Download - Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Transcript
Page 1: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Katolički list

_von1 GOD XX. BR. 10 (228) Subotica, listopad (oktobar) 2013. 150,00d n GODINA VJERE::�

zkvh

.org.r

s

Page 2: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe
Page 3: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

U ispovjedi ili u duhovnom razgo-voru s ljudima volim pitati: Jeste li kadsebe zamislili kao sveca? Redovito mezabavlja šokantno čuđenje sugovornikas druge strane rešetke. Ja svetac? Ma-karšta, gospod’ne! Mogu svašta zamis-liti, ali sebe kao sveca?! Međutim, epi-log razgovora uglavnom završava kon-senzusom da je svatko od nas pozvanna svetost, pa čak i ja, malo poganče,mogu i trebam postati sv. Dragan Mu-harem, sv. XY, a za pokoru, namjestotri očenaša i dvije zdravomarije, nalo-žim svakodnevnu petominutnu torturuzamišljanja sebe kao sveca i poduzima-nja konkretnih koraka na tom putu.

Nadolazeća svetkovina Svih svetihi Dušnoga dana idealna je prigoda otis-nuti se na jednu takvu avanturu. U ko-načnici, mozganje o takvim stvarimanavodi nas na sudbonosno životno pi-tanje kojem ne mogu pobjeći – koji jesmisao mog života? Zašto uopće posto-jim? Zašto sam tu? Možda bi mi netkopreporučio psihološku pomoć plašećise da sam pošandrcao čim postavljamovakva pitanja. Nisu li to pitanja kojanam se javljaju u trenucima depresije?Jesu li ljudi koji se to pitaju normalni?Ili nam je nestalo motivacije i životnogelana pa sami sebe dovodimo u pitanje?

Sreća, odnosno biti sretan, stati-stički je najčešći odgovor na pitanjezašto živim, koji je smisao svega onogašto radim. Učim, borim se, idem naposao da bih si osigurao miran, sređeni sretan život. Nitko od nas ne želi bitinesretan. Problem je, međutim, u tomešto je sreća tek pokazatelj, indikator,prateći psihološki osjećaj da smo uči-nili nešto što je bilo vrijedno učiniti.Osnovi problem na koji nailazi stav daje sreća najviše dobro jest sretna svinja:svinja cijeli dan ždere i valja se u blatu,i sretna je da sretnija ne može biti. Je lito primjer dobroga života i vrijednostkojoj trebaju težiti ljudska bića? Moždanajpoznatiji primjer koji ilustrira takvorazmišljanje jest stroj za proizvođenjeiskustava Roberta Nozicka. Zamislimoda plutamo u posudi i da nam je mozakelektrodama spojen na kompjuter kojiu nama simulira iskustva po izboru.Možemo imati iskustva znanstvenika,umjetnika, pustolova, zavodnika, koja

god hoćemo. Da li bismo željeli proves-ti život spojeni na takav stroj? Da libismo nakon dvije godine ugodne i za-nimljive simulacije prihvatili još dvije ijoš dvije, ili bismo radije živjeli u stvar-nosti ma kakva god bila? Kada bi srećai ugodni osjeti doista bili cilj i smisaoživota, trebali bismo ostati spojeni nastroj. Zgodan je prigovor Johna StuartaMilla: bolje biti nezadovoljan čovjeknego zadovoljna svinja, te bolje biti ne-zadovoljni Sokrat nego zadovoljna bu-dala.

Očigledno, sreća i ugodni osjećajine mogu odgovoriti na pitanje o smisluživota, pa čak ni velika životna postig-nuća kao što su obitelj, karijera, us-pjeh... Postoji li neki konačni odgovorkoji opravdava i motivira svako našedjelovanje i odgovara na pitanje zaštouopće živim? Mislim da nam svecimogu biti putokaz u traganju. Trsiti sebiti svet, pomoći drugome na tom putu,u konačnici živjeti u blaženstvu s Bo-gom i svecima – nije li ovo dostatnoprovokativan i motivirajući životni pro-jekt za svakoga od nas?

P. S. Za pokoru, zamislite sebe kaosveca i krenite prema tom cilju!

Iz sadržaja

Aktualno svjetski misijski dan 2013. ..........................5

Tema broja:Smrt – najvažniji događajljudskog života ................6

Događanja:Obnovljeni križevikrajputaši ..........................8

Međunarodni simpozijcrkvenih pravnika ..........10

Reportaža: 100. obljetnica rođenjaAlekse Kokića.................24

Intervju:Don Damir Stojić............27

Kultura:100. obljetnica rođenjaKate Rogić ......................37

Mladi:Imam li ja zadatak u Crkvi? ...........................41

Kršćanski stav:Vjernik sam i ne moguprotiv Crkve ....................48

Zvonik � 10/2013 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Svetac ili sretna svinja?

zkvh

.org.r

s

Page 4: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Ostavljena među uspomenama iz djetinjstva kada sesve činilo mogućim ili ponekad protinja u neočekivanimtrenucima? Gdje je naša nada? Zakopana negdje među ne-ostvarenim snovima ili nam još uvijek neda mira i budi unama velike želje koje nam se ponekad čine previše dob-rima da bismo se u njih usudili vjerovati? Nada umire pos-ljednja, rekli su davno, no gdje je ona na našim licima?Govori li ona iz naših riječi i proviruje li iz naših pogleda?Tvrdimo da vjerujemo, no često se pokušavamo propetina prste ne bismo li vidjeli malo dalje. Još uvijek nismodopustili nadi da nas zaokupi i smiri pred neizvjesnostimakoje naslućujemo. Ipak, dok beznadni naslovi preplavljujunaše medije, u mnogim srcima još uvijek raste nepoko-lebljiva nada. Nada koja je utemeljena na stijenama kojihnema na ovome svijetu.

Takva su srca osvijetljena posebnim svjetlom podkojim raste vjera u vječno i dobro. Duboko u njima nadaje pustila svoje korijene koji uvijek pronalaze put do iz-vora. I kad se drugima nadanje čini kao pusto vjerovanjelažnim obećanjima ili gledanje kroz ružičaste naočale, unjima ostaje nada koja ima čvrste temelje. Dok se sviokreću besmislu i padaju u tjeskobu, srca zaodjevena na-dom, ostaju čvrsta i sposobna prebroditi uzburkanomore. Njihova nada nije tek bajkoviti svijet u kom žele ži-vjeti, već povjerenje s opravdanjem, sigurnost s pokri-ćem. Duboko je u njima i nitko im je ne može oduzeti.Zato s njom prolaze kroz život uspravni, iako nose velikiteret. Prepoznaju mrvicu svjetla i u daljini. Ne vjeruju

samo svojim očima skučenog vidika, već se usude vjero-vati i svome srcu u kome prebiva nada.

Sačuvati nadu često nije lako jer treba se oduprijetinasrtajima beznadnih vijesti, riječi i pogleda. Oni poputptica grabljivica oblijeću skrovišta nade i žele je oteti. Po-nekad nasrtljivo i grubo, a često tiho, polagano i ustrajno.Predstave se punima razumijevanja ili prodaju svoju „ve-liku mudrost“, a onda svako nadanje izvrću ruglu. Uvijekje teško čuvati blago, a nada je jedno od najvećih. Kolikogod bila snažna da uzdiže pognutog čovjeka, opet je takokrhka i uvijek je treba njegovati i obnavljati novim pouz-danjem.

No, gdje je izvor toj nadi koja nije tek zavaravanjesebe i obična naivnost? Nada koja nas jedina može suočitis događajima od kojih svi bježe mora imati izvor u Onomekoji je pobijedio smrt. Jedini razlog i opravdanje nepoko-lebljive nade u Njemu je. On daje smisao onome gdje gačovjek nikad ne bi vidio i vodi putovima kojim čovjek ra-dije ne bi išao, no tko će znati što je iza brda za koje za-lazi sunce. I kad bismo najradije išli sigurnim i utabanimstazama, u nama se budi ona želja za prihvaćanjem svegaiz Njegove ruke kao dara. Ne znamo kamo će nas sveodvesti to pouzdanje i ta nada zbog koje se usudimo činitikorake koje možda ne razumijemo, ali činimo ih s preda-njem. Ne znamo, ali vjerujemo Onome koji zna. Vjeru-jemo mu i u tome je izvor naše nade. Nade koja ide prekogroba, boli, patnje i ljudskih obzira. Nade koja vodi dovječnosti jer se tamo otkriva njen smisao.

10/2013 � Zvonik4

Meditacija

Gdje stanuje nada?Piše: Ana Ivković

Page 5: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Draga braćo i sestre, ove godine slavimo Svjetski mi-sijski dan na samom završetku Godine vjere, koja pred-stavlja važnu prigodu za jačanje našeg prijateljstva s Go-spodinom i našega hoda kao Crkve koja hrabro naviještaevanđelje. U vezi s tim želim predložiti neka razmišljanja.

– Naviještanje evanđelja je sastavni dio Kristova uče-ništva i trajna zadaća koja pokreće čitav život Crkve. Mi-sionarski polet jasan je znak zrelosti crkvene zajednice.

– Svaka je zajednica „zrela“ kada ispovijeda vjeru,slavi je s radošću u liturgiji, živi ljubav i neprestano navi-ješta Božju riječ, izlazi iz vlastitih okvira da Radosnu vijestdonese i na „periferije“, prije svega onima koji još uvijeknisu imali priliku upoznati Krista.

– Snaga naše vjere, na osobnoj i zajedničkoj razini,mjeri se također sposobnošću njezina prenošenja dru-gima, njezina širenja i življenja u ljubavi, svjedočenjaonima s kojima se susrećemo i koji dijele s nama životniput.

– „Budući da Božji narod živi u zajednicama, osobitou biskupijskim i župnima, te se u njima na neki način po-kazuje kao vidljiv, to i njima pripada da pred narodima svje-doče za Krista“.

– Svaka je zajednica zato pozvana i poslana prigrlitiposlanje koje je Isus povjerio apostolima da budu „svje-doci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do krajazemlje“ (Dj 1, 8), ne kao neki sporedni aspekt kršćanskogživota, već kao njegov bitni aspekt: svi smo pozvani prola-ziti putovima svijeta zajedno s našom braćom i sestrama,ispovijedati i svjedočiti svoju vjeru u Krista i postati navjes-titelji njegova evanđelja.

– Pozivam biskupe, prezbitere, prezbiterska i pasto-ralna vijeća, sve odgovorne osobe i skupine u Crkvi da upastoralnim i odgojno-obrazovnim planovima i progra-mima dadnu istaknuto mjesto misijskom vidiku, svjesnida vlastito apostolsko zauzimanje nije potpuno ako ne teži

za tim da pruža svjedočanstvo za Krista pred svim naro-dima i nacijama.

– Često djelo evangelizacije nailazi na prepreke, i tone samo izvanjske, već i unutar same crkvene zajednice.Katkad u naviještanju Kristove poruke svima i pomaganjuljudima našeg doba da ga susretnu nedostaje žara, radosti,hrabrosti, nade.

– Moramo uvijek imati hrabrosti i radosti predlagati,uz uvažavanje i poštivanje drugoga, susret s Kristom, i bitiblagovjesnici. Isus je došao među nas da nam pokaže putspasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje.

– Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe uprvi plan nasilje, laž, zabludu. Prijeko je potrebno da unašem dobu kroz naviještanje i svjedočenje zasja predsvima dobri život evanđelja, i to iz same Crkve.

– U složenim prilikama, gdje se čini kao da su se nadobzorom sadašnjosti i budućnosti nadvili prijeteći oblaci,još je urgentnije hrabro nositi u svaku stvarnost Kristovoevanđelje, koje je navještaj nade, pomirenja, zajedništva,navještaj Božje blizine, njegova milosrđa, njegova spase-nja; navještaj da je snaga Božje ljubavi kadra pobijedititmine zla i voditi nas putom dobra.

– Muškarci i žene našeg doba trebaju sigurno svjetlokoje rasvjetljuje njihov put i koje jedino susret s Kristommože dati. Donesimo ovome svijetu, svojim svjedočan-stvom i ljubavlju, nadu što je daje vjera!

– Benedikt XVI. je pozvao: „Neka ‘riječ Gospodnja trčii proslavlja se’ (2 Sol 3, 1): neka ova Godina vjere učini svečvršćim odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u nje-mu naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jam-stvo istinske i trajne ljubavi“.

– To je ujedno i moja želja za ovogodišnji Svjetski mi-sijski dan. Od srca blagoslivljam sve misionare i misio-narke i sve one koji prate i podupiru tu temeljnu zadaćuCrkve da naviješta evanđelje diljem svijeta, a da mi, služi-telji evanđelja i misionari, uzmognemo doživjeti „slatku iokrepljujuću radost naviještanja“.

Zvonik � 10/2013 5

Aktualno

Naglasci iz poruke pape Franje za Svjetski misijski dan 2013.

zkvh

.org.r

s

Page 6: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Smrt je događaj o kojemu nitko neželi ni razmišljati a kamoli se za nju pri-pravljati. Iako nemamo iskustvo svojesmrti i ne znamo što se doista događau smrti i po smrti, ipak je se bojimo, neželimo je. Zašto se ljudi boje smrti?Zašto o njoj nerado razmišljaju?

Odgovor na to pitanje vrlo je jed-nostavan. Ljudi se boje smrti, jer smrtčovjeku nije u naravi. Čovjek, svaki za-četi čovjek je vječan. Bog je stvorio čo-vjeka za život i to za život ovdje na zem-lji i za vječni život u nebu. Odakle ondasmrt? Smrt je posljedica grijeha. Danije bilo grijeha ne bi bilo smrti. Objas-nio je to sv. Pavao u poslanici Rimlja-nima: „Kao što po jednom Čovjeku uđeu svijet grijeh i po grijehu smrt, i timešto svi sagriješiše, na sve ljude prijeđesmrt...“ (usp. Rim 5,12-14). I da nije bilogrijeha čovjek vjerojatno ne bi živiovječno ovdje na zemlji, ali se smrti si-gurno ne bi plašio i smrt ne bi bio bolandogađaj, nego radosni prijelaz u vječ-nost, preobrazba prolaznog tijela u ononeprolazno.

No, ne vrijedi nam ljutiti se na našepraroditelje Adama i Evu što su sagrije-šili ili jadikovati zbog toga što moramoumrijeti. Valja nam prihvatiti činjenicuda ćemo umrijeti. Još je važnije prihva-titi činjenicu da u biti ne znamo kadćemo umrijeti, tako da nam je smrt uvi-jek blizu. Moramo se hrabro suočiti stom činjenicom i u svjetlu Božje riječi anapose u svjetlu Kristova uskrsnućarazmišljati o smrti i spremati se za nju.Više puta sam na misama za pokojnegovorio da je smrt najvažniji događajnašega života i da se za smrt trebamonajbolje pripremati, više nego što seljudi pripremaju, recimo za vjenčanje ilikrštenje svoga djeteta, za diplomskiispit ili za javni nastup. Netko je na tumoju propovijed reagirao tako da je od-lučio više ne dolaziti u crkvu sv. Roka,jer je „župnik poludio“. Za prosječnogvjernika ili za nevjernika je govor osmrti ili priprema za smrt stvarno lu-dost.

Banaliziranje smrtiLjudi, pogotovo stariji, spontano

okreću stranice novina gdje su osmrt-nice (čitulje). Ljudi s radoznalošću „gle-daju tko je umro“. Rado se slušaju idnevni izvještaji o smrti i ukopima kojedaju pojedina pogrebna poduzeća.

Smrt je danas sveprisutna činje-nica. Živimo u svijetu koji je odiše za-

dahom smrti. O smrti se piše, izvješ-ćuje. Mediji nas dnevno, u svojim „cr-nim kronikama“ izvješćuju o mnoštvuumrlih, ubijenih, poginulih. Mnoštvomrtvih gledamo danomice u filmovimai serijama. Međutim sve to kao da ču-jemo i vidimo samo „u prolazu“. Pone-kad se zgrozimo nad brutalnošću nekesmrti ali nas takva izvješća uglavnomne dotiču jer se ne radi o nama i o namadragim osobama. I sam se osobno vrlorijetko pomolim za sve o čijoj sam smrtisaznao putem medija.

Ipak se smrt, iako sveprisutna isvakodnevna činjenica našeg života, sveviše želi potisnuti iz svijesti ljudi kao i izdruštvenog života. Nekoć se redovitoumiralo u obitelji, pred licem ukućanaa danas u bolnici i gerontološkim cent-rima. Kao da se ide se za tim da se do-življaj smrti, bolan i tjeskoban, koji silina ozbiljna i duboka razmišljanja, iz-briše iz svijesti čovjeka... Dok se o smr-ti, općenito uzevši, mnogo raspravlja, osmrti konkretnoj, vlastitoj, uopće se nerazmišlja niti se o njoj govori.

Bolno iskustvo smrti naših najmilijih

Smrt doživljavamo „ozbiljnije“ ka-da ona pogodi nama bliske osobe. Me-đutim, kad se teško razboli netko odnaše rodbine ili prijatelja ni na kraj pa-meti nam nije razmišljati o njegovojsmrti. Najprije smo usmjereni na nje-govo liječenje. Trošimo puno vremena,snage i novca ne bismo li im kako pro-dužili život. Suvremeni tehnički napre-dak, koji je očit i u medicini, daje namnadu da će se to i dogoditi. Naime, po-daci pokazuju da je dob smrti suvreme-nog čovjeka prilično pomjerena. A kadmedicina ipak „kapitulira“ i liječnik po-tvrdi da se radi o neizlječivoj bolesti, po-činju drugi problemi: kako tu istinuprihvatiti, kako je priopćiti bolesniku. Itada bismo željeli još izmaknuti razmiš-ljanju o smrti. Neizlječivi bolesnik seželi zadržati još neko vrijeme u bolnici

ili ga se smješta u gerontološke centreda bismo sebe i ukućane poštedjeli bli-zine smrti. Kako se u svemu tome morapostaviti kršćanin? Kakav mora biti našodnos prema teško bolesnim i umiru-ćim osobama? Koja su ispravna kršćan-ska moralna načela glede smrti i umi-ranja?

Ususret smrti Onomu tko pokuša otkriti smisao

bolesti i patnje, lakše je poći ususretsmrti. Svi se slažu da svi koji su rođenimoraju jednoga dana i umrijeti. Tu či-njenicu neki nazivaju jedinom pravdomna svijetu, jer od smrti nitko nije izuzet.Takav govor o smrti je, ipak, vrlo po-jednostavljen i nedostatan da bi opisaosvu dramu umiranja čovjeka. Nas zani-ma kršćanski pogled na smrt i umiranje.

Čovjek pred licem smrti reagirarazličito. Mudri Sirah opisuje dva stavao smrti: „O smrti, kako je gorka pomi-sao na te čovjeku koji živi sretno i usreddobara svojih, čovjeku koji živi spo-kojno i u svemu napreduje, i još imasnage uživati raskoš. O smrti, odluka jetvoja dobrodošla čovjeku ubogu i bezsnage, istrošenu starcu, izmorenu bri-gama…“ (Sir 41,1-2). Drugi vatikanskikoncil ističe: „Zagonetka ljudskog polo-žaja dostiže vrhunac pred licem smrti.Ne muči čovjeka samo bol i sve većirasap tijela nego ga također, dapače joši više, muči strah od ugasnuća za vazda“(GS, 18).

Kršćansko poimanje i prihvaćanje smrti

Blizina smrti ne dopire ni brzo nilako do čovjeka. Najprije blizine smrtipostaje svjestan liječnik koji liječi boles-nika. Zatim tu vijest prima najbliža rod-bina pacijenta a tek se onda priopćuje injemu samom. Put od prve spoznaje oblizini smrti do priopćenja nije uvijektako brz a još je manje lagan.

Kršćansko poimanje smrti i umi-ranja ne smije se početi formirati u časukad je čovjek suočen s teškom bolešćuili s činjenicom o svojoj skoroj smrti. Zasmrt bi se čovjek morao priprematineprestano. Smrt je stalni događaj. Onanam je uvijek blizu. Ona je presudni do-gađaj našega života, kako je u svojojoporuci potresno pisao kardinal Kuha-rić. Smrt je događaj za koji se doistatreba temeljito pripremati.

10/2013 � Zvonik6

Tema

Smrt – najvažniji događaj ljudskog životaPiše: dr. sc. Andrija Anišić

Page 7: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

„Smrt je kraj zemaljskoga života.Naš je život odmjeren vremenom, tije-kom kojega se mijenjamo, starimo, tese, kao kod svih živih bića na zemlji,smrt javlja kao normalan svršetak ži-vota“, piše Katekizam Katoličke Crkve(KKC, 1007). Zbog te istine čovjek mo-ra stalno biti u pripravnosti kako učiPropovjednik: „I sjećaj se svoga Stvori-telja u danima svoje mladosti prije negodođu zli dani... i vrati se prah u zemljukao što je iz nje i došao, a duh se vratiBogu koji ga je dao“ (Prop 12,1.7.). Kaoi bolest, smrt je posljedica grijeha. Otomu jasno svjedoče crkveni doku-menti. Čovjek bi bio pošteđen tjelesnesmrti da nije sagriješio, uči nas crkvaveć na Tridentskom koncilu. SvetiPavao smrt naziva neprijateljicom čo-vjeka: „Kao posljednji neprijatelj bit ćeobeskrijepljena Smrt“ (1 Kor 15,26).Pobjednik smrti jest Krist: „Doista, kaošto su neposluhom jednoga čovjekamnogi postali grešnici tako će i poslu-hom Jednoga mnogi postati pravednici.A zakon nadođe da se umnoži grijeh.Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćnoizobilova milost: kao što grijeh zakra-ljeva smrću, da tako i milost kraljujepravednošću za život vječni po IsusuKristu Gospodinu našemu“ (Rim 5,19-21).

Poslije Kristove smrti i uskrsnuća,smrt više nije prokletstvo. On ju jeokrenuo u blagoslov. Tako je doživlja-vaju oni koji se po krštenju suobličišeKristu: „Vjerodostojna je riječ: ako snjime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti“(2 Tim 2,11); „Meni je živjeti Krist, aumrijeti dobitak!“ (Fil 1,21). Katekizamuči: „Bitna novost kršćanske smrti jestu ovome: kršćanin je po krštenju sakra-mentalno već ‘umro s Kristom’, da biživio novim životom“ (KKC, 1010). Zakršćanina koji umire kažemo: „Bog gaje pozvao k sebi“. Zato kršćanin možeželjeti otići s ovoga svijeta da bi bio sBogom, da bi bio s Kristom (usp. Fil

1,23). Lijepo je to izrazio sv. Ignacije An-tiohijski: „Moja je zemaljska želja raza-peta, u meni živa voda romoni i kaže mi:‘Dođi k Ocu’“. Isto tako piše i sv. MalaTerezija: „Želim vidjeti Boga; a da gavidim, moram umrijeti“ a na drugommjestu: „Ja ne umirem, ulazim u život“(KKC, 1011). Kršćansko bogoslužje ta-kođer izražava tu vjeru: „Tvojim se vjer-nima Gospodine život mijenja a ne odu-zima; i pošto se raspadne dom ovozem-nog boravka stječe se vječno prebivališ-te na nebesima“ (Pokojničko predslov-lje I.).

Pripremiti se za smrtSvaki čovjek je original i svaki čo-

vjekov život je jedinstven. Reinkarnacijane postoji i čovjek neće imati nove šan-se. Zato je pozvan pripremiti se za čassvoje smrti. U Litanijama svih svetih za-zivamo Gospodina da nas oslobodi odnagle i nepripravne smrti. U svakojZdravomariji molimo Gospu: „SvetaMarijo, Majko Božja, moli za nas grješ-nike sada i na času smrti naše“. Sv. Fra-njo Asiški je to također lijepo izrazio usvom Hvalospjevu stvorenja: „Hvaljenbudi moj Gospodine, za sestru našu tje-lesnu Smrt, kojoj nijedan čovjek nemože izbjeći. Jao onima koji umiru usmrtnome grijehu; blago onima kojesmrt nađe po tvojoj svetoj volji, jer imdruga smrt neće nanijeti zla“.

Ovakav pogled na smrt i umiranjejoš više potkrjepljuje vjera u vječni životi vječno blaženstvo, u zajedništvu s an-đelima i svetima, pred Božjim licem i uponovni susret sa svima onima koji suotišli s ovoga svijeta prije nas a bili suvrijedni Božjega milosrđa.

Smrt je najvažniji događaj ljudskogživota i zato se za njega moramo pripre-mati najbolje i najsavjesnije. „Svjesnoprihvaćena smrt za kršćanina nije kata-strofa... Ono što je uistinu protivno sa-dašnjem ljudskom životu, nije smrt, akooznačuje kraj zemaljskog postojanja,već prokletstvo smrti, tj. ne prihvaćanjesmrti, što vodi u potištenost, očaj i pot-puno osamljenje“. Za kršćanina smrtnije kraj života, nego samo svršetakovozemaljskog života, nakon čega do-lazi dovršenje i ispunjenje njegovog ži-vota. „U Kristu smrt se više ne pokazujeisključivo u svojoj naravi granice i loma.Gledana i življena u vjeri u Krista, smrtpoprima obilježja susreta, povratka uOčevu kuću. Kao život tako i smrt imasmisla za kršćanina, ako je to trenutakživljen u ljubavi“, piše piše biskup Po-zaić u svojoj knjizi „Život dostojan ži-vota“.

Kršćanski pogled na smrt i umira-nje ipak ne uništava potpuno i zauvijek

strah pred smrću i ne čini je jednostav-no slatkim i bezbolnim prijelazom kOcu. Zato kršćanski pogled na smrt iumiranje pretpostavlja proces rasta svedo onog časa kad će moći reći svjesno,kao Isus: „Oče, u ruke tvoje predajemduh svoj“ (Lk 23, 46).

Kršćanska priprava na smrt pret-postavlja također i uređenje „svih ra-čuna“ ovdje na zemlji. Umirući morabiti spreman napraviti bilancu svoga ži-vota i tako svoj život „zaključiti sampred sobom, pred drugima i pred Bo-gom“, piše također biskup Pozaić ali uknjizi „Pred licem smrti“. Na vrijeme ćepozvati svećenika da bi pri punoj svijestimogao primiti sakramente umirućih.Mora se pomiriti ako je s nekim bio uzavadi i još jednom porazgovarati s dra-gim osobama. Također treba na vrijemeurediti svoje materijalne stvari - napisatioporuku i pobrinuti se za pravednu ras-podjelu nasljedstva. Tako će moći u mi-ru poći s ovoga svijeta i ostaviti primjeronima koji ostaju iza njega.

Tko ljubi živi vječnost na zemlji

Kršćanska vizija smrti i umiranja,dakle, u potpunosti štiti i unapređujeljudsko dostojanstvo. Osim toga onamože biti od velike koristi samim bole-snicima da ne padnu u očaj i ne smetnus uma da je ljudski život usmjeren pre-ma vječnosti i da zapravo nikada ne pre-staje. Ta vizija također daje lijepu naduu vječni život bez boli i suza, u životvječnog mira i radosti.

Takva vječnost je čovjekova bu-dućnost. Ljubav je vječnost. Vječnostse, prema tome, mora početi živjeti uprolaznosti ovozemaljskog života, krozusavršavanje ljubavi prema Bogu, pre-ma bližnjemu, prema sebi i prema stvo-renom svijetu i materijalnim dobrima.Kad bi to svi činili, smrt i umiranje višene bi bili tabu tema.

Zvonik � 10/2013 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Page 8: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Na mladi Uskrs 2013. godine neformalna skupina entu-zijasta okupljenih oko projekta Bunjevački put križa potak-nuli su akciju obnavljanja oštećenih križeva, prvi su bili Piu-kovićev i Futošov križ na starom groblju u Gornjem Tavan-kutu. Namjera ove skupine ljudi jest briga o križevima kraj-putašima tako što će se oni porušeni nanovo podići, ošteće-ni obnoviti i ne dopustiti daljnje urušavanje, a cilj je potak-nuti i uključiti što širi krug ljudi unutar akcije očuvanja ovogdijela zavičajne sakralne baštine. Jedan od pokretača Bunje-vačkog puta križa Tomislav Žigmanov naglašava kako jeova akcija otvoreni program gdje se uspostavlja stalna aktiv-nost i kontinuitet.

U nedjelju 13. listopada, nakon svete mise u kapeli Sve-te Ane u Gornjem Tavankutu župnik, preč. Franjo Ivanko-vić blagoslovio je obnovljen Pašićev križ u Vuković kraju teLebovićev križ na uglu Lebović i Crnković kraja kojeg jeobnovila obitelj Antuna Mamužića. Nakon blagoslova ovihkriževa krenulo se put Alekse Šantića gdje su blagoslovljenajoš dva križa. Na imanju Zvonka Kulića obnovljen je tzv.Švapski, Cetlov križ, dok je drugi križ u Šantiću obnovilaobitelj Kovačević, koja ga je i podigla još 1924. godine.Blagoslovu križeva u Šantiću priključili su se i bajmački vjer-nici sa svećenikom Zsoltom Bendeom.

O značaju križeva za ovdašnje stanovništvo svjedočeprisutni vjernici na blagoslovu. U Vuković kraju je podignut1907. godine Futošov križ, poznat po nadimku osobe koja gaje podigla, a to je Bela Vuković sa suprugom Tezom, rođe-nom Perčić, sa sinovcem Jerkom. Ivan Vuković jedan odrijetkih stanovnika Vuković kraja svjedoči o već dugoj zapuš-tenosti križa u ovome kraju, koji je stradao od velikih vjetro-va i okolnog šiblja. Sjećanja na ovaj križ sežu do njegove mla-dosti kada se još išlo pod križ u ranu zoru na blagdan Us-krsa. Ivan Vuković stoga ne krije zadovoljstvo zbog obnoveovog križa: Mi samo katolici Hrvati, i iako nas je malo ovdjeostalo, drago mi je da ovaj križ svjedoči jednom vremenu kadaje tu bilo puno našeg svita. Križevi će svjedočiti o vremenu ukojem je ovdje nekada bilo puno našeg svita.

Na skretanju iz Lebović u Crnkov kraj stoji Lebovićevkriž, podignut 1966. godine. Dao ga je podići Lebović Vranjesa suprugom Mariškom. Njihov unuk Antun Mamužić s obi-telji obnovio je ovaj križ potaknut akcijom Bunjevački putkriža. Iako nije bio jako oštećen, križu je vraćen stari sjaj ispriječeno je njegovo daljnje urušavanje. Odlučili smo obno-

viti križ od daljnjeg propadanja. Meni i mojoj obitelji je staloda taj križ ostane našim pokoljenjima, da ga i oni čuvaju i nji-hovoj djeci svjedoče vjeru u Boga.

