2
NAKON UČENJA MATERIJALA U OVOM POGLAVLJU, TREBALI
BISTE RAZUMIJETI:
1. Siboličku, prema osobi usmjerenu prirodu jezika.
2. Fonološka, sematička, sintaktička i pragmatična pravila koja upravljaju jezikom.
3. Načine na koje jezik oblikuje i reflektira ponašanja.
4. Vrste problematičnih jezika i vještine potrebne sa se nosimo sa svakom vrstom.
5. Spolne i nespolne faktore koji okarakterizuju govor muškaraca i žena.
6. Govorni stilovi koje razlikuju mnoge kulture, te učinak koji jezik može imati u svijetu.
Trebali biste moći:
1. Raspravljati kako vi i ostali koristite sintaktička, semantička, fonolška i pragmatična
pravila, te kako njihova upotreba utječe na razumijevanje poruke.
2. Prepoznati barem dva načina na koje je jezik oblikovao vaše stavove.
3. Prepoznati barem dva načina na koje je jezik reflektirao vaše stavove.
4. Prepoznati i predložiti alternative za jezične ekvivalente, sleng i žargon, stručne termine i
preapstraktni jezik.
5. Prepoznati i predložiti alternative za činjenična zaključivanja i mišljenja, te za emotivne
izjave.
6. Predložiti prikladne alternative za nepotrebne ili obmanjujuće eufemizme i dvosmislene
izjave.
7. Prepoznati stupanj reflektiranja spolnih stereotipa na vaš govor, a potom efekt koji imaju
kulturalni uzorci vašeg govora na druge.
3
JEZIK Glavne točke poglavlja
Jezik ima nekoliko važnih karakteristika:
Simboličan je.
Značenja su u ljudskom mozgu, a ne u riječima.
Određen je pravilima, i razumijevanjem tih pravila, razumijemo jedni druge.
Jezik je moćan i izvan pukog izražavanja ideja:
Može oblikovati naše stavove prema stvarima i prema jedni drugima.
Može utjecati na način na koji mi mislimo o ljudima i stvarima.
Neki djelovi jezika mogu izazvati probleme nepotrebnim:
Ometanje odnosa
Zbunjivanjem drugih
Izbjegavanjem važnih informacija
Spolna obilježja igraju važnu ulogu u funcioniranju jezika:
Sadržaj govora kod muškaraca i kod žena je donekle različit.
Muškarci i žene često imaju različite razloge za komuniciranje.
Stil razgovora kod muškarca i kod žene se razlikuje na zanimljive načine.
Spol nije uvijek najvažniji faktor u oblikovanju uporabe jezika.
Kulturološki faktori mogu oblikovati načine na koje mi vidimo i razumijemo jezik:
Različite kulture imaju različita viđenja o tome kada je koi jezični stil prikladan, a kda nije.
Jezik kojim govorimo može oblikovati način na koji vidimo svijet.
4
S vremena na vrijeme, svatko od nas je bio suočen s jezičnim preprekama. Premda koristimo
poznate riječi, jasno je da ih često ne koristimo na načine koji bi nam omogućili glatku
komunikaciju pri međusobnom komuniciranju.
Na slijedećim ćemo stranicama istražiti prirodu lingvističke komunikacije. Do kraja ovoga
poglavlja čitatelji će više cijeniti složenost jezika, njegovu moć za oblikovanje percepcijama o
ljudima i događajima, kao i njegove potencijale za nepotpunu i netočnu komunikaciju. Ono što je
možda i još važnije, čitatelji će biti spremniji vještije koristiti sredstvo jezika kako bi se
poboljšala svakodnevna interakcija.
PRIRODA JEZIKA Ljudska bića govore oko deset tisuća dijalekata. Premda većina njih zvuči drukčije, svi imaju iste
jezične karakteristike: skupinu simbola koji su vođeni pravilima i korišteni za prikazivanje
poruka među pojedincima. Bolji pogled na ovu definiciju može objasniti kako jezik funkcionira i
predložiti kako ga možemo koristiti još efikasnije.
Jezik je simboličan
Nema ništa prirodnog u tome što zovete svoga vjernog četveronožnog prijatelja „psom“ ili pak,
objekt kojeg upravo čitate „knjigom“. Ove riječi, kao i sve jezično, su simboli- arbitrarne
konstrukcije koje predstavljaju misli onoga koji komunicira. Nisu svi lingvistički simboli
izgovorene ili napisane riječi. Govorenje i pisanje nisu jedina dva oblika jezika. Znakovni jezik,
kojega koriste uglavnom sve gluhonijeme osobe, je simboličan u stvarnosti, ali nije pantomima
kako se možda čini. Na svijetu postoje, doslovno, stotine znakovnih jezika koji prikazuju iste
ideje na različite načine. Ti posebni jezici uključuju američki znakovni jezik, britanski znakovni
jezik, francuski znakovni jezik, danski znakovni jezik, kineski znakovni jezik- čak i jezik
australijskih Aboriđina i znakovni jezik Maya.
Simboli su mnogo više od pukog etiketiranja: to su načini na koje mi razumijemo svijet. Možete
dokazati prethodno navedeno uz pomoć jednostavnog eksperimenta. Nakupite sline u svojim
ustima i ispljunite u čašu. Dobro je pogledajte i zatim popijte. Većini ljudi je ovaj proces blago
odvratan. No, zapitajte se zašto je to tako. Na kraju krajeva, mi gutamo svoju slinu stalno.
Odgovor dolazi od simboličkih etiketa koje koristimo. Slinu koja je u čaši zovemo pljuvačka i
5
razmišljamo o njoj na drukčiji način. Drugim riječima, reakcija je na ime, a ne na stvar o kojoj se
radi.
Proces imenovanja funkcionira u gotovo svakoj situaciji. Vaša reakcija na nepoznatu osobu ovisi
o simbolima koje koristite kako biste kategorizirali nju ili njega: homoseksualna osoba (ili
heteroseksualna), teist (ili ateist), privlačan (ili neprivlačan), i tako dalje.
Značenja su u ljudima, ne u riječima
Pitajte tucet ljudi što određeni simbol znači, i vjerojatno čete dobiti dvanaest različitih odgovora.
Asocira li američka zastava na mnoge domoljube koji su dali živote za svoju domovinu? Parade
04. Srpnja? Kulturalni imerializam? A npr. križ: što predstavlja? Poruka o Isusu Kristu? Skupove
Ku Klux Klana? Vjeronauk iz djetinjstva? Ogrlica koju vaša sestra uvijek nosi?
Kao i s fizičkim simbolima, mjesto za traženje jezičnog značenja nije u samim riječima, već u
načinu na koji ljudi njih shvaćaju. Jedan ovakav nestretan slučaj se dogodio u gradu
Washingtonu, kada je novopridošli pučki pravobranitelj koristio riječ „niggardly- škrt“ kako bi
opisao pristup budžetu. Neki Afroameručki kritičari su ga optužili za rasističko nipodaštavanje.
Njegovi branitelji su istaknuli kako istaknuta riječ, koja znači i „škrtost“, vuče korijene iz
skandinavskih jezika, te kako nema nikakvu poveznicu sa rasističkom nipodaštavanju kao što na
prvi pogled izgleda. Premda su kritike uskoro prestale, one ilustriraju kako, točna ili netočna,
značenja koja ljudi asociraju s riječima, imaju daleko veću važnost nego što imaju njihova
značenja iz riječnika.
Lingvisti poput C. K. Ogdena i I. A. Richardsa su u svom poznatom „trokutu značenja“ ilustrirali
činjenicu da je značenje socijalna konstrukcija. Ovaj model prikazuje da je odnos između riječi i
stvari za koju se tvrdi da je ta riječ predstavlja indirektan. Neke od ovih „ stvari“, odnosno
referenci ne postoje u fizičkom svijetu. Na primjer, neke su reference mitske (poput jednoroga),
neke više nisu opipljive (poput Elvisa, ukoliko je uistinu mrtav), a neke su samo apstraktne ideje
(kao ljubav).
Problemi nastaju kada ljudi pogrešno pretpostave da drugi ljudi upotrebljavaju riječi na isti način
kao i oni sami. Moguće je imati raspravu o feminizmu, a da ni vi, ni druga osoba nikada ne
shvatite da tu riječ upotrabljavate tu riječ da predstavite potpuno različite stvari. Isto vrijedi i za
teme poput okoliša, republikanstva, rock glazbe, te za tisuće i još tisuće drugih simbola. Riječi ne
znače, ljudi znače, i to često na veoma različite načine.
6
Usprkos mogućnosti jezičnih problema, stanje nije beznadno. Međusobno mi, ipak,
komuniciramo relativno dobro većinu vremena, te, s mnogo truda možemo raščistiti većinu
nesporazuma koji se dogode. Ključ najtočnije uporabe jezika je izbjegavanje pretpostavke da
drugi interpretiraju riječi na isti način na koji to radimo i mi. Zapravo, uspješna komunikacija se
odvija kada „pregovaramo“ značenje izjave. Kako se kaže u Francuskoj: „Izgovorena riječ
pripada pola onome koji je izgovara, a pola onome koji je čuje.“
RAZUMIJEVANJE
KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
Može li tehnologija riješiti višegodišnji
problem dozvoljavanja da razumijemo ljude
koji govore različite jezike? Nekoliko
internetskih stranica na World Wide Web-u
nudi automatske kompjuterske prijevode.
Jedan takav program je dostupan preko
AlteViste na internetskoj stranici
http://world.altavista.com/.
Koliko su učinkoviti programi poput
AlteViste? Uobičajeni način testiranja
točnosti prevoditelja jest prevođenje poruke
s jednog jezika na drugi, a potom unatrag, s
drugoga na prvi. Ovakav pristup demonstrira
kako su kompjuterizirani prijevodi koristi,
no ipak su daleko od savršenstva.
Softver AltaViste dovoljno dobro
funkcionira za većinu jednostavnih poruka.
Primjerice, zahtjev koji glasi: “Molim Vas,
pošaljite mi informaciju o putovanjima u
Latinsku Ameriku.” prvotno je imao savršen
prijevod na španjolski, pa potom ponovo na
engleski.
Prijevod izjavne rečenice: “Moj let iz
Miamija stiže u 21:00 sat.” je promijenio
prepozicije, premda je bilo razumljivo kada
se rečenica ponovo prevela u: “Moj let od
Miamija stiže u 21:00 sat.”
