Radmila Jovanovi}
KARAKONYULA*
* ne~ista sila po paganskom verovawu, iz Vujaklije – ( tur. Karakoncolos ) –utvara, avet, stra{ilo
168 Radmila Jovanovi}
RADMILA JOVANOVI] je ro|ena 24. 10. 1977. godine u Beogradu.Osnovnu {kolu je zavr{ila u Beogradu. I{la u dramsku sekciju RadioBeograda u grupi Mike Alesi}a. Sredwu {kolu je zav{ila u LosAn|elesu. Zavr{ila majstorku klasu glume u klasi Bate Miladi-novi}a. Studirala filozoriju. Apsolvent na dramaturgiji, u klasiSini{e Kova~evi}a, Akademije umetnosti “Bra}e Kari}”.
Do sada napisala:
Radio drama: Staklena soba izvedena 2002. godine na Radio Beo-gradu.
Pozori{ne drame: Povratna karta za snove, Neuspeli poku{aj ko-lektivnog samoubistva, Ve~na maska, Karakonyla.
TV drame: Vesela ki{a, E – veza.
Igrano-dokumentarni film: @ena ~e`wive ko`e, posve}en pe-snikiwi Gordani Sto{i}.
Dva filmska scenarija: Povratna karata za snove, Frik.
TV-serije: Lepomir Brqa izvedena 2002 godine na Televiziji Vr-{ac, Prekid, izvedena 2004 godine na BK- televiziji.
De~iji komad: Popaj i Oliva balerina, trenutno se izvodi u de~ijempozori{tu “Bakine pri~e”.
Objavqivala pesme u Los An|elesu za ~asopis LA-youth.
@ivi i radi u Beogradu.
LICA
BRATISLAV, zvani Bata, 31 godina, pesnik i pisac
NEMAWA, 34 godine, brat Bratislava, nastavnik srpskog jezika
NADE@DA, 50 godina, profesorka
TATJANA, 30 godina, novinar
AN\ELA, 25 godina, devojka sa sela
De{ava se sada i ovde.
Karakonyula 169
Radmila JOVANOVI]
KARAKONYULA
Dvosoban stan u staroj predratnoj zgradi. Nalazi se u {irem centruBeograda. Radwa drame se de{ava u dnevnoj sobi, dvosobnog stana.
Dnevna soba.
Desno u uglu nalaze se vrata koja vode u drugu sobu. Pored su vrata kojavode u kuhiwu. Levo su dvoja vrata, jedna su ulazna, a druga za kupatilo. Upozadini sobe su prozori. Prozori su bez zavesa, na wima su spu{tenedrvene roletne. Sa strane sobe uz desni zid se nalaze police sa kwigamai radni sto. Sve kwige na policama su uredno pore|ane, ali prepunepau~ine i pra{ine. Na radnom stolu nalazi se stariji model kompju-tera. Pored stola obi~na drvena stolica. Pored prozora se nalaziveliki kau~. Na wemu je posteqina uredno zategnuta, ali isflekana istara. Pored ulaznih vrata nalazi se ~iviluk. Izme|u ulaznih vrata ikupatila je zidni sat – kukavica. Na sredini sobe nalazi se velika,stara foteqa. Foteqa ima presvlaku koja prekriva wene nogare dopoda. Pored foteqe je mali sto~i}. Na wemu se nalazi mala lampa,stari radio i bokal sa vodom.
1. SCENA
Mrak u sobi. Bata sedi u foteqi. Glava mu je pognuta na dole. Izgledakao da spava. Zvono na ulaznim vratima. Zvono zvoni nekoliko puta.Bata polako podi`e glavu. Gleda bunovno ispred sebe. Ne reaguje nazvono. Pali lampu, koja jako slabo osvetqava sobu. Trese ga groznica.Trqa ruke, poku{ava da ih zagreje. Pipa rukama iza sebe. Skida sa naslonafoteqe yemper. Obla~i ga. Zvono prestaje da zvoni. Neko lupa na vrata.Bata sa sto~i}a uzima bokal sa vodom i ispija dugo. Spu{ta bokal.Lupawe na vratima je sve ja~e. Bata pogleda na trenutak ka vratima.Vadi paklo cigareta iz yepa, ~uju se `enski koraci ( visoke potpetice )ispred vrata. Koraci se polako udaqavaju. Zidni sat Kukavica otku-cava dvanaest puta.
170 Radmila Jovanovi}
2. SCENA
Dnevna soba. Mrak u sobi. Ispred ulaznih vrata se ~uje `enski kikot.^uje se kako neko gura kqu~ u bravu. Vrata se otkqu~avaju. Bata otvaravrata. Propu{ta Tatjanu da u|e ispred wega. Tatjana u ruci dr`ifla{u viwaka. Spu{ta svoju torbu na fotequ. Razgleda po stanu. Batatresne vratima. Ostavqa kqu~ u bravi spoqa. Pali stonu lampu. Bataprilazi Tatjani otpozadi. Hvata je oko struka. Miluje je i qubi povratu. Tatjana se smeje. Blago se izvla~i iz wegovih ruku.
TATJANA: Daj ~a{e!
Bata prilazi sto~i}u. Uzima prqavu ~a{u za vodu. Bri{e ~a{u o sebe.Tatjana sedne na fotequ.
BATA: To je moje mesto!
Tatjana se kiko}e. Name{ta nogu preko noge, tako da joj se sukwa podi`eu vis. Bata je grubo povu~e za ruku i podigne sa foteqe. Gurne joj ~a{u uruku. Uzima fla{u viwaka, otvara je. Tatjana prilazi policama sakwigama. Razgleda.
TATJANA: Sve svoje kwige si stavio u posebnu policu?!
Bata joj prilazi. Sipa pi}e u ~a{u. Kucaju se. Tatjana ispija sve iz ~a{e.Bata spu{ta fla{u na policu. Zgrabi Tatjanu. Qubi je po licu, vratu,grudima... Tatjana ga zagrli. Pu{ta da je Bata qubi. Razgleda po stanu.Bata joj otkop~ava bluzu. Gura je ka kau~u.
TATJANA: Polako.
Tatjana odgurne Batu. Prilazi foteqi. Uzima ta{nu. Vadi diktafon.
TATJANA: Prvo posao!
Bata sedne na fotequ. Uzima fla{u. Pije. Tatjana name{ta stolicuispred Bate. Tatjana ukqu~i diktafon.
TATJANA: Gospodine Bratislave, ove godine ste postali dobitnik pre-sti`ne NIN-ove(Smeje se)nagrade..?
BATA: (Prekine je)Za koje novine si rekla da radi{?
TATJANA: (Iskqu~i diktafon)Za NIN.(Ukqu~i diktafon)Recite mi kako se ose}ate povodom toga?
Bata miluje Tatjanu po nogama.
Karakonyula 171
BATA: Ne~isto.(Smeje se)
TATJANA: Izdali ste nekoliko zbirki poezije i dva romana?
BATA: [est zbirki poezije!
Tatjana ga pogleda. Bata ispija alkohol iz fla{e. Nastavqa da jedodiruje po nogama.
BATA: Jel si udata?
TATJANA: (Iskqu~i diktafon)Ne.
BATA: Razvedena?
TATJANA: Verena. Ne prekidaj me! Odgovaraj mi samo na pitawa!(Ukqu~i diktafon)Poznato je da pisci stavqaju jedan deo sebe u svoja dela, kojemliku ste vi najbli`i u svom romanu Karakonyula?
BATA: [ta ti misli{?
TATJANA: Ne znam.
BATA: Proceni sama.(Cereka se)
TATJANA: (Neprimetno ukqu~i diktafon)Od kada se bavite pisawem?
BATA: Oduvek.
TATJANA: Kakve to ima veze, sa pravnim fakultetom koji ste studi-rali?
BATA: To je bila `eqa moje majke.
Bata pomera ruku sa Tatjaninih nogu.
TATJANA: Da li pi{ete ne{to novo?
BATA: Ne persiraj mi!
TATJANA: Recite ne{to o vama, o va{oj biografiji?
BATA: (Namerno persira)Jedino za{to ste jo{ uvek ovde je {to imate jebozovne noge!
Tatjana ustaje. Name{ta sukwu. Prilazi policama sa kwigama. Raz-gleda.
TATJANA: Osim svojih kwiga, na ostalim policama imate samo mrtvepisce? Da li je to slu~ajnost?
172 Radmila Jovanovi}
BATA: Ni{ta nije slu~ajno!
TATJANA: Da li verujete u sudbinu?
BATA: Verujem da je sami stvaramo. O tome sam pisao u svom romanu.
TATJANA: Mo`e li pristojno da se `ivi od pisawa?
BATA: Svako ima svoju cenu!
TATJANA: Imate li savet za mlade pisce?
BATA: @ivot je kratak, jebite {to vi{e!
TATJANA: Obe}ao si da }e{ mi dati intervju!
BATA: Sva{ta ja obe}am kad ho}u da povalim!
Tatjana stavqa diktafon u torbu. Kre}e ka vratima. Bata ustaje.Prati je. Naglo joj podi`e sukwu. Gleda pod wu.
BATA: Odustaje{? Zar ve}?
TATJANA: Znam ja takve kao ti. Vi{e takvih sam intervjuisala.
BATA: To! Volim ambiciozne ku~ke. Di`e mi se na wih!
TATJANA: Pravi{ se da si neka frajer~ina! Samo si agresivan nare~ima!
BATA: Prava si nalo`ena pi~kica `eqna slave! Jel si i posaodobila preko kreveta?
TATJANA: Sviwo pijana!
Bata je zgrabi. Tatjana mu opali {amar.
