ispravan
ruku (arap. rukū) pregib pod pravim kutom u molitvi ili priklanjanje u namazu (molitvi)
S
saj arap. žurno hodanje ili blago trčanje, spominje se kao obredno hodanje između dva brežuljka u
Meki – Safe i Merve. Sjećanje je to na Hadžeru i njezina sina Ismaila. Tu je poteklo vrelo Zem–
zem, a riječi su Hadžere koje je u strahu izgovorila bojeći se da joj voda koja se tako snažno
pojavila ne potopi sina. Za tu vodu Poslanik islama kaže da je lijek i ona spada u obrednu vodu
153
tijekom hodočašća
sabah tur. jutro
sabah-hajrulah tur. dobro jutro
sabah-namaz arap. jutarnja molitva
sabijj arap. malodobno dijete
sabur arap. strpljivost, biti strpljiv; jedno od 99 lijepih Božjih imena
sadaka arap. milostinja; dragovoljno i spontano davanje milostinje
sadekatul-džarije arap. trajna sadaka, sve što izdvojimo za opće potrebe društva, bolnice,
džamije, crkve, sinagoge, putevi i kompletna infrastruktura
sadekatul-fitr arap. obvezno izdvajanje po glavi muslimanskog stanovništva za potrebe onih koji
nemaju i koji su po bilo kojoj osnovi ugroženi. Daje se za vrijeme ramazanskog posta, a najbolje je
u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Iznosi koliko jednodnevna prehrana postača Popratna je vjerska
obveza postu
saf arap. red u namazu (molitvi)
sahibi-uzur arap. osoba koja ima neku od pojava koja kvari abdest a potraje toliko dugo koliko
traje jedno namasko – molitveno vrijeme. Osoba je dužna obavljati molitvu s tim da će za svako
namasko – molitveno vrijeme ponovno uzimati abdest
sahih arap. vjerodostojan, validan, valjan, argumentiran
alat arap. obredna molitva; bogoslužje; klanjanje
salavat arap. posebno iskazivanje časti i poštovanja prema poslaniku Muhamedu a.s., spada u
obveze Kur'anom propisane svim muslimanima i muslimankama
Salih a. s. arap. ime Božjeg poslanika spomenuto u Kur'anu
sala arap. posebna molitva kojom se oglašava nečija smrt i poziva na molitvu (dženazu) pred dušu
umrlog
154
savm-sijam arap. post propisan i ustanovljen Kur’anom u izričitoj formi; sustezanje od jela, pića,
pušenja, spolnog općenja i drugog uživanja od zore do zalaska sunca a traje cijeli mjesec ramazan
sebeb arap. uzrok nečemu
sedžada tur. prostirka ili tepih na kojem se obavlja molitva (klanja)
sedžda aap. spuštanje lica na tlo pred Alahom dž. š.
sedžda-i-tilavet arap. sežda koja se čini nakon što proučimo jedan od 14 kuranskih ajeta (redaka)
u kojima se ona spominje
sehur arap. jutarnje vrijeme jela prije početka posta
sehvi-sedžda arap. ispravak eventualne pogreške u namazu (molitvi)
sejidul-istigfar arap. posebna molitva kojom se okajavaju grijesi i obraća izravno Bogu zbog
učinjenih grijeha. Ovu molitvu Svevišnji potiče u Kur'anu i hrabri vjernike da je prakticiraju. Ona je
ohrabrenje i nada vjernicima
selam arap. mir; islamski pozdrav, izgovara se «Es-selamu alejkum» što znači «Neka je sav mir
Božji». Odgovor na to je «Ve alejkumu selam», što znači «Neka je i na vas Božji mir».
Sem' arap. Božje svojstvo; Bog sve čuje
sevab arap. nagrada za dobro učinjeno djelo
Sevr arap. pećina na brežuljku Hira nedaleko od Meke gdje je Muhamed a. s. boravio u vrijeme
primanja prve objave
sidk arap. svojstvo Božjih poslanika; uvijek su istinu govorili
sifat arap. svojstvo (Božje)
sihr arap. vračanje; bavljenje crnom magijom; opsjena; magija, osobe koje se tim bave zovu se
sihirbazi. Islam zabranjuje bavljenje sihrom a proklinje sihirbaze kao i one koji im idu i one koji im
povjeruju.
sira arap. životopis Muhameda a.s.