Softver za prijevod počinje pokazivati svoje
limitacije kada doslovni razgovori ne
uspijevaju obuhvatiti kolokvijalno značenje
riječi. Na primjer, poruka “Ovo je zeznuti
posao.” na softveru AlteViste s talijanskog
se preveo kao: “Ovo je obmanjujući posao.”
Lako je zamisliti kako ovakva pogreška
može dovesti do zbunjujućeg osjećaja.
Idiomi su često skloni traljavim prijevodima.
Primjerice, poznati izraz u engleskom jeziku:
“To je lakše reći, nego učiniti.” je u
englesko-španjolsko-engleskom razgovoru
bio preveden kao: “Taj je onaj naviše lagan
nego učiniti.” Englesko-francusko-engleski
prijevod rečenice: “Na dnu sam.” je glasio:
“Osjećam se prema dolje u prazno.”
Kompjuterizirani prijevodi se ne preporučaju
osobama koje komuniciraju u svrsi izgradnje
i održavanja osobnog odnosa. Jednostavan
7
primjer rečenice: “Želio/la bih te bolje
upoznati.” pokazuje kako je tako laskava
rečenica pretvorena u zbunjujuću izjavu:
“Željelo je upoznati prema meni bolje s
njim.” s kojom je teško vjerojatno da će
privući prijatelje i utjecati na ljude.
Usprkos ponekim neuspjelim prijevodima,
programi kompjuteriziranih prijevoda mogu
omogućiti barem smisao onoga što se
pokušava izraziti na nepoznatom jeziku.
Istovremeno, mane programa demostriraju
kako je razumijevanje sintaktičkih i
pragmatičkih pravila jedinstvena ljudska
sposobnost, barem zasada.
Jezik se vodi prema pravilima
Jezici sadrže nekoliko vrsta pravila. Fonološka pravila govore kako riječi zvuče kada se
izgovaraju. Na primjer, riječi poput: šampanjac, duplo i prigoda se isto speluju i u engleskom i u
francuskom jeziku, no drukčije se izgovaraju. Ne izvorni govornici engleskog jezika su izloženo
nedoslijednim fonološkim pravilima, primjerice: „Mogao bi voditi kada bi znao pobjeći iz
vode.“; „Farma može producirati proizvod.“; „Deponij je bio toliko pun da je morao odbiti
otpadak.“; „Sada je pravo vrijeme za davanje poklona.“; „Nisam prigovorio/la prigovoru.“;
„Flaster je obio obavijen oko rane.“; „Pustio/la sam suzu kada sam vidjela/o pukotinu na svojoj
odjeći.“
Fonološka pravila nisu jedina koja nalažu na koji način ćemo upotrebljavati jezik za
komunikaciju. Sintaktička pravila nalažu strukturu jezika- način na koji simboli mogu biti
organizirani. Primjerice, točna engleska sintaksa traži da svaka riječ sadrži barem jedan
samoglasnik i da zabranjuje rečenice tipa: „Imaš li kolačiće donijeti?“ što je savršeno dobar
redoslijed riječi na njemačkom jeziku. Premda većina nas nije u stanju opisati sintaktička pravila
potrebna za naš jezik, dovoljno je da možemo prepoznati njihovo postojanje tako što
primijećujemo kako neobično zvuči rečenica koja nije po tim sintaktičkim pravilima.
Tehnologija je razvila subverzije engleskog jezika sa vlastitim sintaktičkim pravilima. Primjerice,
korisnici trenutnog izmjenjivanja poruka putem Interneta su usavršili verziju engleskog jezika
koji ubrzava tipkanje komunikacije koja se odvija u stvarnom vremenu (premda vjerojatno ne
izazivaju najbolje reakcije od strane učitelja):
A: Ej
B: si doma?
8
A: aha
B: ok, idem off sad
A: ne! Zašto?
B: učenje za ispite, moš me naz
A: ok baj
Semantička pravila se bave značenjima pojedinih riječi. Zahvaljujući semantičkim pravilima,
možemo se složiti oko toga da su bicikle za vožnju, a knjige za čitanje; a one nam, također,
pomažu da znamo na što ćemo naići kada uđemo kroz vrata na kojima piše „gospoda“ i „dame“.
Bez semantičkih pravila komunikacija bi bila nemoguća, jer bi svatko od nas, tada, koristio
simbole na jedinstvene načine, koji su jedni drugima neprepoznatljivi.
Nesporazumi u semantici se događaju kada se riječi mogu interpretirati na nekoliko načina, kao
što ovi humoristični naslovi pokazuju:
Policija započinje kampanju za „pregaziti“ pješake
Prostitutke se sviđaju Papi
Propast parenja pandi; veterinar preuzima
Astronaut preuzima krivicu za „plin“ u svemirskoj letjelici
ŠOKIRANI? ZAINTERESIRANI?
ŽELITE ĆUTI JOŠ? KAŽITE
SAMO: “UŠUTI!” Ne tako davno, pristojno korištenje fraze:
„Ušuti!“je moglo zbunjivati i lingviste, kao i
sve druge ljude. No, pojam je sada pronašao
svoj put od ćaskanja među školarkama do
brzih odgovara odraslih do filmova i
reklama. Ljudi ovu frazu koriste u jednakoj
mjeri kako bi izrazili nevjericu, šok i radost,
ali i kako bi zahtjevali šutnju. U ponekim
krugovima, ova fraza je postala najomiljeniji
način za izraziti: „Oh, moj Bože!“; „Nemoj
zezat!“ i „Nema šanse!“ u jednom.
Urednici New Oxford American Dictinary-
ja razmišljaju o novom uključenju fraze:
„Ušuti!“ u slijedećem izdanju. „Milsim da
bismo je trebali dodati, budući da izgleda da
fraza ima širok raspon.“ kaže viša urednica
Erin McKean. Već je modelirala nekoliko
definicija, poput: „koristi se za izražavanje
nevjerice ili začuđenja“ i „oh, tako istinito!“
Ušuti! Je najnoviji primjer lingvističkog
fenomena koji se zove poboljšanje, prilikom
9
čega riječ ili fraza izgube svoja negativna
značenja, s vremenom. Klasičan primjer za
takvo što je riječ „drag/a“, što je značilo
„glup/a“ sve do 13. stoljeća. Noviji prevrati
uključuju i „loš“ (bad) kao dobar i (dope)
kao super. „Riječi koje su se nekad smatrale
nepristojnima su sada uključene u
svakodnevne razgovore, ali u kontekstima
koji daju do znanja kako to nije nepristojno.“
kaže Connie Eble, profesorica engleskog na
Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu
i autorica „Slenga i socijabilnosti“. „Postali
su toliko generalizirani da šok od vrijednosti
prestaje.“ Najučinkovitija najava, također,
stavlja točku između „šuti“ i „u“. Kada se
izražava uzbuđenje, viša je intonacija na „ti“.
Kada se izgovara u žurbi, fraza gubi, ono što
lingvisti zovu, ritmičke odlike. Tada može
zvučati previše kao uvreda.
Činjenica da „Ušuti“ odgovara i ženama ne
iznenađuje znalce riječi. „Žene imaju
tendenciju pokretati razgovor više nego
muškarci.“, kaže urednica McKean, koja
uređuje i „Verbatim“, jezični tromjesečnik.
„Ovo su male freze koje pomažu razvoju
dijaloga. Premda neki ljudi ne vole frazu
(„Mislim da zvuči ružno“, kaže glumica
Drew Barrymore), mnogi su profesionalci
navučeni. Kaže Dawn Jackson, 32-godišnja
menadžerica za komunikaciju u San
Franciscu, „Ponekad ništa drugo ne može
izraziti taj nivo šoka, iznenađenja, i sl, koji
osijećate.“
Pragmatička pravila navode kako ljudi upotrebljavaju jezik u svakodnevnoj interakciji. Uzmimo
u obzir primjer u kojem muškarac koji je šef kaže ženskoj zaposlenici: „Izgledaš jako lijepo
danas“. Lako je zamisliti kako bi se zaposlenica nižeg ranga mogla uvrijediti ovim komentarom
kojega je šef vidio kao nevinu obzervaciju. Znanstvenici jezika su istaknuli nekoliko razina na
kojima se razlikuju pravila koja svatko upotrijebi. Možete razumijeti ove razine tako da zamislite
kako bi oni funkcionirali u slijedećem primjeru:
Samosvijest svake osobe
Šef: Vidi sebe dobrim čovjekom
Zaposlenica nižeg ranga: Odlučna da uspije zahvaljujući vlastitim zaslugama, a ne svojim
izgledom
Epozoda u kojoj se komentar događa
10
Šef: Ležerna obzervacija na početku radnog dana
Zaposlenica: Moguće udvaranje?
Percipirani odnos
Šef: Vidi zaposlenike kao članove obitelji
Zaposlenica: Ovisi o šefovoj dobro volji za napredak
Kulturološka pozadina
Šef: Pripadnik generacije u kojoj su komentari o izgledu bili uobičajeni.
Zaposlenica: Pripadnica generacije koja je osviještena o problemu seksualnog zlostavljanja.
Kao što ovaj primjer pokazuje, pragmatička pravila ne uključuju semantička pitanja, budući da su
same riječi, uglavnom, dobro shvaćene gotovo od svih. Umjesto toga, one uključuju način na koji
su ove riječi shvaćene i korištene. Primjer na prethodnim stranicama pruža dobru ilustraciju
pragmatičkih pravila: je li „ušuti“ uvredljivi napad ili izjava začuđenja? Ovisi o razumijevanju
sudionika o tome kada i kako koristiti taj izraz.
MOĆ JEZIKA Na najočitijoj razini, jezik nam omogućava da zadovoljimo osnovne funkcije poput opisivanja
ideja, izražavanja želja, i rješavanja problema. No iznad tih funkcija, način na koji mi koristimo
jezik također utječe na druge i reflektira naša ponašanja na više suptilne načine, koje ćemo
ispitati sada.
Jezik oblikuje stavove
Moć jezika da oblikuje ideje je bila prepoznata kroz povijest. Prva poglavlja Biblije izvješćuju
kako je Adamova vladavina nad životinjama bila demonstrirana kroz danu mu moć da ih
imenuje. Kao što ćemo sada vidjeti, naš govor- ponekad svjesno, a ponekad ne- oblikuje
vrijednosti, stavove i vjerovanja drugih na različite načine.