TATJANA: Pusti me! Stoko! Odvratan si! Smrdi{!
Bata je ponese prema kau~u. Bata je qubi, grize svuda po telu.
TATJANA: A intervju?
BATA: Dobi}e{ ga!
Baca se na wu.
Karakonyula 173
3. SCENA
Dnevna soba. Bata sedi pored kompjutera. Pije iz fla{e. ^ita saekrana. Ne vidi se {ta. Gleda u ekran.
BATA: Bravo. Bravo, Bato!! Bravo!!!!
Smeje se. Ispija dobar cug iz fla{e. Baca fla{u na pod. Smeje se,histeri~no. U stan ulazi Nemawa. U ruci dr`i putnu torbu. Spu{ta jena pod. Na odelu ima zaka~enu flor traku.
NEMAWA: Zdravo.
Bata prestaje da se smeje. Gleda u ekran. Ne prime}uje Nemawu.
Nemawa odlazi do svoje sobe. Ostavqa putnu torbu. Vra}a se. Prilaziprozoru. Podi`e roletne. Vidi se da je napoqu dan.
Bata se naglo okrene.
BATA: [ta to radi{ moron~ino?!
Nemawa otvara prozor.
BATA: Ostavi to!
Bata ustaje. Uzima fla{u sa stola. Fla{a je prazna. Okre}e je da je pije.Otvara usta. Kupi posledwe kapi iz fla{e. Nemawa uzima stolicu.Sedne pored prozora.
NEMAWA: Nisi danima izlazio.
BATA: Nije bilo potrebe.(Hvata se za onu stvar i smeje se)One su same dolazile.
Nemawa }uti, gleda kroz prozor. Pauza.
NEMAWA: Jel me tra`io neko?
BATA: Nisam ti ja sekretarica!
Bata prilazi prozoru. Okre}e glavu. Svetlost mu smeta. Spu{ta ro-letne.
BATA: Sad je boqe!
NEMAWA: ^itao sam tvoj intervju u NIN-u. Nahvalila te novinarka...
BATA: (Smeje se)Ne ~udi me. A ti, kako je bilo na selu? Jel si kresnuo nekumladu nevinu seqan~icu?
NEMAWA: Dobro zna{ da sam bio na sahrani u selu.
BATA: Pa? I sahrane su deo `ivota.
NEMAWA: Mislio sam da }e{ ipak do}i.
174 Radmila Jovanovi}
BATA: A za{to bi? Zbog smrti neke tetke?
Bata odlazi do kupatila. Ulazi. ^uje se voda iz kupatila. Nemawapogleda, primeti da je Bata oti{ao u kupatilo. Odmahne rukom. Usta-je. Prilazi kompjuteru. ^ita sa ekrana. Bata izviri iz kupatila.Bri{e se pe{kirom.
BATA: Celu no} sam pisao!
Bata izlazi. Prilazi kompjuteru. Iskqu~i ga.
BATA: Ajmo negde da proslavimo?
NEMAWA: [ta?
BATA: Po~eo sam novi roman!
NEMAWA: Sutra ujutru radim.
BATA: [ta? \a~i}i ne smeju da vide svog nastavnika srpskog pi-janog?
NEMAWA: Ne zajebavaj!
Bata prilazi Nemawi potap{e ga po ramenu.
BATA: [ta si se stegao? Treba malo da se opusti{. Pojebe{ ne-{to...
NEMAWA: Neko radi za hleb, a nekome se mo`e da hvata zjale!
BATA: Ne seri! Ja stvaram!
NEMAWA: A ja rintam za nas dvojicu!
BATA: Mnogo si nervozan. Idemo da ti na|emo neku `ensku?
NEMAWA: Hvala ne treba!
BATA: Sve`e si razveden! Nova pi~ka }e ti ubla`iti tugu.
Bata uzima Nemawin kaput. Obla~i mu.
NEMAWA: Ne}u da idem!
BATA: [to sve tako li~no prima{? Ko wu jebe? Tebe `ene vole,zbog... zbog te tvoje fino}e.
NEMAWA: Da. Zato me i napu{taju.
Bata otvara ulazna vrata.
NEMAWA: Ne o~ekuje{ vaqda da ti ja pla}am?
BATA: Ti?! A kad si ti to radio?
NEMAWA: Uvek.
BATA: Sva{ta.
Bata izgurava Nemawu napoqe. Zatvara treskom vrata.
Karakonyula 175
4. SCENA
Dnevna soba. Na foteqi sedi Nade`da. Slu{a klasi~nu muziku sa radija.Rukama diriguje. Bata spava na kau~u. Obu~en je. Le`i preko posteqine.Glasno hr~e. Ulazna vrata su {irom otvorena. Bata se naglo trgne izsna. Te{ko di{e. Ustaje polako. Trese ga groznica. Trqa stopala i ruke.Ugleda Nade`du. Ustaje. Prilazi foteqi. Stane iza foteqe. Polako ine`no poqubi Nade`du u obraz.
BATA: [to me niste probudili?!
NADE@DA: Tako si lepo spavao. Nevino, kao jagwe.
Bata uzima bokal sa vodom. Ispija vodu.
BATA: Kako ste u{li?
NADE@DA: (Pokazuje rukom ka vratima)Ostavio si ih {irom otvorena.
Bata prilazi ulaznim vratima. Zatvara ih.
NADE@DA: Slu{aj! Kako divna arija.
Bata joj prilazi. Nade`da mu dotakne lice. Zagleda ga.
NADE@DA: Opet?
Bata odmahne odri~no glavom. Sedne na pod pored Nade`dinih nogu.
BATA: Imao sam ko{mar!
NADE@DA: (Iskqu~i radio)Pri~aj.
Nade`da zatvara o~i.
BATA: Sawao sam kako se igram u mom dvori{tu, ispred ku}e u kojojsam odrastao. Tu je i Nemawa. Ja sam qut. On me stalnopobe|uje. ^udno, nismo de~aci, ve} odrasli. Izlazi mama navrata. Posmatra nas kako se igramo. Nije u kolicima. Sre}naje. Smeje se. Zove Nemawu na ru~ak. Nemawa joj prilazi.Mama ga zagrli. Ulaze u ku}u. Ja stojim u dvori{tu. Bacamklikere. Klikeri se rasipaju svuda po dvori{tu....
NADE@DA: Dugo nisi sawao majku!
BATA: Od kada je umrla.
NADE@DA: Nastavi...
BATA: To je sve.
176 Radmila Jovanovi}
NADE@DA: Lepo. Veza sa detiwstvom. @eqa da se vrati{ u wega.
BATA: Odvratno sam se ose}ao. Probudila me je u`asna `e|.
Bata ustaje. Uzima bokal sa vodom. Pije.
BATA: Oca nikada nisam sawao. Kao {to je bio u `ivotu i u snu jenestvaran kao senka.
NADE@DA: Uvek sawamo one za koje smo duboko vezani. Ja svako ve~esawam svog pokojnog Stevana.
BATA: Progone nas duhovi!
NADE@DA: Ne. Ja ga prizivam u snove. Mo`da zato {to te ~esto vi|am.Ti me mili moj podse}a{...
BATA: (Prekine je)To je perverzno! Ne verujem da toliko li~im na tvog mu`a.
NADE@DA: Ne quti se. Ja sam iskrena. Na{ odnos treba da se zasniva napotpunom poverewu.
Pomiluje Batu po licu. Bata ponovo sedne pored wenih nogu.
NADE@DA: Dosta si se borio sa mrtvima.
BATA: Ja se borim samo sa samim sobom.
NADE@DA: ^uvaj se tih kriza. Opet se vra}aju.
BATA: Ne gotovo je sa tim. Gotovo!
NADE@DA: Vreme je da se zaqubi{.
BATA: Ja sam smrznuti ~ovek. Qubav je u meni umrla!
NADE@DA: Da je tako, ja te ne bih volela.
Nade`da qubi Batu svuda po glavi. Strastveno.
BATA: Nade`da, {ta vam je?!
U stan ulazi Nemawa. Bata ga ugleda. Nemawa dr`i u ruci kutiju.Nade`da prestane da qubi Batu. Smireno posmatra Nemawu.
NADE@DA: Dobro ve~e, Nemawa?
NEMAWA: Opet vi?!
BATA: [ta ho}e{? Ostavi nas na miru?!
Nemawa kre}e ka svojoj sobi. Zastaje. Spu{ta kutiju na pod.
Karakonyula 177
BATA: [ta ti je to?
NEMAWA: Ma{ina za kucawe.
BATA: [ta }e ti?
Nemawa otkqu~ava svoju sobu. Ulazi.
BATA: Tako zna~i?! Kupuje{ ma{inu, a meni duguje{ pare ve} trimeseca.
Nemawa zaviri u dnevnu sobu.
NEMAWA: Ni{ta ti ne dugujem! Pla}en ti je dug u kafani.
Nade`da pogleda u Batu. Nemawa gleda u Nade`du.
NADE@DA: Znala sam.
BATA: La`ov~ino! [ta stoji{ tu? Ajde, mar{ u sobu!
Nemawa se nasmeje. Ulazi u sobu. Nade`da ustaje sa foteqe.
BATA: Pa}enik! La`e! Oduvek je bio qubomoran na mene!
NADE@DA: Obe}ao si da ne}e{ da pije{!
BATA: Ono {to obe}am toga se i dr`im.
NADE@DA: Dogovorili smo se! Ja odre|ujem koli~inu!
Batu trese groznica. Nade`da mu prilazi. Qubi ga strastveno. Bata jepu{ta. Glava mu je spu{tena na dole. Ruke dr`i zgr~eno.