Na imanju Zvonka Kulića u Aleksi Šantiću postojao jeporušeni tzv. Švapski križ koji je on tamo zatekao kada jenjivu kupio. Katarina Fajfer jedna je od potomaka obiteljikoja je dala podići ovaj križ. S nostalgijom se prisjeća svojerodbine i obitelji: Georg Cetl sa suprugom Terezijom Wolflpodignuli su ovaj križ 5. kolovoza 1934. Njegov otac i mojamama su brat i sestra od strica. Ponosna sam što se ovaj Švap-ski križ obnovio, jer i Švabe su kao i Bunjevci podizali križevekrajputaše da se Bogu zahvale i klanjaju, jer im crkva nije bi-la u blizini, rekla je Katarina Fajfer i prevela natpis na križu:Vječno Boga slavi Georg Cetl sa suprugom Terezijom Wolfl.Križ podignut 05. 08. 1934. Sadašnji vlasnik zemlje na kojemse nalazi ovaj križ je Zvonko Kulić iz Subotice, rođenjem sasalaša na ulazu u Šantić. Već par godina imam želju obnovitikriž na mojoj zemlji. Kada je počeo Bunjevački put križa, tome je potaknulo. Jako sam sretan da je Cetlov križ obnovljen idanas blagoslovljen. Veliku podršku sam dobio od svoje obite-lji koji su me podržali da obnovimo ovaj križ. Smatram daovaj križ ima više funkcionalnu stvar, jer se križ nalazi nadijelu puta gdje se ukrštaju nacionalne i religijske različitostiovdašnjeg kršćanskog puka. I vrlo mi je drago da taj križ sto-jeći tamo doprinosi jednom pomirenju, ublažavanju svihnaših ljudskih frustracija i emocija. Neka ga dragi Bog čuvada tamo uvijek ostane nedirnut, za svjedočanstvo vremena iživljenja drugih ljudi na ovome prostoru.

Skupina ljudi oko Bunjevačkog puta križa najavljujeorganizaciju priprema oko obnove križeva u drugim selima,pa i kipova svetaca koji su također bili postavljani po atarimanaše biskupije. /I. Dulić/

10/2013 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Obnavljaju se križevi krajputaši u Tavankutu i Aleksi Šantiću

Obitelj Kovačević kraj obnovljenog križa

Blagoslov Pašićevog križau Vuković kraju

Page 9: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

U subotu i nedjelju, 28. i 29. rujna, bački Hrvati,vjernici Subotičke biskupije hodočastili su po ustalje-nom rasporedu u hrvatsko nacionalno svetište MajkeBožje Bistričke. Oko tristo hodočasnika iz raznih župaSubotičke biskupije svečano je ušlo u svetište u subotunavečer, gdje ih je dočekao i srdačno pozdravio rektorsvetišta mons. Zlatko Koren, izrazivši radost što i Hr-vati izvan domovine štuju Majku Božju Bistričku.

Hodočasnici su nakon rektorova pozdrava i litanijaMajke Božje Bistričke pristupili osobnoj ispovijedi. U 20 satibila je sveta misa koju je predvodio Goran Vilov, župnik izBačkog Monoštora, a s njim su suslavili i svećenici mons.Slavko Večerin, mons. Andrija Anišić, Franjo Ivanković,Željko Šipek i Szilárd Balcsák koji su došli sa svojim vjer-nicima te karmelićanin o. Zlatko Pletikosić iz Zagreba. Uprigodnoj propovijedi vlč. Vilov je podsjetio vjernike da mi neštujemo kipove radi kipova nego zato što nam oni pomažu ko-municirati s onom koju taj kip predstavlja, a to je Majka Isu-sova i Majka naša. Iako imamo u vlastitim župnim crkvamanekoliko Gospinih kipova i slika, iako u Bistrici nema nikak-vog vidljivog čuda u ove dane, hodočasnici dolaze rado iz da-lekih krajeva jer se dobro osjećaju na ovoj posvećenoj zemlji.Ova je zemlja posvećena, iz ove zemlje Božji se blagoslov razli-jeva na divna okolna brda. Ovo je mjesto gdje se vjernici naposeban način susreću s Bogom i Gospom. Posebnost je u živimosjećajima vjere, posebnost je u srcu koje osjeća blizinu MajkeBožje, zaštitnice i pomoćnice kršćana. Brojne pločice zahval-nosti oko župne crkve govore o predivnom iskustvu kršćanskogapuka koji se ovdje stoljećima utječe Majci Božjoj za pomoć ikoji zaista po njezinu zagovoru prima pomoć u svojim potre-bama, zaključio je vlč. Vilov.

Nakon Mise bio je tradicionalni Križni put, koji su pred-molili hodočasnici a prigodnu propovijed kod Dvanaeste pos-taje ove godine održao je mons. Andrija Anišić. Pri tom jeistaknuo kako svaka postaje svjedoči o užasu i strašnom trp-ljenju. Strašni su i prizori koji očituju ljudsku solidarnost i suo-sjećanje kao što su Isusovi susreti s Majkom, pomoć ŠimunaCirenca i Veronike te suze jeruzalemskih žena. I ti prizori punisu bola i trpljenja, rekao je mons. Anišić nadodavši kako jemoguće da nam pobožnost Križnog puta bude draga i da sepri toj pobožnosti osjećamo lijepo, pogotovo u tako mirnoj ve-čeri kao što je bila ta večer u Mariji Bistrici ili predivna pri-

roda u kojoj je smješten Križni put. Križni put može biti izvo-rom mira i radosti zato što je Isus u njega unio svu svoju lju-bav prema nama. On je pozvao da u Godini vjere i svoju vjeruprihvatimo kao križ. Lako je ustvrditi da mnogi kršćani nisuspremni prihvatiti križ svoje vjere, jer ne žive svoju vjeru usvojoj svakidašnjici a mnogi ne čine ni ono osnovno što setiče vjere – ne mole svaki dan, ne idu nedjeljom na misu, neispovijedaju se niti pričešćuju. Zato je pozvao okupljene da tenoći odluče da će obraćenim srcem vjerovati Isusovu i nje-govu evanđelju koje među ostalim poziva: Tko hoće biti mojučenik neka se odreče samoga sebe, neka uzima svoj križsvaki dan i neka ide za mnom. Oni koji obavljaju pobožnostKrižnog puta trebaju prije svega slijediti Isusa u strpljivom no-šenju križa i poput Isusa bez mrmljanja i kukanja pretvaratisvoje boli u ljubav i sjediniti tako svoje trpljenje s Kristovim,učiniti ga spasonosnim za Tijelo njegovo, za Crkvu, ističemons. Anišić, podsjećajući na primjer novoga blaženika, mu-čenika Miroslava Bulešića koji je u vihoru Drugoga svjetskograta zapisao u svoj duhovni dnevnik: „Između žalosnog, tuž-nog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Sama-ritanci, koji tješimo, koji liječimo, podižemo, zavijamo svakuranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a lju-bav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama da jemožemo širiti riječju a osobito djelom“.

Hodočasnici iz Bačke bili su na nedjeljnoj misi u zajed-ništvu sa župljanima Marije Bistrice i drugim hodočasnicimameđu kojima je bilo i bačkih Hrvata koji sada žive u Zagrebui Rijeci. Misu je predslavio mons. Slavko Večerin koji je u svo-joj propovijedi tumačeći Božju riječ te nedjelje, naglasio kakomožemo svojim materijalnim dobrima zaslužiti ona duhovnakao što su mir i radost na zemlji kao i ona vječna, jer ćemo nanebu biti nagrađeni za djelotvornu ljubav.

Hodočasnici iz Bačke u završnom dijelu svoga hodočaš-ća posjetili su zagrebačku katedralu i druge znamenitosti Za-greba. Među hodočasnicima iz Bačke bili su i ove godine obi-telji i bračni parovi koji su dionici udruge Bračnih susreta,koji su imali svoju posebnu hodočasničku misu u 23 sata. Ta-kođer valja napomenuti da s bačkim Hrvatima svake godineu Mariju Bistricu rado hodočaste i vjernici Mađari. Gospinkip je za ovu zgodu bio odjeven u haljinu koja je izrađena uBačkoj s motivima bunjevačke narodne nošnje.

Andrija Anišić

Zvonik � 10/2013 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Bački Hrvati i ove godine hodočastili u Mariju Bistricu

zkvh

.org.r

s

Page 10: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Sedmi međunarodni simpozij crkvenih pravnikana temu „Zaručništvo i priprava za ženidbu“, održan11. i 12. listopada u Subotici, okupio je crkvene prav-nike iz Hrvatske, BiH, Slovenije i Srbije. Pod sponzor-stvom Hrvatske biskupske konferencije simpozij je or-ganiziralo Hrvatsko kanonističko društvo, a u suorga-nizaciji sudjelovali su Subotička biskupija i Katoličkibogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Simpoziju sunazočili mons. Ivan Pénszes, biskup subotički, mons.Mato Uzinić, biskup dubrovački, mons. Tomo Vukšić,vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, mons. LászlóNémet, biskup zrenjanski te mons. Ðura Džudžar,apostolski egzarh za grkokatolike u Srbiji.

U ime organizatora nazočne je pozdravio dr. Josip Šal-ković, predsjednik Hrvatskog kanonističkog društva. Uvo-deći u rad znanstvena skupa crkvenih pravnika, od kojih naj-veći dio vrši povjerenu službu na sudu, istaknuo je da su služ-benici suda pozvani moliti za dar mudrosti i stručno se usa-vršavati kako bi objektivno procjenjivali činjenice i dokazekoji se odnose na život u sekulariziranom mentalitetu, kojinudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak, kojiodbacuje bogatstvo ženidbe, dobra i vrijednosti koje iz njeproizlaze. Ovogodišnjom temom, kazao je dr. Šalković, želi seponovno osvijetliti blagodat pomalo napuštenog pravnog insti-tuta zaruka te zaručništva, kao vrijeme rasta, odgovornosti imilosti.

Mons. Ivan Pénzes uputio je sudionicima Simpozija riječdobrodošlice te je progovorio o ostvarenjima pastoralnogplana i programa, aktualnim prilikama i izazovima u Subotič-koj biskupiji. Mons. Mato Uzinić, koji je i duhovni voditelj Hr-vatskog kanonističkog društva, u prigodnoj riječi stavio je na-glasak na činjenicu kako sve manje ljudi sklapa ženidbu izrazloga što ne žele preuzeti odgovornost te je izrazio nadu upronalaženje odgovora na neka pitanja iz pastoralne brige ipriprave za ženidbu. Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup za-grebački, uputio je pisani pozdrav i čestitku za izbor takovažne i aktualne teme istaknuvši kako su stručna okupljanjauvijek izvor znanja i novih spoznaja čiji prijedlozi i zaključcipredstavljaju važnost za budući hod Crkve u promicanju noveevangelizacije.

Prof. dr. Tonči Matulić, dekan Katoličkog bogoslov-nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u ime suorganizatora po-slao je također pisanu riječ pozdrava zaželjevši predavačimada na interdisciplinarni i cjelovit način rasvijetle glavnu temuSimpozija, te da svi nazočni sa Simpozija odu obogaćeni no-

vim spoznajama i iskustvima korisnim za primjenu u kon-kretnoj pastoralnoj praksi na svim razinama crkvenog životai djelovanja.

Prvog dana Simpozija održana su izlaganja: Zaruke i dos-tojanstvo ženidbe: povijesno-pravni vid (mons. dr. TomoVukšić, Sarajevo); Zaruke (sponsalia) u rimskoj pravnoj tra-diciji (dr. Marko Petrak, Zagreb); Pravna povijest zaruka uHrvatskoj (dr. Ivan Milotić, Zagreb); Obećanje ženidbe uvažećem Zakoniku i krajevnom pravu: noviteti i izazovi (mr.Marija Živković, Ðakovo); Mnogostruke priprave za že-nidbu i zaštita od ništavosti (mr. Árpád Tóth, Subotica);Isprave o kanonskom statusu zaručnika u parnici ništavostiženidbe (dr. Ivica Ivanković Radak, Subotica); Izvid i že-nidbeni navještaj – od formalnosti do pomoći vjernika (dr.Marko Mrše, Split). Nakon izlaganja održana je rasprava ukojoj su otvorena pravno-pastoralna pitanja i dani odgovorikoji se odnose na same zaručnike, pastoralne djelatnike islužbenike pravde, koji tijekom ženidbenih sudskih postu-paka istražuju razdoblje zaručništva i pripreme za ženidbu.

U poslijepodnevnim satima sudionici Simpozija posjetilisu znamenitosti grada Subotice, zajednicu Hrvata u Tavan-kutu i Galeriju umjetnosti u tehnici slame. U katedrali sv. Te-rezije Avilske sudionici Simpozija sudjelovali su na euharistij-skom slavlju, koje je predvodio mons. Pénzes u koncelebra-ciji s mons. Uzinićem koji je održao homiliju, te svećenicima.Mons. Uzinić je u homiliji govorio o potrebi i važnosti zajed-ništva te međusobne komunikacije pri čemu ne smijemo za-boraviti da je Bog upravo po Isusu Kristu, svome Sinu, obno-vio i uspostavio ponovnu komunikaciju između Boga i čo-vjeka.

U subotu, drugog dana Simpozija, održana su izlaganja:Pravno-pastoralni problemi u pripravi za ženidbu. Izabranapitanja (mr. Luka Paljević, Krk); Uvođenje zaručnika u zna-kove i sadržaj slavlja vjenčanja (mr. Milan Dančuo, Za-greb); Utjecaj bračnog ugovora na bonum coniugum (mr. Lu-cija Babić, mr. Olja Barščevski, Zagreb); Psihička zrelostili minimalna sposobnost za sklapanje ženidbe? (dr. JosipBošnjaković, Ðakovo).

Na okruglom stolu na temu „Aktualna pitanja pripraveza sklapanje ženidbe“ održana su izlaganja: Produženo zaruč-ništvo – pastoralni izazov u promijenjenim društvenim okol-nostima (dr. Ivan Ćubelić, Split); Pravo na izbor ženidbe-nog staleža i razborito protivljenje roditelja (mr. MarkoTomić, Sarajevo); Pristup odraslih u kršćanstvo i sakramentženidbe (mr. Martina Laković, Rim); Otpadnik od vjere ipravo na sklapanje ženidbe (dr. Andrej Saje, Ljubljana); Na-ravne obveze ženidbenog druga prema drugoj stranci ili djecirođenoj iz prijašnje veze (mr. Emil Svažić, Rijeka); Ukla-njanje zabrane sklapanja nove ženidbe dodane presudom(DC, čl. 251) (dr. Josip Šalković, Zagreb).

Na plenarnoj raspravi došlo je do izražaja da je stvarnostbraka sadržajem tako bogata da od svih članova Božjeg na-roda traži stalno otkrivanje, procjenu i vrednovanje razdobljakoje prethodi vjenčanju. Istaknuta je potreba budnosti kakobi se izbjegle nevaljane i nedopuštene ženidbe te odgovor-nost za drugoga osobito od strane pastoralnih djelatnika učemu će pomoći zbornik radova sa Simpozija čije objavljiva-nje zbog važnih i aktualnih tema zahtijeva žurnost.

mr. Agneza Andrašek

10/2013 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

U Subotici održan VII. međunarodni simpozij crkvenih pravnika

Page 11: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

U Đakovu zaređen bogoslovSubotičke biskupije Dražen Dulić

U đakovačkoj katedrali sv. Petra, đakovačko-osječki nadbiskup Ðuro Hranić podijelio je 6. listo-pada red đakonata sedmorici bogoslova, među ko-jima je bio i bogoslov Subotičke biskupije iz župe sv.Marka u Starom Žedniku, Dražen Dulić.

Povodom ovog velikog događaja za naše mjesto ižupnu zajednicu, žednička župna zajednica organizirala jehodočašće u Ðakovo. U ranim jutarnjim satima put Ðakovakrenuo je autobus Žedničana koji su uz obitelj, rodbinu iprijatelje bili svjedoci velikog događaja u životu sedmoriceodvažnih mladića koji su se odazvali Božjem pozivu i hrab-ro pošli slijediti Njega, koji je Put, Istina i Život. Na ovaj načinDraženovi župljani su htjeli biti potpora svojem bogoslovu,đakonu Draženu. Da bi ovaj događaj učinili što svečanijim, sponosom su odjenuli bunjevačku narodnu nošnju i u prepunoj

đakovačkoj prvostolnici doži-vjeli izvanredni ugođaj, te biliponosni na svojeg đakona.

Dražen je prvo dijete u obi-telji Zdenka i Jacinte Dulić.Odrastao je uz još dva brata isestru. Redovito je sa svojomobitelji sudjelovao na nedjelj-nim svetim misama i revno slu-žio kod oltara. Nakon završeneosnovne škole, radovali smo senjegovu odlasku u sjemenište„Paulinum“ i molili da ustrajena putu kojim je pošao, dabismo danas zahvaljivali Gos-podinu na ovoj milosti da Stari

Žednik dobije svog đakona, a vjerujemo dogodine i mlado-misnika. Na tom putu neka ga prati Božji blagoslov i naše mo-litve i žrtve.

Ljubica Vukov

Svečano euharistijsko slavlje u Starom Žedniku

U župnoj crkvi sv. Marka u StaromŽedniku 13. listopada slavljena je sve-čana sveta misa u povodu uvođenja uđakonsku službu đakona vlč. DraženaDulića. Euharistijsko slavlje započeloje procesijom u kojoj su bili minis-tranti, đakon Dražen s evanđelistarom,te predvoditelj ovog misnog slavlja,župnik Željko Šipek.

Na samom početku župnik Željko je iz-razio radost što može u ovoj crkvi pozdra-viti Dražena koji je rastao pokraj ovog ol-tara, koga je ispratio u sjemenište i na bo-gosloviju i pratio ga na tom putu, a danasstoji ovdje kao đakon. Svojim skladnim pje-vanjem župni zbor „Sveti Marko“ pod vod-stvom kantora Nikole Ostrogonca, prido-nio je da ova euharistijska gozba protekneu svečanom ozračju na što veću slavuBožju.

Na samom kraju vlč. Dražen je izre-kao riječi hvale, u prvom redu dragomBogu što ga je izabrao i pozvao u svojuslužbu, zatim župniku Željku koji mu je biopotpora tijekom cijelog ovog puta. Zahvaluje uputio i biskupu Ivanu Pénzesu kojimu je dopustio red đakonata primiti u Ða-kovu sa svojim kolegama, kao i đakovačko-osječkom nadbiskupu Ðuri Hraniću što jeimao prilike položiti svoje ruke u njegove,nadalje obitelji koja mu je bila potpora unjegovoj odluci, kao i svima onima koji suga na tom putu pratili prebirući zrnca kru-nice i izmolili to zvanje. Riječi hvale bile suupućene i svima onima koji su bili u Ða-kovu na ređenju, napose onima koji su seobukli u narodne nošnje, te mu taj dan uči-nili još ljepšim i radosnijim.

Ljubica Vukov

Zvonik � 10/2013 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Svećenik László Horváth novi doktor teologije

Među novim doktorima teologije koji su ovaj akademski stupanjstekli na Katoličkom bogoslovnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, akoji su promovirani 22. rujna 2013., bio je i vlč. László Horváth, sve-ćenik Subotičke biskupije i sadašnji župnik u župi Sv. Mihaela ar-kanđela u Bačkom Gradištu.

On je tijekom prethodne akademske godine na ovom fakultetu obraniodoktorsku disertaciju „Dostojanstvo čovjeka i njegove devijacije očitovane uneprijateljstvu: socijalno-etički aspekt“ pred povjerenstvom koje su činili prof.dr. sc. Vladimir Dugalić, predsjednik, prof. dr. sc. Stjepan Baloban,mentor-član i prof. dr. sc. Tonči Matulić, član. Vlč. Horváth je izradio svojudisertaciju na poslijediplomskom studiju KBF kao specijalizant moralne teo-logije.

U središtu zanimanja novog doktora teologije je djelovanje Katoličkecrkve, njenih službenika i vjernika u Hrvatskoj i BiH tijekom rata u razdoblju1991-1995. S jedne strane, u disertaciji se ukazalo na to kako se teške devija-cije u čovjekovu ponašanju, a koje ruše čovjekovo dostojanstvo, očituju u no-vije vrijeme, bez obzira na brojne međunarodne dokumente o miru i mirnomrješavanju sukoba. S druge strane, autor je pokazao, na osobit način anali-zom ponašanja žrtve u agresorskom ratu i Katoličke crkve kao većinske vjer-ske zajednice, kako su poglavari Katoličke crkve, a tako i crkvene organiza-cije kao i pojedinci, učinili sve što je bilo moguće u zbrinjavanju izbjeglica iprognanih, što u konačnici ukazuje na snagu kršćanske ljubavi i stvarnu opre-dijeljenost Katoličke crkve za prestanak neprijateljstava i stvaranje ozračjamira. Autor u doktorskom radu potvrđuje tezu da se Katolička crkva u teškimratnim uvjetima u Hrvatskoj i BiH učinkovito zauzimala za dostojanstvo sva-koga stradalog čovjeka, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu opredi-jeljenost, te iskazala zavidni primjer solidarnosti, pozivajući istodobno naoprost i pomirenje.

Dr. László Horváth rođen je 28. lipnja 1948. u Temerinu. Godine 1968.upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, na kojemu je diplomirao1974. godine, kada je upisao poslijediplomski studij na istom fakultetu kaospecijalizant moralne teologije i položio sve ispite. Nakon toga studirao je naBogoslovskom fakultetu Pontifikalne teološke akademije u Krakovu, i na njojmagistrirao 10. kolovoza 2013. Bio je kapelan u Bačkom Petrovom Selu u raz-doblju 17. rujna 1974. – 2. travnja 1975., a nakon toga privremeni upravitelj uspomenutoj župi u razdoblju 2. travnja 1975. – 22. kolovoza 1975. Privremenije upravitelj župe sv. Mihovila u Bačkom Gradištu i filijalne zajednice u Na-dalju od 22. kolovoza 1975., a župnik u istima je od 25. siječnja 1984.

M. T.zkvh

.org.r

s

Page 12: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Neobični hodočasnikBilo mu je to već sedmi put za redom.

Blago Bašić iz Sombora u dobi od 68 godina,hodočastio je u rujnu ove godine u Među-gorje, ali ne autobusom, već na motoru To-mos-automatic, te na taj način prešao put dug1400 km.

Na putu mu je, tvrdi, bezbroj puta pomoglaGospa, jer se događalo da je upadao među musli-mane koji su doslovno vijećali što bi s njim. Molećise Gospi da ga spasi, uspio je bez problema nasta-viti svoj put. Za ovo odvažno hodočašće trebala su

mu tri dana u jednome prav-cu. Da ovo putovanje ne bi bi-lo samo avanturističko, BlagoBašić se bos penjao na brdoukazanja i Križevac. Budućida je sedam broj punine, onveć sedam godina uzastopcehodočasti na ovakav način, akaže da će nastaviti i dalje akomu zdravlje to dopusti. Bilomu sretno i blagoslovljeno.

M. S.

Događanja u župi Uzvišenja sv. Križa u SomboruŽupljani somborske župe Uzvišenja sv. Križa, sve-

čano su 14. rujna proslavili svoje proštenje. U zajedniš-tvu s vjernicima župe i gostima iz susjednih mjesta,slavljena je sveta misa koju je u koncelebraciji sa svo-jom braćom svećenicima i domaćim župnikom vlč. Ma-rinkom Stantićem predslavio fra Robert Čibarić, franjevaciz Vukovara (RH) i kapelan u župi sv. Filipa i Jakova.

Na kraju euharistije vlč. Marinko zahvalio je fra Robertuna dolasku u Sombor i svima onima koji su na bilo koji načinpripomogli da se ovaj blagdan proslavi svečano i u divnomozračju. Nakon sv. mise uslijedio je domjenak koji su prire-dili članovi Pastoralnog vijeća uz pomoć domaćih vjernika.

Djeca i mladi ponovno su se okupili sa svojim roditeljimai župljanima na sv. misi 22. rujna. Toga dana ispred oltaranašlo se mnoštvo školskih torba. Razlog tomu bilo je svečanoobilježavanje početka nove školske i vjeronaučne godine.Misno slavlje predslavio je svećenik iz Zagreba, misionar KrviKristove Ilija Grgić uz koncelebraciju vlč. Marinka Stantića.Tom prilikom upriličen je zaziv Duha Svetoga na sve školarcekoji su tijekom mise primili Božji blagoslov, a zauzvrat svimapodarili prekrasne riječi zahvale.

U dvadeset sedmu nedjelju kroz godinu, 6. listopada,crkva Uzvišenja sv. Križa bila je uređena osobito lijepo. Togadana pet bračnih parova zahvalilo je Bogu za bračnu ljubav i

vjernost. Sada već tradicijsko slavlje okuplja bračne parovekoji slave okrugle obljetnice svoga braka. Na početku misnogslavlja slavljenici su na oltar prinijeli prikazne darove. Nakontoga je župnik Stantić mnogobrojnim vjernicima i rodbinislavljenika predstavio sve parove. U prigodnom obraćanju ipropovijedi župnik je govorio o vrijednostima zajedničkog ži-vota u Bogu i vjeri, o molitvi i oprostu te o obitelji. Svi jubilarcisu sudjelovali aktivno u sv. misi čitajući Božju riječ, molitvuvjernika te svoje zavjete.

Članica Pastoralnog vijeća i slavljenica Marica Mikrutpročitala je svoju pjesmu „S Tobom“. U ime jubilaraca zahva-lila je slavljenica ali i članica Pastoralnog vijeća Tereza Pašti.Poslije mise za sve nazočne priređen je domjenak. Već 13. lis-topada podijeljeno je bolesničko pomazanje svim vjernicimau potrebi, a povodom dana starih. /M. Š./

10/2013 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

VIS „Proroci“ na MarijaFestu 2013.Festival duhovne glazbe Marija fest 2013., održan

je 13. listopada u Molvama. U podravskom marijan-skom svetištu Majke Božje Molvarske, nastupilo jedeset izvođača koje su odabrali organizatori.

Već četvrtu godinu zaredom, uoči samog festivala, za svesudionike Festivala organiziran je glazbeno-duhovni kamp.Tako je 12. listopada predavanje održao legenda hrvatske

glazbene scene Čedo Antolić. Mladi su sudjelovali na glaz-benim radionicama i skladali nove pjesme, a na kraju dana,na svetoj misi i klanjanju, svi su zajedno zahvalili Gospodinuna Njegovoj Majci, darovane talente i svoje živote.

Dan festivala započeo je svečanom svetom misom u mol-varskom svetištu, koju je predvodio varaždinski biskupmons. Josip Mrzljak. U večernjim satima započeo je u crkviUznesenja Blažene Djevice Marije jedanaesti po redu Marijafest. Pred okupljenim slušateljima, koji su ispunili crkvu doposljednjeg mjesta prvi je nastupio Zbor mladih Varaždinskebiskupije. Na Marija festu 2013. nastupilo je deset izvođača,svaki s dvije pjesme. Prva pjesma u nastupu svakoga izvođačabila je sasvim nova marijanska duhovna pjesma, skladana zaMarija fest 2013., a drugu pjesmu izvođači su odabrali izsvoga već postojećeg opusa. Tako su ove godine nastupili iz-vođači iz Zagreba, Splita, Bizovca, Novog Marofa i Subotice.

VIS „Proroci“ iz Subotice su ove godine nastupili s pjes-mom „Krunica“ za koju je tekst napisala Mirjana Jaramazo-vić, pjesmu je uglazbila Adrijana Baković, a aranžman pot-pisuje Viktor Kesler. Izveli su i pjesmu „Slavit ću Gospodina“(tekst Mirjana Jaramazović, glazba i aranžman Viktor Kesler)./Laudato.hr /Petar Gaković/

Page 13: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Milanski edikt i ekumenizamTema posljednje, šeste tribine, održane 3. listo-

pada u Pastoralnom centru „Augustinianum“ bila je„Milanski edikt i ekumenizam“, a pored profesora eku-menske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetuu Sarajevu, mons. Nike Ikića, uvodničar je bio i socio-log religije s Filozofskog fakulteta u Nišu, docent dr.Dragan Todorović.

„Ekumenizam je, isto kao i Crkva, nadnacionalna stvar-nost. Uvijek moramo osvješćivati da Isus nije ustanovio dr-žavu, naciju, nego je ustanovio crkvu, a crkvu ne ustanovljujenacija nego krštenje. U crkvi ima mjesta za sve nacije i svenarode“, ustvrdio je Niko Ikić.

„Život u multikonfesionalnim i višereligijskim sredinamaje prednost, a Subotica i Vojvodina su možda najbolji primjerza to u Srbiji“, rekao je sociolog religije docent dr. Dragan To-dorović, s Filozofskog fakulteta u Nišu.

Todorović je rekao da je jedan od najvećih zagovornikaekumenskog djelovanja srpski patrijarh, bez obzira što to ne

nailazi na dovoljno adekvatan odjek u sinodu Srpske pravo-slavne crkve, pa čak i nekih drugih pravoslavnih crkava u svi-jetu. Todorović je istaknuo da se, je li neko vjernik ili nije, nepotvrđuje deklarativnim izjašnjavanjem, nego deklarativnimdjelovanjem i praktičnim ponašanjem. Kad se budu ujedna-čile te dvije stvari, kad ne bude disproporcije između onogšto govorimo i onog što radimo, vjerojatno neće biti ni pre-preka za ekumenizam, rekao je Todorović.

Tribinu su organizirali Subotička biskupija, Zavod za kul-turu vojvođanskih Hrvata i Otvoreno sveučilište, a modera-tor je bio vlč. Dragan Muharem. /Nela Skenderović/

Smrt sv. Franje i danas privlačnaSmrt svetoga Franje, koju je zvao svojom sestri-

com, franjevci i svi koji slijede njegov put, i ove su go-dine, 3. listopada obilježili širom svijeta pa tako i u su-botičkoj franjevačkoj crkvi svetog Mihovila svetom mi-som i svečanim obredom preminuća.

Svetu misu i obred sa svijećama i dirljivim pjevanjempred oltarom sv. Franje predvodio je pater Zdenko Gruberu koncelebraciji sa svećenicima subotičke biskupije i subra-ćom. Koliko je zapravo sveti Franjo bio i ostao sličan Kristu,upravo nam govori njegova smrt. Umrijevši sa stigmama (Isu-sovim ranama po tijelu) sveti Franjo se preobličio u svog Uči-telja. Vjernici u ljubavi jednako tako obilježavaju obred Pre-minuća svetog Franje (lat. Tranzitus) kako bi svojim umira-njem svijetu, pokazali prihvaćanje poruka sv. Franje i uz nje-govu pomoć bili slični Kristu. To su učinili i ovoga listopada,svečano i dostojanstveno nakon večernje mise uz svijeće predlikom svetog Franje, pjesmom, molitvom i zahvalnim sjeća-njem na dan kada je sveti Franjo ležao posred braće, gol uprašini Umbrijske plodne zemljice i pjevao svojoj sestricismrti koja će ga te večeri 3. listopada 1226. uzeti k sebi.

Sutradan na sam dan svečeve svetkovine svete mise subile po blagdanskom rasporedu.

Silvester Bašić, Ofs

Zvonik � 10/2013 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Redoviti izbori Franjevačkog svjetovnog reda

Nakon blagdana svetog Franje, u Franjevačkomsvjetovnom redu (OFS) su uslijedili redoviti izbori zanovo mjesno vijeće. Kako se po Pravilima i GeneralnimKonstitucijama Franjevačkog svjetovnog reda svake trigodine mora izabrati novo vijeće za službe u bratstvu,tako je 6. listopada bio održan Izborni Kapitul OFS-a.

Izborni Kapitul su predvodili bratski pohoditelji iz Osje-čkog područnog bratstva „Sv. Antun Padovanski“ područnaministrica Maja Janc, tajnica Ana Beer, brat Franjo IvicaJanc i duhovni asistent p. Marjan Glamočak. Nakon uvod-ne molitve započeli su izbori u kojima su na sljedeće službeizabrani braća i sestre: ministar Stipan Vojnić Hajduk, do-ministar Franjo Ivanković, tajnica Antonija Trbović, bla-gajnica Milka Bilinc i učiteljica novaka Marija Zarić.

