Računarske komunikacije
Profesor: Miljan G. Jeremić, dipl.
ing. elektrotehnike za RTI
Razvojem ličnih računara, uviđa se značaj njihovog
povezivanja i komunikacije i ovakva komunikacija se
zove računarska komunikacija.
Značaj računarskih komunikacija se ogleda u:
1. neposredna komunikacija se odvija slanjem iprimanjem poruka između korisnika;
2. prenos teka(datoteka) predstavlja razmenu teka(tekst, slike, programi i dr.) između korisnika;
3. pretraživanje baza podataka: omogućava seudaljenim korisnicima pretraživanjeorganizovanih baza podataka u cilju dobijanjaodređenih podataka. koji su im potrebni;
4. Korišćenje udaljenih resursa: Omogućava korisniku
da koristi specifične uređaje koje nema u svojoj
konfiguraciji;
5. Komercijalni servisi: Razne usluge poslovne ili
informativne prirode mogu biti ostvarene
računarskim komunikacijama. Tako se putem
računarske komunikacije mogu vršiti razne
finansijske transakcije, kupovina robe, rezervacije
karata itd,
Načini komuniciranja izmedju računara
Da bi računar mogao da razmenjuje podatke sadrugim računarom, ili nekim drugim perifernimuredjajem koji se priključuje na njega, moraju dabudi ispunjena tri uslova.
• Računari
• Komunikacioni medijum
• Komunikacioni uredjaj
• Komunikacioni softver
Komunikacioni medijum služi za povezivanje
sa drugim računarom. Od komunikacionog
uredjaja zavisi brzina prenosa podataka izmedju
računara i kolika je najveća udeljenost medju
njima.
Brzina prenosa se meri po broju prenetih
bitova ili megabita u sekundi (kbps ili mbps). U
današnje vreme brzina se kreće od 1000 do milion
bitova u sekundi, u zavisnosti od komunikacionog
medijuma.
Medijumi mogu da budu kablovski, "ožičeni", (wire) i
bežični (wireless). U kablovske komunikacione
medijume spadaju: UTP (upredena parica), koaksijalni
kabl, optički kabl. Bežične komunikacije uspostavljaju
se talasima: radio talasi, mikro talasi, infracrveni talasi
Komunikacioni uređaji za kablovske veze su: modem,
mrežna kartica, hab (hub), svič (switch), ruter (rooter)...
Za bežične veze to su: bežični modem, antena, satelitska
antena...
Komunikacioni uredjaj je dodatak koji se,
najčešće u obliku kartice, stavlja u računari na
kojoj se povezuje komunikacioni medijum.
Komunikacioni uredjaj ima dva zadatka:
– Da električno usaglasi uredjaje koji se povezuju
– Da podatke koji se prenose iz računara
pretvori, iz oblika u kojem su bili uskladišteni u
računaru
Komunikacioni softver čine programikoji omogućuju komunikaciju dva uredjajakorišćenjem datog komunikacionoguredjaja i medijuma.
Treba razlikovati dve vrste programa:
– Drajvere
– Aplikacione programe
Drajveri omogućuju da komunikacioni
uredjaj prihvata i izvršava komande koje su
zadate u skladu sa odredjenim standardom za tu
vrstu uredjaja.
Drajveri se dobijaju uz uredjaj najčešće na
CD-u. Drajveri često zavise od sistema na
računaru.
Aplikacioni programi omogućuju razljičite
vrste komunikacija medju računarima ili izmedju
računara i drugog uredjaja (štampača ili faksa).
Softver čine različiti mrežni operativni sistemi,
aplikativni softver, drajveri pojedinih uređaja... Neke
od f-ja koje obezbeđuje komunikacioni softver su
sledeće:
•postavljanje parametara za rad u mreži,
•uključivanje računara u mrežu,
•rad korisnika u mreži,
•sigurnosne mere,
•administrativni poslovi,
•pomoć korisniku.
Komunikacioni medijumi
Komuniokacioni medijumi predstavljaju
fizički kanal koji se koristi za povezivanje dva
uredjaja.