BATA: Zima mi je...
NADE@DA: Mili moj...
Nade`da klekne. Otkop~ava Bati pantalone. Bata se naglo trgne.Udari pesnicama Nade`du u grudni ko{. Nade`da se zatetura. Padneunazad.
BATA: Perverzna ku~ko! Jebem li ti seme!!!
Nade`da mirno ustaje. Gleda u Batu.
NADE@DA: Ne}u vi{e dolaziti.
Batu trese groznica.
BATA: Idi ku~ko!!
Nade`da se smeje. Krene polako ka vratima.
BATA: Samo se ti smej.... Smradu{o... Od ovog trenutka te ne pod-nosim! Mrzim te! Odvratna si!
178 Radmila Jovanovi}
NADE@DA: Mislila sam da si prerastao detiwarije... ^ak sam ti ipoklon donela. Ali sada }e{ biti ka`wen.
Bata pritr~ava Nade`di. Gura je ka foteqi.
BATA: Ne, nemojte. Ne}ete vaqda da me ovakvog ostavite?
Bata spu{ta Nade`du na fotequ. Uzima joj ruke. Qubi je.
BATA: Potrebni ste mi. Oprostite mi! Ne znam {ta mi je... Tonisam ja kada vam tako govorim...
Bata jeca. Sedne pored wenih nogu. Nade`da ga miluje po glavi.
NADE@DA: Ti si mali upla{eni de~ak.....
Bata neko vreme jeca. Glava mu je u Nade`dinom krilu.
BATA: A poklon?
Nade`da vadi iz ta{ne ne{to umotano, ne vidi se {ta. Bata pohlepnouzima paket. Odmotava ga. Vidi se da je to fla{a viwaka. Otvarafla{u. Pohlepno ispija. Nade`da ustaje. Prilazi radiju. Pu{ta mu-ziku. Bata zadovoqno sa fla{om u ruci seda na fotequ. Nade`da muprilazi s le|a. Miluje ga po grudima. Otkop~ava mu ko{uqu. Nade`da gastrastveno qubi po vratu, grudima, stomaku...
Karakonyula 179
5. SCENA
Tatjana i Bata le`e na kau~u. Upravo su zavr{ili sa seksom. Tatjanaustaje. Obla~i se. Bata le`i na krevetu.
BATA: Daj fla{u!
Tatjana uzima fla{u sa stola. Ispija iz fla{e. Donosi mu. Bata pije.
TATJANA: Ko ma{ina si. Nisi prisutan kada to radi{.
BATA: Ne razumem.
TATJANA: Sav bes istresa{ na meni.
BATA: (Smeje se)Du{o, ho}e{ da ka`e{ da sam dobar jeba~?
TATJANA: Ni{ta osim toga.
BATA: Danas sam napunio 33 godine.
TATJANA: Pa?
BATA: To su Hristove godine.
TATJANA: (Smeje se)Onda sam ja tvoja Bogiwa!
BATA: U krevetu!
TATJANA: Stoko!
BATA: [ta ho}e{? Sama si tra`ila slobodnu vezu. Uostalom, bilabi greota da ti {ansa za brak propadne. Nije lako upecatiministra spoqnih poslova.
TATJANA: Otkud zna{?
BATA: Pti~ice pevaju po gradu.
TATJANA: Ja bar imam nekog!
BATA: ^ovek ne mo`e da poseduje ~oveka.
TATJANA: Mo`e.
BATA: A {ta ako sazna?
TATJANA: [to? Da nisi postao qubomoran?
BATA: Ne lupaj! Ti vara{ svog verenika i to sa mnom!(Smeje se)Takvu droqu nikad ne bih o`enio!
180 Radmila Jovanovi}
TATJANA: Bedni~e. Puca meni za tebe. Ja sam s tobom samo iz interesa.Misli{ da bih se ja udala za alkoholi~ara, koji je umi{qenigenije? [ta ti ima{ da ponudi{? Mnogo vi{e ja cenim sebe!
BATA: Kurvetino! Ti si obi~na nimfa koja pred svaki kurac {irinoge!
TATJANA: A tebi od alkohola ne mo`e ni da se digne!
Bata se smeje.
BATA: Malo pre se nisi `alila.
Bata povu~e Tatjanu ka sebi. Tatjana ga odgurne. Bata ustane. Glasnoprdne.
TATJANA: Ne samo da `ivi{ u sviwcu, ve} si i prava sviwa.
BATA: [to sve je u najboqem redu?
TATJANA: Da sve uredno pore|ano, a preko pra{ina i {troke....
BATA: Uzmi pa o~isti!
TATJANA: Ba{ me briga. Ja ovde ne `ivim.
Bata uzima fla{u, pije.
TATJANA: Mnogo pije{!
BATA: Ubijam dosadu.
TATJANA: Ne{to ti duboko krije{.
BATA: Pravi novinarski moqac. I daqe bi da rovari{ po mojojbiografiji?
TATJANA: Moram. Radim puno vreme. Kako }u da napi{em kwigu o tebi,kada znam samo ono {to pi{e u tvojoj kwizi. Bedne trire~enice. Ro|en u Beogradu. Upisao pravni, napustio. Za-vr{io jugo-svetsku kwi`evnost. Ali to nije to! Treba mine{to dubqe!
BATA: Nije ti bilo dovoqno duboko?! O}e{ jo{ jednom?(Smeje se)
Bata je zgrabi. Qubi je.
TATJANA: Kakvo si imao detiwstvo? Roditeqi, {ta je sa wima? @elimda znam, sve!
BATA: Ja se nikom ne otvaram.
TATJANA: Zna~i ja tri nedeqe gubim vreme! Pa imam ja pametnijaposla!
Karakonyula 181
BATA: Dobi}e{, ako zaslu`i{!
U stan ulazi Nemawa. Ugleda Tatjanu i Batu. Zbuni se.
NEMAWA: Rekao si da ne}e{ biti kod ku}e!
Nemawa stoji i daqe kod vrata. Iza wega izviri devojka – An|ela.
BATA: Ovo je moja ku}a!
Bata ugleda devojku.
BATA: (Nasmeje se, mewa raspolo`ewe)[to stojite kod vrata?
Nemawa propu{ta An|elu. An|ela ulazi. Stoji zbuweno. Bata i Ta-tjana je posmatraju. Nemawa joj skida kaput.
NEMAWA: Ho}e{ ne{to da popije{?
AN\ELA: ^aj.
NEMAWA: Evo, sad }u je.
Nemawa odlazi do kuhiwe. An|ela prilazi foteqi sedne. Gleda u Batu.Bata gleda u wu.
TATJANA: Ne tu! To je wegovo mesto!
An|ela upla{eno ustane. Bata joj prilazi.
BATA: Neka.(Pru`a joj ruku)Bratislav!
AN\ELA: An|ela.
BATA: Lepa kao an|eo!
Tatjana prilazi foteqi. Zagleda Batu, pa An|elu. Stane ispred An-|ele.
TATJANA: Ja sam Tatjana Radojevi}. Jedan od vode}ih novinara uglednog~asopisa NIN!
An|ela pru`i ruku.
AN\ELA: Drago mi je!
Nemawa izlazi iz kuhiwe.
NEMAWA: An|ele, ajmo u moju sobu!
An|ela ustaje. Kre}e za Nemawom. Bata zgrabi An|elu za ruku.
BATA: Ti si izgleda, zaboravio da mi je danas ro|endan!
NEMAWA: Samo ti slavi!
182 Radmila Jovanovi}
BATA: Ajmo, bar, da nazdravimo.
Utr~ava u kuhiwu. Donosi ~a{e. Daje ih svima. Sipa. Kucaju se.
NEMAWA: Sre}an ti ro|endan! @iveo jo{ 100 godina!
TATJANA: Sve }e{ nas nad`iveti!
AN\ELA: Sre}an ro|endan!
Bata gleda u An|elu.
BATA: (An|eli)Kolege sa posla?
NEMAWA: Ne.
BATA: Nego?
NEMAWA: An|elu sam upoznao na selu.
BATA: A tako? Nisi mi pri~ao.
TATJANA: (An|eli)Ti si sa sela?!
AN\ELA: Da.
TATJANA: Prvi put si u Beogradu?
AN\ELA: @ivim ovde ve} godinu dana.
TATJANA: Studira{?
AN\ELA: Radim.
TATJANA: [ta?
AN\ELA: (Tiho, postidi se)U cve}ari. Tra`im boqi posao.
Tatjana se zakiko}e.
NEMAWA: (Tatjani)Prestani! [ta je tako propituje{?
Bata prilazi An|eli. Ona mu poslu{no pru`a ruku. Bata je stavqa dasedne na fotequ. Nemawa krene za wim. Bata se okrene. Nemawa se sudarisa Batom.
BATA: Voda?
NEMAWA: [ta?
BATA: Vri ti voda za ~aj?
Nemawa ga pogleda. Odlazi u kuhiwu. Bata posmatra An|elu.
Karakonyula 183
BATA: (Tatjani)Zar nije vreme da krene{? Obaveze te ~ekaju.
Tatjana uzima kaput. Obla~i ga. Gleda u Batu. Bata uzima stolicu isedne preko puta An|ele. Sipa joj pi}e.
TATJANA: Jel ostaje kako smo se dogovorili?
Bata ne pomera pogled sa An|ele.
BATA: Bri{i!
Tatjana iza|e napoqe i tresne vratima.
AN\ELA: Izgleda da se tvoja devojka naqutila?!
Nemawa izlazi iz kuhiwe. Nosi na tacni {oqe za ~aj.