Vijeće je izabrano za naredne tri godine sa zadatkom dapromiče franjevačku duhovnost članovima OFS-a, simpatize-rima, vjernicima laicima, kao i svim ljudima dobre volje.

U Samoboru kraj Zagreba 12. listopada bio je, nakon trigodine, i Nacionalni izborni kapitul za službe Hrvatskog na-

cionalnog vijeća. U ovo vijeće za službe u narednom mandatusu izabrani sljedeći braća i sestre: Stjepan Kelčić – nacional-ni ministar, Silvester Bašić – nacionalni doministar, Snje-žana Beer – nacionalna tajnica, Dragica Petković – nacio-nalna blagajnica, Danijela Rebac – nacionalna povjerenicaza formaciju, Mihaela Radič – nacionalna povjerenica zaframu, Martina Subotić – međunarodna vijećnica i MihaelaRadič – zamjenica međunarodne vijećnice.

Silvester Bašić, Ofs

zkvh

.org.r

s

Page 14: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Katolička crkva u regiji

Jubileji bračnih parova i Misijska nedjelja u Maloj Bosni

U nedjelju, 20. listopada, u župi Presvetog Trojstva uMaloj Bosni proslavljen je Dan bračnih parova koji slave ju-bilej svoga zajedništva.

Ove godine na zajedništvu „u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti“Bogu su zahvalili: Danijela i Boban Poljaković, 5 god., Dragica iMarinko Nađheđeši, 10 god., Julijana i Zlatko Skenderović, 15god., Branka i Josip Matković, 20 god., Ružica i Goran Ćakić, 25god., Kata i Slavko Peić Tukuljac, 25 god., Mirjana i Ivan BrčićKostić, 25 god., Irena i Stipan Poljaković, 30 god., Marija i Mar-ko Gabrić, 30 god., Roza i Franjo Rukavina, 30 god., Ágnes iFiala Sándor Osztrenkovics, 35 god., Dominika i Grgo Piuko-vić, 45 god., Jelena i Joso Ivković, 45 god., Estera i Marko Ku-jundžić, 45 godina. Među njima posebno su bili zahvalni Doma iDančo Tumbas, koji su proslavili 64. obljetnicu bračnog života.Misno slavlje vodio je preč. Željko Augustinov uz suslavlje preč.Andrije Šipeka, nekadašnjeg župnika te sadašnjeg župnika vlč.Dragana Muharema. Nakon svete mise prisutni su mogli kupiti ko-lače koje su pripravili župljani a prikupljena sredstva idu za misije.Druženje za jubilarce, njihovu rodbinu i sve prisutne nastavljeno jeu prostorijama vjeronaučne dvorane. /Zv/

Svečano proslavljen Zavitni dan u Monoštoru

Tijekom Drugoga svjetskog rata Monoštoru je prijetilobombardiranje od strane partizanske vojske radi čega se ta-dašnji župnik Matija Zvekanović nakon cjelonoćne molitve ucrkvi sv. Petra i Pavla zavjetovao s mještanima da će se u selusvake godine 13. listopada služiti svečana misa kao zahval-nost Gospi koja je spasila selo od ratnih stradanja.

Tako se od te 1944. godine Monoštorci s mnogobrojnim gos-tima okupljaju na misi, a posljednjih godina KUDH „Bodrog“ povo-dom ovoga blagdana organizira i prigodan kulturno-umjetnički pro-gram. Ove godine je u subotu 12. listopada u dvorani OŠ „22. okto-bar“ priređen prigodan program u kojemu su, osim domaćina, nas-tupili i mnogobrojni gosti. Uz interesantnu scenografiju i konferansuAnite Ðipanov, svoje su tradicionalne pjesme i igre predstaviliKUDH „Bodrog“– dječja skupina i odrasli, te KUD „Vesela Šokadija“iz Gundinaca, KUD „Šokačka grana“ iz Osijeka iz Republike Hrvat-ske, HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora, kao i UG „Tragovi Šo-kaca“ iz Bača.

O ovom vidu proslave Zavitnog dana predsjednik KUDH-a„Bodrog“ Željko Šeremešić je u pozdravnom govoru rekao: „Midanas slavimo ne samo Gospu, već i naše stare i našu tradiciju. Mislavimo naš identitet. Ovaj naš skup nije samo zahvala za milost, veći univerzalna molitva.“ Sutradan, svečanu misu predslavio je mons.dr. Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka iz Subotice. /Z. Mitić/

Umirovljen o. dr. Roman MyzNakon 45 godina služ-

be u Novom Sadu, 6. listo-pada 2013. u grkokatolič-koj župnoj crkvi sv. Petra iPavla, protojerej-stavrofordr. Roman Myz oprostio seod svojih župljana na li-turgiji koju je predvodiomons. Ðura Džudžar, apo-stolski egzarh za grkokato-like u Srbiji. Suslavio je o.

Julijan Rac, protojerej-stavrofor, koji je preu-zeo dužnost paroha novosadske grkokatoličkeparohije, a koji je do tada bio župnik u StaromVrbasu.

Službu Božju uveličao je zbor „Harmonija“ podvodstvom Suzane Hros Marković. U Službi je su-djelovao i dekan Protestantskog teološkog fakultetau Novom Sadu prof. dr. Dimitrije Popadić. U svo-joj propovijedi biskup Džudžar zahvalio je o. Myzu,napominjući da je on svoje velike darove koje jedobio od Boga trošio u ekumenskim nastojanjima,umnožavao i velikodušno davao drugima. Kao i bi-skup, i odlazeći svećenik o. Roman srdačno je poz-dravio svog nasljednika o. Raca i, opraštajući se odslužbe župnika, zahvalio svima na sudjelovanju ustvaranju mnogih plodnih rezultata.

Roman Myz rodio se 14. kolovoza 1932. u Dro-gobiču u Ukrajini, u svećeničkoj obitelji od oca Bog-dana i majke Marije. Godine 1933. s roditeljima jestigao u Jugoslaviju, u Lipovljane (Hrvatska), gdje jezavršio osnovnu školu. Klasičku gimnaziju završioje u Zagrebu a Katolički bogoslovni fakultet završioje 1958. Iste godine je zaređen za svećenika i postaoje kapelanom svom ocu Bogdanu koji je bio naslužbi u Lipovljanima. Studirao je i dalje, i to na če-tiri fakulteta: polovicu na KBF, a polovicu na ostalatri: Ukrajinski slobodni fakultet u Muenchenu (po-vijest), Filozofski fakultet u Zagrebu (jugoslavenskaknjiževnost i povijest umjetnosti) i Filozofski fakul-tet u Novom Sadu (povijest). Bio je član Instituta zaekumensku teologiju KBF-a, kao i tajnik istoga. Od1994. je profesor Teologije ekumenizma i PovijestiIstočnih Crkava na Teološko-katehetskom institutuSubotičke biskupije. Godine 1960. imenovan je de-kanom Slavonskog dekanata Križevačke eparhije,na dužnost koju je obnašao osam godina. Paroh uNovom Sadu postaje 1968. U Križevačkoj biskupijibio je član Svećeničkog vijeća i član Konzistorija,kao i Pastoralno-katehetskog vijeća i voditelj kole-gija ispitivača mladih svećenika. Godine 1985. odli-kovan je stupnjem križonosnog protojereja. O. Mizvrstan je profesor, pedagog, povjesničar, publicist,pisac, govornik, prevoditelj, savjetnik državnih, po-krajinskih i gradskih institucija, djelatnik u organi-zacijama rusinske i ukrajinske zajednice u Hrvat-skoj i Vojvodini, iznad svega neumorni ekumenskidjelatnik, suradnik Zvonika, kao i neumoran sveće-nik, otac o. Igora, koji je župnik u grkokatoličkojpa-rohiji u Muenchenu.

Marko Tucakov

10/2013 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Page 15: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Blagoslov školskih torba u Ečki U područnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Ečki, salezijanac Janez

Jelen za vrijeme nedjeljne svete mise 6. listopada blagoslovio je vjero-učenike i njihove školske torbe.

Tom prigodompropovjednik je is-taknuo da ne smi-jemo glavu popunitisamo zemaljskomznanošću, nego inebeskim naukom:jer samo tada ćedjeca biti na radosti ponos roditelja ikumova. U Ečki ne-ma mnogo vjernika,ali i Isusovih apos-tola nije bilo mnogopa su ipak osvojili čitav svijet. Na sličan način je i vas, svakoga ponaosob, Bogobdario svojim posebnim darovima. Nije dopušteno samo kritizirati, nego je pot-rebno razvijati darove: tada ćemo Gospinim zagovorom sveobuhvatno napredo-vati mi, naši vjeroučenici i čitava naša okolina, naznačio je don Jelen.

Za vrijeme svete mise starija su djeca sudjelovala čitanjem i pjevanjem kojeje pratio kantor Saša Fogaraši na harmoniju, a o. Janez na gitari. Poslije miseje uslijedio roditeljski sastanak za roditelje i kumove djece koja se pripremajuna prvu svetu pričest.

Janez Jelen

Irig: Sve u zahvalnostiKao lijepi uvod u nedjeljno slavlje, 14.

rujna na blagdan Uzvišenja svetog križa,iriški župnik Blaž Zmaić nazočio je pro-slavi 200. godišnjice crkve u Rumi. U dva-deset i četvrtu nedjelju kroz godinu, 15.rujna, na sv. misi u Irigu krštena je LenaNađ, a u Vrdniku je služena misa za pok.Antuna Valentu. Župnik je govorio o njezi,obnovi susreta, koji je započeo u krštenju:Bog može čovjeka promijeniti i važniji muje onaj koji je ugroženiji, zato ide obojici, tebii meni, poručio je župnik. U Vrdniku je 18.rujna pokopana Julijana Peran (78), a sut-radan Ivanka Glavočević (79). Župnik je18. rujna nazočio otvorenju trodnevne ma-nifestacije „Pudarski dani“ u Irigu. U svjet-lu proslave 1700. obljetnice Milanskogaedikta, 21. rujna u Vrdniku je krštena An-đela Škoberna. U dvadeset i petu nedje-lju kroz godinu, 22. rujna, misna slavljaslavljena su na tri mjesta s razmišljanjem oodnosu vjernika i društva, vlasti i novca, uzžupnikovu poruku da je biti važnije negoimati, a ljubav pripada budućnosti. I ove go-dine, 23./24. rujna župnika je posjetila obi-telj Klavora iz Kanade, kao i obitelj Gav-rila Čupića. Dana 28. rujna župnik je na-zočio posveti obnovljenog pravoslavnoghrama sv. Nikole u Irigu uz nekoliko pra-voslavnih svećenika s episkopom srijem-skim g. Vasilijem. Navečer istoga danaslavljena u iriškoj crkvi misa za pok. JosipaÐarmatija. Dvadeset i šestu nedjelju krozgodinu, 29. rujna, slavimo u posebnomozračju u Vrdniku za naše pokojne iz obi-telji Babnik te oca Antu Maslaća i obiteljŠušak. Na dan sv. Terezije od djeteta Isusa1. listopada, zaštitnice župe Beška, župniks nekoliko srijemskih svećenika suslavi navečernjoj misi koju je predslavio i propovi-jedao vlč. Dušan Milekić, novi župnik uInđiji. Župnik je uz brojne uzvanike 5. lis-topada sudjelovao na Manifestaciji „9. guš-čijada“. Osim toga u Rumi je bio gost uz110. obljetnicu HKPD „Matija Gubec“.Dana 6. listopada slavljena je sveta misa uznaglasak na potrebu i snagu vjere, odnosnomolitve koja nas mijenja da budemo strplji-viji i s većim pouzdanjem u Boga. Nedjeljusmo završili sprovodom Lasla Sekelja(56). Nakon mise i krunice, župnik 8. listo-pada nazoči proslavi rođendana MatildeHorvat (80), koja mu je bila prva surad-nica po dolasku u irišku župu 1980. godine.Uz osmu godišnjicu smrti, 10. listopada slu-žimo misu za pok. Antala Mulaja, a 12. lis-topada za Pištu i Stevana Fapala. Istogadana župnik je gost pravoslavne obitelji Ra-dojčić na proslavi Miholjdana. U Vrdnikuje 13. listopada služena sveta misa za po-kojne iz obitelj Pančiško i Bizovski, s raz-mišljanjem o zahvalnosti. /f. f./

Susret ministranata Srijemske biskupijeU župi sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici 5. listopada održan je

susret ministranata Srijemske biskupije, na kojemu se okupilo oko 200ministranata iz svih župa Srijemske biskupije, praćeni svojim svećeni-cima i vjeroučiteljima.

Službeni dio programa započeo je u župnoj crkvi svetom misom koju jepredslavio srijemski biskup mons. Ðuro Gašparović u koncelebraciji samons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom srijemske biskupije ipreč. Jozom Dusparom, dekanom zemunskog dekanata, te svećenicima Sri-jemske biskupija. U uvodnom pozdravu povjerenik za ministrante Srijemskebiskupije vlč. Mario Paradžik pozdravio je biskupa i nazočne svećenike, vje-roučitelje i ministrante, te osobito zahvalio preč. Eduardu Španoviću na doma-ćinstvu i pomoći pri organizaciji ovoga ministrantskog susreta.

U svojoj propovijedi biskup Gašparović poručio je obraćajući se minis-trantima da svi ljudi u susretu s njima vide da sve poštuju i svima čine dobro,da rado dolaze na svetu Misu, da rado i dostojanstveno služe kod oltara. Nakonmise započeo je natjecateljski dio u 11 sportova, na kraju čega je najuspješnijimministrantima podijeljene zlatne medalje. /Tomislav Mađarević/

Zvonik � 10/2013 15

Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Page 16: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Početak akademske godineU crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu, 12. listopada

srijemski biskup mons. Ðuro Gašparović u zajedništvus preč. Robertom Erhardom, župnikom župe ImenaMarijina i dekanom novosadskog dekanata, petrovara-dinskim župnicima preč. Markom Lošom, župnikom užupi Sveti Rok i župnim upraviteljem župe Svetog Jurja,mučenika, te vlč. Stjepanom Barišićem, župnikom užupi Uzvišenja svetoga križa i upraviteljem Bisku-pijskog svetišta Gospe Tekijske, slavio je svetu mi-su „Zaziva Duha Svetoga“ za blagoslovljen početaknove školske/akademske godine 2013./2014.

U svečanom misnom slavlju sudjelovali su studentii srednjoškolci, kao i profesori, nastavnici i katehete kojidjeluju na sveučilištima, fakultetima i u osnovnim i sre-dnjim školama u Novom Sadu i šire, kao i mladi djelat-nici-radnici u pojedinim poduzećima i radnim mjestima.U prigodnoj homiliji biskup je rekao da je studij i rad uškolama i fakultetima i na radnim mjestima milost, a ne

samo potreba kako bismo se bolje snašli u životu, kako sečešće kod nas shvaća, možda i među nama ovdje prisutnima.Neka nam studij omogući da upoznajemo ljudske, kršćanske ievanđeoske vrijednosti, zaključio je biskup Gašparović. Pro-povijed na mađarskom jeziku uputio je novosadski župnik idekan preč. Robert Erhard. Pjevanje i sviranje na svetoj misivodili su mladi koji se okupljaju na redovitim vjeronaučnimsusretima utorkom i srijedom u župi Imena Marijina u NovomSadu. /Srijemska biskupija/

Proštenje u MužljiU Mužlji je 15. rujna proslavljeno proštenje, a sve-

čano misno slavlje tom prigodom predslavio je salezi-janac Stanko Tratnjek, a propovijedao je i suslavio bivšisalezijanski inspektor u Mađarskoj, o. József Havasi.

U svojoj propovijedi o. Havasi potaknuo je vjernike dabudu svjedoci Božje ljubavi i vjere u današnjem svijetu poput

svetoga Ivana Bosca. On je imao geslo: Daj mi duše – drugouzmi! A mi često to prevrćemo u: daj mi ono drugo, a dušeuzmi! Onda gubimo i ono drugo i dušu. Ipak je najvažnija čo-vjekova stvar spasiti svoju dušu i doći u nebeske radosti. Ako seiskrenim srcem okrenemo Bogu potpomognuti zagovorom Bla-žene Djevice Marije, mogli bismo i mnogo učiniti, da ovaj svi-jet izađe iz materijalne, vjerske i moralne krize, naznačio jepropovjednik.

Na misnom slavlju bio je i protonotar i prelat JenőTietze, školski ravnatelji i predsjednik mjesne zajednice Zol-tán Hallai, a pjevanje je predvodio omladinski zbor „Domi-nik“ kao i crkveni zbor odraslih te dječji zbor „Don Bosco“.Dodajmo kako je 13. rujna održan i prigodni koncert na ko-jemu su nastupili: Teodóra Söveg, Dániel Muhi, PágerSzendi, Róbert Kenderesi, Csaba Kenderesi, Zoltán La-banc, Anna Aleksić-Šajrer, Márta Rontó i Vilma Dutina.U subotu 14. rujna, poslije svete mise nastupio je mješovitidječji zbor pod ravnanjem Mezei Szimóne koja ih je pratilana klaviru, uz malog bubnjara Árpáda Tótha. /Janez Jelen/

10/2013 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Proslava sv. Gerarda u zrenjaninskoj katedrali

Na dan sv. Gerarda, glavnog zaštitnika Zrenjanin-ske biskupije, misno slavlje u zranjaninskoj katedralipredslavio je Jenő Schönberger, biskup biskupije Szat-már u Rumunjskoj sa svojim tajnikom, zrenjaninskimbiskupom dr. Ladislavom Németom SVD, generalnimvikarom Józsefom Mellárom, Stojanom Kalapišem,Zoltánom Varga, Simom Milanom, Pálom Szemere-dyjem i Emmánuelom Talpocsányijem te Janezom Je-lenom.

Nadpastir je u propovijedi naglasio sličnost izmeđusvoje i Zrenjaninske biskupije, budući da ih po sličnoj povi-jesti pored prošlosti povezuje također život dvojice nadpasti-ra svetog života: blaženog Szilárda Bogdánffyja zemljak izCrne Bare, koji je proglašen blaženim 2010. godine, i sat-marskog biskupa Jánosa Schefflera, koji mu je bio tajnik, apribrojen je blaženima godinu dana kasnije. Prvi biskup vašebiskupije, sveti Gerardo je bio mučenik, kao i naš blaženibiskup János Schef fler, rekao je biskup dodavši da moramo

pronaći u kršćanskom životu ono što naš život privlači i radu-je, a svrha kršćanskog života jest postignuće svetosti. Nakraju svete mise biskup je predstavio najnovijeg dušobrižni-ka naše biskupije, Hrvata-mladomisnika iz Karaševa, SimuMilana kojega je na ispomoć poslao temišvarski biskupMartin Roos. Dan sv. Gerarda značio je ujedno otvorenješkolske i vjeronaučne godine također za dva crkvena inter-nata: zrenjaninski ženski internat „Margit Bogner“ i muž-ljanski muški internat „Emaus“. Misno slavlje predslavio jebiskup Német. Slavlje je završilo iskazivanjem štovanja relik-vijama sv. Gerarda. /Sz. K. – Zn./

Page 17: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

60. godišnjica rođenja bl. Szilárda Bogdánffyja u Crnoj Bari

„Najveći Božji dar koji čovjek može primiti od Bogajest milost mučeništva. Te riječi izrekao je mladim bo-goslovima profesor u Poljskoj. Mladići to baš nisumogli shvatiti. Ipak prihvaćanje mučeništva znači po-sebno zvanje“, rekao je u svojoj homiliji zrenjaninskibiskup dr. Ladislav Német 3. listopada u Crnoj Bari naproslavi 60. godišnjice rođenja blaženog Szilárda Bog-dánffyja.

Biskup Német spomenuo je tri mučenička primjera trojeblaženih, žrtava totalitarnih režima: blažene Sare Salkaházi,sestre zajednice socijalne pomoći koja je sama tražila od pog-lavara dozvolu za mučeništvo, a koja je za vrijeme Drugogsvjetskog rata sakrivala Židove te ih spašavala od sigurnesmrti. Blažena Marija Restituta (1894-1943.) branila je Kris-tov križ i to tako što su nacisti, kad su 1938. priključili AustrijuHitlerovu Raichu zabranili javno isticanje križa na radnommjestu, po bolnicama i drugim javnim ustanovama, ali je s.Restituta križ često ponovno stavljala na zid. Za tu hrabrost jezamolila dozvolu svojega ispovjednika, verbitskog redovnika,koji joj je to odobrio. Neki liječnik ju je izdao Gestapu, koji ju

je uhitio u operacijskoj dvorani te je bila osuđena i ubijena uBeču kao veleizdajnica. Za blaženog Silarda Bogdánf fyja neznamo je li tražio i želio mučeništvo, ali znamo da je za vri-jeme vjerskog progona Katoličke crkve u vrijeme komunizmaprimio biskupstvo da bi služio Božjem stadu. Nakon tajnog bis-kupskog ređenja su ga zatvorili, jer nije prihvatio prekinutivezu s Rimom, koja jedina jamči kršćansko jedinstvo. Crkva jeponosna na svoje mučenike, zato vas i moli, draga braćo i ses-tre, da se na kraju Godine vjere sjetimo svih onih, koji su bilivjerni u vjeri, zaključio je biskup.

Sz. K. - J. J.

Posjet mons. Ive MuseraZemunu

Župu Uznesenja BDM u Zemunu u okvirusvog pastoralnog djelovanja u Republici Srbiji 27.rujna posjetili su mons. dr. Ivo Muser (od 2005.dekan katedrale u talijanskom gradu Brixen u au-tonomnoj pokrajini Južni Tirol a od 2011. talijan-ski biskup oblasti Bolzano Bressanonea), donMarkus Moling (novi privatni biskupov tajnik i zasveti red bilježnika), Wolfgang Penn (đakon), Hei-ner Schweigkofler (ravnatelj Caritasa) i Fabio Mo-lon (predstavnik Ministarstva inozemnih poslovaza Caritas).

Naime, kao najaktivniji donatori Caritasa kada je upitanju spomenuta zemunska župa kao i cijela Srijem-ska biskupija, u suradnji sa srijemskim biskupom Ðu-rom Gašparovićem, oni su posjetili mnoga mjesta uSrijemu. Ovom prigodom, u župi Uznesenja BDM slav-ljena je sveta misa koju je predslavio mons. Ivo Muser.Na samom početku ovog euharistijskog slavlja, svim na-zočnima obratio se župnik Jozo Duspara. Svečanomtonu cijelog ovog događaja svakako su pridonijeli i gla-sovi članova zbora „Zvon Katolikon“ pod dirigentskompalicom Ðorđa Stankovića. U svojoj homiliji mons. Ivoje istaknuo veliki značaj zajedništva među ljudima u su-vremenom dobu, života po Božjim zakonima i kršćan-stva kao religije u okviru koje su Bog i čovjek veomablizu jedno drugom. Kako se datum posjeta biskupaMusera poklopio s blagdanom sv. Vinka Paulskog kojegna poseban način štuju sestre Milosrdnice iz Zemunakao svoga zaštitnika, u homiliji je svakako bio spome-nut i ovaj, veoma značajan svetac, kao primjer nesebič-nog darovanja svoga života bližnjima koji su bolesni iliu bilo kakvoj drugoj nevolji. Na misnom slavlju pjevao ježupni zbor „Sveta Cecilija“. Zbor „Zvon Katolikon“ odr-žao je poslije svete mise kratki koncert. Župnik Jozouručio je biskupu Museru i uvaženim gostima prigodnedarove. Danijela Lukinović

Zvonik � 10/2013 17

Katolička crkva u regiji

Zemun: II. ekumenski susret zborova U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Zemunu 13. listo-

pada održan je II. ekumenski susret zborova crkvenog pje-vanja. U prepunoj crkvi koja je odisala svečanom atmosfe-rom, nazočnima se kratko obratila Renata Nađ, organizato-rica ovoga događaja.

Koncert je započeo umjetnički ansambl „Kralj Petar Prvi“ poddirigentskom palicom Miloša Markovića. Drugi po redu nastu-pao je zbor „Mozaik“ čija je dirigentica Ivana Šljivić. Nastupili sutakođer i sljedeći zborovi: ekumenski muški zbor pod dirigent-skom palicom Bratislava Prokića, domaći zbor „Sveta Cecilija“kojim je ravnala Višnja Dimitrijević, zatim Pjevačko društvo„Preobraženje“ pod dirigentskom palicom Bratislava Prokića, ana samom kraju koncerta nastupio je dječji zbor „Preobraženje“kojim je ravnala Ana Simonović. Na kraju koncerta nazočnimase obratio župnik Jozo Duspara i tom prigodom izrazio veliko za-dovoljstvo što je u ovoj župi zaživjela tradicija da na ovako dosto-janstven način, kroz pjesmu slavi Božje ime koje briše sve razlikemeđu ljudima. Tom prigodom dodijeljene su zahvalnice dirigen-tima i solistima kao i svima onima koji su se na poseban način za-lagali da ovaj susret protekne u ovako svečanom tonu.

Danijela Lukinovićzkvh

.org.r

s

Page 18: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Papina poruka UN-ovojorganizaciji za prehranu

i poljoprivreduGlad i nedovoljna ishrana ne mogu

se smatrati „nečim normalnim“, istak-nuo je papa Franjo, osvrćući se na veliki problemhrane, na jedan od najozbiljnijih izazova koji je pred čo-vječanstvom.

Sramota je da u svijetu još uvijek ima gladi i neishranje-nosti, istaknuo je Sveti Otac. Papa zahtijeva ne samo da seodgovori na najhitnije slučajeve, nego da se zajednički, nasvim razinama uhvati u koštac s tim problemom kako bi sepostiglo pravedno i trajno rješenje. Pritom je uputio posebniapel: „Neka nitko ne bude, zbog nedostatka najosnovnijihsredstava za život, prisiljen napustiti vlastitu zemlju i svojukulturnu sredinu!“

Ali, glad i nedovoljna ishrana ne mogu se nikada smat-rati normalnima, i nečim na što se valja naučiti, kao da je todio sustava, napomenuo je Papa te istaknuo: Nešto se morapromijeniti u nama samima, u našem mentalitetu, u našimdruštvima. Papa stoga zahtijeva odgoj za solidarnost, tuma-čeći pritom da je to, kako je rekao, nezgodna riječ, često stav-ljena na stranu. I zahtijeva promjenu mentaliteta, ponovnoupozoravajući na kulturu bacanja i globalizaciju ravnodušno-sti. /IKA/

Odbačena hrana mogla bi nahraniti sve gladne u svijetu

„Namirnicama koje se svake godine unište u Eu-ropi i u Sjevernoj Americi moglo bi se tri puta nahra-niti sve gladne u svijetu!“

Napomenuo je to, uoči Svjetskog dana hrane 16. listo-pada i Svjetskog dana borbe protiv siromaštva 17. listopada,neprofitna organizacija „Bečki stol“ („Wiener Tafel“), koja sezalaže za razumno korištenje resursa. Premda je broj gladnihu svijetu u opadanju, još uvijek se 842 milijuna ljudi ne hranina odgovarajući način.

Masovno bacanje hrane nije samo moralni, nego i eko-loški problem s ozbiljnim posljedicama, ističe „Bečki stol“.Oranice se koriste za proizvodnju hrane koja se nikad nećepojesti. U Austriji se baca 157.000 tona zapakirane i nezapa-kirane hrane u vrijednosti više od milijardu eura godišnje, po-daci su Ministarstva za zaštitu okoliša. To su namirnice u vri-jednosti oko 300 eura po kućanstvu godišnje, navodi „Bečkistol“. Od toga se oko 70.000 tona hrane godišnje uništi samo

u Beču. Istodobno je čak 17 posto stanovnika glavnoga gradaugroženo siromaštvom. Očita je veza između gladi i pre-hrambenih navika: „Siromaštvo je problem distribucije“. Svat-ko može pridonijeti protiv rasipanja jer, ističe udruga, „borbaprotiv gladi počinje na vlastitom tanjuru“.

„Bečki stol“ već 14 godina gradi most između potrebitihi bogatih. Uz pomoć 400 volontera od otpada se dnevno spasii do tri tone hrane. Od donacija trgovina, tvornica i poljopriv-rednika opskrbljuju do 16.000 siromašnih putem 88 ustanovasocijalne skrbi na području Beča. /IKA/

Svjetska crkvena statistika: Porastao broj katolika

Kao i svake godine, uoči Misijske nedjelje, Tiskov-na agencija vatikanske Kongregacije za evangelizacijunaroda „Fides“ objavljuje statističke podatke Katoličkecrkve.

Prema objavljenim podatcima, od ukupnog broja stanov-nika koji je 31. prosinca 2011. godine iznosio 6.933.310.000,katolici čine 17,50%, odnosno 1.213.591.000. U odnosu naprošlu godinu, broj katolika porastao je za 17.920.000. Po-rast je zabilježen na svim kontinentima, najviše u Africi(+8,047,000) i Americi (+6.312,000). U Europi on iznosi+822.000. Broj stanovnika na jednog svećenika porastao je za117 i iznosi 13.394, a broj katolika na jednog svećenika, kojije također u porastu, iznosi 2.936.

Spomenimo kako je prisutan i rast broja biskupa, sveće-nika i trajnih đakona u odnosu na proteklu godinu. Ipak, uEuropi je broj svećenika, kao i prošle godine, u padu (-2.286)./bitno.net/

Priopćenje s Papina susreta s predsjednikom Josipovićem

Papa Franjo primio je u četvrtak 10. listopada uApostolskoj palači u audijenciju predsjednika Repub-like Hrvatske Ivu Josipovića, koji se kasnije susreo sdržavnim tajnikom kardinalom Tarcisijem Bertoneom,u čijoj je pratnji bio tajnik za odnose s državama nad-biskup Dominique Mamberti.

10/2013 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

Page 19: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Tijekom razgovora, koji su protekli u srdačnom ozračju,nakon što se podsjetilo na dugu katoličku tradiciju Hrvatske,izraženo je zadovoljstvo dobrim bilateralnim odnosima, zas-novanim na četiri postojeća Ugovora, koji potiču suradnju iz-među Crkve i države za opće dobro hrvatskog društva.

U nastavku razgovora izraženo je zadovoljstvo zbog ulas-ka Hrvatske u Europsku uniju i dotaknute su neke teme odzajedničkog interesa. Spomenuti su također izazovi s kojimase zemlja mora suočiti u sadašnjoj ekonomskoj krizi, kao i naregionalni kontekst s posebnim osvrtom na situaciju u kojojse nalaze Hrvati u Bosni i Hercegovini.

Na kraju su se sugovornici osvrnuli na međunarodnu si-tuaciju s posebnim naglaskom na stanje kršćanskih zajednicau svijetu, navodi se u priopćenju. Dr. Josipović održao je pos-lijepodne predavanje u Papinskoj akademiji znanosti. /IKA/

Salezijanac István Sándor novi blaženik

U subotu, 19. listopada, u Budimpešti je slugaBožji István Sándor (1914-1953), salezijanski redov-nički brat iz Mađarske, proglašen blaženim.

Kardinal Péter Erdő, nadbis-kup Budimpešte, predslavio jemisno slavlje u suslavlju sa sale-zijancem kardinalom AngelomAmatom, prefektom Kongregacijeza kauze svetih, koji je pročitaoPapin dekret proglašenja blaže-nim. Slavlju beatifikacije pretho-dilo je molitveno bdjenje, susretmladih i misa zahvalnica.