IMENOVANJE „Što je u imenu?“ Julia je pitala retorički. Da je Romeo bio retorički
znanstvenik, odgovorio bi: „Mnogo toga“. Istraživanja su pokazalu da su imena mnogo više od
11
samo jednostavnog načina identificiranja: Ona oblikuju načine na koje drugi misle o nama,
načine na koje mi vidimo sami sebe, i načine prema kojima se ponašamo.
Na najosnovnijoj razini, neki znanstvenici predlažu da samo fonetski zvuk nečijeg imena utječe
na način na koji mi percipiramo tu osobu, kada nam osle informacije nisu dostupne. Jedno novije
istraživanje je pokazalo da se uglavnom točna predviđanja o tome tko će dobiti izbore mogu
odrediti na osnovi nekih fonetskih odlika prezimena kandidata. Imena koja su bila jednostavna,
lako izgovorljiva i ritmična so dobila bolje procjene od onih koja nisu imala navedene odlike.
Primjerice, u jednoj seriji lokalnih izbora, pobjednički kandidati su imali imena koja su glasačima
imala odijeka: Sander je pobijedio Pekelisa, Rielly Dellwoa, Grady je nadmašio Schumachera,
Combes Bernsdorfa i Golden je prevagnulo nad Nuffer. Imena ne garantiraju pobijedu, ali je u 78
izbora, 48 rezultata poduprlo vrijednost privlačnog imena.
Knjiga izreka (22:1) nalaže da je „bolje izabrati dobro ime, negoli veličanstvena božanstva.“
Istraživanja društvenih znanosti potvrđuju prethodno navedeno. U jednom istraživanju, psiholozi
su pitali kolege studente da ocijene više od 1000 imena prema naklonosti; koliko su se aktivnim i
pasivnim činila, te njihov rod (muška i ženska imena). Imenima poput Michaela, Johna i Wendy
su ljudi bili naklonjeni i imena su ocijenjena aktivnima, te muškim i ženskim odlikama svoga
spola. Imenima Percival, Isadore i Alfreda ljudi nisu bili naklonjeni i njihov spolni identitet je bio
manje jasan. Biranje imena novorođenčetu može biti veliki izazov ljudima iz nedominantnih
kultura sa drukčijim jezicima. Jedan pisac iz Indije je opisao problem u kojem su se našli on i
njegova žena kada su razmišljali o imenu za svoje prvo dijete:
Kako će strano ime dijeteta zvučati američkim ušima? (Taj je test odbacio ime Shiva, božanstvo
u mojoj obitelji; prijateljica židovske vjeroispovijesti je lupila nogom o pod). Hoće li ime
izazivati nasilnike na ga tuku na školskom igralištu? (To je bio kraj imena Karan, što je ime
ratnika iz Mahabharata, hinduskog epa. Dječak po imenu Karan neće imati šanse). Hoće li u New
Yorku biti eufonično, kao i u New Delhiju? (Tako i ništa od imena Sameer. „Kao pecivo svime!“
izjavio je okrutni dušebrižnik). Prva imena nisu jedini lingvistički element koji oblikuje stavove o
muškarcima i ženama. Kao što i slijedeća stranica predlaže, izbor prezimena nakon vjenčanja,
može utjecati na percepcije drugih.
KREDIBILITET Školski govor je dobar primjer toga kako stil govora utječe na percepciju. Mi se
referiramo na ono što je poznato pod nazivom hipoteza dr. Foxa. „U području struke, na naizgled
legitimnog govornika koji izgovori nerazumljivu poruku će se gledati kao na stručnjaka.“
12
Hipoteza dr. Foxa ima svoje ime zahvaljujući Dr. Myronu L. Foxu, koji je održao govor kojeg je
slijedila četverosatna rasprava na „Primjenu teorije o matematičkoj igri na tjeledni odgoj“.
Publiku su činili psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, i odgajatelji. Upitnik koji je skupljen
nakon okupljanja je pokazao da je navedenoj obrazovanoj publici predavanje bilo jasno i
poticajuće.
Usprkos toploj dobrodošlici publike, Fox je bio potpuna varalica. On je bio profesionalni glumac
kojega su znanstvenici podučili kako će održati predavanje dvostrukog razgovora- gomila
informacija iz članka Scientific American pomiješana sa šalama, bez slijeda, s kontradoktornim
izjavama, i beznačajnim replikama na nepovezane teme. Kada je stavljeno i lingvistički paket
visokog ranga profesionalnog žargona, beznačajno baljezganje izgleda kao važna informacija.
Drugim riječima, reakcija Foxove publike je bila bazirana više na kredibilitet koji je izašao iz
njegovog korištenja impresivnog jezika, nego od ideja koje je izražavao.
Izgleda da je i isti princip za akademsko pisanje. Grupa od 32 profesora menadžmenta je
ocijenilo materijal prema njegovoj kompleksnosti, a ne prema sadržaju. Kada je poruka o
potrošačkom ponašanju bila pretrpana nepotrebnim riječima i dugim, složenim rečenicama,
profesori su ih jako visoko ocijenjivali. Kada je ista poruka prevedena na malo čitljiviji engleski,
sa kraćim riječima i jasnijim rečenicama, profesori su ocijenjivali isto istraživanje manje
kompetentnim.
U IME LJUBAVI
Prije to nije bio problem. Kada se Jane Doe
udala za Johna Snowa, postala je Jane Snow.
No, kako se spolne uloge mijenjaju, više i
više parova se ne drže tradicije. Danas,
udana žena može ostati Jane Doe ili može
postati Jane Doe Snow ili Jane Doe-Snoe, ili
pak Joe Doe.neki parovi biraju i spajanje
prezimena, postajući tako Jane i Joe
Snowdeo. „Mnogo je prepravljanja imena.“
Kaže Rae Moses, profesorica lingvistike na
Sveučilištu Notrhwestern. Moses je provela
istraživanje u osnovnoj školi u Illinoisu sa
302 učenika i otkrila je da 32% od njih-
uglavnim od djece kojima su majke
karijeristice- ima netradicionalna prezimena.
A što je sve više opcije, više se parova pita
što je u imenu. Ne postoji manjak odgovora.
Nekima, tradicionalan način je seksistički
oblik vremena kada je žena udajom
postajala, doslovno, muževa imovina.
Drugima je tradicija odavno prestala
predtavljati prethodno navedenu lošu stigmu
i postala romantični simbol povezivanja
13
dvoje ljudi. A opet nekim drugima je to
samo jedan način na koji se mogu odreći
neželjenog prezimena. Uglavnom 90%
Amerikanaca još uvijek slijedi tradiciju, kaže
Laurie Scheuble, sociologinja na Doane
Collegu u Nebraski. Ali, također kaže, što
više žena ide za karijerom i kasnije se udaje,
više ih izabire zadržati svoje prezime.
„Mislim da to nikada neće postati norma, ali
također mislim da ćemo toga viđati i više u
budućnosti“, kaže Scheuble. Dodaje i da je
vjerojatnije da će ljudi koji imaju visoku
naobrazbu i veće prihode, kao i oni koji žive
u gradovima, biti tolerantniji prema tome da
žena zadrži svoje prezime. Politički i
religiozno oblikovani naklonost također
utječe na stavove.
Kada je Jeff Nicholson od Champagne III.
oženio Dawn Owens, postao je Nicholson-
Owens, a ona je postala Owns-Nicholson.
„Osijećao sam kako će me to još više zbližiti
s njom“, kaže Jeff, 24. „I činilo se
najpoštenijim. Nijedno od nas ovako ne gubi
svoje naslijeđe u obiteljskom stablu“. Dawn
(31) je rekla kako njena obitelj i nije bila baš
oduševljena kada im je rekla vijesti. „Moja
se majka zbilja veselila tome da može reći
gospodin i gospođa Jeffrey Nicholson“.
Također je, izgleda, tako reagirao i odjel za
motorna vozila u Illonoisu. „Morali smo se
boriti rukama i nogama da dobijemo crticu
na našim vozačkim dozvolama“, kaže Dawn.
„Rekli su da njihov softver to ne prihvaća“.
Nancy Herman iz Minneapolisa je s mužem,
Donom Perlmutterom, došla do još jedne
varijacije: oni su spojili svoja prezimena,
postajući tako Perlmansi.
Nekoliko drugih zemalja imaju različite
načine imenovanja. U nekim skandinavskim
i latinsko-američkim zemljama, udane žene
ostavljaju svoje prezime. U Japanu, ako se
žena, koja nema ni braće ni sestara, uda u
obitelj u kojoj ima nekoliko sinova, tada
njezin muž može uzeti njeno prezime. „Na
jedan je način ovo dar mladoženjine obitelji
mladenkinoj obitelji“, kaže Moses.
14
STATUS U klasičnom mjuziklu My Fair Lady, profesor Henry Higgins je trasnformirao
Elizu Doolittle iz slatke djevojčice koja prodaje cvijeće u ženu visokog društva tako što je
zamijenio njezin kokni naglasak sa stilom govora ljudi visokog sloja društva. Desetljeća
istraživanja su pokazala da je činjenica da moć govora utječe na status. Nekoliko je čimbenika
koji kombinirani prikazuju pozitivne ili negativne dojmove: naglasak, izbor riječi, brzina
govora, pa čak i godine govornika. U većini slučajeva, govornike standardnog jezika se
procjenjuje boljima nego li govornike dijalekata na mnoge načine: na njih se gleda kao da su
sposobniji i samouvjereniji, a sadržaj njihovih poruka se procjenjuje ugodnijim. Nevoljnost i
nemogućnost govornika da koristi standardni jezik tečno, može rezultirati ozbiljnim
poslijedicama. Primjerice, govornike Afro-američkog engleskog jezika, što je dijalekt sa
vlastitim naglaskom, gramatikom, sintaksom, i semantičkim pravilima, se procjenjuje manje
inteligentnima, profesionalnima, sposobnima, socijalno neprihvatljivijima i zaposlenicima
govornika standardnoj engleskog jezika.
SEKSIZAM I RASIZAM Do sada bi trebalo biti jasno da moć jezika da oblikuje stavove
nadilazi individualne slučajeve i utječe na to kako doživljavamo cijele grupe ljudi. Primjerice,
Casey Miller i Kate Swift tvrde da neki aspekti jezika impliciraju da žene imaju niži status od
muškaraca. Miller i Swift zaključuju da, osim riječi koje se odnose na ženski rod po definiciji,
primjerice majka i glumica, engleski jezik definira mnoge bezrodne pojmove kao muški rod.
Većina riječnika zapravo definira ženskast u suprotnosti sa muževan, iako je suprotno od
ženstveno bliže značenju neženstveno. Autorice također tvrde da nepravilna upotreba glagola
biti u značenju i ženskog i muškog roda može imati poražavajuće rezultate.