BATA: Ma, kakva devojka. Ona je novinarski moqac. Pi{e kwigu omeni.
NEMAWA: Bata je dobitnik NIN-ove nagrade. Pri~ao sam ti.
AN\ELA: Pisac kao ti.
Bata pogleda u Nemawu.
BATA: (Smeje se)Postoje dve vrste pisaca. Oni koji stvarno pi{u i oni kojipri~aju da pi{u.
AN\ELA: Na`alost, nisam ~itala kwigu.
BATA: Danas niko ne ~ita! Samo kriti~ari da bi te pquvali i drugipisci da bi te mrzeli.
AN\ELA: Kako se zove?
NEMAWA: Karakonyula, u prevodu(Naglasi, gleda u Batu)Ne~ista sila!
AN\ELA: Ne volim horor pri~e. Pla{e me.
Nemawa se smeje.
BATA: Najve}i horor je unutar ~oveka!
NEMAWA: Neki qudi uspevaju da pobede horor u sebi.
Bata ustaje. Uzima sa police kwigu. Ne{to zapisuje u wu. Bata prilazi,daje An|eli kwigu.
BATA: Kada prestane{ da se pla{i{, pro~itaj.
184 Radmila Jovanovi}
AN\ELA: Meni?(Otvara kwigu)Strava, s posvetom, hvala.
Bata sipa An|eli pi}e. Kucaju se. An|ela ispija. Zaka{qe se.
NEMAWA: ^aj je gotov!
AN\ELA: Nisam navikla na alkohol!
BATA: Tim boqe! Lep{e }e{ se napiti.
Sipa ponovo An|eli pi}e.
AN\ELA: Ne, ne mogu vi{e.
BATA: Ajde,(Gura joj ~a{u)Popi. Za mene.
An|ela ispija. Po~iwe da {tuca. Smeje se.
NEMAWA: Sad je dosta! Proslavili smo....
Krene ka An|eli, povu~e je. An|ela se otrgne.
AN\ELA: Meni je ovde lepo!
BATA: [ta ti je? Pusti devojku da u`iva. Ako ti se toliko ide usobu. Idi.
Prilazi radiju. Pu{ta muziku. Uzima An|elu za ruku. Ple{e sa wom.An|ela se blago zatetura. Nemawa ih besno posmatra. An|ela pogleda uNemawu. Bata okre}e An|elu po sobi. An|ela pru`a ruku Nemawi. Pri-vla~i ga ka sebi. An|ela se smeje. Pu{ta Batu. Ple{e sa Nemawom.An|ela se tetura. Gazi Nemawu. Bata uzima fla{u. Ispija. PosmatraNemawu i An|elu.
NEMAWA: Kasno je! Sutra rano ustajem....
AN\ELA: Zavrti me.... Nisi mi rekao da ima{ ovako lepog brata....
An|ela se smeje. Tetura se. Prilazi Bati. Bata je zgrabi. Ponovo ple{uzajedno. An|ela se smeje. Zagrli Batu. Nemawa uzima tacnu sa ~ajem.Odlazi u svoju sobu. Bata pogleda za Nemawom.
BATA: Hvala ti, brate. Ovo je moj najlep{i ro|endanski poklon!
Karakonyula 185
6. SCENA
Dnevna soba. [irom su otvoreni prozori i podignute roletne. An|elabri{e pra{inu po policama. Zagleda svaku kwigu. Tiho pevu{i. Raspo-lo`ena je. Iz svoje sobe izlazi Nemawa. Pogleda u An|elu. Ona ga ne vidi.Nemawa prilazi ~iviluku. Obla~i kaput. An|ela se okrene. Pogleda ga.Nemawa pogleda u An|elu. An|ela sedne na fotequ.
AN\ELA: Glava me boli. Mamurna sam od sino}.
NEMAWA: Sama si birala.
AN\ELA: Ho}e{ da doru~kuje{?
NEMAWA: @urim na posao.
AN\ELA: Kako }e{ gladan da radi{?
Nemawa izlazi napoqe. Zatvara vrata. An|ela slegne ramenima. Na-stavqa da ~isti. Na kau~u spava Bata. Umotan je u }ebe. Trgne se. Naglopodi`e glavu. Tek sada se vidi. Zaklawa rukama o~i. Smeta mu svetlost.An|ela prilazi foteqi. Krene da skida presvlaku.
BATA: (Vikne)Ne diraj to!!!!
AN\ELA: (Ula{eno)Izvini!
BATA: To je foteqa moje majke!
Batu trese groznica. Vilica mu se trese. Poku{ava rukama da smiridrhtavicu. An|ela odlazi u kuhiwu. Donosi na tacni hranu. Bata jezbuweno gleda. An|ela mu donosi hranu u krevet. Bata gleda u hranu.
BATA: Jel si normalna? Sklawaj, bre to!
Baca tacnu na pod. An|ela se sagiwe, kupi. Bata ustaje.
BATA: Ja nikad ne doru~kujem!
Bata se trese. Uzima bokal sa vodom. Pije vodu. Poliva vi{e po sebi,nego {to ispija. An|ela mu prilazi.
AN\ELA: Neuhrawen si! Zato si bolestan!
Zidni sat Kukavica kuca jedanaest sati ujutru. Bata pogleda u sat.
BATA: Mora{ da ide{!
AN\ELA: Rekao si da mogu da ostanem dokle ho}u!
BATA: Zar ne radi{ danas?
AN\ELA: Po podne.
186 Radmila Jovanovi}
BATA: Do|i ve~eras!
AN\ELA: Ne}u ti smetati.
BATA: Moram da radim, a ja radim sam!
Pomiluje An|elu po licu. An|ela pomeri glavu.
BATA: An|ela – an|eo.
AN\ELA: Mogao si sino} da ka`e{ da `eli{ da odem.
BATA: Polako. Gde `uri{? Do|i ve~eras!
AN\ELA: Ne}u!
Bata se smeje.
AN\ELA: Nije sme{no!
BATA: An|eo si kad se quti{.
Bata je zagrli. An|ela mu uzvra}a zagrqaj. Bata je qubi dugo, ne`no.An|ela obla~i jaknu. Uzima ta{nu. Kre}e ka vratima.
BATA: Jel ima{ neke pare da mi pozajmi{?
AN\ELA: (Vadi nov~anik, otvara ga)Koliko?
Bata izvla~i nekoliko nov~anica. Zagrli An|elu. Prati je do vrata.Krene da je poqubi. An|ela se izmakne. Bata je zgrabi.
BATA: Nemoj da se ohladi{ od mene. ^eka}u te...
An|ela izlazi napoqe. Bata se okre}e po stanu. Prilazi prozoru. Za-tvara ga. Spu{ta roletne. Zategne krevet. Prilazi foteqi. Skidapresvlaku sa foteqe. Sagiwe se. Vidi se da se ispod foteqe nalazefla{e od alkohola. Bata izvla~i jednu fla{u. Vra}a presvlaku nafotequ. Sedne. Otvara fla{u pije. Pije dugo. Zvono na vratima. UlaziTatjana.
BATA: Gde si bre do sad? Celo jutro te ~ekam!
Tatjana mu prilazi. Qubi ga.
TATJANA: Rekla sam u jedanaest!
Razgleda po stanu.
TATJANA: Prvi put da je ovde ~isto!
Bata se smeje. Zgrabi Tatjanu. Stavqa je u krilo.
BATA: Spoqa je ~isto, ali forma ostaje ista. Ne ~ista!!!(Smeje se)
Karakonyula 187
Bata joj gura fla{u da pije. Tatjana odbija fla{u. Bata na silu guraTatjani fla{u da ispije. Tatjana se zagrcne. Bata se smeje. Bata podi`eTatjani sukwu. Miluje je po nogama.
TATJANA: Druga `ena?!
Bata skida Tatjani sukwu.
TATJANA: [ta li vide u tebi?
BATA: Isto {to si i ti videla.
TATJANA: Lepota.... To je kratkotrajno.
Tatjana se okre}e u krilu ka Bati. Skida ga}ice. Seda na wega.
BATA: Strast?!
TATJANA: Ne traje ve~no.
Podi`e se i spu{ta. Bata je dr`i za bokove. Uzdi{e.
TATJANA: Danas zavr{avamo intervju.
188 Radmila Jovanovi}
7. SCENA
Bata le`i obu~en na podu. Savijen je u fetus polo`aj. ^uje se kucawe navratima. Ulazi An|ela. U rukama dr`i crvenu ru`u. Ugleda Batu. Ispu-{ta cvet. Pritr~ava mu. Podi`e ga. Poma`e Bati da sedne na fotequ.
BATA: Vode.... Daj mi vode... @edan sam!
An|ela mu daje bokal sa vodom. Bata pije vodu. Okre}e bokal na glavu.Sipa po temenu vodu. Rastrese glavu. Pogleda u An|elu. Privu~e je kasebi. Qubi je.
BATA: An|ele! Ti si stvarna! Ko te je poslao? Bog ili \avo?
AN\ELA: Rekao si da do|em ve~eras.
BATA: Moj An|eo je sada tu. Pored mene. @elim da `ivi{ sa mnom!
AN\ELA: Znamo se samo jedan dan.
BATA: Dovoqno.
AN\ELA: Ne bi mi roditeqi dozvolili!!!
Bata je vrti u krug.
BATA: Ne dam ti da ode{!
AN\ELA: Ti bunca{.(Pipa ga po ~elu)Ima{ groznicu!
BATA: Bi}e{ moja muza, moja inspiracija.
AN\ELA: Nije to tako jednostavno. Moram da otka`em sobu i da sejavim roditeqima.