155
softa tur. student, početnik u teologijskim znanostima, najčešći izraz za učenike i studente u
islamskim teološkim učilištima
sufizam arap. islamsko mistično učenje koje sadrži elemente eshatološke vizije, poziva na
asketsko isposničko življenje kao sredstvo očišćenja duše i dosezanja jedinstva s Bogom, 1. smjer u
islamskoj književnosti, osobito u perzijskoj poeziji
suhufi arap. manje Božje objave objavljivane poslanicima; listovi
Sulejman a. s. - arap. ime Božjeg poslanika spomenuto u Kur'anu; bibl. Solomon
sunet arap. praksa poslanika Muhameda a. s.; običaj, način života, propis, odredba, sve što se veže
za poslanika Muhameda a.s. bilo da je izgovorio, radio čak i ono što je šutnjom odobrio
suniti (ar. sunnī) Islamska se zajednica na samom svom početku (druga polovica VII. stoljeća)
podijelila na sunite, haridžite i ši’ite. Premda je povod bio borba oko kalifata (hilafeta), ogranci su
se s vremenom izdiferencirali pravno i dogmatski. Uz Kur’an suniti prihvaćaju još tri izvora islama
i šerijatskog prava (sunnu, idžmu i kijas). Ši’iti osporavaju treći izvor (idžma) i naglašavaju ulogu
osobnog istraživanja (idžtihad). Zbog naglašavanja subjektivnog načela religioznog iskustva, ši’iti
su se dalje raščlanjivali na pojedine sekte (duodecimiti, ismailiti, zejdije). Novije su sekte ši’itskog
ishoda ahmadizam i babizam. Čuvajući zajednički dogmatski i bogoštovni okvir, sunizam se
raščlanjuje na pravne škole i derviške redove. Suniti tvore većinu (90%) u islamu, ši’iti manjinu
(10%).
sur arap. truba; rog;
sura arap. naziv za poglavlje Kur’ana; Kur’an ima 114 sura
Š
šahid arap. svjedok u šerijatu
šart arap. preduvjet u šerijatu koji se treba ispuniti kako bi neki od propisa ili činova mogao biti
ispravan
šefat arap. zagovaranje, posredovanje, zauzimanje poslanika Muhameda a. s. za svoj umet
šehadet arap. svjedočenje; svjedočanstvo; očitovati pripadnost vjeri: “Ešhedu en la ilahe ilalah ve
ešhedu ene Muhameden abduhu ve resuluhu” što znači “Svjedočim da nema drugog boga osim
156
Alaha dž. š. i svjedočim da je Muhamed a. s. Božji sluga i Božji poslanik”
Šehid arap. svjedok; jedno od najljepših Alahovih lijepih imena; borac na Božjem putu koji
svjedoči Božju istinu
šejh arap. starješina, titula poglavara sela ili čitavog plemena, obično izabranog. Također, titula
nekoga tko ima autoritet, bilo duhovni ili politički, a osobito mudraca ili učenog ili na neki drugi
način poštovanje vrijedne osobe. U Indiji i Iranu ova osoba se naziva “pir”, u sufijskim redovima
“muršid” (vodič), a u sunitskoj praksi susrećemo tri vrste pojma šejh: šejhut-talim (onaj koji
poznaje doktrinu), šejhut-terbije (osoba koja pruža odgovarajuću duhovnu uputu) i šejhu tereki
(učitelj uzdizanja)
šejtan arap. vrag, sotona ili đavo; duhovna, nevidljiva zla bića stvorena od vatre, zadaća mu je
odvoditi vjernike s pravog puta; bibl. Lucifer
šerh arap. otvaranje, komentar, proširiti, otvoriti a onda objasniti, komentirati
šerif arap. plemenit, uzvišen
šerijat arap. vjerski zakon; skup islamskih pravila; vjerski zakon islama; jasan put koji se slijedi,
put kojim trebaju ići vjernici, ukupnost Alahovih zapovijedi
širk arap. pripisivanje ili pridruživanje nekoga Bogu; obožavanje nekoga ili nečega Bogu;
mnogoboštvo; bilo kakv oblik politeizma
šura arap. vijeće islamske uleme koje daje odgovarajuće rješenje, dogovorno vijeće koje upravlja
islamskom državom
ši'izam, smjer koji slijedi učenje da je Ali ibni Ebi Talib trebao biti prvi halifa nakon smrti
Muhameda a.s. jer je on kao zet jedini muški nasljednik. Određene grupacije unutar ovog učenja idu
tako daleko da smatraju da je on trebao biti i poslanik umjesto Muhameda a.s.; sami šijiti se
ograđuju od ovako ekstremnog učenja. Njega smatraju prvim šijitskim imamom, a poslije njega
njegove sinove i sve do dvanaestog imama Mehdija koji je nestao, ali će se pojaviti pred smak
svijeta
Šu'ajb arap. ime Božijeg poslanika spomenutog u Kur'anu, poslan narodu Medjen
T
Ta'zija - ar. izrazavanje sućuti ožalošćenome, onome kome je netko umro. Kaže se: “Bašun
157
sagolsun” , u prijevodu „Primite moju sućut“, a odgovara se “Dostum sagolsun ina lillahi ve inna
ilejhi radži'un”, a znači “Nek si živ i zdrav, svi smo Božji i Njemu ćemo se vratiti”
Tabe'a tabi'ini arap. nasljednici tabi'ina, treći naraštaj poslije Muhameda a. s.