Zapravo je lako koristiti neseksistički jezik. Na primjer termin mankind se može zamjeniti
sljedećim: ljudska bića, ljudska vrsta i sl. Korištenje „etiketa“ u rasističke svrhe ima dugu i
ružnu povijest. Imena su se koristila kroz povijest da bi se stigmatizirale grupe koje druge
grupe nisu odobravale. Korištenjem ovakvih etiketa, grupe ljudi su se stigmatizirale i
predstavljale u nepoželjnom svjetlu. Diane Mader navodi nekoliko primjera: u nacističkoj
Njemačkoj Židovi su bili „gamad“ ; u SAD-u afroamerikanci su bili „crnje“ i sl.
Moć koja proizlazi iz imena i imenovanja je direktno povezana sa moći da definiramo
druge- individualno, rasno, spolno, prema etničkoj pripadnosti. Naši identiteti, tko smo i
što smo, kako nas drugi vide, pod velikim su utjecajem imena kojim nas nazivaju i riječi
prema kojima nas etiketiraju. Imena, etikete, fraze kojima definiramo ljude, mogu na
kraju odlučiti o njihovim životima.
15
Haig A. Bosmajian The Language of Oppression
Moć rasističkog jezika da oblikuje stavove je teško izbjeći. U jednom istraživanju,
eksperimentalna grupa koja je čula ponižavajuće etikete o članovima manjinske grupe u
početku je odbijala ovakav način izražavanja, ali unatoč njihovom negodovanju negativne
etikete su imale učinka. Ne samo da su ocijenjivali njihove postupke lošima, već su
pronalazili mane i onima koji su se socijalno poistovjećivali s tom grupom, čak i ako su bili
pripadnici njihove skupine.
ETIČKI IZAZOV – SEKSISTIČKI I RASISTIČKI GOVOR
Jedna od najcjenjenijih ljudskih sloboda je sloboda govora. Istovremeno, većina će se ljudi
složiti da su neki oblici rasističkog i seksističkog govora puni mržnje i rade štetu onima
kojima su upućeni. Kao što smo čitali na ovim stranicama, govor koji koristimo oblikuje
stavove kod onih koji ga slušaju. Kako uskladiti načelo slobode govora i potrebu da se
minimalizira govor mržnje i diskriminacije? Misliš li da politika i zakoni trebaju biti stvarani
tako da ograničavaju određene načine komuniciranja? Ako da, kako bi se ta ograničenja
trebala provoditi da ne ugrožavaju ljudske slobode? Ako ne, možeš li opravdati neophodnu
zaštitu od rasističkog i seksističkog govora?
Jezik reflektira stavove
Osim što oblikuje kako gledamo sebe i druge, jezik reflektira naše stavove. Osjećaji kontrole,
privlačnosti, obvezivanja, odgovornosti – svi oni i više se ogledaju u tome kako koristimo
jezik.
MOĆ Istraživanja o komunikaciji definiraju nekoliko jezičnih uzoraka koji povećavaju ili
smanjuju govornikovu moć da utječe na druge, ali i pokazuju kako govornik procjenjuje
razinu svoje kontrole nad situacijom. Tablica prikazuje neka od tih otkrića navodeći nekoliko
oblika „nemoćnog“ jezika: oklijevanje, neodlučnost, upotreba ljubaznih formi...
Iako ovakav govor može dovesti do nepoželjnih rezultata, pogrešno je misliti da je najbolje
uvijek zvučati najodlučnije i najmoćnije što možemo. Jedan od važnijih ciljeva komunikacije
je ostvariti podržavajući, prijateljski odnos. Zbog toga je većina današnje komunikacije
zapravo kombinacija „moćnog“ i „nemoćnog“ govora. Jednostavno promatranje upotrebe
„nemoćnog“ i „moćnog“ govora neće uvijek otkriti tko zapravo ima moć u razgovoru.
Društvene norme često zamaskiraju stvarnu distribuciju moći. Govornici koji imaju moć
(kontrolu nad situacijom) znaju da je ljubaznost često jedini način da se njihove potrebe
zadovolje a da se pritom ne ugrozi identitet osobe koja ima manju kontrolu u komunikaciji.
16
Važnost postizanja vlastitih ciljeva ali i očuvanja odnosa je razlog zbog kojeg u komunikaciji
koristimo kombinaciju „moćnog“ i „nemoćnog“ govora.
Govor moći koji postiže cilj u sjeverno-američkoj i europskoj kulturi ne uspijeva svugdje i
kod svih. U Japanu se primjerice puno više vodi računa o integritetu drugih u komunikaciji; u
Meksiku je veliki naglasak na suradnji i korištenju jezika na način da se stvori harmonija u
odnosu.
JEZIČNA KONVERGENCIJA I DIVERGENCIJA Moć nije jedini oblik kojim jezik
prikazuje status odnosa. Jezik također može biti alat za ostvarivanje i pokazivanje solidarnosti
s drugima. Više istraživanja je pokazalo da govornici koji žele postići povezanost u odnosu s
drugima modeliraju svoj govor na više načina, kroz izbor riječnika, visinu i boju glasa, broj i
mjesto stanki u govoru i razinu ljubaznosti. Na individualnoj razini, bliski prijatelji i ljubavni
partneri često razvijaju posebne termine (izraze) kojima se služe da bi označili svoj odnos.
Korištenje istog riječnika razlikuje grupe ljudi od drugih, pokazujući i njima i ostalima kakav
je njihov odnos. Isti proces vrijedi i za veće grupe ljudi, u rasponu od uličnih bandi do vojske.
Istraživači komunikacije nazivaju ovaj lingvistički proces konvergencija.
Kada dvoje ili više ljudi osjećaju jednako odobravanje jedni prema drugima, njihova će
lingvistička konvergencija biti zajednička. Ali, kada govornici žele ili trebaju odobrenje i
prihvaćanje od strane drugih, često prilagođavaju svoj govor njihovom, pokušavaju reći
„pravu stvar“ ili govore na način koji će im pomoći da se uklope. Ovaj proces vidimo,
primjerice, kada imigranti koji se žele uklopiti u novu kulturu pokušavaju savladati novi jezik.
Slično tome, zaposlenici koji žele napredovati u poslu pokušavaju govoriti na način koji je što
sličniji njihovim nadređenima.
Načelo jezične konvergencije vrijedi i u suprotnom smjeru. Govornici koji se žele izdvojiti od
drugih pribjegavaju strategiji divergencije, izražavajući se na način koji naglašava njihovu
različitost od ostalih. Na primjer, pripadnici etničke manjine, iako tečno govore većinski
jezik, mogu koristiti svoj jezik kao način izražavanja međusobne solidarnosti- na neki način je
to strategija „mi protiv njih“. Divergencija je moguća i drugim situacijama. Naprimjer,
liječnik ili odvjetnik koji se želi prikazati vjerodostojnim vjerojatno će koristiti formalni i
profesionalni govor. Prikrivena poruka u ovom je slučaju: „ Drugačiji sam (i pametniji) od
tebe“.
PRIVLAČNOST I ZANIMANJE društveni nas običaji spriječavaju da izrazimo vlastiti stav o
određenim situacijama. Samo bi budala na pitanje „Kakva je torta koju sam ispekla?“
odgovorila „Odvratna je!“. Sramežljivi i oprezni često ne izražavaju mišljenje o
17
potencijalnom partneru. Čak i kada su neodlučni da li da govore iskreno, jezik koji ljude
koriste može sugerirati razinu interesa i privlačnosti prema određenoj osobi, stvari ili ideji.
Morton Weiner i Albert Mehrabian navode nekoliko jezičnih tragova koji otkrivaju ova
stanja: upotreba pokazne zamjenice, negacija, raspored riječi u rečenici.
ODGOVORNOST Uz to što otkriva zanimanje i moć, jezik otkriva govornikovu spremnost
da prihvati odgovornost za poruku koju prenosi:
- „to“ nasuprot „ja“ rečenice To još nije gotovo (manje odgovornosti) Ja još nisam
gotov (više odgovornosti)
- „ti“ nasuprot „ja“ rečenice Ponekad me ti baš ljutiš (manja odgovornost) Ponekad se
baš naljutim na tebe (veća odgovornost)
- „ali“ rečenice Dobra je to ideja, ali ne bi funkcioniralo.
- Upitne nasuprot izjavnim rečenicama Misliš li da to moramo napraviti? nasuprot Ja
ne mislim da to trebamo napraviti.
NERAZUMLJIV JEZIK Uz to što je blagoslov koji nam omogućava da živimo zajedno, jezik nekad može biti i
prokletstvo. Svi znamo koliko smo frustrirani kad nas netko ne razumije, a većina nas je bila
šokirana i neočekivanim pretjeranim reakcijama na nevini komentar. Pregledat ćemo neke
vrste „neugodnog“ jezika s ciljem da vam pomognemo da komunicirate tako da komunikacija
bude bolja umjesto lošija.
Govor nerazumijevanja
Najočitiji jezični problemi su oni semantičke naravi; jednostavno ne razumijemo druge u
potpunosti i točno. Većina nerazumijevanja proizlazi iz svakodnevnih problema koje je lako
riješiti nakon što ih prepoznamo.
DVOSMISLEN GOVOR Dvosmislene riječi imaju više od jednog značenja u riječniku. Neka
nerazumijevanja koja su proizašla iz dvosmislenog govora mogu biti neugodna, ali mogu
imati i ozbiljne posljedice. Michael Motley i Heidi Reeder tvrde da dvosmislenost djelomično
objašnjava zatšto muškarci ponekad ustraju u pokušaju da ostvare bliski tjelesni odnos iako je
žena iskazala svoje odbijanje. Intervjui i fokusne grupe sa studentima otkrili su da žene često
koriste nejasne fraze da bi muškarcu rekle „ne“ : zbunjena sam u vezi ovoga; nisam sigurna
da smo spremni za ovo; jesi li siguran da to želiš; budimo prijatelji. Iako žene doživljavaju
ove indirektne rečenice kao jednake odbijanju, muškarci ih doživljavaju kao ne tako jasne
odbijenice. Kao što je istraživanje pokazalo, do nesporazuma ne dolazi jer muškarci shvaćaju
odbijanje kao „da“ nego jednostavno ne čuju „ne“.
18
RELATIVNE RIJEČI Ove riječi dobijaju značenje u usporedbi s drugim riječima. Značenja
riječi poput brz i spor, pametan i glup, kratak i dug ovise o tome s čime ih se uspoređuje.