BATA: Ne, ne... Zaboravi na sve! Na vreme, na qude.... Mi }emostvoriti svoj mali svet! Niko nam ne treba. Niko!
AN\ELA: Kako lepo govori{.....
BATA: Ja to stvarno mislim! Mora{ da mi veruje{!
AN\ELA: Za{to si bio na podu?
BATA: (Krikne)Umirao sam!
Uhvati se za grudi, pravi bolnu grimasu.
AN\ELA: [ta ti je?
BATA: Sada je sve u redu, kada si ti do{la.
Ustaje. Uzima je u naru~je.
Karakonyula 189
BATA: Ho}u da sawa{ iste snove, kao ja.
Nosi je ka kau~u.
BATA: An|ele, od no}as je ovo tvoj dom. Da li ti se dopada dvorac?
Spu{ta je ne`no na krevet. Qubi je. Bata naglo ustane. Sedne na ivicukreveta.
AN\ELA: [ta ti je?
BATA: Jebote od ovoga mo`e da se umre!
AN\ELA: Od ~ega?
BATA: Od qubavi?
Bata se okre}e ka An|eli. Miluje je po licu.
BATA: Najlep{a smrt.
Bata spu{ta glavu na An|eline grudi.
BATA: Lud sam za mirisom tvoga tela. Meko}om tvoje ko`e... Odle-pio sam za tobom!
190 Radmila Jovanovi}
8. SCENA
Dnevna soba. Nemawa sedi za foteqom. Kuca zvono za ma{inom. Zvono navratima. Nemawa prilazi vratima. Otvara. An|ela stoji ispred vrata.U ruci dr`i crvenu ru`u.
NEMAWA: U|i.
An|ela ulazi. Razgleda po stanu.
AN\ELA: Jel Bata dolazio?
Nemawa sedne na fotequ. Nastavqa da kuca. An|ela mu prilazi.
AN\ELA: Ko zna {ta mu se desilo? Ve} ga tri dana nema.
NEMAWA: Smiri se.
AN\ELA: Da pozovemo policiju?
NEMAWA: Do}i }e. Radio je to i ranije.
AN\ELA: (Gleda u ma{inu za kucawe)Ti pi{e{?
NEMAWA: Poku{avam.
AN\ELA: Za{to? [ta si ti? Wegova senka, uhoda...?!....
Nemawa udara po ma{ini. Izvla~i papir. Gu`va ga i baca.
AN\ELA: Izvini, nervozna sam. Brinem se.
NEMAWA: [ta si videla na wemu?
AN\ELA: Rawiv je. Potrebna mu je qubav.
NEMAWA: Idi odavde dok jo{ nije kasno.
AN\ELA: Kasno?!
NEMAWA: Qudi su za wega igra~ke. Brzo ih odbacuje.
AN\ELA: Ti si me doveo ovde!
NEMAWA: Na `alost!
AN\ELA: Ja sada `ivim ovde. I nemam nameru da odem odavde! Nevra}am se ja.... Ne mo`e{ da me otera{!
NEMAWA: Ne teram te. Poku{avam da ti pomognem. Kada bude{ `elelada ode{ ne}e{ imati snage. On je pijavica. Hrani se tvojomqubavqu.
AN\ELA: Nije istina! On me voli!
Karakonyula 191
NEMAWA: On ne mo`e da voli!
AN\ELA: Rekao mi je. Voli me!!!!
NEMAWA: Slepcu ne vredi obja{wavati boje. Qubav nema o~i!
Otvaraju se vrata. U stan ulazi Tatjana. Bata je naslowen na wu. Pijanje. Tatjana ga unosi u stan. Nemawa prilazi. Poma`e, pridr`ava Batu.An|ela zapaweno gleda.
TATJANA: Na{la sam ga u gradu. Spavao je pored kontejnera.
Bata podi`e glavu. Gleda u An|elu.
BATA: An|ele moj!
An|ela mu prilazi. Zagrli ga.
TATJANA: Sad je u sigurnim rukama.
NEMAWA: Hvala ti!
TATJANA: To treba on da mi zahvali.(Prilazi ma{ini, ~ita)A i ti pi{e{?
NEMAWA: Poku{avam.
TATJANA: [ta?
NEMAWA: Pri~a o qubavi.
TATJANA: Odli~no. Evo, moja vizit karta. Ako se proslavi{, ra~unajna intervju!
Prilazi vratima, otvara.
NEMAWA: Ho}e{ ne{to da popije{?
TATJANA: @urim. Zbog wega ve} kasnim.
Nemawa ispra}a Tatjanu. Tatjana stane. Gleda u Nemawu.
TATJANA: ^udno. Bra}a ste, a toliko ste razli~iti.
Nemawa zatvara vrata. An|ela pridr`ava Batu. Te`ak joj je. Spu{ta gana pod. Bata klekne. An|ela klekne pored wega.
BATA: Ne ostavqaj me samu!
AN\ELA: Nikada.
Nemawa prilazi. Podi`e Batu.
192 Radmila Jovanovi}
BATA: Ti gwido! Skidaj te ruke sa mene!
Nemawa ga odnosi na krevet. Bata poku{ava da ga udari. Nemawa blo-kira udarac.
BATA: Ti si gre{ka! Ti ne treba da postoji{! Ceo `ivot meuhodi{!
AN\ELA: Smiri se.
Guraju Batu na krevet.
BATA: (Ispru`i ka An|eli ruke)Mama, reci mu da ide. On me dira... Mammaa..!!
Karakonyula 193
9. SCENA
Bata sedi za kompjuterom. Gleda u ekran. An|ela sedi na foteqi ~itakwigu “Karakonyula”. Sto pored foteqe je postavqen. Na wemu senalazi hrana. Bata pogleda u An|elu. Vrti se na stolici. Ustaje.Prilazi Nemawinoj sobi. Vadi kqu~ iz yepa. Otkqu~ava sobu. Ulazi uwu, An|ela posmatra. Bata se vra}a. U ruci dr`i papire. ^ita ih.
AN\ELA: I on tebi stalno ~ita rukopise.
BATA: Naravno. U~i od najboqeg!
Bata sedne za kompjuter. Pogleda u An|elu. Oprezno da ona ne vidi,izvla~i iz fioke pqosku. @udno ispija.
AN\ELA: Dokle }e Nemawa da `ivi ovde?
BATA: [ta ti one smeta?
AN\ELA: Ne volim ga, a i ti ga ne voli{.
BATA: Volim ga i mrzim ga.
AN\ELA: Imali bi vi{e prostora.
BATA: Meni je ovako sasvim dobro.
An|ela spu{ta kwigu.
AN\ELA: Do|i!
BATA: Poku{avam da radim...
AN\ELA: Da bi radio, mora{ i da jede{.
Bata ustaje od stola. Prilazi An|eli. An|ela ga grli i qubi. Batasedne na fotequ. Uzima An|elu u krilo. An|ela uzima hranu sa stola.Hrani Batu.
AN\ELA: Pro~itala sam kwigu.
BATA: I?
AN\ELA: Nije stra{na. Nekako je tu`na.
BATA: Obo`avam tvoju jednostavnost.(Smeje se)
AN\ELA: Svi tvoji prijateqi su obrazovani, a ja sam zavr{ila sredwupoqoprivrednu {kolu. Ne znam ni{ta o kwigama, o....
BATA: (Stavqa joj ruku na usta)Takva i ostani!
AN\ELA: (Pomera Batinu ruku)Nisam do{la u Beograd da bih ostala na istom. Ja `elim dau~im. Da sam mogla zavr{ila bih i fakultet.
194 Radmila Jovanovi}
BATA: [to nisi?
AN\ELA: Eh, {to? Ja sam `ensko dete. Moji su {kolovali starijegbrata, a `eni je mesto u ku}i.
BATA: To je pravo vaspitawe!
AN\ELA: Vaspitawe?!
An|ela ustaje.
AN\ELA: Da}u otkaz!
BATA: Kako to? A novac?!
AN\ELA: Ne mogu vi{e da radim u cve}ari.
BATA: Za{to? To je po{ten posao!
AN\ELA: Nisam do{la iz one selendre da bih bila cve}arka. Ja `elimvi{e! I ja mogu vi{e!
BATA: A od ~ega }emo da `ivimo?
AN\ELA: Ti si skoro zavr{io kwigu. Bi}e para. A ja }u, kao prvo, dana|em pravi posao u kancelariji. Da se obrazujem, da budemtvoja `ena...
BATA: @ena?!
An|ela pogleda Batu.
BATA: Ja se nikada ne}u o`eniti!
AN\ELA: Zna~i tako! Ja sam ceo svoj `ivot promenila zbog tebe, uroku od mesec dana.
BATA: Tvoj problem. Sama si tako htela. Niko te nije terao.
AN\ELA: Posva|ala sam se sa roditeqima zbog tebe. Nisi dozvolio nida te upoznaju! A ti! [ta si ti uradio?!
BATA: Pustio te u svoj `ivot.
AN\ELA: Ovo je tebi `ivot!
BATA: Dobro.
Bata ustaje. Obla~i kaput. Kre}e ka vratima.
AN\ELA: [ta? Gde }e{?!
BATA: Na}i }u ti boqi posao.
AN\ELA: Zar u sred no}i?
BATA: Brzo se vra}am.
AN\ELA: Trezan?
Bata pogleda u An|elu, izlazi napoqe.
Karakonyula 195
10. SCENA
Nade`da sedi na foteqi. Bata se {eta nervozno po sobi. Zidni satKukavica otkucava devet uve~e.
NADE@DA: Pola sata ni re~ nisi rekao!