István Sándor rođen je u Sol-noku, u Mađarskoj, 26. listopada1914. godine, u duboko religioznoj

kršćanskoj obitelji. Živio je u doba velikih političkih i druš-tvenih prevrata i ratova. Ustrajno je odlazio u franjevačkucrkvu gdje je služio kao ministrant i čitač. Ondje su brzo opa-zili njegovu veliku religioznu istančanost kao i vrsne ljudskekvalitete te su ga usmjerili na Salezijansku kongregaciju.Oduševljen don Boscovim likom, njegovim pedagoškim i pas-toralnim metodama te njegovim cjelovitim odgojem mladeži,uz dopuštenje roditelja, ulazi u Institut, prvo kao postulant, aubrzo zatim ulazi i u novicijat. Kada je komunistički režim za-počeo s progonima redovnika, mladi István također je bio pri-siljen pobjeći i mjesecima se skrivati. Uskoro bježi iz zemljei zapošljava se u Budimpešti, gdje je nastavio apostolat s mla-dima, svjestan da se bavi – u ono vrijeme – strogo zabranje-nom aktivnošću. U ljeto 1952. policija ga je uhitila na radnommjestu te odvela u zatvor, gdje su ga mučili. Nakon kratkogsudskog postupka, optužen je i osuđen za zavjeru protiv dr-žave, te je 18. lipnja 1953. obješen. Nakon pada komunistič-kog režima, godine 1990., osuda na smrt je poništena, a 1999.godine posthumno mu je nova vlast dodijelila posebnu po-čast, objasnio je kardinal Amato. Istaknuo je kako taj slugaBožji svima šalje trostruku poruku: vjernost do kraja pozivu,na koji nas Gospodin poziva; zauzetost u odgoju mladih zaprimjeren evanđeoski život; te primjer vjerodostojnoga svje-dočenja Isusa; njegovih riječi ljubavi i nade. Mučenik Istvánnam na proročki način govori o važnosti odgoja mladih, kakobismo se mogli suprotstaviti kulturi protivnoj životnim vrjed-notama, ljubavi, radinosti, opraštanju i bratstvu među lju-dima, zaključio je kardinal Amato.

IKA

Djetetu od 14 godina neće trebatidozvola ni za odlazak na abortus?!

Prema nacrtu Ministarstva socijalne politike i mladih,dijete starije od 14 godina, a koje je prema ocjeni liječnika do-voljno zrelo za donošenje odluke o dijagnostičkom ili terapij-skom postupku u svezi s njegovim liječenjem, može samo-stalno dati pristanak na medicinski zahvat. /Glas Slavonije/

Papa Franjo posvetio svijet Bezgrešnom Srcu MarijinuBog nas iznenađuje, Bog od nas traži vjernost, Bog

je naša snaga – na tim je stvarnostima papa Franjo pos-tavio propovijed koju je održao 13. listopada, tijekommise slavljene na Trgu svetoga Petra, pred kipomGospe Fatimske i pred više od 100.000 vjernika kojisu se okupili u prigodi Marijanskoga dana.

Nakon mise papa Franjo pročitao je Čin predanja, odnos-no povjeravanja Gospi Fatimskoj, u kojoj je među ostalimrekao: Blažena Djevice Marijo iz Fatime, obnovljenom zah-valnošću za tvoju majčinsku nazočnost ujedinjujemo svoj glass glasovima svih naraštaja koji te zovu blaženom. Čuvaj našživot u svojim rukama, rekao je Sveti Otac. Pouči nas svojojljubavi posebne naklonosti prema malenima i siromašnima,isključenima i onima koji trpe, prema grešnicima i izgublje-nima u srcu. Sve nas stavi pod svoju zaštitu i sve predaj svo-jemu ljubljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu, rekao je SvetiOtac. /bitno.net/

Muslimani tijelima štitili kršćane u Pakistanu tijekom nedjeljne mise

Više od 300 Pakistanaca okupilo se u nedjelju, 6.listopada ispred crkve sv. Antuna u Lahoreu u znak so-lidarnosti prema kršćanima stradalima u nedavnom te-rorističkom napadu u kojemu je, nakon nedjeljne svetemise, ubijeno više od 100 kršćana.

– Teroristi su nam pokazali što rade nedjeljom. Sada imželimo pokazati što mi radimo nedjeljom – riječi su Muha-meda Jibrana Nasira, organizatora muslimansko-kršćanskogljudskog lanca solidarnosti ispred crkve sv. Antuna u Laho-reu.

Nakon što je muftija Muhamed Farooq ispred crkve odr-žao govor, citirajući retke iz Kurana koji pozivaju na toleran-ciju i poštivanje drugih vjera, prišao mu je otac Nasir Gulfam.Stojeći jedan kraj drugoga, rame uz rame, na najbolji su načinpokazali što znače riječi „jedan narod – ista krv“, ispisane nabrojnim transparentima. /bitno.net/

Zvonik � 10/2013 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Page 20: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Što znači „uskrsnuće tijela“?Uskrsnuće tijela znači da poslije

smrti neće živjeti samo duhovna dušaodijeljena od tijela, nego da će i našasmrtna tijela jednom oživjeti.

Što se smrću događa našemu tijelu, a što duši?Smrću, odijeljivanjem duše od ti-

jela, tijelo se raspada, dok besmrtnaduša ide u susret Božjemu sudu ičeka da se ponovno sjedini s tijelom,kada o ponovnu dolasku Gospod-njemu preobraženo uskrsne. Shvatitikako će se uskrsnuće ostvariti nadi-lazi naše predodžbe i naše shvaćanje.

Što je vječni život?Vječni život je onaj koji započinje

odmah poslije smrti. On neće imatikraja. Prethodit će mu za svakoga po-jedinca poseban sud Krista, suca živihi mrtvih, a koji će biti potvrđen pos-ljednjim sudom.

Što je poseban sud?To je onaj sud kojim svatko pri-

ma u svojoj besmrtnoj duši neposred-nu plaću odmah nakon smrti od Bo-ga, već prema svojoj vjeri i svojim dje-lima. Ta se plaća sastoji u pristupu unebesko blaženstvo neposredno na-kon smrti ili pak nakon primjerenačišćenja, odnosno u vječnoj osudi napakao.

Što se misli pod izrazom„nebo“?Pod izrazom „nebo“ podrazumi-

jeva se stanje najvišega i konačnogblaženstva. Oni koji umiru u Božjojmilosti i ne trebaju dodatna čišćenjasabrani su oko Isusa i Marije, oko an-đela i svetaca. Tako tvore nebeskuCrkvu gdje „licem u lice“ gledajuBoga, žive u zajedništvu ljubavi s Pre-svetim Trojstvom i zauzimaju se zanas.

Što je čistilište?Čistilište je stanje onih koji umi-

ru u prijateljstvu s Bogom, ali, prem-da sigurni u svoje vječno spasenje, jošse trebaju očistiti kako bi ušli u ne-besko blaženstvo.

Kako možemo pomoći očišćenjuduša u čistilištu?Na temelju općinstva svetih vjer-

nici koji su još putnici na zemlji mogupomoći dušama u čistilištu prinosećiza njih molite, poglavito euharistijskužrtvu, ali i milostinju, oproste i djelapokore.

Što je pakao?Pakao je vječna osuda onih koji

po svome slobodnom izboru umiru usmrtnome grijehu. Glavna paklenakazna jest odijeljenost od Boga ukome je jedinome čovjekov život isreća za koje je stvoren i za kojimažudi. Krist ovu stvarnost izražava ri-ječima: „Odlazite od mene, prokleti, uoganj vječni“ (Mt 25,41).

Kako pomiriti opstojnost paklas neizmjernom Božjom dobrotom?Premda „hoće da svi prispiju k

obraćenju“ (2 Pt 3,9), Bog, budući daje čovjeka stvorio slobodna i odgo-vorna, poštuje njegove odluke. Stogaje sam čovjek taj koji se u potpunoj sa-mostalnosti dragovoljno isključuje izzajedništva s Bogom ako do trenutkavlastite smrti ustraje u smrtnomu gri-jehu odbacujući milosrdnu Božju lju-bav.

U čemu će se sastojati posljednji sud?Posljednji (opći) sud sastojat će

se u presudi koja će dosuditi blaženiživot ili vječnu osudu koju će, kada sevrati kao sudac živih i mrtvih, Gospo-din Isus izreći pred njim okupljenim„pravednicima i nepravednicima“ (Dj24,15). Prema tome posljednjem suduuskrsnulo će tijelo imati udjela u na-gradi koju je duša dobila na poseb-nome sudu.

Kada će se zbiti ovaj sud?Ovaj će se sud zbiti na svršetku

svijeta kojemu samo Bog zna dan ičas.

Što je nada novih nebesa i nove zemlje?Poslije općega suda i sam će sve-

mir, oslobođen od robovanja propad-ljivosti, imati udjela u Kristovoj slavisa svečanom inauguracijom „novihnebesa“ i „nove zemlje“ (2 Pt 3,13).Tako će biti ostvarena punina kraljev-stva Božjega, odnosno konačno ostva-renje Božjega spasenjskog nauma„uglaviti u Kristu sve – na nebesima ina zemlji“ (Ef 1,10). Tada će Bog biti„sve u svima“ (1 Kor 15,28), u vječ-nom životu.

10/2013 � Zvonik20

Katekizam Katoličke crkve

„Vjerujem u život vječni“Priredio: Dragan Muharem

Page 21: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

27. 10. 2013.

30. nedjelja kroz godinu

Jr 31,7-9; Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6;

Heb 5,1-6; Mk 10,46-52

Prispodoba kojom nas je prošle nedjelje Gospodin poz-vao da ustrajemo u molitvi – Bog će uslišiti one koji ustraju usvojim molitvama – još uvijek odjekuje u našim ušima. Da-našnji pak evanđeoski ulomak dopunjava taj nauk o molitvi.Da, potrebno je moliti, ustrajno i ispravno. Prva odlika molit-ve jest poniznost: biti uvjeren u svoje siromaštvo, u svoju ne-savršenost i nedostojnost. Kako nas podsjeća Knjiga Sira-hova, Bog uslišava molitvu siromaha, ponajviše siromahaduhom. Da, Gospodin uslišava onoga tko je svjestan svoje ne-savršenosti i poput carinika iz prispodobe priznaje to svojestanje. Carinikova molitva ne polazi od njegovih zasluga,nego od Božje spasonosne pravednosti, koji u svojoj ljubavimože nadomjestiti nedostatak ljudskih zasluga. Zato Isushvali tu i takvu molitvu, molitvu koja uistinu opravdava. Bezosobnih zasluga, po Božjoj pravednosti, carinik zaslužujeopravdanje te se svojoj kući vraća opravdan. Božja praved-nost je ponuđena i nama, prihvatimo je te se i mi s molitveopravdani vratimo svojim kućama.

3. 11. 2013.

31. nedjelja kroz godinu

Pnz 6,2-6; Ps 18,2-3a. 3b-4. 47.51;

Heb 7,23-28; Mk 12,28b-34

U Jerihonu se nalazi carinarnica Rimske uprave. Zakej jebio šef te carinarnice. Na savjesti on nije imao samo ucjene ifinancijske malverzacije uobičajene među carinicima togdoba. Njega su čak smatrali za političkog i vjerskog izdajnika.Ta surađivao je s omraženim tlačiteljima Palestine, te ih ječak i podržavao. Ne znamo koji su motivi nukali Zakeja u nje-govoj želji da vidi Isusa. Nitko od mnoštva pobožnih Židovamu ne ustupa mjesto u prvim redovima. Ne može Zakej nitina kakvu terasu ili krov. No, on je snalažljiv, ustrajan, te sepenje na drvo. Ugledavši ga, Isus se sam poziva u njegovukuću. Nije samo Zakej radostan, nego je i Isus sretan štomože oprostiti raskajanom grešniku i prihvatiti ga poput iz-gubljenog sina. Svoju radost Isus izražava ovim riječima:Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov.Isus tako izražava svoju ljubav i potpunu posvećenost greš-nicima: oni su se udaljili od Boga, a Isus ih je došao potražiti.On uvijek iznova i nas traži, a kad nas nađe, poziva nas da mupomognemo u pronalaženju onih koji su se izgubili. Kakve liuzvišene zadaće!

10. 11. 2013.

32. nedjelja kroz godinu

1 Kr 17,10-16; Ps 146,7. 8-9a. 9b-10;

Heb 9,24-28; Mk 12,38-44

Poslije farizeja i saduceji se pojavljuju kao Isusovi pro-tivnici. Po njihovu učenju uopće niti nema uskrsnuća, nego jeto puka ljudska izmišljotina. S jedne strane smetao im je Isu-sov nauk o uskrsnuću, a s druge pribojavali su se da bi okup-ljanje mnoštva oko Isusa moglo prerasti u političku pobunukoju bi Rimljani brutalno ugušili. Zato su tražili načina kakoograničiti Isusov utjecaja na javni život, na narod. S tom na-kanom oni mu iznose svoju izmišljenu pripovijest o sedmo-rici braće koja su pomrla, a da su svi imali istu ženu za sup-rugu. Ujedno su htjeli ismijati Isusa i vjeru u uskrsnuće. Gos-podin pak se ne da isprovocirati, nego vrlo mirno ukazuje nato da budući svijet nije tek nastavak ovoga. On tvrdi da ćesmrt biti pobijeđena i da će oni koji uskrsnu sudjelovati u Bo-žanskom životu i neće više biti podložni biološkim i društve-nim zakonima ovoga svijeta. U nastavku govora, pozivajućise na Knjigu Izlaska, Isus predstavlja biblijski argument ovječnom životu: Bog nije Bog mrtvih, a bio bi to da Abraham,Izak i Jakov više ne žive. Ali oni žive i slave Boga! GospodinBog poziva sve ljude u svoj očinski dom, jer želi da svi mi sNjime uživamo puninu života u besmrtnoj vječnosti.

17. 11. 2013.

33. nedjelja kroz godinu

Dn 12,1-3; Ps 16,5.8. 9-10. 11; Heb 10,11-14. 18;

Mk 13,24-32

Dok se učenici dive ljepotihrama, Isusov pogled seže puno dalje: on vidi uništenje Je-ruzalema, prirodne katastrofe, znakove s neba, progoneCrkve i pojavu lažnih proroka. To su očitovanja raspadanjastarog svijeta ranjenog grijehom i porođajni boli nastajanjanovog neba i nove zemlje. U svim vrstama progona Crkve injezina osporavanja, ne trebamo vidjeti samo mračne trage-dije. Ne, na taj način se također naša vjera čisti i učvršćujenade. To su ujedno i prigode da se životno posvjedoči za Kris-ta. Kako bi drugačije svijet upoznao njegovo Evanđelje isnagu njegove ljubavi? No, nisu najveća opasnost za Crkvuprogoni. Još veća opasnost prijeti od lažnih proroka, koji sepredstavljaju u Kristovo ime. Oni koriste nemire i burne po-vijesne prevrate, kako bi u vremenima nesigurnosti za svojeideologije, za pseudo-znanstvene ideje o svijetu i za svojepseudo-religije pridobili što veći broj Kristovih vjernika. Isti-niti Kristov dolazak bit će toliko jasan da nitko o njemu nećemoći zdvajati. Isus zato hrabri svoje učenike svih vremena daostanu uz Njega sve do kraja. On će preobraziti sve tuge, sveneuspjehe pa čak i smrt u slavno uskrsnuće. To je naša nada!Zato se ne bojimo prijetnji kraja ovoga svijeta, jer on je za nasvjernike početak vječnosti.

Zvonik � 10/2013 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija

zkvh

.org.r

s

Page 22: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Rodila se u Blagaju kraj Mostara.Roditelji su joj herceg Stjepan VukčićKosača i Jelena Balšić, koja je Katarinuprimjerno odgojila. Stjepan Vukčić Ko-sača bio je tada najugledniji velikaš uBosni, koji je uspio raširiti svoje posjedena čitavu današnju Hercegovinu, južnedijelove Bosne, srednju Dalmaciju imjesta od Dubrovnika do Kotora. Nje-gova se kći Katarina rodila oko 1424.Katarinino djetinjstvo i mladost padajuu teško razdoblje bosanskog kraljev-stva. U to vrijeme je u Bosni vladala nesamo vjerska, već i politička nesloga.Katarinin otac je pripadao onoj stranidruštva koja je zagovarala nagodbu ipregovore s Turcima. Druga je stranabila jača, a bila je protiv dogovora s Tur-cima. Ti su se ljudi vezali uz kršćanskiZapad, posebno na papu. Ova je strankaosobito ojačala kada je papa Eugen IV.na Novu godinu 1443. pozvao kršćanskisvijet u borbu protiv Turaka. Iz takvogaje ozračja Stjepan Tomaš došao na vlast.

Da bi uz sebe vezao Stjepana Vuk-čića Kosaču, mladi vladar Stjepan To-maš je odlučio uzeti Vukčićevu kćer Ka-tarinu za ženu. Katarina je tada imala 21godinu.

Tada je Katarina ostavila pataren-stvo kako bi prigrlila katoličku vjeru, pase 26. svibnja 1446. vjenčala sa Stjepa-nom Tomašem. Kao kraljica poslala jefranjevce u Jajce, da tamo učvrste vjeru.Bila je u franjevačkom svjetovnom re-du, te je i tako hranila svoj duhovniživot. Na Bosnu su sve češće robeći ipaleći navaljivali Turci. Unatoč prijete-ćoj opasnosti, bosanski velikaši nisuuspijevali zauzeti jedinstven stav. Jedniprema drugima su bili nepovjerljivi. Po-tajno su pojedinačno pokušavali za sebeosigurati sigurnost pred Turcima, zaslučaj da Bosna padne.

Kralj Stjepan Tomaš je umro 1461.godine, pa je Katarina ostala s dvoje ne-jake djece, Sigismundom i Katarinom.Bosanskim kraljem postao je StjepanTomašević, sin Stjepana Tomaša. On jeprvi bosanski kralj, okrunjen krunomprimljenom iz Rima. I njemu je bilaglavna briga da ostane u dobrim odno-

sima sa Stjepanom Vukčićem Kosačom,pa je još prije svoga krunjenja priznaokraljici Katarini sva prava kraljice maj-ke. Tako je ona ostala na dvoru sve dogodine 1463., kada je turski sultan Meh-med II. s velikom vojskom osvojio Bos-nu. Tom je prilikom zarobljen i ubijen isam kralj Stjepan Tomašević, odvedenoje u tursko ropstvo i dvoje nejake djecekraljice Katarine, a ona je uspjela izmaćismrti, jer se u to vrijeme nalazila napodručju dubrovačke republike kodbrata Vladislava. Tamo je nastupala kaozakonita predstavnica bosanskog kra-ljevstva.

Kraljica Katarina, a tako i njezinadjeca, proživjeli su i propatili sudbinuhrvatskog naroda u Bosni. Samo su serijetki katolici uspjeli održati u Bosni inadživjeti pet stoljeća dugu tursku oku-paciju. Bosanski Hrvati su trpjeli naj-gore progonstvo. Neki su, da spase svojživot, prešli na islam. S jedne straneislamizacija, a s druge velika iseljavanjai bijeg naroda, učinili su da je nekadakatolička Bosna opustjela. Bježalo sekako bi se spasio život i sačuvala vjerakatolička.

Fra Gabrijel Tomić je pokrenuopostupak za beatifikaciju ove velike krš-ćanke. On kaže: „Katarina je bila uznarod, doživjela je sudbinu naroda i zaspas toga naroda krenula je u izbjegliš-

tvo“. Godine 1466. Katarina je našla uto-čište u Rimu kod pape Pavla II. Po nje-govoj naredbi Katarina je primala stalnupomoć iz papinske riznice. Imala je uzase i mali dvor bosanskih velikaša, a zad-njih desetak godina živjela je u blizinicrkve svetog Marka, gdje je hrvatskabratovština svetog Jeronima imala svojekuće, pa nije isključeno da je u jednojod njih i ona živjela i umrla. Kroz čitavovrijeme svoga boravka u Rimu mislila jena oslobođenje svoje kraljevine i svojenejake djece, koja su u Carigradu kodsultana odgajana u islamskom duhu.Tražila je Katarina pomoć od raznih ta-lijanskih vladara, kako bi mogla otkupitisvoju zarobljenu djecu iz Carigrada.Njezina su se nastojanja izjalovila. Ni-kada više nije vidjela svoje djece.

Smrt dobre kraljiceU svojoj 54. godini Katarina se raz-

boljela. Tada je jednog splitskog sveće-nika koji je boravio u Rimu zamolila dajoj pomogne napisati oporuku. Svjedokje bio rapski arhiđakon Jure i šest rim-skih franjevaca. Oporukom je hrvatskojcrkvi svetog Jeronima ostavila svu svojudvorsku kapelu: knjige, posuđe i misnaodijela. Crkvi svete Katarine u Jajcu jedarovala svoje relikvije. Kao zakonitapredstavnica bosanskog kraljevstvaSvetoj stolici je ostavila Bosnu. Umrlaje u Rimu 25. listopada 1478. godine.Nad grobom joj je podignut spomenik snatpisom: „Katarini Kralici Bosanskoj,Stipana Hercega od Svetog Sabe, od po-roda Jelina i kuće Cara Stipana rođe-noj, Tomaša kralja Bosanskoga ženi,koja živi godinu 54. i priminu u Rimu nalito Gospod. 1478.“.

Na spomendan njezine smrti držise misa za kraljicu na Bobovcu, a u Kra-ljevoj Sutjesci žene u znak žalosti zakraljicom nose crne marame (katarin-ke). Kraljičin kip u samostanskoj crkvi„krije sladak okus slavne prošlosti po-miješan s gorčinom tuge i tragedije kra-ljice i njenog puka“. Franjevci je štujukao blaženicu. Zaštitnica je izbjeglica iprognanika, zaštitnica udovica i majki.

10/2013 � Zvonik22

Svetac mjeseca

25. listopada

Blažena Katarina Kosača-Kotromanić(* 1424 † 25. listopada 1478.)

� Prešla na katoličku vjeru � dobro odgojeno dijete � poslala franjevce u Jajce � franjevačka trećoredica �� djecu joj oteli Turci � prikupljala darove, da pomogne Bosni i otkupi svoju djecu � franjevci je štuju kao blaženicu �

� i danas se nosi crnina u Kraljevoj Sutjesci � zaštitnica izbjeglica i prognanika � zaštitnica majki �

Piše: Stjepan Beretić

Page 23: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Mjesec listopad je posvećen Kra-ljici svete Krunice i dvjema crkvenimučiteljicama, svetoj Tereziji Avilskoj i sv.Maloj Tereziji, na čijim se duhovnim iz-vorima napajao naš sluga Božji o. Ge-rard i izrastao u mistika naši bačkih rav-nica. Terezija Avilska se rodila 28. ožuj-ka 1515., u Avili u Španjolskoj. Kao mla-da djevojka stupila je u samostan Utje-lovljenja sestara karmelićanki. Bila jevrlo promišljena i odlučna žena. Kada jeodlučila postati redovnica, stvar je uzelavrlo ozbiljno. Nije odmah postala savr-šenom i svetom. Ona je čak 18 godinaprovela u osrednjosti duhovnog života.Terezija je znala i vjerovala da je odlu-čujuće oružje za svaku stvar u životu je-dino molitva od koje sva druga sredstvadobivaju jakost. U borbi za Krista i Cr-kvu osnivala je samostane u kojima ćenjezine sestre moliti i na taj način boritise za kraljevstvo Božje. Povijest joj jedala za pravo jer je postala jednom odvrhunskih osoba katoličke obnove XVI.stoljeća čiji utjecaj još i danas traje. Nje-zin se život i duhovno iskustvo savršenoutkalo u obnoviteljski pokret Crkve štoga je započeo Tridentinski Sabor. Umr-la je 14. listopada u Albi de Tormes1582. Na njezinim se spisima nadah-njuju i danas mnogi redovnici, redov-nice i kršćanski laici.

Naš je sluga Božji o. Gerard poputsv. Terezije Avilske tražio samo Boga,da bi kroz Boga pronašao samoga sebei vrednovao svakog čovjeka. U njemu jegorjela terezijanska revnost za Crkvu,za duše, za kraljevstvo Božje. Dugogo-dišnjim vježbanjem u krepostima, uznemale žrtve i odricanja, odlučno je spa-jao kontemplaciju koja je prvotna ka-rizma Reda s apostolskim zalaganjem,težeći za uključenjem samoga sebe udjelo otkupljenja svijeta i širenja kra-ljevstva Božjega na zemlji. Kako uči sv.Terezija Avilska, i o. Gerard je bio svjes-tan da se ništa ne može postići bez mo-litve koja je prijateljski razgovor s onimza kojega znamo da nas ljubi. Ljubo-morno je obdržavao dvosatno razmat-ranje na dan što ga propisuju konstitu-cije uz korno moljenje Časoslova. U me-ditaciji je govorio Bogu „srcem“ a nesamo mozganjem. U meditativnoj mo-litvi Bogu je očitovao sve svoje željekoje je nosio u svom srcu, slijedeći nauksv. Terezije Avilske koja kaže kako kon-

templativna duša nastoji reći Bogu daga ljubi i da ga želi ljubiti. O meditacijio. Gerard zapisuje: „Vazda imam posla,jer moram razmatrati: kako djelovati ina Vas se, Isuse i Marijo, oslanjati“.1

„Bez razmatranja ništa. Razmatranje: di-sanje… Razmatrati mora svaki. Razmat-ranje mora biti preludij djela i slijeditiiza svakog djela“.2 Prema učenju sv. Te-rezije Avilske molitva je dinamična stvar-nost, koja može molitelja uvesti u mo-litvu motrenja ili kontemplacije, u mis-tiku. O. Gerad o meditativnoj molitvipiše: „Razmatranje: Bogu putovanje, sBogom razgovaranje, Boga traženje,dokle god ne postignemo sjedinjenje,sada po vjeri, a poslije u slavi i ljubavi.Sadašnje sjedinjenje je duši uživanje,slađe nego tijela naslađivanje“. 3 „Dakle,što karmelićanin čini u samoći, to trebau poslušnosti činiti riječju i djelom. Štoje čuo od Isusa u kontemplaciji, to trebapriopćiti drugima“.4 Mistika je čistiBožji dar kojega ne možemo mi samipostići. Ovu milost Bog daje kome, ko-liko i kada hoće. Tu milost je dobio o.Gerard kada zapisuje: „Pod sv. misom,kod oltara sv. Josipa sam odlučio: udi-sajte, izdisajte u meni ljubav svakim di-sanjem, neka gori, neka miriše sav svi-

jet od Vaše ljubavi (8. listopada 1930.).Želim da dišeš na mene iz sv. Hostije.Jest, Tebe samo želim Isuse, udisat i iz-disat da sav svijet tvojom ljubavlju na-punim. Moja mistika: što je Vama milo,Isuse Marijo! Biti mučenik ljubavi kakobih bio Vašeg društva dionik“.5 O mis-tičnom životu o. Gerard zapisuje. „Mis-tičnim životom živi duša koja je psihičkizdrava, koja je ponizna, koja živi živomvjerom, pod Isusovim vodstvom“. 6 Svešto je o. Gerard u molitvi, meditaciji,kontemplaciji i mistici doživljavao, usvome svećeničkom djelovanju vjerni-cima je priopćavao i duhovno odgajaonaš vjernički većinski zemljoradnički,kao i intelektualni puk. Poput sv. Tere-zije Avilske nije Božje darove samo zasebe držao. Druge je obogaćivao. I utome je njegova veličina.

-------------------------1 O. Gerard, Theologia pastoralis, 002858.2 Isto, 002859.3 O. Gerard, Razgovor s Isusom i majkom,

004157.4 Kronika somborskog samostana, 001829,

str. 14-16.5 O. Gerard, Blago duše, 008295.6 O. Gerard, Theologia pastoralis, 003501-

02.

Zvonik � 10/2013 23

Naš kandidat za svecaGovori vam sluga Božji otac Gerard Tomo Stantić, karmelićanin

O. Gerard i sveta Terezija AvilskaPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

zkvh

.org.r

s

Page 24: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Polaganjem vijenaca na svećeničku grobnicu na Baj-skom groblju, u Subotici je u nedjelju, 13. listopada počelaproslava stote obljetnice rođenja svećenika i pjesnika AlekseKokića. Istoga je dana u katedrali-bazilici služena sveta misa,a na sam dan rođenja ovoga velikana, 14. listopada u Grad-skoj je kući otvorena izložba „Aleksi u čast“ te je slavlje zavr-šeno svečanom akademijom uz nastup brojnih sudionika.

Pohod grobuDan uoči stotog rođendana Alekse Kokića, 13. listopada

2013., na Bajskom groblju, pred svećeničkom grobnicomokupili su se predstavnici Crkve, hrvatskih institucija i obi-

telji kako bi položili cvijeće na grob ovog prerano preminulogsvećenika i pjesnika. Posmrtni ostaci Alekse Kokića, prene-seni su u svećeničku grobnicu 1980. godine prigodom 40. ob-ljetnice njegove smrti. Vijence i cvijeće na grob su osim obi-telji položili predstavnici Hrvatskoga nacionalnog vijeća, župeIsusova Uskrsnuća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata,Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici i NIU„Hrvatska riječ“. Obred na groblju predvodio je katedralnižupnik i predsjednik Katoličkog društva za kulturu, povijesti duhovnost „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić.

Misa za AleksuVeza s Aleksom, ona duhovna koja nikada ne prestaje,

bila je na poseban način oživljena na svetoj misi u katedralikoju je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, as njim su suslavili svećenici mons. Bela Stantić, ŽeljkoŠipek, Julije Bašić, Željko Augustinov te đakon Dražen

Dulić. Rodbina, predstavnici hrvatskih institucija i svećenicipokazali su skupa s ostalim vjernicima kako zaborav nije pre-krio zlatnog sina bačke ravnice, o kojem je nadahnuto govo-rio mons. Beretić. Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod rav-nanjem Miroslava Stantića uljepšao je ovo misno slavlje iz-vodeći i Aleksine uglazbljene stihove.

Izložba „Aleksi u čast“ u vestibulu Gradske kućeProslava stotog rođendana svećenika i pjesnika Alekse

Kokića nastavljena je 14. listopada kada je u vestibulu Grad-ske kuće otvorena izložba „Aleksi u čast“. Izložbu je pripre-

mila Katarina Čeliković koja je na početku otvorenja pojas-nila kako se na izložbi osim fotografija iz različitih razdobljavelikanova života, nalaze i njegove knjige, rukopisi, te neko-liko osobnih predmeta koje publika nije imala prilike do sadavidjeti. Dio izložbe čine i slike Zvonimira Orčića inspiriraneKokićevim stihovima, kao i nagrađeni likovni radovi učenikapristigli na natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“. Izložbu je ot-vorio katedralni župnik i predsjednik Katoličkog društva zakulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ mons. Stje-pan Beretić podsjetivši publiku na brojne Aleksine stihove.

Kultura sjećanja i zajedništvo protiv zaboravaSvečana akademija započela je u Velikoj vijećnici Grad-

ske kuće, ispunjenoj publikom, riječima: Na život pozvan, 14.listopada 1913., sin Ivana i Ane, rođene Miković: Aleksa Kokić– svećenik i književnik – pjesnik ponajprije i najviše. Jedan klasu zlatnoj ravnici, rastao s mnoštvom drugih, a ipak najsjajniji,najtrajniji. Izrastao iz zemlje plodne, u nju u suzama vraćen,stostrukim plodovima rađa za nas danas.