Neke relativne riječi su toliko uobičajene da često krivo pretpostavimo da imaju jasno
značenje. U jednom istraživanju, od studenata se tražilo da dodijele brojčanu vrijednost
sljedećim pojmovima: dvojbeno, neizvjesno, izvjesno, vjerovatno, vrlo vjerovatno i teško
izvjesno. Rezultati su pokazali veliki raspon značenja za svaki od ovih pojmova.
Korištenje relativnih riječi bez njihova objašnjenja može dovesti do problema u
komunikaciji. Jeste li ikad odgovorili na nečije pitanje o vremenu tako da ste rekli da je toplo
i poslije shvatili da je možda samo vama toplo, a drugome je hladno? Ili, jeste li ikad poslušali
savjet prijatelja i otišli u „jeftini“ restoran i shvatili da ono što je njemu jeftino je vama
zapravo skupo? U oba slučaja problem je nastao zato što relativnu riječ nismo usporedili za
nekom mjerljivijom riječi.
SLENG I ŽARGON Sleng je jezik koji koristi grupa ljudi čiji članovi pripadaju sličnoj sub-
kulturi ili nekoj drugoj grupi. Neki su slengovi povezani s određenim interesima i
aktivnostima (sportaši, reperi). Drugi slengovi se odnose na regionalni govor - na termine koje
razumiju ljudi koji žive na određenom geografskom području i koji drugi ne razumiju. Na
ovaj način sleng definira pripadnike i nepripadnike, stvarajući osjećaj identiteta i solidarnosti.
Sleng može biti uvjetovan i životnom dobi. U nekim školama „majmun“ je ona druga muška
ili ženska osoba u djevojčinom ili dečkovom životu: „Čula sam da me Marko vara. Kad
nađem tu njegovu majmunicu, ubit ću je.“
Gotovo svi koriste neku vrstu žargona, specijaliziranog riječnika koji povezuje ljude koji
imaju sličnu povijest i iskustvo. Skejtborderi imaju svoj jezik kojim opisuju određene pokrete.
Neki žargoni saddržavaju akronime- inicijale pojmova koji se koriste da bi se formirala riječ
(FB-facebook). Digitalno doba je znatno proširio svoj žargon. Na primjer, korisnici računala
znaju da je „virus“ opasan program koji prelazi s računala na računalo i šteti mu.
Žargon može biti vrijedan oblik sporazumijevanja za one koji ga razumiju. Bolnički tim na
hitnom prijemu može uštedjeti vrijeme, a moguće i živote, ako koriste skraćenice, ali s druge
strane taj profesionalni govor može zbuniti članove obitelji. Ista vrsta nesporazuma se može
dogoditi u mnaje kritičnim situacijama kada stručnjaci u nekom području koriste svoj jezik u
razgovoru s ljudima koji ne razumiju njihov žargon.
19
E MAIL SKRAĆENICE
Korisnici e maila oduševljeno su prihvatili skraćenice, prvenstveno zato što omugućavaju da
se u e mail ubace svakodnevni izrazi brzo i lako. Određene skraćenice također služe i da
pojasne namjere onoga koji šalje e mail, a koje nisu uvijek očite iz sterilnog sadržaja e maila. AFAIK As far as I know
AKA Also known as
ASAP As soon as possible
BAK Back at keyboard
BBL Be back later
BCNU Be seeing you
B4N Bye for now
BRB Be right back
BTW By the way
F2F Face to face
FWIW For what it’s worth
FYA For your amusement
FYI For your information
<G> Grinning
GFY Good for you
GGBB Gotta go bye bye
GL Good luck
GMTA Great minds think alike
G2G Got to go
GTGB Got to go bye
ILU Love you
IDK I don’t know
IM Instant message
IMHO In my humble opinion
IMO In my opinion
INALB I’m not a lawyer but
IOH I’m outta here
IOW In other words
IRL In real life
ITS I told you so
<J> Joking
KIT Keep in touch
LOL Laughing out loud
LTL Lets talk later
LTNC Long time no chat
LU Looking up
MAYB Maybe
NM Nothing much
NP No problem
NRN No reply necessary
NYO Need your opinion
PDQ Pretty darn quick
PLS Please
PMFJI Pardon me for jumping
in
POS Parents over shoulder
change subject
POV Point of view
ROTFL Rolling on the floor
laughing
RSN Real slow now
<S> Smile
TIA Thanks in advance
TMI Too much info
TTFN Ta ta for now
TU Thank you
TX Thanks
TY Thank you
U You
UKW You know who
U2 You too
UW You wish
<Y> Yawning
20
APSTRAKTNI JEZIK Većina stvari, događaja i ideja mogu se više ili manje specificirati.
Uzmimo u obzir materijal koji čitamo, možemo ga nazvati:
Knjiga
Priručnik
Razumijeti ljudsku komunikaciju
3. poglavlje knjige Razumijeti ljdsku komunikaciju
Stranica 91 3. poglavlja knjige Razumijeti ljudsku komunikaciju
U svakom slijedećem slučaju naš će opis biti sve specifičniji. Semantičar S.I. Hayakawa stvorio
je apstraktne ljestve da bi opisao ovaj proces. Ove se ljestve sastoje od većeg broja opisa iste
stvari. Niže razine opisa se fokusiraju na specifičan opis osoba, stvari ili događaja, a na većim se
razinama ti pojmovi opisuju općenitije, predstavljaju taj pojam u okviru šire zajednice. Reći žena
je apstraktnije nego reći feministkinja, još specifičnije bi bilo imenovati feminističku organizaciju
ili pak njene članove po imenima.
Više razine apstrakcije su korisne za jezik, bez njih bi jezik bili vrlo teško koristiti. Brže je, lakše
i korisnije govoriti o Europi nego nabrajati sve države na tom kontinentu. Slično tome, upotreba
apstraktnijih termina poput prijateljski ili pametan olakšava opis nekih ljudi nego da nabrajamo
više njihovih postupaka.
Apstraktni jezik- govor koji se odnosi na vidljive događaje ili objekte- pridonosi i manje
vidljivoj funkciji. Ponekad nam pomaže da izbjegnemo sukob tako što namjerno govorimo
nejasno. Naprimjer, vaš je šef toliko oduševljen novom idejom koju ima o vođenju posla, ali vi
mislite da je ideja katastrofalna. Reći pravo mišljenje malo je riskantno, ali nije ispravno ni lagati
i reći da ste oduševljeni. U ovakvim situacijama, apstraktan odgovor može natukniti vaše pravo
mišljenje bez izravnog sukoba: „Ne znam... svakako je neobično... moglo bi upaliti.“
Iako nejasni odgovori imaju svoju svrhu, vrlo apstraktni odgovori mogu uzrokovati neke
probleme. Prvi je problem stvaranje sterotipova, npr. muškarci ne vode računa o vezama,
profesori više brinu o svojim istraživanjima nego o studentima. Svaka od ovih izjava ignorira
činjenicu da su apstraktni opisi gotovo uvijek pre generalni, kažu više nego zapravo misle. Osim
stvaranja stereotipova, apstraktni jezik može dovesti do problema zbunjivanja drugih. Zamislite
nerazumijevanja koje proizlazi iz nepreciznog jezika u situaciji poput ove:
21
A: Više ne radimo ništa što je zabavno.
B: Kako to misliš?
A: Prije smo radili puno neobičnih stvari, a sad je sve isto opet i opet.
B: Ali prošli tjedan smo išli na kampiranje, a sutra idemo na tu zabavu gdje ćemo upoznati hrpu
novih ljudi. To su nove stvari.
A: Nisam na to mislila. Govorim o stavrno neobičnim stvarima.
B: (postaje zbunjen i pomalo nestrpljiv) Kao na primjer? Uzimanje teških droga ili odlazak na
slapove Niagare u bačvi?
A: Ne budi glup. Sve što želim reći je to da smo u kolotečini. Trebali bismo voditi puno
zanimljiviji život.
B: Pa, zapravo ne znam što želiš.
Najbolji način da se izbjegne ovakav apstraktan govor je upotreba opisa ponašanja. Opisi
ponašanja opisuju specifični fenomen o kojem se raspravlja. Temeljiti opis bi trebao odgovoriti
na ova tri pitanja:
1. Tko je uključen? Govoriš li samo u svoje ime ili u ime više ljudi? Govoriš li o grupi ljudi
(susjedi, žene) ili određenim osobama (susjedi čiji pas uvijek laje, Lola i Lizzie)
2. U kojim se okolnostima događa ponašanje? Gdje se događa; bilo gdje ili na određenom
mjestu (na zabavi, na poslu, u javnosti)? Kada se događa; kada smo umorni ili kada se
pojavi određena osoba? Ponašanje koje opisujemo vjerovatno se ne događa cijelo vrijeme.
Da bi bili jasni, trebate prepoznati koje okolnosti neku situaciju razlikuju od drugih.
3. Koja su ponašanja uključena? Iako termini poput suradniji ili korisniji mogu zvučati
kao konkretni opisi ponašanja, zapravo su prenejasni da bi zapravo opisali na što točno
mislimo. Ponašanja trebaju biti pregledna, i nama i drugima.
DISRUPTIVNI JEZIK
Nesporazum nije izvor svih lingvističkih problema. Ponekad ljudi savršeno razumiju jedni
druge, ali svejedno uđu u konflikt. Naravno, ne možemo u potpunosti izbjeći sve nesporazume,
ali ako eliminiramo tri loše lingvističke navike iz naše komunikacije, možemo smanjiti broj
konflikata, te uštedjeti energiju za neizbježne i važne prepirke.
22
Zbunjujuće činjenice i mišljenja Činjenični iskazi su tvrdnje koje mogu biti istinite ili lažne,
dok su iskazi mišljenja utemeljeni na govornikovim uvjerenjima. Za razliku od činjenica, oni se
nikada ne mogu dokazati ili pobiti. Evo primjer razlike između činjeničnih iskaza i mišljenja:
činjenica (Više kiši u Seattleu, nego u Portlandu), mišljenje (Klima u Portlandu je bolja nego u
Seattleu). Kada činjenice i mišljenja ovako stavimo jedne do drugih, razlika je veoma jasna. Ali,
u svakodnevnom govoru često prezentiramo naše mišljenje kao činjenicu, te na taj način
potaknemo nepotrebnu raspravu. Na primjer: „Ta izjava ti je baš glupa!“ ili „Potrošiti toliko
novaca na cipele je prava šteta!“. Primjetimo koliko bi svaka izjava bila manje protivnički
nastrojena kada bi smo je započeli sa „Po mom mišljenju...“ ili „Čini mi se...“.