BATA: Rekao sam vam da ne mogu sada da pri~am! Morate da idete!Odmah!
NADE@DA: [ta nije u redu?
BATA: Prvi put je sve u redu!
NADE@DA: Ko je ona?
BATA: Ne `elim da vas zatekne ovde!
NADE@DA: Za{to? Ti mora{ da se vi|a{ sa mnom. Minimum jedanputnedeqno.
BATA: Ona ne sme da zna!
NADE@DA: Tajnama se stvaraju velike la`i. Povredi}e{ je.
Bata nervozno prilazi vratima. Oslu{kuje.
NADE@DA: Moj Sreta je godinama krio svoju tajnu od mene. Kada sam jaotkrila bilo je prekasno.
BATA: (Histeri~no)Molim vas idite!!
NADE@DA: Ne sme{ da gubi{ kontrolu. Tako je i Sreta.
BATA: Ja nisam tvoj jebeni Sreta!
NADE@DA: Smiri se!
Nade`da izvla~i umotanu fla{u iz torbe. Pru`a je Bati. Bata gleda ufla{u. Klekne pored wenih nogu. Trese ga groznica.
BATA: Pla{im se.
NADE@DA: ^ega?
BATA: Ona ne zna kakav se pakao krije u meni!
NADE@DA: Qubav nije samo u dobru, ve} i u zlu.
BATA: Ja nisam spreman na kompromise! Ja samo umem da `ivim usvetu pisawa, ja ne umem da `ivim u zajednici. Suvi{e samdugo bio sam.
NADE@DA: Nikada ne}e{ biti sam! Uvek }e{ imati mene!
196 Radmila Jovanovi}
BATA: Moj `ivot su ~etiri hiqade i pet stotina koraka do grobamojih roditeqa, moje kwige i Nemawa koji me stalno podse}ana....
Bata otrgne fla{u iz Nade`dine ruke. Cepa papir u koji je obmotana.Otvara. Pije.
NADE@DA: Ako te ne prihvati onakav kakav si, nije te vredna!
BATA: Ja we nisam vredan! Ja sam ni{ta! Obi~na nula! Postoje dvevrste `ena, kurve i svetice. Ona je svetica. Ne, ona je An|eo!
NADE@DA: Takva `ena ne postoji!
BATA: Zar ona tako ~ista, treba da u|e u moj pakao?
NADE@DA: Jedna `ena ne mo`e sve da da. Dozvoli mi da ti pomognem,dozvoli mi da ti dam deo.
Po~iwe strastveno da ga qubi. An|ela ulazi u stan. Zapaweno ihposmatra. Oni je ne vide.
BATA: Prestanite! Svaki put to radite. Vi me ne privla~ite kao`ena!
NADE@DA: Ne, ne mili moj. Nije to seks. Ja ti dopuwujem deli} kos-mi~ke qubavi koja je tebi potrebna.
Bata ugleda An|elu. Sko~i. Nade`da mirno pogleda An|elu. An|ela jojprilazi.
AN\ELA: Ko ste vi?
NADE@DA: Nade`da Spriridonovi}, profesorka.
Pru`a An|eli ruku. An|ela ne uzvra}a. Nade`da ustaje. Kre}e ka vra-tima.
AN\ELA: Profesorka? ^ega? [ta vi radite ovde?
NADE@DA: Nek ti on ka`e, ako `eli. Laku no}.
Nade`da odlazi. An|ela i Bata se neko vreme posmatraju.
AN\ELA: Ti spava{ sa wom...?
BATA: Ni{ta ti ne razume{.
AN\ELA: Objasni mi.
BATA: Ne `elim da pri~am o sebi.
Bata krene ka vratima. An|ela stane ispred vrata.
BATA: Pomeri se!
AN\ELA: Ne dam ti da ide{!
BATA: Mi smo dva razli~ita sveta!
Karakonyula 197
AN\ELA: Biraj! Na{ zajedni~ki ili mo`e{ ponovo sam!
BATA: Ne smeta{ mi!
An|ela zagrli Batu.
AN\ELA: Volim te!
Bata je odgurne.
BATA: Kada po~ne{ da voli{ ~oveka ulazi{ u wegov stra{nipakao. I {ta onda vidi{? Taj pakao on jedva suzdr`ava dabude vulkan...
AN\ELA: [ta pri~a{, koji vulkani?
BATA: Onda pou~ena od tog ~oveka, mene, samostalno odlu~i{ dapobegne{!
AN\ELA: Ja nigde ne be`im.
BATA: Svi `ele `ivot varki i la`i koje ga okru`uju. Ti ne `eli{da ~uje{ istinu!
AN\ELA: Te{ko mi je ovako.
An|ela pla~e. Bata joj prilazi. Dodiruje joj lice. Gleda je u o~i.
BATA: Ja nikada nisam bio uveren da je qubav u osmesima i lepomdavawu. Ona ima i suprotnosti, da se da sve, sve dobije i akotreba, u ime svega toga, razoriti. Skoro je svako na svoj na~into i uspeo.
AN\ELA: Polude}u!
BATA: Polude}e{?! A {ta sam ja? Gde sam ja? Kako je meni? Bol,bol...!!!! Koji me to jo{ motiv zadr`ava da ne poludim i nekrenem u neki tamo besmisleni svet talasawa?! Ja samo}utim. ]utim! ]utim!
AN\ELA: Ja samo `elim da prestane{ da pati{.
BATA: Da prestanem da patim?!.... To sve nije po~elo od nas. Mnogoranije u na{im genima. U na{im precima. Svaki je ne{tohteo, zapo~iwao i na kraju kao ispquvak razarao! Mislim daoboje imamo grehove!
AN\ELA: Pla{i{ me kad tako govori{.
BATA: Moramo da platimo kaznu!
Bata prilazi prozoru. Otvara ga. Podi`e ga. Podi`e roletne. Gledakroz prozor.
BATA: Sada smo ko povre|eni leptir. Dodirne{ – otprhne.
Bata gleda zami{qeno za leptirom.
198 Radmila Jovanovi}
11. SCENA
Mrak u sobi. Bata sedi na foteqi. Glava mu je pognuta na dole. Izgledakao da spava. Zvono zvoni na ulaznim vratima. Bata polako podi`eglavu. Gleda ispred sebe. Pali lampu. Trese ga groznica. Trqa ruke. Uzimabokal sa stola. Ispija vodu. Zvono zvono. Spu{ta bokal. Vadi paklocigareta. Uzima cigaretu, pali. Pu{i. Gasi lampu. Neko otkqu~avavrata. An|ela ulazi.
AN\ELA: Tu si? [to ne otvara{?
BATA: Mislio sam da si pobegla.
AN\ELA: Zar si zaboravio? Pa, danas mi je bio prvi dan na poslu.
BATA: I, jel si zadovoqna?
AN\ELA: Potpuno. Plata je duplo ve}a.
BATA: Siroma{tvo i beda u~e ~oveka dostojanstvu.
AN\ELA: Ma, {ta sada pri~a{. Opet si pijan?!
An|ela mu prilazi. Klekne pored wega. Poqubi ga. Bati pada glava nadole.
BATA: (Umorno, pijano, tiho)Bojim se da progovorim. Srce mi lupa luda~ki. Samo s tobomqubav prepoznajem. Drhtim od spoznaje, bola, qubavi....
AN\ELA: [ta ako ti dam razlog da prestane{ da pije{?
An|ela uzima Batinu ruku. Stavqa je na svoj stomak.
AN\ELA: Trudna sam.
Bata zaprepa{}eno podigne glavu. Dodiruje An|elu po stomaku.
BATA: Dragoqup~e.
AN\ELA: [ta?
BATA: Na{a beba!
Bata qubi An|elu po stomaku. Bata pla~e.
Karakonyula 199
12. SCENA
An|ela sre|uje sobu. Usisava. Prilazi foteqi. Posmatra fotequ. Ski-da presvlaku. Trese je. Puna je pra{ine. Vra}a presvlaku na fotequ.Sagne se da je zategne. Ugleda gomilu punih i praznih fla{a ispodfoteqe. Izvla~i fla{e. ^uje se kqu~ u vratima. An|ela spu{ta pre-svlaku. U stan ulazi Nemawa.
NEMAWA: Zdravo!
An|ela se sagne kod foteqe. Izvla~i fla{e. Nemawa prilazi. Posmatraje.
AN\ELA: Krije fla{e ispod foteqe.
NEMAWA: Znam.
AN\ELA: Za{to? Od koga krije?
NEMAWA: Od sebe.
An|ela uzima fla{u. Prilazi prozoru. Otvara ga. Baca fla{u krozprozor. ^uje se prasak. Uzima novu fla{u. Nosi ka prozoru. Baca. ^uje seprasak. Ponavqa to vi{e puta.
AN\ELA: (Smeje se)Sve }u da porazbijam. Sve!
NEMAWA: ^emu?! Ponovo }e nove staviti.
AN\ELA: Ne}e, ne}e... Ne dam!
NEMAWA: Smiri se.
AN\ELA: Ne}u. Dosta mi je!
Baci fla{u po sobi. Fla{a se razbija. Nemawa prilazi An|eli. Gurne jeda sedne na fotequ. An|ela se hvata za stomak. Nemawa je posmatra.
AN\ELA: Kada su vam roditeqi umrli?
NEMAWA: Pre 10 godina.
AN\ELA: [ta se dogodilo?
NEMAWA: Mama je umrla od raka kostiju. Pred smrt je bila u kolicima.Tata je ubrzo posle mame umro od infarkta.
AN\ELA: A za{to on govori da je bio sam?
NEMAWA: Bata nije odrastao sa mnom.