Medijumi se klasifikuju kao kablovski (bounded) –
na primer, žice kablovi, optička vlakna ili bežična,
gde se veza uspostavlja emitovanjem radio-talasa,
mikrotalasa infracrvenih ili drugih signala.
Specijalni kablovi za povezivanje
Specijalni kablovi za povezivanje koriste se za
direktno povezivanje, na maloj udaljenosti (do
nekoliko metara) dva računara ili računara i
drugog uredjaja.
Najčešće se sastoje od četri ili više žica, što zavisi
od toga koji se uredjaji povezuju.
Upredna paricaUporedna parica (UTP – Unshielded Twisted
Pair) je originalno korišćenje za telefonske
komunikacije i ostala je glavni medijum za mesni i
lokalni telefonski saobraćaj i prenos podataka.
Parica se sastoji od dve izolovane, najčešće bakarne,
žice upredene ravnomernim korakom upredanja .
Koaksijalni kabl
Koaksijalni kabl sastoji se od jednog debelog, najčešćebakarno, provodnika od kojeg je izolacija. Sve zajedno jekoaksijalno obmotano bakarnom ili aluminijumskommrežicom i zaštićeno spoljnim omotačem. Omotač može bititanak ili debeo. Koristi se za povezivanje uredjaja na daljineod nekoliko stotine metara.
Optički kabl
Optički kabl pravi se u obilku fleksibilnih
staklenih ili plastičnih vlakana male mase i
dimenzija duž kojih se prenosi svetlosni signal. Oko
vlakna se nalazi omotač koji potpuno reflektuje
svetlost.
Nije osetljiv na električne ili elektromagnetne
smetnje.
Veze pomoću svetlosnih talasa
Veze pomoću svetlosnih talasa koriste
infracrvene zrake za komunikaciju izmedju
uredjaja koji su sasvim blizu, ili laserske zrake za
komunikaciju izmedju zgrada koje su relativno
blizu.
Ove veze rade dobro u različitim uslovima, ali su
osetljive na smetnje.
Veze pomoću radio talasa
Za prenos podataka radio talasima najčešće se
koriste mikrotalasi.
Pomoću radio talasa mogu se povezati dve stanice
na zemlji ili uspostaviti veze sa komunikacionim
satelitom.
Za komunikaciju na manjim rastojanjima mogu
se koristiti i druge vrste talasa.
Komunikacioni uredjaji
Komunikacioni uredjaji se koriste za povezivanje
računara, osim u slučaju da postoji direktna veza
uspostavljanja specijalnim kablom (tzv. Null
modem kabl)
Modem
Najčešći medijum za povezivanje računara satelefonske linije.
Pri tome se, u najvećem broju slučajeva, radi olinijama sa biranjem (dial up), a redje oiznajmljenim telefonskim linijama.
Većina postojećih telefonskih linija prenosikontinualne (analogne) signale kojima sepredstavlja govorna informacija.
Modem
Podaci u računarima su digitalni. Da bi se teinformacije, koje se inače predstavljaju digitalnimsignalima, prenele preko telefonske linije, morajuse prvo na prednjoj strani konvertovati uanalogne signale.
Podaci primljeni na drugoj strani moraju seponovo konvertovati u digitalni oblik. Uredjaj kojikonvertuje digitalne u analogne signale i obrnutonaziva modem.
Princip prenosa podataka koriščenjem telefonskihlinija prikazan je na slici.
Modem može biti interni i spoljni. Kod
savremenih su sa modemom integrisane i faks
kartice i govorne mašine.Takva kartica se naziva
FMV (Fax, Modem, Voice)
Izgled modema – PCI kartice
Kartice mrežnih adaptera
Kartice mrežnih adaptera predstavljaju vezu
izmedju ožičenja mreže i računara.
Mrežna kartica ima malu količinu memorije
koja se koristi kao skladište za deo dolaznih
podataka sa mreže dok ih računar obradjuje.