10/2013 � Zvonik24

ReportažaU Subotici proslavljena 100. obljetnica rođenja Alekse Kokića

Pjesništvo Alekse Kokića jest svetohranište žive riječi

Piše: Katarina Čeliković

Page 25: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s hr-vatskim udrugama i institucijama zajednički su realizirali pro-slavu stote obljetnice rođenja Alekse Kokića u okviru pro-jekta posvećenog hrvatskim velikanima u Vojvodini. Stoga jevažno usprotiviti se nametanom zaboravu onoga vrijednoga u

prostoru kulture vojvođanskih Hr-vata, rekao je ravnatelj ZKVH-a To-mislav Žigmanov: „I to na način dase snaže sadržaji svijesti koji govoreu prilog da je kulturna baština Hr-vata u Vojvodini dulja od konca Dru-goga svjetskog rata, kako to nekizlonamjerno tumače, i da ona imaostvaraje koji prema svojoj kvalitetiizlaze iz okvira u kojemu su nastali.Jedan od njih je i Aleksa Kokić,koga se večeras sjećamo. Sjećamo

ga se na način kako to čine razvijeni kulturni prostori – pod-sjećanjem na njegov život izložbom u foajeu ove divne zgrade,objavom reprezentativne knjige sabranih pjesama, te ovomsvečanom akademijom. Pri tomu, nikome ne štetimo, nikogane provociramo, već krijepimo pouzdanje u vrijednosti vlas-titih ishodišta, obogaćujemo sadržaje o uzornim životima inukamo mlade da se trse činiti slično“, kazao je Žigmanov.

Kokićeva poezija bez trunja u očima O pjesništvu Alekse Kokića

govorila je Božica Zoko, književ-nica i književna kritičarka iz Gra-dišta u Hrvatskoj. Po njezinom miš-ljenju, „Njegovi stihovi, gotovo re-dovito vezani i u sroku ostaju – slo-bodni . Slobodni – kako je slobodanonaj koji ne griješi, koji ima čistusavjest, koji smije sve pogledati jerima čisto oko. To je poezija bez tru-nja u očima. Slobodna od besmis-lica i dvosmislica – koje uvijek vre-baju na riječ.

Konačan dojam koji ostavlja pjesništvo Alekse Kokićajest svetohranište žive riječi.

Kokić je pjesnik budućeg doba. Pjesnik kojeg ćemo tekpočeti čitati. Kokićevi pjesnički suvremenici su velikim dije-lom već objavljeni, pročitani, proživljeni i odživljeni – stogaje red da naprave mjesto među sobom i daju prednost Kokićukoji je za hrvatsku književnost sačuvao radosnu točku uzne-

senja u višu stvarnost koja je ipak među nama. Kraljevstvonebesko? Da! To je točka što se pretvara u uskličnik – TonkoMaroević je svoju antologiju suvremenog hrvatskog pjesniš-tva devedesetih godina prošlog stoljeća nazvao Uskličnicima– ali spram, iz mnogih hrvatskih antologija izostavljenog, Ko-kića – kako je sumorna i staračka ta poezija! Stari poganskivjekovi govorili su da koga bogovi vole umire mlad. Ni miiščitavši Kokićeve stihove ne možemo ništa drugo reći negoda ga je Bog volio i da ljubavi nije uzmanjkalo ni kod Alekse.Do kraja. Netko u sto godina ne voli toliko i toliko zanosno.Znao je uzvratiti Bogu ljubav“.

Svoje dirljivo izlaganje, ona je završila riječima: „Aleksaje Kokić Subotici, Bunjevcima – svim Hrvatima i onima kojinas hoće razumjeti sagradio jednu katedralu na kojoj nemapukotine, koju su bombe i potresi samo učvrstili, blato je očis-tilo, malenost je učinila velebnom – osvijetlila ju ljubav“.

Nova knjiga sabranih stihova U sjenama ravniceZa rođendan pjesniku, prvi

puta svi stihovi u jednoj knjizi – Usjenama ravnice. Knjigu je tiskaoZavod za kulturu vojvođanskih Hr-vata upravo za ovu proslavu, a nelaku ulogu sakupljačice pjesama ipriređivačice imala je Željka Zelićkoja je i predstavila knjigu. Nastalaradi cjelovitoga prikaza njegova pje-sničkoga opusa – od ranih početaka1928. do njegove smrti 1940., u knji-zi su sabrane Kokićeve pjesme ob-

javljene u knjigama, ali i one koje su objavljene u antologi-jama i periodici, kao i pjesme iz rukopisne ostavštine. Govo-reći o knjizi, Željka Zelić je kazala kako su cijeli Kokićev životi djelovanje prožeti molitvom za sebe i za druge, ali i za nje-gov rod koji strpljivo, privinut nad zemljom, ali s pogledomusmjerenim prema gore, podnosi životne tegobe. „Pjesme sumu tople, jasne i ekspresivne, a premda često meditativno ko-notirane, Kokić u njima pjeva o realnosti života, ne uznosećise i ne slikajući stvarnost nerealnim slikama. On se sa svo-jima i divi, i raduje, i plače i suosjeća, ali i moli. I upravo zatosu njegove pjesme toliko sugestivne, i čitajući ih s vremen-ske distance od više od sedamdeset godina od kako su prviput objavljene, možemo reći da se i čovjek današnjice u njimamože lako pronaći, iz njih može crpiti utjehu i molitvu u sva-kidašnjici.“

Program dostojan slavljenikaPublici, koja je ispunila veliku vijećnicu subotičke Grad-

ske kuće, voditeljica Nevena Mlinko, obratila se ovim rije-čima: „Večeras klasovi pjevaju, srebrno se klasje njiše u sje-nama ravnice. Lijepo je ovaj pjev uskladiti, dati mu svečarskunotu. Mi to činimo danas onako kako bi Aleksa želio – sla-

Zvonik � 10/2013 25

Reportaža

Ono što nas čini ponosnim to je naše večerašnje zajed-ništvo u proslavi 100. obljetnice rođenja velikog pjesnika bu-njevačke nane, a u kojem su sudjelovali: Hrvatsko nacional-no vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Novinskoizdavačka ustanova „Hrvatska riječ“, Katoličko društvo zakulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, katedralnažupa sv. Terezije Avilske, župa Isusova Uskrsnuća i Pučkakasina, Hrvatska čitaonica, Gradska knjižnica Subotica i Hr-vatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama“.

Svima koji su na bilo koji način pomogli u pripremi ilirealiziranju ove priredbe, kao i Vama koji ste svojom nazoč-nošću uveličali svečanost, od srca zahvaljujemo, dozivajućiVam u pamet Aleksine riječi:

Tako eto sve je kod naslipo, zdravo, dobre volje –samo da je više slogebilo bi nam svima bolje. zk

vh.or

g.rs

Page 26: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

vimo zajedno, ujedinjeni i ponosni na svoju baštinu i na sinabačke nizine, rođena na današnji dan prije stotinu godina!“.Slavlje je nastavljeno, kako to obično biva, govorima, pjes-mom, stihovima.

Pjesme su kazivali najbolji recitatori Hrvatske čitaoniceDavorin Horvacki, Donna i Claudia Karan, Karla Rudić,te vlč. Dragan Muharem i Lazar Cvijin. Kokićevu uglazb-ljenu poeziju predstavili su i izveli katedralni zbor „Albe Vi-daković“, Collegium musicum catholicum i dječji katedralnizbor „Zlatni klasovi“ pod ravnanjem Miroslava Stantića,tamburaški orkestar HGU „Festival bunjevački pisama“ podravnanjem prof. Mire Temunović i Dječji zbor ove udrugepod ravnanjem Marine Piuković, te vokalne solistice Ne-vena Orčić i Lidija Ivković. Od uglazbljenih stihova ove suvečeri izvedene „Pozdravna pjesma“, „Jutro na selu“, „Božur“,„Subotica“ i „Bačka“.

Nagrade najboljim autorima literarnih i likovnih radova

Godina hrvatskih velikana povod je i za upoznavanje snašim velikana učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskomjeziku ili slušaju predmet Hrvatski jezik s elementima hrvat-ske kulture. Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturuvojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“ raspisali su lite-rarni i likovni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“ s ciljem pri-bližavanja Alekse Kokića hrvatskim školarcima. Na natječajje prispjelo mnogo radova koje su članovi dvaju povjerenstavapregledali i ocijenili. Po deset najboljih autora likovnih i lite-rarnih radova nagrađeno je na svečanoj akademiji, a ostalimasu nagrade uručene naknadno. Nagrade su pripremile i če-stitale autorima Anđela Horvat i Katarina Čeliković, a naj-uspješnijim autorima uručio ih je mons. Bela Stantić. Ne-koliko radova je pročitano i oduševilo prisutnu publiku.

10/2013 � Zvonik26

Reportaža

Natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“Najuspješniji autori literarnih radova

Lucija Ivaković Radaković, OŠ „Matko Vuković“ SuboticaFilip Skenderović, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala BosnaMateja Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ SuboticaRegina Dulić, OŠ „Matko Vuković“ SuboticaDario Lakatoš, OŠ „Ivan Milutinović“ SuboticaKatarina Petreš, OŠ „Matija Gubec“ TavankutJelena Mučalov, OŠ „22. oktobar“ MonoštorLarisa Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ SuboticaGordana Cvijin, Gimnazija „Svetozar Marković“ SuboticaNikola Prćić, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica

Najuspješniji autori likovnih radovaTeodora Dožai, OŠ „Pionir“ Stari ŽednikJosip Jurić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala BosnaMaja Imrić, OŠ „Matko Vuković“ SuboticaMarko Grmić, OŠ „Matija Gubec“ TavankutValentina Ostrogonac, OŠ „Moše Pijade“ BeregMaja Benić, OŠ „Moše Pijade“ Bereg Miroslav Stantić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala BosnaBlaženka Lulić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala BosnaDanijela Antunović, OŠ „Matko Vuković“ SuboticaMartina Buljovčić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica

Davorin Horvacki vlč. Dragan Muharem Lidija Ivković Lazar Cvijin

Bernadica Ivanković i Filip Skenderović

Nevena Orčić

Anđela Horvat

Page 27: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Zvonik: Kakva je to dužnost „stu-dentski kapelan“? Koje su sve Vaše ob-veze?� Služba kapelana u studentskim do-

movima postoji od 1993. godine, i tada,u dogovoru sa zagrebačkim nadbisku-pom kard. Franjom Kuharićem, rije-šeno ja da studenti u studentskim do-movima imaju svog kapelana, a to sustudenti koji dolaze mahom iz cijele Hr-vatske, Bosne i Hercegovine i šire. Onitu borave privremeno dok ima traje stu-dij te se vraćaju doma ili odlaze negdjedrugdje. Međutim, dok su tu, ne možese od njih očekivati da se uklope u ov-dašnje župe, jer su oni „tranzitni“ vjer-nici i stoga je potrebna duhovna pot-pora, što je normalno u drugim zem-ljama. Ja sam treći u nizu i naša salezi-janska zajednica prisutna je u pastoralustudenata već skoro dvadeset godina.

Koje su moje dužnosti? Većina stu-denata preko dana su na faksu, prije iliposlijepodne i nalaze se smješteni uviše domova. Otprilike, radi se o brojuod oko 7 tisuća studenata. Studenskikapelan je na raspolaganju prvenstvenoza njihove duhovne potrebe. Od srijededo petka sam doslovce cijeli dan od 9ujutro do 19 sati navečer na raspolaga-nju za razgovor, ispovijedi… Ponedje-ljak ostavljam za svoje pripreme, jer mije potrebno čitati, spremati se za sve na-govore koji mi predstoje u narednomtjednu. U utorak navečer je vjeronaukza studente u studentskom domu Stje-pan Radić na Savi. Također, i u srijedunavečer je vjeronauk u crkvi Svete Mati

Slobode na Jarunu. Imam dva puta jerje toliko studenata koji žele doći a nemogu svi doći jednu ili drugu večer, alije tema ista za oba susreta. Odaziv jeogroman, skupi se više od tisuću stude-nata obje večeri. U četvrtak navečerimam molitvenu zajednicu studenata„Božja pobjeda“. Redovito organiziramohodočašća, između ostalog i u Taize, tegodišnje hodočašće studenata u Rim i,naravno, sudjelujemo na susretima hr-vatske katoličke mladeži svake godine.Mjesečno organiziramo interdiscipli-narne tribine kada pozivamo i drugepredavače, također i četiri duhovne ob-nove godišnje. Naravno, uklapamo se iu događanja mjesne crkve. Imamo i in-ternetsku stranicu www.studentski-pas-toral.com gdje se studenti mogu infor-mirati ne samo o događanjima kojapredstoje, nego mogu postaviti svoja pi-tanja u rubrici „Pitajte kapelana“. Činimi se da je to najveća arhiva pitanja i od-govora za mlade Crkve u Hrvata na in-ternetu.

Mogu reći da su mi obveze razno-like, svaki tjedan mi je drugačiji. No,bez obzira na sve dužnosti, mogu rećida mi je lijepo raditi sa studentima.

Zvonik: Vjerujem da su Vas za tuslužbu predložili Vaši poglavari, a kakoje došlo do toga da putujete po svijetunavješćujući Kristovu Radosnu vijest?� Za službu koju obavljam izravno je

odgovoran zagrebački nadbiskup kar-dinal Josip Bozanić, ali kako rekoh, već20 godina, u dogovoru s našim svećeni-cima Hrvatske salezijanske provincije,ovu službu obavljaju braća salezijanci.Kako to funkcionira? Naime, moj pro-vincijal predloži osobu a nadbiskupudjeljuje dekret. Tako da sam ja treći unizu studentskih kapelana.

Drugi dio pitanja – kako je došlodo toga da putujem po cijelome svijetu– pa, iskreno ne znam, nigdje se ja samne pozivam, drugi me pozivaju. Budućida su u domovima studenti iz cijele Hr-vatske, BiH i šire, oni se vraćaju doma,župnicima i govore o tim događanjima imislim da je to način kako su se vrataotvorila na mnogim mjestima. Primje-rice, u Zagrebu ima stotinjak župa, sto-tinjak župnika, i ti župnici rade i beznjih ne bi ništa funkcioniralo, ali posaostudentskog kapelana je ipak malo dru-gačiji, ne uklapa se u onaj župni obra-zac gdje su redovita krštenja, vjenčanja,sprovodi, pouke za krizmanike i dr.Dakle, ne radi se o Damiru Stojiću, ne-go o službi koja ipak malo iskače iz re-dovite župne prakse. Čim se na jednommjestu skupi tisuću mladih, tu je odmahjavnost zainteresirana, mediji, nekimačak to i smeta, tako da nisam to priželj-kivao ali mediji su par puta dolazili i iz-vješćivali. Na taj način stvorio se nekiimidž i možda je i to pridonijelo svemutome.

Zvonik: Osim teoloških predava-nja, kakve sve oblike susreta, duhovnihobnova, seminara i dr. držite u Hrvat-skoj i po svijetu? Da li osim za mladedržite nešto slično i za starije?� Mogu reći već sada da mi je svaki

vikend do Božića pun i nekad moram

Zvonik � 10/2013 27

IntervjuRazgovor s don Damirom Stojićem, studentskim kapelanom u Zagrebu

Živite u fantastičnoj prigodi da budete sol zemlje i svjetlost svijeta

Razgovarao: Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

Page 28: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

birati kuda ću ići. Imam neku svoju ljes-tvicu prioriteta. Pošto sam salezijanac,a kako znate, naša je karizma i poslanjerad s mladima, iskreno, idem tamo gdjesu mladi. Naravno, na tim susretima do-laze ljudi i ostalih uzrasta, hvala Bogu.Ali ako me, na primjer, zovu na župu dr-žati misije i u isto vrijeme me neki po-vjerenik za mlade zove držati predava-nje mladima, naravno da ću izabrati ovodrugo. Iskreno, dajem prednost mla-dima.

Kakvi sve oblici susreta postoje?Neki me zovu na tribine, neki na jednukatehezu u školi tj. na jedan blok sat, uzadnje vrijeme držim i seminare, du-hovne obnove, duhovne vježbe, razmat-ranja, klanjanja, svete mise…

Zvonik: Jeste li sami u tom svomposlanju ili Vam još tko pomaže?� Drago mi je da ste postavili ovo pi-

tanje. Nisam sam. Evo, spomenuo sammolitvenu zajednicu „Božju pobjedu“.To je jedna cijela vojska mladih stude-nata koji žive svoju vjeru, redovito seskupljaju na molitvu, i osim što me pra-te molitvom (čak postoji i raspored kadtko moli, da li krunicu ili nešto drugo),vjerujem da je iza mene cijela jedna silaljudi. Osim toga imam jednu ekipu mla-dih koja me prati i koji se nalaze u pu-blici dok naviještam i propovijedam, a

oni se za to vrijeme mole za mene, štomi je izuzetno važno. I ne samo da meprate, nego mi daju ideje. Imam dva-tristudenta koji pomažu u tome što mekonstruktivno kritiziraju i to čine s lju-bavlju, a to mi itekako znači. Kažu mi,na primjer, ako se ponavljam i slično, imogu reći da rastem uz njih. HvalaBogu, nisam sam.

Zvonik: U Subotici ste imali du-hovnu obnovu pod geslom (Ne)plodnasmokva, kako određujete teme duhov-nih obnova ili seminara koje držite?� U ovome sam dosta fleksibilan i

slobodan i dajem prednost domaćinu daizabere temu, u ovom slučaju u Suboticisu domaćini izabrali temu i ja se nasto-jim uklopiti u to. Naime, svećenici i ljudibolje poznaju prilike u kojima žive ibolje znaju što bi ljudi trebali čuti. Zatouvijek pitam – što želite čuti, koja temavas interesira… Naravno, dogodi se dasu i oni fleksibilni pa bi da ja radije samodaberem. Uvijek nastojim izreći onetemeljne stvari, primijetio sam da smoodlutali od nekih temeljnih stvari i zato,kad imam tu slobodu, uvijek ću datiprednost važnosti govora o euharistiji,ispovijedi, Blaženoj Djevici Mariji, sak-ramentima Crkve, duhovnosti, i nesamo nekoj općenitoj duhovnosti, negoonoj u Crkvi, Crkva je dakle važna. Na-ravno, mnogi traže čuti o teologiji tijela.

Suvremene vjernike muče mla-kost i sumnja u vjeri. Mnogi našivjernici rade na svojim radnimmjestima ali ne znaju živjetisvoju vjeru u svakidašnjici.

Zvonik: Putovali ste dosta po Hr-vatskoj i po svijetu i održali mnoštvopredavanja, razmatranja… Možete lisažeto reći koji problemi najviše muče

suvremene vjernike, Crkvu a koje pro-blemi se najviše ističu u svijetu politike,gospodarstva, kulture? Koja rješenja Vipredlažete jednima i drugima?� Što se tiče problema koji najviše

muče suvremene vjernike, mislim daima dosta toga. Na prvo mjesto bih sta-vio mlakost u vjeri, zatim sumnju uvjeri. Mnogi naši vjernici rade na svo-jim radnim mjestima ali ne znaju živjetisvoju vjeru u svakidašnjici. S jedne stra-ne idu nedjeljom na svetu misu, odu-ševljeni su vjerom, Crkvom, ali već uponedjeljak su zbunjeni kako to primi-jeniti u svakodnevnom životu. A ondaimamo probleme, sada govorim kaostudenski kapelan, kao što su strahovi,depresija, osjećaj krivnje, osjećaj manjevrijednosti. Tu su problemi muško –ženskih odnosa, spolnosti… Ali stvarnobih ovo stavio na prvo mjesto, dakle,mlakost u vjeri, neživljenje vjere u sva-kodnevici. Oproštenje je također velikiproblem.

Na drugi dio pitanja kojeg postav-ljate teže je odgovoriti, vrlo je širok dija-pazon odgovora. Svi vidimo i osjećamoda se nalazimo u krizi, konkretno eko-nomskoj, ali se tu pozivam na riječi pa-pe Benedikta, da je uzrok krize punodublji, da se radi o krizi morala. U medi-jima se propagira jedan strahoviti relati-vizam, preciznije – nema istine. Ističe seapsolutna sloboda – čini što hoćeš. Aopet vidimo nezadovoljne ljude, punorazvoda i drugih tragičnih situacija imožda bi se trebalo vratiti korak unat-rag i zapitati: pa možda ipak nije sve re-lativno?! Možda ipak postoji neka istinapo kojoj mi ne živimo i zato smo neza-dovoljni i zato se nalazimo u moralnojkrizi?! Rekao bih da imamo neko shizo-freno stanje; naime, s jedne strane radišto hoćeš a kasnije se zgražamo nad po-sljedicama takve slobode. Dakle, zaistajedno čudno stanje. Prije svega tu mis-lim na moralnost, spolnost, primjerice– svi se zgražamo nad maloljetničkimtrudnoćama a s druge strane govorimonašim mladima – radite što hoćete, sa-mo se zaštitite. To su problemi. Evo, to-liko se govori o problemu droge a sadadekriminiziraju drogu. To su užasnekontradikcije. Blaženi Ivan Pavao II. go-vorio je o kulturi smrti, i to je doista is-tina. Kada su pitali blaženu Majku Tere-ziju koji je najveći problem čovječan-stva, odgovorila je da je to pobačaj. Ubi-jamo vlastitu djecu. Kako možemo ondaočekivati blagostanje u bilo kojem po-druč ju života?

Koje rješenje predlažem? Kao sve-ćenik vjerujem u Isusa Krista koji jerekao „Ja sam put, istina i život“, i živjetikršćanski život po meni rješava svugore rečenu problematiku. Isus je re-

10/2013 � Zvonik28

Intervju

Page 29: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

kao – prvo tražite Kraljevstvo Božje, aonda će vam sve nadodati.

Zvonik: I neizostavno pitanje:Spolni odgoj? Vaši savjeti roditeljima imladima?� Ne znam kakvo je stanje u Subo-

tici, u Srbiji, tamo gdje živite, ali evo, uHrvatskoj se borimo već godinu dana iviše oko ove problematike. U ovom tre-nutku, Bogu hvala, Ustavni sud je sru-šio spolni odgoj u školama zbog proce-duralnih nedostataka ali ministar obra-zovanja, Željko Jovanović, nastavljauporno zacrtanim putem, pa je prekoljeta bilo neke javne rasprave, ali sve jeto tanko, slabo, nedostatno, dakle, opetradi ono što želi. Mi savjetujemo rodi-teljima da svoju djecu izvuku iz školekada na red dođe taj sporni četvrtimodul u nastavi. Roditelji imaju ustavnopravo na to, hrvatski Ustav to jamči imislim da je nedopustivo da država,škola nameće neke svoje vrednote kojesu suprotne od većine roditelja. Kadgod se priča o spolnosti, ne radi se omatematici, o egzaktnoj znanosti, negose uvijek govori o nekim vrednotama.Tako da bi roditelji u ovom slučaju mo-rali imati izbor, a što se sa strane Minis-tarstva ne poštuje.

Zvonik: Što mislite o suvremenimsvjetskim trendovima: New age, isto-spolne zajednice, rodna ideologija?Mislite li da je sve to dirigirano iz nekihcentara moći ili se sve to pojavilo „slu-čajno“?� Sigurno je da se nije pojavilo slu-

čajno a opet nisam tip koji bi vjerovao uneke teorije zavjere. Mi imamo jednogneprijatelja a to je Sotona. Svi ovi drugi– crveni, crni, žuti, ovi, oni, ateisti, oninisu naši neprijatelji, oni su, ajde da setako izrazim, naši pacijenti. To su našazavedena braća i sestre koji možda čaki misle da čine dobro, ali ne čine dobro.Ali mi imamo samo jednog neprijatelja.

Sveti Pavao je rekao u poslanici Efeža-nima – nije nam se boriti protiv krvi imesa nego protiv Vrhovništva i protivVlasti. Tako da sve ove pojave imajusvoj izvor u zlu.

Što se tiče istospolnih zajednica,rodne ideologije, gay brakova... mi ka-tolici ne možemo reći – pa to mene neugrožava, nek’ im bude, jer to je u sup-rotnosti s Božjim naumom. Pa kakougrožava? Ugrožava tu fundamentalnudefiniciju braka kao zajednice muš-karca i žene. Jednostavno žuto ne možebiti crveno, crveno ne može biti žuto.Može to biti istospolna zajednica, ali tonije brak. Neka se to zove mrak ili krahili kako već, ali ne može se zvati brak.Malo se šalim, ali to nije brak. Isto takošto se tiče rodne ideologije. To je napadna zdravu antropologiju. Ide se za timda se miješa rod i spol; dakle, spol jeono što imamo biološki (spolni organ) iveć prema tome kažemo za nekog da jemuškarac ili žena. Oni idu za tim danetko tko ima muške spolne karakteris-tike može za sebe reći da je žensko. Alito je grubi napad na najosnovnije istine.

Potičem vas na formiranjemolitvenih zajednica, na surad-nju u zajedničkim projektima,na suradnju mladih različitihžupa na zajedničkim stvarima,na sudjelovanju u životu Crkve,ne očekujući samo od svećenikada oni rade, jer ovo je vrijemelaika. Čini mi se da živite u fan-tastičnoj prigodi da budete solzemlje i svjetlost svijeta.

Zvonik: Mladi i drugi sudionici du-hovne obnove u Subotici bili su odu-ševljeni Vašim nastupom i sadržajemvaših predavanja. Mnogi su osobitoistaknuli misu i klanjanje. Kako ste Vidoživjeli svoj drugi boravak u Subotici i

Zvonik � 10/2013 29

Intervjusamu duhovnu obnovu? Ima li subo-tička Crkva šanse? Na što treba stavitinaglasak u budućnosti?� Tu su sadržana zapravo tri pitanja.

Kako sam ja doživio moj boravak u Su-botici? Ja sam oduševljen. Mogu reći dasam oduševljen i gradom, to je prekra-san grad. A što se tiče duhovne obnove,osjetio sam jednu otvorenost sa stranemladih. Netko mi je rekao da su Subo-tičani dosta zatvoreni. Ja to tako nisamdoživio. Otvorenu su i za pjesmu i zamolitvu, to se napose vidjelo u onomzadnjem predavanju kada sam imao vri-jeme za pitanje-odgovor. Tako da mogureći samo sve najbolje.

Ima li subotička Crkva šanse? Ka-ko da ne! Čak sam komentirao da steproporcionalno u boljem stanju negoovdje što se tiče mladih. Dakle, uzevši uobzir koliko vas ima, koliko ste angaži-rani, ja tu uopće ne vidim problema.Istina, malo ste stado, ali Isus ima lijepestvari reći za malo stado. Itekako imatešansu.

Na što treba staviti naglasak u bu-dućnosti? Citirao bih ovdje papu Bene-dikta koji je, čini mi se, skovao izraz –kreativna manjina. Doista treba malosoli da se osoli hrana, premda postajenevidljiva kada se utopi u tu hranu, alidoista mislim da možete biti u tomgradu, u zajednici u kojoj živite sol zem-lje i svjetlost svijeta. Stavio bih naglasaknajprije na zajedništvo utemeljeno namolitvi, zatim na zajedničke projekte.Kada gledamo prvu Crkvu, oni su bilimanjina svugdje ali su bili jaki. Zato bihvas poticao na formiranje molitvenih za-jednica, na suradnju u zajedničkim pro-jektima, na suradnju mladih različitihžupa na zajedničkim stvarima, na su-djelovanju u životu Crkve, ne očekujućisamo od svećenika da oni rade, jer ovoje vrijeme laika. Čini mi se da živite ufantastičnoj prigodi da budete sol zem-lje i svjetlost svijeta.

Zvonik: Hvala na razgovoru.

zkvh

.org.r

s

Page 30: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Rezervat prirode „Ludaš“Škola ne mora biti samo u četiri zida učionice, nego i u

prirodi. Stoga smo 5. listopada proveli nezaboravno poslije-podne na Ludašu. Najprije smo obišli mjesnu školu gdje nasje g. Tibor Aladics, predsjednik mjesne zajednice, upoznaos poviješću naselja Ludaš, nakon čega je profesorica biologijeMarta Sörös održala predavanje o biljnom i životinjskom svi-jetu jezera Ludaš. Imali smo prilike obići jezero, a zatim sunaši nogometaši odigrali utakmicu s ludaškim školarcima.

Susret u ČantaviruŽupa svetog Antuna Padovanskog u Čantaviru bila je 13.

listopada domaćin susreta nas sjemeništaraca i vjernika. Sus-ret je započeo svetom misom koju je predvodio prefekt vlč.László Baranyi. Koncelebrirali su mons. Josip Mioč, rek-tor, domaći župnik vlč. Robert Utcai te kapelan vlč. VinkoCvijin. Na misi su sjemeništarci sudjelovali čitanjem, govo-rima i recitacijama. O svom životnom putu je svjedočio Ákos

Horvath. Zbor Schola Chantorum Paulinum uzveličao jemisno slavlje pjevanjem pučkih i duhovnih pjesama uz prat-nju gitare i frule. Na kraju mise mladi župljani postavljali supitanja sjemeništarcima o životu u Paulinumu. Nakon druže-nja u crkvi čekalo nas je veoma lijepo iznenađenje. Župljani sunas provozali ,,kolima“ po čantavirskom ataru do salaša, gdjesmo imali prigode upoznati se sa životom na salašu. Ručalismo u restoranu Simpatik, kojeg su priredili župnik Utcai inastavnik Antun Nikolić, bivši Paulinac. Poslije podne smose još malo prošetali i nakon toga se vratili kući. Zahvalju-jemo se župniku vlč. Robertu, kapelanu Vinku, profesoru An-tunu i svim župljanima što su nas sjajno ugostili.

Proštenje u katedraliDva su važna datuma vezana za našu katedralu. Najprije

14. listopada, kada slavimo dan Posvete bazilike sv. TerezijeAvilske, a 15. listopada je proštenje. Sveta Terezija se rodila28. ožujka 1515. u Avili. Odlučila je živjeti redovničkim živo-tom. Sama odluka da stupi u samostan karmelićanki od Utje-lovljenja u Avili, nije bila laka ni za nju, ali ni za njenu okolinuu kojoj je bila omiljena. Njeno ime nosi i naša predivna bazi-lika u Subotici. Spomendan joj je 15. listopada, kada je ujed-no i naše proštenje. Svetu misu je predvodio župnik mons.Stjepan Beretić. Svetoj misi prisustvovali su i sjemeništarcikoji su pomogli oko svečane asistencije.

Na vidikovcu Gradske kućeZa stotu obljetnicu Gradske kuće obnovljeno je stubište tornja i od tada se može posjetiti vidikovac. Zato smo iskoristili

ovu mogućnost i otišli na vidikovac kako bismo mogli pogledati panoramu grada s visine od 60 metara. Zahvaljujući lijepomvremenu, iz „ptičje perspektive“ imali smo Suboticu na dlanu. S vidikovca se može vidjeti Palićko jezero, čak i granica Repub-like Mađarske. Za mogućnost posjete vidikovca zahvalni smo Gradskoj turističkoj agenciji i vodiču Leventi Homolja, koji jei sam nekada bio Paulinac.