AN\ELA: Za{to? Pa vi ste bra}a....
NEMAWA: Odgajila ga je tetka. Volela je da popije. Sa wom je i po~eo....
200 Radmila Jovanovi}
AN\ELA: Za{to je odrastao sa tetkom?
Nemawa }uti.
AN\ELA: Odgovori mi!? Ponekad mi se ~ini da sam ovde zalutala.@ivim sa dva ludaka, koji pri~aju sa zidovima.
NEMAWA: Idi odavde.
AN\ELA: Ma, ostavi me, bre, na miru! Gde da idem? U onu selendru?Nikad!
NEMAWA: Ja }u ti pomo}i.
An|ela se uhvati za stomak.
NEMAWA: [ta ti je?
AN\ELA: Muka mi je.
An|ela utr~ava u kupatilo. Nemawa krene za wom.
AN\ELA: Ostavi me!
Tresne vratima od kupatila.
Karakonyula 201
13. SCENA
Mrak u sobi. Ulazi Bata. Sa wim je Tatjana. Oboje su pijani. Smeju se.Bata pali lampu. Tatjana dr`i fla{u u ruci. Okre}e se po stanu. Batazgrabi Tatjanu. Podi`e joj sukwu. Mazi je po telu. Tatjana se smeje.Bata joj cepa ~arape.
BATA: (Uzdi{e)... Kako si vrela. Mu` te slabo jebe?! A?!
Tatjana se smeje. Bacaju se na pod. Rvu se. An|ela se podi`e sa kau~a. Bataje ugleda.
BATA: Spavaj, An|ele moj!
An|ela ustaje sa kreveta. Tatjana se histeri~no smeje.
TATJANA: Nisi vaqda spao na ovu malu seqan~icu?!
An|ela joj prilazi. Gura je.
TATJANA: Lak{e bre!
AN\ELA: Mar{ napoqe!!
An|ela udari Tatjanu. Tatjana joj uzvrati. ^upaju se po kosi....
BATA: To An|ele to! Uni{ti je. Ona je zla ve{tica!
Bata se smeje. An|ela gura Tatjanu ka vratima. Tatjana je odgurne odsebe.
TATJANA: Nije potrebno. Sama }u iza}i.
Bata se smeje.
BATA: To An|ele, bravo, to!
TATJANA: Ti, seqan~uro, si dobila otkaz! A ti Bato, za`ali}e{ {tosi me ikada upoznao!
Izlazi i tresne vratima. Bata se smeje. Prilazi An|eli. Qubi je.An|ela ga gurne.
AN\ELA: Smrdi{ na wu!
BATA: Ona pi{e kwigu o meni!
AN\ELA: Ti si me preko we zaposlio?!
BATA: Htela si boqi posao.
AN\ELA: Ne preko tvojih kurvi!
BATA: Ma, sve ste vi kurve....
202 Radmila Jovanovi}
Bata prilazi foteqi. Di`e presvlaku. Nema fla{e. Bata se sagiwe.Pipa rukama. An|ela upla{eno gleda. Bata je pogleda.
BATA: Ku~ko! Ko ti je dozvolio?
Prilazi joj i lupi joj {amar. An|ela se uhvati za obraz. Mirno gaposmatra.
AN\ELA: Kaja}e{ se.
Bata sedne na fotequ.
BATA: Ma puca mi kurac! Ama ba{ mi je svejedno!
An|ela prilazi kau~u. Uzima kofer. Pakuje stvari.
AN\ELA: Samo ti seri, ja te ostavqam!
BATA: Meni ne treba ni{ta. Niko!
AN\ELA: Zato i nikoga ne zaslu`uje{.
BATA: Ti nikada nisi zavirila u podrum svoje du{e.
An|ela kre}e ka vratima.
AN\ELA: Nema potrebe. Pored tebe sam upoznala pakao!
Bata klekne pored An|ele. Jeca.
BATA: @ao mi je {to sam svojim na~inom qubavi, izgubio sva prava.
AN\ELA: Jedino {to sam o~ekivala od tebe je da prestane{ da pije{!
BATA: Ti to ne razume{.
AN\ELA: To je bolest, to se le~i.
BATA: Ne to nije bolest, ni porok, to je prevelika osetqivost!
AN\ELA: Bedan si!
BATA: Ne `elim da ode{. Potrebna si mi!
AN\ELA: Samo na sebe misli{.
BATA: Ja ti nikada nisam ni{ta obe}ao. Ti si ta koja odlu~uje{.
Bata je gr~evito zagrli. Naslawa glavu na wen stomak.
BATA: Nemoj da ide{. Molim te!
AN\ELA: Ne mogu vi{e da se nadam.
BATA: Oslobodi}u te! Uni{ti}u Bratislava koga ni ja sam, onajdrugi Bratislav, ne podnosim.
AN\ELA: Kako?
BATA: Moramo da se borimo za nas i Dragoqup~e!
AN\ELA: Jadno na{e dete.
Karakonyula 203
14. SCENA
Bata sedi za kompjuterom. Pi{e. Ustaje. Prilazi Nemawinoj sobi.Uzima kqu~. Otvara vrata wegove sobe. Ulazi u sobu. U stan ulaziNemawa. Gleda po stanu. Iz Nemawine sobe izlazi Bata. Dr`i papire urukama. Bata zakqu~ava sobu. Nemawa ga posmatra... Bata se trgne.Sklawa papire iza le|a. Prilazi kompjuteru. Sedne. Nemawa otvaratorbu. Vadi iz we kwigu. Stavqa je ispred Bate.
NEMAWA: Jel ovo tra`i{?... Izvoli.
Bata uzima kwigu. Posmatra. ]uti neko vreme.
BATA: Napisao si? Ti?(Smeje se)Histerik. Kakav je to naslov? O ~emu je? Jel to mo`da nekaporuka koju `eli{ da mi uputi{?
NEMAWA: Pro~itaj.
BATA: Kasnije, kad budem imao vremena. Samo da zna{, to ti je prvakwiga. A prvi ma~i}i se u vodu bacaju. Tek si na po~etku.
NEMAWA: Davqenik se za slamku hvata.
BATA: Govno jedno! Parazitu! Da nije bilo mene, ne bi napisaokwigu!
An|ela ulazi u stan. Dr`i u ruci buket crvenih ru`a. Nemawa i Bata jene prime}uju. An|ela stavqa cve}e u vazu.
BATA: Samo tebi je i pru`ena podr{ka. Ja sam uvek guran pozadi.
NEMAWA: Odrasti! Ostavi pro{lost iza sebe. Ti `ivi{ u imagi-narnom svetu. Nije ni ~udo {to se pla{i{.
BATA: Ja se pla{im?! Ja?!!
NEMAWA: Realnost te pla{i. I ~emu sve to? Zato i gubi{ potpunu`equ da ti se bilo {ta ili bilo ko pribli`i.
BATA: Umoran sam... Mnogo sam umoran...
NEMAWA: Shvati. Ja ti nisam neprijateq.
BATA: Ti si potvrda svega onoga {to nisam imao u `ivotu.
NEMAWA: Nisam ja kriv!
BATA: Ti si deo tog, prokletog gena. Ima{ otrov u svojoj krvi. To jedovoqno. Kriv si.
204 Radmila Jovanovi}
NEMAWA: Mo`da je i tako... Ali taj otrov me je terao da budem boqi, dase borim sa tim. Nau~i da se bori{....
BATA: Boriti se, boriti se, boriti se.....
NEMAWA: Da. Boriti se. Svakog trenutka. Svakog....
BATA: (Ponavqa sve glasnije i glasnije)Boriti se. Boriti se! Boriti se!! Boriti se!!!...
AN\ELA: Prestanite!!! Ko deca ste!
Bata i Nemawa je pogledaju. An|ela odlazi u kuhiwu.
NEMAWA: Povedi ra~una o woj. Posebno od kada je u tom stawu.
BATA: Ne me{aj se u moj `ivot!
NEMAWA: Nemoj da odbacuje{ najvrednije stvari.
Nemawa ulazi u svoju sobu. Bata gleda u ekran. Izlazi An|ela. Nosi naposlu`avniku hranu. Stavqa na sto. Sedne na fotequ. Jede. Brzo ihalapqivo.
AN\ELA: Danas je bila takva gu`va u prevozu. Samo {to se nisamispovra}ala u autobusu.
Bata iskqu~i kompjuter. Ustaje.
AN\ELA: Ne}u mo}i jo{ dugo da radim u cve}ari. A opet, ti nezara|uje{ u posledwe vreme. Nemamo od koga da pozajmimo.Od mojih ne smem da tra`im pomo}.(Jede, mqacka)Bila sam danas kod lekara. Sve je u redu. Beba raste.
Bata tiho otvara vrata. Izlaze}i, pazi da ga An|ela ne ~uje.
AN\ELA: Imam ose}aj, da }e biti mu{ko.
Bata zastane. Pogleda u An|elu. An|ela pogleda ka vratima.
AN\ELA: [ta bi vi{e voleo de~aka ili devoj~icu?
An|ela jede. Bata zatvara vrata.
AN\ELA: (Nastavqa kao da je Bata tu)Ja bih vi{e volela de~aka. Nadam se da }e li~iti na mene.Ako bude li~io na tebe, pla{im se(Zastane)da }u roditi Karakonyulu....
Karakonyula 205
15. SCENA
An|ela sedi u foteqi. Ra{~upana joj je kosa. Obu~ena je u spava}icu.Umotana u }ebe. U stan ulazi Bata. [utne nogom u vrata. Ostavqa{irom otvorena vrata. An|ela se ne pomera. Bata se klati. Pijan je.Dr`i u ruci fla{u alkohola. [eta po stanu.