Tabi'ini arap. nasljednici ashaba, drugi naraštaj poslije Muhameda a. s.
tabut tur. drveno nosilo s kojim se pokapa umrli musliman ili muslimanka, zamjena za lijes
tadž tur. kruna
taharet arap. čistoća; tahret
taklid arap. objesiti nešto o vrat ili rame; 1. pokrivanje autoritetom, slijepo slijeđenje određenog
smjera bez propitivanja zašto je to tako
takva, bogobojaznost, osobina iskrenih vjernika
takvim arap. posebno urađen kalendar s hidžretskim datumima u kojem je razvidno dnevno
obavljanje molitve kao i svi blagdani u kalendaru
talak arap. jednostrani raskid bračne zajednice koji dolazi na poticaj muža
taliban , riječ arapskog podrijetla, a znači “učenik” ili “student vjere”. Najčešće se rabi za studente
islamskih škola nastalih u izbjegličkim kampovima na granici Pakistana i Afganistana. Uglavnom
su bili iz plemena Paštuni, a zagovaraju radikalizam u islamu
tarikat arap. put, staza; rabi se u sufizmu
tavaf arap. obilaženje oko Kabe, jedna od obveznih radnji (farzova) hadža
teblig arap. jedno od svojstava Božjih poslanika a znači «vjerodostojno su prenosili Božje riječi»
tedžvid (arap. tağwid) disciplina koja se bavi pravilima učenja Kur’ana; umijeće recitiranja
tefsir arap. disciplina koja se bavi tumačenjem i komentarom Kur’ana; djela napisana o tumačenju
Kur’ana; kod nas je preveden jedan dio tefsira od Ibn Kesira; postoje mnogi tefsiri u svijetu
tejemum (ar. tyjammum) simbolično čišćenje određenih dijelova tijela zemljom; zamjena za abdest;
uzima se na sljedeći način: prouči se nijjet, dotakne se dlanovima čista i suha zemlja ili zemljani
158
predmet i potare se lice jedan put, ponovno se dotakne i potare rukom ruku do iza laktova, desnu pa
lijevu; tejemum kvari isto što i abdest s tim da ako dođemo do vode, gubimo tejemum
tekbir arap. veličanje Boga; izgovaranje molitve Allahu ekber - Allah je najveći
tekija tur. mjesta u kojima se okupljaju derviši radi obrednog ritula i molitve
tekijja arap. izbjegavanje istine radi većeg cilja. Sastavni dio šijitskog učenja.
tekvin arap. Božje svojstvo; Bog sve stvara uzdržava i rastvarat
teravija arap. večernja molitva za vrijeme ramazana, popratni je molitveni dodatak za post
tesavuf arap. misticizam; unutarnje učenje islama; islamska mistika
tespih arap. brojanica, niska zrnaca kojima se olakšava molitveni dio, ponavljanje izričaja ”Allahu
akbar”, ”Subhan Allah”, ”Elhamdulillah”.