10/2013 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Paulinci

Page 31: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Vjeroučenici župe Presvetog Trojstva u Somboru, u ne-djelju 6. listopada svečanom svetom misom molili su blago-slov za početak nove školske i vjeronaučne godine. Misao vo-dilja bila je: S Isusom hodamo i razgovaramo. Kada s nekimhodamo, znači da smo prijatelji, da se volimo, da imamo po-vjerenja jedno u drugo. Najbolji prijatelji mogu biti zajedno išutjeti. Ne moraju umjetno jedan drugoga zabavljati. Jedno-stavno im je dobro što su zajedno. I Bog nekad šuti, tako namse čini. Ali uvijek je tu blizu. Tako je dobro osjetiti blizinu pri-jatelja, Isusa. A dobro je s njim i razgovarati: nekad o takoobičnim, a ponekad za nas tako važnim stvarima. Dok ho-damo s njim na našem životnom putu stopala odražavaju dionaše duše. Već smo toliko toga naučili, ali nam puno toga inije jasno. Zato:

PITAMO ISUSA: Kako je nastala ova čudesna i lijepa zemlja?I to drveće i cvijeće?Kako si stvorio vodu i to šareno kamenje?Zašto ima tako puno boja?I kako si uspio stvoriti tako puno različitih stvari?I cijeli svijet?Zašto te ljudi ne vide? Kako uspijevaš biti na tisuću mjesta odjednom?Na planeti ima puno dobrih ljudi. Dobro je što si ih

stvorio. A zašto ima toliko siromašnih ljudi? Molim te, učini nešto!

Zašto su se neki okrenuli protiv Tebe?Zašto ljudi umiru?Zašto postoji bol?Zašto želiš biti uz sve nas?Zašto ljudi govore?Kako su ljudi zapravo nastali?Zašto su ljudi različiti?Kako si uspio dati čovjeku toliko pameti?

ISUSU ZAHVALJUJEMO: za predivan svijet,za biljke i životinje i osjećajne ljude,za život,za predivan dan proveden s prijateljima,za šale i zabave,za žrtvu koju je Isus podnio za nas,

za uspjeh u školi, za zdravlje,za hranu koja se nađe na stolu,zahvaljujemo što je svaki dan s nama,za dobre roditelje: brižnu majku i snažnog oca,za njihovu podršku,za baku i djeda i njihovo zdravlje,zahvaljujemo Isusu što je bio uz jednu teško

bolesnu sestru, za krov nad glavom, za divno djetinjstvo,za ljubav i smijeh,za prvu simpatiju,zahvaljujemo što nas vodi kroz život,što nas je stvorio i što će netko od nas dobiti

brata ili sestru,zahvaljujemo što uslišava naše molitve.

ISUSA MOLIMO: da nam pomogne donijeti važne odluke

za budući život i da izaberemo pravi put,za bolju koncentraciju u školi,za pamet,za dobre ocjene,da budemo bolji i hrabriji,za uspješno školovanje moga brata i sestre, da roditelji pronađu bolje poslove za koje vrijedi raditi,za sreću i zdravlje u svakom novom danu,za snagu i jakost,za mir u obitelji i svijetu,za našu zajednicu,za svećenike i vjeroučitelje.

I dok tako hodamo kroz život koji ima svoje zadatke, te-škoće i radosti, guramo svoju ruku u Njegovu i već na poče-tku puta molimo blagoslov.

Crkva je bila prigodno ukrašena likom Isusa i djeteta, testopama na kojima su bile ispisane molitve i zahvale, a sve suto s učenicima pripremile vjeročiteljice Rozmari Mik, An-đelka Gorjanac i Bernadett Tatai.

Zvonik � 10/2013 31

Uređuje: mr. sc. Jelena Zečević Kutak za katehete

Početak školske i vjeronaučne godine u župi Presvetog Trojstva u Somboru

zkvh

.org.r

s

Page 32: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Svaki je čovjek u svome životu iradu izložen kritici drugih ljudi koji gaslušaju i s njim žive. Stoga su kritika iprosudba o nama vrijedni ljudskog poš-tovanja. Potrebna nam je hrabrost usuočavanju s kritikom i prosudbomdrugih o nama. To je za svjedočenje na-še vjeru i molitvenog života od velikevažnosti. Više puta slušamo našu djecui mladež kako nailaze na poteškoće radiispovijedanja svoje vjere, svoga polaskana vjeronauk i svoje kršćanske prakse.U našoj višenacionalnoj i višekonfesio-nalnoj sredini, osjećamo također po-ruge, ismijavanja, a negdje i gubitakradnog mjesta, poradi pripadništva svo-me narodu i svojoj Crkvi. Sve su tostvarnosti koje ne možemo izbjeći. Ka-ko se ponašati u takvim uvjetima? Po-našajmo se kao i Isus koji je bio ospo-ravan u svom kraju i u svom zavičaju.

I Isus je bio osjetljiv na to što se onjemu govorilo. U Cezareji Filipovojpitao je svoje učenike: Što ljudi govore,tko sam ja? (Mk 8,27-30). Nije problemu tome, što ljudi govore o nama, nego utome da ne postanemo robovi kritike iprosudbe o nama. Ni Isus nije bio shva-ćen od svojih, čak što više, bio je odba-čen od svojih. Čudi se njihovoj nevjeri i

trpi. Marko piše: I ne mogaše ondje uči-niti ni jedno čudo. Isus, čija božanskasnaga ozdravljenja u tom trenutku osta-je blokirana, shvaća i nas kada smoosporavani, kritizirani i odbačeni. Isusje u svom zavičaju. Ulazi u sinagogu,sluša čitanje iz svitka knjige. Nakon či-tanja nadstojnik sinagoge pozove Isusada progovori o temi koja se čitala. Isusse diže s poda i počinje svoj govor:Danas se ispunilo ovo pismo koje vamodzvanja u ušima (Lk 4,27). Narod sečudom čudi: Odakle njemu to? Pa, miznamo tko je on, tko mu je otac i majka,braća i sestre. Oni imaju predrasude oIsusu. Teško je biti hrabar i svjedočitisvoju vjeru tamo gdje nas dobro poz-naju, gdje svijet ima o nama predra-sude. Ne osjećamo se slobodnima. Blo-kirani smo, zamuckujemo u razgovoru,crvenimo se. Kada smo negdje gdje nasne poznaju, tada smo opušteniji i slo-bodniji u svemu. Isus je naviknuo naovakve tupe i bijedne predrasude. Isusje u njihovim očima ruglo. Oni ne mogushvatiti a još manje povjerovati da jeIsus Bog, da Bog može djelovati prekojednostavnih, poniznih, siromašnih ibez ikakvog ugleda u svijetu. U njiho-vim se mozgovima očituje nepoznava-

nje Boga, da je Bog na djelu, već gasvode na mjeru svoje ljudske pameti.Ovakve predrasude i kritizerstva začu-đuju i zbunjuju do te mjere da se zatva-ramo u sebe. Isusova ljubav premasvome zavičaju i želja da i tu ozdravljabolesnike, ometena je. To je bila strašnabol za Isusa. Tada im reče: Nije prorokbez časti, doli u svom zavičaju i međurodbinom i u svom domu. Marko piše: Ičudio se njihovoj nevjeri.

Hoćemo li podleći kritikamai osporavanju?

Isus je otišao iz svoga zavičaja dru-gim selima uokolo i naučavao. Dalekood toga da bi osporavanje umanjilo Isu-sov program, ili da bi promijenilo nje-gov način propovijedanja na njima prih-vatljiviji način. Isus ide naprijed poevanđeoskom zacrtanom putu uvjerenu valjanost svoga poslanja: naviještatispasenje. Osporavanje svojih sunarod-njaka ne samo da vodi Isusa u njego-vom naučavanju, nego ga čak i stimu-lira, da pošalje sedamdeset dvojicu, dvapo dva, dajući im moć da istjeruju zleduhove i liječe bolesne. Šalje ih da činedobro i želi da budu kao i on, bez ugle-da, bez velikih naslova, da sa sobom nenose ništa – ni kruha, ni torbe, ni novcao pojasu. Osporavani Isus nije se zatvo-rio u sebe, nije oplakivao samoga sebešto ga drugi ne priznaju, već je udvos-tručio svoje poslanje. Kako se mi pona-šamo kada nas kritiziraju, osporavajunaš rad i naše zalaganje u našem posla-nju? Gubimo živce, zatvaramo se usebe, oplakujemo sebe i tako zakopa-vamo darove koje nam je Gospodin daoda ih udvostručimo i donesemo ka-mate? Ne trese se drvo koje nema plo-da, kaže narodna poslovica. Tako su či-nili s Isusom. Ni učenik Isusov ne možedrukčije proći.

(nastavlja se)

10/2013 � Zvonik32

DuhovnostVjera i molitva (7)

Izložiti se protivljenjuPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti usinagogi. I mnogi, slušajući ga preneraženi govorahu: „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrostdana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, ibrat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?“ I sablažnjavahuse o njega (Mk 6,1- 4).

Page 33: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Listajući prve knjige SZ, izmeđuvelikih povijesnih dokumenata, knjigeSudaca i prve knjige Samuela, naila-zimo na skromno djelo od četiri pog-lavlja: kratak opis života dviju žena,Noemi i Rute. Iznenada se spuštamo izsvetih visina povijesti Izraela u sivustvarnost jedne obitelji, gdje umirumuškarci, a žene ostaju same, u siro-maštvu i bespomoćnosti (1,1-6). Kao dase gubi pogled na onaj uzvišeni put pokojem hoda Izabrani narod pod zašti-tom Boga – i sve se svršava u nekoj ba-nalnoj ljudskoj sudbini, u realnostisvagdašnjih muka. No, to je samo za-ključak površnog čitatelja, jer ova knji-ga ima skrivenu božansku tajnu, kojućemo sada otkriti.

U tekstu se sedam puta spominjeMoapka, tj. upućuje se na podrijetloRute. To nije slučajno: Moapci su bilidoduše u srodstvu s Hebrejima, ali sukroz povijest postali neprijatelji. KnjigaPonovljenog zakona daje ovakvu na-redbu: „Neka ne ulazi u Jahvinu zajed-nicu ni Amonac ni Moabac: nitko od nji-hovih, čak ni u deseto koljeno, ne smijenikada u Jahvinu zajednicu“ (23,4).Knjiga o Ruti razbija židovski legali-zam. Unatoč ovom propisu, Jahve jeizabrao jednu strankinju po kojoj jeHebrejima osigurao daljnji korak naputu spasenja. Kako? Ruta prati Noemiu Izrael, tamo se udaje za Boaza, i rodidijete, koje se zove Obed. Taj je pakdjed kralja Davida (4,22). Da su Židovibili dosljedni onome u Ponovljenom za-konu, Davida nikada ne bi mogli priz-nati legitimnim kraljem Izraela, jer jeon podrijetlom od Moapkinje, i to trećekoljeno!

Izgleda da Jahvi nije bitno krvnosrodstvo, nego nešto drugo: „Svi znajuda si čestita žena“ (3,11). Ruta nije osta-vila majku pokojnog muža, i prigrlila jeJahve kao svoga Boga. Nailazi smrt, od-nosi muškarce, nema potomstva... Činise da se gasi život obitelji. No, čestitostrađa plodom, tj., ona nalazi muža, Boa-za, i nastaje novi život, iz kojeg će nik-nuti dinastija kralja Davida, i osoba Isu-sa Krista. Jahve nije podigao Mesijupreko Židova, koji se grčevito hvatao zaparagraf Zakona, koji širi mržnju premadrugim narodima. „Svi znaju da si čes-

tita žena“ – odanost Bogu i bližnjemu jeona stvarnost koja goni daleko smrt, idonosi život.

Na kraju knjige se nalazi kratkorodoslovlje: ono pokazuje da stablo ži-vota Hebrejskog naroda nije srušeno(4,19-21). Božanski naum napreduje doDavida, a preko njega – podrijetlom po-gana – do Isusa, Sina Božjega. Tamo ćese zaustaviti rodoslovlje: u Matejevu iLukinu evanđelju. Ali ne zbog smrti,nego zbog postignutog cilja: Otac jerodio savršenog Čovjeka, Bogočovjeka.Kao što je čestitost Moapkinje rodila di-jete, tako je čestitost Isusa Krista rodilanovi život za nas, kršćane. Knjiga o Rutikoncentrira se na sićušnu egzistencijuudovica patnika, i pokazuje da se Jah-vino remekdjelo, Spasenje, ne odvija naratnim poljima, u kraljevskim dvora-nama, na planu moći i politike, nego uzajedništvu i ljubavi malenih, u jedin-stvu obitelji.

U ovome se pojavljuje živa porukaknjige o Ruti. Danas mnogi misle da se„velike“ i „vrijedne“ stvari događaju napozornici svijeta, pred kamerama, predočima gomile... To bijedno duhovnostanje se očituje i u svagdašnjici raču-nara, kada ljudi sebe meću na ovakveili onakve stranice, u slikama, praznimkomentarima, u dobacivanjima i lažnimdijalozima... Vrši se velika prijevara:kompenzacija. Raspadaju se obitelji, od-

nosi bračnih drugova, prijateljstva, dane govorimo o radnom mjestu... I čo-vjek, koji je blizu duhovnoj smrti, mislida će, ako stupi na pozornicu svijeta,nadoknaditi ono što je izgubio. No,stvarnost pokazuje nešto drugo: samo„globalna bijeda“ raste, ne čovjek.

Bog u knjizi o Ruti pokazuje da seono najvrednije u ljudskom životu do-gađa u njegovom mikrokozmosu: upoštivanju bližnjega, i u prihvaćanjuOtkupitelja. Događa se u ljubavi brač-nih drugova, u poštivanju i pomaganjučlanova obitelji... Tamo se rađa spase-nje: ono što čovjeka diže, preoblikuje, ičini ga Božjim sinom. Društveni životje važan, ali on se temelji na dobroj iispravnoj savjesti, što se stiče u obitelji.Katolik prepoznaje lažne i prazne po-nude, i odbacuje ih. On se okreće oni-ma koji su mu povjereni: jer je pozvanda u njihovom životu ostvari ono naj-veće, biti Krist u svojim riječima i dje-lima.

Bog po Crkvi, po obitelji vjernikapokazuje da svagdašnjice nisu profane,prazne – samo u subjektivnim i nereal-nim osjećajima. Svaki dan je posvećen,i u najmanjim djelima. Ovo ne smijemozaboraviti, jer jedino tako znamo ostva-riti vrednote koje daleko nadvisujusvaku lažnu atrakciju svijeta. Katolik uovome gradu, u ovome društvu, u svo-joj obitelji stvara Kristov život.

Zvonik � 10/2013 33

Upoznajmo Bibliju

Knjiga o RutiPiše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Page 34: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Kada doživimo neuspjeh na pos-lu, vezi ili školi, to obično zna biti veo-ma bolno. Neuspjeh, pogotovo u stva-rima koje su nam važne, utječe nanašu sliku o sebi, na sve ono što jes-mo i ono što možemo postati.

Da bi podnijeli neuspjeh razvi-jamo raznorazne strategije, ponekadse uvjerimo da sve to i nije toliko bit-no i ne znači ništa, nekad odlučimo dato nije doista naš neuspjeh nego sesvijet urotio protiv nas, a ponekadpreuveličamo neuspjeh i odlučimo dasmo bezvrijedna ljudska bića.

Ukoliko kažemo sebi da činje-nica da nismo uspjeli i nije toliko bit-na osjećamo se bolje, no ovo namneće pomoći na duže staze ako ne-realistično zaključite da ste sjajni, bezobzira što rezultati govore drukčije.Motivacija će vam opasti, sve ćetemanje raditi i naposljetku će biti i pre-kasno da pomognete sami sebi.

Čuveni pokus izveden je s dje-com u osnovnoj školi, gdje se nakonšto su djeca riješila neke zadatke izmatematike, jednoj skupini reklo dasu se baš potrudili i da nastave učiti iraditi dok je drugoj skupini rečeno dasu genijalni, sjajni i da u matematicinema boljih od njih. Vremenom jedjeci čiji je rad i uspjeh ocijenjen kaoposljedica truda motivacija porasla i uzadacima su postajali sve bolji i bolji,dok je djeci čiji su rezultati ocijenjenikao rezultat čiste genijalnosti motiva-cija opala i dobivali su sve gore rezul-tate. Na kraju pokusa sva su djeca za-moljena napisati pismo djeci koja ćesudjelovati u istom pokusu. U pismusu trebali napisati kako su se provelii kakav su rezultat postigli. Djeca kojasu se vodila trudom iskreno su napi-sala svoje rezultate, dok su djeca vo-đena hvalospjevima lagala o svomučinku, čineći ga mnogo većim negošto je bio.

Kao odrasli se ne razlikujemomnogo od ove djece. Teško prihva-ćamo neuspjeh kao dio svog identi-teta, no veoma je bitno biti zdravo kri-tičan prema sebi. Ipak, sve ovo lakšeje reći nego učiniti. Kada smo kritični

prema sebi lako možemo skrenuti uobezvrjeđivanje, a nakon toga u pot-puno beznađe. Lako je pretjerati suvredama i zaključcima koje dono-simo o sebi iako neki ljudi vjeruju daje dobro biti strog prema sebi. Istra-živanja su pokazala da obezvrjeđiva-nje sebe ne doprinosi boljim rezulta-tima, nego prokrastinaciji tj. uzalud-nom gubljenju vremena i ruminaciji.

Ukoliko se pomirite s tim da nis-te ni najbolja ni najgora osoba na svi-jetu trebali biste naučiti kako da sekritizirate tako da ta kritika doprineseboljim rezultatima u budućnosti. Prvošto bi trebali znati o zdravim samo-kritikama jest da se trebaju odnositina ponašanje koje možete promijeniti,ne na globalnu ličnu osobinu. Na pri-mjer, ukoliko student padne ispit,može analizirati svoj put spremanjaispita i kritizirati ponašanje koje jemoguće promijeniti: nisam trebaogledati one serije i filmove, trebaosam ih ostaviti po strani i učiti, a možei reći: ja sam glup, zato ovaj ispit nećunikada položiti.

Ponekad neuspjeh doista može-mo pripisati stvarima koje su bileizvan naše kontrole, ali treba obratitipozornost da se sljedeći put i ove

stvari izbjegnu. Recimo, ukoliko vamtelevizor odvuče pozornost samo zatošto ga vaši ukućani uključe, a vi im sepridružite, možda je dobro rješenjeda više ne učite kod kuće nego u či-taonici.

Također, prema sebi trebamobiti obzirni. Nakon što prihvatimo daje nešto neuspjeh, ne vrijedi udaritidrvljem i kamenjem na sebe da nisteuspjeli, ali to ne znači da niste vri-jedno ljudsko biće i da nećete bitibolji sljedeći put. S kritikama trebabiti obziran i kada su drugi ljudi u pi-tanju pokušajte ne govoriti ljudimaništa što bi i vas same povrijedilo. Bili vas doista motiviralo da vam netkokaže da ste lijeni trut ili da ste bezvri-jedni i da nikada od vas ništa nećebiti? Možda vam se učini da će to unekom probuditi inat i želju za radom,ali ta se želja s većom sigurnošćumože probuditi i bez uvreda, na kons-truktivni način. Kada kritizirate dru-ge, uvijek započnite i završite s ne-čim pozitivnim i dobro razmislite je livaša kritika doista nešto što će im po-moći u daljnjem radu ili samo uvredaod koje se vi trenutačno osjećate boljei superiornije.

10/2013 � Zvonik34

Psihologija

Racionalne kritikePiše: Antonija Vaci

Page 35: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Proslava Svjetskog misijskog danai poruka pape Franje za taj dan potak-nuli su me da Moralni kutak ovoga lis-topadskoga broja posvetim temi odgo-vornosti vjernika lika u misijskoj djelat-nosti Crkve.

Na pitanje jesu li vjernici laici duž-ni sudjelovati u misijskoj djelatnostiCrkve, odgovor je jednoznačan: da,jesu. A ako su dužni, onda su i odgo-vorni. Ukoliko daju svoj doprinos u mi-sijama i za misije, onda su izvršili svojudužnost i možemo ih nazvati odgovor-nim vjernicima, a oni koji tu dužnost nevrše, učinili su grijeh propustom izvr-šavanja jedne odgovorne dužnosti, od-nosno odgovornog poslanja koje su odBoga i Crkve primili na krštenju a jošviše na Krizmi.

Crkveni dokumenti su glede togavrlo jasni i izričiti.

Papa Pavao VI. u svojoj enciklici onaviještanju evanđelja kaže: „Kao članCrkve, svatko ima određenu ulogu: Pa-pa, biskupi, svećenici i đakoni, kao ivjernici laici“ (br. 60). Drugi vatikanskisabor je glede toga veli: „Crkva po bo-žanskoj zapovijedi ima dužnost da idepo svem svijetu i da propovijeda Evan-đelje svakom stvorenju“ (Dignitatis Hu-manae, 13; Lumen Gentium, 5; Ad Gen-tes, 1). A na jednom drugom mjestu istiSabor kaže: „Cijela Crkva je misionar-ska, a djelo evangelizacije temeljna jedužnost Božjeg naroda“ (Ad Gentes, 35).

Tri negativna iskustvaKada sam imenovan župnikom žu-

pe sv. Roka u Subotici, želio sam provo-diti suvremeni pastoral. Sjećam se dasam za vrijeme studija učio kako je vje-ronauk za odrasle najvažniji vjeronauk.Odmah sam pokrenuo takav vjeronauki odlučio na njemu tumačiti sustavnoKatekizam Katoličke Crkve. Na taj vje-ronauk odazvalo se desetak bakica. Najednom susretu govorio sam o odgovor-nosti vjernika laika u naviještanju evan-đelja. Jedna mi je vjernica tada rekla:„Župniče, nije to naša dužnost. Pa Vi stezato studirali da to radite. Mi to neznamo…“.

Kad sam se oduševio „projektom“nove evangelizacije, pokušao sam odu-ševiti time i one koji se u našoj župiokupljaju na susrete koje sam nazvao„Susret nove evangelizacije“. Jednom

sam oduševljeno govorio kako je prvafaza ovih susreta da se svi oduševimoevanđeljem, da mu počnemo u potpu-nosti vjerovati i po njemu živjeti a drugafaza će biti da ćemo dvoje po dvoje ićipo kućama i pokušati oduševiti i drugeza evanđelje. Nakon toga neki su pres-tali dolaziti na te susrete, a čuo sam kas-nije i zašto. Rekli su: „Što on misli. Panismo mi valjda sektaši“.

Nedavno sam na radnom odboruPastoralnog vijeća predložio da članoviPastoralnog vijeća prihvate jednu „mi-sijsku zadaću“. Naime, da obiđu obiteljičija su djeca nakon Prve pričesti pres-tala dolaziti na vjeronauk, ne bi li ih po-taknuli da se vrate. Komentar nekih jebio: „To na nas ne spada. Što mislitekako bi nas primili, što bi nam rekli…“.

I tako. Dvadeset godina je prošlomog „suvremenog pastorala“, a nismose maknuli s mjesta.

Ipak smo odgovorniBez obzira na ove neuspjele poku-

šaje u povjerenoj mi župi, misionarskazadaća vjernika laika nije dokinuta. Jakao župnik napustio sam prostor župe icrkve u naviještanju evanđelja, jer samprošle godine imao, a i ove godineimam vjeronauk za krizmanike po obi-teljima. Dotle, vjernici laici, kojima jesvjetovna narav vlastita, žele navještajevanđelja samo u crkvi i u župnim pros-torijama. No, nećemo na tome stati.Papa Franjo svojom porukom i sv. Pa-vao poticajima Timoteju dali su mi krilai novi zanos da pokušam oduševiti čla-nove Pastoralnog vijeća i druge vjer-nike koji su svake nedjelje na misi dapostanu misionari.

Najnoviji stav Crkve o odgovornosti za misije

Evo što piše papa Franjo u svojojporuci za ovogodišnji Svjetski misijskidan koji smo proslavili u nedjelju, 20.listopada.

Naviještanje evanđelja je sastavnidio Kristova učeništva i trajna zadaćakoja pokreće čitav život Crkve. Misio-narski polet jasan je znak zrelosti crk-vene zajednice.

Moramo uvijek imati hrabrosti i ra-dosti predlagati, uz uvažavanje i pošti-vanje drugoga, susret s Kristom, i bitiblagovjesnici.

(Druge naglaske iz Papine porukepročitajte na str .5 pod naslovom: Na-glasci iz poruke pape Franje za Svjetskimisijski dan 2013.).

Ohrabrenje svetoga PavlaSv. Pavao u pismu Timoteju ohrab-

ruje ga da uporno naviješta evanđeljeali i da bude odlučan prema onima ko-jima ga navješćuje: „Zaklinjem te predBogom i Kristom Isusom, propovijedajRiječ, uporan budi – bilo to zgodno ilinezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovije-daj sa svom strpljivošću i poukom“.Jako je važan i razlog zašto to od njegatraži: „Jer doći će vrijeme kad ljudi nećepodnositi zdrava nauka nego će sebi povlastitim požudama nagomilavati učite-lje kako im godi ušima; od istine će uhoodvraćati, a bajkama se priklanjati“(ups. 2 Tim 4,1-5). Mislim da smo većdavno zakoračili u takvo vrijeme i zatoje krajnje vrijeme da se oduševimo zamisijsko poslanje koje nam je i dužnost.

Zvonik � 10/2013 35

Moralni kutak

Vjernici laici i misijska djelatnostPiše: dr. sc. Andrija Anišić

Prijedlog Neka svi koji dolaze redovito na

misu promisle tko je prošle ili moždai ove godine bio kraj njih u crkvi a višega nema i neka ga potraže i pitajuzašto ga više nema. Svi vjeroučiteljineka pregledaju popise vjeroučenika iprovjere tko je prestao dolaziti na vje-ronauk, neka sve potraže i upitaju ihzašto više ne dolaze. Uvjeren sam, uči-nimo li to s vjerom i ljubavlju – mnogiće se vratiti. I bit će radosti i veselja.Isus ne vara. Evanđelje je doista Ra-dosna vijest. zkvh

.org.r

s

Page 36: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Program za djecu i pripovijetka u stripu u Tavan-kutu – stručno-znanstveni skup o hrvatskim velika-nima – književna večer predstavila Panonizam hrvat-skoga pjesništva – predstava Svijest Hrvatskog kazališ-ta iz Pečuha – dodjela književnih nagrada

Najveća književna manifestacija Hrvata u Vojvodini –Dani Balinta Vujkova – dani hrvatske knjige i riječi, održanaje od 17. do 19. listopada 2013. godine okupivši brojne sudio-nike i slušatelje kao i gledatelje. Naime, popularni program zadjecu pod nazivom „Narodna književnost u školi“ ove je go-dine održan u Osnovnoj školi „Matija Gubec“ u Tavankutu,gdje su predstave prema pripovijetkama Balinta Vujkova iz-veli učenici Osnovne škole „Matko Vuković“ iz Subotice i dje-ce iz vrtića „Petar Pan“ iz Tavankuta.

Program je okupio učenike nižih razreda koji pohađajunastavu na hrvatskom jeziku u Subotici, Ðurđinu, MalojBosni i Tavankutu, kao i učenike koji slušaju Hrvatski jeziks elementima nacionalne kulture iz Monoštora, Berega, Bez-dana, Sonte, Vajske, Plavne, Sota, Sr. Mitrovice, Sombora iŽednika. Djeci je predstavljena i nova knjiga Poplašeno jaje –narodna pripovijetka prvi puta u obliku stripa koji je nacrtaoSubotičanin Petar Tikvicki.

Dio javnog sata je bio posvećen hrvatskom velikanuAleksi Kokiću, a djecu su posjetom ovoj kulturnoj manifesta-ciji počastili i predsjednici Hrvatske i Srbije dr. Ivo Josipo-vić i Tomislav Nikolić.

Panonizam hrvatskog pjesništva naslov je dvoknjižja pro-fesora hrvatske književnosti i stilistike na Filozofskom sveu-čilištu u Osijeku, autora Sanje Jukić i Gorana Rema, kojeje u okviru Dana Balinta Vujkova predstavljeno u petak, 18.listopada, u čitaonici Gradske knjižnice.

Dvodnevni stručno-znanstveni skup okupio je više oddvadeset sudionika iz Mađarske, Hrvatske, Austrije i Vojvo-dine koji su tematizirali književnost Hrvata u Podunavlju, alii teme vezane uz hrvatsku književnost i jezik. Na skupu jepredstavljen treći zbornik radova sa stručno-znanstvenih sku-pova održanih 2011. i 2012., kao i Bibliografija narodnih pri-povjedaka i djela Balinta Vujkova. Godina hrvatskih velikanabila je najzastupljenija tema, a najviše je riječi bilo o AleksiKokiću i Balintu Vujkovu.

Ovogodišnji „Dani“ ponudili su publici predstavu „Svi-jest“ Antuna Karagića o stoljetnoj obljetnici njegova rođe-nja u izvođenju Hrvatskog kazališta iz Pečuha na Sceni Jad-ran. Pred brojnom publikom dodijeljena je i nagrada Organi-zacijskog odbora Dana B. Vujkova za životno djelo na područ-ju književnosti za 2013. godinu književniku Ivanu Baleno-

viću iz Petrovaradina koji je ovogodišnji dvostruki dobitniknagrada. Naime, posebno Povjerenstvo Zavoda za kulturuvojvođanskih Hrvata odlučilo je nagradu „Emerik Pavić“ zanajbolju knjigu u 2012. dodijelilo upravo Ivanu Balenoviću zaknjigu Prognanik iz svijeta svjetlosti (život i djelo StanislavaPrepreka). Prvi puta Zavod je dodijelio i trijenalnu nagradaza najbolju knjigu u području znanosti i publicistike „TomoVereš“ koju je primio svećenik Marko Kljajić za knjigu Sur-čin kroz povijest.

Dani Balinta Vujkova, dani hrvatske knjige i riječi po-tvrdili su važnost očuvanja bunjevačke i šokačke ikavice, pot-rebu valorizacije djela Vujkova i narodne književnosti ali i širetematiziranje hrvatske književnosti i jezika. Stoga se u za-ključcima najavljuje suradnja s Odjelom kroatistike na Sveu-čilištu u Pečuhu a stručni skup će se održavati bijenalno,kako bi se moglo sudjelovati na skupovima i u Pečuhu i u Su-botici. Drugi je zaključak da će se već iduće godine tiskatizbornik radova, a želi se i tematski proširiti skup te suradnjas onima koji imaju empatije prema Hrvatima u Vojvodini kaošto je to ove godine učinilo zadarsko Sveučilište. Jedan od za-ključaka je da će se svake druge godine, osim što će bitistručni skup, održati i jedno savjetovanje u suradnji s Grad-skom knjižnicom i to će sljedeće godine biti tema povezana sdječjom književnošću.

Održavanje Dana Balinta Vujkova ove su godine pomog-li Grad Subotica, Ministarstvo za kulturu Republike Srbije,Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne za-jednice, Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje,Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatsko nacionalnovijeće te Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RepublikeHrvatske. Suorganizator i ovogodišnjih Dana Balinta Vujkovaje Gradska knjižnica u Subotici.

10/2013 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Održani XII. Dani Balinta Vujkova – dani hrvatske knjige i riječi

Knjiga i ri(je)č, nagrade za ostvareno

Page 37: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Ðurđin, naselje nedaleko od Subotice, osim što je naj-vjerojatnije jedno od prvih mjesta naseljenosti Hrvata u Voj-vodini, čemu svjedoči pavlovački pavlinski samostan iz prije-turskih vremena, rodno je mjesto prvog kandidata za oltarbunjevačkih Hrvata, karmelićanina Tome Gerarda Stantićate slamarke Kate Rogić, utemeljiteljice umjetnosti u tehnicislame.