Zbunjujuće činjenice i zaključci Označavanje svoga mišljenja može biti put prema
harmoničnom odnosu, ali razvijanje ove navike neće riješiti sve lingvističke probleme. Poteškoće
se također stvaraju kada zamijenimo nečije zaključke sa činjenicama. Nema ništa pogrešno u
tome da donosimo svoje zaključke, dok god ih naglasimo kao svoje mišljenje. Opasnot dolazi
kada ih zamijenimo za činjenice i identificiramo kao apsolutnu istinu. Dobar način za izbjeći
ovakvu zabunu je korištenje vještine provjere percepcije, koju smo spomenuli u 2. poglavlju. Ona
se sastoji od tri dijela- opisa ponašanja o kojem govorimo, naše interpretacije tog ponašanja i
zahtjeva za potvrdom. Na primjer, umjesto da kažemo „Zašto mi se tako smiješ?“, možemo reći
„Kada se tako smiješ (opis ponašanja), dobijem utisak da misliš da sam napravio nešto glupo
(naša interpretacija ponašanja), je li se smiješ meni (pitanje-potvrda)?“.
EMOTIVNI JEZIK
Emotivni jezik sadrži riječi koje zvuče kao da opisuju nešto, dok zapravo govore o
govornikovom stavu prema nečemu. Na primjer, ako nam se sviđa stari okvir za sliku, mogli bi
ga opisati kao „antikni“, ali ako mislimo da je ružan, vjerovatno ćemo reći da je „komad smeća“.
Emotivne riječi mogu zvučati kao činjenične izjave, ali su uvijek mišljenja. Emotivni jezik može
pogurati konflikte i učiniti konstruktivni dijalog teškim, čak i nemogućim. Svi problemi nastaju
kada ljudi koriste emotivne riječi bez da ih naznače kao takve.
DVOSMISLEN JEZIK
Niti jednoj od jezičnih navika koje smo do sada spomenuli nije namjena da obmanimo ili
napadnemo druge. Ali, sada ćemo spomenuti eufemizme i okolišanje, dva tipa jezika koje
govornici upotrebljavaju kako bi izbjegli jasnu komunikaciju.
23
Eufemizmi Eufemizam je ugodni tremin kojim zamjenjujemo neugodniji i direktniji termin.
Eufemizmom se koristimo kada kažemo „krupniji“ umjesto „debeo“, itd. Postoje slučajevi gdje
su eufemizmi primjereni, ali usprkos povremenim prednostima, mnogi eufemizmi nisu vrijedni
truda. Neki su pretenciozni i zbunjujući, kao preimenovanje „školskih hodnika“ u „koridore
prijelaza ponašanja“.
Okolišanje je izjava koja je namjerno nejasna, te koju možemo protumačiti na više načina. Iako
postoji nenamjerno okolišanje, ovdje ćemo se fokusirati na namjerno nejasan govor kojeg
koristimo kako bi izbjegli laganje sa jedne i govorenje bolne istine sa druge strane. Okolišanje
ima i nekoliko prednosti, poštedi slušatelja od sramote potpuno iskrenog odgovora, te može
olakšati govorniku patnju i neugodnost iskrenog komentara. Ali, usprkos svojim prednostima,
postoje situacije kada govornici okolišaju kako ne bi morali izreći važne ali neugodne poruke. Na
primjer, ako nismo sigurni jesmo li uspješni na nekom kolegiju, pa pitamo profesora, a on nam
odgovori „niste loši“, to nam nije dovoljno, pa pitamo koju ocjenu bi nam dao, a on odgovori
„mnogi studenti bi bili sretni s njom“. Tu možemo vidjeti da ova vrsta okolišanja može biti
frustrirajuća. Ali, ne možemo odrediti je li okolišanje uvijek štetno ili korisno.
Kompetentna komunikacija ovisi od situacije do situacije, te o našoj sposobnosti da
analiziramo sebe, drugu osobu i situaciju, prije nego se odlučimo za direktan pristup ili
okolišanje.
ROD I JEZIK
Do sada smo diskutirali o jeziku kao identičnome za oba spola. Iako neki teoretičari tvrde da
postoje značajne razlike između načina na koji govore muškarci i žene, drugi tvrde da te razlike
nisu bitne. Ovdje ćemo proučiti sličnosti i razlike između uporabe jezika kod muškaraca i žena.
Sadržaj Postoje razne varijacije kod oba spola, ali u prosjeku muškarci i žene raspravljaju o
dosta različitih tema. Prvo istraživanje je provedeno prije više od 60 godina, ali unatoč razlikama
u ulogama muškaraca i žena danas, nedavna istraživanja pokazuju nevjerovatno slične rezultate.
U istraživanju su sudjelovali muškarci i žene od 17 do 80 godina starosti, te su raspravljali o
raznim temama sa pripadnicima istog spola. Određene teme, poput posla, filmova i televizije su
bile česte u obje grupe. Ali, razlike između muškaraca i žena su bile više začuđujuće nego
sličnosti. Žene su više raspravljale o kućanstvu i osobnim temama, vezama, obitelji, zdravlju,
težini, hrani, odjeći, dok su muškarci više raspravljali o glazbi, sportu, događajima u svijetu.
24
Također se pokazalo da žene više tračaju o bliskim prijateljima i obitelji, dok muškarci više
ogovaraju osobe iz medija i sporta.
Razlozi za komunikaciju Bez obzira na spol govornika, ciljevi skoro svake komunikacije su
učiniti razgovor ugodnim, te pokazati interes za ono što nam druga osoba ima za reći. Način na
koji muškarci i žene postižu ove ciljeve je često različit. Muškarci češće pokušavaju razgovor
učiniti zabavnim, dok se žene više fokusiraju na osjećaje, veze i osobne probleme. Žene više
međusobno pričaju radi osjećaja empatije, dok muškarac nikad neće nazvati drugog muškarca
samo radi potrebe za razgovorom. Žene postavljaju dosta pitanja kako bi potakle komunikaciju,
dok muškarci koriste jezik kako bi što bolje obavili zadani posao. Ovakve razlike započinju već u
ranom djetinjstvu, gdje dječaci koriste govor kako bi preuzeli kontrolu jedan nad drugim, a
djevojčice kako bi postigle harmoniju.
Stilovi razgovora Istraživanja pokazuju da žene postavljaju do tri puta više pitanja tijekom
razgovora nego muškarci, dok muškarci više prekidaju žene u razgovoru. Govor kod žena je više
emotivan, dok su muškarci dinamičniji, agresivniji i jači u načinu komunikacije. Gledajući sve
razlike, ponekad se zapitamo kako muškarci i žene uopće uspijevaju komunicirati. Jedan od
razloga je taj što se žene prilagode temama koje muškarci započnu, što znači da žene ulažu više
truda u komunikaciju.
Varijable nezavisne o spolu Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene dosta slični u svom
govoru, te da mnoge razlike nisu uvjetovane spolom, već drugim faktorima, poput socijalne
filozofije. Na primjer, feministkinje govore duže od svojih muževa, dok žene koje se ne bave
feminizmom govore manje od svojih partnera. Osim toga, na način komunikacije utječu i
društvene uloge (muž/žena, šef/zaposlenik), itd. Također, uloge žena se danas toliko brzo
mijenjaju, da žene više ne koriste isti način komunikacije kao njihove majke ili starije sestre. Ali,
osim nabrojanih, drugi važni faktor koji utječe na komunikaciju je društvena uloga određenog
spola, više nego biološki spol sam po sebi. Istraživači su identificirali tri spolne uloge: muževnu,
ženstvenu i androgenu. Ove uloge se ne moraju uvijek slagati sa samim spolom. Za kraj možemo
zaključiti da kako mogućnosti za muškarce i žene budu više jednake, tako će i razlike u uporabi
jezika biti manje.
KULTURA I JEZIK
25
Svatko tko je pokušao prevoditi ideje sa jednog jezika na drugi, zna da komunikacija između
kultura zna biti izazov. Čak i uporaba pravilnih riječi tijekom prijevoda neće garantirati da će
strani govornici upotrijebiti jezik pravilno.
Stilovi verbalne komunikacije Uporaba jezika je više od odabira određene skupine riječi
kojima prenosimo ideju. Svaki jezik ima svoj jedinstveni stil kojim se razlikuje od ostalih, pa
kada govornik pokuša upotrijebiti verbalni stil jedne kulture u drugoj, nastaju problemi.
Direktno-indirektno Jedan od načina na koji verbalni stilovi variraju jest u njihovoj direktnost.
Antropolog Edward Hall identificirao je dva značajna kulturološka načina korištenja jezika.
Kulture s niskim kontekstom primarno koriste jezik kako bi izrazili misli, osjećaje i ideje na što
jasniji i logičniji način. Prenositeljima poruke u kulturama s niskim kontekstom, smisao izjave je
u izgovorenim riječima. Suprotno tomu, kulture s visokim kontekstom jezik vide kao način
održavanja društvene harmonije. Umjesto da uvrijede nekoga direktnim pristupom, govornici
ovih kultura uče otkrivati značenje iz konteksta u kojemu je poruka prenesena: neverbalno
ponašanje govornika, povijest odnosa te opći društveni zakoni koji reguliraju interakciju među
osobama. U Tablici 3-3 su sažete ključne razlike u načinu na koji kulture s niskim i visokim
kontekstom koriste jezik.
Kultura Sjeverne Amerike pripada direktnom, nisko-kontekstnom spektru. Državljani Sjedinjenih
Američkih Država i Kanade cijene direktan govor te nemaju strpljenja za okolišanje. Suprotno
tomu, većina Azijskih i Blisko-istočnih kultura prate uzorak visokog konteksta. Na primjer, u
mnogim azijskim kulturama važno je održavanje harmonije te će stoga govornici izbjegavati
direktan pristup ukoliko bi taj pristup ugrozio nečiji položaj. Stoga, Japanci ili Korejanci će, za
razliku od Amerikanaca, vjerojatnije izbjegavati 'ne' kao odgovor na nepoželjan zahtjev. Umjesto
toga, vjerojatno će koristiti indirektne odgovore poput 'Slažem se s vama u principu ali…' ili
'Suosjećam s Vama…'.