Neke novije mrežne kartice imaju čak i
sopstven procesor koji pomaže u obavljanju
mrežnog saobraćaja.
PC card (PCMCIA)
Pored drugih uredjaja, u ovom obliku se prave
i komunikacioni uredjaji.
Ova kartica može imati mrežni adapter, modem ili
može da se sastoji od oba ova uredjaja.
Isključivo se koristi u notebook računarima.
Za računare u mreži kažemo da su čvorovi mreže. U
zavisnosti od kriterijuma, mogu se izvršiti različite
klasifikacije računarskih mreža. Mreže je moguće
posmatrati sa stanovišta površine koju pokriva, odnosa
među čvorovima, topologije (načina povezivanja), načina
komunikacije...
Prema povšini razlikujemo:
–LAN (Local Area Network, lokalne računarske mreže), od par
računara do nekoliko stotina računara u jednoj ili više zgrada
–WAN (Wide Area Network, globalne računarske mreže),
povezuju više računara i lokalnih mreža, bez obzira na
geografsku udaljenost.
Prema odnosu među čvorovima razlikujemo mreže klijent-
server i peer-to-peer.
–Klijent–server. Računar čije resurse, bilo koje vrste, mogu
koristiti i drugi računari naziva se server.
Računar koji mu pristupa da bi neki resurs koristio naziva se
klijent ili radna stanica.
Model ovakve komunikacije poznat je kao klijent-server.
Svaki računar u mreži može biti samo klijent, server ili klijent
i server. (Windows obezbeđuje da svaki računar po potrebi
može biti server, klijent ili oboje istovremeno).
Server može pružati različite usluge klijentima. npr.
korišćenje diskova, štampača, modema i drugih uređaja,
korišćenje programa i datoteka.
Administrator mreže je lice koje vodi računa o održavaju
sistema, zaštiti podataka, registraciji korisnika.
–Peer–to–peer. Mreža u kojoj ne postoji hijerarhija klijent-
server već su svi računari u ravnopravnom odnosu.
Topologija se odnosi na fizičko povezivanje čvorova i
veza, njihov "geometrijski" raspored. Prema topologiji,
struktura mreže može da bude: zvezda, prsten,
magistrala, hibridna.
Topologija zvezda:
Topologija prsten:
Topologija magistrala:
Hibridna topologija:
Kod ove mreže veza između dva
čvora u mreži se može obezbediti
prolazima kroz mrežu na više
načina (koji se međusobno
razlikuju po dužini puta).
Postojanje više puteva između dva
čvora uveliko povećava
pouzdanost mreže.
Razmena podataka
• Podaci koji se šalju od jednog čvora se dele na mestu predaje i pakuju u pakete. Kod Ethernet mreža paketi se zovu DATAGRAM-I, koji nezavisno putuju kroz mrežu do mesta prijema…na mestu prijema kad svi stignu, paketi se raspakuju i sastavljaju poslati podaci…
Paketi
Svaki paket se sastoji od:
1. Polje preambule – identifikator
2. Adrese odredišta
3. Adrese pošiljaoca
4. Oznake tipa podataka u paketu
5. Podataka
6. Okvir za proveru ispravnosti prijema
Paketi
Sva polja su fiksne dužine osim polja za podatke…
Najmanja velčina paketa koja se prenosi kod Ethernet mreža je 64 bajta a najveća 1518 bajtova…
Logička organizacija mreže
• Logički nivo mreže određuje način komunikacije između računara preko fizičkog medijuma I kontrolu pristupa mreži.
• Tipovi mreža mogu biti:
• Prsten sa žetonom – token ring
• Ethernet mreža
Logička organizacija mreže
• Najčešći način upravljanja kod prstenaste topologije, a koristi se i kod magistralnih topologija. Žeton je specijalan niz bitova koji kruži u prstenu I predstavlja mehanizam kojim se kontroliše redosled I pravo računara da koristi komunikacioni kanal. Kad čvor želi da pošalje poruku on zadržava žeton i šalje poruku.