BATA: (Peva, disharmoni~no pijano)Sve pti~ice iz gore, sve pti~ice iz goreee... Popele se namore. Samo je jedna ostala. Samo je jedna ostalaaa.. Ta je menipevala. O izgubqenoj qubavi, o izgubqenoj qubavi....
Prilazi An|eli. Zastane. Posmatra je.
BATA: Majko, maj~ice mila.... spasi me!
An|ela ga posmatra. Bata klekne pored wenih nogu. Nasloni glavu na wu.
BATA: Svodovi i pau~ina. Oni su opet tu. Kraj mene. Kao da se nisampokrenuo uop{te iz pakla koji me okru`uje. A mo`da inisam? Svuda me prate rane. Qu{ture i |ubre. Ubio bih sesada odmah, ali nemam hrabrosti. Ose}am da mrzim sebe,mrzim sebe, mrzim sebe....
An|ela gurne Batu. Ustaje.
BATA: To je ~udo!!!! Ti hoda{.... majko....
Bata puzi za An|elom. Vu~e je.
AN\ELA: Vi{e ni{ta ne ose}am. Ba{ ni{ta!! Ogromna praznina.
BATA: Mama, nemoj da ide{. Ne ostavqaj me... Ne odbacuj me od sebe!
AN\ELA: Nemam vi{e snage.
BATA: Bojim se....
AN\ELA: Pusti me da spavam.
An|ela prilazi krevetu. Legne u wega. Bata prilazi. Pokriva je.
BATA: Spavaj mama, odmori se. Ne sme{ da se zamara{.
Bata sedi pored kreveta. Posmatra An|elu. To traje neko vreme. U stanulazi Nade`da. Posmatra Batu. Nade`da mu prilazi. Posmatra ga.
NADE@DA: Mili moj, {ta se dogodilo?
BATA: Mar{ odavde!
NADE@DA: [ta je s tobom? Danima me izbegava{.
BATA: [ta me gleda{? Zar ne vidi{!?
206 Radmila Jovanovi}
Ustaje, krene ka Nade`di.
BATA: Ja sam KARAKONYULA!!!
Bata padne na pod. Nade`da poku{ava da ga podigne.
NADE@DA: Ajde ustani, vodim te.
BATA: Ti si luda!!!
NADE@DA: Nisam trebala ni da te pu{tam. Ne brini zbrinu}u te. Bi}esve redu.
BATA: Ne `elim da me zatvara{!!!
NADE@DA: Ovog puta }emo uspeti.
BATA: Ne `elim vi{e. Dosta mi je! Nema tu pomo}i! Svi ste me viubili! Svi!! I ti, i ti se me uni{tila!
NADE@DA: Imaj poverewa, mili moj.. @elim ti samo dobro. Treba samoda bude{ pored mene.
BATA: Napoqe! Napoqe!!!
Gura Nade`du ka vratima. U stan ulazi Nemawa.
NADE@DA: Pomozite mi!
NEMAWA: Ne pada mi na pamet!
NADE@DA: Moram da ga zatvorim.
BATA: Ona je perverzna! Bolesna!
NEMAWA: Znam da vam je mu` umro od alkohola!
NADE@DA: Stevan... Ne, ne... Gre{ite. On je bio previ{e osetqiv.
NEMAWA: Kakav ste vi to psihijatar? Pet puta se le~io kod vas uustanovi.
NADE@DA: Bata je moj jedini proma{aj.
NEMAWA: Proma{aj? Vi mu donosite alkohol! Monstrume! Gledam vasdanima kako ovde dolazite i gurate ga u ludilo sve vi{e ivi{e!
NADE@DA: Ja jedina razumem patwu wegovog duha!
Bata se vaqa po podu.
NEMAWA: Vi ste patolo{ki zaqubqeni u wega.
BATA: (Dr`i se za stomak, le`i u fetus polo`aju)Boli me, sve me boli... Mama.... Mamice.....
Nade`da prilazi Bati. Grli ga. Nemawa je povu~e. Gura je ka vratima.
Karakonyula 207
NADE@DA: On }e me sam tra`iti! Ja sam wemu potrebna! Ja ga odr`avamu `ivotu!
NEMAWA: Uni{tili ste ga! Mar{ odavde! Ako vas jo{ jednom vidim,prijavi}u vas! Potrudi}u se da ostanete bez posla! Jel vamjasno?!
NADE@DA: Tvoja re~ protiv moje. Strpa}u ja vas sve u ludnicu!!!
Nade`da istr~ava besno iz stana. Bata je na podu u polu nesvesti.Nemawa ga podi`e. [amara.
BATA: Mama je prohodala... To je ~udo! Stavio sam je da spava.
NEMAWA: Na{a majka je mrtva.
BATA: To nije istina, nije... Evo je spava tamo!
Vu~e Nemawu ka krevetu. Pokazuje u An|elu.
NEMAWA: Dobro, dobro... Lezi da spava{. Razgovara}emo sutra. Smirise.
Bata legne pored An|ele.
Nemawa sedi na ivici kreveta.
Nemawa ustaje.
Prilazi foteqi. Sedne na wu. Pla~e i smeje se.
16. SCENA
Mrak u sobi. U foteqi An|ela. Glava joj je pognuta na dole. Izgleda kaoda spava. Kratko zvono na vratima. An|ela ne reaguje. U stan ulaziNemawa. Ugleda An|elu. Prilazi joj. Drma je. An|ela se ne pomera.Nemawa je {amara. Pogleda na sto pored An|ele. Nalazi bo~icu salekovima.
NEMAWA: Koliko si popila? Odgovori mi!?!
AN\ELA: (Pomera glavu, bunca)Bato, Bato.....
An|ela gubi svest. Nemawa je uzima u ruke i iznosi napoqe.
208 Radmila Jovanovi}
17. SCENA
Bata kuca na kompjuteru. Zanet je. Iz sobe izlazi Nemawa. U ruci dr`idva kofera. Nosi ih do vrata ulaznih. Spu{ta.
BATA: Pro~itao sam kwigu.
NEMAWA: I?
BATA: Tu`na je.
Nemawa obla~i kaput.
BATA: Gde }e{?
NEMAWA: Idem da dam intervju.
BATA: Tatjana?!(Smeje se)
Pauza. Gledaju se neko vreme.
NEMAWA: Ne vra}am se.
BATA: Znam.
NEMAWA: Idem na selo.
BATA: Kako je ona?
NEMAWA: Idi pa je poseti. Le`i u bolnici ve} 12 dana.
BATA: Mrzim bolnice.
NEMAWA: Izgubila je dete!!
BATA: Zna~i, Dragoqub~e je mrtav.(Pauza)Mo`da je tako boqe.
NEMAWA: Uni{tio si sve {to je vredelo u tvom `ivotu!
BATA: Lepo je rekla, kaja}e{ se.... Ona }e sada `iveti sa tobom?Ako. Oti{la je sa boqim.
Nemawa prilazi vratima. Otvara ih.
BATA: Kako }u sam?
NEMAWA: Pre`ive}e{!
BATA: Ostani sa mnom.
NEMAWA: Ovde smrdi na pro{lost....
BATA: Gde god bude{ oti{ao, svoj smrad }e{ nositi sa sobom.Prokletstvo ostaje u nama.
Karakonyula 209
NEMAWA: @eleo sam da ti pomognem. Zato sam te i doveo ovde. Misliosam da }e vreme izle~iti rane. Pogre{io sam.
BATA: Vreme? Rane?!
NEMAWA: Da. Vreme je da oprosti{ onima koji su te povredili.
BATA: Odbacila me ko pseto! Da bi sa~uvala tajnu svoga greha.Mama me poslala kod tetke da sakrije da me je napravila sa.....
NEMAWA: ]uti!
Nemawa pokriva u{i rukama. Bata mu prilazi. Pomera mu ruke sa u{iju.
BATA: ... Svojim bratom.
NEMAWA: Polubrat.
BATA: I }utawe je opravdavawe.
NEMAWA: Nije znala, tek kada je poginuo je saznala da su krv...
BATA: Znala je. Ose}ala je to u svojoj krvi... Prokletstvo se ka`wa-va. Nije htela da prihvati svoju kaznu. Zato je prenela nanas!!!!
NEMAWA: Ne...
BATA: A tvoj otac je sve vreme znao i pristao da bude senka.Sau~esnik.
NEMAWA: Prestani!!!!
BATA: Dok se na{a mamica tucala sa bratom svakog dana, tvoj otacje radio...
NEMAWA: Molim te...
BATA: Ajde, senko.... Idi!(Smeje se)Tvoja Karakonyula }ete svuda uhoditi!
NEMAWA: Neka. Nau~io sam da `ivim sa tim.
Nemawa otvara vrata. Izlazi. Bata se smeje histeri~no. Gleda u vrata.Baca se na pod. Iz histeri~nog smeha prelazi u jecaj.
BATA: Oprosti, brate ro|eni.
210 Radmila Jovanovi}
18. SCENA
Mrak u sobi. Bata sedi u foteqi. Gleda ispred sebe. Zvono na vratima.Bata pogleda ka vratima. Upali stonu lampu. Trese ga groznica. Nekolupa na vrata. Bata ustaje. Pritr~ava vratima.
BATA: An|ela!
Otvara vrata. Ispred nema nikoga. Ostavqa {irom otvorena vrata.Prilazi foteqi. Skida sa foteqe presvlaku. Baca je na pod. Uzimafla{u ispod foteqe. Sedne. Otvara fla{u. Pije...
KRAJ
Karakonyula 211
Top Related