Amerikanci niskog konteksta mogu ne primijetiti suptilnosti visoko-kontekstnih poruka, ali osobe
odgojene da prepoznaju indirektnu komunikaciju nemaju problema pri dekodiranju istih.
Objašnjenje dobivamo ukoliko pogledamo principe odgoja djece u Japanu. Istraživanja su
pokazala da majke u Japanu rijetko odbijaju zahtjeve svoje djece s 'ne' odgovorima. Umjesto toga
koriste druge strategije: ignoriranje djetetova zahtjeva, odvraćanje pozornosti, obećavanje da će
se zahtjev ispuniti kasnije ili objašnjavanje zašto ne mogu ili ne žele reći 'da'. Sociolingvistica
26
Deborah Tannen objašnjava da ovaj indirektan pristup prikazuje značajne razlike među visoko i
nisko kontekstnim komunikacijama.
'Govoriti 'ne' se asocira s djecom koja još uvijek nisu naučila norme ponašanja. Kada bi majka u
Japanu govorila na taj način, osjećala bi se da se spušta na djetetovu razinu zato što se taj način
komuniciranja asocira s komunikacijom Japanske djece.'
Tannen nastavlja s kontrastom Japanskog osjećaja za prikladno s onim koji dominira zahvaljujući
Sjeverno Američkom društvu: 'S obzirom da su Američke norme komunikacije drukčije,
uobičajeno je, i stoga očekivano, od Američkih roditelja da jednostavno kažu 'ne'. Iz tog razloga
majka u Americi se osjeća autoritativno kada komunicira na taj način: jer odgovara njenom
poimanju kako autoritativni roditelji komuniciraju s djecom.'
Sukob među kulturalnim normama direktnih i indirektnih društava može nastati u među-
kulturalnim situacijama poput susreta između direktnih, nisko-kontekstnih Izraelaca, koji cijene
nedvosmislen govor, i Arapa čija visoko-kontekstna kultura naglašava indirektnu interakciju.
Lako je zamisliti kako bi sukob kulturalnih stilova mogao rezultirati neshvaćanjem pa čak i
konfliktom među Izraelcima i Palestincima, njihovim susjedima. Izraelci bi smatrali svoje
arapske susjede evazivnima, dok bi Palestinci percipirali Izraelce kao bezosjećajne i netaktične.
Tablica 3-3 visoko i nisko kontekstni stilovi komunikacije
Niski kontekst Visoki kontekst
Većina informacija prenesena u eksplicitno verbalnim porukama s malo fokusa na situacijski kontekst
Važne informacije prenose se kroz kontekstualne naputke (vrijeme, mjesto, odnos, situacija). Manje se oslanjaju na eksplicitne verbalne poruke.
Cijeni se samo-ekspresija. Govornici izražavaju mišljenja i želje na direktan način kako bi uvjerili ostale.
Cijeni se harmonija u odnosu, a održava se indirektnim izražavanjem mišljenja. Govornici izbjegavaju izgovarati 'ne' direktno.
Elokventan govor se smatra hvalevrijednim. Verbalna tečnost se cijeni.
Govornici okolišaju dopuštajući ostalima da popune nedostatke. Cijene se dvosmislenost i upotreba tišine.
Čak i unutar pojedine države, supkulture mogu imati različite pojmove vrijednosti direktnog
govora. Na primjer, jezični stil Puerto Rica podsjeća na visoko-kontekstne stilove Japana ili
Koreje. Kao zajednica, Puerto Ricanci cijene društvenu harmoniju i izbjegavaju konflikte što
dovodi do sistematskog govora na indirektan način kako bi izbjegli nesporazume. Amerikanci
azijskog podrijetla se češće uvrijede na indirektne rasističke izjave od Afroamerikanaca,
27
Hispanaca i Angloamerikanaca. Istraživači Laura Leets i Howard Giles sugeriraju da
tradicionalna Azijska tendencija preferiranja visoko-kontekstnih poruka objašnjava razliku: Zbog
svoje sposobnosti prepoznavanja neverbalnih znakova, visoko-kontekstni govornici su osjetljiviji
na poruke zanemarene od osoba iz kulturalnih grupa koje se više oslanjaju na nedvosmislene,
eksplicitne, nisko-kontekstne poruke.
Važno je naglasiti da se čak i državljani Sjedinjenih Američkih Država, odrasli u direktnoj,
nisko-kontekstnoj Euro-Američkoj tradiciji, često oslanjaju na kontekst kako bi prenijeli svoju
poruku.
Razrađeno-sažeto Još jedan način na koji jezični stilovi mogu varirati kroz kulture jest koliko su
oni razrađeni ili sažeti. Na primjer, arapski govornici često koriste jezik koji je bogatiji i
izražajniji od Engleskog jezika. Snažne tvrdnje i hiperbole (pretjerivanja) koji bi zvučali smiješno
na Engleskom jeziku su veoma česta pojava u Arapskom. Navedeni kontrast lingvističkih stilova
može uzrokovati nesporazume među ljudima različitih podrijetla. Jedan je promatrač to ovako
sročio:
'…Arap se osjeća primoranim prenaglašavati u svim oblicima komunikacije jer to ostali očekuju
od njega ili nje. Ukoliko Arap kaže isključivo ono što on ili ona misli bez dodatnog naglašavanja,
ostali Arapi mogu smatrati da on ili ona i dalje misli suprotno od onoga što je izjavio. Na primjer,
jednostavno 'ne' kao odgovor na zahtjev domaćina da gost jede ili pije još neće biti dostatan.
Kako bi prenio poruku da je on uistinu sit, gost mora ponavljati 'ne' nekoliko puta zajedno s
izjavom poput 'Kunem se Bogom' ili 'Boga mi'.
Pretjerivanje (hiperbole) su najprisutnije i najekstremnije u kulturama u kojima se cijeni tišina.
Na primjer, u mnogim kulturama Američkih Indijanaca najprihvatljiviji način rješavanja
dvosmislenih situacija jest šutnjom. Kada usporedimo ovaj šutljiv stil s razgovorljivim stilom
čestim u Američkoj kulturi, lako je zamisliti kako bi susret između Apači ili Navaho Indijanca i
Amerikanca bio podjednako neugodan za oboje.
Formalno-neformalno Uz razlike u stilovima kao što su direktno-indirektno i razrađeno-sažeto,
treći način po kojemu se jezici razlikuju među kulturama uključuje formalnost i neformalnost.
Neformalan pristup koji karakterizira odnose u državama poput Sjedinjenih Američkih Država,
Kanade i Australije se znatno razlikuje od izražene potrebe za korištenjem formalnog pristupa u
mnogim dijelovima Azije i Afrike. Bit formalnog govora nije toliko u upotrebi odgovarajuće
gramatike koliko je u definiranju društvenog položaja. Na primjer, u Koreji jezik odražava
28
Konfucijev sistem hijerarhije odnosa. Postoje posebni vokabulari za različite spolove, za različite
razine društvenih položaja, za različite stupnjeve intimnosti te za različite vrste društvenih
događanja. Primjerice, postoje različiti stupnjevi formalnosti korišteni u razgovoru sa starim
prijateljima, nepoznate osobe za čije podrijetlo znamo te za potpune strance. Jedan od pokazatelja
učene osobe u Koreji jest sposobnost korištenja jezika kojim se prepoznaju navedene distinkcije u
odnosima. Kada usporedimo navedene distinkcije u odnosima s prisnošću koju mnogi
Amerikanci koriste čak i u razgovoru s potpunim strancima, lako je zamisliti kako bi Korejanac
smatrao govornike iz Amerike neotesanima, dok bi Amerikanac percipirao Korejance kao
ukočene i neprijazne.
Jezik i svjetonazor
Različiti lingvistički stilovi su važni no, postoji još i više fundamentalnih razlika među
govornicima raznih jezika. Posljednjih 150 godina razni teoretičari su zastupali pojam
lingvističkog determinizma: ideja da je svjetonazor određene kulture oblikovan i da reflektira
jezik njenih pripadnika. Najbolji poznati primjer lingvističkog determinizma jest činjenica da
Eskimi imaju veliki broj riječi (pretpostavlja se od sedamnaest do stotinu) za nešto što mi
jednostavno nazivamo 'snijeg'. Različiti termini upotrebljavaju se kako bi se opisali vremenski
uvjeti poput mećave, napukli led ili susnježica. Ovaj primjer prikazuje na koji način funkcionira
lingvistički determinizam. Potreba za preživljavanjem u Arktičkom okruženju navela je Eskime
da naprave razlike koje bi bile nevažne žiteljima toplijih krajeva. Kada u jeziku postoje takve
razlike, govornici češće vide svijet na način koji odgovara proširenom vokabularu. Unatoč tomu
što neki sumnjaju da Eskimi uistinu imaju stotinu riječi za snijeg, ostali primjeri potvrđuju
princip lingvističkog determinizma. Na primjer, poligloti različito razmišljaju na različitim
jezicima. U jednom istraživanju, Amerikanci francuskog podrijetla su zamoljeni da interpretiraju
nizove fotografija. Kada su govorili na francuskom jeziku, opisi su im bili romantičniji i
emocionalniji nego kada su govorili na engleskom da opišu iste fotografije. Slično tomu, kada su
studenti iz Hong Konga bili zamoljeni da ispune test vrijednosti, iskazivali su tradicionalnije
kineske vrijednosti kada su odgovarali na Kantoneškom nego kada su odgovarali na engleskom.
U Izraelu, i arapski i židovski studenti su percipirali veće razlike između njihove skupine i
'autsajdera' kada su govorili na svojim materinjim jezicima nego kada su upotrebljavali engleski,
29
neutralan jezik. Primjeri poput ovih pokazuju moć jezika da oblikuje kulturalni identitet – nekada
na bolje,a nekada na gore.
Lingvistički utjecaji započinju rano u životu pojedinca. Roditelji s engleskog govornog područja
često kategoriziraju nepodopštine svoje djece kao 'loše/zločeste', implicirajući da postoji nešto
nemoralno u živahnom ponašanju. Često će reći: 'Budi dobar!'. S druge strane, roditelji u
Francuskoj će reći: 'Sois sage! – Budi mudar!'. Lingvistička implikacija je da su nepodopštine
budalaste. Šveđani bi u istoj situaciju rekli: 'Var snall! – Budi dobrodušan i dobronamjeran!'.
Suprotno tomu, roditelji u Njemačkoj bi upotrijebili opomenu: 'Sei artig! – Budi kao drugi!' –
drugim riječima, pokori se svojoj ulozi djeteta.
Najpoznatija deklaracija lingvističkog determinizma jest Whorf-Sapir hipoteza koju su
formulirali Benjamin Whorf, amaterski lingvist, i antropolog Edward Sapir. Prateći Sapirove
teoretske radove, Whorf je otkrio da jezik koji koriste Hopi predstavlja pogled na stvarnost koji
se dramatično razlikuje od poznatijih jezika. Na primjer, jezik Hopija ne razlikuje imenice i
glagole. Dakle, govornici tog jezika opisuju cijeli svijet kao konstantno u procesu. Dok mi
koristimo imenice da bi karakterizirali osobe ili objekte kao fiksne ili konstantne, Hopi ih
percipiraju više kao glagole, konstantno promjenjivi. U tom smislu naš jezik predstavlja svijet
kao što bi i digitalni fotoaparat, dok Hopi predstavlja svjetonazor poput pokretne slike.
Iako se Whorf-Sapir hipoteza fokusirala na strane jezike, Neil Postman prikazuje princip na
primjeru koji nam je srodniji. On opisuje hipotetsku kulturu u kojoj liječnici identificiraju svoje
pacijente kao 'radeći' artritis i ostale bolesti umjesto 'imati' ih te kulturu u kojoj su kriminalci
'dijagnosticirani' sa slučajevima kriminalnosti umjesto 'biti kriminalcima'. Implikacije takvih
lingvističkih razlika su izrazite. Vjerujemo da karakteristike koje pojedinci 'imaju' – ili ono što
'jesu' – su izvan njihove kontrole, dok preuzimaju odgovornost za ono što 'učine'. Kada bismo
promijenili naše poglede na ono što pojedinci 'imaju' ili 'čine', najvjerojatnije bi se promijenili i
naši stavovi. Postman prikazuje posljedice ovakvih lingvističkih razlika u odnosu na obrazovanje:
'U školama, na primjer, primjećujemo da se ispiti daju kako bi se provjerilo koliko je netko
pametan, ili preciznije, koliko pameti neto posjeduje. Ukoliko jedno dijete postigne 138 bodova,
a drugo 106, za prvo dijete se smatra da posjeduje više pameti od drugog. No, to mi izgleda kao
čudan koncept – u istoj mjeri kao i 'raditi' artritis i 'imati' kriminalnost. Ne poznajem ni jednu
osobu koja posjeduje pamet. Pojedinci koje poznajem ponekad učine nešto pametno (po mojoj
procjeni) te ponekad učine nešto glupo – ovisno o okolnostima u kojima se nalaze, koliko su
30
upoznati sa situacijom te koliko su zainteresirani. Pamet, po mom mišljenju, je specifična radnja
koju se primjenjuje u određenim okolnostima. To nije nešto što pojedinac 'jest' ili 'ima' u
mjerljivim količinama… Ono što želim reći jest ovo: Sav jezik je metaforičan i to najčešće na
najsuptilniji način. U najjednostavnijoj rečenici, ponekad u najjednostavnijoj riječi, učinimo
mnogo više od pukog izražavanja. Stvaramo vlastitu realnost, stvaramo svijet prema vlastitoj
mašti.'
Iako postoji malo pristaša ekstremnog lingvističkog determinizma prema kojemu je nemoguće da
govornici različitih jezika imaju identičan svjetonazor, umjereniji princip lingvističkog
relativizma – ideja da jezik posjeduje snažan utjecaj na percepciju – djeluje opravdano. Jedan je
znanstvenik to sročio ovako: 'Razlike među jezicima nisu u onome što se može reći, nego u
onome što se može relativno jednostavno reći'. Pojedini jezici imaju termine za koje ne postoje
odgovarajući ekvivalenti u engleskom jeziku. Navesti ćemo par riječi iz pojedinih jezika koje
nemaju odgovarajuće ekvivalente u engleskom jeziku:
• Nemawasbi (Japan) – proces neformalnog propitkivanja svih uključenih
pojedinaca o nekom problemu prije donošenja odluke
• Lagniappe (Francuski) – dodatni dar za transakciju koju se nije očekivalo
prema zahtjevima ugovora
• Lao (Mandarinski) – termin koji se s poštovanjem koristi za starije osobe kako
bi se naglasila njihova važnost u obitelji i društvu
• Dharma (Sanskrit) – jedinstven, idealan put kroz život svakog pojedinca te
mudrost kako ga pronaći
• Koyaanisquatsi (Hopi) – priroda izvan ravnoteže; način života koji zbog
ludosti zahtijeva novi način života
Kada riječi poput ovih uđu u svakodnevni život, ideje koje predstavljaju se jednostavnije
prepoznaju. No, čak i bez spomenutih riječi, svaki od prijašnje navedenih koncepata je i dalje
moguće zamisliti. Dakle, govornici jezika koji sadrži termin lao će vjerojatno tretirati starije
članove društva s poštovanjem, dok će oni koji su upoznati s lagniappe vjerojatno biti darežljiviji.
Bez obzira na ove razlike, riječi nisu presudne kako bi se pratili ti principi. Iako jezik oblikuje
misli i ponašanje, on im ne dominira u potpunosti.
Upotreba jezika u kulturama Sjeverne Amerike
31
Važnost jezika kao pokazatelja svjetonazora nije samo interes antropologa i lingvista. Oznake
koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji prikazuju i oblikuju način na koji percipiramo sebe i
ostale. Ovime se objašnjava zašto tvrtke daju zaposlenicima impresivne titule ili zašto ženin izbor
oko titule gospođa i gospođica može biti odraz njenog identiteta. Žene u zapadnim društvima
očekuje svjestan odabir načina na koji će se identificirati nakon udaje. Mogu pratiti tradiciju i
uzeti muževo prezime, dodati muževo prezime svom djevojačkom prezimenu ili zadržati svoje
prezime. Fascinantno istraživanje je otkrilo da ženin izbor otkriva mnogo toga o njenoj osobnosti
te o odnosu sa svojim mužem. Upitnici su pokazali da žene koje su uzele muževo prezime
najveću važnost pridodaju odnosima, zatim društvenim očekivanjima prikladnog ponašanja te na
zadnjem mjestu vlastite probleme i potrebe. Suprotno tomu, žene koje su sačuvale svoja
djevojačka prezimena stavljaju vlastite probleme i potrebe iznad odnosa i društvenih očekivanja.
Žene s dva prezimena, s crticom u prezimenu, se nalaze između dviju grupa, jednako vrednujući
sebe i odnose.
Slično tomu, termini koje članovi etničkih skupina odaberu kako bi se definirali, govore nam
mnogo o njihovom osjećaju za identitet. Tokom godina termini rasne identifikacije su prošli kroz
razdoblja popularnosti. U Sjevernoj Americi, pri oslobođeni robovi su preferirali da ih se
oslovljava s 'Afrikanci'. Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, termin 'obojan' se
preferirao, no, kasnije se odabirao termin 'Negro'. Potom, 1960-ih, termin 'crn' je dobio na
popularnosti – u početku označavajući militante, a zatim umjerenije građane. Nedavno se termin
Amerikanac afričkog porijekla rasprostranio zbog rastuće popularnosti. Odluke o terminu kojega
će koristiti odražavaju stav pojedinca. Na primjer, jedno je istraživanje otkrilo da pojedinci koji
preferiraju termin 'crn', odabiru ga jer je prihvatljiv i zasnovan na konsenzusu cijele kulture.
Opisuju se kao patrioti, prihvaćajući status quo i pokušavajući se asimilirati u veću kulturu.
Suprotno tomu, osobe koje odaberu termin Amerikanac afričkog porijekla crpe svoj identitet iz
svoje etničnosti te se ne žele asimilirati u veću kulturu no to im ipak polazi za rukom. Termin
kojeg ostali odaberu također otkriva mnogo toga. Politički liberali češće koriste termin
Amerikanci afričkog porijekla od konzervativaca.
Sažetak
Jezik je ujedno najkorisniji izum čovječanstva i izvor mnogih problema. U ovom su poglavlju
naglašene karakteristike kojima se jezici razlikuju i prijedlozi za što efektivniju uporabu. Svaki
32
jezik je skup simbola kojima vladaju određena pravila i koje se koristi kako bi se prenijela
određena poruka među pojedincima. S obzirom na njegov simboličan karakter, jezik nije precizan
alat: značenje ovisi o ljudima, a ne o samim riječima. Kako bi ostvarili uspješnu komunikaciju,
nužno je pregovarati o značenju dvosmislenih izjava. Jezik ne samo da opisuje osobe, ideje,
procese i događaje, već i oblikuje naše poimanje o njima u područjima poput statusa, kredibiliteta
i stavova o spolovima i etničnosti. Ne samo što utječu na naše stavove, jezici ih i reflektiraju.
Riječi koje upotrebljavamo te naš način govora reflektiraju moć, odgovornost, povezanost,
privrženost i interes. Razni jezici imaju potencijal za uzrokovanje različitih nesporazuma. Poneki
jezici mogu rezultirati nepotrebnim konfliktima. U nekim slučajevima, govor i pisanje mogu
izražavati izbjegavanje, ne korištenje izraza nepoželjnih poruka.
Odnos između spola i jezika je zbunjujući. Postoje značajne razlike u načinu na koji muškarci i
žene razgovaraju: sadržaj njihovih razgovora varira kao što variraju i njihovi razlozi za
komuniciranjem te kao i njihovi stilovi komuniciranja. Ne mogu se sve razlike u upotrebi jezika
pripisati govornikovu spolu. Zanimanje, socijalna filozofija i orijentacija prema rješavanju
problema također utječu na upotrebu jezika.
Jezik djeluje na širokom području kako bi oblikovao svijest i komunikaciju cijelog društva.
Različiti jezici često oblikuju i reflektiraju svjetonazore određene kulture. Kulture niskog
kontekst poput Sjedinjenih Američkih Država upotrebljavaju jezik primarno kako bi izrazili
osjećaje i ideje našto jasniji i nedvosmisleniji način. S druge strane, kulture visokog konteksta
izbjegavaju specificiranje kako bi promovirali društvenu harmoniju. U pojedinim se kulturama
cijeni sažetost i kratkoća u upotrebi jezika, dok se u drugima cijeni opširno korištenje jezika. U
pojedinim društvima formalnost je veoma važna, dok je u drugima neformalnost. Osim
navedenih razlika postoje dokazi koji podupiru lingvistički relativizam – stav da jezik posjeduje
snažan utjecaj na svjetonazor njegovih govornika.
Top Related