Token ring
Ethernet mreža
• Namenjen za topologiju magistrale I zvezde
• U jednom trenutku komunikacioni kanal može da koristi samo jedan čvor
• Linija ima samo jedan signal koji se zove carrier – nosilac
• Može da dodje do sudara paketa kad 2 računara ustanove da je magistrala kao slobodna…dolazi do sudara paketa, pa opet od početka…
Ethernet mreža
Način komunikacije u mreži određen je protokolima
(dogovorima, propisima) za komunikaciju i mrežnom
arhitekturom.
MREŽNI PROTOKOL predstavlja skup pravila kojim
se određuje način formatiranja i prepoznavanja
podataka tokom komunikacije računara u mreži.
Npr. IPX / SPX, TCP / IP, NET BE UI
ORGANIZACIJA MREŽE
Internet je mreža više desetina miliona računara koji su
povezani na različite načine:
•telefonske veze,
•satelitska veza,
•radio veza itd.
Internet
Počeci Interneta
• 1957. god. Sovjetski savez lansira Sputnjik (prvi veštački satelit).
• 1958. god., kao odgovor na lansiranje Sputnjik-a, SAD osnivaju Advanced Research Projects Agency (ARPA).
• 1962. god., usvojena ideja da se počne saradnja sa univerzitetima – osnova ARPANET-a (preteča Interneta).
istorija
ARPANET
• 1969. god. mreža računara na ARPANET-u se sastoji od 4 računara:
•UCLA (University of
California Los
Angeles)
•SRI (Stanford
Research Institute)
•UCSB (University of
California Santa
Barbara)
•University of Utah
Salt Lake City
istorija
ARPANET
• 1971. god. ARPANET proširen (15 čvorova):
istorija
ARPANET
• 1971. god. definisan email – Elektronska pošta.
• 1973. god.
– definisan File Transfer – razmena datoteka,
– prvi čvor u ARPANET-u izvan SAD – University College of London (Engleska),
– email čini 75% saobraćaja na ARPANET-u.
• 1975. god. definisane mailing liste – diskusione grupe.
istorija
ARPANET
• 1979. god. – dat predlog da se uvedu tekstualni znaci koji označavaju
emocije – smajliji: :-) ;-) :-(– kreiran BITNET, kao još jedna mreža računara
• 1980. god. ARPANET u kompletnom zastoju zbog virusa.
• 1981. god. ukupan broj servera u mreži: 213.• kreiran CSNET, kao mreža institucija izvan ARPANET-
a.• 1982. god. osnovan Europe Unix Network – EUnet
– u početku spajao Holandiju, Dansku, Švedsku i Veliku Britaniju.
istorija
ARPANET i druge mreže
• 1983. god. – ustanovljen Domain Name System – sistem
simboličkih adresa umesto numeričkih.
– ukupan broj servera na mreži: 562.
• 1984. god. – iz CSNET-a kreiran NSFNET.
– ukupan broj servera na mreži: 1024.
• 1985. god. ukupan broj servera na mreži: 1.961.
istorija
Internet
• 1986. god. kreiran IETF (Internet Engineering Task Force) –telo za tehničku koordinaciju mreža.
• 1989. god. – broj servera na mreži prelazi 100.000.
– objavljena priča o hakeru iz Nemačke koji je provaljivao u vojne računare u SAD i prodavao informacije Sovjetskom Savezu.
• 1990. god. – ARPANET prestaje da postoji.
– osmišljen hipertekst sistem koji će postati osnova WWW (World Wide Web).
– prvi komercijalni provajder – World (world.std.com).
– ukupan broj servera na mreži 313.000.
istorija
Internet
• 1991. god. startovan prvi WWW server (nxoc01.cern.ch – kasnije preimenovan u info.cern.ch).
• 1992. god.– broj servera na mreži prelazi 1.000.000,
– pojavio se izraz “surfovati po mreži”.
• 1993. god. – Bela Kuća postavila svoju prezentaciju na internet:
www.whitehouse.gov
– broj servera na mreži: 2,056,000.
istorija
Internet
• 1994. god.– kupovina preko Interneta (naručivanje pice kod Pizza Hut),– broj servera: 3.864.000.
• 1995. god. – WWW postaje servis broj jedan na Internetu,– broj servera: 6.642.000.
• 1996. god. – pojavljuju se kompanije koje omogućavaju telefoniranje preko
Interneta,– provaljeni (uhakovani) sajtovi: US Dept of Justice, CIA, US Air
Force,– pretraživači interneta (Altavista, Yahoo, i dr.),– SR Jugoslavija dobila pristup na Internet (podignute sankcije).
istorija
Internet
• 1997 – danas:– uvođenje e-commerce,– prvi veliki sajber-rat za vreme bombardovanja SRJ
(napadi hakera na NATO i ostale institucije),– panika zbog milenijumske greške (godina 2000.),– mobilni telefoni pristupaju Internetu (WAP, GPRS),– uvođenje Internet2 – brže, više čvorova.– 2003. god. broj servera na Internetu: 171.000.000.
istorija
Bez obzira na način povezivanja zahvaljujući TCP/IP protokolu
svi računari mogu međusobno razmenjivati poruke.
TCP/IP možemo posmatrati kao poštansku službu koja prenosi
poruku sa jednog računara na adresu drugog.
Da bi se tačno znalo kome računaru je poruka upućena, svaki
računar mora imati jedinstvenu adresu.
Adresa računara se sastoji od 4 broja koji se nazivaju oktem
razdvojeni tačkama:
193.203.17.22,
147.91.8.6,
201.5.121.3
Ove adrese se nazivaju IP adrese, jer ih koristi IP protokol iz
familije TCP/IP protokola za pronalaženje odredišta za poslatu
poruku.
Ovako definisane adrese su nepogodne za pamćenje, tako da se
svakoj IP adresi može dodeliti jedna ili više simboličkih adresa.
Tako su adrese:
193.201.18.3 i bosh.artewisdom.co.uk
ekvivalentne.
bosh.artewisdom.co.uk
Analizirajmo ovu simboličku adresu:
UK - označava zemlju (United Kingdom)
co – (Corporate) označava da se radi o firmi
Artewisdom - ime firme
boch – ime računara u firmi Artewisdom
Kao što se može primetiti, adrese su podeljene po državama i svaka
država ima svoju dvoslovnu oznaku kojom se završavaju simboličke
oznake adrese računara te države
Izuzetak su adrese u USA koje nemaju odgovarajući sufiks, već se
završavaju sa:
edu – akademska institucija
com – komercijalna organizacija
gov – vladina institucija
org – ostale ne profitne organizacije
mil – vojne organizacije
net – organizacije koje se bave Internet provajdingom
Vremenom su gornje oznake dobili i računari van SAD-a. Oznake rs,
com, tw nazivaju se domeni adresa, dok se recimo ac.rs, co.rs i sl.
nazivaju poddomeni domena rs.
Kod nas :
co.rs označava komercijalne organizacije (firme);
ac.rs akademske institucije
edu.rs obrazovne
org.rs neprofitne organizacije
gov.rs vladine ustanove
Veza između simboličkih i numeričkih adresa,
odvija se preko DNS servera (Domain Name
Server) koji vrši konverziju simboličkih u
numeričke adrese.
Svaki korisnik Interneta ima svoju adresu koja se
sastoji od njegovog korisničkog imena (user name) i
adrese računara njegovog internet provajdera,
razdvojenih znakom @. npr. [email protected]
Treba imati u vidu da Internet adrese nisu osetljive na
mala i velika slova. Mada je na nekim operativnim
sistemima pri prijavljivanju (logovanju) potrebno
voditi računa o vrsti slova.
ISO/OSI referentni model
• To je model mrežne arhitekture sa 7 slojeva
• Open System Interconnection
• Njime se specifikuje hijerarhija nezavisnih nivoa
• Arhitektura definiše dve vrste relacija između modula…
OSI model
• Interfejsi - relacije između različitih modula… modul jednog nivoa povezuje se sa modulom nižeg nivoa da bi primio uslugu.
• Protokoli – relacije između ekvivalentnih modula na različitim čvorovima, koji definišu oblik i pravila za razmenu poruka
OSI model
• Fizički sloj – fizički aspekti povezivanja na fizički medijum za prenos podatka
• Sloj povezivanja – opis komunikacionog puta između čvorova preko fizičkog kanala, okvire poruka za prenos, proveru integriteta primljenih informacija
• Mrežni – uspostavlja logički put između čvorova
OSI model
• Transportni – obezbeđuje pravilan prenos poruka i u pravilnom redosledu
• Sloj sesije – obezbeđuje sinhronizovanu razmenu podataka između aplikacija
• Sloj prezentacije – konvertuje podatke koji su bili preneti kodirani u formatu koji može da se prikaže na ekranu i dalje koristi…
OSI model
• Sloj aplikacije – obezbeđuje servise koji direktno podržavaju korisnika, njegove aplikacije i upravljanje celokupnim sistemom
OSIreferentni model
• 1978.god. ISO predlaže skup specifikacija koje definišu prenos podataka kroz mrežu
• 1984. god. ISO je objavio reviziju ovog modela i nazvao ga OSI (Open System Interconnection) referentni model
• OSI model ima slojevitu strukturu
• Svaki sloj apstrahuje različite nivoe u organizaciji računarske mreže.
• Svaki sloj ima dobro definisanu funkciju
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Aplikacijski sloj
Sadrži protokole i funkcije neophodne
aplikacijama da bi izvršile određene
zadatke.
• FTP
• SMTP
• HTTP
• Telnet
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Prezentacijski sloj
• Format podataka
• Upravlja načinom na koji
se prikazuju podaci.
• Kompresija
• Šifrovanje
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Sloj sesije
• Omogućava da dve aplikacije
uspostave, koriste i završe vezu koja
se zove sesija.
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Transportni sloj
• Omogućava da se uspostavi pouzdana
Isporuka podataka sa kraja na kraj i
da se očuva njihov integritet.
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Mrežni sloj
• Odgovoran je za adresiranje.
• Omogućava rutiranje paketa.
• Eliminiše zagušenje.
• Koristi uniforman mehanizam
adresiranja.
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Sloj veze podataka
- Logički grupiše bitove u celine koje se
zovu okviri.
- Bitovi su razdeljeni unutar
okvira na polje za adresu, kontrolno
polje, polje podataka i kontrolno
polje za greške.
- Obezbeđuje fizičko adrsiranje, mrežne
topologije, pristup mediju
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
VEZE PODATAKA
FIZIČKI
Fizički sloj
• Prenosi nestrukturirane bitove preko
fizičkog medijuma.
OSI model
• Na svakom OSI nivou definisane su mrežne funkcije, a funkcije svakog nivoa komuniciraju sa funkcijama nivoa koji se nalazi neposredno iznad ili neposredno ispod njega.
• Svrha svakog nivoa je da pruža usluge sledećem višem nivou i da taj nivo štiti od detalja implementacije tih usluga.
• Nivoi su tako raspoređeni da se svaki ponaša kao da komunicira sa odgovarajućim nivoom na drugom računaru
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREŽNI
LINK PODATAKA
FIZIČKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
APLIKACIJSKI
FIZICKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
PREZENTACIJSKI
SESIJE
TRANSPORTNI
MREZNI
LINK PODATAKA
FIZICKI
APLIKACIJSKI
SERVISI INTERNETA
Svi servisi Interneta rade na taj način što na mreži
postoje serveri u kojima su smešteni podaci, a na
našem računaru se izvršava klijent – program koji tim
podacima pristupa preko mreže.
Servisi na Internetu su:
•E-mail -elektronska pošta
•WWW - world wide web
•Telnet – pristup udaljenom računaru emulacijom terminala
•FTP – prenos datoteka među računarima u mreži
•Mailing liste
•Usenet News
•Gopher
•IRC – Internet Relay Chat
E-mail: Jedan od najstarijih i najpopularnijih servisa E-
mail je savremeni vid starog dobrog pisma. Omogućava
slanje poruke drugom korisniku ili grupi korisnika. Poruke
su obično tekstualne, ali se mogu slati i razni tipovi
datoteka. Za razliku od većine servisa, e-mail se može
koristiti čak i kad ne postoji stalna veza sa Internetom.
Danas se koristi veći broj klijentskih programa za
manipulaciju e-mailom, kao što su Outlook, Eudora,
Pegorus mail itd. Da bi nekom poslali elektronsko pismo,
moramo znati njegovu adresu koja je oblika :
<korisničko ime>@<adesa računara>
Elektronska pošta je pogodna za dodatne mere zaštite, pa
se može obezbediti provera autentičnosti poruke i vršiti
njeno kriptovanje određenim programima. Danas postoji
veliki broj službi za besplatnu elektronsku poštu na
mreži. Ovakvi servisi su veoma pogodni, jer vaša adresa
nije vezana za nekog Internet provajdera.
World Wide Web
WWW (World Wide Web): Kada kažemo Internet svi misle na
WWW. Nastao je 1989. god u CERN u (Centar za
visokoenergetsku fiziku u Švajcarskoj).
WWW čini mreža dokumenata koji međusobno ukazuju jedan
na drugi. Ovo je omogućeno tzv. hiper vezama. Hiper veze
predstavljaju delove dokumenta koji ukazuju na druge
dokumente. Ovaj sistem je distribuiran, tj. referecirani
dokumenti mogu biti na istim, ali i na drugim računarima u
mreži.
TELNET : Servis Interneta koji omogućava pistup udaljenom
računaru (serveru), preko mreže, emulacijom terminala, tj. naš
kućni računar predstavlja terminal udaljenog računara. Da bi
koristili usluge udaljenog računara, moramo imati otvoren nalog na
njemu. Postoji više klijet programa koji se koriste: Telemate, Telnet
itd.
FTP: Prenos datoteka je jedan od osnovnih poslova za
koji nam služi mreža. Ftp sevris je namenjen prenosu
datoteka sa servera i obrnuto. Pri tome treba imati
korisničko ime i lozinku na serveru. Postoji i poseban
servis Anonymosus ftp, koji omogućava pristup
bibliotekama programa.
Mailing liste: Nastaje tako što se na jednom mestu čuva
spisak svih pretplatnika liste. Lista ima svoju adresu i,
kad nova poruka stigne na tu adresu, ista se automatski
prosleđuje svim članovima.
Gopher: Pojavio se prvi put aprila 1991. godine na
univerzitetu Minesota, da bi obezbedio jednostavan sistem
kojim bi fakuteti mogli da obaveštavaju, tako da svako
zadrži svoje podatke, a da se svi zajedno lako pregledaju.
Usenet News (User Network News) : Poruke na Usnet
News-u se smeštaju na mrežne servere i organizuju se po
diskusionim grupama (news group) i lancima diskusije
WWW ima sve elemente multi medije, jer se iz njega mogu
prikazivati tekstovi, slike, zvuci, video zapisi.
WWW je organizovan po klijent-server modelu. Podaci se
nalaze na serverima na mreži, a klijentski program
prikuplja podatke sa mreže i prikazuje ih na lokalnom
računaru. Protokol kojim WWW klijent i server
komuniciraju se naziva HTTP (Hyper text transfer
protocol)
Najpopularniji klijent programi za WW su IE, Netscape
Navigator, Opera. Dokumenta koja koristi WWW su pisana
u HTML (Hyper text Markup Language)
Svaki internet servis ima svoju adresu koja se zove URL
(Uniform Resource Locator) koja je oblika
protokol: //servis. ime računara
npr. http://www.knjazevacka-gimnazija.edu.rs
gopher://gopher.etf.rs
ftp://ftp.download.com
Pitanja
•????
•HVALA na pažnji
Top Related