tešehud arap. obvezno sjedenje u namazu (molitvi)
tevba arap. pokajanje; kajanje
tevhid arap. monoteizam, ujedinjavanje ili potvrđivanje jednosti; Božja jednoća
Tevrat arap. prva Božja velika objava objavljena Musau a. s.; bibl. Tora ili Mojsijevo Petoknjižje
turban per. tur. pokrivalo glave muškarca a sastoji se od kapice s dugim platnom koje je oko nje
omotano; isto je i tur. saruk
turbe tur. mauzolej
U
ukubat arap. disciplina ili znanost koja se bavi kaznenim pravom
ulema arap. islamski učenjaci
ulumud-din arap. vjerske nauke
ummet arap. narod, vjerska zajednica muslimana svijeta; sljedbenici Muhameda a. s., umma
umra arap. malo hodočašće koje musliman obavlja posjetom Meki a može se obaviti tijekom
159
cijele godine
'urf lokalni običaj i prava koja koegzistiraju s islamskim pravom
usul arap korijeni, temelji, osnove
uzur arap privremena ili trajna zapreka da se obavi neka islamska dužnost
V
vaz arap. poučan vjerski govor; predavanje
vadžib arap. druga dužnost svakog muslimana
vahdanijet arap. Božje svojstvo; Bog je jedan
vahj (arap wahy) objava, otkrovenje
vakif (arap. wāqif)soba koja izdvaja dio imovine za potrebe zajednice (vakuf ili zaklada)
vaktija arap. točan raspored dnevnih molitvi
vakuf arap. trajno neotuđivo dobro dano u trajnu uporabu i vlasništvo Islamskoj zajednici;
spriječiti stvar da ne postane vlasništvo treće osobe; tu spada poljoprivredno zemljište, stan, kuće i
sve nekretnine, novac, put i dr.
vallahi arap. prisega «Tako mi Boga»
varis arap. nasljednik
vasija ( arap. waşiyya) oporuka, ovlast, punomoć, zadnja volja
Vehabije - arap. prevladavajuća sekta u Saudijskoj Arabiji i Kataru, a u 19. st. našla je uporište u
Indiji, Africi i drugim zemljama. Utemeljio ju je Muhamed ibn Abdulvehab. Izričaj kojim sebe
zovu jeste selefije ili selefiti.
vezir arap. titula državnog ministra i titula najvišeg dostojanstvenika u Osmanlijskom Carstvu
vitr (arap.witr) namaz koji se klanja noću poslije jacije-namaza, ima tri rekata
vudžud arap. Božje svojstvo; Bog jest i postoji
160
vilajet arap. upravno područje
Z
Zebur arap. druga Božja velika objava objavljena Davudu a. s; bibl. Psalmi
zekat arap. četvrta islamska dužnost ili obveza muslimana; ustanovljena Kur’anom; mora se
izdvojiti 2,5% od nisaba (ukupna godišnja vrijednost koja prelazi svakodnevne potrebe) i podijeliti
siromašnima; pravo siromašnih u imetku bogatih
Zekerija a. s. arap. ime Božjeg poslanika; bibl. Zaharija, njegov je sin Jahja a. s. također bio
poslanik. Zekerija se brinuo za Merjem, majku Isaa a.s.
zeman arap. vrijeme; duže vremensko razdoblje
Zemzem arap. Zamzam voda koja izvire u blizini Kabe i koju piju hadžije pri obredu hadža, vrelo
Meke zvano i Ismailovo vrelo
zijaret arap. posjet
zikr (arap. dikr) veličanje, sjećanje, spominjanje ili slavljenje Boga; namaz završava učenjem
zikra; uči se Subhanalah, El-hamdulilah i Alahu ekber 33 puta
zina arap. blud; bludna radnja; preljub; prekršaj koji podliježe velikom kažnjavanju. Prema
riječima Poslanika a. s., i oči čine blud gledanjem kao i svi dijelovi tijela
zuhd - arap. asketizam; uzdržljivost od grijeha i od svih prolaznih stvari što udaljavaju od Boga
zuhr arap. podne; podnevna molitva; bos. podne-namaz
zulum arap. nanošenje pakosti i duševne boli nekoj osobi
zahirije, zahirizam arap. pravna škola čiji je najpoznatiji predstavnik poznati učenjak Ibn Hazm.