Kata Rogić, „Generalić u tehnici slame“ kako je nazivakritičar Mirko Šolaja, umjetnica je koja je preko igre na poljui pravljenja prstenja od slame, pravila djela izložena na stoti-njak izložbi po domovini i svijetu, te postala doživotna počas-na članica Instituta „Ivan Antunović“ u Subotici, osobno pre-davši 1976. godine papi Pavlu VI. grb od slame.

Kata Rogić rođena je 11. listopada 1913. godine u Ður-đinu, gdje je provela i cijeli svoj život. Odrasla je u šestero-članoj obitelji odgajana u duhu vjere. Aktivno je bila uklju-čena u kulturni i vjerski život sela, te je jedna od osnivačicaprve dužijance u Ðurđinu, održane 1935. godine. Svoju tra-diciju u pravljenju kruna za dužijancu započela je već nave-dene godine i nastavila sve do dolaska komunizma na vlast.„Dok je pravila krune, Kata je svašta probala, uvijek je neštonovo pravila i svaka kruna joj je bila drugačija. Prije dužijancije radila danjom noćom da bi sve stigla i mislila sam da ćeizać iz pameti“, prisjeća se 88-godišnja Marija Rogić, Katinanajmlađa sestra.

Kada su krune postale zabranjene, Bog je nadahnuoKatu Rogić da počne izrađivati sakralne predmete, umjestokruna za dužijance. Godine 1946. napravila je kalež od slame,prvi sakralni predmet i time afirmirala nov način umjetničkogizražavanja. Kalež nažalost nije sačuvan, ali je pokaznica, od-nosno sakrament iz 1947. godine sačuvan i nalazi se u rodnojjoj župi sv. Josipa Radnika u Ðurđinu. Nad tim predmetom jesubotički biskup Lajčo Budanović izrekao proročke riječi:„Samo ti, Kate, nastavi, od ovog će jednom biti umjetnost“.Teta Kata je uistinu, iz godine u godinu stvarala nove i noveliturgijske predmete, najčešće inspirirana liturgijskim sim-bolima.

Ubrzo nakon osnivanja „Likovne kolonije“ u KUD-u „Ma-tija Gubec“ u Tavankutu, Kata Rogić se 1964. godine uklju-čuje u koloniju. Skupa s Anom Milodanović iz Starog Žed-nika, njezinim sestrama Tezom Milodanović i Ðulom Milo-danović-Kujundžić te Marom Ivković Ivandekić iz Ðurđina,počinje preko „Likovne kolonije“ i izložbama slamarki, su-djelovati u prezentaciji ove umjetnosti u široj kulturnoj jav-nosti. Od 1968. godine skupa s prijateljicom i susjedomMarom Ivković Ivandekić počinje praviti simbole, tkz. „kru-ne“ za crkvenu, katedralnu Dužijancu, dakle punih 25. go-dina. Tako je nastala zbirka njezinih radova koja se čuva usjemeništu „Paulinum“ u Subotici. Osim ove zbirke, mnoštvoslika i simbola Kate Rogić nalazi se ne samo u Vojvodini, negoi u inozemstvu budući da je biskup mons. Matiša Zvekanovićprilikom putovanja često za dar nosio radove od slame. Naj-

veća zbirka njezinih radova nalazi se u pastoralnom centrurodne joj župe u Ðurđinu. „Stalna izložba umjetnina u tehnicislame Kate Rogić i Mare Ivković Ivandekić“, čiju postavu sunapravile same umjetnice, otvorena je na inicijativu ondaš-njeg đurđinskog župnika mr. Lazara Ivana Krmpotića, 9. svib-nja 1993. godine, odnosno mjesec dana prije Katine smrti.Svoj doprinos rodnoj župi dala je i s jedinstvenim križnimputem u cijelom svijetu, križnim putem od slame. Ovaj pos-ljednji veliki slamarski pothvat Kate Rogić, djelo je od četr-naest postaja (slika) koje je radila skupa s prijateljicom Ma-rom Ivković Ivandekić koja je morala sama završiti započeto,jer je Kata Rogić napustila ovozemaljski život nakon završenečetiri slike križnog puta, 4. lipnja 1993. godine, ne napunivšiosamdesetu godinu života. „Ljubav teta Kate prema umjet-nosti od slame je označila cijeli njen život, te joj je bila pre-dana do posljednjih dana boravka na Zemlji. Uvijek je imalapuno ideja, a glavna uzrečica joj je bila da će napraviti neštodrugačije, da ne bude isto ko što je lanjske godine bilo“ na-vodi Jelica Prćić, nećakinja Marije Ivković Ivandekić, Katineprijateljice i također jedne od utemeljiteljica ove umjetnostinaive.

„Najveće priznanje Katinom radu dao je subotički biskupmons. Matiša Zvekanović kada je na Veliki ponedjeljak 1976.godine došao na naš salaš i zamolio ju da napravi papin grb.Budući da je trebao biti gotov do prvog svibnja, vremena jebilo malo, a posla puno, te je Kati bila neophodna pomoć odprijateljice i susjede Marije Ivković Ivandekić. Radile su kaoi prid svaku Dužijancu danju noću“, prisjeća se Marija Rogić.Tako je tiha i samozatajna slamarka Kata Rogić, dobila jedin-stvenu priliku da osobno prezentira ovu umjetnost papi PavluVI., 2. svibnja 1976. godine prigodom proglašenja blaženimhrvatskog kapucina, sluge Božjega Leopolda Bogdana Man-dića. Na taj je način djelo jedne bunjevačke Hrvatice našlosvoje mjesto u Vatikanskim muzejima. Kata Rogić je radiovoga imenovana počasnom članicom Instituta „Ivan Antu-nović“ u Subotici.

Zvonik � 10/2013 37

Kultura

Kata Rogić (1913.- 1993.)

Stota obljetnica rođenja utemeljiteljice umjetnosti u tehnici slamePiše: Jelena Dulić

zkvh

.org.r

s

Page 38: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

100. rođendannašeg dragog svećenika

i pjesnika

Alekse KokićaVelika i divna proslava 100. rođen-

dana Alekse Kokića bila je 14. listopada u Subotici, u Ve-likoj vijećnici Gradske kuće. Svojom pjesmom rođendansu čestitali pjevači, recitatori, oni koji su pisali i slikali…Svi su bili divni, a napose oni najmlađi koje vidite ovdjena fotografijama…

Ponosni smo na našeg pjesnika koji je umro kadanije napunio ni 27 godina a napisao je više od tristo div-nih pjesama. Neke od njih čuli smo na priredbi a mnogesmo čuli na nekim drugim priredbama.

Na svečanoj akademiji proglašeni su i nagrađeniučenici – autori najboljih literarnih i likovnih radova koji susudjelovali u natječaju „Ravnica i klasovi pjevaju“. Svimaod srca čestitamo!

Ravnica i klasovi pjevaju

U bilom salašuusrid zlatnih njiva,uz svitlost u lampašuvridni ratar sniva.

Čekali smo lito,čekali smo kišu,dozrilo je žito,klasovi se njišu.

Zlatno žito kosei Bogu zahvaljuju,dok snopove nosemolitvu pjevaju.

Lucija Ivanković Radaković, VI. h OŠ „Matko Vuković“, Subotica

Proslava Misijske nedjelje u SontiNa misijsku nedjelju u crkvi sv. Lovre u Sonti bilo je lijepo i svečano. Ulazna procesija djece i mladih koji su nosili

simbole misija su odmah na početku vjernike uveli u ozračje slavlja. Djevojke su bile obučene kao sestre misionarke ijedan mladić je nosio križ s godinom natpisa kada su u našoj župi bile misije. Najmanji su nosili globus, misijsku kru-

nicu, bubanj, torbu, kutiju s imenimamisionara iz Afrike, trake misijskihboja i dar od misionara iz Madagas-kara – cimet i vanilin šećer.

Nakon čitanja Evanđelja djecasu prikazala igrokaz „Čudo molitve“– istiniti događaj jednog liječnika kojidjeluje u misijama u Africi. Nakontoga je župnik Dominik (koji je povje-renik za Misije u našoj biskupiji), na-glasio veliku ulogu misija i potaknuovjernike na molitvu za misionare teih pozvao da na kraju sv. mise iz ku-tije izvuku ime jednog misionara i daza njega mole. Svi novčani prilozi ša-lju se u misije jer je i to važno za njih.Zatim je pokazao dar od misionara izMadagaskara i istaknuo da i ljudi umisijama mogu nas usrećiti svojimprirodnim proizvodima. Misijska ne-djelja upravo to i govori – da trebamojedni druge.

Na kraju sv. mise župnik je zah-valio djeci na igrokazu i svima na sudje-lovanju, molitvi i novčanim prilozima.

Katehistica Kristina

10/2013 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Page 39: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Zvonik � 10/2013 39

Djeca

Na rastanku

Jesen je već nastala, sele jata ptica,djeca im na rastankumašu tužna lica.

Neće bit cvrkutanjani pjevanja viševjetar hladni svirat ćeu danima kiše.

Zvonko, Ljerka, Maricadonijeli su hraneda ptice zaboraveove tužne dane.

Znadu oni: ostat ćepusta kuća malaodletjet će ptičicepreko morskih vala.

Bog zna, hoće l’ one sena proljeće vratit,hoće l’ sunce domajeopet ih pozlatit…

Zbogom, ptice! Nositepozdrav morskom žalu!Sretne nam se vratiteu kućicu malu!

Aleksa Kokić

zkvh

.org.r

s

Page 40: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Plamen svijećeDragi mladi!Nalazimo se na samom kraju listopada, mjeseca

posvećena Marijanskoj pobožnosti i na samom početkumjeseca koji nam donosi svetkovinu Svih Svetih i Dušni

dan. U ova dva dana posjećujemo vječne domove naših najmilijih koji višenisu s nama. Sjećamo ih se u molitvama u plamenovima svijeća. Molimo zanjih jer nam oni svake godine pomažu preživjeti naše teškoće i zahvaljujućinjima mi ih posjećujemo. Oni su naši anđeli čuvari. Nikada nemojte misliti datreba zaboraviti ljude koji nisu više s nama. Naprotiv, oni trebaju i dalje živjetiu nama i u našim molitvama. Oni su ti koji na čuvaju. Razmislite što za vasznači otići na groblje na vječno počivalište vaših najmilijih. Je li je to samoneki običaj, samo neka obveza ili mogućnost da se usput kupi litra kestena.Otiđite na groblje, upalite svijeću, pomolite se jer će te svima pomoći. I sebii onima za koje se molite.

I ne zaboravite! U svojim domovima sa svojim obiteljima također se umolitvi sjetite i svih kojih više nema na ovom svijetu, upalite svijeću za njih isusretnite se s njima u plamenu svijeće.

Larisa Skenderović

Misa mladih u Maloj Bosni

Pobožnost prvog petka u čast Srcu Isusovu za mladenaše biskupije duga je tradicija. Ovoga mjeseca, 4. listopadamladi su se okupili na svetoj misi u župi Presvetog Trojstva uMaloj Bosni. Liturgijsko slavlje je predslaviožupnik vlč. Dragan Muharem koji je u propo-vjedi približio razumijevanje siromaštva kakvoga je u Crkvi obnovio sv. Franjo. Siromaštvo sene odnosi samo na neposjedovanje materijalnihdobara već na stav srca. Siromaštvo na koje smosvi pozvani ne traži od nas da se poput sv. Franjeodreknemo svega, nego da nam srce bude slobod-no i nenavezano na dobra koje posjedujemo. Jošjedna poruka iz djelovanja sv. Franje koja nas idanas mora voditi jest njegova ljubav premaCrkvi. Umjesto kritike i napada, on je problemi-ma i negativnostima koje je uvidio prilazio s lju-bavlju i poštovanjem prema Majci Crkvi. Zbogtoga njegovo djelovanje nije stvorilo razdor uCrkvi nego plodove njegova djela osjećamo i da-nas, rekao je vlč. Dragan. Nakon svete mise usli-

jedilo je kratko euharistijsko klanjanje i molitva posvete SrcuIsusovu. Sve je to animirao VIS Ritam vjere, a nakon misemladi su nastavili druženje u župnoj dvorani. Najavljena jesljedeća misa mladih koja će se slaviti 1. studenog u župi sv.Terezije Avilske na koju su također pozvani svi mladi kako biprodubljivali svoje zajedništvo i nastavili s pobožnošću prvogpetka koja nam pomaže biti vjerodostojnim kršćanima i svje-dočiti svoju vjeru na svim mjestima gdje se nalazimo.

Ana Ivković

ObavijestiMisa mladih za mir

Mjesto: Katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici.Dan i vrijeme: 1. 11. 2013. u 20 sati.

Predstava HollyWinNoć uoči blagdana Svi Svetih odigrat će se HollyWin,

predstava u kojoj ćemo na komičan način obraditi život jed-

nog sveca. To je manifestacija koju organizuju mladi iz župeMarija Majka Crkve iz Aleksandrova u zajedništvu s mla-dima iz župe sv. Roka iz Kera i župe Isusova Uskrsnuća izMalog Bajmoka.

Predstava će se održati 31. listopada s početkom u 20 satiu HKC „Bunjevačko kolo“ u Subotici

(Preradovićeva 4).Na ovaj način želimo ući u blagdan Svih Sveti i predo-

čiti mladima zašto je taj blagdan toliko bitan. Srdačno vasočekujemo.

Marina Gabrić

10/2013 � Zvonik40

Uređuju: Larisa Skenderović i Kristina Ivković Mladi

Page 41: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Da bismo odgovorili na pitanjeiz naslova, moramo najprije shva-titi: Što znači Crkva?

Grčka riječ za CRKVU je ekkle-sia = pozvani. Svi koji smo kršteni ivjerujemo u Boga, od Boga smo poz-vani. Zajedno smo Crkva. Krist je,kako Pavao kaže, Glava Crkve. Mismo njezino tijelo. (YOUCAT, 121)

Nakon toga moramo se upitati:Što će Bogu Crkva? Odgovor bi bio– JER NAS LJUBI! A ljubi nas takoda nas želi spasiti sve zajedno, a nepojedinačno. On nas želi spasiti kaojednu zajednicu, jedan narod, jednuCrkvu. I što je onda naš zadatak uCrkvi? Prvi i veoma bitan zadatakjest – odazvati se pozivu i priključitise zajedništvu Crkve. Puno putasam u razgovoru s prijateljima o aktivnosti u Crkvi, u svo-joj župi, čula svakojake „izgovore“. „Izgovori“ koje sammožda puno puta i ja sama koristila kao svoje opravdanje:„Što ću ja tamo?“, „Ima njih dovoljno…“, „Ne želim se na-metati“, „Tamo su Marina/Filip/Ivana/Marko“, „Nitko menije pozvao!“ i slično. Pročitajte još jednom što je Crkva –POZVANI. Da, svi smo mi pozvani vršiti svoje dužnosti uCrkvi. A koje su to naše dužnosti kao mladog katolika ilikatolkinje? Kako na početku ovoga teksta piše da smo svimi tijelo Kristove Crkve (to piše i u Svetome Pismu), toznači da smo dužni funkcionirati tako da to tijelo ne za-kaže. Ako ruka ne želi raditi svoj posao, kako će tijelo na-pisati nešto, počešljati se, zagrliti nekoga? Ako noga ne želiraditi svoj posao, kako će tijelo stići do željenog mjesta,udariti loptu za vrijeme igre ili prenijeti težak teret? Čimjedan dio tijela ne funkcionira, pati cijelo tijelo (u ovom slu-čaju cijela Crkva). A ti si upravo ta noga, ta ruka, taj bub-reg, ta pluća, to srce toga Tijela – Crkve.

Misliš li da te Crkva ne treba? Ma ona ne može beztebe. Bog ne može bez tebe. Bog treba mlade. Da, da, tre-ba baš tebe koji upravo sada čitaš ove retke. Dopire li ti dosvijesti koliko si bitan za Boga, za Crkvu? Majka Tereza izKalkute kaže da smo svi mi kao olovke u Božjoj ruci (ins-trument kojim On sve razumije i zapisuje). Ponekad olov-ka zatupi, ali Bog ima šiljilo (ispovijed) da je ponovno za-šilji.

U našoj biskupiji postoji skupina mladih koja organi-zira tribine, mise mladih, razne susrete i događaje. I nakrupnom planu to je lijepo i hvale vrijedno, to je korisno,to je dobro… Ali hajdemo napraviti korak dalje. Znaš li ko-liko dužnosti i obveza ima tvoj župnik koji ne može sveobaviti sam i u kojima mu treba možda baš tvoja pomoć?Hajde, izazivam te da pođeš svome župniku, da pođeš ususret župi kojoj pripadaš. Pokaži da si hrabra osoba i upi-

taj se koja je ondje tvoja zadaća. Može to biti pjevanje,možda ministriranje ili čitanje, spremanje crkve, druženjei razgovor s mladima (koji žude za tim da ih netko sasluša,posavjetuje), pomoć župniku oko sređivanja župnih papira,posjet starim i bolesnim župljanima, pomoć siromašnimžupljanima… Mogla bih ovako u nedogled nabrajati kakvesve aktivnosti postoje na župi u koje se mladi mogu uklju-čiti. I na taj način mi naviještamo Boga, živimo kao kršćani.Kako opet Majka Tereza iz Kalkute kaže: „Krista ne tre-bamo naviještati na način na koji govorimo, na način nakoji hodamo ili na koji se smijemo. Naviještamo Ga živećitako da svi mogu shvatiti da Mu pripadamo… To što či-nimo samo je kaplja u oceanu. Ali da to ne činimo, oceanubi nedostajala ta kaplja.“

Dogodit će se možda da ćete naići na nerazumijeva-nje drugih, svojih prijatelja, možda čak i od svog župnika.Tada svoju snagu potražite na križu. Isus je ispunio svoj„zadatak“ na drvu križa kojeg je zagrlio tako jako da se,kada su svi pomislili da je nemoćan i slab, On uzdigao usvoj slavi. U tim trenucima prikažite Mu svoje teškoće, sla-bosti, mane i On će ih preobraziti na najbolji način kakosamo On umije.

Stariji kažu da na nama mladima svijet ostaje, da smomi budućnost. Smatram da svaka mlada (naravno, i starija)osoba može i mora pronaći svoje mjesto u Crkvi kako bipridonijela jačanju zajedništva. Jer mi mladi imamo svojemjesto i ulogu u Crkvi i društvu, moramo pokazati svimada mi nismo samo budućnost. Mi smo ovdje, sada – MISMO SADAŠNJOST I BUDUĆNOST!

Odgovor na naslov ovoga teksta ostavljam da prona-đete sami. Sigurna sam da ćete, kada pronađete svojemjesto u Crkvi, naći taj odgovor i biti spremni izvršiti za-datak na koji vas poziva Isus.

Marina Gabrić

Zvonik � 10/2013 41

Mladi

Imam li ja zadatak u Crkvi?

zkvh

.org.r

s

Page 42: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Primjećujemo da sve više mladih izbjegava čitati na Sve-toj misi. Zašto? Zato što se boje da će pogriješiti, boje se da ćeim se ljudi smijati, da se nisu primjerno obukli, da se nisu na-šminkali. Sve te stvari su najmanji problem.

Kao prvo, svatko pogriješi, nitko nije savršen. Kaodrugo, ljudi ti se neće smijati jer bi se oni onda sami osramo-tili. Kad već dolaziš na misu podrazumijeva se da si prikladnoodjeven, to nije problem, a što se šminke tiče, ni nevidi se.

Također je važno biti upoznat s time što čitaš ida razumiješ ono što čitaš. Jer čitači na misi su Božjiglasnici i čitaju odlomke iz Svetog Pisama. Toga mo-ramo biti svjesni. Nije čitanje na misi samo tako dapuk vidi da si ti došao na misu, da si aktivan. Mnogi,nažalost, izbjegavaju biti čitači. Donedavno sam isama činila isto. Ne znam ni kako ni zašto sada minije teško čitati, ali isto tako želim i drugima priuštitiisti doživljaj. Ne trebamo biti opterećeni time što je či-tanje dugačko, jer što je duže čitanje, mi smo dužiBožji glasnici. Mi smo ti koji narodu čitamo, mi smoti koji smo odabrani. Svatko od vas može postati dionas. Kod nas nema ograničenja. Svatko može bitiodabran, a to ne ovisi o nama, nego o Njemu samom.

Nitko te neće moliti da dođeš čitati, moraš doći sam, jer ćešsamo tako biti odabran. Postoje osobe koje čitaju samo na ve-like blagdane kao što su Božić ili Uskrs, ali čitanja su jednakovažna i lijepa i ostalim danima u godini. Kada upitam mladežele li čitati, često u trenutku odbiju. Ali nemaju se čega bo-jati, naprotiv, trebaju biti radosni što imaju priliku za takovažnu ulogu u Crkvi.

Biti čitač za svakog od nas treba predstavljati jedan odposebnijih događaja na misi. Jer svećenik prije čitanja uvijekkaže: „Poslušajmo Božju riječ.“ I ona jest Božja i posebna. Tonije osjećaj poput čitanja novina ili neke obične knjige, to jenapose čitanje Božje riječi koja nam je dana od Boga.

Stoga se iskreno nadam da ću mlade ovom porukom po-taknuti da dođu čitati čitanja i da se ne plaše, ništa im se lošeneće dogoditi. Dogodit će im se samo lijepe stvari. Postat ćeglasnici Božje riječi, bit će bogatiji i ono najvažnije, bliži Bogu.

Larisa Skenderović

10/2013 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Svi Sveti u očima mladih

Svi znamo da su Svi Sveti i Dušni danblagdani kada se sjećamo naših najmilijihkojih više nema. Isto tako nam je jasno dase u to vrijeme skupi cijela obitelj koja za-jedno odlazi na groblje. Nama mladima todobro dođe jer nema škole i imamo slobod-ne dane. Ali koliko smo mi zapravo svjesnida je to dan kada se sjećamo onih koji nisuviše s nama. Odlazimo li doista na groblje?Fizički da, ali psihički? Za nas su to samostaze kojima dolazimo do vječnih kućanaših najmilijih. I ne bi trebale biti samo nablagdane, nego i inače. Svi su oni na nekinačin dio nas. Mi smo njihovi potomci i nebi ih trebali zapostavljati. Mnogi mladi uvi-jek govore kako nemaju vremena otići na

groblje. Ako imaju vremena za svoje prijatelje, zašto nemajuza nekog od koga potiču? Zar je to toliko teško? Osvrnimo seoko sebe! Neki bi dali sve da su njihovi najmiliji s njima, alibaš sve. I zato cijenimo naše korijene, budimo ponosni na onošto jesmo.

Patricija Merković

Biti č i t ač na mi si

Page 43: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Jedna on najvećih tabu tema. Zapitajmo se, zašto je tatema toliki tabu? Sram je odgovor. Zanimljivo, sram (stid)nije loš. Sram je signal od Boga dan koji nam govori što jedobro, a što ne. Adam i Eva su se morali pokriti jer su osje-ćali sram nakon famozne kon-zumacije sa stabla spoznajedobra i zla. Zanimljivo, i u naj-liberalnijim zemljama sa lega-liziranom prostitucijom, pro-zori bordela su prekriveni.Dakle, jasno je da se sramimogovoriti o tome, jer znamo daje to nešto loše. Osjećamo tou dubini našega bića. „Porno-grafija je igračka za proklete“,riječi su jednog ateista, pro-ducenta porno filmova.

Lanac štetnosti Prvi na udaru industrije

koja zarađuje više nego štoneke države imaju proračun,jesu mladi. Prema najnovijimstatistikama, jedan od sedamovisnika o pornografiji su dje-vojke! No, za početak ćemose pozabaviti momcima. Kre-nimo od narušavanja slike ospolnosti. Umjesto da to „ve-liko otajstvo“ (Ef 5,32) otkrijuu punom sjaju ljubavi koju suobećali da će vječno dijeliti samo s jednom oso-bom, momci nesvjesno svode to na aktivnostipoput čitanja novina. „Za mnoge mladiće pristuppornografiji znači da njihovo prvo iskustvo spol-ne različitosti nije nervozno pregovaranje okomolbe za ples sa djevojkom na kraju školske dvo-rane. To je gledanje ponižavajućih slika žena,često pomiješanih s nasiljem“ - objavio je popu-larni britanski list Daily Mail. Kao što su ove po-pularne novine objavile, problem stvaranja lažneslike o ženama je također veliki. Pomoću porno-grafije momci stječu dojam da su djevojke poputlutaka. Istinita priča iz jedne državne srednješkole u USA, na javnom satu sa skupinom pet-naestogodišnjih učenika i učenica. Profesorica jepostavila pitanje jednom od učenika „Vjeruješ liti doista da pornografija ne utječe na tvoj budućibrak?“ Dotični učenik je odgovorio „Ne, naravno.Pa žene su stvorene za to.“ Nakon toga, skupinadjevojčica ga je počela gađati školskim priborom.Problem je što naše djevojke ovako nešto gotovonikad ne bi uradile. Kao što kaže priča iz pret-hodnih redaka, treći na popisu žrtava je budućibrak. Nebitno govorimo li o potencijalnom celi-batu ili braku. Činjenica je da nakon krivih slika

o spolnosti i ženama, ni brak neće proći puno bolje. Jer,kakav je to muškarac za brak ako nije u stanju „ljubitisvoju ženu kao što je Krist ljubio crkvu“ (Ef 5,25). Takavmuškarac ulazeći u brak misli da slijedi ostvarenje svih

njegovih najprljavijih mašta-nja.

Zatim, nikako na kraju,već na početku, jest sam čo-vjek. Njegov odnos prema Bo-gu i sebi. O temi najbolje go-vori sv. Pavao:

Ali ne tijelo bludnosti, ne-go Gospodinu i Gospodin ti-jelu. (1 Kor 6,13)

Ne znate li da su tijela va-ša udovi Kristovi. (1 Kor 6,15)

Hram ste Božji i Duh Bož-ji prebiva u vama. Ako tkoupropašćuje hram Božji, upro-pastit će njega Bog. Jer hramBožji je svet, a to ste vi. (1 Kor3,16-17)

Nakon ovih riječi čovjekse zapita samo jedno – koje jerješenje situacije?

Dušan Balažević

Zvonik � 10/2013 43

Mladi – naša tema

Pornografija – šuti o tome (I. dio)

Jesen

Jesen tu je oko nas, sve suho je.Došla je tiho kao sjena i lišće u žuto obojila.Mirisom kiše, voća što sa sobom nosi sve je osvojila.Jesen došla je tiho kao noćna vila i oko nas se obavila.Sve radosti, jarke boje,i mirise u suho cvijeće, granje i lišće je pretvorila.Jesen nekom čarobnom moći sve je osvojila.

Danijela Pejićzkvh

.org.r

s

Page 44: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Duša se liječiDragi čitatelji! „Duša se liječi vreme-

nom provedenim s djecom“, kažu da jerekao Fjodor Dostojevski. Je li on tada naumu (ili u naručju) imao maleno dijete iliunuče ili dijete iz susjedstva ili tek ideju odjetetu – zanimljiva je tema za razgovor uveć prohladnim jesenskim večerima s pri-jateljima. Ipak, mnogi od nas će se složiti s velikim piscem: djeca, bilo malena ili veća,kada provedete s njima vrijeme zbilja im se posvetivši, svijet i sve u njemu čine ljep-šim, boljim, svetijim. Ako se prepustite njihovom „djelovanju“ i gledate ih, slušate igrlite, izliječit ćete (za početak!) dvije duše – vašu i djetinju, tako gladnu pažnje, poš-tovanja i ljubavi. Dalje ide lako, jer će vašu ljubav prepoznati i drugi i tražiti da buduu vašoj blizini, pa će se i njihove duše „liječiti“. Čuvajte se, ova pojava se širi! (lvh)

Čini se kako svaki kršćanin bar ponekad ima teškoćas molitvom. Iako je molitva, kako Papa Franjo kaže „raz-govor duše s Bogom“, veoma često je doživljavamo tekkao dužnost, obvezu, pa ona – među mnogim drugim ob-vezama, često izostane. Izostaje ona osobna, a na žalost i– zajednička, obiteljska. Obitelj je „crkva u malom“, kažese, a u tim našim crkvama nema baš puno zajedničke mo-litve, čitanja Božje riječi, pjevanja i slavljenja Boga. Ne upuš-tajući se u to kako, koliko i zašto treba moliti, želimo datiideju koju i mi sami ispro-bavamo baš ovih dana.

Okupiti obitelj – bilomalobrojnu, bilo mnogo-brojnu – jest zaista teško.Ako se cijela obitelj i odlučiskupa moliti svaki dan,okupi se i moli jedan, dvadana, vrlo brzo se dogodi„nešto“ što tu molitvu slje-dećeg dana – spriječi. Kaoi sve dobre odluke koje čo-vjek načini, Zli pokušauništiti. Zato se još žarčemoramo utjecati Isusu, kojinas je i učio moliti. Trebanaći „kutak i trenutak“ zamolitvu, kažu teolozi, ališto to znači i kako to napraviti u našim stančićima i unašim dancima kada nam treba „sat više“ za posao? Poku-šajte s djecom napraviti mali „kućni oltar“. Važno je da onasudjeluju, štoviše da ga sami urede, jer će to njihovo„djelo“ njih same pozivati na onu aktivnost koju uz njegapovežu, a na vama odraslima je da to bude i – zajedničkamolitva. Na oltar (može to biti i običan maleni stolić pre-kriven lijepim stoljnjakom) stavite križ, Bibliju, svijeću,kipić Blažene Djevice Marije, krunicu, molitvenik, pjes-maricu – što god imate prikladno, a vas same podsjeća naoltar i ono što se oko njega događa. Čudesnost „Svjetla svi-jeta“ obavezno iskoristite – kad molite, zapalite svijeću i

kažite glasno da nam to svjetlo sada uprisutnjuje Isusa.Kad se vaša obiteljska molitva završi, ugasite svijeću – nezato što Isus odlazi, već zato što kad je opet zapalimo, Isusće nam doći još bliže. Zanimljivo je kako će – ako vaš „ol-tarić“ stoji u dnevnoj sobi – djeca sama s vremena na vri-jeme doći na ideju: „Hajdemo moliti!“ Ona će se nekad okotog oltara i igrati: „krstit“ će bebe (ili mlađu braću ili sestre☺ ), služit će „misu“, čitat će Riječ Božju, klečati na jastu-čiću ispred i gledati slikovnice o Isusu i svecima ili „Moju

prvu Bibliju“, slagat će svetesličice, škropiti svetom vo-dom kuću – ima li u tomenečeg lošeg, ili je to samojoš jedan put ka Dobrome,koji tako uporno ponavlja:„Pustite k meni malene!“?Najbolje je što kad imate„kućni oltar“ možete ga do-punjavati – kada dijete na-crta Svetu obitelj, npr., vi tomožete staviti kao oltarnusliku. Možete napraviti je-dan križ od dva drvca i nanjega stavljati papirne „mis-nice“ u boji liturgijskog vre-mena. Možete slijediti crk-venu godinu skupa praveći

mini plakatiće na temu blagdana ili spomendana svetacakoje slavimo – i vi ćete mnogo toga naučiti! Mi ih moramopodržati – odgovoriti na sva pitanja, dati potrebne „rekvi-zite“ i biti s njima kod „oltara“, pokazati ga gostima, a naj-više – kad ih pogled na oltar sjeti na Isusa – zaustaviti se imoliti!