Vjeruju da im samo opće razumljivi tekst Kur’ana i Suneta vrijedi kao vrelo za učenje o vjeri, a
zapostavljali su kijas te samostalne sudove koji se ne temelje na spomenutoj vrsti teksta
zimijje (arap. dimmiyy: zaštićen) nemusliman koji živi u islamskoj državi i uživa određene
povlastice u odnosu na muslimane (plaćanje zekata, vojna služba itd.)
161
LITERATURA
1. Akbar S. AHMED, Živi islam, Sarajevo, 1996.,
2. Akbar EYDI, Bit islama, Sarajevo, 2004.,
3. Ivo ALFIREVIĆ, Veliki školski leksikon, Školska knjiga Zagreb, 2003.,
4. Muhammed BEHEŠTI, Muhammed Javad BAHONAR, Golzade ALI, Smjerokazi islama,
Naučno istraživački institut „IBN SINA“ Sarajevo, Sarajevo, 2002.,
5. Bernard LEWIS, Kulture u konfliktu; kršćani, muslimani i jevreji u doba otkrića, Sarajevo,
2002.,
6. Fazlur RAHMAN, Duh islama, Beograd, 1966.,
7. Fazlur RAHMAN, Islam, Sarajevo, 2005.,
8. Frithjof SCHUON, Dimenzije islama, Sarajevo, 1996.,
9. Ševko OMERBAŠIĆ, Islam i muslimani u Hrvatskoj, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj,
Zagreb, 1998.,
10. Muhammed GAZALI, Islam ili kršćanstvo, izazov vremena, Kakanj, 2005.,
11. Muhammed GAZALI, Vjerovanje jednog muslimana, Tuzla, 1995.,
12. Curil GLASSE, Enciklopedija Islama, Sarajevo, 2006.,
13. Muhammed BEHEŠTI, Muhammad Javad BAHONAR, Ali GOLZADE, Smjerokazi islama,
Sarajevo, 2002.,
14. Nedim, El- DŽISR, Vjerovanje u Boga u svjetlu filozofije, nauke i Kur'ana, Zagreb, 1993.,
15. Rešid HAFIZOVIĆ, Teološki traktati - O načelima islamske vjere, Bemust, 1996.,
16. Safvet HALILOVIĆ, Islamsko vjerovanje, Zenica, 2005.,
17. Muhammed HAMIDULLAH, Uvod u islam, Istambul, 1994.,
18. Bratoljub KLAIĆ, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1978.,
19. Šefik KURDIĆ, Putokazi islama, Sarajevo, 1996.,
20. Besim KORKUT, Kur'an s prevodom, Medina, 1421.h.g.,
21. Sejjid Mudžteba Rukni Musavi LARI, Islam i zapadna civilizacija, Sarajevo, 1998.,
22. Džemaludin LATIĆ, Svjetske religije, Sarajevo, 1999.,
23. Mohamed MAHATIR, Globalizacija i nove realnosti, Sarajevo, 2002.,
24. Halil MEHTIĆ, U ozračju Kur'ana, Zenica, 2006.,
25. Seyyad Hossein NASR, Srce islama, Sarajevo, 2002.,
26. Mustafa Prljača, manifestacije islama, Sarajevo, 2006.,
27. Nerkez SMAILAGIĆ, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.,
28. Hamid TAHIR, Islam između istine i optužbe, El- Kalem, Sarajevo, 2004.,
29. Mohammed QUTB, Dileme oko islama, Zagreb, 1993.,
162
30. Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu, Zbornik radova 11, Sarajevo, 2006.,
31. Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu, Zbornik radova 12, Sarajevo, 2007.,
32. Naučno istraživački institut „IBN SINA“ Sarajevo, Znakovi vremena 29/30, Sarajevo, 2005.,
33. Naučno istraživački institut „IBN SINA“ Sarajevo, Znakovi vremena 31, Sarajevo, 2006.,
34. Naučno istraživački institut „IBN SINA“ Sarajevo, Znakovi vremena 32, Sarajevo, 2006.,
35. Naučno istraživački institut „IBN SINA“ Sarajevo, Znakovi vremena 17, Sarajevo, 2002.,
36. Buharijina zbirka hadisa, EL – Kalem, Sarjevo, 2004.,
37. Muslimova zbirka hadisa, knjiga 2., Zenica, 2004.,
38. Mensur VALJEVAC, Vrste objave, Zenica, 2003.
163
Top Related