Nismo fotografirali „oltar“ koji je naša kći napravila(slika je sa internetske stranice http://catholicicing.com/how-to-set-up-a-home-altar-catholic-home-altar-ideas/), već čekamo da k nama dođete i sami ga vidite!Rado ćemo se (svi skupa) pomoliti i SLAVITI BOGA NA-ŠEGA! (lv)

10/2013 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

eksperimentiramo

O obiteljskoj molitvi

Page 45: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Bliži se veliki, divan kršćanski blagdan – svetkovina Svih svetih.Radovat ćemo se s cijelom Crkvom slaveći svete – poznate i progla-šene, ali i one „anonimne“ kršćane koji su živjeli po cijelom svijetu iljubili Crkvu, a ljube je i u Nebu danas, pa se i njima za zagovor mo-žemo utjecati. Premda će i ove godine uoči našeg kršćanskog blag-dana (i na sam blagdan, na žalost) biti zabava vrlo nekršćanske te-matike (jadne bundeve – koliko bi od njih divnih kolača bilo!!!), mise ipak nadamo da imamo hrabre, vjerne i kreativne župne zajed-nice: napravimo kostimirane zabave Svih Svetih!!! Ne uskratimonašoj dobroj djeci koja se opiru svijetu i poganskim zabavama ništadobro što imaju drugi. Neka se obuku u razne likove svetaca, dobroisplešu, prošeću „rajskom modnom pistom“ i najedu slatkiša. Na sli-kama vidite kostime nekih svetaca: sv. Katarina Aleksandrijska, sv.Juraj, sv. Mala Terezija i sv. Franjo Asiški (catholicicing.com i sho-werofroses.blogspot.com), a također i jedna grupna fotografija. Na-pravite originalne fotografije s vaših župnih zabava i – pošaljite nam!

Male mudrosti

Rasteš...Nemoguće je proći kroz život a da ti ne propadne neki

posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad nebudeš bolestan, da ne osjetiš bol ljubavi, da ti nitko u fami-liji ne umre, i da nikad ne pogriješiš. To je cijena života.Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira. Akose prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana, živjet ćeš kaoranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti.

Rasteš…Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost

volje, ni gubitak vjere. Rasteš kad prihvatiš stvarnost i sa-mouvjereno je živiš. Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imašvolju da učiniš sve kako bi je promijenio. Rasteš povezujućiono što je iza tebe, stvarajući ono što je ispred tebe i pred-očiti ono što može biti tvoja budućnost.

Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plo-dove. Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom,

i kad si sposoban ujediniti svoja iskustva i iz njih učiti, rastešsijući korijene!

Rasteš postavljajući si ciljeve, ne obraćajući pažnju nanegativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjemdaješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima.Kad ispunjavaš svoje zvanje. Rasteš osnaživanjem karak-tera, uzvišenog obrazovanjem. Rasteš iskazujući svoja osje-ćanja…

Rasteš kad si spreman suočiti se s ogoljelim granamazime, berući ruže bez obzira na trnje i označujući put upr-kos prašini koja se diže. Rasteš kad si sposoban očvrsnutina ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća… I osje-titi žareći plamen na ruinama ljubavi.

Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe idajući životu više nego što primaš. Rasteš usađujući kori-jene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći… Braneći se kaoorao da ne prestaneš letjeti… Usidrivši se kao sidro i sijajućikao zvijezda. Dakle…

Rasteš… (Suzana Kariza)

Zvonik � 10/2013 45

Obitelj Ideje za vas

Uz blagdan Svih Svetih

zkvh

.org.r

s

Page 46: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

GlavarinaBilježeći povijest glavne subotičke

župe ovdašnji župni vikar Gábor Tor-másy piše: Vrlo sam sklon vjerovanju dasu se Dalmatinci baš zbog gore spome-nutih razloga već za vrijeme turskihosvanja nastanili u ovom kraju. Tu se sebavili zemljoradnjom i stočarstvom. Dioprihoda su bili dužni davati turskom ve-ziru. Veći napredak nisu mogli ostvariti,jer bi im Turci otimali sve što je rodilo.Bili su zapravo robovi bez prava na po-sjed. Turci su im doduše dali zemlju naobradu, pod uvjetom da u znak lojalnos-ti prema sultanu po svakoj odraslojmuškoj glavi imaju platiti po jedan zlat-nik. Time mjesne turske vlasti nisu bilezadovoljne, već su od siromašnog na-roda tražili sve i sva. Kad bi Dalmatinacuz velike napore podigao sebi kućicu,došao bi Turčin, izbacio bi vlasnika izkuće i sam se tamo nastanio. Zbog togasu Dalmatinci odustali od gradnje kuća,te su se počeli nastanjivati u pod zem-ljom ukopanim prostorijama. Nije ničudo, što kraj tolikih ugnjetavanja nisubili kadri platiti zlatnik na ime poreza.Da si olakšaju taj teret, poslužili su selukavstvom. Propis je glasio da su dužniplaćati po zlatnik za svakog odraslogmuškarca. Turci su držali da su odraslimuškarci oni koji već nose gaće. Kakobi se prividno smanjio broj odraslogmuškog svijeta, ni mladići od 16 do 18godina još nisu nosili gaće, već su ho-dali kao djeca – u dugoj košulji.

Otimali su ženeGramzljivost i nečovječno postu-

panje turskog zavojevača nisu imali gra-nica. Da na lak način dođu do harema,bacili su oko na lijepe dalmatinskežene. Vođeni svojim načelom da zlos-tavljanje kaura nije grijeh, već da je topred Muhamedom pohvalno djelo, oti-mali su kršćanske žene od njihovih mu-ževa. Mnoge su obitelji zapale u žalost,zaplakati su znali i snažni od sunca pre-planuli ljudi. Razoreno je bilo svetišteobiteljskog života, djeca su ostajala bezmajke, starci bez oslonca. Da bi sprije-čili nečovječno otimanje žena, Dalma-tinci su se tužbom obratili na vezira kojije stolovao u tvrđavi. Vezir je bez odla-ganja izdao naredbu da se Dalmatin-cima više ne smiju otimati žene.

Otimali su djevojkeNo, kako je naredbom zabranjeno

samo otimanje udanih žena, Turci suonda počeli vrebati na neudane Dalma-tinke. Kad bi koju zarobili, odveli bi jusa sobom. Tako su djevojke postajaležrtve neobuzdane strasti. Djevojke suTurci najstrože čuvali kako više nikadane bi mogle vidjeti svoje roditelje, rod-binu ili svoga zaručnika. Kako bi od teokrutne sudbine spasili svoje kćeri, dal-matinski bi očevi potajno, najčešće podokriljem noći, uzimali svoje kćeri da po-traže obitelji koje su imale mladićespremne za ženidbu. Takvima bi ondaponudli svoju kćer za ženu. Na svom sujeziku taj postupak na koji su bili prisi-ljeni zvali – piše Tormásy „dešerna“.Takav bi se mladi par odmah i crkvenovjenčao pred segedinskim franjevcem,koji je potajno boravio među narodom.Taj se obred najčešće obavljao noću,budući da je redovnik po danu bio izlo-žen opasnosti da bude otkriven, a u tombi slučaju bio izložen sigurnoj smrti.

VjeraU to su vrijeme Dalmatinci živjeli

po svojoj vjeri poput prvih kršćana.Noću su, kad bi se među njima pojaviokoji redovnik, u podzemnim jamamaslavili otajstva svoje vjere.

Iscrpljujuća nesigurnostKako svjedoči mađarska povijest,

Turci su svoju vlast proširili na gotovocijelu Mađarsku, vladali su nasilničkomsamovoljom. Narod su na sve mogućenačine tako zlostavljali da se s pravommožemo čuditi što još ima Mađara uovoj zemlji. I ovdje nastanjeni Dalma-tinci su osjetili sav teret nasilničke vlas-ti. Kad više nisu mogli izdržati preteškijaram ugnjetavanja, znali su ostaviti Su-boticu kako bi se raspršili po susjednimpustarama, šumama, gdje se nisu mo-rali toliko bojati od poganina koji ih jeuhađao.

Skrivali se u pustariU samostanskom ljetopisu subo-

tičkih franjevaca se spominje pustaraLudoš i Miljkut kao mjesta gdje su seskrivali. Iz toga mogu zaključiti da suim za sklonište mogle poslužiti buckeizmeđu Halasa (Kiskunhalas), Kis Szál-lása i Majše (Kiskunmajsa). Tražili su i

udaljenija skrovišta na područjima krozkoja se nije prolazilo. A trščanici ilidrugi skriveniji krajevi na području Lu-doša pružali su im samo privremenosklonište. Tu bi iskopali podzemnaskloništa, u kojima su se skrivali, te pro-vodili svoje dane između nade i straha.Na tim su ih mjestima nalazili maski-rani segedinski redovnici. I oni su stre-pili od Turaka, koji su tražili Dalma-tince i njihove dušobrižnike. Franjevcibi se skrivali i u vodu Ludoškog jezera,a pri tom su disali su kroz trščanu cijevkoju su držali u ustima.

Dobar dio turskoga ropstva živjelisu stanovnici Subotice na spomenutimmjestima. Teško se može povjerovati dau tim svojim skloništima nisu patili odTuraka, pa ipak se ne može zamisliti dabi im bilo lakše da su ostali u Suboticiza vrijeme toga izgnanstva. Subotica jebila vezirsko sjedište, pa je u gradu za-cijelo živjelo puno Turaka, koji nisu zna-li za veći užitak nego što je zlostavljanjekaura. Franjevački ljetopis ne piše punoo tome kako su u to vrijeme živjeli Dal-matinci, jer je kontakt s njima vjerojat-no bio teško ostvariv. Zbog nesigurnos-ti i životne opasnosti rijetko su im dola-zili franjevci. Uostalom, u to vrijeme otom narodu ne bi mogli što drugo zabi-lježiti nego samo uzdahe, tužbe i suze.

Kršćanske pobjede – tračak nade

Subotičani se ponovno spominju uvrijeme kad je poganska zvijezda srećesreće počela padati. Poznato je s kolikosu velikom vojskom 1683. godine Turcikrenuli na Beč, kako bi osvajanjem togagrada dobili ključ prema kršćanskomzapadu. Sva je Europa zadrhtala, jer jesudbina Beča bila povezana s njezinom.I stanovništvo Austrije se dalo u bijeg,dok je u Beču ostalo samo ono stanov-ništvo koje je bilo sposobno za ratova-nje. Bitka je počela žestokom snagom.Hrabri su se branitelji već zabrinuli daneće moći izdržati turski napad, kad sepoljski kralj Jan Sobijeski pojavio sasvojom hrabrom vojskom kao spaso-nosni Mesija. Napao je tursku vojskukoja je bila u napadu, odbio je od bečkihzidina. Pred silinom Janovog napadaturska se vojska dala u bijeg.

* Iz knjige Gábora Tormásyja Povijest subo-tičke glavne rimokatoličke župe, prijevod S.Beretić.

10/2013 � Zvonik46

Povijesni kutak

Patnje kršćanskog svijeta pod Turcima*Piše i uređuje: Stjepan Beretić

Page 47: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

In memoriam

p. Lajos Suhajda SVD

U 80. godini života i 54. go-dini svećeništva, u Zrenjaninu je15. listopada 2013. preminuo p.Lajos Suhajda, umirovljeni sveće-nik i župnik novosadske župe Sve-tog Duha, redovnik verbita. Po-kopan je 18. listopada na zrenja-ninskom Katoličkom groblju.

P. Suhajda rođen je 31. siječnja 1933. u Bogojevu. Re-dovničkoj Družbi Božje riječi pridružio se 1958. Za sveće-nika je zaređen u Kalači (Mađarska) 1959., a u Kalačko-keč-kemetskoj nadbiskupiji djelovao je od 1959. do 1970. godine.Od 1971. bio je jedini verbit u Subotičkoj biskupiji, tadaposlan od Mađarske provincije verbita na službu župnika užupu Duha Svetog na novosadskoj Klisi. Do danas je klisan-ski verbitski samostan ostao jedini samostan ovog reda uSrbiji, na žalost bez redovnika od 2011., kada je p. Suhajda

umirovljen. Od te godine je živio u Zrenja-ninu, gdje je bio na ispomoći u katedralnojžupi sv. Ivana Nepomuka.

Vjernici u Novom Sadu pamtit će p. Su-hajdu kao zaista neumornog i omiljenogispovjednika u sve tri gradske župe i u fra-njevačkoj crkvi, a svećenici kao dragog bratakoji je uvijek bio na raspolaganju „na za-mjenu“, pa čak i nakon dugog oporavka odbolesti i operacije. Nadahnuće Duha Sve-toga i verbitska karizma pratila ga je gdjegod je propovijedao, a osobito u blagoj uspo-

meni ostaje njegova umirujuća pojava, blage riječi i ogromnapredanost služenju braći ljudima. Ovaj neumorni čuvar ispo-vjedne tajne želio je i nakon odlaska u mirovinu biti na ispo-moći pastoralu, te je, kako svjedoči mons. László Gyuris, zre-njaninski katedralni župnik, uvijek tražio da makar propovi-jeda na svagdanjim misama. Osim toga, p. Suhajda bio je inovinar i vjerni suradnik Radio Marije Srbije. Neka ga Gos-podin nagradi vječnim slavljenjem Svetog Trojstva.

M. T.

Anđele...

kada netko odesvijet diše tišekada ode netko koga volimomi nismo isti više

kada netko odetrag suza na našoj je stazikada od nas ode bliska nam dušai dio nas odlazi

Majka Kata i dida Albe Kujundžić,obitelji: tetke Jadranke Horvacki,strica Zvonimira K., tetke Ivane Kiš,strica Krešimira K. i tetke DubravkeDulić

Zvonik � 10/2013 47

Naši pokojnici

In memoriam

Anđele naš, tvoj lik i tvoja djela sunaša zvijezda vodilja koje nas

vode kroz život. Svi naši uspjesi posvećeni su tebi. A kad nam je

u životu teško, kada smo nesigurni, kada nas sustignu životne teškoće,

sjetimo se tebe. Ti si naš Anđeo čuvar,

a to ne može imati svatko.

VALENTINA KUJUNDŽIĆ 5. 08.1992. – 23. 10. 2011.

Hvala svima koji je se sjećaju i po-sjećuju njen vječni dom.

Tata Tomica, mama Sandra, braća Dario i Mateo isestra Kristina

Kad se svijeće pale

Na dan pokojnika na svakome grobu,kad se svijeće pale i polaže cvijeće,zašto se na groblju tako malo molii zašto se tamo ko u nekom parkusamo brblja, šeće?

Godinu su cijelu mrtvi sami, sami…I godinu cijelu žude da im svanejedini dan cvjetni,a ipak ja ne znam da l’ su oni taj danzadovoljni, mirni i malo sretni.

Za njih se tako jadno malo molii ja se bojim, i taj dan im čestoosvane hladan, sumoran i crn,kao što su njima i ostali dani,kad grobove resimjesto cvijeća trn.

I meni se čini da u taj dan cvjetnižudili za kojim oni željno svi sujedina zraka, koja ih blaži,ne dolazi njima od plamena svijećaveć iz ruke starca koji u kapeliza njih čita Misu…

Aleksa Kokićzkvh

.org.r

s

Page 48: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Katolička Crkva je kroz svoju dugupovijest iskusila mnogovrsna suprot-stavljanja. Bilo je onih koja su polazilaizvana, ali bilo je i suprotstavljanja kojasu izvirala iznutra, od vjernika pojedi-naca ili skupina. Mi ćemo se ovdje za-držati na ovoj drugoj vrsti takvih pojava.Ne želimo se upuštati u raspravu o vrs-tama i oblicima tih protivljenja postup-cima i odlukama službene Crkve odnos-no Crkvenog učiteljstva, zanima nas sa-ma ta pojava, da tako kažemo, pobunau Crkvi, koje su onda istodobno i protivsame Crkve.

Nadalje, povijest Crkve je pozna-vala suprotstavljanja koja su mirno za-vršavala, bilo je i onakvih iz kojih sunastajale reforme koje su obnavljaleCrkvu, a nažalost događalo se da su taprotivljenja završavala raskolima, kojijoš i danas traju. Ishodi takvih događaja,bili oni pozitivni ili negativni, katkadasu obilježavali samo lokalnu Crkvu iliodređenu redovničku zajednicu, a imai onih koji su ostavili duboki trag na licuopće Crkve.

Ovdje se ne želimo baviti tim veli-kim i teškim povijesnim razdobljima od-nosno događajima, koji su naružili općuCrkvu. Ne želimo se čak ni osvrtati napojedine događaje iz bliže ili dalje proš-losti naše lokalne Crkve na koje nimalonismo i ne možemo biti ponosni, negoih se radije stidimo. Ono što nas zanimajesu razlozi tih suprotstavljanja, protiv-ljenja, pobuna. Zašto nam se to događa?Da li se razlog tih pojava treba tražiti uprivatnim interesima pojedinaca ili sku-pina? Ne radi li se možda čak i o krivompoimanju i doživljavanju same Crkve?

Bez pretenzije cjelovitih odgovorana ova pitanja, želimo samo ukazati nadva vrlo značajna aspekta, koja nam sečine od odlučujuće važnosti za razumi-jevanje spomenutih pojava napetostiunutar same Crkve, a to su: poimanjeCrkve i unutar-crkvena komunikacija.

Prije toga želimo tek podsjetiti dasu napetosti pratile život Crkve sve donaših dana, pa im tako ni mi ne može-mo u potpunosti izmaknuti. Svakako dasu vrlo često u pozadini tih napetosti in-teresi, bilo materijalne naravi, bilo pre-tenzije za vlašću, privilegijima i po-častima.

Dakle, kao prvo, smatramo da jejedan od glavnih uzročnika suprotstav-ljanja i napetosti u samoj Crkvi njezinokrivo poimanje. U šumi bezbroj vrstaljudskih udruga, osobito u naše vri-jeme, često smo u napasti Crkvu poi-mati kao jednu od tih ljudskih tvore-vina. No, Crkva nije tek ljudska tvore-vina nastala ljudskim dogovorom. Onanije rezultat ljudskih umovanja i napora.Svaki put kad je tako poimamo, kad jetako doživljavamo, kad se u njoj takoponašamo, uvelike smo u krivu. Crkvaje prije svega otajstvo susreta izmeđuBoga i čovječanstva! Njezina bit nalazise s onu stranu vidljive organizacije.Crkva je članak našeg vjerovanja, mi unju vjerujemo. Mi vjerujemo da jeCrkva, pored toga što je vidljiva, najprijenevidljiva, nadnaravna stvarnost, kojučine najprije božanski pa onda i ljudskielement. Mi vjerujemo da je Crkva sve-opći sakrament spasenja, da je onastalna prisutnost Božja u ovom svijetu.Tu i takvu Crkvu ustanovio je sam Go-spodin!

Nadalje, iz krivog poimanja Crkve,posljedično proizlazi krivo poimanjeraznih služba i staleža u njoj. Samim timdolazi do konfuzije među kompetenci-jama i odgovornostima, te nastaju na-petosti. S jedne strane iz perspektiveklera napast predstavlja autoritarno poi-manje vlastite službe, te Crkve kao dvo-slojnog društva – pretpostavljeni pou-čavaju, a podčinjeni imaju slušati – a izperspektive laika napast je Crkvu poi-mati kao kakvu udrugu u kojoj se po na-čelu „zdravog razuma“ o svemu odlu-čuje izravnom demokracijom, glasova-njem, pri čemu su svi jednako kompe-tentni za sve. Takva dva poimanja sunužno suprotstavljena i ne mogu drugonego generirati sukobe, koji se u kraj-nju ruku mogu držati pod kontrolom poprincipu hladnog rata. Ali to nije Crkva!

Imajući u vidu Božansko-trojstve-no podrijetlo Crkve i njezinu otajstvenunarav, za njezino ispravno poimanje,kao i poimanje služba i karizmi u njoj,od presudne važnosti nam se čini pod-sjetiti na veliki „crkveni moto“ II. vati-kanskog koncila: osjećati s Crkvom –Sentire cum Ecclesia. Tek ukoliko sezbilja osobno osjećam dijelom Crkve,

mogu osjećati za Crkvu i s njom. Ondaću naći načina kako sudjelovati u posla-nju koje joj je Krist povjerio, a to jest:nastaviti u svijetu u snazi Duha SvetogaKristov život i poslanje. Na tome se te-melji i osobna suodgovornost za Crkvu,za kvalitetu njezina života i poslanja,koja se očituje u osobnom svjedočan-stvu novog života u Kristu. Ovdje valjajoš nadodati kako je upravo svetost te-meljni dar i poslanje Crkve, na koju jepozvan svaki vjernik, bez obzira na sta-lež, službu ili karizmu. Ta svetost, hra-njena slušanjem Božje Riječi i euharis-tijskom prisutnošću Kristovom, jamacje zajedništva u duhu osjećaja s Cr-kvom.

Na drugome mjestu, bar u ovomkratkom prikazu, razlog napetosti i sup-rotstavljanja u Crkvi jest nedovoljna ikriva unutar-crkvena komunikacija.Ona nije niti moguća, ukoliko se Crkvadoživljava poput polariziranog društvana horizontalnoj razini. Otvorenu itransparentnu komunikaciju, s ciljemizgradnje zajedništva i služenju istomposlanju Crkve, kako od strane klera,tako i od strane laika, moguće je uspos-taviti tek nakon rješavanja prvog prob-lema. To je preduvjet prihvaćanja uza-jamne upućenosti jednih na druge i ot-krivanja vlastitih polja vjerničkog djelo-vanja kako unutar Crkve, tako i u svi-jetu.

Na temelju izrečenog, pitam gdjezakazujemo kad nam se događa da vjer-nici dolaze protestirati pred Dom bis-kupije zbog imenovanja novog župnika?Kako je moguće da aktivni vjernici ka-tolici u javnosti ne prestaju optuživati iblatiti svoju Crkvu? Jesu li ovdje u pita-nju samo simpatije, materijalni interesi?Što nam se ustvari događa?

Čini mi se da je u temelju ovakvihpojava krivo poimanje Crkve, a samimtime i neadekvatna komunikacija. To seočituje indiferentnošću i pasivnošćukoje vidimo u Crkvi, bilo da se radi okleru, bilo o laicima. Možda je vrijemeda se ozbiljno zamislimo, jer kao vjer-nici – unatoč svim našim ljudskim sla-bostima, nesporazumima, sukobima –ne možemo biti proti Crkve!

10/2013 � Zvonik48

Kršćanski stav

Vjernik sam i ne mogu protiv CrkvePiše: Mirko Štefković

Page 49: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

Melence i banju Rusandu posjetiosam prvi put u ljeto 1970. sa svojomnanom Margom. Išli smo šinobusom izSubotice u posjet baći Nikoli koji se ubanji oporavljao poslije slomljene kič-me. U sjećanju su mi ostale seoskeguske, širok sokak i to da nas je jedanšpediter, na naninu molbu, prevezao dobanje. Baćinog lika se uopće ne sjećam.Ni slutiti nisam mogao da ću se i samnaći, teško bolestan, u banji poslije 43godine. Baćo se u banji oporavio i pro-hodao. Poslije je s nama, svojom obite-lji, proživio 18 godina sa željama i pla-novima.

Moj drugi susret s banjom dogo-dio se 2. travnja ove godine. Liječnik,kolege, rodbina i prijatelji su rekli da jeto za mene najbolje rješenje. Donijelasu me bolnička kola, koja su pratila brati nećak. Primljen sam u VIII. paviljon usobu br. 9. U sobi su bila još četiri boles-nika a samo je jedan bio donekle pok-retan. Brat i nećak su mi spremili stvariu ormar, kupili vodu, pelene i vratili seu Suboticu.

Kad sam ostao sam počela je mojakalvarija. Shvatio sam svu težinu mojebolesti. Osjećaj nemoći i ovisnosti je bionajteži. Bez pomoći nisam mogao ustatini sjesti u krevetu. Par puta mi je ispaomobilni, naočale, tranzistor. Ništa ni-sam mogao dohvatiti – za sve su mi bilipotrebni drugi, pomoć bližnjih.

Najveću poteškoću doživljavaosam u nošenju pelena. Nosio sam ihskoro 80 dana. Bilo je ljeto i prilično subile neugodne ali bez njih nije išlo. Uzto je i osoblje znalo biti neugodno. Nijedobro kad imaš stolicu, ni kad jenemaš. Onda su dolazili čepići, nove pi-lule. Pitao sam se da li u medicinskojnaobrazbi ima nešto što nazivaju moral,etika ili psihologija bolesnika? Jednamedicinska sestra je pri ophođenjuznala biti gruba, neugodna. Naš svit zatakve kaže – prijepodne bisna na cili svita posli podne sama na sebe. No, Boguhvala, velika većina je bila dobra i s lju-bavlju i savjesno obavljala svoju službu.

Neugodnosti sam doživljavao i utome što se u sobi puno psovalo. Žaliosam se kolegama svećenicama. Njihovkomentar je bio: „Nisi bio u vojsci,inače bi naučio za to“. Nisam se navikaona psovku. Sjetio sam se savjeta mojihdragih duhovnika kroz naobrazbu. Onaje glasila: „Ako netko psuje, ti u sebi za-zivaj ime Isusovo, govori strelovite mo-litve, moli Ga da im se smiluje“. I takosam činio. I doista, moram priznati, kadsam ja postao po stažu najstariji u sobi –psovka se prilično smanjila.

Poteškoća koju neću nikad zabo-raviti bio je događaj kad su mi susjedado kreveta bolničari vezali radi bolesti ineugodnosti koje je pravio. Bio je staracblizu 80 godina, vrijedan zemljoradnik i

voćar. Nisam ga smio odvezati. Tu noćnisam spavao, ali sam mu pomogao nanjegovu molbu – počešati ga i pokritidekom.

U osjećaju nemoći, ovisnosti i boliznao sam ponekad pasti u depresiju.Prigovarao sam: „Bože, što me nisiuzeo! Svima bi bilo lakše!“ To sam ispo-vjedio kao grijeh i izvršio pokoru.

Pričao sam to i žalio se jednoj blis-koj osobi. Odgovorila mi je: „Znaš što sipričao o eventualnoj bolesti i nevoljama.Molio si samo da ti Bog ostavi viru izdrav razum. I jedno i drugo imaš. Budizahvalan i strpljiv.“ Bila je u pravu.

Svoje kolege u sobi doživljavaosam kao da smo u jednoj lađi. Plovimokroz nemirno more, oluju i nadamo sezori i sigurnoj luci. Svaki od njih je pričaza sebe. Jednog sam osobito tužno do-živio. I on je imao šlag. Rijetko je imaoposjete. Dolazio mu je samo sin. I toneugodan igrač. Oca je psovao i nago-varao da mu piše neku zemlju, navodnozbog nekog boljitka. Radovao sam sekad je napustio sobu.

Nevolje i poteškoće su bile velike.Duhovnu snagu sam tražio u moljenjukrunice, primanju sakramenata, čitanjuNovoga zavjeta, poeziji i meditacijimoga prof. Ivana Goluba. Kako i kadaje krenuo boljitak, nastojat ću vam pri-bližiti u sljedećem broju.

Zvonik � 10/2013 49

PričaPriča svećenika

Melenci (I. dio)Piše: vlč. Lazar Novaković

KRIŽ POKRAJ PUTAJoš jedno tiho veče, veče nad križem pokraj puta.Još jedno tiho zaklinjanje u Tvoje ime,još jedna ptica slomljenih krila,još jedna molitva da dođeš u moje srce,da slavimo pobjedu Pravednika.Gledam pognutu glavu i to iznakaženolice s kojeg suza nikada prestala teći nije,i žedne usne s kojih se krik Žrtvenog Jaganjca krije.Umornim koracima dođoh pred Tvoje raspeloda me oslobodiš istine,da me promijeniš, i ojačaš svojom predragocjenom krvlju.Isuse, ozdravi me!Jer Ti si taj što tjeraš sljepoću srca, Ti si taj što tjeraš sve moje tmine!Tiho šušte travke podno križa pokraj puta,a Ti rukama svojim svetim brišeš moje suze, krajičkom svojih skuta.

O, koliko bih željela dotaći Tvoj kao snijegbijeli skut!Samo da mi šapneš, da skreneš u odaje moje dušeda mi pokažeš Tvoj savršeni put!Isuse, o kako me bole od križa rane!Molim te, iscijeli ih, a meni daj snageda ga nosim do kraja, pa kad bude volja Tvojada ga ostavim pred vratima raja!Bože, znam da me ljubiš, da je tvoja ljubavčista poput jutarnje rose.I nećeš reći da te se to ništa ne dotiče!Jer ja sam poput jerihonskog slijepca što sjedi pokraj puta i viče!Rumena svjetlost još jednom pomilovana raspelu klonulo tijelo.Sunce polako ponire u neko novo jutronad križem pokraj puta. A Ti, rukama svojim svetim brišeš moje umorne očikrajičkom svojih skuta.

Marica Mikrutzkvh

.org.r

s

Page 50: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

10/2013 � Zvonik50

Ususret događanjima

„Škola Biblije“ u Subotici

28. listopada u 19 satiu Pastoralnom centru

„Augustinianum“ u Subotici

Predavač doc. dr. Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma

na KBF-u u Ðakovu

KalendariNarudžba

Zidni kalendari: 40 dinara

Džepni kalendari(katolički + pravoslavni): 60 dinara

Za narudžbe veće od 100 komadapopust od 20 %

Subotička Danica: 400 dinara(za narudžbe veće od 20 komada

popust od 20 %)

KnjigeU župi sv. Roka,

Beogradski put 52, 24000 Subotica možete naručiti i sljedeća izdanja:

Andrija Anišić:

Vjersko moralna obnova obiteljiModel opstanka i napretka naroda udjelima Ivana Antunovića: 1000, dinara

(tko naruči pet jednu dobije besplatno)

Tomislav Ivančić:

KORIJENI HAGIOTERAPIJE: 600 dinara

LIJEČITI BRAK I OBITELJ: 600 dinara

MOLITVA KOJA LIJEČI: 550 dinara

ODVAŽNOST U PREDANJU: 650 dinara

OTKRIĆE BOŽJE RIJEČI: 900 dinara

OTKRIĆE DUHOVNE TERAPIJE: 550 dinara

OTMJENOST DUŠE: 550 dinara

POVRATAK NADE: 550 dinara

Zvjezdan Linić:

NA DLANU RUKE OČEVE: 400 dinara

UČITELJU GDJE STANUJEŠ: 700 dinara

UČITELJ JE OVDJE I ZOVE TE: 800 dinara

DOBRA STRANA ŽIVOTA: 750 dinara

MOJ PRVI MOLITVENIK: 400

Knjige isporučujemo poštom, pouzećem.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ,

Snežana Vujković Lamić,Petar Skenderović

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“24000 SUBOTICA, Trg svete Terezije 3 Telefon: +381 63 844 9368; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381 63 844 9368Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikadr. sc. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Društva “Ivan Antunović“mr. sc. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. sc. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Page 51: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe

zkvh

.org.r

s

Page 52: Katolički list von1 - zkvh.org.rs · spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obzna-nimo svima, sve do nakraj zemlje. – Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe