UNIVERZITET U NOVOM SADU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET
INOVATIVNI PROGRAMI UNAPREĐENJA
ORGANSKE PROIZVODNJE
- P r i r u č n i k -
Novi Sad, 2015.
2
„Inovativni programi unapređenja organske proizvodnje“
Autori:
Dr Veljko Vukoje,
Msc Mirela Tomaš Simin
Dipl. inž. Uglješa Trkulja
Dr Jovan Krompić
Dipl. inž. Sandra Klještanović
Štampa: „Stela Art“ Novi Sad
Tiraž: 130 primeraka
Ovaj priručnik rezultat je realizacije projekta pod nazivom „Inovativno-edukativni
programi unapređenja organske proizvodnje u funkciji ruralnog razvoja“ kojega
finansira Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Vlade Republike
Srbije.
3
S A D R Ž A J
1. Uvod 5
2. Osnovni principi organske proizvodnje 7
2.1. Sertifikacija i zakonodavstvo 11
2.2. Stanje organske poljoprivrede na svetskom tržištu 15
3. Iskustva iz organskog voćarstva 19
3.1. Uvod u organsko voćarstvo 19
3.2. Početni koraci 19
3.3. Proizvodnja voća u skladu sa potrebama i mogućnostima 20
3.4. Plantažni uzgoj 21
3.5. Zaštita voća u skladu sa organskim principima 27
3.6. Proizvodnja u skladu sa prirodom 30
4. Model za evidenciju, obračun i analizu troškova i
rezultata na poljoprivrendim gazdinstvima 31
4.1. Značaj postojanja modela 31
4.2. Metodologija 36
4.2.1. Osnovi metodologije za evidenciju na gazdinstvu 36
4.2.2. Softverska podrška metodologiji 37
4.2.3. Definisanje „model gazdinstva“ i planiranje proizvodnje 38
4.2.4. Specifičnosti obračuna troškova i rezultata u
poljoprivredi 42
4.2.4.1. Praćenje troškova u poljoprivredi po
mestima nastanka 44
4.2.4.2. Značaj i postupak sastavljanja kalkulacija na PG 46
4.3. Funkcionisanje evidencije i izrada analitičkih kalkulacija 49
4.3.0. Evidencija i kalkulacije u biljnoj proizvodnji 50
4.3.0.1. Evidencija i obračun troškova 51
4.3.0.2. Evidencija i obračun rezultata 59
4.3.0.3. Utvrđivanje cene koštanja proizvoda 64
4.3.1. Evidencija i kalkulacije u stočarskoj proizvodnji 67
4
4.3.2. Kalkulacije prerade poljoprivrednih proizvoda 76
4.3.3. Evidencija i kalkulacije pomoćnih delatnosti 77
4.3.3.1. Traktori 78
4.3.3.2. Kombajni 83
4.3.3.4. Sistem za navodnjavanje 84
4.3.3.4. Priključne mašine 85
4.3.4. Evidencija i kalkulacije opštih troškova 87
4.4. Dodatni pokazatelji uspeha proizvodnje 90
4.4.1. Dobit i dohodak 91
4.4.2. Ekonomičnost 93
4.4.3. Stopa dobiti (profitabilnost prihoda) 94
4.4.4. Rentabilnost 94
4.4.5. Senzitivna analiza 95
4.5. Analiza troškova i rezultata pojedinačnih proizvodnji 96
4.5.1. Biljna proizvodnja 97
4.5.2. Uporedne analie uspeha ratarskih proizvodnji 105
4.5.3. Uporedne analize uspeha voćarskih proizvodnji 110
4.5.4. Uporedne analize uspeha stočarskih proizvodnji 112
4.5.5. Analiza ostalih aktivnosti na gazdinstvu 114
4.5.6. Analize na nivou gazdinstva u celini 114
4.5.6.1. Zbirna kalkulacija za gazdinstvo u celini 115
4.5.6.2. Poređenje uspeha između pojedinih proizvodnji i grana 120
5
1. UVOD
Organski sistem poljoprivredne proizvodnje je privukao veliku pažnju tokom
protekle dve decenije, jer se čini da nudi rešenje za neke od problema koji trenutno
postoje u poljoprivrednom sektoru industrijalizovanih zemalja. Organska
poljoprivreda ima potencijal da obezbedi koristi u smislu zaštite životne sredine,
konzervaciju neobnovljivih izvora energije, poboljšanog kvaliteta hrane, smanjenje
autputa pratećih proizvoda i preorjentaciju poljoprivrede ka tržištima na kojima
postoji tražnja za vrednijim proizvodima. Neke evropske zemlje su prepoznale i
odgovorile na ove potencijalne koristi od organske poljoprivrede, i pružile podršku
farmerima da usvoje ovaj sistem proizvodnje. Pomoć se realizuje direktno kroz
finansijske podsticaje ili/i indirektno kroz podršku istraživanjima, savetodavstvu i
tržišnim inicijativama. Rezultat ovako značajne i sistematske podržke ogleda se u
ubrzanom razvoju organske poljoprivrede širom Evrope, sa sličnim trendom,
možda manje naglašenim, i širom sveta.
Poljoprivreda Srbije je zasnovana na malim gazdinstvima, sa malim i
iscepkanim zemljišnim posedima (u proseku 4,5 ha), koja ostvaruju mali prihod i
nedovoljnu efikasnost proizvodnje. Tehnička opremljenost je veoma niska,
nemodernizovana, sa malom specijalizacijom proizvodnje, izrazitom
ekstenzivnošću proizvodnje, a pri tom, bez adekvatnog odgovora na potrebe tržišta.
Takođe, proizvodnja je prvenstveno namenjena za ličnu potrošnju članova
gazdinstva, za direktne proizvođače, a samo mali višak odlazi na tržište.
Ruralne oblasti u Srbiji odlikuje različitost u karakteristikama, od socijalnih,
demografskih, do ekonomskih i svih drugih. Ipak, ono što im je nažalost
zajedničko je "umiranje" sela usled velikih migracija iz ruralnih u urbane krajeve, u
potrazi stanovnika za boljim poslom, većim izvorima prihoda i boljim životnim
standardom. Usled migracija iz ruralnih u urbane predele, dolazi do takozvanog
"demografskog pražnjenja" sela. Sve je češći slučaj da se cela domaćinstva gase.
Ne samo što iz sela odlazi radno sposobno stanovništvo i time se smanjuje
raspoloživa radna snaga, već odlaze mladi stručnjaci i obrazovani ljudi, koji bi
svojim znanjem mogli da utiču na privredni razvoj i na poboljšanje postojeće
situacije. Proces migracije u pojedinim delovima Srbije, kao što je Istočna Srbija i
veliki broj opština Južne Srbije je daleko iznad proseka migracija i u Srbiji i u
Evropi, što se mora uzeti kao veoma ozbiljan problem. Osim toga, problemi
današnje poljoprivrede i sela su i neorganizovanost proizvođača, nepostojanje
brendiranih proizvoda, visoka nezaposlenost žena u ruralnim sredinama (90%,
izvor: RZS), a nepostojanje organizovanog otkupa proizvoda u nekim slučajevima,
neinformisanost stanovništva o mogućnostima diverzifikacije ekonomskih
aktivnosti u ruralnim sredinama i sl.
Organska proizvodnja predstavlja kompleksan način proizvodnje koji mora da
poštuje stroge zakonske norme i standarde. Upravo u tome se ogleda prednost
organskih proizvoda koji predstavljaju sinonim za zaštitu zdravlja i života ljudi,
prirode i okoline. Visok prirodni potencijal i povoljni klimatski uslovi, Srbiju
ubrajaju u zemlje u kojima se organska proizvodnja može uspešno razvijati.
Organski proizvodi Srbije mogu biti jedan od faktora ekonomskog razvoja i
6
prepoznatljivosti naše zemlje. Ovaj vid proizvodnje omogućava ostvarivanje
značajnog profita na malim poljoprivrednim gazdinstvima karakterističnim za
Srbiju.
Organska proizvodnja se u Srbiji odvija na površini od oko 7500 ha (prema
podacima Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije). U
strukturi proizvodnje, primarno mesto zauzima ratarska proizvodnja. Organsko
stočarstvo tek počinje da se razvija na teritoriji Republike Srbije.
Osnovna karakteristika organske proizvodnje u Srbiji je da postoje dve osnovne
grupe odnosno tipa organskih proizvođača. Prvu grupu čine samostalni proizvođači
koji imaju direktno sklopljen ugovor sa nekom od kontrolnih organizacija. Druga
grupa su tzv. kooperanti, čija proizvodnja podleže grupnoj sertifikaciji, koja je
dozvoljena po našim zakonskim propisima1. Ovi proizvođači su u ugovornom
odnosu sa nekom od kompanija koje im otkupljuju celu proizvodnju namenjenu
izvoznim tržištima, a istovremeno im obezbeđuje podršku: inpute, edukaciju,
pokriva troškove sertifikacije i sl., pri čemu je nosilac sertifikata kompanija, a ne
sam proizvođač. Više od 60% proizvođača (samostalnih) čine gazdinstva sa manje
od 6 ha zemljišnih površina.
Republika Srbija se suočava sa mnogim problemima koji su povezani sa
ruralnim sredinama. Ruralni razvoj je deo ukupnog razvoja države i on mora biti u
ravnoteži sa razvojem industrije, poljoprivrede i sektora usluga.
Organska proizvodnja može imati značajnu ulogu u razvoju ruralnih područja,
jer omogućava ekonomski rast, diverzifikaciju aktivnosti, privlačenje finansijskih
sredstava, a takođe je sastavni deo Strategije za poljoprivredu i ruralni razvoj
(Prioritetno područje 9. – Zaštita i unapređenje životne sredine i očuvanje prirodnih
resursa). Na ovaj način, organska poljoprivreda se može posmatrati kao faktor koji
će pomoći razvoju ruralnih područja, zajedno sa drugim alternativnim metodama
razvoja.
Za razliku od konvencionalne poljoprivrede, organska poljoprivreda omogućava
uspešan razvoj multifunkcionalne poljoprivrede, koja obuhvata proizvodnju hrane
kao i nepoljoprivrednih proizvoda (npr. suveniri , rukotvorine) i usluga kao što su
obrazovanje, rekreaciju, agro, eko, etno i seoski turizam i dr. Multifunkcionalna
poljoprivreda doprinosi očuvanju zemljišta, vode, zdravlja biljaka, životinja i ljudi,
biodiverziteta i agrobiodiverziteta, odnosno očuvanju vrednosti ruralne sredine,
domaćinstva, farme sa lokalnim etnološkim, kulturnim vrednostima i tradicijom.
Generalno, ekološki i ekonomski značaj organske poljoprivrede ogleda se u
revitalizaciji ruralnih područja.
Organska proizvodnja omogućava zapošljavanje mladih i aktivnih ljudi,
uključivanje žena u agrobiznis, što može da dovode do smanjenja stope
nezaposlenosti u Srbiji i da doprinese ekonomskom razvoju ruralnih područja,
stvarajući dodatu vrednost proizvodu ili usluzi.
Može se reći da Srbija ima dobar potencijal za razvoj organske proizvodnje, kao
i da postoji značajana zainteresovanost privatnog sektora za ulaganje u organsku
proizvodnju. Brži razvoj ovog segmenta domaće poljoprivrede pozitivno se
1 Zakon o organskoj proizvodnji, Službeni Glasnik Republike Srbije, br 30/10.
7
odražava na zdravlje ljudi i životnu sredinu, poboljšava kvalitet života i ekonomski
razvoj, uz očuvanje vrednosti ruralne sredine, kulturnih vrednosti i tradicije u
regionu.
2. OSNOVNI PRINCIPI ORGANSKE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
Organska poljoprivreda se može definisati kao pristup u poljoprivredi gde je
cilj: stvaranje integrisane, humane, ekonomski i prirodno održive poljoprivrede,
koja maksimizira iskorišćavanje obnovljivih izvora koji potiču sa farme i
menadžment ekoloških i bioloških procesa i interakcija kako bi se obezbedili
prihvatljivi nivoi prinosa i nutritijenata, zaštita od bolesti i štetočina i prihvatljiv
povraćaj uloženog rada i ostalih resursa.
Tako definisano, održivost čini srž organske poljoprivrede. Termin održivost je
korišćen u širem smislu tako da se odnosi ne samo na održivost neobnovljivih
izvora (zemljišta, energije, minerala), već se odnosi i na pitanja ekološke i socijalne
održivosti. Termin „organska“ je najbolje posmatrati kao koncept koji farmu
posmatra kao organizam u kojem svi sastavni delovi – zemljište, mineralne
materije, mikroorganizmi, insekti, biljke, životinje i ljudi – deluju zajedno kako bi
stvorili jednu koherentnu celinu. U mnogim evropskim zemljama organska
poljoprivreda je prepoznatljiva kao ekološka poljoprivreda.
Da bi se razumeo koncept organske poljoprivredne proizvodnje, pre svega je
potrebno ukazati na razlike koje postoje između različitih tipova i oblika
poljoprivredne proizvodnje. Razlike će se najlakše uočiti ukoliko se definišu
različiti tipovi poljoprivredne proizvodnje.
Organska poljoprivredna proizvodnja u prvi plan ističe kvalitet i bezbednost.
Ona je deo tzv. održive poljoprivrede, koja se zakonski reguliše i podleže inspekciji
(ovlašćene organizacije), odnosno dobijanju sertifikata (kod nas sa nazivom –
„organski proizvod“). Osnovna karakteristika ove proizvodnje je izbegavanje
primene sintetičkih mineralnih đubriva, sredstava za zaštitu biljaka, regulatora rasta
u stočarstvu i aditiva za stočnu hranu. Kvalitet proizvoda podleže kontroli po
standardima Codex Allimentarius za organsku proizvodnju (donet 1999. i revidiran
2001. godine).
Konvencionalna ili moderna, industrijska poljoprivreda je takav oblik
proizvodnje koji se zasniva na sledećim principima: primena savremenih
tehnoloških rešenja, koncentracija kapitala i centralizacija zemljišta (ukrupnjavanje
poseda), masovna (tržišna) robna proizvodnja, gajenje useva u monokulturi,
primena visokoprinosnih hibrida i sorti, primena značajnih količina herbicida i
đubriva, korišćenje eksternih energetskih inputa, visoka produktivnost, efikasnost
radne snage, idr. U ovoj poljoprivredi progres se meri stalnim povećavanjem
profita uz smanjenje broja ljudi uključenih u proces proizvodnje.
Održiva poljoprivreda (sustainable agriculture) je naziv koji potiče od reči
sustinere (sus-ispod, tener-držati) i označava održanje ili očuvanje poljoprivrede
tokom dužeg vremenskog perioda. Održiva poljoprivreda, kao deo šireg koncepta
održivog razvoja, definisana je Agendom 21, na konferenciji UN o održivoj sredini
8
i razvoju (Rio de Ženeiro, 1992)2. To je sistem proizvodnje koji objedinjuje
ekološke i ekonomske elemente proizvodnje, brigu za zdravlje ljudi i pri tome
uzima u obzir različitosti poljoprivrede i društvene zajednice. Vezan je za
upravljanje poljoprivrednim resursima, posebno zemljištem kao (ne)obnovljivim
resursom, koji je nužno sačuvati od antropogenih uticaja, ne samo u fizičkom, nego
i u kvalitativnom pogledu.
Održiva poljoprivreda je, dakle, način proizvodnje koji, posmatran u dužem
vremenskom periodu, unapređuje kvalitet životne sredine i resurse na kojima se
proizvodnja zasniva, zadovoljava čovekove potrebe za hranom, ima ekonomsku
isplativost i unaređuje kvalitet života farmera i celokupnost društva. Danas se
smatra da održiva poljoprivreda obuhvata niz načina proizvodnje koji imaju
usklađene odnose poljoprivrede i ekosistema.
Integralna poljoprivredna proizvodnja se odvija na bazi standarda (principa)
koja su propisala udruženja za integralnu proizvodnju. Osnovna namera ovoga
koncepta je redukcija primene opasnih agrohemikalija, posebno pesticida i jačanje
svesti o značaju ekološkog unapređenja proizvodne tehnologije u celom lancu
proizvodnje, prerade i potrošnje hrane. Ona podrazumeva integrisanje svih mera:
ekoloških uslova, izbora vrste i sorte, agrotehničkih mera. Ovde se primenjuju
organska i mineralna đubriva uz primenu integralnog sistema zaštite biljaka
(moguća je i primena određenih pesticida). Plodored se postavlja kao osnovni
sistem biljne proizvodnje. Sve to smanjuje rizike kontaminacije hrane i životne
sredine, a proizvodi se kvalitetan i bezbedan proizvod za zaštitu životne sredine.
Ovaj oblik proizvodnje je prelaz ka organskoj i održivoj proizvodnji hrane.
Permakultura je sistem proizvodnje i uređenja farme i poljoprivrednog
zemljišta sa ciljem održivog razvoja. Nastala je 70-ih godina prošlog veka. Bill
Mollison i David Holmogen dali su naziv ovom sistemu proizvodnje – stalna
poljoprivreda (Permanent agriculture). Ovaj sistem obuhvata ekološke principe
proizvodnje hrane i namirnica, ekološko i ekonomično uređenje poljoprivrednog
gazdinstva i poljoprivrednog zemljišta uz stalnu smenu biljnih vrsta u toku godine.
Ona počiva na posmatranju i razumevanju prirode u datim ekološkim uslovima i
njenu primenu u proizvodnji i životu.
Dobra poljoprivredna praksa (Good Agricultural Practice) definiše način rada
i proizvodnju za svaki proizvodni sistem. Kriterijumi dobre poljoprivredne prakse
su sledeći: očuvanje plodnosti zemljišta, brižljivo raspolaganje izvorima vode i
njeno ekonomsko korišćenje, izbor vrsta i sorti za određeni plodored i ekološke
uslove i primenu svih agrotehničkih i zootehničkih mera koje omogućavaju
dobijanje ekonomskog prinosa i kvalitetnog zdravstveno bezbednog proizvoda.
Osnovni princip dobre poljoprivredne prakse je mogućnost praćenja (tracebility)
2 Održivi razvoj je socioekonomski i kulturni razvoj koji je usklađen sa uslovima,
ograničenjima i kapacitetima životne sredine (momenat racionalnosti) kojom se ne
narušavaju uslovi opstanka za buduće generacije (momentat solidarnosti). Održivost ima
više značenja i aspekta, kao što su socijalna održivost, ekonomska održivost, ekološko –
prostorna održivost, politička održivost. Koncept održivog razvoja ustanovljen je još 1989.
godine i proklamovan tzv. Bergenskom deklaracijom (1990).
9
procesa proizvodnje, prerade i čuvanja, primena dobre higijenske prakse i vođenje
evidencije (kao i u organskoj i integralnoj proizvodnji). Sve su to, uz inspekcijsku
kontrolu i sistem sertifikacije HACCP, kriterijumi kvaliteta hrane i namirnica
prema Codex Alimentarius.
Biološka (ekološka), organska poljoprivreda, su sinonimi jednog istog
sistema proizvodnje. To je sistem koji je zakonski regulisan, a bazira se na
standardima IFOAM (Međunarodne federacije za organsku proizvodnju),
zakonskoj regulativi EU iz 2007. i Codex Alimentarius – zajedničkoj regulativi
FAO/WTO (Svetska organizacija za poljoprivredu i Svetska zdravstvena
organizacija). Organskom hranom se zove hrana iz organske proizvodnje, i ona je
obeležena. Njenu kontrolu sprovode državne institucije, dok u integralnoj
proizvodnji kontrolu sprovode udruženja. Ceo postupak organske proizvodnje, od
„njive do trpeze“ je pod inspekcijskom kontrolom, uz odgovarajući sertifikat.
Njenu implementaciju prate, pored zakona, i odgovarajući pravilnici. Reč je, dakle,
o sistemu ekološkog upravljanja proizvodnjom hrane kojim se unapređuje
biodiverzitet, kruženje materije u prirodi, biološka aktivnost zemljišta i zaštita
životne sredine.
Organski proizvod je proizvod proizveden i označen u skladu sa posebnim
zakonom o organskoj proizvodnji i propisima donetim na osnovu njega.
Organska proizvodnja predstavlja sistem ekološkog upravljanja
proizvodnjom, preradom, pakovanjem, skladištenjem, prevozom (transportom),
označavanjem, marketingom i kontrolom organski proizvedene hrane u skladu sa
važećim međunarodnim standardima, posebno propisima EU, IFOAM
(Međunarodna federacija za organsku poljoprivredu), kao i Zakona.
Prema Ministarstvu poljioprivrede SAD (USDA) organska poljoprivreda je
ekološka proizvodnja koja promoviše i unapređuje biodiverzitet, biološke cikluse i
biološku aktivnost u zemljištu. Bazira se na minimalnoj upotrebi inputa poreklom
izvan farme i zasniva se na agrotehničkim merama koje obnavljaju, održavaju i
unapređuju ekološku harmoniju.
Sistem organske proizvodnje zabranjuje primenu mineralnih đubriva,
pesticida, regulatora rasta i hormona, aditiva u preradi, PVC ambalaža koje sadrže
hlor. Nije dozvoljeno ni korišćenje genetski modifikovanih organizama.
Organska proizvodnja zasniva se na prirodnim procesima i upotrebi organskih
i prirodnih mineralnih materija. Materijal za reprodukciju (seme, sadni materijal,
jaja, matice, podmladak, seme za osemenjavanje životinja, isl.) koji se primenjuju u
organskoj proizvodnji, mora biti proizveden metodama organske proizvodnje.
Sistem organske proizvodnje zasniva se na bazičnim standardima koji su
formulisani u okviru IFOAM (International Federation of Organic Agriculture
Movements), koji je osnovan još 1972. godine. Ova internacionalna asocijalcija
formulisala je sledeće ciljeve (principe):
Proizvodnja hrane visoke hranljive vrednosti. Ovaj cilj proističe iz
činjenice da je hrana danas deo preventive, pa i lečenja oboljenja
savremenog čoveka;
10
Proizvodnja u skladu sa biološkim principima i ciklusima. Ovaj
cilj proističe iz činjenice da se u organskoj proizvodnji radi u skladu sa
prirodom i ekosistemom;
Podsticanje bioloških ciklusa u okviru proizvodnog sistema, jer
agrobiocenoza nema sposobnost samoregulacije. Zbog toga se uslovi
agrobiotopa moraju da usklade sa zahtevima agrobiocenoze. Dinamička
ravnoteža ovih odnosa čini agroekosistem. Očuvanje stabilnosti
agroekosistema i ekosistema, uz racionalno korišćenje prirodnih resursa,
osnova je na kojoj počiva organska poljoprivreda;
Dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta. Ovaj
zahtev proističe iz značaja zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju, ali i
ugroženosti ovog složenog sistema. Agrotehničkim merama (plodoredom i
drugim merama) organska poljoprivreda ostvaruje cilj – očuvanje „živog“
zemljišta, kao osnove poljoprivredne proizvodnje;
Maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije u okviru
proizvodnog sistema, odnosno korišćenje sirovina (materijala) koji se
recikliraju, čime se uspostavlja kruženje materije, koje je prekinuto u
konvencionalnoj poljoprivredi;
Uravnotežen odnos biljne i stočarske proizvodnje, čime se postiže
samoodrživost;
Domaćim životinjama moraju se omogućiti uslovi gajenja kojima
će se obezbediti njihova dobrobit i njihovo zdravlje;
Na najmanju meru smanjiti zagađenja koja su posledica
poljoprivredne proizvodnje;
Održavanje genetske raznovrsnosti u poljoprivrednom sistemu i
ekosistemu, uključujući zaštitu biodiverziteta, što je posebno značajno za
integralni ruralni razvoj, kao i revitalizaciju i očuvanje poljoprivrednog
pejzaža;
Organska proizvodnja je human oblik proizvodnje, ali i način
života, što pretpostavlja poštovanje prava građana (proizvođača) na
kvalitetan, srećniji život, na duži period. Održivi razvoj sa ekonomskim i
ekološkim profitom, daje mogućnost za takve uslove života.
Veoma su značajni evropski propisi o hrani.
Evropska zajednica je usvojila tzv. Belu knjigu za bezbednost hrane (opšta
iskustva za zaštitu zdravlja i potrošača, januar 2000). Osnovni cilj ovog dokumenta
je obezbediti najviši mogući nivo zdravstvene zaštite (Evropski propis III-235
„zaštita potrošača“). Osnovni mehanizam regulisanja odnosa u ovoj oblasti je:
regulativa – direktiva – odluka. Poznate su Evropske direktive za higijenu
namirnica, kao i Regulativa 178/2002 (Zakon o hrani).
Zakon o hrani (Regulativa EC No 178/2002 od 28. januara 2002) izlaže: opšte
principe, uspostavlja Evropsko telo za bezbednost hrane (EFSA) – European Food
Safety Authority) i daje procedure vezane za bezbednost hrane. Delokrug zakona
su: namirnice (životinjskog porekla, biljnog porekla); hrana za životinje; ceo lanac
snabdevanja („od njive do trpeze“). Prati se: primarna proizvodnja (uzgoj, gajenje,
lov, ribolov); prehramebna industrija; snabdevanje; transport; maloprodaja.
11
Zakon o hrani EC daje opšte regulative za hranu: opšti principi, opšte obaveze u
trgovini namirnicama i opšte propise. Opšti principi su: princip predostrožnosti,
princip transparentnosti, princip analize opasnosti, princip zaštite interesa potrošača
(Propisi o hrani – Evropski pristup, TÜV, 2006). Opšte regulative za hranu su:
sigurnost hrane, sigurnost hraniva, mogućnost praćenja proizvodnog procesa,
prezentacija namirnica, odgovornost operatora.
Evropsko telo za bezbednost hrane EFSA ima u svom sastavu Naučni
komitet i Naučne panele. Prate se: biološke opasnosti (BIOHAZ); aditivi za hranu,
arome, pomoćni materijali u proizvodnji i u kontaktu sa hranom (AFC); zdravlje
biljaka, proizvodi za zaštitu bilja, njihove rezidue (PPR); prehrana, dijetetski
proizvodi, alergije (NDA); komponente u prehrambenom lancu (CONTAM);
genetski modifikovani organizmi (GMO); zdravlje životinja, dobrobit životinja
(AHAW), aditivi i proizvodi ili supstance koje se koriste u hrani za životinje
(FEEDAP).
U EU se vrši nadzor nad tržištem hrane. Za ovo tržište su odgovorni: (1)
proizvođači, uvoznici, prevoznici, trgovci u veleprodaji, trgovci u maloprodaji i
ostali isporučioci hrane i hraniva na tržištu; (2) vlada (carina, kontrola, inspekcije);
(3) privatni sektor (kontrolne laboratorije, osobe odgovorne za tržište, agencije za
zaštitu potrošača).
U EU su razrađeni standardi za menadžment bezbednošću hrane. S tim u
vezi su uvedeni standardi: Codex Alimentarius; ISO 22000, nacionalni standardi
(DS 3027: 2002, holandski standard za ocenu operativnog HACCP sistema);
tehnički standardi (npr. EUREPGAP, BRC hrana, IFC, SQF 1000 and SQF 2000,
FEFCO (International GMP).
Detaljan opis principa i prakse organske poljoprivrede se može pronaći u
literaturi širom sveta. Najvažniji faktor koji razlikuje organsku poljoprivredu od
ostalih alternativnih održivih pristupa je postojanje zakonskih standarda i procesa
sertifikacije koji omogućavaju jasno razlikovanje organskih i drugih proizvodnih
sistema, pre svega zbog marketinga.
2.1. Sertifikacija i zakonodavstvo
Ključni element tržišta organskih proizvoda je njegova regulacija. Ona je
neophodna kako bi se održali visoki etički standardi organske proizvodnje i
pokreta, održalo poverenje potrošača u proizvode, podržali i ohrabrili proizvođači i
kako bi se obezbedila osnova za trgovinu organskim proizvodima preko granica.
Simbol organske proizvodnje predstavlja glavnu odliku koja objedinjuje
proizvođače, prerađivače i veleprodaje. Kada su jednom sertifikovani od
odgovarajuće asocijacije mogu upotrebljavati oznaku na svojim proizvodima.
Troškovi sertifikacije se nadoknađuju upotrebom oznake koja obezbeđuje dodatu
vrednost na tržištu.
Biodinamički pokret je prvi uveo samoregulaciju. Smernice za proizvodnju radi
dobijanja Demeter oznake uspostavljene su 1928. godine u Nemačkoj i kasnije su
postale standard za Demeter oznaku u mnogim drugim zemljama. Sedamdeset su
bile posebno aktuelne za uspostavljanje oznaka prema standardima organske
12
proizvodnje. U Francuskoj, Nature et Progres je svoju oznaku predstavila 1972., u
Britaniji Asocijacija za zemljište je to učinila 1973., a u Nemačkoj Bioland je uveo
svoju oznaku 1978. godine.
Set organskih standarda sadrži minimum ključnih pravila koja su primenljiva
širom sveta. Ono što razlikuje jednu grupu od druge je nivo zahteva koji
postavljaju a koji ide dalje od osnova za regulisanje organske proizvodnje. Ukoliko
farmer dobije pozitivan odgovor na njegov zahtev za priključivanje organskom
sistemu, potrebno je da prođe period konverzije koji može da traje od godinu dana
u slučaju Kontroll-foreningen for Alternativ Odling (KRAV) u Švedskoj do sedam
godina kako propisuju određeni standardi u biodinamičkoj proizvodnji. Za farmere
je najčešće dostupna oznaka za proizvode koji se nalaze u periodu konverzije od
kojih je najpoznatija oznaka Biodyn za proizvode koji su u konverziji ka
biodinamičkoj proizvodnji. Zemlje se međusobno znatno razlikuju po pitanju
svojih zahteva za sertifikaciju. Italija je npr., do 1993. godine imala više od 20
asocijacija koje su se bavile sertifikacijom i svaka od njih sertifikuje prema
sopstvenim pravilima dodeljujući svoj logo sertifikovanim proizvodima. S druge
strane Irska i Portugal su imale samo jedan logo, tj oznaku za čitavu zemlju. Što
više sertifikacionih tela postoji u jednoj zemlji koja funkcionišu nezavisno jedno od
drugog to je veća sumnja i nejasnoća kod potrošača i veći zahtevi prilikom
uspostavljanja zajedničkih nacionalnih standarda.
Neke od vodećih zemalja po pitanju proizvodnje i potrošnje organskih
proizvoda su uspostavile svoje nacionalne standarde za sertifikaciju. Francuska je
bila prva evropska zemlja koja je uvela zvaničnu oznaku AB za organske cerealije,
voće i povrće. AB znači agriculture biologique. Zakon je donet 1980. godine što je
omogućilo zvanično donošenje seta standarda za sertifikaciju. Kasnije je organska
poljoprivreda i zvanično definisana. Dokumentom iz 1983. godine određen je broj
farmera, potrošača i predstavnika vlade u tzv. Komisiju Nationale d’Homologation
koja je bila zadužena za analizu standarda određene asocijacije. Nakon preporuke
Komisije konačna odluka je zavisila od vlade. Kada je jednom asocijaciji odobreno
korišćenje AB oznake, ona je mogla dalje da odobrava korišćenje te oznake svojim
članovima koji su za to bili kvalifikovani. Sistem je bio samoregulišući. Prvi set
standarda koji je bio odobren, bio je 1986. godine za vodeću asocijaciju u
Francuskoj, Nature et Progres. Novi zakon je donešen 1988. godine koji je
predstavio set standarda na nacionalnom nivou. Francuski potrošači prepoznaju i
poštuju AB oznaku i kada su supermarketi počeli sa prodajom svešeg organskog
voća i povrća, ono je nosilo samo AB oznaku.
Britanija je pratila Francusku u nacionalnim standardima za organsku
sertifikaciju. Registar Organskih Standarda za Hranu Velike Britanije (UKROFS)
je ospostavljen u okviru Hrana iz Britanije organizacije 1987. godine a osnovan je
od strane Ministarstva za poljoprivredu. Prihvatajući savete od proizvođača i
prerađivača, UKROFS je osmislio set standarda 1993. godine koji su pokrivali
ratarstvo, povrtarstvo i animalnu proizvodnju, kao i preradu organskih proizvoda.
Drugi oblici sertifikacije, od strane drugih asocijacija, moraju biti u skladu sa
UKROFS standardima, da bi bili u mogućnosti da svojim korisnicima omoguće
korišćenje UKROFS oznake. UKROFS je zadužen za vođenje liste svih zvaničnih
13
proizvođača organske hrane. Kao deo monitoringa i kontrole UKROFS inspektori
jednom godišnje proveravaju slučajan uzorak od 10% prijavljenih proizvođača.
UKROFS oznaka na proizvodu ne služi da bi zamenila oznake sertifikacionih tela.
Njegova oznaka se postavlja pored oznake sertifikcione kuće i služi da istakne
njihovu kompetentnost u domenu organske poljoprivrede.
EC Regulativa
Od januara 1993. godine svi sveži i prerađeni biljni proizvodi organskog
porekla koji se prodaju na teritoriji Evropske Unije podležu standardima koje je
uspostavila Evropska Komisija. Proizvodi animalnog porekla nisu bili regulisani.
Ovi standardi su po prvi put dozvolili inspektorima da uđu u trag i onemoguće
prevare na tržištu organskih proizvoda. Minimum dve godine perioda konverzije se
zahtevalo. Svaka zemlja članica je imala određeni Inspektorat (DIA) koji je
zadužen za praćenje i kontrolu organske sertifikacije samostalno ili u saradnji sa
sertifikacionim telima. U Britaniji, raniji set standarda UKROFSa je sada obavezan
sa UKROFSom kao DIA. Ostale zemlje članice su morale da osnuju nova tela koja
će imati ulogu Inspektorata, kako bi bila u skladu sa donešenom Regulativom.
Uvođenje Regulative je imalo velikog uticaja na sertifikaciona tela: u
Francuskoj i Italiji njihov broj je smanjen na pet, u Irskoj je porastao na tri a u
Nemačkoj se povećao sa šest na više od pedeset, mada je situacija komplikovana
zbog postojanja odvojenih inspekcionih tela za svih šesnaest federalnih država. U
nekim slučajevima, poput Danske, Francuske ili Norveške, sertifikaciju sada
sprovode delimično ili potpuno vladine agencije.
Uvoz u Evropsku Uniju omogućen je zemljama koje se nalaze na listi odobrenih
zemalja (tzv. Lista Trećih Zemalja). Izražena je zabrinutost da u određenim
zemljama, pre svega južne Evrope, u kojima ne postoji tradicija organske
proizvodnje, može doći do negativnog uticaja od strane lokalnih vlasti koje mogu
biti suviše popustljive ili suviše na strani nazovi organske poljoprivrede iz
socijalnih, političkih i ekonomskih razloga, što može da nanese štetu imenu
organske poljoprivrede. Kritika je išla i u pravcu toga da su standardi u EC
Regulativi preniski i da umesto da podignu mogu da dovedu do snižavanja
standarda u organskoj proizvodnji.
EU je 2007. godine usvojila prvi deo kompletno revidiranih propisa i regulativa
o organskoj proizvodnji, Regulativu koja je stupila na snagu 1. januara 2009.
godine. Mnoge evropske zemlje koje nisu članice EU su već počele sa
prilagođevanjem svojih regulativa Regulativi 834/2007.
Međunarodna sertifikacija i akreditacija:
Na međunarodnom nivou, inicijalna ideja i podstrek za uvođenje globalnih
organskih standarda potekla je od Međunarodne Federacije za Organsku
Poljopriverdu (IFOAM). IFOAM je osnovan 1972. godine i danas ima svoje
sedište u Tholey-Theley u Nemačkoj. Gotovo sve važne nacionalne evropske
sertifikacione organizacije su članovi IFOAMa, kao i mnoge asocijacije i institucije
koje se ne bave sertifikacijom, što znači da evropski članovi dominiraju
Federacijom mada je uočljiv povećan interes zemalja u razvoju.
14
IFOAM je osmislio set proizvodnih standarda koji predstavljaju minimum koji
primarni proizvođači moraju da zadovolje, i svi njeni članovi se u principu
rukovode ovim pravilima. IFOAM standardi su korišćeni kao osnova prilikom
izrade EC Regulative, ali i ostalih nacionalnih regulativa. Cilj IFOAMa je da se
stvori jedan globalni „organski pečat“ koji bi nosili svi koji se nalaze u procesu
organske proizvodnje.
Osnovni standardi IFOAM-a definišu kako se organski proizvodi uzgajaju,
proizvode, prerađuju i kako se njima rukuje. Oni reflektuju trenutno stanje metoda
koji se primenjuju u procesu organske proizvodnje i prerade. Osnovni Standardi
IFOAM-a, zajedno sa Akreditacionim kriterijumima IFOAM-a čine Norme
IFOAM-a, koje predstavljaju okvir za sertifikaciona tela i organizacije za
uspostavljanje sopstvenih standarda; IFOAM Norme se često nazivaju i „standardi
za standarde“. U saradnji sa drugim organizacijama i članovima IFOAM-a,
Komisija za Standarde IFOAM-a je razvila IBS. IBS predstavlja svojevrstan
pregled principa, preporuka, osnovnih standarda i zabrana koji se mogu
primenjivati u organskoj proizvodnji. Godine 2005. IFOAM je usvojio 4 osnovna
principa organske proizvodnje: 1) zdravlje; 2) ekologija; 3) fer ponašanje i 4) briga.
Na međunarodnom nivou, Organizacija za Hranu i Poljoprivredu (FAO) je
odgovorila na rast organskog sektora, uvodeći standarde za organsku proizvodnju u
Codex Alimetarius.
Proces sertifikacije prolazi kroz nekoliko faza:
Registracija je proces kada proizvođač ili grupa proizvođača potpisuje
ugovor sa sertifikacionom kućom i popunjava aplikacione akte za
pristup sertifikacionom procesu;
Potpisivanje sporazuma o inicijalnoj inspekciji da bi sertifikaciona kuća
sačinila plan inspekcije, procenila troškove procesa sertifikacije i
predložila proizvođaču aktivnosti koje je neophodno sprovesti kako bi
se lakše prošlo kroz proces sertifikacije;
Prva inspekcija pribavlja dodatne informacije i kreira plan konverzije
poljoprivredne proizvodnje. Inspektor upoznaje proizvodne planove
proizvođača u naredne tri godine i zajednički definišu prethodnu
proizvodnju gde će se odvijati proizvodnja (parcele), zatim, tehnologiju
organske proizvodnje, očekivane prinose, način skladištenja i način
prodaje proizvoda. Inspekcija ima zadatak da prikupi podatke, da utvrdi
da li se proizvođač pridržavao standarda i da u slučaju sumnje uzme
uzorke na analizu. Izveštaj inspektora ima za cilj da se definiše situacija
kod proizvođača i da ukaže na to da li su poštovani ili ne propisi. On
priprema informacije na osnovu kojih će se vršiti ocena primene normi i
procedure proprisane standardima. (Lazić, B. i sar., 2008).
Primena metoda organske proizvodnje u Republici Srbiji počela je devedesetih
godina dvadesetog veka po standardima Međunarodnog pokreta za organsku
poljoprivredu (IFOAM) a kasnije i u skladu sa Zakonom o organskoj poljoprivredi
(Sl. List SRJ, broj 28/2000).
15
Zakonom i podzakonskim aktima detaljno su propisana pravila proizvodnje,
prerade, skladištenja, transporta, prometa, obeležavanja organskih proizvoda i
druga pitanja iz ove oblasti a krajem 2006. godine izabran je nacionalni znak kojim
se obeležavaju sertifikovani proizvodi:
Od januara 2011. godine primenjuje se Zakon o organskoj proizvodnji (Sl.
Glasnik 30/2010); Pravilnik o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i
metodama organske proizvodnje (objavljen u Službenom glasniku RS br. 48/11)
Pravilnik o izmenama i dopunama pravilnika o kontroli i sertifikaciji u organskoj
proizvodnji i metodama organske proizvodnje (objavljen u Službenom glasniku RS
br. 40/12). Usvojen je Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o korišćenju
podsticaja za organsku proizvodnju ( „Sl. glasnik RS“ 62/15).
2.2. Stanje organske poljoprivrede na svetskom tržištu
Organska poljoprivreda se razvija ubrzanim tempom i statisitički podaci su sada
dostupni za 170 zemlju sveta. Udeo poljoprivrednog zemljišta i farmi je porastao u
mnogim zemljama. Prema poslednjim podacima sertifikovane organske
proizvodnje (Willer, 2015):
43,1 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta sa površinama u periodu
konverzije, se nalazilo u vlasništvu 2 miliona organskih proizvođača.
Regioni sa najvećim organskim površinama su Okeanija, Evropa i
Južna Amerika. Australija, Argentina i SAD su zemlje sa najviše
organskih površina;
Trenutno, 1 procenat poljoprivrednog zemljišta u zemljama
obuhavćenim istraživanjem se nalazi u organskom sistemu proizvodnje;
U Evropskoj Uniji 5,7 procenata zemljišta je u organskom sistemu;
Neke zemlje imaju daleko veće udele organskih površina: Foklandska
Ostrva 36,3%; Lihtenštajn 31%; Austrija 19,5%;
U 11 Zemalja više od 10% poljoprivrednog zemljišta je organsko;
Najveći udeo organskih zemljišnih površina u Evropi nalaze se u
Lihtenštajnu, Austriji i Švedskoj;
Zemlje sa najvećim brojem proizvođača su Uganda, Indija i Etijopija.
Gotovo polovina organskih proizvođača se nalazi u Africi;
16
Gotovo 35 milion ha se eksploatiše za sakupljačku proizvodnju i za
ispašu pčela. Veći deo ovih površina se nalazi u zemljama u razvoju –
što je suprotno u odnosu na poljoprivredno zemljište, od kojeg se 2/3
nalazi u razvijenim zemljama.
Skoro 2/3 organskih površina čine pašnjaci i livade (27 miliona ha).
Obrađivane površine (oranice i višegodišnji usevi) zauzimaju 7,7
miliona ha – gotovo četvrtinu organskih površina. U poređenju sa
prethodnim periodom, postoji jasna tendencija povećanja obrađivanih
zemljišnih teritorija. Relativno visoki udeli pojedinih kultura su
zabeleženi, među najznačajnijima izdvajamo organsku kafu i masline
koji zauzimaju 5% ukupno požnjevenih površina, a u nekim zemljama
udeo ovih kultura je i veći – 30% kafe u Meksiku je organskog porekla.
Organska poljoprivredna površina u svetu (2013. godina)
Izvor: IFOAM, Organic Monitoring, 2015.
Deset vodećih zemalja po pitanju površina u organskom sistemu proizvodnje je
predstavljeno na sledećem grafikonu:
17
Procentualno učešće organskog u ukupnom poljoprivrednom zemljištu je:
Kanada
Urugvaj
Nemačka
Francuska
Italija
Španija
Kina
SAD
Argentina
Australija
0,9
0,9
1,1
1,1
1,3
1,6
2,1
2,2
3,2
17,2
Poljoprivredno zemljište u organskoj proizvodnji
2013: 10 vodećih zemalja
Milioni hektara
Italija
Letonija
Češka
Samoa
Francuska Gvajan
Švajcarska
Estonija
Švedska
Austrija
Lihtenštajn
Foklandska Ostrva
10,30%
11,00%
11,20%
11,80%
11,90%
12,20%
16,00%
16,30%
19,50%
31,00%
36,30%
Zemlje sa više od 10% organskog poljoprivrednog zemljišta
18
Prema podacima FiBL i IFOAMa, rast organskih površina u svetu od 1999.
godine do 2013. godine je predstavljen na narednom grafikonu:
Vrednost tržišta organskih proizvoda u 2013. godini je bila 72 milijarde US
dolara, pri tome najveće tržište je zabeleženo u SAD, Nemačkoj i Francuskoj. Po
pitanju potrošnje, izdvajaju se zemlje Evropske Unije, gde je u 2013. Godini
potrošnja per capita za organske proizvode iznosila 210 evra u Švajcarskoj, 163
evra u Danskoj i 157 evra u Luksemburgu.
Kod analize ovakvih podataka treba imati u vidu da je učešće organskog u
ukupnom poljoprivrednom zemljištu u svetu 0,98% a da gotovo 60% zemalja za
koje su podaci dostupni imaju manje od 1% organskog zemljišta.
Prema podacima Ministarstva za poljoprivredu i zaštitu životne sredine, do
septembra 2013. Godine u Srbiji je bilo 7.455 hektara u organskom sistemu
proizvodnje. Prema Popisu poljoprivrede ukupno poljoprivredno zemljište u Srbiji
je 3.355.859 ha, što nam govori da je u Srbiji u organskom sistemu proizvodnje
svega 0,22% poljoprivrednog zemljišta.
19
3. ISKUSTVA IZ ORGANSKOG VOĆARSTVA
3.1. Uvod u organsko voćarstvo
Iskustva koja želimo da podelimo sa vama u narednim poglavljima su
jedinstvena i protkana sa mnogo truda i ljubavi prema voćarstvu i svim
vrednostima koje proizvodnja u skladu sa prirodom donosi. Početak proizvodnje
voća na organskim principima znači promenu načina razmišljanja, stavova i
shvatanja da uz sva blaga prirode ostvarimo nove uspehe, ne samo u proizvodnji,
nego u svim segmentima svakodnevnog života.
Uz zdravo voće koje proizvodimo, boravak u prirodi nezagađenoj primenom
pesticida, vodeći računa o svakom živom biću koje se nalazi u našem voćnjaku,
svojim primerom postižemo da buduće generacije nauče da sačuvaju savršenu
harmoniju čudesnog sveta koji je stvoren pre nas.
3.2. Početni koraci
Nakon donete odluke o proizvodnji voća na organskim principima, počinje
prelazni period koji je podeljen u tri faze. Promena svesti i odlučnost da se istraje u
nameri da se postane organski proizvođač, uprkos čuđenju i podsmehu okoline, je
osnova uspešne proizvodnje i ona predstavlja ključnu prvu fazu. Velika pomoć u
ovom periodu je verovanje u ispravnost odluke i hrabrost da se istraje uz podršku
porodice i uspešnih organskih proizvođača.
Važno je i da se proizvođači imaju kome obratiti za savet i pomoć, prisustvovati
predavanjima iz ove oblasti i dobro se informisati o svemu što ih očekuje u
proizvodnji. Druga faza je detaljno planiranje uz analizu početnog stanja. Šta nam
je prioritet? Da li želimo proizvoditi voće
samo za naše potrebe u okviru okućnice
ili nam je želja da se bavimo plantažnim
uzgojem voća? Uz analizu potrebnih
ulaganja i raspoloživih sredstava za
realizaciju, dolazimo do treće faze koja
predstavlja preusmeravanje, odnosno
početak proizvodnje po organskim
principima.
Već posađene voćke mogu da se
prevode na organski način uzgoja pod
određenim uslovima, ali je sigurnija
proizvodnja kada se podiže novi zasad.
Prelazni period u organskom voćarstvu je
tri godine. Postoji mogućnost da se ovaj
period skrati na zahtev proizvođača
ukoliko postoji dokaz da je proizvedeno
”Edukacija na otvorenom,Udruženje
”Vredne ruke” Itebej
Organski zasad orah kajsija, porodica
Mujkanović, Irig2014.
20
voće uzgajano po organskim principima.
3.3. Proizvodnja voća u skladu sa potrebama i mogućnostima
Uzgoj voća na okućnici
Uređenje okućnice kao i zasnivanje povrtnjaka i voćnjaka odgovoran je posao i
podrazumeva planiranje, održavanje plodnosti zemljišta, pravilnu setvu i sadnju,
preventivne mere zaštite, kontrolu bolesti i štetočina kao i pravilno ubiranje i
čuvanje biljnih delova i plodova.
Planiranje i analiza predstavljaju važan korak na putu ka uređenju dvorišta i
imanja. Okućnica mora da funkcionalno zadovoljava potrebe porodice. Najpre
treba definisati celine koje su neophodne i šta je prioritet.
Svaka organska farma je poseban
ekosistem, jer je proizvodnja organizovana
u skladu sa potrebama, željama i
mogućnostima članova domaćinstva. Osim
prostora za proizvodnju, obuhvata prateće
objekte i prostor za stanovanje. Celu parcelu je potrebno urediti u skladu sa
osnovnim principima očuvanja i zaštite sredine i zdravlja ljudi, biljaka i životinja.
Ako je bašta mala, voćke treba
prilagoditi prostoru koji je na
raspolaganju. Posebnu pažnju kod
gajenja voća na malim površinama
treba obratiti na efekat senke. Voćke
sa manjim obimom krošnje treba uvek
saditi na južnim delovima parcele, a
one najbujnije na severnim. Postoji
širok izbor patuljastih voćnih vrsta
koje traže malo prostora za rast i
Uzgoj voća i biobašti
Za uzgoj voća na okućnici, preporuka je da
se gaje različite voćne vrste za upotrebu u
svežem i prerađenom obliku za potrebe
domaćinstva. Odabrane vrste i sorte treba
da imaju izraženu otpornost na bolesti.
Odvojiti i organizovati prostor
povrtnjak,
mini voćnjak,
travnjak,
cvetne leje,
ukrasno drveće i šiblje,
kutak sa začinskim biljem
komposište
kućice za ptice i korisne
insekte
Korisne biljke
neven, kadifica, dragoljub, bosiljak, grahorice
Biljke koje treba saditi zajedno, dobri susedi
trešnja/ren
jagoda/beli luk
malina, ribizla, ogrozd/đurđevak
Biljke koje ne treba saditi zajedno, loši susedi
jabuka/krompir
21
plodonošenje. Ako imaju i genetsku otpornost na najznačajnije bolesti i štetočine,
one su idealan izbor za gajenje na okućnici. Uz zid ili ogradu mogu se saditi
stubaste (kolumnar) forme voća, koje imaju kratke rodne grane (rodne kolače).
Najveći izbor stubastih formi ima jabuka. Rezidba se svodi na proređivanje cvetnih
pupoljaka i skraćivanje rodnih kolača da bi se obezbedila redovna rodnost. Sade se
na razmaku od 50 cm, a mere nege su opširnije opisane u poglavlju o plantažnom
uzgoju.
3.4. Plantažni uzgoj
Planiranje organske proizvodnje
Planiranje podizanja višegodišnjih zasada traje najmanje godinu dana i za to
vreme treba identifikovati rejon, izabrati i pripremiti parcelu za sadnju, izabrati
podlogu, sortu i sistem gajenja. Preporuka je da se odmah posle sadnje zasad
prijavi kao organski kako bi prelazni period, koji traje 1-3 godine, protekao dok
zasad ne dođe u punu rodnost. Na taj način se dobija organski proizvod čim zasad
stupi u period pune rodnosti.
Identifikacija rejona i izbor parcele
Ocena rejona se vrši na osnovu analize
pedoklimatskih faktora.Veoma je važno pre
sadnje utvrditi da li rejon može da se
preporuči za organsku proizvodnju.
Pedoklimatske osobine rejona i izabrane
parcele mnogo utiču na izbor voćne vrste,
podloge i sorte.
Izborom pravog rejona i parcele smanjuje
se zavisnost zasada od spoljnih faktora.
Kod izbora parcele za višegodišnji zasad u
organskoj proizvodnji ključni faktor je
obezbediti prostornu izolaciju parcele od svih
trenutnih izvora zagađenja kao i predvideti
moguće nove izvore zagađenja i mere da se
ona spreči. Najbolje je ako parcela ima prirodnu
izolaciju, a po potrebi ona se može formirati
sadnjom ili setvom brzorastućih biljaka. Širina
izolacionog pojasa zavisi od izvora zagađenja i
brzine i pravca dominantnih vetrova.
Pedoklimatski faktori
Relativna vlažnost - Za većinu voćnih vrsta, optimalna vrednost relativne
vlažnosti vazduha je oko 75 %. Rejoni sa relativnom vlažnošću vazduha manjom
od 80 % su povoljni za organsku proizvodnju, jer imaju manji potencijal za razvoj
bolesti.
Kombinovani zasad orah i
kajsija, Irig
Sadnja 2006. godine
Gazdinstvo Mujkanović
22
Dnevne temperature, dužina dana i intezitet svetlosti - Za većinu voćnih vrsta
min. i max. dnevne temperature treba da su u intervalu od -5 do +35 stepeni.Treba
izbegavati rejone gde je česta pojava prolećnih mrazeva i gde su zimske
temperature niže od – 10°C (posebno je nepovoljno za rane sorte). U takvim
rejonima se gaje sorte kasnijeg cvetanja i zrenja, a i rezidba se vrši kasnije.Visoke
dnevne temperature 40°C-45° C prave ožegotine na plodovima i bobicama, pa u
takvim rejonima treba vršiti zasenčavanje zasada i defolijaciju (uklanjanje listova)
raditi u manjem obimu kako bi se izbegle ožegotine. Duži dani i odgovarajući
intezitet svetlosti utiču na kvalitet i obojenost plodova i raniju berbu.
Dnevna osunčanost u periodu maj – septembar treba da je od 10 – 15 sati i što je
veća pozitivnije utiče na fotosintezu, a samim tim i na kvalitet voća i bolju
kondiciju celog zasada. Južne ekspozicije i ravni ili blago nagnuti tereni pozitivno
deluju na rast i razvoj većine voćnih vrsta.
Padavine - Minimalna količina padavina, sa dobrim rasporedom, za
višegodišnje zasade je 600 mm/m². Ako su padavine manje obavezno treba
planirati navodnjavanje zasada ili birati bujnije podloge. Voda za navodnjavanje
organskih zasada mora biti odgovarajućeg kvaliteta .
Brzina vetra – treba
izbegavati rejone sa jakim
vetrovima. Na parceli su
poželjni blagi vetrovi, jer
povoljno utiču na oprašivanje i
smanjenje relativne vlažnosti u zasadu.
Zemljišni sistem – Pre podizanja višegodišnjih zasada potrebno je uraditi
analizu fizičkih (vodno-vazdušni režim, mehanički sastav) i hemijskih (sadržaj
mikro i makro elemenata, pH vrednost zemljišta, sadržaj karbonata i humusa)
osobina zemljišta i na osnovu njih uraditi popravku istih. Posebnu pažnju treba
obratiti na sadržaj pH vrednost i kreča u zemljištu. Sve jagodaste voćne vrste, a
posebno borovnica i brusnica, zahtevaju kisela i beskarbonatna zemljišta. Zemljišta
sa sadržajem kreča većim od 5% nisu pogodna za većinu koštičavih voćnih vrsta i
krušku, ako je kalemljena na dunji. Nadmorska visina odabrane parcele bi trebala
da bude viša od 200 m. Ujednačene i ne previše nagnute parcele se lakše održavaju
i neguju.Prirodni elementi u blizini zasada (žive ograde, manje drveće, žbunovi...)
povećavaju stabilnost ekosistema i pružaju zaštitu od vetra, smanjuju
evapotranspiraciju, obezbeđuju stanište za korisne insekte i ptice.
Izbor voćne vrste, podloge i sorte
U organskim
zasadima voća mogu
se gajiti, u zavisnosti
od namene, sve voćne
vrste i sorte koje se već
gaje i u klasičnim
zasadima. Zaštita
višegodišnjih zasada
Ranija berba utiče na smanjenje rizika od pojave bolesti i
štetočina
Visoke dnevne temperatre utiču na ređu pojavu bolesti i
štetočina
Umereni vetrovi su poželjni jer obezbeđuju
dobru provetrenost zasada čime se smanjuje
upotreba biopreparata.
23
od bolesti i štetočina je jednostavnija ako u zasadu nema izrazito osetljivih sorata, a
najbolje je ako gajene sorte imaju genetsku otpornost na jednu ili više bolesti i
štetočina.
Jabuka sorta Wiliams pride i kajsija NS-4, organska proizvodnja
Voćne vrste pogodne za organsku proizvodnju
Skoro sve koštičave i jagodaste voćne vrste se zbog kraće vegetacije, uz
primenu biopreparata, veoma uspešno mogu gajiti u organskoj proizvodnji. Kod
gajenja oraha treba birati sorte otporne na sivu trulež lista i ploda, a kod gajenja
ribizle po organskim principima bolji izbor su sorte crne ribizle, zbog svoje
otpornosti
Veoma uspešno, u organskoj proizvodnji mogu se gajiti i ogrozd, josta i aronija.
Zasad aronije u prelaznom periodu, Grabovci, gazdinstvo Rahar
Izbor podloge
Prilikom izbora podloga treba uzeti u obzir njihovu otpornost na: bolesti,
štetočine, vetrove, vlažnost zemljišta, sadržaj kreča, sušu, nematode i sl. Pravilnim
24
izborom podloge treba da se smanji štetan uticaj pedoklimatskih osobina parcele.
Izabrana podloga treba da ima i dobar afinitet sa sortom.
Izbor sorti
Glavni kriterijumi kod izbora sorte su: kratka vegetacija – rane sorte, umerena
bujnost, debljina pokožice, otpornost na bolesti i štetočine, dobar afinitet sa
podlogama.
Autohtone sorte većine voćnih vrsta imaju genetsku otpornost na jednu ili više
bolesti. Autohtone sorte jabuke koje se preporučuju za organsku proizvodnju su:
Šumatovka, Zelenika, Kablarka i Krstovača. Kod nekih autohtonih sorti jabuke je
urađena i klonska selekcija kojom se za organsku proizvodnju posebno preporučuju
sorte: Budimka klonovi Arilje i Gradac i Kožara klonovi Arilje i Gradac. Od
priznatih sorti jabuke najbolje rezultate u praksi, na osnovu otpornosti i kvaliteta,
dale su sorte: Topas, Enterprise, Gold Rush, Rawena, William’s pride, Mody.
Sadni materijal treba da bude bezvirusan. Sadnica ne treba da bude previše
bujna, mora biti bez mehaničkih oštećenja i sa dobro razvijenim korenovim
sistemom i sraslim spojnim mestom. Prevremene grane utiču na brže stupanje u
pun rod.
Uređenje i priprema parcele
Pre sadnje treba, po potrebi, uraditi krčenje zemljišta. Ostaci korenovog sistema
prethodno gajenih višegodišnjih vrsta mogu imati štetan uticaj na mlad zasad.
Na osnovu agrohemijskih i fizičkih analiza zemljišta potrebno je uraditi
meliorativno đubrenje parcele, kalcifikaciju, drenažu.
Krčenje zemljišta – parcelu obavezno očistiti od ostataka korenovog sistema
prethodno gajenih višegodišnjih vrsta zbog njegovog višegodišnjeg štetnog uticaja
na mlad zasad. Pre sadnje parcela treba da se dve godine odmara od ostataka
korena i štetnih organizama prethodnih kultura.
Nivelisanje - ravnanje terena se radi po potrebi i u cilju bolje organizacije
zemljišne teritorije i lakšeg manipulisanja mehanizacijom.
Odvodnjavanje i navodnjavanje – pre podizanja višegodišnjih zasada potrebno
je na osnovu pedoklimatske analize parcele planirati njeno odvodnjavanje
(drenažu) ili navodnjavanje. Najzastupljeniji način navodnjavanja višegodišnjih
zasada je navodnjavanje „kap po kap”. Prednosti ovog načina navodnjavanja su:
najracionalniji utrošak vode u odnosu na
druge načine navodnjavanja, najmanje je
stresan za voćke, najmanje zbijanja
zemljišta, najpreciznije doziranje vode,
mogućnost fertirigacije. Filteri za vodu su
obavezni, a ako je nagib parcele veći od 5% treba koristiti kompenzujuće kapljače.
U organskoj proizvodnji hemijska i bakteriološka analiza vode je obavezna.
Suzbijanje višegodišnjih korova i parazita je jednostavnije uraditi pre
sertifikovanja parcele. Parcelu treba pre sadnje što bolje očistiti od višegodišnjih i
rizomskih korova i nematoda.
Udaljenost prve i poslednje sadnice u
redu od ograde ili granice parcele
treba da je 6-8 metara.
25
Organizacija zemljišne teritorije – uvođenje u parcelu i pokazivanje granica
treba pre sadnje da uradi geometar. Ako se planira ograđivanje zasada, ograda treba
da se postavlja udaljena najmanje 0,5 m od granice parcele. Planiranjem pravca i
dužine redova treba predvideti i potreban prostor za izolacioni pojas i lako
manevrisanje sa mehanizacijom
Ako se sade voćne vrste sa visokom krošnjom treba obratiti pažnju na efekat
senke na susedne parcele.
Priprema i održavanje zemljišta
Rigolovanje u organskim zasadima nije dozvoljeno, jer nepovoljno utiče na
zemljišnu strukturu (površinski sloj se sporo regeneriše) i mikrobiološku ravnotežu,
ali može da se vrši podrivanje na dubini od oko 60 cm (ova mera se preporučuje i u
klasičnim zasadima).
Posle podrivanja vrši se meliorativno đubrenje i ravnanje parcele. Sadnja se
vrši desetak dana posle ravnanja parcele kako bi se zemljište dobro sleglo.
Treba izbegavati teške mašine koje sabijaju zemlju i freze, a više koristiti
kultivatore i drljače.
Đubrenje organskih zasada
Pre sadnje na parceli treba uraditi meliorativno đubrenje i to na osnovu
agrohemijske analize i samo sa elementima koji nedostaju. Meliorativnim
đubrenjem treba, po potrebi, dovesti sadržaj fosfora, kalijuma u humusa u
optimum. Optimalan sadržaj fosfora u zemljištu je oko 15 mg/100g suvog
zemljišta, kalijuma oko 25 mg/100g suvog zemljišta , a humusa bi bilo dobro da
ima više od 3%. Meliorativnim đubrenjem se može i povećati pH vrednost
kalcifikacijom. Đubrenjem treba da se održi hemijska, fizička i mikrobiološka
plodnost zemljišta. Ako je sertifikacija parcele već urađena za meliorativno
đubrenje treba koristiti samo đubriva koja su dozvoljena u organskoj proizvodnji.
Primenom organskih đubriva (stajnjak, kompost, treset, glisnjak, osoka) pre sadnje
popravljaju se fizičke i hemijske osobine zemljišta i povećava mikrobiološka
aktivnost. Ako ne mogu da se nabave organska đubriva, dobra alternativa je
zelenišno đubrivo.
Odlične rezultate kao zelenišno đubrenje daje gajenje bele slačice (smanjuje
brojnost nematoda u zemljištu) i stočnog graška, a veliku primenu u praksi ima i
gajenje facelije, lucerke, uljane repice, heljde. Biljke koje se gaje za zelenišno
đubrenje treba da imaju brz porast i veliku vegetativnu masu. U fenofazi cvetanja
kada im je porast najveći one se usitne, mulčiraju i zaoru.
26
Određivanje sistema uzgoja voćaka
Pre sadnje potrebno je odrediti uzgojni oblik,
rastojanje između redova i u redu, raspored sorti
oprašivača (ako sorte nisu samooplodne) i razmeravanje
i obeležavanje mesta za sađenje.
Sistemi gajenja voća i vinove loze u organskim
zasadima su slični onima u konvencionalnim i najviše
zavise od osobina sorti i podloga.
Rastojanje u redu i između redova treba da je nešto
veće kako bi se izbeglo stvaranje mikroklime i time
smanjila upotreba biopreparata.
Sadnja
Izbor i nabavku kvalitetnog sadnog materijala treba
izvršiti pravovremeno. Kriterijumi za nabavku
kvalitetnog sadnog materijala su: sertifikovan sadni
materijal, prevremene grane, visoko kalemljene sadnice,
dobro razvijen korenov sistem, zdrav nadzemni deo bez
mehaničkih oštećenja, dobro diferencirani i zdravi pupoljci, propratna
dokumentacija.
Sadnja voća može biti u jesen ili proleće, tokom celog perioda fenofaze
mirovanja ako zemljište nije zaleđeno ili previše vlažno.
Jesenja sadnja je bolja od prolećne, jer tada posađene sadnice imaju bolji
prijem, u toku zime obrazuju jači korenov sistem i brže rastu u prvim godinama
nakon sadnje. Nedostatak jesenje sadnje je mogućnost krađe i neophodna zaštita od
zečeva i poljskih miševa.
Kod prolećne sadnje obavezno treba planirati zalivanje.
Posebno su pogodne za sadnju sadnice sa prevremenim grančicama, koje se ne
moraju skraćivati.
Pre sadnje potrebno je ukloniti sa sadnice sve mehanički oštećene delove korena
i nadzemnog dela. Osnovne korenove žile treba skratiti za 1/3 ili više što zavisi od
njihove bujnosti, veličine jamića za sadnju i načina sadnje (ručno ili mašinski).
Sadnju obaviti na približno istoj dubini na kojoj je sadnica bila u rastilu. Slabo
razvijene prevremene grane treba skratiti na 2-3 pupoljka. Pre sadnje, u cilju boljeg
prijema, korenov sistem treba potopiti u smešu goveđe balege, ilovače i vode
(1:1:1) ili u neki drugi , u organskoj proizvodnji dozvoljen preparat (Slavol, ekstra
Održavanje prostora u redu
kombinacijom
zatravljivanja međurednog
prostora i mehaničkom
obradom u redu
Kod korišćenja stajnjaka treba znati da efekat korišćenja hranljivih elemenata
traje 4 godine. Prve godine iskorišćenost zaoranog stajnjaka je oko 40%, 2.
godine 30%, 3. godine 20%, a 4. godine 10%.
Važno je napomenuti da se pun efekat đubrenja stajnjakom postiže samo ako se
on zaore odmah po iznošenju na parcelu (zaoravanjem posle 24 časa od
momenta iznošenja gubi se više od 30% vrednosti stajnjaka). Đubrenje
stajnjakom se preporučuje svake 4 godine.
27
gel ...). Skraćivanje sadnica posle sadnje se vrši prema uzgojnom obliku koji će se
formirati, a on zavisi od voćne vrste, sorte i podloge koja će se gajiti. Ako sadnice
imaju na sebi dobro razvijene
prevremene grane, po potrebi ih
treba prorediti.
Nega voćaka u mladom zasadu
Obrazovanje oblika krune – U
mladim zasadima treba izbegavati
oštru rezidbu, a formiranje uzgojnog
oblika treba raditi povijanjem
bujnih grana koje rastu pod oštrim
uglom. Grane povijene pod uglom većim od 60° u odnosu na vodilicu imaju
mnogo manju bujnost i pre ulaze u rodnost. U organskim zasadima treba obavezno
primenjivati zelenu rezidbu. Ona treba da obezbedi bolju provetrenost krune, lakšu
i efikasniju primenu biopreparata i da smanji intezitet i veličinu preseka kod
zimske rezidbe.
Đubrenje mladih zasada – Ako je meliorativno đubrenje urađeno na osnovu
preporuke i hemijske analize zemljišta, đubrenje mladog zasada prve 2-3 godine
treba raditi samo sa azotnim đubrivima, a posle toga sa kompleksnim đubrivima i
to na osnovu prinosom iznetih hraniva.
Održavanje zemljišta u mladim zasadima – Održavanje međurednog prostora u
višegodišnjim zasadima može biti u obliku: jalovog ugara, zatravljivanja cele
površine, zatravljivanje samo međurednog prostora i kombinovanje jalovog ugara i
gajenja biljaka za zelenišno đubrenje (svake 2-3 godine se u međuredni prostor
usejavaju biljke za zelenišno đubrenje ili se u toku jedne godine u svaki treći
međuredni prostor usejavaju biljke za zelenišno đubrenje). Ako se vrši
zatravljivanje cele i dela površine za zatravljivanje treba koristiti travnu smešu koja
ima plitak korenov sistem i ne koristi vodu iz istog zemljišnog profila kao i gajena
kultura. Ovo je najpraktičniji oblik održavanja međurednog prostora, posebno ako
u zasadu imamo i sistem za navodnjavanje. Orijentaciona setvena norma je 60
kg/ha travne smeše.
Prostor u redu se može održavati u obliku jalovog ugara. Na manjim
površinama dobre rezultata daje i malčiranje. Za malčiranje se najviše koristi slama
i pokošena trava. Malč dobro zadržava vlažnost zemljišta i značajno smanjuje
prisustvo korova u redu, ali predstavlja sklonište za miševe. Na kraju vegetacije
malč treba skloniti iz reda.
Poboljšanje oplodnje – Kao polinatori u voćarsko vinogradarskoj proizvodnji
najviše se koriste pčele i bumbari, a veoma dobre rezultate daje i korišćenje divljih
pčela – osmija. Prednost osmija je što su aktivne već na temperaturama od 8-10°C,
ne smeta im kiša, imaju veći procenat oplodnje posećenih cvetova od medonosnih
pčela i nemaju žaoku.
Za suzbijanje štetočina u organskoj
proizvodnji uz dobro poznavanje
agroekosistema, potrebno je:
vršiti pregled zasada
primenjivati preventivne mere nege
zasada
primenjivati mehaničke mere borbe
samo kod izrazite brojnosti
štetočina koristiti biopreparate
28
3.5. Zaštita voća u skladu sa
organskim principima
U organskoj proizvodnji je zabranjena
upotreba klasičnih hemijskih sredstava za
zaštitu bilja, pa se kombinuju indirektne i
direktne mere zaštite u cilju održavanja
voćaka u dobrom zdravstvenom
stanju.Takav oblik zaštite zahteva znanje,
poznavanje biologije i uslova razvoja
štetočina i patogena, pregled voćaka i
praćenje kretanja i razmnožavanja
štetočina. Potrebno je pravovremeno i pravilno izabrati najefikasnije metode protiv
pojedinih štetočina.Osnova uspešne zaštite u organskoj proizvodnji voća je u
preventivnim merama.
Sve do sada opisano, od izbora lokacije i sortimenta, ugojnih oblika, primene
mera nege i održavanja plodnosti, utiče na zdravstveno stanje i otpornost biljke.
Ukoliko je sve u početku urađeno u pravcu stvaranja optimalnih uslova za razvoj
voćke, onda mere zaštite od štetočina koje borave u višegodišnjem zasadu kao
posebnom ekosistemu, ne predstavljaju problem.
Osnovni preduslovi za efikasnu zaštitu višegodišnjih zasada je gajenje otpornih
sorti, veći razmak sadnje i dobro provetrena i
osunčana parcela.
Mere zaštite višegodišnjih zasada u
organskoj proizvodnji se dele na mehaničke,
hemijske i biološke. Mehaničke mere čine
upotreba različitih lovnih klopki, mamaka i
prepreka, kao i mehaničko uklanjanje
zaraženih delova biljaka i štetnih insekata.
Hemijskim merama zaštite obuhvaćena je
upotreba preparata na bazi bakra, sumpora i
mineralnih ulja, kao i biopreparata
dobijenih ekstrakcijom različitih biljaka
(kopriva,luk, rastavić, paprika, kamilica,
rabarbara, pelin, ruzmarin, ren, zova,
duvan, buhač ). Bakarni preparati se
najčešće koriste pre i posle završetka vegetacije. Pre početka vegetacije bakarne
preparate kod koštičavog voća treba koristiti pre pucanja pupoljaka (što kasnije to
bolje), a kod jabučastih voćnih vrsta u fenofazi pucanja pupoljaka do fenofaze
mišijih ušiju. Posle završetka vegetacije, najbolje je bakarne preparate koristiti
kada sa stabla otpadne oko 70 % lišća. Bakarni preparati su odlična preventiva i za
bakterioznu plamenjaču (Ervinia amilovora), ali moraju da se primene u roku od
24 časa od nastanka mehaničkih oštećenja (grad, zečevi )
Preparati na bazi sumpora koji su dozvoljeni u organskoj proizvodnji (Kosan,
Kumulus, Kolosul…) imaju slabije dejstvo na temperaturama nižim od 18°C, a na
Zbunjivači koji ometaju parenje
leptira jabučnog smotavca, čime se
smanjuje brojnost u zasadu.
29
temperaturama višim od 28°C su fitotoksični. Primenom sumpornih preparata
smanjuje se brojnost grinja.
U praksi se primenjuje rastvor kalijumovog sapuna (1%), vodenog stakla
(Na2SiO3, 0,5 do 1%), Kalijum permanganata (KMnO4, 1% ), sode bikarbone
(NaHCO3, 1%). Primenom rastvora sode
bikarbone (1%) u fenofazama pucanja
pupoljaka, mišijih ušiju i cvetnih balona
dobijaju se dobri rezultati u zaštiti zasada od
najzastupljenijih biljnih bolesti, a posebno
pepelnice. Pored kalijumovog sapuna i
ekstrakta koprive u suzbijanju lisnih vaši i još
nekih štetnih insekata dobre rezultate dobijamo
upotrebom 0,3 % rastvora mineralnih ulja. U
novije vreme se koriste propolis, kompostni i
homeopatski ekstrakti. Biološke mere zaštite
se zasnivaju na upotrebi preparata na bazi gljiva, bakterija i virusa, zbunjivača i
feromona (dozvoljeno ih je upotrebljavati samo u obliku mamaca, a ne i za
prskanje ).
Prednosti biopesticida:
niska toksičnost za sisare
mali uticaj na korisne organizme i životnu sredinu
visok stepen selektivnosti
kratka karenca
Zaštita od divljači – Velike štete mladim zasadima mogu da prouzrokuju
glodari i divljač, a posebno zečevi. Zaštita od zečeva najčešće se svodi na zaštitu
debla i najnižih skeletnih grana korišćenjem”staklenih mrežica”, papirnih i
plastičnih đžakova, premazivanjem mladih sadnica „Kunilentom“ ili užeglom
mašću (najbolje se pokazalo u praksi ).
Tabela: Osnovne razlike između organske i konvencionalne proizvodnje
Korišćenje organskih đubriva u cilju
održavanja plodnosti zemljišta
Korišćenje sintetičkih đubriva u cilju
ishrane biljaka
Redukovana obrada, malčiranje i
pokrovne kulture Duboka obrada i jalovi ugar
Mehaničko uništavanje korova u redu Upotreba herbicida
Cvetni pojas za korisne i štetne insekte Monokultura
Regulisanje štetočina, bolesti i korova
putem prirodnih antagonizama Upotreba pesticida
Oprašivanje pčelama i drugim insektima Prskanje suspenzijama polena
30
Regulisanje rodnosti prirodnim putem Hemijsko proređivanje plodova
Dovod vode kapilarnim putem Navodnjavanje
Očuvanje raznolikosti živog sveta Uništavanje štetnih i korisnih insekata
primenom insekticida
Kompostiranje, vraćanje biljnih ostataka
u zemljište
Upotreba sintetičkih poboljšivača
strukture zemljišta
Očuvanje i zaštita životne sredine Zagađenje pesticidima
3.6. Proizvodnja u skladu sa prirodom
Primenom osnovnih smernica za uzgoj voća na organskim principima, koje smo
pokušali da prenesemo, izabrane biljke će imati povoljne uslove za rast, razvoj i
plodonošenje. Svaki problem koji se pojavi u proizvodnji, biće iz razloga što
priroda uspostavlja ravnotežu, jer je neprirodno da na određenoj plodnoj površini,
gde smo podigli zasad, raste veliki broj biljaka iste vrste. Time privlačimo insekte
koji se hrane listovima, plodovima ili korenom gajenih biljaka.Sve što boravi u
vašem ekosistemu, a to sadnjom voćnjak postaje, ima jedan cilj, da ostavi
potomstvo i obezbedi uslove za njegov rast i razvoj. Štetni insekti imaju svoje
prirodne neprijatelje, koje mi primenom preprata možemo uništiti.
Onog trenutka, kada naučimo da prepoznajemo, kada i šta možemo da
primenimo, a da ne poremetimo povezanost svih organizama koji žive u našem
voćnjaku, možemo reći da smo naučili osnovu čudesnog sveta prirode, a to je da
ostavimo potomcima uslove da i oni mogu da žive u zdravom okruženju.
31
4. MODEL ZA EVIDENCIJU, OBRAČUN I ANALIZU TROŠKOVA I
REZULTATA NA POLJOPRIVREDNIM GAZDINSTVIMA
4.1. Značaj postojanja modela
Republika Srbija (RS) raspolaže sa veoma značajnim prirodnim, ljudskim i
tehničko-tehnološkim resursima za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Ako se
uzme u obzir i na njoj zasnovana prehrambena industrija i brojne druge povezane
privredne grane, jasno je da agrosektor predstavlja ključni razvojni potencijal naše
pokrajine, odnosno cele zemlje.
Poljoprivredna gazdinstva (PG) predstavljaju osnovne privredne jedinice u
našoj poljoprivredi. Njihovi osnovni ciljevi su ekonomske prirode, tj. da ostvare
određeni profit, odnosno dohodak, koji će omogućiti normalan život članovima
domaćinstva. Sve proizvodne aktivnosti na gazdinstvu podređene su tom cilju,
uključujući i rad savetodavaca.
Dugo vremena su u domaćim agroekonomskim istraživanjima porodična
gazdinstava bila zapostavljena u odnosu na krupna poljoprivredna preduzeća.
Privođenjem kraju procesa vlasničke transformacije i postepenim napredovanjem
naše zemlje ka članstvu u EU, porodična gazdinstva dolaze u centar interesovanja,
zauzimajući mesto koje im realno i pripada. Rast cena hrane poslednjih godina i
podizanje stepena profitabilnosti poljoprivrede, utiču da sve veći broj mladih
farmera vide svoju perspektivu u bavljenju poljoprivrednom proizvodnjom. Pri tom
nastoje da unaprede svoja gazdinstva u svakom pogledu, odnosno da dostignu viši
nivo efikasnosti i konkurentnosti. U tome im je neophodna dobro osmišljena
podrška svih državnih organa i institucija koji se bave poljoprivredom.
Savetodavna služba ima ključnu ulogu, s obzirom na inenzitet neposrednih
kontakata sa poljoprivrednim proizvođačima.
Nedostatak pouzdanih proizvodnih i ekonomsko-finansijskih informacija
predstavljaja ključno ograničenje sprovođenju kvalitetnih agroekonomskih analiza
na porodičnim gazdinstvima, a time i unapređenju njihovog poslovanja.
Poljoprivredno gazdinstvo je, nezavisno od njegove veličine, složen proizvodni
sistem kojim nije moguće kvalitetno upravljati samo na osnovu intuicije, iskustva,
sećanja, manje ili više pouzdanih procena i sl. Kvalitetne informacije predstavljaju
ključni resurs upravljana, odnosno poslovanja uopšte, svih privrednih subjekata, pa
i poljoprivrednih gazdinstava. Samo organizovana kontinuirana knjigovodstvena
evidencija može obezbediti kvalitetne informacije za uspešno upravljanje
gazdinstvom.
Upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom je u nekim aspektima složenije,
usled brojnih specifičnosti poljoprivrede, koje ovaj proces usložnjavaju i čine
zahtevnijim. Brojni su problema sa kojima se farmeri svakodnevno sreću, a čije
rešavanje predstavlja preduslov kvalitetnog upravljanja gazdinstvom. Na primer:
kako pravilno definisati mesta troškova, organizovati evidenciju i obračun,
izvršiti analizu troškova i rezultata po proizvodnjama, granama i za gazdinstvo u
celini, i iskoristiti dobijene informacije za donošenje ispravnih odluka;
32
kako sastaviti analitičke kalkulacije pojedinih proizvodnji i zbirne kalkulacije
po granama, odnosno za gazdinstvo u celini, i iskoristiti dobijene informacije za
donošenje ispravnih odluka;
kako sastaviti razne analitičke izveštaje o troškovima i rezultatima, izvršiti
njihovu prezentaciju i iskoristiti prikupljene informacije za upravljaljnje
gazdinstvom (farmeri), odnosno za davanje saveta (savetodavci);
kako obračunati, protumačiti i iskoristiti za donošenje ispravnih odluka čitav niz
osnovnih i izvedenih pokazatelja uspeha (marža pokrića, dobit, dohodak, vrednost
proizvodnje, stopu akumulativnosti itd.);
Postavlja se pitanje: „Da li su naši poljoprivrednici dovoljno osposobljeni za
kvalitetno rešavanje navedenih problema? Postoje naravno retki izuzeci, ali
posmatrano u proseku, jasno je da nisu u stanju da se nose sa ovim manje ili više
složenim ekonomskim pitanjima. To nije ni moguće, odnosno nije realno od njih
ni očekivati. Za rešavanje ovih upravljačkih problema, neophodno je postojanje
solidno organizovane knjigovodstvene evidencije na gazdinstvima, koja može da
produkuje kvalitetne računovodstvene informacije. S obzirom da na našim
gazdinstvima ne postoji takva evidencija, iluzorno je govoriti o uspešnom
upravljanju gazdinstvima.
Višedecenijsko odsustvo organizovane evidencije na gazdinstvima stvorilo je
vrlo ozbiljne probleme u ovoj oblasti. U takvim okolnostima je logično da bude
vrlo izražen nedostatak stručnih znanja iz domena obračuna i analize ekonomskog,
odnosno finansijskog poslovanja gazdinstva. To dalje onemogućava kvalitetno
upravljanje, odnosno predstavlja značajno ograničenje razvoja naših gazdinstava.
Vrlo često su naši farmeri skloni da ne shvataju ozbiljno, pa čak i da
omalovažavaju značaj edukacije iz ove oblasti. Sasvim suprotno govore iskustva
poljoprivredno razvijenih zemalja, u kojima se gro svih edukacija, kao i rada
savetodavaca, odnosi na rešavanje ekonomsko-finansijskih problema gazdinstava.
Sadašnje stanje u Republici Srbiji je takvo da PG nemaju obavezu vođenja
knjigovodstva, osim onih koja su u sistemu PDV-a. Aktuelni poreski propisi
nalažu da poljoprivredna gazdinstva čiji godišnji promet pređe 8.000.000 dinara
postaju obveznici PDV-a. To dalje praktično znači da dobijaju status preduzetnika i
imaju obavezu vođenja knjigovodstva. Ova gazdinstva se obraćaju
računovodstvenim agencijama, koje im vode tzv. „prosto knjigovodstvo“,
uglavnom u istoj formi i sadržini kao što to rade za sve druge preduzetnike. Ovo
knjigovodstvo je prevashodno koncipirano tako da omogući efikasnu kontrolu od
strane poreskih organa. Za farmere ono uglavnom predstavlja dodatni posao i
trošak, pri čemu je povratna korist minimalna ili nikakva.
U toku je i uspostavljanje FADN sistema u našoj zemlji koji u EU funkcioniše
još od 1965. godine (Farm Accountancy Data Network - Mreža za prikupljanje
računovodstvenih podataka sa poljoprivrdnih gazdinstava). Kada ovaj sistem bude
uspostavljen u punom kapacitetu, što se očekuje narednih nekoliko godina,
agroekonomski istraživači će dobiti vrlo značajnu bazu podataka za svoja
istraživanja. Ipak, FADN sistem kao i drugi slični sistemi za prikupljanje podataka,
imaju vrlo ozbiljna ograničenja u pogledu kvantiteta i kvaliteta podataka koje
obezbeđuju. Ona proizilaze iz činjenice da se ovi sistemi zasnivaju na uzorku, koji
33
je manje ili više reprezentativan, ali uvek obuhvata relativno mali broj gazdinstava
(najviše do 2% ukupnog broja gazdinstava). Osim toga, pitanje je kvaliteta
dobijenih podataka, s obzirom da se zasnivaju na principu dobrovoljnosti, a podaci
se uglavnom prikupljaju metodom ankete. Proizvođači nisu motivisani da daju
tačne podatke, vrlo često su to parcijalna istraživanja sa određenom namenom i
ograničenim brojem finansijskih varijabli itd. Ovakvi podaci su vrlo upitni,
pogotovu u zemljama gde ne postoji obaveza vođenja knjigovodstva. Samo u
uslovima kada većina gazdinstava vodi kontinuiranu računovodstvenu evidenciju,
moguće je obezbediti dovoljno pouzdane podatke za kvalitetne agroekonomske
analize. Postojanje FADN-a ili nekog drugog uhodanog sistema prikupljanja
podataka svakako je korisno jer doprinosi efikasnijem obezbeđivanju podataka, ali
ne rešava suštinski problem njihovog kvaliteta.
Međutim, u poslednje vreme se i ovde stvari menjaju, i to sve brže. Pre svega
mlađi farmeri koji se ozbiljno posvećuju poljoprivrednoj proizvodnji, a postepeno i
oni stariji, shvataju koliko je važno voditi računa o finansijskim aspektima
proizvodnje, odnosno ovladati stručnim znanjima za donošenje ispravnih odluka u
ovom domenu. Domaći proizvođači shvataju da je poljoprivreda perspektivna
delatnost koja može obezbediti pristojne prihode za porodicu, ali samo ako podignu
efikasnost proizvodnje, odnosno ukupnu konkurentsku sposobnost svog
gazdinstva. Odavno već u poljoprivredi nije glavni problem nešto proizvesti u
dovoljnoj količini, već to i prodati po odgovarajućoj ceni, odnosno ostvariti profit,
kao i u svim drugim delatnostima.
Da bi se mogli uspešno nositi sa navedenim problemima u poslovanju, domaći
proizvođači moraju prethodno da steknu odgovarajuća znanja, odnosno ovladaju
konkretnom metodologijom, tehnikama i postupcima koji su im za to neophodni.
Sve više farmera je spremno da se edukuje iz oblasti ekonomsko-finansijskih
aspekata poslovanja i upravljanja gazdinstvom. Takođe prihvataju kao
neophodnost i uvođenje određenog vida knjigovodstvene evidencije na svojim
gazdinstvima. O tome svedoče iskustva članova ovog istraživačkog tima, sa
prethodnih edukacija sa sličnom tematikom. Interesovanje je bilo iznad svih
očekivanja, polaznici su bili uglavnom mlađi farmeri, odnosno deca starijih
farmera.
Dodatni problem predstavlja činjenica da su i naši savetodavci dosta nesigurni,
a često i potpuno neobučeni za uspešno davanje saveta iz oblasti ekonomsko-
finansijskog poslovanja gazdinstava. To je donekle i očekivano, s obzirom da je
većina završila biološke smerove poljoprvrednog fakulteta (ratarstvo, stočarstvo,
zaštitu bilja i dr.), a u praksi su se retko neposredno bavili ovim pitanjima. Ovo ih,
naravno, ne može opravdati od odgovornosti da se edukuju i osposobe i za ovaj
veoma važan segment savetodavnog rada.
Nije, dakle, pitanje da li treba sprovoditi edukaciju farmera o računovodstvu i
ekonomsko-finansijskim aspektima poslovanja gazdinstava, već: kako tu edukaciju
organizovati i realizovati na najefikasniji način? Ključni problem je odsustvo
sistematičnosti i sveobuhvatnosti, odnosno nepostojanje jedinstvene metodologije,
koju bi primenjivali svi savetodavci i farmeri. Zbog toga se, kao prvi korak,
nameće izrada jedinstvene metodologije računovodstvene evidencije i, na njoj
34
zasnovane, metodologije za obračun i analizu najvažnijih ekonomsko-finansijskih
pokazatelja poslovanja, odnosno pravilnu primenu ovih informacija u
svakodnevnom upravljanju gazdinstvom. Paralelno s tim, neophodno je izraditi i
efikasan računovodstveni softver koji u potpunosti podržava definisanu
metodologiju. Konačno, potrebno je edukovati savetodavce i farmere za njihovu
primenu u praksi. S obzirom da se radi o materiji koji je dosta stručna i relativno
kompleksna, u prvoj fazi treba staviti akcenat na edukaciju savetodavaca. Oni će
potom ta znanja postepeno i sistematično prenositi i samim farmerima.
Osnovna svrha postojanja ovakvog modela, odnosno jedinstvene metodologije,
jeste obezbeđivanje kvalitetnih informacija svim zainteresovanim korisnicima.
Stoga je pri njenom koncipiranju i neposrednom definisanju neophodno prioritetno
uvažiti informacione zahteve najvažnijih korisnika, a to su:
1) farmeri,
2) savetodavci i
3) korisnici na makro nivou.
Farmeri i savetodavci zainteresovani su prevashodno za mikro pokazatelje, koji
se tiču svakog pojedinačnog gazdinstva. Oni potrebne informacije obezbeđuju iz
osnovnih izveštaja koje model produkuje – a to je kalkulacija, odnosno na bazi
dodatnih, izvedenih pokazatelja i izveštaja, koji se takođe zasnivaju na
kalkulacijama. Reč je o egzaktnim parametrima koji omogućavaju da se na
pouzdan način reše brojni problemi na gazdinstvu, od izbora optimalne proizvodne
strukture, preko podizanja nivoa efikasnosti svake proizvodnje pojedinačno i
gazdinstva u celini, pa do uspostavljanja novih kanala distribucije, procene
opravdanosti investicionih poduhvata i sl.
Korisnici na makro nivou (državni organi i institucije, naučno-obrazovne
ustanove, komore, strukovna udruženja i drugi korisnici koji se bave
poljoprivredom), zainteresovani su, u prvom redu, za makro pokazatelje. Radi se o
potencijalnim sekundarnim korisnicima, i to prevashodno izvedenih podataka,
odnosno indikatora. Kvalitetni makro pokazatelji mogu se utvrđivati, tj. izvoditi,
samo na osnovu pouzdanih naturalnih, vrednosnih i relativnih pokazatelja sa samih
gazdinstava, čije produkovanje predstavlja suštinu ove metodologije. Dobijeni
izvorni podaci, podrazumeva se sa reprezentativnog uzorka gazdinstava, dalje se
razvrstavaju i uprosečavaju na nivou države, pokrajine, pojedinih regiona; zatim po
veličini i tipu gazdinstava, granama proizvodnje, pojedinim proizvodnjama, kao i
prema drugim kriterijumima, po potrebi. Ovako izvedeni podaci predstavljaju
dobru informacionu osnovu za brojne agroekonomske analize na makro nivou, na
bazi kojih se sastavljaju i prezentuju odgovarajući izveštaji. Time se stvaraju
pretpostavke za definisanje adekvatnih mera agrarne politike, i što je posebno
važno, za egzaktno praćenje njihovih efekata.
Utvrđivanje, odnosno izvođenje, analiza i prezentacija podataka na makro
nivou, nije neposredno sastavni deo ove metodologije, ali ona predstavlja njegovo
ishodište. Veoma je važno ukazati na ovu mogućnost, kao potencijalno vrlo važan
informacioni segment, koji se može nadograditi, odnosno razviti na pouzdanim
izvornim podacima koje ova metodologija obezbeđuje.
35
□
Pri izradi modela za evidenciju, obračun i analizu na PG neophodno je pomiriti
suprotstavljene zahteve preciznosti, informativnosti i analitičnosti, sa jedne strane, i
zahteve jednostavnosti, preglednosti i ekonomičnosti modela, sa druge strane.
Drugim rečima, treba napraviti model koji će biti maksimalno jednostavan za
korišćenje, a istovremeno dovoljno sadržajan i pouzdan. Napred izneti zahtevi
odlučujuće utiču na bazično koncipiranje modela, kao i na definisanje pojedinačnih
metodoloških i aplikativnih rešenja. Da bi bila prihvatljiva, metodologija (i prateći
softver) treba da ispunjava sledeće osnovne zahteve:
da bude usklađena sa metodologijom obračuna i analize ekonomsko-
finansijskih rezultata u zemljama EU;
da bude dovoljno jednostavna i razumljiva za korišćenje, ne samo za
savetodavce i druga stručna lica, već i za same farmere;
da bude adaptibilna, odnosno realno primenljiva na domaćim gazdinstvima,
čija je struktura dosta raznovrsna, a koja su, u najvećem broju, još uvek
dosta daleko od gazdinstava u poljoprivredno razvijenim članicama EU (tj.
da je mogu koristiti gazdinstva različite veličine, proizvodne strukture, ona
koja su u sistemu PDV-a i ona koja nisu itd.);
da od korisnika u početku zahteva posedovanje minimalnih znanja iz oblasti
finansija, kao i kratko vreme za unos osnovnih podataka;
da istovremeno bude dovoljno sadržajna, odnosno da obezbedi sve
relevantne informacije zbog kojih se i uvodi;
da najveći deo obračunsko-tehničkih operacija prateći softver obavlja
samostalno ( o čemu se u nastavku detaljnije govori.);
da softver koji podržava celu metodologiju omogući sumiranje podataka na
makro nivou (država, pokrajina, region i sl.), i potom njihovo zbirno
razvrstavanje prema različitim kriterijumima, uprosečavanje, analizu,
sastavljanje i prezentaciju zbirnih izveštaja itd.
Organska poljoprivreda se odvija po jasno definisanim pravilima i
standardima. Pouzdano dokumentovanje tehnoloških mera i postupaka predstavlja
preduslov za sertifikaciju organske proizvodnje. Svaka proizvodnja pa i organska,
zahteva bar najosnovniju evidenciju o troškovima i rezultatima, kako bi se na
pouzdan način mogla pratiti njena isplativost. Kod organske poljoprivrede je to
posebno važno, zbog specifičnosti tehnologije i stalnih polemika, odnosno sumnji u
njenu profitabilnost u domaćim uslovima.
Logično je da se ova dva zahteva objedine u jedinstven sistem evidencije, koji
će na optimalan način odgovoriti kako potrebama sertifikovanja tako i ekonomske
valorizacije organske proizvodnje. U metodološkom smislu nema nema bitne
razlike u evidenciji i obračunu troškova i rezultata za konvencionalnu i organsku
proizvodnju.
Uvažavajući realnost trenutka u kojem se nalazi naša poljoprivreda, posebno
individualna gazdinstva, kao i ceneći sugestije savetodavaca i samih farmera,
koncipirana je odgovarajuća metodologija za analizu i korišćenje svih najvažnijih
36
ekonomsko-finansijskih pokazatelja poslovanja na PG. Metodologija će sadržavati
postupak analize, intepretacije dobijenih rezultata na bazi zaokruženog seta
apsolutnih i relativnih pokazatelja uspeha, koji su veoma pogodni i važni za
poređenje, odnosno analizu uopšte.
Definisani ciljevi i projektni zadaci suštinski opredeljuju sadržaj i strukturu
definisanog modela za evidenciju, obračun i analizu troškova i rezultata na
poljoprivrednim gazdinstvima. Model se praktično sastoji iz dva dela, koji čine
jedinstvenu celinu, i to:
1) Metodologije i
2) Pratećeg softvera (excel aplikacija).
4.2. Metodologija
Najpre je definisana kompletna i zaokružena računovodstvena metodologija za
evidentiranje poslovnih događaja, utvrđivanje i analizu ekonomskih parametara
poslovanja poljoprivrednih gzdinstava (PG), i posebno, za pravilno korišćenje
dobijenih rezultata u procesu odlučivanja.
Sama metodologija se sastoji od dva jasno definisana segmenta koji su naravno
čvrsto povezani u jedinstvenu metodologiju. Radi se o sledećim segmentima:
a) Metodologija za evidenciju poslovnih događaja na gazdinstvu,
b) Metodologija za obračun, analizu i prezentaciju ekonomskih pokazatelja
poslovanja gazdinstva.
4.2.1. Osnovi metodologije za evidenciju na gazdinstvu
Ovo je ključni segment, kome je posvećena najveća pažnja u ovom istraživanju.
Pouzdana kontinuirana evidencija predstavlja osnovni preduslov za dobijanje
kvalitetnih informacija koje se dalje koriste za obračune i analizu finansijskih
pokazatelja, odnosno donošenje poslovnih odluka. Kvalitet prikupljenih podataka
opredeljujuće utiče na pouzdanost utvrđenih pokazatelja, odnosno svih drugih
informacija koji se na osnovu toga produkuju. Pouzdane podatke nije moguće
obezbediti bez određenog oblika knjigovodstvene evidencije na samom gazdinstvu.
Pri koncipiranju evidencije, neophodno je pomiriti suprotstavljene zahteve
preciznosti, informativnosti i analitičnosti, sa jedne strane, i zahteve jednostavnosti,
preglednosti i ekonomičnosti evidencije, sa druge strane. Drugim rečima, treba
napraviti sistem evidencije koji će biti maksimalno jednostavan za korišćenje, a
istovremeno dovoljno sadržajan i pouzdan. Napred izneti zahtevi odlučujuće utiču
na bazično koncipiranje modela evidencije.
U ovom projektu je prihvaćen i razrađen određeni model tzv. prostog
knjigovodstva. Tačnije, radi se o sistemu tabelarnih evidencija, uklopljenih u
jedinstven sistem knjigovodstvene evidencije, koji obezbeđuje dovoljan fond
računovodstvenih podataka za potrebe obračuna, analize i upravljanja. Sistem se
sastoji od sledećih najvažnijih evidencija:
37
Evidencija o kapacitetima gazdinstva (zemljište, oprema, objekti,
osnovno stado, višegodišnji zasadi);
Detaljna evidencija o troškovima, po vrstama (materijala, radne snage,
usluge itd.), i mestima njihovog nastanka (glavna, pomoćna i opšta
mesta troškova);
Detaljna evidencija o ostvarenim rezultatima (prinosima po
proizvodnjama, zalihama proizvoda i poluproizvoda, realizaciji po
kupcima, tržištima, itd.);
Evidencija o potraživanjima, naplati, obavezama, plaćanjima itd.
Sve evidencije su naravno važne, ali je posebna pažnja posvećena evidenciji o
troškovima i ostvarenim rezultatima. One obezbeđuju ključne podatke za druga dva
segmenta metodologije (tj. za obračun i analizu troškova i rezultata, odnosno
produkovanje informacija za potrebe upravljanja). Ostale evidencije su koncipirane
u minimalnom obliku, ali tako da obezbeđuju neophodan kvantum pouzdanih
podataka. I pored toga, može se reći da se radi o zaokruženom i kompletnom
sistemu knjigovodstvene evidencije.
Svi obrasci (tj. tabele) za pojedine evidencije izrađeni su u papirnoj i
elektronskoj formi (excel tabele). Ceo koncept od evidencije do obračuna i analize
indikatora uspeha, zaniva se na osnovnoj premisi: „štedeti vreme, prevashodno
farmera, ali i savetodavaca“. Ovome posebno doprinosi prateći softver, koji je
sastavni deo ukupne metodologije. Realizacija se može sprovoditi na dva načina:
Tako da farmeri sami evidentiraju podatke na gazdinstvu, unose ih u
računar i na osnovu toga dobija bazičene ekonomske podatke, dok im
savetodavci pomažu kod računanja, analize i tumačenja složenijih
indikatora i izveštaja.
Većinu poslova obavljaju savetodavci (vrši evidenciju poslovnih
događaja, tj. unos podataka u računar, a potom i obračune, analize i
konačno prezentovanje, tumačenje i davanje saveta farmerima. U ovoj
varijanti farmeri eventualno treba da pribeleže osnovne podatke o
utrošcima i cenama.
Realno je da druga varijanta u početku bude zastupnjenija, ali treba težiti prvoj,
što će se postepeno ostvarivati. Važno je da u što većoj meri podatke upisuju sami
farmeri (odnosno neko od članova domaćinastva), i to kontinuirano kako
troškovi/prihodi nastaju, a da se kasnije, po potrebi, prodiskutuju sa savetodavcima.
Ovo ih istovremeno podstiče na stalno razmišljanje o troškovima, rezultatima itd.,
odnosno doprinosi njihovom shvatanju značaja kontinuirane evidencije na
gazdinstvu.
4.2.2. Softverska podrška metodologiji
Veoma važan deo modela predstavlja izrada odgovarajueg softvera, odnosno
aplikacije u excel programu, koja podržava najvažnije segmente definisane
metodologije. Excel program je sastavni deo standardnog Windows paketa,
38
jednostavan je za korišćenje, i praktično poznat većini korisnika računara. Glavna
prednost excela, u odnosu na neke druge programe koji su pogodni za izradu
ovakve vrste aplikacije, ogleda se u jednostavnosti i prilagodljivosti. Obuka za
korišćenje excel programa, na zahtevanom korisničkom nivou, relativno je kratka i
jednostavna. Excel omogućava dobru preglednost svih sadržaja, jednostavno
unošenje podataka i svođenje većine obračunsko-tehničkih operacija na minimum.
U excelu se vrlo lako ispravljaju sve vrste grešaka, koje neminovno nastaju u radu
sa podacima. Za održavanje ove aplikacije nije neophodna podrška profesionalnog
informatičara, čime se izbegavaju ne samo značajni troškovi funkcionisanja, već i
brojni drugi organizacioi problemi. Svaki korisnik, koji solidno poznaje rad u
excelu, može sve sam da uradi, popravi, izmeni, itd. Ako je neophodno, tj. ukoliko
farmer ili savetodavac naiđe na neki ozbiljniji problem koji ne može sam rešiti,
uvek se može jednostavno ceo excel fajl poslati članovima projektnog tima, ili
nekome ko ima više iskustva u radu sa ovim programom.
Izrаdа sаme аplikаcije ne zаhtevа posebno informаtičko znаnje, dovoljno je
dobro poznаvаnje excel progrаmа, koji pružа velike mogućnosti. Člаnovi
istrаživаčkog timа poseduju neophodno znаnje, kаo i potvrđenа i proverenа
iskustvа u izrаdi sličnih аplikаcijа. Excel aplikаcijа je jedinstvena celina, ali se
uslovno može podeliti na tri segmenta:
Aplikаcijа zа evidenciju poslovnih događaja i izrаdu аnаlitičkih kаlkulаcijа
pojedinih proizvodnji. Sastavni deo ovog segmenta je i izrada: zbirnh
kаlkulаcijа zа pojedine grаne (rаtаrstvo, povrtаrstvo, voćаrstvo, stočаrstvo,
prerаdа); zаtim аnаlitičkih indikаtorа zа аnаlizu pojedinаčnih proizvodnnji,
grаnа i indikаtorа zа аnаlizu poslovаnjа gаzdinstvа u celini. Pri tom se
podrаzumevа, dа korisnik unosi sаmo osnovne podаtke (površinа, j.m.,
količinа, cenа itd.), а softver sаmostаlno vrši većinu izračunavanja, preuzima
podatke iz obrazaca i na taj način popunjava većinu stavki analitičkih i zbirnih
kаlkulаcija i drugih izveštаja, odnosno rаčunа većinu osnovnih i izvedenih
pokаzаteljа uspeha.
Aplikаcijа zа izrаdu analizu dobijenih rezultata. Sadrži izradu odgovarajućih
analitičkih i sintetičkih indikatora, i njihovo korišćenje za uporedne analize
uspeha između pojedinih proizvodnji, garana, za gazdinstvo u celini.
Podrazumeva se automatsko izračinavanje indikatora i crtanje različitih
grafikona za prezentaciju.
U elektronskoj i pаpirnoj formi, u vidu prilogа, dаti su i posebno dizаjnirаni i
prilаgođeni „obrаsci“ zа tekuću evidenciju osnovnih proizvodnih i
ekonomskih podаtаkа nа gаzdinstvu, što je preduslov zа kvаlitetnu izrаdu
kаlkulаcijа i ostаlih indikаtorа.
4.2.3. Definisanje „model gazdinstva“ i planiranje proizvodnje
U cilju detaljnog objašnjenja i prezentacije definisane metodologije i pratećeg
softvera, kreirano je tzv. model gazdinstvo „Agrar“. Pri tom se vodilo računa da
bude relativno veće gazdinstvo za naše uslove, sa raznovrsnijom strukturom
39
proizvodnje i da postiže solidan nivo intenzivnosti proizvodnje. Osnovne
karakteristike ovog model gazdinstva, važne za prezentaciju metodologije, su:
Obrađuje ukupno 50 ha, od čega deo zemljišta (16 ha) uzima u zakup (parcele
označene sa „T“ su sopstvene, a one označene sa „Z“ zakupljene).
Podrazumeva se da se evidencija vodi samo za ekonomski „značajne“
proizvodnje. Drugim rečima, kalkulacije se se ne sastavljaju za one
proizvodnje koje su isključivo namenjene zadovoljavanju prehrambenih
potreba članova domaćinstva (npr. povrće u bašti, voće u dvorištu, živina i
svinje za sopstvene potrebe i sl.).
U strukturi je zastupljena ratarska, voćarska i stočarska proizvodnja, kako bi se
mogle pokazati obračunske specifičnosti pojedinih grana.
Većinu stočne hrane (kabaste i koncentrovane) proizvodi samostalno, u vidu
poluproizvoda.
Raspolaže sa najvećim delom sopstvenih sredstava potebnih za finansiranje
proizvodnje, a samo manji deo finansira iz kredita.
Poseduje većinu neophodnih objekata i mehanizacije (osim kombajna), a
takođe ima i teretni kombi za transport, prevashodno voća do mesta prodaje.
Gazdinstvo je registrovano, ostvaruje sve predviđene subvencije, pretpostavka
je, zbog jednostavnosti, da nije u sistemu PDV-a, što ne menja suštinu
metodologije, sve cene su sa uračunatim PDV-om.
Pored nosioca gazdinstva, još dva člana domaćinstva su radno sposobna
(supruga i sin), dok se ostatak radne snage angažuje eksterno (preko studentske
zadruge i u nadnicu). Nosilac gazdinstva plaća, naravno, penziono i
zdravstveno osiguranje.
Gazdisntvo se ne bavi preradom proizvoda.
Proizvodi se uglavnom ne skladište već se prodaju odmah posle žetve itd.
Podrazumeva se da gazdinstvo na početku svake godine pravi plan proizvodnje,
koji se tokom godine može menjati, u zavisnosti od konkretnih uslova. Tabele 1 i 2
ne predstavljaju „planove proizvodnje“ u pravom smisli, već prikaz strukture
proizvodnje na model gazdinstvu, uz pretpostavku da su planirana i ostvarena
struktura proizvodnje podudarne (tj. u toku godine je planirano svedeno na
ostvareno).
S obzirom da se naše „model gazdinstvo“ ne bavi preradom, u nastavku se daju
planovi/strukture proizvodnje za biljnu i stočarsku proizvodnju. U slučaju postojanja i
prerade na gazdinstvu, to ne predstavlja problem, metodologija obračuna je ista kao za
primarnu poljoprivrednu proizvodnju, samo je forma kalkulacije nešto drugačija,
tačnije jednostavnija.
40
Tabela 1: Struktura biljne proizvodnje „model gazdinstva“ za 2014. godinu
Obrasci planova proizvodnje mogu da sadrže znatno više podataka, kao što su:
sorta/hibrid/rasa, da li se i koliko navodnjava, zatim planirani prinos, planirane
tršišne cene i vrednost proizvodnje itd. Deo ovih podataka može da se upiše i
kolonu “napomena” ili da se otvori još par kolona, što se u sxcelu jednostavno radi.
U cilju jednostavnosti i preglednosti za potrebe prezentacije ove metodologije
odlučili smo se za jednostavniju tabelu.
41
Označavanje proizvodnji i pravilno koncipiranim šiframa takođe je jako bitno.
Radi se o klasifikujućim šiframa, koje su važne za kasniji rad sa bazama podataka
(sortiranje, sumiranje, klasifikacija i ekstrakcija podataka po različitim
kriterijumima). Zbog toga je neophodno da sva gazdinstva koriste jedinstveni
šifarnik, koji je koji je razrađen u okviru modela.
Svi podaci iz tabele „Plan proizvodnje” (proizvodnja, površina, šifra, parcele)
preuzimaju se u “Obrasce za evidenciju”, a pototm i u „Kalkulaciju” pojedinih
proizvodnji, što je u excelu već isprogramirano. U slučaju pojave novih
proizvodnji, ovo povezivanje se vrlo lako izvrši, pošto je reč o osnovnom
korisničkom nivou poznavanja excel programa.
Za plan/strukturu stočarske proizvodnje važe isti principi kao za biljnu
proizvodnju, ali postoje i određene specifičnosti (tab. 2). U stočarstvu je, po
pravilu, neophodno odvojeno voditi evidenciju i sastavljati kalkulacije ne samo
za različite vrste stoke, već u okviru njih i za pojedine kategorije (npr. telad,
junice do 1 godine, junice 1-2 godine, krave), odnosno smerove proizvodnje (za
priplod, za tov). Radi pojednostavljivanja, odnosno koncentracije na suštinske
stvari u metodologiji, usvojene su pretpostavke: da u proizvodnji mleka postoji samo
jedna kategorija „krave“, tj. telad se prodaju, a kasnije se kupuju steone junice.
Tabela 2: Struktura stočarske proizvodnje „model gazdinstva“ za 2014.godinu
Veličina kapaciteta u stočarstvu najčešće se izražava brojem grla odgovarajuće
kategorije. U pčelarstvu je jedinica mere »košnica« (ili roj). Samo u izuzetnim
slučajevima se kao jedinica mere uzima »tona« (npr. kod proizvodnje puževa).
U kolonu 4 upisuje se prosečan broj grla u toku godine. Prosečan broj grla
računa se na kraju godine, za svaku kategoriju stoke posebno, na osnovu operativne
evidencije „listova stoke“, i to tako što se broj hranidbenih dana u toku godine
podeli sa 365 (detaljnija objašnjenja data su nastavku).
42
4.2.4. Specifičnosti obračuna troškova i rezultata u poljoprivredi
Biološki kаrаkter poljoprivredne proizvodnje izаzivа brojne i vrlo znаčаjne
specifičnosti, koje dolаze do izrаžаjа u svim segmentimа ove privredne grane.
Posebno velike specifičnosti se jаvljаju u domenu evidentiranja, obаrаčunа i
analize troškovа i rezultata na poljoprivrednim gazdinstvima/preduzećima (nаčini,
metode i tehnike prikupljаnjа, obrаde, obračuna i analize, potom
sаopštаvаnjа/prezentovanja i tumačenja dobijenih rezultata).
Specifičnosti su uglavnom uslovljene izvesnim posebnim karakteristikama:
1) kapaciteta poljoprivrednih gazdinstava,
2) sredstava za rad ovih gazdinstava i
3) same poljoprivredne proizvodnje.
KAPACITET POLJOPRIVREDNIH GAZDINSTAVA: bazira se na poljoprivrednom
zemljištu, koje ima izvesne karakteristike od posebnog značaja za obračun
troškova:
Neistrošivost - važi samo ako se poljoprivredno zemljište koristi u skladu sa
njegovom namenom, odnosno ako se održava njegov kvalitet. Zbog toga se na
zemljište ne obračunavaju troškovi amortizacije.
Nepokretnost - utiče na lokaciju privrednih zgrada radi njegove eksploatacije, a
samim tim i na troškove internog transporta.
Neumnoživost - u cilju povećanja poljoprivredne proizvodnje na površinski
ograničenom zemljištu potrebno je vršiti odredjena ulaganja (različite vrste
građevinskih i meliorativnih radova).
Različita plodnost zemljista – izaziva značajne razlike u pogledu setvene
strukture, plodoreda, upotrebe đubriva, navodnjavanja, prinosa i sl., a time i
razlike u troškovima i rezultatima za useve koji se gaje na zemljištima različite
plodnosti.
SREDSTVA ZA RAD POLJOPRIVREDNIH GAZDINSTAVA: imaju izvesne specifičnosti
u pogledu troškova koji se na njih odnose, a javljaju se kod:
Gradjevinskih objekata - razmeštaj gradjevinskih objekata u poljoprivrednim
preduzećima je od posebnog značaja, iz razloga sto se kod njih proizvodnja
obavlja na većim zemljišnim kompleksima. Potrebno je napraviti takav
raspored gradjevinskih objekata koji ce omogućiti racionalnu proizvodnju i sto
manje transportne troškove.
Poljoprivrednih masina - u poljoprivredi se osnovni agrotehnički poslovi
(oranje, setva, zetva i dr.) sa mašinama moraju izvršiti u kratkim vremenskim
intervalima, s tim što se i u slobodnom vremenu neke od njih, kao na primer,
traktori, koriste za pomoćne poslove u okviru sopstvenog preduzeca ili za
pružanje usluga drugim organizacijama. Ovakav nacin korišćenja
poljoprivrednih mašina uslovljava teškoće u pogledu pravilnog planiranja
njihove nabavke i u pogledu pravilnog obračuna odnosno rasporeda njihovih
43
troškova na odgovarajuće vremenske periode i na odgovarajuće proizvode i
usluge.
Sredstava za rad sa biološkim dejstvom (osnovno stado, voćnjaci, vinogradi i
redje hmeljnici i šume) - sa gledista obračuna troškova ova sredstva imaju
značajne specificnosti:
- njihova eksploatacija odredjena biološkim svojstvima;
- ne može im se produžiti vek trajanja;
- nemaju troškove investicinog održavanja;
- posebno važno utvrditi momenat njihovog prevodjenja u upotrebu, koji će,
na primer, za krave biti sa momentom steonosti, za dugogodisnje zasade
godina u kojoj vrednost roda pokriva troškove uzgoja itd;
- ova sredstva je pozeljno likvidirati posle ekonomski korisnog veka trajanja,
tj.u onom momentu kada troškovi za njihov uzgoj postanu veći od
proizvodnje odnosno učinaka koje daju i
- likvidaciona vrednost kod nekih od ovih sredstava prilično je velika (na
primer kod osnovnog stada, oraha i kestenja) i ista se, kao takva, mora
uzeti u obzir prilikom obračuna amortizacije.
SPECIFIČNOSTI SAME POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE: uglavom proističu iz
njenog biološkog karaktera. Dosta su brojne i rаznovrsne, а sа аspektа uticаjа nа
osobenosti obračuna, kаo nаjznаčаjnije se mogu nаvest sledeće:
Poljoprivredа kаo delаtnost, а nаjčešće i PG pojedinаčno, predstаvljаju veomа
složene poslovne sisteme, što proizilаzi iz njene složene strukture (veći broj
grаnа, sа znаčаjnim brojem proizvodnji, pomoćnih delаtnosti itd.). To
neposredno usložnjаvа i evidenciju i obračun troškova u poljoprivredi.
Cene poljoprivrednih proizvodа su, zbog znаčаjа zа životni stаndаrd, uvek pod
većim ili mаnjim nаdzorom držаve. Stogа je položаj poljoprivrede u primаrnoj
rаspodeli uglavnom nepovoljаn.
Zbog njenog biološkog kаrаkterа uspeh poljoprivredne proizvodnje primаrno
je determinisаn kvаlitetom onovnih prozvodnih resursа (plodnost zemljištа,
kvаlitet semenа i đubrivа, genetski potencijаl sorti i sl.).
Povećаnje obimа proizvodnje može se ostvаriti povećаnjem osnovnih
kаpаcitetа (gde postoje velikа ogrаničenjа nаročito kod biljne proizvodnje) i
povećаnjem stepenа intenzivnosti proizvodnje.
Proces prozvodnje i proces rаdа vremenski se najčešće ne podudаrаju.
Veliki uticаj klimаtskih uslovа nа rezultаte, što znаčаjno povećаvа rizik
poslovаnjа.
Konаčni rezultаti su poznаti tek po okončаnju procesа proizvodnje, koji trаje
dugo. Mogućnost uticаjа (nа osnovu internih kontrolа i аnаlizа) u toku
proizvodnje dostа su smаnjene.
Vezаnа (kuplovаnа) proizvodnjа – više glаvnih i/ili sporednih proizvodа, što
otežаvа precizno utvrđivаnje cene koštаnjа.
Znаčаjаn deo zаvršenih proizvodа koristi se kаo poluproizvod, tj. kаo
reprodukcioni mаterijаl zа sopstvenu potrošnju.
44
Sezonsko korišćenje kаpаcitetа i rаdne snаge stvаrа znаčаjne orgаnizаcione
probleme, sа stаnovištа njihovog rаcionаlnog korišćenjа.
Obrt kаpitаlа je spor, а često je potrebno dugo čekаti dа se sredstvа uloženа u
investicije počnu vrаćаti (višegodišnji zаsаdi, šume, osnovno stаdo i dr.).
Nаvedene specifičnosti se nаročito odrаžаvаju nа kаrаkter troškovа, nаčin
njihovog reаgovаnjа nа promenu obimа proizvodnje, uprаvljаnje troškovimа i
rezultatima u poljoprivredi, kаo i nа sаme obrаčunske postupke sa troškovimа i
rezultatima. Sve to obrаčun troškovа i rezultata u poljoprivredi čini ne sаmo bitno
rаzličitim, već istovremeno i znаtno složenijim nego u industriji.
4.2.4.1. Praćenje troškova u poljoprivredi po mestima nastanka
Bez praćenja troškova po mestima njihovog nastanka, u poljoprivredi nije
moguće pravilno organizovati evidenciju i postići odgovarajući nivo preciznosti
obračuna troškova i rezultata, odnosno tačnosti kalkulacija pojedinih proizvodnji,
kao najvažnijeg internog dokumenta (izveštaja) o troškovima. To dalje znači da ni
ostali okonomsko-finansijski izveštaji i pokazatelji neće biti dovoljno pouzdani, što
za posledicu ima donošenje pogrešnih odluka. To može biti jako opasno za
opstanak i razvoj gazdinstva.
Mesta troškova (MT) se mogu definisati kao „uži organizacioni delovi
gazdinstva u okviru kojih se obavljaju određeni srodni odnosno homogeni
poslovi”. Ona su nastala iz potrebe da se odgovori na važno
obračunsko/upravljačko pitanje „gde su nastali pojedini troškovi gazdinstva?“ U
poljoprivredi se javljaju sledeće vrste mesta troškova (MT):
1) Glavna MT,
2) Pomoćna MT i
3) Opšta MT.
Glavna MT- predstavljaju glavne linije proizvodnje (pšenica, kukuruz, soja....,
mrkva, krompir, paradajz,...., jabuka, kruška, šljiva, vinsko grožđe,..., proizvodnja
mleka, tov svinja, proizvodnja jaja,..., prerada graška, voća, mleka... itd.) (šema 1).
U poljoprivredi se analitičke kalkulacije sastavljaju prevashodno za glavna
mesta troškova (linije proizvodnje), a ne za pojedine proizvode. Pri tom se posebna
MT otvaraju za iste vrste proizvodnje koje se paralelno pojavljuju u istoj godini
(npr. u 2014. godini), ali se završavaju u različitim godinama (npr. pšenica
2013/14 je jedno MT, a pšenica 2014/15 drugo MT). Takođe se odvojeno prate
merkantilna i semenska proizvodnja (npr. merkantilna pšenica je jedno MT, a
semenska pšenica drugo MT).
Posebna MT se mogu otvarati i različite sorte iste proizvodnje, odnosno za istu
proizvodnju na različitim parcelama. Ovo je opravdano samo ako to znači i bitno
različite troškove i rezultate proizvodnje. Iz razloga jednostavnosti, ovakvo rešenje
nije primenjeno u prikazu ove metodologije.
U stočarstvu se otvaraju posebna MT za pojedine kategorije u okviru iste vrste
stoke, odnosno iste proizvodnje (npr. u proizvodnji mleka: krave, telad, junice do 1
45
godine, junice 1-2 godine itd.). Ovo je preporučljivo kod većih gazdinstava, koja
samostalno uzgajaju osnovno stado. Za potrebe prikaza metodologije, a vodeći
računa o preglednosti i neophodnosti akcentiranja najvažnijih metodoloških
problema, za naše “model gazdinstvo” je pretpostavljeno da prodaje telad i kupuje
steone junice. To znači da je u okviru proizvodnje mleka otvoreno samo jedno
mesto troškova „Krave“.
Pomoćna MT- predstavljaju pomoćne delatnosti, tj. delatnosti koje
omogućavaju normalno odvijanje glavne delatnosti. Poljoprivreda je
karakteristična po relativno velikom broju pomoćnih MT, što značajno usložnjava
ukupan obračun troškova. U poljoprivrednim gazdinstvima se mogu pojaviti
sledeće vrste pomoćnih MT:
- radionica,
- traktori po kategorijama - laki, srednji, teški, super teški,
- kombajni univerzalni,
- kombajni specijalni – za šećernu repu, za grašak, voće itd,
- priključne mašine,
- sistem za navodnjavanje,
- sušara,
- mešaona stočne hrane,
- eventualno transpotrna služba, energana.
Koja od nabrojanih pomoćnih MT će stvarno biti otvorena, zavisi od konkretnih
uslova na svakom gazdinstvu. Pri tome, treba voditi računa o jednostavnosti i
preglednosti obračuna, pogotovu kada je reč o prosečnim individualnim
gazdinstvima,.
Za potrebe prikaza metodologije, na našem “model gazdinstvu” otvorena su
četiri pomoćna MT: laki, srednji i teški traktori, i priključne mašine. Gazdinstvo
nema soptveni kombajn, a pripremanje stočne hrane i silaže nisu tretirani kao
posebna mesta troškova. Izdvajanjem priključnih mašina kao posebnog MT
značajno doprinosi preciznosti obračuna. Duga mogućnost je da se troškovi
priključnih mašina evidentiraju u okviru opštih troškova, što je manje precizno,
pogotovu u slučaju kada se otvara samo jedno mesto opštih troškova, kao u našem
slučaju (OT Gazdinstva).
Mesta opštih troškova (OT) - se u poljoprivredi najčešće javljaju u vidu:
a) OT grane (biljne proizvodnje, stočarske proizvodnje i prerade),
b) OT uprave i
c) OT prodaje (komercijalne službe).
Ova klasifikacija se odnosi prevashodno na poljoprivredna preduzeća. Pri tome,
treba imati u vidu da veći broj MT znači detaljniji i precizniji obračun, ali
istovremeno i komplikovaniji, manje pregledan i skuplji obračun troškova. Treba
težiti optimumu između ove dve krajnosti, prema konkretnim uslovima u svakom
pojedinačnom preduzeću. a prosečna poljoprivredna gazdinstva, vodeći računa o
jednostavnosti i preglednosti, najčešće je dovoljno otvoriti samo jedno mesto
opštih troškova, i to „OT gazdinstva“. Takvo rešenje je primenjeno i u prezentaciji
ove metodologije. Radi se o dosta širokoj i raznolikoj grupi troškova, koji su
46
zajednički za više ili sve proizvodnji. Pri tom je dobar deo njih režijskog, odnosno
neproizvodnog karaktera, o čemu se u nastavku više govori.
Šema 1: Obračun troškova u poljoprivredi
Nosioci troškova su učinci (proizvodi i usluge) zbog kojih, u krajnjoj liniji, svi
troškovi na gazdinstvu i nastaju. Za poljoprivredu je karakterističan obračun po
principima masovne proizvodnje, što znači da se preko MT prate, ne samo
indirektni, već i direktni troškovi (šema 1).
Direktni troškovi se odmah vezuju za glavna MT, dok se indirektni najpre
«sakupljaju» na pomoćnim i opštim MT, a potom se raspodeljuju na glavna MT.
Posle ove raspodele, na glavnim MT se nalaze svi podaci, tj. troškovi, neophodni
za sastavljanje analitičkih kalkulacija pojedinih proizvodnji. U poljoprivredi se,
dakle, prilikom obračuna troškova, „nosioci troškova“ praktično i ne koriste.
4.2.4.2. Značaj i postupak sastavljannja kalkulacija na PG
Osnovni cilj svakog obračuna troškova i rezultata u poljoprivredi jeste
sastavljanje kalkulacija pojedinih proizvodnji. Osnovu ove metodologije čine
upravo ааnnааlliittiiččkkee kkааllkkuullааcciijjee proizvodnji nа gаzdinstvu. Podrаzumevа se dа je
neophodno sаstаviti i kаlkulаcije korišćenjа pojedinih sredstаvа mehаnizаcije, kаo i
zа drugа pomoćnа i opštа mestа troškovа. Analitičke kalkulacije su osnovni
Osnovni materijal Direktni troškovi Pšenica
Pomoćni materijal Kukuruz
Ostali materijal Suncokret
Rezervni delovi Soja
Energija Teški traktori Šećerna repa
Amortizacija Srednji traktori ...
Rezervisanja Laki traktori Krompir
Troškovi rada Kombajni Raspodela Paprika
Troškovi naknada Priključne mašine Grašak
Proizvodne usluge Radionica ...
Neproizvodne usluge Hidrosistem P-nja mleka - krave
Reprezentacija Sušara P-nja mleka - junice
Troškovi osiguranja P-nja mleka - telad
Porezi, takse i sl. Tov svinja
Ostali mematerijalni troš. Proizvodnja jaja
Kamate na obrtna sredstva ...
OT gazdinstva Proizvodnja jabuka
OT grane Proizvodnja kajsija
...
Eksterne usluge
PRIMARNE VRSTE
TROŠKOVA
GLAVNAMESTA
TROŠKOVA
POMOĆNA MESTA
TROŠKOVA
MESTA OPŠTIH
TROŠKOVA
S= PUNA CENA KOŠTANJA
47
dokumenti, odnosno izveštaji, koje obračun troškova produkuje. One predstаvljаju
bаzične obrаčune nа osnovu kojih se dаlje izvode brojni drugi аnаlitički i sintetički
izveštaji i pokаzаtelji.
Forma i struktura kalkulacije mogu biti vrlo različite, u zavisnosti od
primenjene metodologije obračuna, odnosno zadataka koji se pred kalkulaciju
postavljaju. Zadaci kalkulacije su uglavnom informacione prirode, a kao najvažniji,
mogu se navesti obezbeđivanje informacija o:
veličini i strukturi troškova,
ceni koštanja proizvoda (punoj i/ili redukovanoj),
vrednosti proizvodnje,
ostvarenom finansijskom rezultatu (bruto marži, dobiti/gubitku, dohotku),
stepenu isplativosti pojedinih proizvodnji (ekonomičnost, akumulativnost), itd.
Navedene informacije, u krajnjem efektu, treba da omoguće racionalnije
upravljanje troškovima, odnosno gazdinstvom u celini.
Pri definisanju forme kalkulacije treba voditi računa o dva međusobno
suprotstavljena principa: (a) informativnost i (b) preglednost. Povećanje
informacione sposobnosti kalkulacije, što joj je i osnovna svrha, zahteva da ona
sadrži veći broj redova i kolona. Sa druge strane, to neposredno ugrožava princip
preglednosti, odnosno jednostavnosti i razumljivosti, koji je u računovodstvu uvek
važan. Neophodno je, dakle, naći optimalno rešenje između ova dva
suprotstavljena zahteva. Sama forma kalkulacije je neposredno opredeljena i
primenjenim sistemom obračuna troškova (po stvarnim, normativnim, standardnim,
varijabilnim, direktnim, ABC i drugi savremeni sistemi obračuna). Poljoprivreda
kao specifična delatnost, zahteva korišćenje više različitih metoda kalkulacija3.
Kаlkulаcije u ovoj metodologiji primаrno se zаsnivаju nа rаzvrstаvаnju troškovа nа
fiksne i vаrijаbilne, usled čegа se osnovni rezultаt javlja u vidu mаrže pokrićа.
□
Da bi se osnovni proizvodno-ekonomski pokazatelji pratili na kvalitetan način,
neophodno je:
1) Prikupiti podatke i srediti ih;
2) Izvršiti određene prethodne obračune;
3) Sastaviti analitičke kalkulacije proizvodnji;
4) Izračunati dodatne pokazatelje uspeha gazdinstva;
5) Izraditi druge analitičke i sintetičke izveštaje;
6) Pravilno protumačiti, prezentovati i iskoristiti podatke.
Sastavljanje anаlitičkih kаlkulаcija pojedinih proizvodnji nа poljoprivrednom
gаzdinstvu predstavlja najvažniji i najobimniji zadatak, i istovremeno, čini srž
definisane metodologije u okviru realizacije ovog projekta. Tome je prilagođen i
definisani model evidencije u ovom projektu. Uzet je u obzir samo kriterijum
3 Detaljnije o vrstama, metodama i formama kalkulacije u poljoprivredi pogledati, Vukoje,
V.: Primena sistema obračuna po standardnim troškovima u ratarskoj proizvodnji,
magistarska teza, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 1999.
48
varijabilnosti troškova, tj. u odnosu na promenu veličine kapaciteta (promena broja
ha, grla, stabala i sl.). Takođe je prihvaćena za poljoprivredu realna pretpostavka,
da među indirektnim troškovima uglavnom nema varijabilnih troškova, odnosno da
ih je, ako i postoje, dosta teško precizno identifikovati. Shodno tome, definisani
model obračuna produkuje kalkulacije po direktnim varijabilnim troškovima, a
osnovni rezultat se javlja u vidu marže pokrića. Prezentirana struktura i forma
kalkulacije uglavnom je usaglašena sa kalkulacijama koje se sastavljaju na
gazdinstvima razvijenih zemalja EU, i u ovom momentu sasvim odgovara
potrebama naših poljoprivrednih gazdinstava.
Paralelno sa metodološkim objašnjenjima kalkulacije, daju se i objašnjenja za
popunjavanje predviđenog obrasca za evidentiranje podataka o troškovima i
rezultima na gazdinstvu. Pri tom se polazi od pretpostavke da se podaci relativno
redovno upisuju u predviđene obrasce za evidenciju, bilo u papirnu formu
obrazaca, ili neposredno u njihovu excel formu.
Istovremeno se, dakle, daju i osnovna uputstva za korišćenje i funkcionisanje excel
aplikacije. Pri tom se podrazumeva da korisnici softvera solidno poznaju rad u excel
programu.
Objašnjenja se u nastavku daju po pojedinim elementima (redovima)
kalkulacije (tab. 4), odnosno segmentima obrasca (tab. 3) iz kojih pojedine
pozicije kalkulacije proizilaze. Tačnije, podaci se upisuju u obrasce, a excel
aplikacija uglavnom samostalno preuzima podatke iz obrazaca u kalkulaciju. Pri tom,
naravno, vrši i brojne druge obračune i operacije, kao što su:
računske operacije sabiranja, množenja, deljena, oduzimanja, računanje
proseka itd.,
izračunavanje prosečnih cena gde je i ako je to neophodno,
preračunavanje svih vrednosti na jedinicu kapaciteta (po 1 ha),
izračunava strukturu troškova (u %),
izračunava cenu koštanja po jedinici mere (po 1 t, 1 l),
samostalno izračunava skoro sve vrste rezultata (vrednost proizvodnje, bruto
marža),
samostalno obračunava pokazatelje u okviru odeljka „dodatni indikatori
uspeha“ (ukupni troškovi, dobit, ekonomičnost, profitabilnost prihoda), pri
čemu ostale podatke (o kamatama, fiksnim i režijskim troškovima) preuzima iz
drugih excel tabela/obračuna, koji se nalaze u drugim sheet-ovima (listovima)
ove excel aplikacije,
samostalno računa i podatke u okviru senzitivne analize za svaku proizvodnju,
takođe samostalno crta i grafikone strukture troškova za proizvodnju itd.
Budući da je struktura kalkulacije različita za biljnu, stočarsku proizvodnju i
preradu, to se u nastavku daju odvojena metodološka objašnjenja za svaku od njih.
Pri tom se, naravno, ne ponavljaju oni delovi koji su isti za sve kalkulacije.
49
4.3. Funkcionisanje evidencije i izrada analitičkih kalkulacija
Kvаlitet prikupljenih podаtаkа opredeljujuće utiče nа pouzdаnost utvrđenih
pokаzаteljа, odnosno svih drugih informаcijа koji se nа osnovu togа produkuju.
Neko (sаvetodаvаc ili/i fаrmer) morа zа zаbeleži izvestnu količinu izvornih
podаtаkа nа gаzdinstvu, jer bez togа jednostаvno ne može da funkcioniže bilo koji
model. U ovom modelu su, nаrаvno, predviđeni i obrаsci zа prikupljаnje podаtаkа
nа terenu koje popunjаvаju sаmi fаrmeri, uz veću ili mаnju pomoć sаvetodаvаcа.
Ovi obrаsci po svojoj strukturi uglаvnom odgovаrаju formi kаlkulаcijа. Dobro bi
bilo dа u što većoj meri podаtke sа gаzdinstvа upisuju sаmi fаrmeri (odnosno neko
od člаnovа domаćinаstvа), i to kontinuirаno kаko troškovi/prihodi nаstаju, а dа se
kаsnije eventuаlno mаlo prodiskutuju sа sаvetodаvcimа.
Forma, sadržina i metodologija pojedinih obrazaca za evidenciju osnovnih
podataka o troškovima i rezultatima na gazdinstvu, kao i način korišćenja
(popunjavanja) u excel programu, detaljno se objašnjavaju i prikazuju u nastavku.
S obzirom da su pojedine kalkulacije i drugi izveštaji (dokumenti) neposredno
povezani sa obrascima za evidenciju, iz kojih se u stvari i dobijaju (proizilaze), to
se i objašnjenja za njih daju paralelno, odnosno istovremeno, u okviru određenih
tačaka ove metodologije.
Obrasci za evidenciju su dati u elektronskoj formi, kao excel tabele, koje se
uvek mogu odštampati. Pri tom su moguća dva načina njihovog korišćenja u
praksi:
Farmeri (odnosno neko od članova porodice) najpre ručno upisuju podatke u
odštampane obrasce, a zatim ih povremeno, sami ili uz pomoć savetodavaca,
unose u elektronsku formu obrazaca na računaru.
Farmeri odmah neposredno upisuju podatke u elektronsku formu obrazaca na
računaru, što je svakako kraći, efikasniji i preporučljiviji postupak, pogotovu
kod farmera koji bolje koriste računare.
Postoji i treči način, koji je najkraći i najbrži, a to je da se podaci ne unose u
obrasce (bilo u elektronsku ili papirnu formu), već neposredno u elektronsku
formu tj. kalkulacije. To, na primer, znači da se podaci mogu direktno unositi u
elektronsku formu kalkulacije, uz minimalno prilagođavanje pojedinih „excel
ćelija“, odnosno formula koje su u njima već upisane. Ovo, naravno,
podrazumeva nešto bolje, poznavanje rada u excel programu, ali ništa posebno,
i dalje se radi samo o korisničkom nivou.
Ako se podaci nešto redovnije prate i beleže, svakako je bolje koristiti jednu
od prve dve varijante. Treća varijanta je, na neki način, iznuđeno rešenje koje može
biti prihvatljivo u slučaju nerednovnog unosa podataka, a u cilju skraćivanja celog
posla. Ona zahteva manji broj unosa (npr. unose se zbirno količina i ukupan iznos
za sva mineralna đubriva, gorivo, rad itd.). Ovakav postupak može za posledicu
imati nešto manje precizne podatke, ali to ne mora obavezno da znači.
Jedan od načina je da se iskoriste podaci iz „Knjige istorije polja“, naravno
ako gazdinstvo vodi ovu vrstu evidencije. U ovoj evidenciji postoji većina
naturalnih podataka koji su neophodni za sastavljenje analitičkih kalkulacija u
50
biljnoj proizvodnji. Ostaje, međutim, i dalje problem evidencije cenama, zatim o
troškovima u stočarstvu, o pomoćnim i opštim troškovima i dr.
4.3.0. Evidencija i kalkulacije u biljnoj proizvodnji
Sastavljanje anаlitičkih kаlkulаcija pojedinih proizvodnji nа poljoprivrednom
gаzdinstvu predstavlja najvažniji i najobimniji zadatak, i istovremeno čini srž
definisane metodologije u okviru realizacije ovog projekta. Uzet u obzir samo prvi
kriterijum varijabilnosti troškova, tj. u odnosu na promenu veličine kapaciteta
(promena broja ha, grla, stabala i sl.). Takođe je prihvaćena za poljoprivredu realna
pretpostavka, da među indirektnim troškovima uglavnom nema varijabilnih
troškova, odnosno da ih je, ako i postoje, dosta teško precizno identifikovati.
Shodno tome, definisani model obračuna produkuje kalkulacije po direktnim
varijabilnim troškovima, a osnovni rezultat se javlja u vidu marže pokrića.
Prezentirana struktura i forma kalkulacije uglavnom je usaglašena sa kalkulacijama
koje se sastavljaju na gazdinstvima razvijenih zemalja EU, i u ovom momentu
sasvim odgovara potrebama naših poljoprivrednih gazdinstava.
Paralelno sa metodološkim objašnjenjima kalkulacije, daju se i objašnenja za
popunjavanje predviđenog obrasca za evidentiranje podataka o troškovima i
rezultima na gazdinstvu. Pri tom se polazi od pretpostavke da se podaci relativno
redovno upisuju u predviđene obrasce za evidenciju, bilo u papirnu formu ili
elektronsku (excel) formu.
Istovremeno se, dakle, daju i osnovna uputstva za korišćenje i funkcionisanje excel
aplikacije. Pri tom se podrazumeva da korisnici softvera solidno poznaju rad u excel
programu.
Objašnjenja se u nastavku daju po pojedinim elementima (redovima) kalkulacije
(tab. 4), odnosno segmentima obrasca (tab. 3) iz kojih pojedine pozicije kalkulacije
proizilaze. Tačnije, podaci se upisuju u obrasce, a excel aplikacija uglavnom
samostalno preuzima podatke iz obrazaca u kalkulaciju. Pri tom, naravno, vrši i brojne
druge obračune i operacije, kao što su:
računske operacije sabiranja, množenja, deljena, oduzimanja, računanje
proseka itd.,
izračunavanje prosečnih cena gde je i ako je to neophodno,
preračunavanje svih vrednosti na jedinicu kapaciteta (po 1 ha), izračunava
strukturu troškova (u %), izračunava cenu koštanja po jedinici mere (po 1 t, 1 l),
samostalno izračunava skoro sve vrste rezultata (vrednost proizvodnje, bruto
marža),
samostalno obračunava pokazatelje u okviru odeljka „dodatni indikatori
uspeha“ (ukupni troškovi, dobit, ekonomičnost, profitabilnost prihoda), pri
čemu ostale podatke (o kamatama, fiksnim i režijskim troškovima) preuzima iz
drugih excel tabela/obračuna, koji se nalaze u drugim sheet-ovima (listovima)
ove excel aplikacije,
samostalno računa i podatke u okviru senzitivne analize za svaku proizvodnju,
takođe samostalno crta i grafikone o strukturi troškova za svaku proizvodnju, itd.
51
Treba naglasiti da kalkulaciju, kao najvžniji dokument (izveštaj) u domenu
obračuna troškova, softver u potpunosti samostalno saszavlja. Drugim rečima, u
ovaj dokument se ništa ne upisuje od strane korisnika.
Zbog značaja i dužine objašnjenja su razdvojena na deo koji se odnosi na
evidenciju i obračun troškova i deo koji se odnosi na ostvarene rezultate i
utvrđivanje cene koštanja. Budući da je struktura kalkulacije različita za biljnu,
stočarsku proizvodnju i preradu, to se u nastavku daju odvojena metodološka
objašnjenja za svaku od njih. Pri tom se, naravno, ne ponavljaju oni delovi koji su
isti za sve kalkulacije.
4.3.0.1. Evidencija i obračun troškova
U objašnjenjima je akcenat stavljen na one elemente i metodološke postupke
koji mogu stvoriti nedoumice kod savetodavaca, dok su opštepoznate stvari u vezi
sastavljanja kalkulacija izostavljene. U tabeli 4. prikazana je kalkulacija pšenice,
uz napomenu da je struktura kalkulacije ista za sve biljne proizvodnje.
Unošenje podataka u obrazac za evidenciju maksimalno je pojednostavljeno i
automatizovano. Podatak o količini i najčešće ceni mora neko da ukuca, bez toga
ne može, a većinu ostalih operacija softver samostalno izračuna/preuzima i upisuje
odgovarajuće mesto u obrascu, odnosno u kalkulaciji. Za one pozicije gde postoji
mogućnost izbora između više varijanti, unos podataka je dodatno pojednostavljen
i olakšan, na taj način što su napravljeni padajući meniji (Slike 1, 1a i 1b). Ovim se
istovremeno ograničava mogućnost greške, i stvaraju pretpostavke za
programiranje drugih izračunavanja/preuzimanja u okviru različitih excel sheet-
ova, odnosno tabela.
Svi spiskovi pozicija koje se pojavljuju u vidu padajućih menija nalaze se u
posebnom sheet-u excel aplikacije „Liste“. Pri tom su različite liste za biljnu i
stočarsku proizvodnju, zbog razlika u strukturi troškova, odnosno kalkulacija.
52
Tabela 3: Obrazac evidencije za biljnu proizvodnju: Pšenica 2014. godine
Površina (hа): 5,3 Parcele: T2, T5, T9 Šifra: 90101
Red.
broj T R O Š K O V I Ј.М. Količina Cena
Seme pšenice t 0,85 34175 29049 X. 2013.
Seme pšenice t 0,63 34300 21609 X. 2013.
1 Σ Seme / rasad: 1,48 34228 50658
NPK 15:15:15 t 1,54 41050 63217 X. 2013.
Urea t 1,00 42210 42210 II. 2014.
2 Σ Mineralna đubriva: 2,54 41507 105427
3 Stajnjak t 8,2 820 6724 XII. 2014.
Artea lit 3,2 1385,0 4404 IV. 2014.
Metamark lit 12,7 1290,0 16409 IV. 2014.
4 Σ Zaštitna sredstva: 15,90 1309 20813
Dizel D2 lit 21,2 132,0 2798 VII. 2013. Ursus 1614
Dizel D2 lit 12,7 132,0 1679 X. 2013. IMT 549
Dizel D2 lit 55,7 134,0 7457 X. 2013. MZT 820
Dizel D2 lit 174,0 134,0 23316 X. 2013. Ursus 1614
Dizel D2 lit 17,0 134,0 2273 II. 2014. IMT 549
Dizel D2 lit 10,1 141,0 1420 II. 2014. MZT 820
Dizel D2 lit 10,1 141,0 1420 IV. 2014. MZT 820
Dizel D2 lit 13,3 141,0 1868 IV. 2014. MZT 820
Dizel D2 lit 23,6 143,0 3375 VII. 2014. MZT 820
Dizel D2 lit 12,7 143,0 1819 VII. 2014. IMT 549
5 Σ Gorivo: 350,2 135,4 47425
Mamci za glodare kg 15,4 55,0 845 II. 2014.
Manila kg 10,8 145,0 1566 VII. 2014.
6 Σ Ostali materijal 2411
Svega troškovi materijala (1 dо 6) 233458
Žetvа/ berba 27030 VII. 2014.
Osiguranje proizvodnje 10550 XI. 2013.
7 Σ Direktne usluge 37580
Rad članova porodice 1 čas 38,0 140 5320 VII. 2013.
Rad članova porodice 1 čas 21,0 140 2940 X. 2013.
Nadnice radnicima 2 čas 10,0 140 1400 X. 2013.
Rad članova porodice 1 čas 13,0 140 1820 II. 2014.
Nadnice radnicima 2 čas 9,0 145 1305 IV. 2014.
Rad članova porodice 1 čas 12,0 140 1680 VII. 2014.
8 Σ Troškovi rada 169335 103,0 140 14465
А ) SVEGA VARIJABILNI TROŠKOVI ( 1 dо 8 ) 285503
IZNOS DATUMMEHANIZACIJA
/ NAPOMENA
53
Nastavak tabele broj 3.
Povr- P r i n o s Tržišna Vrednost proizvodnje
šina t / hа Ukupno cena Ukupno Datum
Glavni proizvod 5,3 6,47 34,29 14520,4 497919 VII. 2014.
Sporedni proizvod 4 4,10 16,40 1350,0 22140 VII. 2014.
9 Svega prinos 520059
Ј.М. Količina Cena
AD "Danubijus" Glavni proizvodt 15,4 15000,0 230850 VII. 2014. rok pl.15.VII.
ZZ "Agronom" Glavni proizvodt 8,2 14500,0 118900 X. 2014. rok pl. 15.II.
PG "Marković" Sporedni proizvodt 4,0 1350,0 5400 X. 2014.
0
0
10 Svega prodaja 355150
Zamena za hleb Glavni proizvodt 3,0 14000,0 42000 VIII. 2014.
Ostalo (pokon i sl.) Glavni proizvodt 1,5 14400,0 21600 IX. 2014.
Glavni proizvodt 0
11 Svega za domaćinstvo 63600
Seme i sadni materijal korišćeni na PGGlavni proizvodt 0,8 7680,2 6144 X. 2014.
Prostirka zakrave Sporedni proizvodt 8,7 1350,0 11718 XII. 2014.
Prostirka svinje Sporedni proizvodt 1,2 1350,0 1625 XII. 2014.
Sporedni proizvodt 0
t 0
12 Svega za gazdinstvo 19488
Subvencije po hektaru ha 5,3 6000,0 31800 XII. 2014.
Premija osig.- isplata štete 3450
13 Svega subvencije 35250
-Zrno: t 28,9 14520,4 419494
-Slama: t 13,9 1350,0 18743
-Zrno: t 0,8 7680,2 6144
-Slama: t 9,9 1350,0 13343
-Zrno: t 5,4 14520,4 78425
-Slama: t 2,5 1350,0 3397
17 OSTALO -Subvencije, osiguranje i dr. 35250
B ) Σ PRIHODI (14+16+17): 555309
NAPOMENA
16
15
14
OSTVARENI
REZULTATI
R E A L I Z A C I J A
UKUPNO
PROIZVODI
Od toga :
POLUPROIZVODI
KRAJNJE ZALIHE
54
Slika 1: Prikaz izbora odgovarajućeg tipa traktora
Slika 1a: Prikaz unosa odgovarajuće eksterne usluge
Slika 1b: Prikaz unosa odgovarajuće vrste subvencija
Važno je da se unese bar približan podatak u kolonu „Datum“, jer to pruža niz
mogućnosti za različite analize troškova i rezultata. Pored ostalog, to omogućava
softveru da izvrši razgraničenje troškova i rezultata po godinama nastanka. Ovo je
veoma važno i prilično komplikovano pitanje u poljoprivredi, s obzirom da je
proces proizvodnje dug, i često se proteže u dve kalendarske, tj. obračunske
godine. Može se desiti, da se proizvodi prodaju tek u trećoj godini, a sve do tada ne
možemo sastaviti potpuno tačnu kalkulaciju.
Pravilno vremensko razgraničavanje troškova i rezultata je preduslov za
sastavljanje tačnih bilansa, stanja i uspeha. Ovaj problem je znatno izraženiji u
biljnoj proizvodnji (posebno u ratarstvu) nego u stočarskoj proizvodnji. U
stočarstvu se ovaj problem javlja kod tova, koji može da obuhvati dve susedne
godine.
55
1. Seme/rasad:
Seme/rasad zajedno sa đubrivom, stočnom hranom, prostirkom i grlima
stavljenim u tov predstavlja »osnovni materijal« u primarnoj poljoprivrednoj
proizvodnji. Seme/rasad može biti izraženo različitim jedinicama mere (JM). Ako
se radi o rasadu tada je jedinica mere »komad«. Takođe nema dileme kada se za
jedinicu mere uzima »setvena jedinica - SJ« (šećerna repa, eventualno kukuruz
itd.). Ako je količinu semena neophodno izraziti težinskom jedinicom, onda u cilju
dobijanja uporedivih podataka, za ratarske proizvodnje treba uvek uzeti tonu (t), a
za povrtarske kilogram (kg).
Ako se javljaju više vrsta semena (npr. različite sorte, ili od različitih
proizvođača) u obrazac za evdenciju unose se posebno količina i cena za svaku
vrstu semena. Softver sam sračunava iznose, sabira kolone „količina“ i „iznos“, a
potom njihovim deljenjem izračunava prosečnu cenu utrošenog semena. Softver
potom zbirne podatke prenosi u kalkulaciju, koja se nalazi u istom sheet-u excel
programa (tabela 4)..
Prethodni princip važi za sve vrste troškova kod kojih se posebno unosi
količinska i cenovna komponenta. Kao izuzetak se mogu pojaviti pojedine vrste
„direktin usluga, gde se ponekad upisuju samo podaci o „iznosu“. Po istom ovom
pricipu se unose i podaci o ostvarenom prinosu, odnosno prodaji.
Deo semena koji se eventualno koristi iz sopstvene proizvodnje, obračunava se
po ceni koštanja, a ne po tržišnoj ceni. Pri tom se cena koštanja izračunava kao
zbir osnovne cena koštanja iz kalkulacije i eventualnih troškova dorade, čuvanja,
transporta i sl. Po istom principu se obračunavaju i svi drugi poluproizvodi
(proizvodi koji se ne prodaju eksterno, već se koriste za reprodukcionu potrošnju
na gazdinstvu, nezavisno od toga da li se radi o glavnim ili sporednim
proizvodima). To istovremeno znači da se u kalkulacijama onih proizvodnji koje
daju poluproizvode, pri izračunavanju vrednosti proizvodnje, poluproizvodi
vrednuju takođe po ceni koštanja. Ako se radi o poluproizvodima koji su po svom
karakteru sporedni proizvodi (slama, kukuruzovina, stajnjak i sl.), i čiju je cenu
potrebno utvrđivati procenom, onda se koristi njihova jedina cena koju imaju, a to je
procenjena cena, (o proceni se više govori u nastavku).
2. Mineralna đubriva:
Za mineralna đubriva važe isti principi evidencije i obračuna kao i za seme. Za
sve vrste mineralnih đubriva jedinica mere je tona (t).
3. Stajnjak:
Korisno dejstvo stajnjaka se obično raspodeljuje na četiri godine, i to u
sledećem omeru: 1. godina 40%, 2. godina 30%, 3. godina 20% i 4. godina 10%.
To znači da se u pojedinim godinama količina stajnjaka računa primenom
odgovarajućeg procenta. U našem primeru je pretpostavka da korisno dejstvo
stajnjaka nije prisutno kod svih parcela, kao i da je vreme proteklo od đubrenja
različito za pojedine parcele, kod kojih to dejstvo postoji.
56
Tabela 4: Kalkulacija proizvodnje: Pšenica 2014. godine
57
Stajnjak spada u grupu proizvoda koji nemaju opštepoznatu tržišnu cenu, jer
nisu predmet redovnog prometa na tržištu. Poljoprivreda je karakteristična po
relativno velikom broju ovakvih proizvoda (slama, kukuruzovina, stajnjak, zelena
stočna hrana, silaža, seno, glava i lišće šećerne repe, stočna repa i dr.). Kod nekih
od ovih proizvoda javlja se problem utvrđivanja (procene) obračunske cene, u
slučaju kada se javljaju kao poluproizvodi, o čemu se detaljno govori u nastavku.
4. Zaštitna sredstva:
U zavisnosti od toga u kojem se agregatnom stanju pojavljuju, za jedinicu mere
treba uzeti kilogram (kg) ili litar (l).
5. Energenti:
Definisani model podrazumeva da se troškovi goriva i ostalih energenata
(električna energija, gas i čvrsta goriva), direktno vezuju za pojedine proizvodnje.
Na ovaj način se povećava preciznost obračuna, s obzirom da se radi o vrlo
značajnim troškovima (posebno u biljnoj proizvodnji). Ovaj način je znatno precizniji
nego vezivanje goriva za MT traktor, i posle raspodela sa ostalim troškovima traktora,
najčešće na osnovu časova rada. Podаci o utrošenom gorivu mogu se relаtivno lаko
obezbediti, pogotovu kod novijih trаktorа. A i kada se radi o starijim traktorima,
poljoprivrednici prilično pouzdano znaju koliko su potrošili goriva za pojedine
agrotehničke operacije, na pojedinim parcelama. U krajnjoj liniji, uvek postoji
mogućnost primene metoda „dosipanja do punog rezervoara“. To znači da se krene sa
punim rezervoarom, a poslednji rezervoar se napuni do kraja, na osnovu čega se
jednostavno sračunava utrošeno gorivo u toj operaciji. Savetodavci, ukoliko učestvuju
u obračunu i analizi troškova (što je u početku očekivano), ipak treba da obrate
pažnju na realnost podataka o utrošenom gorivu, imajući u vidu primenjenu
tehnologiju, udaljenost pojedinih parcela, da li se koriste eksterne usluge i sl.
U slučaju kada nije moguće precizno utvrditi troškove pojedinih energenata
(npr. električne energije u stočarstvu, jer ne postoji posebno brojilo) treba primeniti
metod iskustvene procene.
6. Ostali materijal:
Ovde spadaju razne vrste pomoćnog materijala, ambalaže i sitnog inventara.
Radi se o prilično brojnim i po karakteru raznorodnim materijalima, koji se
izražavaju različitim jedinicama mere, usled čega nije moguće sabirati njihove
količine. Sa druge strane, reč je o manje značajnim troškovima, pa je njihovo
posebno iskazivanje u kalkulaciji neracionalno. Zbog toga se za materijale iz ove
grupe u kalkulaciju ne unose jedinica mere, kolicina i cena, već samo iznos
58
troškova u dinarima, tj. kao jedna stavka kalkulacije. To omogućava da njihovo
lakše zbrajanje i uprosečavanje u zbirnim kalkulacijama.
7. Direktne usluge:
Ova grupa troškova obuhvata prevashodno eksterne direktne proizvodnje
usluge (obrada zemljišta, kombajniranje, zaštita, transport proizvoda, sušenje,
skladištenje, zatim u stočarstvu usluge veterinara, analiza mleka i sl.). Zbog
jednostavnosti forme kalkulacije tu su razvrstani i neki troškovi koji, strogo uzevši,
ne predstavljaju usluge u pravom smislu (osiguranje proizvodnje, analiza zemljišta
i dr.). i održavanje opreme delimično. Ovde ne treba evidentirati one vrste
usluga/troškova koje po svom karakteru nisu proizvodne, odnosno koje spadaju u
»opšte troškove gazdinstva ili grane« (npr. zemljišna renta, kamate na obrtna
sredstva, savetodavne, advokatske, računovodstvene i druge neproizvodne usluge).
Kod unosa ovih troškova u „obrazac“ za evidenciju bira se sa padajućeg
menija, tj. prethodno definisane liste eksternih usluga, koje su različite za biljnu i
stočarsku proizvodnju. Može se upisivati količina i cena, pri čemu računar sam
izračunava iznos, a može se uneti i samo iznos troškova u dinarima. U oba slučaja
softver u formu „kalkulacije“ upisuje samo ukupan iznos troškova, s obzirom da se
radi o različitim uslugama, koje se izražavaju različitim jedinicama mere, usled
čega nije moguće sabirati njihove količine
8. Troškovi rada:
Neophodno je razlikovati i posebno evidentirati dve kategorije troškova rada:
(a) rad članova porodice (sopstveni rad, porodični rad) i (b) eksterni (plaćeni) rad.
Troškovi »eksternog rada« pored neto iznosa obuhvataju i eventualne poreze i
doprinose (npr. ako se radnici angažuju preko studentske zadruge, po ugovoru o
delu, ili su zaposleni na gazdinstvu). Iznos poreza i doprinosa se obračunava kroz
cenu rada po 1 času. Ako se radi o nadničarima (kao što je u našem primeru), onda
se troškovi poreza i doprinosa ne plaćaju i ne obračunavaju.
Troškovi »rada članova porodice«, pored rada članova porodice, obuhvataju i
sav drugi neplaćeni rad (pomoć komšija, rodbine, prijatelja i sl.). Cena porodičnog
rada se određuje na osnovu aktuelnih cena plaćenog rada, za isti/sličan nivo
složenosti. Kod našeg „model gazdinstva“ imamo tri radno sposobna člana
porodice, a po potrebi se angažuju i eksterni radnici, uglavnom u vidu nadničenja, a
ređe preko studentske zadruge.
Savetodavcima koji pomažu u evidenciji, obračunu i analizi troškova,
preporučuje se, da u cilju provere realnosti podataka o utrošenim časovima rada,
konsultuju i stručnu literaturu u kojoj su ovi normativi obrađeni.
Prethodna kalkulacija (tab. 4) prikazana je u njenom izvornom bliku, tj. vidu
excel sheet-a. Excel pruža niz mogućnosti u pogledu obračuna, između ostalog, da
se i izvan samog obrasca (tj. tabele) kalkulacije koriste i druge ćelije, za brojne
dodatne podatke, odnosno izračunavanja.
□
59
4.3.0.2. Evidencija i obračun rezultata
U poljoprivredi trebа, generalno, prаviti jаsnu rаzliku između vrednosti finаlne
proizvodnje i vrednosti ukupne proizvodnje (ukupnog obrtа).
U K U P N A P R O I Z V O D NJ A (UKUPAN OBRT) =
+
- Proizvodi prodаti nа tržištu,
- Proizvodi upotrebljeni zа plаćаnje u
nаturi,
- Proizvodi ustupljeni bez nаknаde,
- Proizvodi potrošeni u sаmom,
gаzdinstvu, poklonjeni isl.
- Proizvodi upotrebljeni zа investicionu
potrošnju, tj. izgrаdnju novih kаpаcitetа
na gazdinstvu.
Vrednost ukupne proizvodnje (ukupаn obrt) predstаvljа sumu vrednosti svih
dobijenih proizvodа bez obzirа nа njihovu primenu, tj. bez obzirа dа li su proizvodi
reаlizovаni nа tržištu ili su upotrebljeni zа dаlju reprodukciju (kаo poluproizvodi)
nа gаzdinstvu.
Vrednost finаlne proizvodnje predstаvljа vrednost proizvodа reаlizovаnih izvаn
poljoprivrednog gаzdinstva, upotrebljenih zа investicije (npr. sаdnice zа podizаnje
zаsаdа, prirаst osnovnog stаdа, drvo zа podizаnje objekаtа), potrošenih za ishranu
članova domaćinstva, za plaćanje u naturi ili ustupljnih bez naknade.
O ovome se vodilo računa pri koncipiranju dela obrasca evidencije koji se odnosi
na ostvarene rezultate (tab. 3a), kao i strukturi toge dela kalkulacije (tabela 4a).
Vrednost proizvodа upotrebljenih zа dаlju
reprodukciju nа gаzdinstvu
(poluproizvodi)
Vrednost eksterno reаlizovаnih proizodа
(vrednost finаlnih proizvoda)
60
Tabela 3a: Evidencija ostvarenih rezultata (isečak iz - tab. 3)
Dakle, pozicije pod rednim brojevima 10, 11 i 13 predstavljaju finalnu
proizvodnju, dok se pozicija broj 12 odnosi na poluproivode. Prilikom unosa ovih
podataka bira se sa padajućih menija, odnono strogo definisanih lista pozicija. Na
kraju ovog dela obrasca, vrši se sabiranje i istovremeno razvrstavanje na finalne
proizvode, poluproizvode i prelazne zalihe proizvoda.
Povr- P r i n o s Tržišna Vrednost proizvodnje
šina t / hа Ukupno cena Ukupno Datum
Glavni proizvod 5,3 6,47 34,29 14520,4 497919 VII. 2014.
Sporedni proizvod 4 4,10 16,40 1350,0 22140 VII. 2014.
9 Svega prinos 520059
Ј.М. Količina Cena
AD "Danubijus" Glavni proizvodt 15,4 15000,0 230850 VII. 2014. rok pl.15.VII.
ZZ "Agronom" Glavni proizvodt 8,2 14500,0 118900 X. 2014. rok pl. 15.II.
PG "Marković" Sporedni proizvodt 4,0 1350,0 5400 X. 2014.
0
0
10 Svega prodaja 355150
Zamena za hleb Glavni proizvodt 3,0 14000,0 42000 VIII. 2014.
Ostalo (pokon i sl.) Glavni proizvodt 1,5 14400,0 21600 IX. 2014.
Glavni proizvodt 0
11 Svega za domaćinstvo 63600
Seme i sadni materijal korišćeni na PGGlavni proizvodt 0,8 7680,2 6144 X. 2014.
Prostirka zakrave Sporedni proizvodt 8,7 1350,0 11718 XII. 2014.
Prostirka svinje Sporedni proizvodt 1,2 1350,0 1625 XII. 2014.
Sporedni proizvodt 0
t 0
12 Svega za gazdinstvo 19488
Subvencije po hektaru ha 5,3 6000,0 31800 XII. 2014.
Premija osig.- isplata štete 3450
13 Svega subvencije 35250
-Zrno: t 28,9 14520,4 419494
-Slama: t 13,9 1350,0 18743
-Zrno: t 0,8 7680,2 6144
-Slama: t 9,9 1350,0 13343
-Zrno: t 5,4 14520,4 78425
-Slama: t 2,5 1350,0 3397
17 OSTALO -Subvencije, osiguranje i dr. 35250
B ) Σ PRIHODI (14+16+17): 555309
NAPOMENA
16
15
14
OSTVARENI
REZULTATI
R E A L I Z A C I J A
UKUPNO
PROIZVODI
Od toga :
POLUPROIZVODI
KRAJNJE ZALIHE
61
Na osnovu podataka iz obrasca evidencije, softver samostalno popunjava
odgovarajući segment u kalkulaciji koji se odnosi na ostvarene rezultate (tab. 4a). Tabela 4a: Utvrđivanje rezultata proizvodnje (isečak iz kalkulacije- tab. 4)
Ostvareni Prinos Cena VARIJABIL.
rezultati (t/ha) (din/t) Ukupno po 1 ha CENA KOŠ .
9 Pšenica zrno 5,3 6,47 14520 497919 93947 7680,2
10 Pšenica slama 4,0 4,10 1350 22140 4177 1350,0
11 Prihodi od subvencija 5,3 31800 6000
12 Ostali prihodi 3450 651
B) 555309 104775
C) 269806 50907
Vrednost (din)
BRUTO MARŽA (B - A)
ha
VREDNOST PROIZVODNJE (9 do 12)
Da li će neki proizvod biti finalni proizvod ili poluproizvod, zavisi od njegove
namene (tj. da li se realizuje eksterno ili interno), a ne od njegove vrste (glavni
ili sporedni), niti od stepena tehnolološke finalizacije. Na primer, zrno kukuruza
prodato na tržištu predstavlja finalni proizvod, a isto to zrno kukuruza upotrebljeno
u kao hrana tovu svinja predstavlja poluproizvod. Upravo zbog toga je prilikom
evidencije ostvarene realizacije neophodno za svaku poziciju upisati da li se radi o
„Glavnom proizvodu“ ili „Sporednom proizvodu“.
Prethodna klasifikacija je važna, pre svega, kod utvrđivanja vrednosti
proizvodnje za gazdinstvo u celini, gde je potrebno uzeti samo vrednost finalnih
prozvoda (detaljnije u nastavku). Sa aspekta svake pojedinačne proizvodnje, i
finalni proizvodi i poluproizvodi čine njenu vrednost proizvodnje. Pri tom je
najispravnije da se finalni proizvodi i poluproizvodi vrednuju po istoj ceni (tržišnoj
ili nekoj drugoj obračunskoj). Poljoprivreda je karakteristična po značajnom udelu
poluproizvoda, pri čemu je naročito važna stočna hrana. Najpre da objasnimo
moguće načine procenjivanja, tj. vrednovanja finalnih i poluproizvoda.
Vrednost FINALNIH PROIZVODA (proizvodi koji se eksterno realizuju) uvek se
obračunava po tržišnoj ceni, tj. po ceni realizacije. Pri tome nije važno da li se radi
o glavnim ili sporednim proizvodima. Jer, s obzirom da se prodaju van gazdinstva,
znači da imaju poznatu prodajnu (tržišnu) cenu.
POLUPROIZVODI se mogu procenjivati, odnosno vrednovati u kalkulacijama,
na sledeće načine:
1) Poluproizvodi koji se u okviru određene linije proizvodnje javljaju kao jedini
proizvod (npr. zelena stočna hrana, silaža, seno, stočna repa, itd.), ili
predstavljaju glavni proizvod, odnosno deo ukupne kokličine glavnih
proizvoda (npr. zrno kukuruza, ječma itd.). Za ove proizvode je relativno
jednostavno sastaviti kalkulaciju troškova proizvodnje i tako utvrditi njihovu
cenu koštanja, po kojoj se dalje vrši obračun. Ovde je, dakle, reč o proceni
»metodom cene koštanja«.
2) Proizvodi koji su rezultat zajedničke (vezane) proizvodnje, i najčešće se
javljaju kao sporedni proizvod (npr. slama, kukuruzovina, stajnjak, glava i
62
lišće šećerne repe i dr.). Većina ovih proizvoda se, ipak, u manjoj ili većoj
meri, pojavljuje u prometu između poljoprivrednih proizvođača. To znači da
uglavnom imaju neku poznatu cenu (izraženu u novčanim jedinicama i/ili u
vidu omjera sa odgovarajućim tržišnim proizvodima), po kojoj se vrši razmena.
Ova cena može da varira između pojedinih lokalnih sredina. Upravo po ovoj
ceni treba vršiti njihov obračun, uvek kada je to moguće, tj. kada se može
dovoljno pouzdano utvrditi njihova lokalna tržišna cena. Ovaj postupak se
može nazvati metodom procene prema »tržišnoj ceni«. S obzirom da se u ovoj
metodologiji za razdvajanje troškova (tj. za obračun cena koštanja vezanih
proizvoda), koriste tzv. „stari metod“ i „novi metod“, znači da procenjena
„tržišna cena“ sporednih proizvoda istovremeno predstavlja i njihovu cenu
koštanja.
3) Ako eventualno postoje i takvi proizvodi za koje sa prihvatljivim stepenom
pouzdanosti nije moguće utvrditi ni cenu koštanja ni lokalnu tržišnu cenu, onda
treba primeniti alternativne metode procene4 (npr. »metod zamene«, »metod
upotrebne vrednosti« i dr.).
Ako se finalni i poluproizvodi u kalkulacijama vrednuju po različitim cenama
dobijaju se netačni i neuporedivi podaci za one proizvodnje koje deo ili sve
proizvode plasiraju kao poluproizvode (u našem primeru je to kukuruz, a može biti
i lucerka, stočni ječam, pa i silažni kukuruz itd.). Kod ovih proizvodnji rezultat je
potcenjen, jer se poluproizvodi vreduju najčešće po nižoj ceni (u slučaju kada je to
cena koštanja ili neka druga manja od tržišne). U proizvodnji pšenice se ovaj
problem ne postavlja, jer je slama, iako poluproizvod, već procenjena (vrednovana)
po tržišnoj ceni.
Ovakvim načinom obračunavanja poluproizvoda (tj. po ceni koštanja),
favorizuje se preciznost finansijskog rezultata za gazdinstvo u celini, u odnosu na
finansijski rezultat pojedinih proizvodnji. Pri tom, treba voditi računa da li se i u
kome obimu poluproizvodi zaista mogu eksterno realizovati, u konkretnim
proizvodnim i tržišnim uslovima.
Imajući u vidu prethodna razmatranja, mi smo se odlučili za vrednovanje na
oba načina, za različite potrebe. Tačnije, u osnovnim analitičkim kalkulacijama
proizvodnji kukuruza, lucerke i silažnog kukuruza, poluproizvodi su vrednovani po
ceni koštanja. Na taj način se u konkretnim uslovima na gazdinstvu dobije tačnija
kalkulacija, a takođe i pogodnija za obračun stočne hrane i drugih poluproizvoda.
Ovim se poluproizvodi vrednuju po istoj ceni i u njihovoj izvornoj kalkulaciji
proizvodnje (u kojoj su dobijeni), i u kalkulaciji proizvodnje gde su upotrebljeni
kao repromaterijal. Na primer, kukuruz upotrebljen u tovu svinja, vrednuje se po
istoj ceni (tj. po ceni koštanja) i u kalkulaciji proizvodnje kukuruza gde se javlja
kao (polu)proizvod, i u kalkulaciji tova svinja, gde se javlja kao materijal. Ili, na
primer, slama koja se koristi kao prostirka, obračunava se po procenjenoj tržišnoj
4 Detaljnije o metodama procene materijala koji nemaju poznatu tržišnu cenu pogledati na
primer Andrić, J.: Kalkulacije u poljoprivredi, Poljoprivredni fakultet, Zemun, 1991, str.
14-36.
63
ceni i u kalkulaciji proizvodnje pšenice gde je proizvedena, i u kalkulaciji
proizvednje mleka, gde se koristi kao prostirka, tj. materijal. Slama koja se,
eventualno prodaje eksterno, predstavlja finalni proizvod, i vrednuje se naravno po
tržišnoj, tj. ostvarenoj prodajnoj ceni.
Međutim, takođe su napravljeni i dodatni obračuni, na bazi vrednovanja i
poluproizvoda po tržišnim cenama. Na taj način su dobijeni pokazatelji uspeha za
potrebe merenja i ocene rezultata, odnosno poređenja između pojedinih
proizvodnji i grana. Ovo se odnosi samo na kukuruz merkantilni, jer je u
konkretnim uslovima našeg „model gazdinstva“ usvojena pretpostavka da se sve
zrno kukuruza može eksterno realizovati. Za lucerku i silažni kukuruz ovi obračuni
nisu izvođeni, jer je usvojena suprotna pretpostavka, da se silaža i seno lucerke, ne
mogu eksterno prodati, kao i iz razloga jednostavnosti. Kao što je već rečeno, ovaj
problem se kod pšenice ne postavlja, jer je slama već vrednovana po tržišnoj ceni.
Neki poljoprivredni proizvodi se mogu prodavati sukcesivno, u dužem
vremenskom periodu, čak i u sledećoj godini (npr. pšenica, kukuruz, soja, ..., voće i
povrće koje se čuva itd.). To znači da vrednost proizvodnje nije moguće putpuno
tačno utvrditi (a time ni sastaviti kalkulaciju), sve dok se ne prodaju svi proizvodi,
jer su tržišne cene promenljive. Često je neophodno raspolagati kalkulacijama pre
nego što je prodata celokupna količina proizvoda, a najkasnije do kraja godine. U
tom slučaju, u cilju kompletnosti kalkulacije, najbolje svu preostalu (tj. neprodatu)
količinu proizvoda obračunati po važećoj tržišnoj ceni u tom momentu. Problem
vrednovanja prelaznih zaliha gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje postavlja
se, prevashodno, prilikom utvrđivanja godišnjeg rezultata gazdinstva u celini, o
čemu se u nastavku više govori.
Ukupna vrednost proizvodnje obuhvata i iznos primljenih premija, regresa,
dotacija, kompenzacija i svih drugih vrsta subvencija. U vrednost proizvodnje
treba uračunati i eventualne prihode od osiguranja, po osnovu pretrpljenih šteta.
Finansijski rezultat:
Budući da su u ovoj metodologiji troškovi razgraničeni na fiksne i varijabilne,
to se primarni rezultat u kalkulacijama javlja u vidu bruto marže (marža pokrića,
marginalni rezultat, neto prihod). Bruto marža je koristan pokazatelj rezultata, i to
prevashodno sa aspekta kratkoročnog odlučivanja (period do jedne godine,
odnosno jedan reprodukcioni ciklus u poljoprivredi). Budući da su fiksni troškovi u
kratkom roku uglavnom nepromenljivi (tj. ne mogu se izbeći u značajnijoj meri), to
se isplativost pojedinih proizvodnji može bolje sagledati na osnovu bruto-marže,
nego na osnovu neto rezultata (dobiti/gubitka).
U ovom modelu je uzet u obzir samo kriterijum varijabilnosti troškova u odnosu
na promenu veličine kapaciteta u poljoprivredi (broj ha, grla, stabala). Pri tom se
može prihvatiti pretpostavka o pravolinijskom kretanju varijabilnih troškova
pojedinih linija sa povećanjem/smanjenjem njihove zastupljenosti na gazdinstvu
omogućava korišćenje bruto marže u postupku planiranja optimalne strukture
proizvodnje (npr. metodom linearnog programiranja), kao jednog od osnovnih
kriterijuma optimalnosti. Upravo je uloga bruto marže u optimiranju strukture
64
proizvodnje najznačajniji razlog zbog koga je u ovoj metodologiji usvojena forma
kalkulacije u kojoj je osnovni rezultat bruto marža.
Forma kalkulacije u ovom modelu obračuna, predviđa, naravno, utvrđivanje i
neto rezultata proizvodnje (dobit/gubitak), kao i niz drugih korisnih indikatora
uspeha (o ovome se detaljno govori u tački 2.8).
Porez na dodatnu vrednost PDV:
U našoj zemlji postoje poljoprivredna gazdinstva koja su: (a) u sistemu PDV-a
(obveznici) i (b) ona koja to nisu. Neuporedivo su brojnija gazdinstva koja nisu u
sistemu PDV-a, i taj odnos se neće bitnije promeniti u bliskoj budućnosti. Ne
ulazeći detaljnije u problematiku PDV-a, važno je naglasiti da je ova metodologija
namenjeno prevashodno gazdinstvima koja nisu u sistemu PDV-a. To znači da sve
cene treba uzimati sa uračunatim PDV-eom. Ovo se odnosi kako na cene eksterno
nabavljenih inputa (materijali, usluge i dr.), tako i na prodajne cene eksterno
realizovanih proizvoda/usluga. Drugim rečima, kod gazdinstava koja nisu u
sistemu PDV-a, u prodajnu vrednost proizvoda se uračunava i eventualna PDV
nadoknada.
4.3.0.3. Utvrđivanje cene koštanja proizvoda
Poljoprivrednа proizvodnjа imа kаrаkteristike vezаne (kuplovаne) proizvodnje.
Kаo rezultаt jedinstvenog tehnološkog procesа, а to znаči i uglаvnom jedinstvenih
troškovа proizvodnje, često se dobijа više proizvodа, koji mogu biti glаvni i/ili
sporedni. Nа primer, u proizvodnji pšenice: zrno- glаvni i slаmа- sporedni proizvod; u
proizvodnji mlekа: mleko, telаd i prirаst- glаvni, а stаjnjаk- sporedni, itd.
U vezаnoj proizvodnji nаjveći deo predstаvljаju zаjednički troškovi, а tek posle
rаzdvаjаnjа nаstаju i njihovi pojedinаčni troškovi. To su, nа primer, u proizvodnji
pšenice: bаlirаnje, prevoz i kаmаrisаnje slаme, odnosno trаnsport i sklаdištenje
zrnа; ili u proizvodnji mlekа: izđubrаvаnje i prevoz stаjnjаkа, odnosno troškovi
muže, čuvаnjа i prevozа mlekа. Ovi troškovi se mogu direktno vezаti zа konkretаn
proizvod, odnosno obuhvаtiti nа kontu dаtog nosiocа troškovа. Međutim, to se
uglаvnom ne rаdi, iz prаktičnih rаzlogа, jer bi to zаhtevаlo rаzgrаničаvаnje i
evidenciju ovih troškovа u svim fаzаmа obrаčunа. Istovremeno, efekti nа
preciznost obrаčunа ne bi bili posebno znаčаjni, jer se, po prаvilu, rаdi o
neuporedivo mаnjem delu ukupnih troškovа proizvodnje. Nаjčešće se svi troškovi
evidentirаju zajedno, а nа krаju se, prilikom sаstаvljаnjа kаlkulаcije, posebnim
obrаčunskim postupkom, ukupni troškovi rаstаvljаju nа pojedine proizvode. Ovаj
postupаk se ne bi mogаo izbeći ni u slučаju odvojenog evidаntirаnjа direktnih
troškovа, jer bi se opet morаli rаzdvаjаti zаjednički troškovi5.
Postoji više rаzličitih metodа zа rаzdvаjаnje zаjedničke cene koštаnjа nа
pojedine proizvode, а u ovoj metodologiji se koriste sledeći:
5 Vukoje, V.: Računovodstvo poljoprivrednih gazdinstava-praktikum, Poljoprivredni
fakultet, Novi Sad, 2011, str. 152-156.
65
1) Stаri metod,
2) Metod relаcije i
4) Novi metod.
U ovoj metodologiji, prvi metod se koristi kod obračuna cene koštanja u
ratarstvu, drugi u voćarstvu, a treći u stočarstvu. Sledstveno tome, prva dva metoda
se objašnjavaju u ovoj tački, a dugi u sledećoj tački ovog poglavlja (kod stočarskih
kalkulacija). Pre utvrđivanja cene koštanja neophodno je utvrditi vrednost
proizvodnje, jer se tako dobijaju pokazatelji koji se, u nekim metodima, koriste pri
izračunavanju jediničnih cena koštanja.
Utvrđivanje cene koštanja po jedinici proizvoda zahteva minimalan ili nikakv
dodatni rad od strane farmera/savetodavaca. Na osnovu prethodno unetih podataka
o troškovima i vrednosti proizvodnje program sam izračunava cenu koštanja. Ipak,
s obzirom da je ponekad preporučljivo izvršiti proveru dobijenih podataka, to će u
nastavku biti ukratko objašnjen način izračunavanja cene koštanja.
Stаri metod:
Poznat je još i pod nazivima „metod ostаtkа“, „metod supstrаkcije“. Predstavlja
je nаjjednostаvniji metod, koji se nаjviše primenjuje u ratarskoj proizvodnji.
Pogodаn je kаdа se kаo rezultаt zаjedničke proizvodnje dobijа jedаn glаvni i jedаn
ili više sporednih proizvodа. Postupаk se sаstoji u tome dа se od ukupne cene
koštаnjа (tj. ukupnih zаjedničkih troškovа proizvodnje) oduzme vrednost sporednih
proizvodа, а ostаtаk predstаvljа cenu koštаnjа glаvnog proizvodа. Potom se
deljenjem sа količinom dobijа cenа koštаnjа po jedinici glаvnog proizvodа.
Vrednost sporednih proizvodа može se utvrđivаti (tj. procenjivati) po: plаnskoj
ceni koštаnjа, po plаnskoj prodаjnoj ceni, ili po tržišnoj ceni. Nаjbolje rešenje je dа
se sporedni proizvodi vrednuju po tržišnoj ceni, jer se u kаlkulаciji i glаvni
proizvodi iskаzuju po tržišnoj ceni. U ovoj metodologiji se vrednost sporednih
proizvodа utvrđuje nа bаzi tržišnih cenа, što je već objašnjeno kod procene
poluproizvoda. Pri tome se, аko proizvodi nemаju opštepoznаtu tržišnu cenu, što je
sа sporednim poljoprivrednim proizvodimа čest slučаj, može uzeti i cenа sа
lokаlnog tržištа, odnosno cenа poslednje poznаte trаnsаkcije.
U nаstаvku se prikаzuje postupаk rаzdvаjаnjа ukupne cene koštаnjа nа glаvni i
sporedni proizvod, koristeći podаtke iz kаlkulаcije proizvodnje pšenice (tаb. 4).
66
Tabela 4b: Utvrđivanje cene koštanja (isečak iz kalkulacije- tab. 4)
A) 285503 53869 86,3
Ostvareni Prinos Cena VARIJABIL.
rezultati (t/ha) (din/t) Ukupno po 1 ha CENA KOŠ .
9 Pšenica zrno 5,3 6,47 14520 497919 93947 7680,2
10 Pšenica slama 4,0 4,10 1350 22140 4177 1350,0
11 Prihodi od subvencija 5,3 31800 6000
12 Ostali prihodi 3450 651
B) 555309 104775
C) 269806 50907
VARIJABILNI TROŠKOVI (1 do 8)
Vrednost (din)
BRUTO MARŽA (B - A)
ha
VREDNOST PROIZVODNJE (9 do 12)
Obračun cene koštanja zrna:
- Tržišnа cenа slаme = 1.350 din/toni; → tržišnа vrednost = 22.140 din.
- Ostаtаk vrednosti: 285.503 varij. trošk. - 22.140 vred.slаme = 263.363 din
- Cenа koštаnjа 1 t zrnа = 263.363 din / 34,291 t (5,3 x 6,47) = 7.680,2 din/t
Po ovom metodu, tržišnа cenа i cenа koštаnjа sporednog proizvodа su iste,
odnosno sporedni proizvod imа sаmo jednu cenu (1.350 din/toni). Sledstveno
tome, ukupna vrednost sporednih proizvoda jednaka je troškovima njihove
proizvodnje, što znači da je rezultat po osnovu sporednih proizvoda uvek neutralan,
tj. jednak nuli. Sav „teret“ ostvarivanja pozitivnog finansijskog rezultata pada na
glavni prizvod, što je i logično, s obzirom da se prevashodno zbog njega i
organizuje proizvodnja.
Ako se računa ukupna (puna) cena koštanja, onda se umesto varijabilnih
uzimaju ukupni troškovi, a ostali postupak je isti. Puna cena je takođe utvrđena, u okviru
dela kalkulacije koji se zove „Dodatni indikatori“, što se prikazuje u nastavku.
„Metod relacije“:
Rаstаvljаnje zаjedničke cene koštаnjа po ovom metodu vrši se srаzmerno
tržišnoj ceni svakog proizvodа, nezаvisno dа li se rаdi o glаvnim ili sporednim
proizvodimа. To znаči, dа svаki proizvod preuzimа srаzmerаn deo troškovа i
srаzmerаn deo „odgovornosti“ zа uspeh ukupne proizvodnje.
Pogodаn je zа utvrđivаnje cene koštаnjа u voćаrstvu, kаdа se dobijаju isti
proizvodi rаzličitog kvаlitetа (npr. I, II i III klаsа jаbukа). I u ovoj metodologiji je
primenjen upravo za uvtrđivanje cene koštanja u voćarskoj i vinogradarskoj
proizvodnji.
Formulа zа izrаčunаvаnje individuаlne cene koštаnjа konkretnog proizvodа
kuplovаne proizvodnje je sledećа:
Relacija (R) =Varijabilni (ili ukupni) troškovi (A)
Ukupna vrednost proizvodnje (B)
Cena koštanja proizvodа = Tržišnа cenа proizvodа x R
67
U nаstаvku se prikаzuje postupаk rаzdvаjаnjа ukupne cene koštаnjа nа glаvni i
sporedni proizvod, koristeći podаtke iz prethodne kаlkulаcije proizvodnje jabuke.
Tabela 4c: Utvrđivanje cene koštanja (isečak iz kalkulacije proizvodnje jabuka)
Obrаčun:
R = A / B = 974.212 / (2.458.145 + 542.652) = 0,3247
Cenа koštаnjа 1 t jabuka I klase: 37.841 x 0,3247 = 12.285,1 din/toni
Cenа koštаnjа 1 t jabuka II klase: 19.492 x 0,3247 = 6.328,0 din/toni
„Novi metod“ je pogodan za primenu u proizvodnji mlekа, pa je objašnjen u
sledećoj tački koja se odnosi na evidenciju i kalulacije u stočarstvu.
4.3.1. Evidencija i kalkulacije u stočarskoj proizvodnji
Struktura obrasca za evidenciju i same kalkulacije su nešto različiti u odnosu na
biljnu proizvodnju, ali je princip rada isti. Podaci se unose u obrazac, najčešće
izborom sa padajućeg menija, a softver potpuno samostalno sastavlja kalkulaciju.
Zbog toga se u nastavku nešto detaljnije objašnjavaju samo ona metodološka i
aplikativna pitanja koja su specifična za stočarsku proizvodnju.
A) 974212 304441 83,2
Ostvareni Prinos Cena VARIJABIL.
rezultati (t/ha) (din/t) Ukupno po 1 ha CENA KOŠ.
9 I Klasa 2,2 29,00 37841 2458145 768170 12285,1
10 II Klasa 0,96 29,00 19492 542652 169579 6328,0
11 Prihodi od subvencija 38923 12163
12 Ostali prihodi 24300 7594
B) 3064020 957506
C) 2089807 653065 BRUTO-MARŽA I (B - A)
VARIJABILNI TROŠKOVI I (1 do 8)
haVrednost (din)
VREDNOST PROIZVODNJE (9 do 12)
68
Prosečan broj grla: 9,51 Šifra: 93001
Red.
broj Ј.М. Količina Cena
Koncentrat za Krave 1 kg 10000 28,713 287125 I. 2014.
Koncentrat za Krave 1 kg 7312 28,713 209946 XII. 2014.
Druga koncentrovana hrana kg 100 20,00 2000 XII. 2014.kg 0
1 Σ Koncentrovana hraniva 17412 28,66 499071
Silaža kg 40000 2,77 110937 I. 2014.
Seno-lucereke kg 6504 3,07 19942 III. 2014.
1Ispaša kg 60 1200 72000 VI. 2014.
Silaža kg 22686 2,77 62918 VIII. 2014.
Seno-lucereke kg 10000 3,07 30661 IX. 2014.
1Repini rezanci kg 2375 2,80 6650 XII. 2014.kg 0
2 Σ Kabasta hrana 81625 3,71 303107
2Voda kg 16425 0,130 2135 I. 2014.
2Mleko u prahu za telad kg 85 230,00 19550 III. 2014.
2Ostala hrana kg 0 VI. 2014.kg 0
3 Σ Ostala hrana i voda 0 #DIV/0! 21685
I ) 823863
Slama pšenice kg 8680 1,35 11718 XII. 2014.kg 0
4 Σ Slama - prostirka 8680 1,35 11718
Lekovi kg 18340 XII. 2014.kg
5 Σ Lekovi i slično 0 #DIV/0! 18340
1Dizel D2 lit 230 134 30820 I. 2014. IMT 549
2Električna energija lit 23725 0,62 14710 III. 2014.
1Dizel D2 lit 145 142 20590 VI. 2014. MZT 820
2Prirodni gas lit 85 49,00 4165 XII. 2014.lit 0
6 Σ Energenti 24185 2,91 70285
Sredstva za dezinfekciju kg 2925 VI. 2014.
Ostalo kg 2180 XII. 2014.kg
8 Σ Ostali materijali 0 #DIV/0! 5105
II ) 105448
3Veštačko osemenjavanje 4750 I. 2014.
2Osiguranje životinja 6270 III. 2014.
3Analiza mleka 8350 VI. 2014.
1Veterinarske usluge 7310 XII. 2014.
3Ostаle direktne uslugа 9460 XII. 2014.
0
9 Σ Direktne usluge 0 #DIV/0! 36140
Rad članova porodice 1 čas 1000 135,00 135000 I. 2014.
Nadnice radnicima 2 čas 400 145,00 58000 III. 2014.
Ostali rad 2 čas 150 50,00 7500 VI. 2014.
Rad članova porodice 1 čas 350 135,00 47250 XII. 2014.
čas 0
10 Σ Troškovi rada 1900 130,39 247750
A) 1213201
IZNOS T R O Š K O V I DATUMMEHANIZACIJA /
NAPOMENA
Svega troškovi hrane (1 do 3)
Troškovi ostalog mater. (5 do 8)
VARIJABILNI TROŠKOVI I (1 do 10)
69
Nastavak obrasca za evidenciju:
Proizvod Datum J.M. Količina Datum Količina Cena IZNOS NAMENA
Mleko I. 2014. lit 20000 I. 2014. 15000 28 420000 FP Prodato mlekari
Mleko II. 2014. lit 5000 II. 2014. 5000 30 150000 FP Prodato sa gazdinstva
Mleko IV. 2014. lit 13000 V. 2014. 25000 28 700000 FP Prodato mlekari
Mleko V. 2014. lit 11000 IIV. 2014. 5000 28 140000 FP Prodato mlekari
Mleko VII. 2014. lit 2000 IX. 2014. 840 20,0 16766 PP Za telad i sl.
Mleko X. 2014. lit 5570 XI. 2014. 730 28 20440 FP Za domaćinstvo i sl.
Mleko XII. 2014. lit 3000 XII. 2014. 7000 30 210000 FP Prodato sa gazdinstva
lit 0
11 Σ Mleko 59570 58570 28,3 1657206
Telad - 5 grla kg 200 90 285 25650 FP Telad- prodaja
Telad - 2 grla kg 90 135 285 38475 FP Telad- podmladak
45 285 12825 FP Telad- za domaćinstvo i sl.
45 285 12825 PP Telad- za tov
12 Σ Telad 7 290 315 285,0 89775
13 Σ Prirast kg 295 295 165 48675 FP Prirast krava
Stajnjak t 63 10,0 820 8200 PP Stajnjak- za đubrenje
t 40,0 820 32800 FP Stajnjak- prodaja
14 Σ Stajnjak 63 50 820 41000
Premija za mleko 7din/lit 52000 7 364000 Premija za mleko 7din/lit
Po grlu 20000/ grlu 9 20000 180000 Po grlu 20000/ grlu
Subv. za osiguranje grla 10 330 3300 Subv. za osiguranje grla
15 Σ Subvencije 52019 547300
Premija osig.- isplata štete 23560 Premija osig.- isplata štete
0 0
16 Σ Ostali prihodi 0 23560
12 -Mleko: l 58570 28,3 1657206
-Telad: 89775
-Prirast: 48675
-Stajnjak: t 50,0 820,0 41000
13 -Mleko: t 840,0 20,0 16766
-Telad:
-Prirast:
-Stajnjak: t 10,0 820,0 8200
14 -Mleko: t 1000,0 28,3 28294
-Telad: 0
-Prirast: 0
-Stajnjak: t 13,0 820,0 10660
15 OSTALO -Subvencije, osiguranje i dr. 570860
B ) Σ PRIHODI (12+14+15): 2446471
Od toga :
POLUPROIZVODI
UKUPNO
PROIZVODI
KRAJNJE ZALIHE
P R O I Z V O D N J A R E A L I Z A C I J A
70
Struktura i metodologija stočarskih kalkulacija je, u osnovi, slična
kalkulacijama biljne proizvodnje, uz određene razlike, koje se ukratko objašnjavaju
u nastavku. Pri tom se, naravno, ne ponavljaju oni delovi koji su isti kao za
kalkulacije biljne proizvodnje.
Stočarskih proizvodnji ima znatno manje nego biljnih, ali se može reći da je
sastavljanje kalkulacija nešto komplikovanije, i to prevashodno u pogledu izbora
proizvodnji i dodatnih obračuna koje je potrebno uraditi. Osnovnu jedinicu
kapaciteta, za koju se vrši osnovni obračun troškova i rezultata u stočarstvu,
predstavlja jedno grlo.
Tabela 5: Kalkulacija proizvodnje: Mleka i teladi - Krave
Prosečna kalkulacija: Proizvodnje mleka- Krave 2014 93001
Prosečan broj grla: 9,51 Godina proizvodnje: 2014.Red.
broj T R O Š K O V I J.M. Količina Cena IZNOS (din) din/grlu Strukt.
(% )1 Koncentrovana hraniva kg 17412 28,7 499071 52465,7 37,3
2 Silaža kg 62686 2,8 173854 18276,7 13,0
3 Seno (lucerke i dr.) kg 16504 3,1 50603 5319,7 3,8
4 Druga kabasta hrana kg 2435 32,3 78650 8268,2 5,9
5 Ostala hrana i voda 21685 2280 1,6
I ) 823863 86610 61,5
6 Slama - prostirka kg 8680 1,35 11718 1232 0,88
7 Lekovi i sl. 18340 1928 1,37
8 Gorivo pogonsko 375 137,1 51410 5405 3,84
9 Drugi energenti 18875
10 Ostali materijali 5105 537 0,38
II ) 105448 11085 7,9
11 Direktne usluge 36140 3799 2,70
- usluge veterinara 7310 768 0,55
- osiguranje 6270 659 0,47
- ostale usluge 22560 2372 1,68
12 Troškovi rada čas 1900 130,4 247750 26045 18,5
A) 1213201 127540 90,6
OSTVARENI Broj P r o i z v o d n j a Tržišna Vrednost proizvodnje VARIJABIL.
REZULTATI grla J.M. Ukupno cena Ukupno po 1 grlu CENA KOŠ.
13 Mleko 9,51 lit 59570 28,3 1685501 177191 18,02
14 Telad 7 kg 315 285,0 89775 9438 181,5
15 Prirast 9,51 kg 295 165,0 48675 5117 105,1
16 Stajnjak 9,51 t 63,0 820,0 51660 5431 820,0
17 Subvencije 547300 57536
18 Ostali prihodi 23560 2477
B ) 2446471 257189
C ) BRUTO-MARŽA ( B - A ) 1233270 129650
VREDNOST PROIZVODNJE ( 13 до 18 )
Troškovi hrane (1 do 4)
Troškovi ostalog mater. (5 do 8)
VARIJABILNI TROŠKOVI I (1 do 12)
71
nastavak stočarske kalkulacije
Kalkulacije treba sastavljati samo za „ozbiljnije“ vrste stočarske proizvodnje, tj.
za one koje daju značajnije količine proizvoda za tržište. U stočarstvu je, po
pravilu, neophodno izrađivati posebne kalkulacije ne samo za pojedine vrste stoke,
već i u okviru njih, i za pojedine kategorije stoke (npr. u proizvodnji mleka: krave,
telad, junice do 1 godine, junice 1-2 godine itd.), Takođe se podrazumeva
sastavljanje posebnih kalkulacija za različite smerove proizvodnje (priplod, tov).
Ovo je preporučljivo kod većih gazdinstava, koja samostalno uzgajaju osnovno
stado. Za potrebe prikaza ove metodologije, a vodeći računa ograničenosti prostora
i neophodnosti akcentiranja najvažnijih metodoloških problema, pretpostavljeno je
da naše “model gazdinstvo” prodaje telad i kupuje steone junice. To znači da je u
okviru proizvodnje mleka prikazana samo kalkulacija za kategoriju „Krave“.
1. Prosečan broj grla:
U stočarstvu se tokom godine dešavaju kontinuirane promene na osnovnom
stadu (prevođenje između kategorija, kupovina, prodaja, izlučivanje, uginuće itd.).
Usled toga, kalkulacija se može sastavljati samo za prosečan broj grla određene
kategorije, za posmatranu godinu. To podrazumeva postojanje bar minimalne
evidencije o promenama u okviru pojedinih kategorija.
Neophodno je detаljno prаtiti sve promene osnovnog stаdа u toku obrаčunskog
periodа. Osnovnu operаtivnu evidenciju predstаvljаju „listovi stoke“, nа kojimа se
detаljno beleže svi nаturаlni i vrednosni podаci o početnom stаnju, ulаzu i izlаzu
po pojedinim kаtegorijаmа u toku godine (tabela 5.a). Pri tom se odvojeno prаte ne
sаmo pojedine vrste stoke, već i pojedine kаtegorije u okviru njih.
Prosečan broj grla računa se za svaku kategoriju stoke posebno, tako što se broj
hranidbenih dana u toku godine podeli sa 365 (3.474 : 365 = 9,51 grla).
Povećаnje vrednosti osnovnog stаdа nаstаje po osnovu:
- nаbаvke (kupovine),
Dodatni indikatori:
19 Kamata na obrtna sredstva 14693 1545 1,1
20 Režijski troškovi (opšti) 66587 7000 5,0
21 Ostali fiksni troškovi (mehanizacija, objekti i dr. oprema) 44496 4678 3,3
22 1338977 140762 100,0
23 DOBIT ( B - 22) 1107494 116427 UK. C. KOŠ.
24 Ekonomičnost proizvodnje (B : 22); (B:A) 1,83 2,02 20,02
25 Stopa dobiti (profitabilnost prihoda) (23 : B) x 100; (C :B)x100 45,3% 50,4% 201,7
Analiza osjetljivosti:
(kretanje bruto marže) lit/grlu 22,6 28,3 34,0
Promena prinosa +/- 20% 5009,9 65861 94211 122562
Promena tržišne cene +/-20% 6262 94211 129650 165088
7514,9 122562 165088 207614
Tržišna cena mleka (din/l):
UKUPNI TROŠKOVI (A +19+20+21)
72
- priplodа (telаd, jаgnjаd itd.),
- prevođenjа iz drugih kаtegorijа,
- prirаstа (povećаnje težine),
- porаstа cenа i
- viškovа po popisu. Tabela 5a: List stoke za kategoriju: Krave, godina: 2014.
Smаnjenje vrednosti osnovnog stаdа može nаstupiti usled:
- prodаje,
- uginućа,
- prinudnog klаnjа,
- prevođenjа u drugu kаtegoriju ili tov,
- smаnjenjа cenа stoke i
- mаnjkovа po popisu.
2. Troškovi hrane:
Troškovi hrane su, zbog njihovog dominantnog učešća, izdvojeni kao posebna
grupa troškova u strukturi kalkulacije. U kalkulaciji su izdvojene pet vrsta
(kategorija) hraniva (koncentrovana hrana, silaža, seno, druga kabasta hrana i
ostala hrana i voda). U obrascu za evidenciju su hraniva detaljnije raščlanjena, a
softver ih prilikom sastavljanja kalkulacije, sažima u neku od ovih vrsta. U praksi
je moguća podela i na drugačiji način, u zavisnosti od vrste hrane koja se koristi u
konkretnom slučaju, što se jednostavno promeni u excel tabelama.
Treba napomenuti da nije uvek moguće potpuno precizno utvrditi količinu
utrošene hrane po pojedinim kategorijama stoke, posebno kada se radi o kabastoj
hrani. Stoprocentna tačnost nije, međutim, ni neophodna. Zadovoljavajući stepen
preciznosti može se postići i iskustvenom procenom, a po potrebi se može koristiti
i metod svođenja na uslovna grla.
Red. P R O M E N A S T A N J E
broj Datum O P I S
1 2 3 4 5 6 7 8 9 (7x8)
1 01.01. Stanje na početku godine 10 5850 145 848250 10 59 590
2 01.03. Izlučeno - prodato 2 1210 150 181500 8 81 648
3 20.05. Kupljeno 1 530 155 82150 9 82 738
4 10.08. Kupljeno 2 1070 160 171200 11 66 726
5 15.10. Izlučeno - prodato 1 605 157 94985 10 77 770
6 31.12. 10 5930 165,0 978450 10
U K U P N O: 365 3472
P R O S E K: 9,51
Vrednost
(din)
Broj
grla
Masa
(kg)
Broj hrani-
dbenih danaBroj grla
Stanje na kraju godine -
utvrđeno popisom
Broj
dana
Cena
(din/kg)
73
Hraniva dobijena iz sopstvene proizvodnje kao glavni i/ili sporedni proizvod,
obračunavaju se po ceni koštanja, odnosno po procenjenoj ceni, što je napred već
objašnjeno kod poluproizvoda. Ako se radi o koncentrovanoj hrani koja se
priprema na gazdinstvu, onda u cenu treba naravno uračunati sve komponente (npr.
kukuruz, sojina sačma, riblje brašno, repini rezanci, stočna so, premiks i sl.), kao i
troškove rada i energije utrošene na pripremanju hrane. Drugim rečima, neophodno
je sastaviti kalkulaciju pripremanja koncentrovane hrane, kao što je to pokazano
kod kalkulacije proizvodnje tovnih svinja. U slučaju ozbiljnije proizvodnje treba
otvoriti mesto troškova „Mešaona stočne hrane“, i sastavljati posebne kalkulacije za
različite vrste koncentrovane hrane. Jedinica mere za sva hraniva je kilogram (kg).
3. Troškovi ostalog materijala:
Obuhvata različite vrste ostalog materijala. Za slamu se kao normativ, može
uzeti 3-5 kg po jednom odraslom grlu. Za lekove i ostali materijal nije neophodno
upisivati količinu i cenu, već samo iznos troškova.
Utrošeni energenti su razdvojeni na gorivo i druge energente (električna
energija, prirodni gas i ostali energenti). Pretpostavka je da štala ima posebno
brojilo, a ako to nije slučaj, onda treba potrošnju treba utvrditi procenom. Tu je i
podatak o količina goriva potrošenog za godinu dana (355 lit). Koristi se kao ključ za
raspodelu ostalih troškova mehanizacije, i naravno, ulazi u ukupne troškove energije,
zajedno sa električnom energijom.
4. Direktne usluge:
Za ovu grupu troškova važe isti principi kao kod biljne proizvodnje. Obuhvata
prevashodno eksterne direktne proizvodnje usluge (veterinarske usluge, analiza
mleka i sl.). Prilikom evidencije bira se sa padajućeh menija. Pod „osiguranjem
proizvodnje“ unose se troškovi osiguranja grla stoke. Za troškove iz ove grupe
najčešće je dovoljno upisati samo iznos troškova.
5. Troškovi rada:
Važe isti principi kao za biljnu proizvodnju. U stočarstvu se utrošci rada mogu
unositi nedeljno ili čak petnaestodnevno.
6. Vrednost proizvodnje:
Stočarstvo je karakteristično po tome što se u okviru iste proizvodnje, po
pravilu pojavljuju dva ili više vezanih proizvoda. U prikazanoj proizvodnji mleka i
teladi pojavljuju se četiri vrste proizvoda (mleko, telad, prirast, stajnjak), i još razne
premije i eventualno osiguranje. U našoj kalkulaciji je obračunata ukupna količina
dobijenog mleka, nezavisno od toga da li se eksterno prodaje, ili se koristi interno
(za ishranu teladi, za potrebe domaćinstva, eventualni poklon i sl.). Mleko
upotrebljeno za ishranu teladi predstavlja, u stvari, poluproizvod i trebalo bi ga
vrednovati po ceni koštanja, kao što je pokazano kod kalkulacije kukuruza. Ovo
mleko predstavlja trošak u kalkulaciji teladi, naravno po ceni koštanja. Mleko
74
iskorišćeno za potrebe domaćinstva, eventualni poklon i sl., predstavlja, naravno,
finalni proizvod, i tako je i obračunato.
Nа osnovu podаtаkа iz „listovа stoke“ sаstаvljа se obrаzаc „obrt stаdа“, koji
pored ostаlog, služi zа obrаčun prirаstа osnovnog stаdа. Prirаst određene kаtegorije
stoke u toku posmаtrаnog periodа, predstаvljа povećаnje težine odnosno vrednosti
koje je rezultаt sopstvene proizvodnje.
Neophodno je, dаkle, rаzdvojiti povećаnje vrednosti osnovnog stаdа po osnovu
nаbаvke, od povećаnjа koje je rezultаt sopstvene proizvodnje (prirаst). Sаmo
vrednost prirаstа predstavlja prihod periodа u kome je nаstаo. Ako se radi o tovu,
onda je osnovni proizvod utovljeno grlo (a ne prirast), s tim da se u tom slučaju
„grlo stavljeno u tov“ javlja kao osnovni materijal.
Obračun prirasta se vrši za svaku kategoriju posebno, i to po sledećoj formuli:
+ Ukupna težina grla posmatrane kategorije na kraju godine
+ Težina grla izlučenih iz te kategorije u toku godine (prodaja, uginuće, klanje,
prevod u višu kategoriju, eventuali prevod u tov)
- Težina grla uvedenih u tu kategoriju u toku godine (prevod iz niže kategorije,
kupovina)
- Ukupna težina grla posmatrane kategorije na početku godine
= Prirast u toku godine (u kg )
Vrednost prirasta se obračunava po tržišnim cenama stoke na kraju godine.
Obračun prirasta u našem primeru je prikazan u tabeli 5.b. Osim po osnovu
prirasta od 48.675 din (295kg x 165 din/kg), vrednost krava se povećala i po
osnovu porasta tržišnih cena (sa 145 din/kg na početku, na 165 din/kg na kraju
godine). Ovo povećanje u našem primeru iznosi 81.525 din (130.200 – 48.675), i u
stvari predstavlja revalorizaciju osnovnog stada
Tabela 5b: Obračun prirasta za kategoriju: Krave, godina: 2014.
1 2 3 4 5 6 (3x4) 7 (5-6)
1 Masa grla na kraju godine (tab. 5a : red 6) 5930
2 Ukupan izlaz u toku godine (tab. 5a: 2+ 5) 1815
3 Masa grla na početku godine (tab. 5a : 1) 5850
4 Ukupan ulaz u toku godine (tab. 5a: 3 +4) 1600
5 УКУПАН ПРИРАСТ (1+2-3-4) 295 165,0 130200 48675 81525
6 31,0 17 13688 5117 8570
Masa
(kg)UKUPNO
tab. 5a:
red 6 -1
Прираст по грлу ( 5 : прос. број грла)
Red.
broj Prirast Revalori-
zacija
O P I S Cena na
kraju
godine
POVEĆANJE VREDNOSTI
75
7. Cena koštanja:
Utvrđivanje cene koštanja za pojedine proizvode prikazano je u tabeli 5.d, pri
čemu je primenjen „novi metod“. Program naravno sam vrši ovaj obračun cene
koštanja, a farmer/savetodavac treba prethodno da unese podatke o količini i
tržišnoj ceni pojedinih proizvoda. U nastavku je dat tabelarni prikaz u cilju boljeg
razumevanja metodologije. Za stajnjak treba uvek uzeti tonu ( t ) kao jedinicu mere, a
za prirast i utovljena grla kilogram (kg).
„NOVI METOD“:
Novi metod je pogodаn zа primenu kаdа se u vezаnoj proizvodnji dobijаju dvа
ili više glаvnih proizvodа, i jedаn ili više sporednih proizvodа. Tipičаn primer je
proizvodnjа mlekа, gde su mleko, telаd i prirаst glаvni, а stаjnjаk sporedni
proizvod. U nаstаvku se novi metod ilustruje uprаvo nа primeru proizvodnje mlekа
(tab 5.d).
Tabela 5.c: Podaci za utvrđivanje cene koštanja (isečak iz kalkulacije p-nje mleka)
Novi metod predstаvljа kombinаciju stаrog metodа sa metodom relаcijа, ili sa
nekim drugim sličnim metodom. Nаjpre se od ukupne cene koštаnjа oduzme
vrednost sporednih proizvodа, po plаnskoj ceni koštаnjа, ili kаko je usvojeno u
ovoj metodologiji, po tržišnoj (tj.procenjenoj) ceni. Sporednim proizvodom se ovde
smatra samo stajnjak, mada se u literaturi mogu naći i drugačiji stavovi, po kojima
i prirast predstavlja sporedni proizvod. Ostаtаk troškovа se rаspodeljuje nа glаvne
proizvode, primenom metodа relаcije, ili nekog drugog pogodnog metodа. U
našem primeru je ostatak troškova raspodeljen na glavne proizvode srazmerno
njihovoj tržišnoj vrednosti.
Primenjenа je, dаkle, kombinаcijа „stаrog metodа“ i „metodа relаcije“.
Vrednost glаvnih proizvodа (red 4) ne sаdrži vrednost stаjnjаkа, kаo ni vrednost
premijа i osigurаnjа.
A) 1213201 127540 90,6
OSTVARENI Broj P r o i z v o d n j a Tržišna Vrednost proizvodnje VARIJABIL.
REZULTATI grla J.M. Ukupno cena Ukupno po 1 grlu CENA KOŠ.
13 Mleko 9,51 lit 59570 28,3 1685501 177191 18,02
14 Telad 7 kg 315 285,0 89775 9438 181,5
15 Prirast 9,51 kg 295 165,0 48675 5117 105,1
16 Stajnjak 9,51 t 63,0 820,0 51660 5431 820,0
17 Subvencije 547300 57536
18 Ostali prihodi 23560 2477
B ) 2446471 257189
C ) BRUTO-MARŽA ( B - A ) 1233270 129650
VREDNOST PROIZVODNJE ( 13 до 18 )
VARIJABILNI TROŠKOVI I (1 do 12)
76
Tаbelа 5.d: Rаzdvаjаnje ukupnih troškovа u proizvodnji mlekа
4.3.2. Kalkulacije prerade poljoprivrednih proizvoda
Akcenat ovog projekta je na obračunu i analizi troškova i rezultata primarne
poljoprivredne proizvodnje (ratarstvo, povrtarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo i
stočarstvo). Na našem „model gazdinstvu“ ne postoji prerada poljoprivrednih
proizvoda, ali se ne može isključiti mogućnost da na nekim gazdinstvima postoji.
Zbog toga se ovde ne ulazi u detaljna objašnjenja kalkulacija prerade, već se samo
daje struktura kalkulacije i neke najbitnije napomene. Sama kalkulacija (tabela 5.e)
i ne zahteva značajnija dodatna metodološka objašnjenja.
U okviru eventualne prerade poljoprivrednih proizvoda treba uzimati u obzir
samo „ozbiljnije“ vrste proizvodnje (one koje daju značajnije količine proizvoda za
tržište) i koje se obavljaju isključivo „pod firmom“ poljoprivrednog gazdinstva.
Ako se prerada obavlja u okviru posebno registrovane radnje/preduzeća, koja se
fizički nalazi na gazdinstvu i/ili je u vlasništvu nekog od članova domaćinstva, u
tom slučaju se radi o posebnom privrednom subjektu, koji ima svoje
knjigovodstvo, odnosno kalkulacije.
Budući da se radi o relativno velikom broju potencijalnih proizvodnji to nije
bilo moguće detaljnije specifirati troškove, odnosno proizvode. Korisno je još
jednom napomenuti da osnovni materijal predstavlja onaj materijal/sirovinu koji
ulazi u sastav proizvoda, tj. čini gradivnu supstancu proizvoda. Sve ostalo spada u
pomoćni materijal.
1 Ukupni varijabilni troškovi proizvodnje 1213201
2 Tržišnа (procenjena) vrednost stаjnjаkа 51660
3 Ostаtаk vrednosti (1-2 ) 1161541
4 Vrednost glаvnih proizvodа* 1823951
5 Koeficijent ( 3 / 4 ) 0,6368
PRO
2 3 4 = 3 х 2 5 6
- Mleko 28,3 0,6368 18,0 59570,0 1073372
- Telаd 285,0 0,6368 181,5 315,0 57171
- Prirаst 165,0 0,6368 105,1 295,0 30998
- Stаjnjаk 820,0 1,0000 820,0 63,0 51660
UKUPNO: 1213201
* Nije uključenа vrednost stаjnjаkа, kаo ni premijа i osigurаnjа.
I Z N O S
Tržišnа
cenа
Koefici-
jent
Cenа
koštаnjаKoličinа Ukupni troškovi
1
O P I SRed.
broj
77
4.3.3. Evidencija i kalkulacije pomoćnih delatnosti
Poljoprivredа je kаrаkterističnа po relаtivno velikom broju pomoćnih
delatnosti, odnosno pomoćnih MT. To znаčаjno usložnjаvа ukupаn obrаčun
troškovа. Troškovi pomoćnih delаtnosti predstаvljаju znаčаjnu i stаlno rаstuću
poziciju u strukturi cene koštаnjа poljoprivrednih proizvodа. To je rаzlog dа se i
evidenciji i obračunu ovih troškovа posveti odgovаrаjućа pаžnjа.6
U prosečnim poljoprivrednim gazdinstvima obično se pojavljuju sledeće vrste
pomoćnih MT:
1) trаktori po kаtegorijаmа:
lаki,
srednji,
teški,
super-teški,
2) kombаjn univerzаlni,
3) priključne mašine.
Kod većih poljoprivrenih gazdinstava mogu se pojaviti i neka od sledećih MT:
1) mešаonа stočne hrаne,
2) rаdionicа,
3) sušаrа,
4) sistem zа nаvodnjаvаnje,
5) kombаjni specijаlni – zа šećernu repu, zа grаšаk, voće itd,
6) eventuаlno trаnspotrnа službа.
Troškovi pomoćnih delаtnosti mogu se dostа precizno rаspodeliti na primaoce
usluga, s obzirom dа uglаvnom postoji jаsno izrаženа i pouzdаno merljivа vezа sа
primаocimа njihovih uslugа (litri utrošenog goriva, čаsovi rаdа, kwh, normа čаs,
tonа, tonа kilometаr, m3, obrаđeni hektаri itd.). Znаtno je veći problem
orgаnizovаti evidenciju i kontrolu troškova, kojа će obezbediti dа podаci budu
pouzdаni.
Za svako mesto troškova je neophodno, dakle, organizovati posebnu evidenciju
o troškovima, tj. redovno popunjavati „obrasce za evidenciju“ o nastalim
troškovima. Nakon toga se, podrazumeva i sastavljanje kalkualacije za svako MT.
Podrazumeva se da preuzimanje podataka u obrazac kalkulacije, iz obrasca za
evidenciju troškova, excel program vrši automatski, vršeći istovremeno i brojne
druge obračune.
U nastavku se najpe daju obrasci za evidenciju i kalkulacije pomoćnih MT koji
su postojali na našem „model gazdinstvu“, a to su: traktor teški, traktor srednji,
traktor laki i priključne mašine. Istovremeno sa metodološkim objašnejnjima
6 Vukoje, V.: Računovodstvo poljoprivrednih gazdinstava-praktikum, Poljoprivredni
fakultet, Novi Sad, 2011, str. 126-138.
78
kalkulacija, daju se i osnovna objašnjenja funkcionisanja excel softvera, kao i
popunjavanja „obrazaca“ za evidenciju troškova.
Potom se prikazuju kalkulacije važnijih mesta troškova koja nisu postojala na
našem „model gazdinstvu, ali se realno mogu pojaviti na poljoprivrednim
gazdinstvima, češće ili ređe (kombajn, sistem za navodnjavanje). Istovremeno se
daju i kratka metodološka objašnjenja vezana za obračun i raspodelu njihovih
troškova.
4.3.3.1. Traktori U nastavku se na primeru „teških traktora“ objašnjava evidentiranje podataka u
kreiranom obrascu i kalkulacija kao i postupak raspodele troškova pomoćnih
delatnosti.
Neki autori smatraju da trаktori, kombаjni i drugа sredstvа mehаnizаcije ne
predstаvljаju pomoćnu delаtnost u prаvom smislu, već da su to su sredstvа zа rаd
kojа se koriste u procesu proizvodnje, kаo i svа drugа. Međutim, nezаvisno od togа
dа li predstаvljаju osnovnu ili pomoćnu delаtnost, zа utvrđivаnje troškovа
korišćenjа ovih sredstаvа neophodno je otvoriti posebnа MT, odnosno sаstаvljаti
posebne kаlkulаcije.
Trаktori su osnovne pogonske mаšine u poljoprivredi, koje se koriste zа
rаzličite poslove (obrаdа zemljištа, trаnsport, utovаr, zаštitа, nаvodnjаvаnje itd.). S
obzirom nа znаčаjno učešće u ceni koštаnjа poljoprivrednih proizvodа, obrаčunu
troškovа trаktorа zаslužuje posebnu pаžnju.
U kаlkulаcijаmа troškovа trаktorа, kаo i svih drugih pogonskih mаšinа,
odnosno pomoćnih MT, troškovi se rаzvrstаvаju nа vаrijаbilne i fiksne (tаb. 6).
Zаrаde trаktoristа (kombаjnerа) predstаljаju direktne troškove rаdа onih
proizvodnji zа koje je trаktor/kombajn rаdio.
Troškovi trаktorа se, u prаksi nаših poljoprivrednih preduzećа nаjčešće
rаspodeljuju srаzmerno čаsovimа njihovog korišćenjа. Trаktori se koriste zа
rаznovrsne poslove, pri čemu su i troškovi korišćenjа vrlo rаzličiti (npr. između
dubokog orаnjа i tretitаnjа herbicidimа ili trаnsportа slаme). Zbog togа je
neophodno rаzličite učinke i troškove rаdа svesti nа jedinstvenu jedinicu učinkа –
normа čаs (n.č.). To se može urаditi pomoću koeficijenаtа koji odrаžаvаju troškove
po čаsu rаdа zа rаzličite vrste poslovа. Dobro rešenje je dа se kаo jedinstvenа
merа učinkа pogonskih mаšinа koriste utrošeni KWh. Preduslov je dа svi trаktori
imаju stаlno isprаvne uređаje zа merenje utrošenih KWh, što je kod stаrijih
trаktorа teško postići.
79
Tаbelа 6: Kalkulacija korišćenja teških traktora
* Kalkulacije za ostale traktore date su u prilozima
U ovoj metodologiji je usvojeno rešenje po kome se troškovi gorivа direktno
vezuju zа proizvodnje nа koje se odnose, tj. u kojima su i utrošeni. Rаspodelа
„ostalih troškovа“ trаktorа vrši se srаzmerno utrošenom grivu po pojedinim
proizvodnjаmа. Ovаj nаčin je znatno precizniji u odnosu nа čаsove rаdа, jer se
troškovi gorivа, kаo nаjznаčаjniji, direktno vezuju zа proizvodnje nа koje se
odnose. Podаci o utrošenom gorivu mogu se relаtivno lаko obezbediti, pogotovu
kod novijih trаktorа, znatno preciznije nego o utrošenim časovima rada.
URSUS-1614 Gorivo D2:
Snaga: 117 kw Uk. utrošeno: 2816 lit. Uku. bez goriva:
Broj mašina: 1 kom P-nje 2011: 1955 lit. 152847 din.
Šifra: 97003 Kvota: 78,18 din/lit.
Red. K o l i č i n a I Z N O S
broj VRSTA TROŠKOVA Ј.М. ukupno din/lit. ukupno %
1 2 3 4 5 6 7 8
1 Gorivo lit. 2816 137,4 137,4 386904 71,7
2 Mazivo lit. 63,5 236,5 5,3 15017 2,8
Održavanje: 16,9 47630 8,8
3 - rezervni delovi 9,7 27400 5,1
4 - sitniji delovi 0,9 2450 0,5
5 - strane usluge 5,0 14080 2,6
6 - troškovi rada 1,3 3700 0,7
7 Ostalo 0,6 1585 0,3
I VARIJABILNI TROŠKOVI 160,2 451136 83,6
8 Amortizacija 23,4 66000 12,2
9 Osiguranje 0,9 2430 0,5
10 Kamata 3,3 9340 1,7
11 Takse i sl. 3,6 10065 1,9
12 Ostalo 0,3 780 0,1
II FIKSNI TROŠKOVI 31,5 88615 16,4
III UKUPNO ( I + II ) 191,7 539751 100
Cena
80
Tabela 6a: Obrazac evidencije za mehanizaciju URSUS 1614 - 2014.
URSUS 1614 (kom) 1 Snaga (kw): 117 Godina: 2014 97003
Red.
broj T R O Š K O V I Ј.М. Količina Cena
Dizel D2 lit 55,0 134,0 7370 II. 2014.
Dizel D2 lit 60,0 136,7 8202 III. 2014.
Dizel D2 lit 354,0 139,0 49206 IV. 2014.
Dizel D2 lit 45,0 140,2 6309 V. 2014.
Dizel D2 lit 0,0 141,0 0 VI. 2014.
Dizel D2 lit 175,0 141,0 24675 VII. 2014.
Dizel D2 lit 72,0 142,8 10282 VII. 2014.
Dizel D2 lit 87,0 141,9 12345 IX. 2014.
Dizel D2 lit 445,0 143,2 63724 X. 2014.
Dizel D2 lit 725,0 143,6 104110 XI. 2014.
Dizel D3 lit 0,0 0 XII. 2014.
1 Σ Gorivo: 2018 141,8 286223
Motorno ulje lit 30,0 237,5 7125 II. 2014.
Drugamaziva kg 6,5 186,0 1209 V. 2014.
Motorno ulje lit 27,0 247,5 6683 VII. 2014.
2 Σ Mazivo 63,5 236,5 15017
Remenje kom 1,0 10500,0 10500 II. 2014.
Pumpa kom 1,0 7500,0 7500 VII. 2014.
Pneumatik mali kom 1,0 9400,0 9400 IX. 2014.
Sitniji delovi kom 2450 XII. 2014.
3 Σ Rezervni delovi 29850
Sredstva za čićenje kg 950 II. 2014.
Potrošni materijal kg 635 XII. 2014.
0
4 Σ Ostali materijal 1585
Svega troškovi materijala (1 dо 4) 46452
Usluge održavanja 7650 VII. 2014.
Usluge održavanja 6430 XII. 2014.
5 Σ Direktne usluge 14080
Rad članova porodice 1 čas 14,0 140 1960 VII. 2014.
Ostali rad 2 čas 12,0 145 1740 XII. 2014.
6 Σ Troškovi rada 0 26,0 142 3700
А ) VARIJABILNI TROŠKOVI ( 1 dо 8 ) 64232
IZNOS DATUMPROIZVODNJ
A /
NAPOMENA
81
Nastavak obrasca za evidenciju:
Podatke u tabeli 6b excel preuzima „obrazaca“ za evidenciju i/ili „kalkulacija“.
Na primer, gorivo za pšenicu po kategorijama traktora (Ursus: 195 lit, MZT: 113
lit, IMT: 42 lit) preuzima se iz obrasca za evidenciju (tab. 3), tačnije iz toga Sheet-
a, ćelije B20, B21 i B22. Ove podatke softver sam izračunava na osnovu troškova
u proizvodnji pšenice, tj. iz obrasca za evidenciju.
Ukupno utrošeno gorivo (2.816 lit) pokazuje ukupnu potrošnju goriva u svim
proizvodnjama, tj. i za proizvodnje koje se završavaju u tekučoj 2014. godini i za
one koje se završavaju u sledećoj 2015. obračunskoj godini. Excel program ovaj
podatak preuzima iz tabele 6b, poslednji red – 25.
Za raspodelu je važniji sledeći podatak (1.955 lit) koji pokazuje koliko je ovaj
traktor utrošio goriva samo za proizvodnje koje se završavaju u tekućoj
obračunskoj godini, 2014-oj. Kvota za raspodelu se računa tako što se „ostatak
troškova“ traktora u iznosu od 152.847 din (tj. bez goriva: 539.751 – 386.904 =
152.847 din) podeli sa ukupnom potrošnjom goriva za sve proizvodnje koje se
završavaju u ovoj 2014. godini (137.408: 1.955 = 74,18 din/lit). Na ovaj način se
izbegava uzimanje istog goriva dva puta (u obe godine) za računanje ključa (kvote)
za raspodelu „ostalih troškova“ traktora. Množenjem ove kvote sa potrošnjom za
svaku pojedinu proizvodnju dobija se iznos troškova traktora koji pripadaju
pojedinim proizvodnjama. Na primer, za pšenicu: 195 lit x 74,18 din/lit = 15.262
din – podaci su iz tab. 6b. U kalkulaciju pšenice se svi troškovi mehanizacije
prenose zbirno, tj. kao jedna stavka „15) Ostali fiksni troškovi“, koji u našem
primeru iznose 26.292 din. Ovaj podatak excel samostalno preuzima takođe iz
tabele 6b, pretposlednja kolona.
Amortizacija 66000
Osiguranje 2430
Kamata 9340
Takse i sl. 10065
Ostalo 780
0
0
B ) FIKSNI TROŠKOVI 88615
C ) UKUPNI TROŠKOVI 152847
Vrednost proizvodnje
j.m. Ukupno Ukupno Datum
Interne usluge ha 48,5 3151,5 152847 XII. 2014.
Eksterne usluge ha 17,0 3634,7 61789 XII. 2014.
0
D ) Σ UČINAK: 65,5 214636
OSTVARENI UČINAK Učinak
Cena NAPOMENA
Tabela. 6b: Raspored troškova mehanizacije
Ursus -1624 MZT - 820 ИМТ - 549 Priključne mašine
Gorivo Raspored Gorivo Raspored Gorivo Raspored Gorivo Raspored Gorivo Raspored
Troškovi- ostali din 152847 din 118367 din 55503 din 59005
Kvota din/lit 78,185 din/lit 56,051 din/lit 25,56 din/lit 10,37
1 Pšenicа 2014. 5,3 195 15262 113 6314 42 1084 350 3633 350 26292 6,8
2 Kukuruz 10,5 420 32838 233 13061 98 2496 751 7787 751 56181 14,6
3 Suncokret 6 215 16794 151 8441 35 889 400 4151 400 30276 7,8
4 Sojа 5,5 197 15395 138 7738 43 1096 378 3919 378 28148 7,3
5 Šećernа repа 4,5 239 18647 131 7315 88 2245 457 4739 457 32945 8,5
6 Silаžni kukuruz 3,9 156 12197 97 5440 36 927 289 3001 289 21565 5,6
7 Lucerkа 4,3 0 0 177 9927 68 1725 245 2537 245 14190 3,7
8 Svega ratarstvo: 40 1421 111132 1039 58236 409 10462 2870 29768 2870 209598 54,3
9 Jabuka 3,2 39 3052 301 16878 290 7418 630 6539 630 33888 8,8
10 Kruška 2,1 26 2003 195 10947 214 5480 435 4516 435 22946 5,9
11 Kajsija 2,2 27 2133 204 11456 230 5887 462 4792 462 24268 6,3
12 Grožđe vinsko 2,5 29 2228 195 10930 199 5093 423 4385 423 22636 5,9
13 Svega voćarstvo: 10 120 9417 896 50210 934 23878 1950 20232 1950 103737 26,9
14 Mleko 9,51 0 0 145 8127 230 5878 375 3890 375 17896 4,6
15 Tovne svinje 56,0 0 0 32 1794 48 1227 80 830 80 3850 1,0
17 Svega stočarstvo 0 0 177 9921 278 7105 455 4720 455 21746 5,6
18 Eksterne usluge 17 413 32298 0 0 0 0 413 4285 413 36583 9,5
19 OT Gаzdinstvа 0 0 0 550 14057 550 14057 3,6
20 Ostаlo
21 UKUPNO P-nje 2014: 1955 152847 2112 118367 2172 55503 5688 59005 6238 385722 100
22 Pšenica 2015. 4,8 175 96 19 290 290 0 0,0
23 Jesenji radovi 2015. 26,4 686 121 55 863 863 0 0,0
24 Svega proizvodnje 2015: 861 0 217 0 74 0 1153 0 1153 0 0,0
25 UKUPNO 2014. i 2015: 2816 152847 2329 118367 2246 55503 6841 59005 7391 385722 100
UKUPNO MEHANIZACIJA
lit. 385722%
Red
ni
bro
j
83
4.3.3.2. Kombajni
U našem primeru, „model gazdinstvo“ nema sopstveni kombajn, već za
kombajniranje uzima eksterne usluge. Ali, s obzirom da postoji značajan broj
gazdinstava koja imaju kombajne (univerzalne ili/i specijalne), u nastavku se
ukratko ilustruje kalkulacija troškova korišćenja kombajna (podaci su izmišljeni)
(tabela 6c).
Tаbelа 6c. Kаlkulаcijа troškovа korišćenja kombаjnа
Troškovi kombаjnа se obrаčunаvаju, rаspodeljuju i knjiže po istom principu kаo
i troškovi trаktorа. U ovoj metodologiji se, kаo i kod trаktorа, troškovi gorivа
direktno vezuju zа proizvodnje nа koje se odnose. Rаspodelа „ostalih troškovа“
kombajna vrši se srаzmerno utrošenom grivu po pojedinim proizvodnjаmа.
Kаo mogući ključevi zа rаspodelu pojаvljuju se još i uslovni hektаri
požnjevenih površinа, odnosno tone požnjevenog prinosа. S obzirom dа se opet
rаdi o rаzličitim usevimа i učincimа, а to znаči i o rаzličitim troškovimа po jedinici
učinkа, neophodno je izvršiti njihovo svođenje nа jedinstvenu jedinicu mere
(norma čas, kwh itd.). Izbor ključа u svаkom konkretnom gazdinstvu zаvisi,
prevаshodno, od togа koji usevi i u kom obimu su požnjeveni. U nekim
Kombajn Zmaj -171 Gorivo D2:
Snaga: 117 kw Uk. utrošeno: 2160 lit. Uku. bez goriva:
Broj mašina: 1 kom P-nje 2011: 2160 lit. 735303 din.
Šifra: 97011 Kvota: 340.42 din/lit.
Red. K o l i č i n a I Z N O S
broj VRSTA TROŠKOVA Ј.М. ukupno din/lit. ukupno %1 2 3 4 5 6 7 8
1 Gorivo lit. 2160 101.6 101.6 219456 23.0
2 Mazivo lit. 30.2 235.5 3.3 7122 0.7
Održavanje: 131.3 274321 105.2
3 - rezervni delovi 55.2 119136 12.5
4 - potrošni materijal 3.5 7520 0.8
5 - strane usluge 20.0 43200 4.5
6 - troškovi rada 48.4 104465 10.9
7 Ostalo 5.7 12350 1.3
I VARIJABILNI TROŠKOVI 245.7 513249 51.6
8 Amortizacija 175.9 380000 39.8
9 Osiguranje 10.8 23400 2.5
10 Kamata 9.9 21350 2.2
11 Takse i sl. 1.7 3620 0.4
12 Ostalo 6.1 13140 1.4
II FIKSNI TROŠKOVI 204.4 441510 46.2
III UKUPNO ( I + II ) 442.0 954759 100
Cena
84
gazdinstvima će, nа primer, uslovni hektаri požnjevenih površinа biti
nаjprihvаtljiviji ključ. Troškovi rаdа kombаjnerа predstаvljаju direktne troškove
proizvodnje nа koju se rаd odnosi.
U prikazanoj kalkulaciji, univerzalni kombajn je utrošio ukupno 2.160 litara
goriva, i to sve za proizvodnje koje se završavaju u tekučoj obračunskoj godini.
Kvota za raspodelu „ostalih troškova“ kombajna iznosi 340,42 din/lit (735.303 :
2.160 = 340,42 din/lit). Množenjem ove kvote sa potrošnjom za svaku pojedinu
proizvodnju dobija se iznos troškova traktora koji pripadaju pojedinim
proizvodnjama. Pri tom je realna pretpostavka da kombajn koristi i za pružanje
usluga kombajniranja drugim gazdinstvima. U tom slučaju je neophodno sastaviti
posebnu kalkulaciju eksternih usluga, kao što je to pokazano za uslužno oranje
teškim traktorima.
Specijаlni kombаjni (zа šećernu repu, grаšаk, mаline itd.) smаtrаju se direktnim
osnovnim sredstvimа, jer se koriste sаmo u jednoj liniji proizvodnje. U literаturi se
mogu pronаći stаvovi dа zа ove kombаjne ne trebа otvаrаti posebnа MT, već
njihove troškove neposredno vezivаti zа odnosnu liniju proizvodnje. Ipаk je bolje i
zа ovu vrstu kombаjnа formirаti posebnа MT, prevаshodno iz kontrolno-
uprаvljаčkih rаzlogа. To pružа znаtno više mogućnosti zа plаnirаnje, kontrolu i
аnаlizu troškovа, što je posebno vаžno kаdа se znа dа kod ovih mаšinа postoji
problem iskorišćenosti kаpаcitetа. Kаlkulаcije pojedinih proizvodnji tаkođe su
preglednije i informаtivnije аko se troškovi specijаlnih kombаjnа pojаvljuju kаo
jednа pozicijа, nego u okviru drugih vrstа troškovа (mаterijаlа, аmortizаcije,
održаvаnjа, osigurаnjа itd.). Osim togа, ovim kobmаjnimа često se vrše eksterne
usluge, nа koje tаkođe trebа rаspodeliti srаzmerаn deo troškovа.
4.3.3.3. Sistem za navodnjavanje
Naše „model gazdinstvo“ nema sistem za navodnjavanje. Ali, s obzirom da
postoji značajan broj gazdinstava koja imaju hidrosisteme, u nastavku se radi
ilustracije daje kalkulacija troškova njihovog korišćenja (podaci su izmišljeni)
(tabela 6d). U nаrednom periodu se očekuje znаčаjnijа izgrаdnjа hidrosistemа i
primenа nаvodnjаvаnjа nа nаšim poljoprivrednim gаzdinstvimа.
Prаvilаn obrаčun troškovа hidrosistemа zаhtevа rаzlikovаnje dve grupe
troškovа:
2) fiksni troškovi sistemа i
3) troškovi nаvodnjаvаnjа.
Prvа grupа troškovа uslovljenа je postojаnjem i održаvаnjem sаmog sistemа
zа nаvodnjаvаnje. To su fiksni troškovi koji uglаvnom ne zаvise od obimа
korišćenjа sistemа. Drugа grupа predstаvljа vаrijаbilne troškove koji su posledicа
sаmog procesа nаvodnjаvаnjа, odnosno neposrednog korišćenjа vode.
U kаlkulаciji (tabela 6d) troškovi su tаkođe jаsno rаzvrstаni nа fiksne (troškove
sistemа) i vаrijаbilne (troškove nаvodnjаvаnjа). Rаzlozi preciznosti obrаčunа
nаlаžu dа se ovi troškovi rаspodeljuju posebno, korišćenjem rаzličitih ključevа zа
rаspodelu.
85
Tаbelа 6d. Kаlkulаcijа troškovа korišćenja sistema za navodnjavanje
Logičаn ključ zа rаspodelu fiksnih troškovа hidrosistemа je zаsejаnа površinа pod
pojedinim usevimа. Sistem zа nаvodnjаvаnje predstаvljа proizvodni kаpаcitet nа
rаspolаgаnju jednаko svim usevimа, а preduzeće izborom setvene strukture trebа
dа gа iskoristi nа nаjbolji nаčin. Ovim troškovimа trebа teretiti sаmo one
proizvodnje koje se zаvršаvаju u posmаtrаnoj godini, nezаvisno od togа dа li se
rаdi o osnovnim ili postrnim usevimа. Vаrijаbilni troškovi nаvodnjаvаnjа se
rаspodeljuju srаzmerno količini upotrebljene vode (m3).
4.3.3.4. Priključne mašine
Troškovi priključnih mašina na prosečnim poljoprivredni gazdinstvima
predstavljaju prilično značajnu grupu troškova (tabela 6e). Ovde se, naravno radi, o
zajedničkim priključnim mašinama, koje se koriste u više ili svim prozvodnjama
(npr. Plugovi, dljače i druga sredstva za obradu zemljišta, zatim prikolice, rasipači,
atomizeri itd.). Troškovi direktnih priključnih mašina, tj. mašina koje se koriste
samo u jednoj proizvodnji (npr. Berač z kukuruz itd.), predstavljaju direktne
troškove te proizvodnje.
Izdvajanjem priključnih mašina kao posebnog MT može značajno doprineti
preciznosti obračuna troškova na gazdinstvu. Duga mogućnost je da se troškovi
Vodа: Površinа:
160000 m3 50 hа
Šifra: 97051 2,38 din/m3 4589,6 din/hа
Red.
br. Dinаrа %
1 Energijа (električnа/ gаs/dizel) 336000 55,1
2 Troškovi rаdа 12400 2,03
3 Mаterijаl (mаzivo, potrošni mаter.) 3250 0,53
4 Rezervni delovi 7670 1,26
5 Troškovi održаvаnjа 11360 1,86
6 Usluge trаktorа 7560 1,24
7 Ostаlo 2600 0,43
I VARIJABILNI TROŠKOVI 380840 62,4
8 Amortizаcijа 215000 35,2
9 Osigurаnje 6890 1,13
10 Kаmаtа 4300 0,70
11 Tаkse, porezi, PTT, kаnc. mаterij. i sl. 1560 0,26
12 Ostаlo 1730 0,28
II FIKSNI TROŠKOVI 229480 37,6
III UKUPNO ( I + II ) 610320 100,0
I Z N O S
Sistem zа nаvodnjаvаnje
VRSTA TROŠKOVA
86
priključnih mašina evidentiraju u okviru opštih troškova, što je manje precizno,
pogotovu u slučaju kada se otvara samo jedno mesto opštih troškova, kao u našem
slučaju (OT Gazdinstva).
Tаbelа 6e. Kаlkulаcijа troškovа korišćenja priključnih mašina
U osnovi, struktura kalkulacije je ista kao i kod ostalih pomočnih MT, s tim što
su fiksni troškovi dominantni, a pre svega, amortizacija. U nađem primeru,
troškovi priključnih mašina raspoređuju se srazmerno ukupno utrošenom gorivu (tj.
svih pogonskih mašina) u toj proizvodnji (tabele 6b i 6e). Ovo je logičan ključ za
raspodelu, s obzirom da se pogonske mašine uvek koriste u kombinaciji sa
priključnim. Kvota za raspodelu troškova priključnih mašina iznosi 10,37 din/lit
(59.005 : 5.68 = 10,37 din/lit). Množenjem ove kvote sa potrošnjom za svaku
pojedinu proizvodnju dobija se iznos troškova traktora koji pripadaju pojedinim
proizvodnjama.
□
Prethodno je detаljno objаšnjen knjigovodstveno-tehnički postupаk obrаčunа i
knjiženjа troškovа vаžnijih pomoćnih MT, koje se češće pojavljuju na
poljoprivrednim gazdinstvima. Obrаčun i raspodela ostаlih vrsta pomoćnih MT,
koji se eventualno mogu pojaviti na većim gazdinstvima, zаsnivа se nа istim
Gorivo D2:
PRIKLJUČNE MAŠINE P-nje 2011: 5688 lit.
Šifra: 97030 Kvota: 10,37 din/lit.
Red. K o l i č i n a I Z N O S
broj VRSTA TROŠKOVA Ј.М. ukupno din/lit. ukupno %
1 2 3 4 5 6 7 8
Održavanje: 3,01 17105 29,0
1 - rezervni delovi 2,03 11540 19,6
2 - potrošni materijal 0,02 125 0,2
3 - strane usluge 0,55 3120 5,3
4 - troškovi rada 0,41 2320 3,9
5 Ostalo 0,13 750 1,3
I VARIJABILNI TROŠKOVI 3,14 17855 30,3
6 Amortizacija 6,82 38800 65,8
7 Osiguranje 0,18 1010 1,7
8 Kamata 0,24 1340 2,3
9 Ostalo 0,00 0 0,0
II FIKSNI TROŠKOVI 7,23 41150 69,7
III UKUPNO ( I + II ) 10,37 59005 100
Cena
87
principimа (npr. radionica, sušara, mešaona stočne hrane, eventualno transpotrna
služba). U strukturi njihovih kаlkulаcijа troškovi se tаkođe rаzvrstаvаju nа
vаrijаbilne i fiksne. Rаlikа je sаmo u ključevimа koji se koriste zа rаspodelu.
Troškovi radionice se uglavnom raspodeljuju srazmerno časovima rada
utrošenim za održavanje. Zа rаspodelu troškovа sušаre nаjpogodniji ključ su KWh
utrošene energije. Pri izboru ključа zа sušаru, u obzir može dođi i količinа osušenih
proizvodа, izrаženа u tonаmа. Ali, s obzirom dа se suše rаzličiti proizvodi (pšenicа,
kukuruz, sojа i dr.), odnosno proizvodi sа rаzličitim procentom vlаge, trebа
koristiti koeficijente zа svođenje nа jedinstvenu jedinicu mere. Slično je i sа
mešаonom stočne hrаne, gde se kаo mogući ključevi tаkođe jаvljаju KWh utrošene
energije, ili količinа proizvedene hrаne. Zа rаspodelu troškovа kаmionа (tj.
Transportna služba) logičаn ključ, koji se uglаvnom koristi, su tonа-kilometri
prevezenog teretа.
4.3.4. Evidencija i kalkulacije opštih troškova
Opšti troškovi (OT) se odnose na dve, više ili sve proizvodnje na gazdinstvu.
Za razliku od direktnih, za ove troškove, u momonetu njihovog nastanka, nije
moguće utvrditi na koju se proizvodnju odnose, jer su zajednički za više
proizvodnji. Zbog toga je OT neophodno najpre sakupljati na najpre evidentirati
(„sakupiti“) posebnim mestima OT, a potom ih pomoću više ili manje
(ne)preciznih ključeva, raspodeliti na glavna mesta troškova, tj. na pojedine
proizvodnje (tabela 6f).
U poljoprivredi se mogu otvarati posebna MT za: OT grane, OT uprave, OT
prodaje, eventualno OT službe mehanizacije i dr. Za prosečna poljoprivredna
gazdinstva, vodeći računa o jednostavnosti i preglednosti, najčešće je dovoljno
otvoriti samo jedno mesto troškova, i to „OT gazdinstva“. Takvo rešenje je
primenjeno i u prezentaciji ove metodologije. Radi se o dosta širokoj i raznolikoj
grupi troškova, koji su zajednički za više ili sve proizvodnje na gazdinstvu. Pri tom je
dobar deo njih režijskog, odnosno neproizvodnog karaktera (tabela 6f).
Sve prirodne vrste troškova mogu biti sastavni deo OT gazdnistva (materijal,
rezervni delovi, sitan inventar, amortizacija, gorivo, usluge, porezi i doprinosi,
troškovi rada, naknade i zakupnine, itd.). S obzirom da se radi o vrlo brojnim i
raznolikim troškovima, to je u cilje preciznije evidencije i raspodele, često korisno
ove troškove podeliti na više homogenih grupa. U našem primeru to su troškovi:
Putničkog automobila (30%), Kombija i Ostali. Pretpostavka je da gazdinstvo ima
jedan putnički automobil, koji koristi i za potrebe domaćinstva (porodice), ali i za
potrebe gazdinstva, kao privredne jedinice. Pri tom je procenom utvrđeno da se za
potrebe gazdinstva koristi 30%. Kombi služi za različite vrste transporta materijala,
radnika, a pre svega, gotovih proizvoda. Grupu „Ostali“ opšti troškovi čine
uglavnom razni rešijski troškovi gazdinstava (električna energija, telefoni,
kancelarijski i potrošni materijal, reklama i propagnda, reprezentacija, zatim razni
porezi, takse, provizije i sl.
88
Tabela 6f: Kalkulacije opštih troškova gazdinstva
U ovu grupu su uračunati i troškovi zakupa zemljišta, odnosno „rente“. U
literaturi se mogu pronaći i mišljenja da renta predstavlja direktan trošak proizvodnje
koja se odvija na zakupljenoj parceli. To, međutim, može da bude „nepravedno“
prema onim usevima koji su često na tim parcelama, a u korist onih koji se na
zakupljenim parcelama javljaju vrlo retko ili nikada. Raspored useva po parcelama je
u poljoprivredi zavisi od plodoreda, kvaliteta zemljišta itd., ali je, ipak, gazdinstvo
jedinstvena proizvodna celina, i proširenje zemljišnih kapaciteta treba ravnomerno
rasporediti na sve proizvodnje.
Kаmаte nа obrtnа sredstvа je, tаkođe, moguće izdvojiti kao posebnu grupu
troškovа u okviru OT uprаve, a potom raspodeljivati zajedno sa ostalom OT
Automobil
VRSTA TROŠKOVA 30%
Šifra: 98010 98011 98012 9801
1 Kancelarijski materijal 0 0 1860 1860
2 Potrošni materijal 780 920 2350 3504
3 Sitan inventar 0 0 1245 1245
4 Rezervni delovi 6480 14230 0 16174
5 Grivo i mazivo 550 30030 24024 21021 54054
6 Električna energija 15% 0 0 13450 13450
7 PTT troškovi 15% 0 0 3312 3312
8 Usluge održavanja 3650 7560 1520 10175
9 Osiguranje 2240 3520 0 4192
10 Tehnički pregled, takse i sl. 15630 17450 0 22139
11 Reprezentacija 0 0 16000 16000
12 Reklama i propaganda 0 0 0 0
13 Stručna literatura, seminari i sl. 0 0 8450 8450
14 Amortizacija 36667 30833 11125 52958
15 Bruto zarade 0 0 65250 65250
16 Naknade troškova 0 0 5650 5650
17 Penzijsko osiguranje 0 0 9640 9640
18 Porez na katastarski prihod 0 0 18000 18000
19 Provizije i sl. 0 0 2340 2340
20 Kamate na osnovna sredstva 2310 0 0 693
21 Renta na zemljište 0 0 72720 72720
23 Ostalo 0 0 2570 2570
24 Traktori 0 0 14057 14057
IV U K U P N O 97787 98537 270560 398434
Red.
broj
Kombi Ostali OT UKUPNO
89
uprave, ili posebno. U našem primeru kamate nisu tretirane kao sastavni deo OT
gazdinstva, ali su posebno raspodeljivane na pojedine proizvodnje, i to srazmerno
„direktnim varijabilnim troškovima“ (tabela 6g). Rаdi se, nаrаvno, o kаmаtаmа nа
pozаjmljeni kаpitаl zа finаnsirаnje obrtnih sredstаvа. Kаmаte nа kredite iskorišćene
zа nаbаvku osnovnih sredstаvа predstаvljаju fiksne troškove njihove eksploаtаcije.
Kаmаtа nа obrtni kаpitаl je zаjednički trošаk finаnsirаnjа ukupnog preduzećа,
odnosno pribаvljаnjа nedostаjućeg obrtnog kаpitаlа, mаdа postoje i mišljenjа dа
ove kаmаte trebа smаtrаti direktnim troškovimа pojedinih proizvodnji.
Ne ulazeći u detaljnija objašnjenja, na ovom mestu još jednom opominjemo, da
su kamate u stvari „finansijski rashodi“, a ne poslovni (tj. formalno nisu troškovi).
Ali, iz praktičnih razloga, a u skladu sa MRS, sa njima se u poljoprivredi najčešće
postupa kao sa poslovnim rаshodimа, tj. kao sa troškovima. To omogućava da se
kamata pojаvi kаo posebnа stаvkа u kаlkulаcijаmа poljoprivrednih proizvodа, što
je za analizu jako važan podatak.
Zа OT gazdinstva je vrlo teško pronаći uzročnu vezu sа pojedinim linijаmа
proizvodnje, odnosno odаbrаti odgovаrаjući ključ zа rаspodelu. Spektаr mogućih
ključevа zа rаspodelu je vrlo širok, a u našem primeru se rаspodeljuju srаzmerno
«direktnim varijabilnim troškovima» (tabela 6g). Pri tom se ovi troškovi ne
rаspodeljuju nа proizvodnju u toku i pomoćne delаtnosti, iаko bi to, u nekim
slučаjevimа, metodološki bilo isprаvnije. Nа primer, oprаvdаno je eksterno
reаlizovаne usluge pomoćnih delаtnosti, naravno ako postoje, opteretiti
odgovаrаjućim delom OT gazdinstva.
Excel, naravno sam preuzima podatke o varijabilnim troškovima iz pojedinih
kalkulacija, kao i podatak o ukupnim OT gazdinstva iz tab. 6f. Potom vrši
raspodelu OT, i pripadajuće iznose automatski prenosi na pojedine proizvodnje, tj.
upisuje ih u kalkulacije kao posebnu stavku „14) Režijski troškovi (opšti)“, koji
npr. za pšenicu iznose 14.243 din. Po istom principu excel aplikacija automatski
raspodeljuje i rashode kamata, upisujući ih u kalkulaciju kao stavku „13) Kamate
na obrtna sredstva“, koji npr. za pšenicu iznose 3.209 din.
90
Tabela 6g: Raspodela opštih troškova gazdinstva i kamata
4.4. Dodatni pokazatelji uspeha proizvodnje
Budući da su u ovoj metodologiji troškovi primarno razgraničeni na fiksne i
varijabilne, to se kao osnovni rezultat u kalkulacijama javlja bruto marža (marža
pokrića, marginalni rezultat, neto prihod). Sa aspekta kratkoročnog odlučivanja,
bruto marža je najkorisniji pokazatelj rezultata, budući da su fiksni troškovi u
kratkom roku uglavnom nepromenljivi (tj. ne mogu se izbeći u značajnijoj meri).
Zbog toga se isplativost pojedinih proizvodnji može bolje sagledati na osnovu
bruto-marže, nego na osnovu neto rezultata (dobiti/gubitka).
U ovom modelu je iskazana samo jedna marža pokrića, kao razlika između
vrednosti propizvodnje i svih direktnih varijabilnih troškova. Marža se može
iskazivati u više stepena obuhvatnosti, npr. marža pokrića I) kada se od vrednosti
Kamate na obrtna sred.
Varijabilni Raspored Varijabilni Raspored
Troškovi troškovi 398434 troškovi 87920
Koeficijent din. 0,0549 din. 0,0121
Pšenicа 2011. 285503 15670 285503 3458
Kukuruz 611941 33587 611941 7411
Suncokret 297186 16311 297186 3599
Sojа 263655 14471 263655 3193
Šećernа repа 500837 27489 500837 6066
Silаžni kukuruz 206645 11342 206645 2503
Lucerkа 143079 7853 143079 1733
Svega ratarstvo: 2308847 126722 2308847 27963
Jabuka 974212 53470 974212 11799
Kruška 651499 35758 651499 7890
Kajsija 577250 31683 577250 6991
Grožđe vinsko 559890 30730 559890 6781
Svega voćarstvo: 2762852 151640 2762852 33462
Mleko 1213201 66587 1213201 14693
Tovne svinje 912630 50090 912630 11053
Jaja 55 3 55 1
Svega stočarstvo 2125886 116680 2125886 25747
Eksterne usluge 61789 3391 61789 748
Ostаlo 0 0 0
UKUPNO P-nje 2011: 7259373 398434 7259373 87920
OT gazdinstva
91
proizvodnje oduzmu samo troškovi materijala; marža pokrića II) oduzmu se još i
troškovi rada, i marža pokrića III) oduzmu svi direktni varijabilni troškovi, kao u
našim kalkulacijama.
Forma kalkulacije u ovom modelu obračuna, predviđa, naravno, utvrđivanje i
neto rezultata proizvodnje (dobit/gubitak), kao i niz drugih korisnih indikatora
uspeha. Ovi pokazatelji se nalaze u okviru odeljka „Dodatni indikatori“,
uključujući i „Analizu osetljivosti“, koji naravno čine sastavni deo obrasca
kalkulacije (tabela 7). Reč je uglavnom o izvedenim pokazateljima koji su vrlo korisni
za analizu profitabilnosti pojedinih proizvodnji, odnosno gazdinstva u celini.
4.4.1. Dobit i dohodak Dobit (ili gubitak) se predstavlja razliku između vrednosti proizvodnje i
ukupnih troškova (tj. fiksnih i varijabilnih) (tab. 7, red 17). Može se dobiti i kao
razlika između bruto marže i fiksnih troškova. To je neto rezultat proizvodnje,
odnosno uži (manji) je od marže pokrića. Zbog toga je dobit istovremeno i
precizniji rezultat od marže pokrića, naravno, pod pretpostavkom da su opšti
troškovi pravilno raspodeljeni. Ipak, za uravljačke potrebe, pre svega, optimiranja
strukture proizvodnje, bruto marža je pogodniji rezultat, o čemu je ranije bilo više reči. Tabela 7. Dodatni indikatori uspeha (deo kalkulacije p-nje Pšenice)
92
Dohodak (neto produkt) se u našem sadašnjem zvaničnom računovodstvu ne
izračunava kao zvanični pokazatelj uspeha (ni knjigovodstvenom metodom ni u
BU). Međutim, dohodak naravno postoji kao vrlo značajan pokazatelj uspeha po
ekonomskoj nauci. Strogo uzevši, po ekonomskoj nauci, dohodak predstavlja
novostvorenu vrednost u nekom procesu proizvodnje. Kao takav, dohodak je
rezultat ljudskog rada, jer samo ljudski rad može da stvori novu vrednost u procesu
proizvodnje.
Vrednost svake proizvodnje se sastoji iz dva dela (šema 2):
Prenete vrednosti – utrošenih osnovnih i obrtnih sredstava (tzv. minuli rad) i
Novostvorene vrednosti – tj. dohotka.
Šema 2: Struktura vrednosti proizvodnje
Dohodak se, dakle, sastoji od zarada (tj. troškova ljudskog rada) i bruto
finansijskog rezultata (dobit/gubitak). Treba napomenuti da je ovo nešto različit
način računanja dohotka u odnosu na dohodak koji se u literaturi često pojavljuje
pod nazivom „dohodak gazdinstva po ekonomskij nauci“ ili „neto.produkt“, a koji
još sadrži i kamate na obrtna sredstva, kao i još neke poreze i doprinose koje
gazdinstvo plaća društvenoj zajednici (npr. vodni doprinos, porez na katastarski prihod i
dr.). Ovo je znatno jednostavnj način računanja, a razlika nije velika.
ZARADE
BRUTO
DOBIT
VR
ED
NO
ST
PR
OIZ
VO
DN
JE
MA
TE
RIJ
AL
NI
TR
OŠ
KO
VI
Pre
neta
vre
dn
ostAM
OR
TIZ
AC
IJA
DO
HO
DA
K
No
vo
stv
ore
na
vre
dn
ost
93
Odnos živog i minulog rada specifičan je za svaku vrstu proizvodnje. Radno
intenzivnije grane imaju naravno veće učešće dohotka (npr. tekstilna industrija,
rudarstvo, šumarstvo, automobilska industrija). Poljoprivreda takođe još uvek
spada u radno intenzivne grane, mada je generalno učešće ljudskog rada sve manje.
Postoje velike razlike između pojedinih grana, a u okviru njih pojedinih
proizvodnji. Generalno posmatrano, voćarstvo, povrtarstvo i stočarstvo su radno
intenzivnije od ratarstva, ali postoje i izuzeci. Npr. u proizvodnji tovnih svinaja,
brojlera, jaja, itd., učešće novostvorene vrednosti je znatno manje od bilo koje
biljne proizvodnje.
Ako hoćemo da dohodak izračunamo polazeći od rezultata i troškova rada
(zarada), onda koristimo sledeću formulu:
Dohodak = Bruto dobit + Troškovi rada
ili u slučaju gubitka:
Dohodak = Troškovi rada - Bruto gubitak
Dohodak nije iskazivan u analitičkim kalkulacijama pojedinih proizvodnji, već
samo za gazdinstvo u celini, gde je on mnogo korisniji pokazatelj. Ipak, ilustracije
radi, u nastavku prikazujemo obračun dohotka u proizvodnji pšenice:
Dohodak = 224.386 din + 14.456 din = 238.851 din
Od ukupnih troškova rada 11.760 din čini rad članova domaćinstva, što znači da
je u ovoj proizvodnji realno ostvarena dodatna korist (u vidu plata članova
porodice). Na nivou celoga gazdinstva to je mnogostruko veći iznos, što svakako
treba imati u vidu prilikom ocene i analize ostvarenog rezultata.
4.4.2. Ekonomičnost
Ekonomičnost proizvodnje spada u grupu tzv. relativnih pokazatelja ostvarenog
uspeha (zajedno sa produktivnošću, rentabilnošću, profitabilnošću prihoda i dr.).
Izražavaju se koeficijentom ili u procentima. Upravo zbog toga su ovi pokazatelji
pogodni za analizu, jer omogućavaju ne samo vremensko poređenje (za isto
gazdinstvo u različitim godinama), već i prostorno poređenje (sa drugim
gazdinstvima- manje ili više sličnim, prosekom grane i sl.). Time se stiču uslovi za
kvalitatno merenje i ocenu rezultata pojedinih proizvodnji, odnosno gazdinstva u
celini.
Koeficijent ekonomičnosti pokazuje kolika se vrednost proizvodnje ostvaruje na
jedan dinar nastalih troškova. Ekonomičnost se najčešće računa iz odnosa vrednosti
proizvodnje i ukupnih (ili samo varijablinih) troškova proizvodnje:
Koeficijent ekonomičnosti = Vrednost proizvodnje
Ukupni troškovi
Ako se ekonomičnost računa za gazdinstvo u celini (a ne samo za jednu
proizvodnju kao u našim kalkulacijama), umesto vrednosti proizvodnje, u brojiocu
94
se mogu naći i drugi pokazatelji ostvarenog rezultata (ukupan obrt, ukupan prihod,
poslovni prihodi, finansijski prihodi, redovni prihodi i dr.). U nazivniku takođe
može biti više različitih pokazatelja troškova, odnosno rashoda (ukupni rashodi,
poslovni rashodi, finansijski rashodi, redovni rashodi i dr.). U ovom slučaju postoji,
dakle, veći broj kombinacija (odnosa) kojima se ekonomičnost može izraziti.
Koeficijent ekonomičnosti i stopa dobiti (profitabilnosti prihoda) paralelno su
izračunati na bazi ukupnih troškova i na bazi varijabilnih troškova (tabela 8, red
18). U našem primeru za pšenicu, koeficijent ekonomičnosti pokazuje da se na
svaki dinar nastalih troškova ostvaruje 1,68 dinara vrednosti proizvodnje, ili
drugim rečima, vrednost proizvodnje je za 68% veća od troškova. Ovo se može
smatrati vrlo dobrim odnosom, posebno u ratarskoj proizvodnji, gde je koeficijent
obrta mali (oko 1). Računato na bazi samo varijabilnih troškova, dobije se naravno
nešto veća vrednost koeficijenta (1,95 – sledeća kolona u tabeli).
4.4.3. Stopa dobiti (profitabilnost prihoda)
Stopa dobiti u literaturi se još susreće i pod nazivima stopa profitabilnosti
prihoda ili akumulativnost proizvodnje. Radi se o veoma korisnom relativnom
pokazatelju uspeha koji se računa po sledećol formuli:
Stopa dobiti = Ostvarena dobit x 100
Vrednost proizvodnje
Stopa dobiti (stopa profitabilnosti prihoda) izražava se u procentima i pokazuje
koliko se dinara dobiti ostvaruje na svakih 100 dinara vrednosti proizvodnje,
odnosno ostvarenih prihoda u toj proizvodnji.
U našem primeru za pšenicu, stopa dobiti (odnosno stopa profitabilnosti
prihoda), pokazuje da se na svakih sto dinara vrednosti proizvodnje ostvaruje
40,4% dinara dobiti (tabela 8, red 19) Ovo je takođe vrlo dobra vrednost indikatora
za proizvodnju pšenice. I ovaj pokazatelj je računat i na bazi samo varijabilnih
troškova, tj. tako što se bruto marža stavi u odnos sa vrednošću proizvodnje
(48,6%- sledeća kolona u tabeli).
4.4.4. Rentabilnost
Rentabilnost predstavlja jedan od najvažnijih indikatora uspeha poslovanja
svakog privrednog subjekta, pa i poljoprivrednog gazdinstva. Posebno je važan sa
stanovišta vlasnika kapitala, jer pokazuje stepen sposobnosti određenog ulaganja da
odbaci neki prinos, ili moć zaradjivanja uloženih sredstava.
Stopa rentabilnosti je, u stvari, rezultanta (proizvod) delovanja dva bitna
indikatora, tj. predstavlja proizvod stope finansijskog rezultata (stope dobiti) i
koeficijenta obrta uloženih sredstava. Pokazuje koliko je ostvareno zarade na 100
dinara uloženih sredstava, tj. odražava zarađivačku moć uloženih sredstava.
Merenje i analiza rentabilnosti vrsi se sa stanovista:
ukupnog kapitala,
sopstvenog kapitala.
95
Pod ukupnim kapitalom se u ovom slucaju podrazumeva i sopstveni (kapital
vlasnika) i pozajmljeni kapital (obaveze). Ukupan kapital je, naravno, jednak
ukupno ulozenim sredstvima (stalnim i obrtnim), odnosno ukupnoj imovini
preduzeća/gazdinstva. Stoga se često koristi i naziv rentabilnost uloženih sredstava.
U literature takođe postoje različiti načini računanja ovog pokazatelja, pri čemu je
razlika uglavnom u nijansama Ne upuštajući se u takva razmatranja, odlučujemo se
za sledeće formule:
Stopa rentabilnosti = (Dobit + Rashodi kamata ) x 100
ukupnih sredstava Ukupna uložena sredstva
Stopa rentabilnosti = Dobit x 100
sopstvenih sredstava Uložena sopstvena sredstva
U obe formule se, naravno, umesto termina „sredstva“ može koristiti termin
„kapital“. U prvoj formuli, prinos čini ne smao dobit već i kamate na pozajmljeni
kapital. Ukupan kapital treba najpre da zaradi za vraćanje kamata na pozajmljeni
kapital, a tek ostatak predstavlja prinos (zaradu) na sopstveni kapital.
Rentabilnost je vrlo važan i pogodan indikator uspeha za preduzeće/gazdinstvo
u celini, ali postoje značajne teškoće prilikom njegovog izračunavanja za pojedine
linije proizvodnje. To se, pre svega, odnosi na osnovna sredstva. Ona su zajednička
za sve ili više proizvodnji, pa se javlja problem njihove pravilne raspodele na
pojedine proizvodnje. To je dosta komplikovan postupak, koji se ne može precizno
uraditi. Zbog toga u ovoj metodologiji nismo utvrđivali rentabilnost pojedinih
proizvodnji, već samo za gazdinstvo u celini.
4.4.4. Senzitivna naliza
Senzitivna analiza (analiza osetljivosti) predstavlja vrlo koristan instrument u
procesu donošenja ispravnih odluka na gazdinstvu. Ova analiza pokazuje kretanje
ostvarenog rezultata proizvodnje (tj. bruto marže ili dobiti) u zavisnosti od
promene prinosa ili/i prodajne cene proizvoda. Na taj način se stiče jasnija slika o
veličini rezerve, ili rizika, za prelazak u zonu guitka, odnosno o mogućnostima za
postizanje ciljanog povećanja finansijskog rezultata.
Pri tom se na strani rezultata može posmatrati kretanje bruto marže ili dobiti. U
ovoj metodologiji se varira bruto marža, koja je osnovni vid rezultata u
kalkulacijama, a uz to, zadovoljava kriterijum pravolinijskog kretanja sa
promenom prinosa ili/i tržišnih cena proizvoda. Dobit je pod uticajem i fiksnih
troškova, koji se raspodeljuju na pojedine proizvodnje, i kao takva, ne menja se
pravolinijski sa prinosom ili/i cenama proizvoda, ali se takođe može koristiti za
ovu vrstu analize.
Na drugoj strani se varira prinos ili/i tržišna cena proizvoda. Pri tom, ovo
variranje prinos ili/i tržišnih cena proizvoda može biti posebno ili simultano, i to
različitog intenziteta, npr. za +/- 10%, 20% ili 30%, u zavisnosti od potrebe,
odnosno veličine ostvarenog rezultata. U našem primeru se standardno uzima
promena za +/-20%, s obzirom da su rezultati dobri, odnosno rizik ostvarenja
96
negativnog finansijskog rezultata nije veliki. Takođe treba napomenuti, da se u
ovoj metodologiji menjaju prinosi i tržišne cene samo glavnih proizvoda (npr. zrno
pšenice, zrno kukuruza, mleko, itd), ali ne i za sporedne proizvode (npr. slama
pšenice, kukuruzovina, stajnjak, itd.).
U konkretnom primeru pšenice, sa smanjenjem za 20% prinosa ili tržišne cene
zrna pšenice, bruto marža nije ugrožena. Bruto marža bi postala negativna tek sa
smanjenjem prinosa ili/i tržišne cene za oko 42%.
4.5. Analiza troškova i rezultata pojedinačnih proizvodnji
U ovom poglаvlju se vrši prezentаcijа i testirаnje metodoloških rešenjа,
postupаkа i procedurа, definisаnih i usvojenih u prethodnim poglаvljimа
metodološkog kаrаkterа. Nа tаj nаčin se pojedinаčno proverаvа njihovа vаljаnost,
primenljivost i pouzdаnost u konkretnim uslovimа, odnosno kvаlitet metodologije
u celini. Istovremeno se, nаrаvno, testirа i funkcionisаnje prаtećeg softverа nа
konkretnim porаcimа, što je posebno vаžno. Pri tom se uočаvаju eventuаlne loše
strаne pojedinih metodološko-аplikаtivnih rešenjа i vrši njihovа korekcijа.
Definisаnа metodologijа i softver testirаju se nа model gаzdinstvu „Agrаr“,
posebno kreаirаnom zа ove potrebe, а koje smo već koristili zа objаšnjenje
pojedinih metodoloških rešenjа u prethodnim poglаvljimа. Rаdi se o fiktivnom
gаzdinstvu, koje može posližiti kаo reprezent većine nаših gаzdinstаvа u prаksi.
Vodilo računa da to bude relativno veće gazdinstvo za naše uslove, sa
raznovrsnijom strukturom proizvodnje, koje postiže solidan nivo intenzivnosti
proizvodnje. Ovo gаzdinstvo je već detаljno opisаno, а ovde ponаvljаmo sаmo
njegove nаjosnovnije kаrаkteristike, rаdi lаkšeg prаćenjа prezentаcije kojа potom
sledi, a to su:
Obrađuje ukupno 50 ha, od čega deo zemljišta uzima u zakup (14 ha) (parcele
označene sa „T“ su sopstvene, a one označene sa „Z“ zakupljene).
Evidencija i oračun se radi za ekonomski „značajne“ proizvodnje, tj.
kalkulacije se se ne sastavljaju za one proizvodnje koje su isključivo
namenjene zadovoljavanju prehrambenih potreba članova domaćinstva (npr.
povrće u bašti, voće u dvorištu, živina i svinje za sopstvene potrebe i sl.).
U strukturi je zastupljena ratarska, voćarska i stočarska proizvodnja, kako bi
se mogle pokazati obračunske specifičnosti pojedinih grana.
Većinu stočne hrane (kabaste i koncentrovane) proizvodi samostalno, u vidu
poluproizvoda.
Analiza osetljivosti:
(kretanje bruto marže) Prinos (t/ha): 11616 14520 17424
Promena prinosa +/- 20% 5,18 17086 32117 47149
Promena tržišne cene +/-20% 6,47 32117 50907 69696
7,76 47149 69696 92243
Tržišna cena proizvoda (din/t):
97
Raspolaže sa najvećim delom finansijskih sredstava potrebnih za finansiranje
proizvodnje, a samo manji deo finansira iz kredita.
Poseduje većinu neophodnih objekata i mehanizacije (osim kombajna), a
takođe ima i teretni kombi za transport,
Gazdinstvo je registrovano, ostvaruje sve predviđene subvencije, pretpostavka
je, zbog jednostavnosti, da nije u sistemu PDV-a, što ne menja suštinu
metodologije, sve cene su sa uračunatim PDV-om.
Pored nosioca gazdinstva, još dva člana domaćinstva su radno sposobna
(supruga i sin), dok se ostatak radne snage angažuje eksterno (preko
studentske zadruge i u nadnicu). Nosilac gazdinstva plaća, naravno, penziono i
zdravstveno osiguranje.
Gazdisntvo se ne bavi preradom proizvoda.
Proizvodi se uglavnom ne skladište već se prodaju odmah posle žetve, itd.
□
U nastavku se daje prikaz obračuna i analize troškova i rezultata na konkretnim
podacima model gazdinstva, podeljeno u dva odvojena segmenta:
1) Obračun i analiza pojedinih proizvodnji, odvojeno po granama proizvodnje
na model gazdinstvu (ratarstvo, voćarstvo-vinogradarsvo i stočarstvo). Potom
se vrši uporedna analiza najvažnijih pokazatelja uspeha između pojedinih
proizvodnji u okviru svake od navedenih grana;
2) U okviru poglavlja koji se odnosi na gazdinstvo u celini, vrši se obračun i
analiza uspeha za gazdinstvo u celini, uključujući pored ostalog, i uporednu
analizu uspešnosti između pojedinih grana.
Osnovni cilj je da se jasno prezentuju mogućnosti koje metodologija pruža u
obračunu i analizi troškova i rezultata na poljoprivrednim gazdinstvima. Posebna
pažnja se poklanja pravilnom tumačenju dobijenih pokazatelja uspeha, odnosno
kreiranju kvalitetnih informacija, i ukazivanju na njihov značaj za donošenje ispravnih
poslovnih odluka na gazdinstvu.
4.5.1. Biljna proizvodnja Za svaku biljnu proizvodnju izrađeni su i prikazani sledeći
izveštaji/dokumenti/analize:
a) analitička kakulacija,
b) dodatni indikatori uspeha (poseban deo kalkulacije),
c) analiza osetljivosti (poseban deo kalkulacije) i
d) grafikon strukture troškova.
Analiza troškova i rezultata pojedinačnih proizvodnji prezentuje se i objašnjava
na primeru kukuruza za biljne proizvodnje, odnosno proizvodnje mleka za
stočarstvo. Ostale kalkulacije i grafikoni mogu se pogledati u excel aplikaciji i
prilozima.
98
Daju se kratka metodološka objašnjenja, vezana za način izračunavanja i samo
tumačenje pojedinih indikatora, pri čemu se nastoji svesti na minimum ponavljanje
objašnjenja koja su već data u prethodnim poglavljima.
Kukuruz: Troškovi: Najznačajniju stavku u strukturi troškova proizvodnje merkantilnog
kukuruza čini mineralno đubrivo (38,4%). Potom slede seme (13,7%), gorivo
(14,2%) i direktne usluge (8,7%). Troškovi rada čine neprevelikih 4,7%, što je za
kukuruz i očekivano (graf. 3, tab. 8). Ukupni troškovi direktnog materijala
(osnovnog i pomoćnog) čine čak 72,9% ukupnih troškova u proizvodnji kukuruza.
Relativno visok udeo direktnih usluga posledica je činjenice da model gazdinstvo
nema sopstveni kombajn, već to uvek uzima kao eksternu proizvodnu uslugu.
Grafikon 3: Struktura troškova proizvodnje kukuruza (%)
Fiksni troškovi čine 13,7% i uglavnom se uklapaju u prosek ratarskih
proizvodnji (oko 14-15%), sa izuzetkom šećerne repe, koja ima nešto niži udeo
(11,7%). Na nivou celog gazdinstva čine vrlo značajnu stavku ukupnih troškova.
Radi se heterogenoj grupi troškova, sastavljenoj od: kamata na obrtna sredstva,
optih troškova gazdinstva i ostalih troškova mehanizacije.
Ostvareni rezultati: Ostvaren je zadovoljavajući prinos merkantilnog kukuruza
na posmatranom model gazdinstvu od 7,8 t/ha. Međutim, jedan deo zrna
predstavlja poluproizvode, jer je upotrebljen kao reprodukcioni materijal, tj. kao
hrana u stočarstvu. Radi se oko 11,2 tona zrna, ili oko 13,63% ukupnog prinosa. U
kalkulacijama je ceo rod iskazan kao jedinstvena pozicija glavnog proizvoda.
Sporedni proizvod (kukuruzovina) u našem model gazdinstvu nije korišćen ni
vrednovan. Prema ranije objašnjenoj metodologiji, poluproizvodi imaju samo jednu
99
cenu, odnosno neutralan finansijski rezultat. U ovom slučaju, pošto se radi o
glavnom proizvodu, poluproizvodi se vrednuju po ceni koštanja (7.471,8 din/t).
Oni svoju vrednost unose u vrednost proizvodnji gde su upotrebljeni i tako stižu do
finalnog proizvoda. Tržižna vrednost finalnih proizvoda zajedno sa
poluproizvodima i subvencijama daje vrednost proizvodnje u iznosu od 95.719
din/ha (ukupno 1.005.045 din). Kao što je već rečeno za potrebe poređenja između
pojeinih proizvodnji, utvrđeni su odgovarajući indikatori i na bazi tržišnih cena
poluproizvoda kukuruza.
Subvencije po ha ostvarene su na celoj zasejanoj površini kukuruza (10,5 ha).
Ako se uzme u obzir da je oko 13,6% proizvoda upotrebljeno kao poluproizvod,
može se reći da je ostvarena relativno dobra bruto marža za proizvodnju kukuruza
od 37.438 din/ha (ukupno: 393.104 din).
Dodatni indikatori: Reč je uglavnom o izvedenim pokazateljima koji su vrlo
korisni za analizu profitabilnosti pojedinih proizvodnji. Prikazani su u posebnom
odeljku „dodatni indikatori“, koji predstavlja integralni deo kalkulacije. Kada se na
varijabilne troškove dodaju i fiksni (kamata na obrtna sredstva, opti troškovi
gazdinstva i ostali fiksni troškovi), dobiju se ukupni troškovi u proizvodnji
kukuruza 67.535 din/ha (ukupno: 709.120 din). Dobit, kao razlika između
vrednosti proizvodnje i ukupnih troškova, predstavlja konačni neto rezultat
određene proizvodnje. U proizvodnji kukuruza je ostvarena solidna dobit u iznosu
od 28.138 din/ha (ukupno: 295.925 din).
Koeficijent ekonomičnosti paralelno je izračunat na bazi ukupnih troškova i na
bazi varijabilnih troškova, a stopa profitabilnosti prihoda paralelno na osnovu
dobiti i bruto marže (poslednja kolona). Koeficijent ekonomičnosti pokazuje da se
na svaki dinar nastalih ukupnih troškova u proizvodnji kukuruza ostvari 1,42 dinara
vrednosti proizvodnje. Drugim rečima, vrednost proizvodnje je za 42% veća od
ukupnih troškova. Ovo se može smatrati vrlo dobrim odnosom, i pored toga što je
koeficijent obrta u ratarkoj proizvodnji mali (oko 1). Stopa dobiti, odnosno
profitabilnosti prihoda, pokazuje da se na svakih sto dinara vrednosti proizvodnje
ostvaruje 29,4 dinara dobiti, što je takođe vrlo dobar pokazatelj za proizvodnju
pšenice.
100
Tabela 8. Kalkulacije proizvodnje merkantilnog kukuruza
Cena koštanja: Varijabilna cena koštanja merkantilnog kukuruza na
posmatranom gazdinstvu iznosila je 7471,8 din/t (redovi 9 i 10, poslednja kolona).
Kalkulacija p-nje: Kukuruza 2014 90102 Parcele: T1, T4, Z1
Površina ( ha ): 10,50
Red.
broj T R O Š K O V I J.M. Količina Cena IZNOS (din) din/ha
Strukt.
(% )
1 Seme/rasad sj 25,34 3845 97448 9281 13,7
2 Mineralna đubriva t 6,19 41656 257931 24565 36,4
3 Stajnjak t 16,00 820 13120 1250 1,9
4 Zaštitna sredstva kg/l 22,92 1975 45274 4312 6,4
5 Energenti lit 750,67 134,7 101148 9633 14,3
6 Ostali materijal 2340 223 0,3
I ) Troškovi materijala (1 do 6) 517261 49263 72,9
7 Direktne usluge 61480 5855 8,7
- kombajniranje 42000 4000 5,9
- renta 0 0 0,0
- ostalo 19480 1855 2,7
8 Troškovi rada čas 235,0 141,3 33200 3162 4,7
A) 611941 58280 86,3
Ostvareni Prinos Cena VARIJABIL.
rezultati (t/ha) (din/t) Ukupno po 1 ha CENA KOŠ.
9 Zrno kukuruza 10,5 7,80 11464 938925 89421 7471,8
10 Kukuruzovina 10,5 0 0 0 0 0,0
11 Prihodi od subvencija 10,5 63000 6000
12 Ostali prihodi 3120
B) 1005045 95719
C) 393104 37438
Dodatni indikatori:
13 Kamata na obrtna sredstva 7411 706 1,05
14 Režijski troškovi (opšti) 33587 3199 4,7
15 Ostali fiksni troškovi (mehanizacija , objekti i dr. oprema) 56181 5351 7,9
16 UKUPNI TROŠKOVI (A+13+14+15) 709120 67535 100,0
17 DOBIT ( B - 16) 295925 28183 UK. C. KOŠ.
18 Ekonomičnost proizvodnje 1,42 1,64 8658,4
19 Stopa dobiti 29,4% 39,1% 0,0
Analiza osjetljivosti:
(kretanje bruto marže) Prinos (t): 9171 11464 13757
Promena prinosa +/- 20% 6,24 4950 19257 33564
Promena tržišne cene +/-20% 7,80 19257 37141 55026
9,36 33564 55026 76487
Tržišna cena proizvoda (din/t):
VARIJABILNI TROŠKOVI I (1 do 8)
haVrednost (din)
VREDNOST PROIZVODNJE (9 do 12)
BRUTO-MARŽA (B - A)
(B : 16); (B:A)
(17 : B) x 100; (C :B)x100
Troškovi rada
101
Puna cena koštanja zrna je 8658,4 din/t (redovi 18 i 19, poslednja kolona). Cena
koštanja poluproizvoda, koja je po primenjenoj metodologiji jednaka tržišnoj ceni
koštanja glavnog proizvoda.
Analiza osetljivosti: Ova analiza pokazuje kretanje bruto marže u zavisnosti od
promene prinosa ili/i prodajne cene glavnog proizvoda za ukupno +/- 20%. Pri tom
se marža kreće u rasponu od 4.950 din/ha do 76.487 din/ha. To znači da i u slučaju
smanjenja prinosa/prodajne cene kukuruza za 20% rentabilnost proizvodnje
kukuruza na našem model gazdinstvu nije ugrožena. Bruto marža bi postala
negativna tek sa smanjenjem prinosa ili/i tržišne cene za oko 277%.
Proizvodnja mleka U stočarstvu je, po pravilu, neophodno izrađivati posebne kalkulacije ne samo
za pojedine vrste stoke, već i u okviru njih, i za pojedine kategorije stoke (npr. u
proizvodnji mleka: krave, telad, junice do 1 godine, junice 1-2 godine itd.), Takođe
se podrazumeva sastavljanje posebnih kalkulacija za različite smerove proizvodnje
(priplod, tov). Ovo je preporučljivo kod većih gazdinstava, koja samostalno
uzgajaju osnovno stado. Za potrebe prikaza ove metodologije, a vodeći računa
ograničenosti prostora i neophodnosti akcentiranja najvažnijih metodoloških
problema, pretpostavljeno je da naše “model gazdinstvo” prodaje telad i kupuje
steone junice. Takođe je prtpostavka da se kupuju prasad za tov, i mlade koke za
proizvodnju jaja. To znači da je u okviru proizvodnje mleka prikazana samo
kalkulacija za kategoriju „Krave“, a u proizvodnji tovnih svinja i jaja, takođe samo
po jedna kalkulacija.
U stočarstvu takođe postoje proizvodnje koje su započete u tekučoj a završavaju
se sledeće godine (2015). To je slučaj sa većinom stočarskih proizvodnji, tj. većina
ima manju ili veću vrednost nedovršene proizvodnje na kraju kalendarske godine
(31.12.). Olakšavajuća okolnost je što se nedovršena proizvodnja u stočarstvu
može relativno lako proceniti, jer uglavnom ima poznatu tržišnu cenu. Ovo je
pitanje koje se postavlja prilikom utvrđivanja prihoda i rashoda u Bilansu uspeha.
Ovde je, prevashodno, akcenat na kalkulacijama, tj. uzima se zaokružena
proizvodnja od početka do završetka, dok je razgraničenje troškova i prihoda po
godinama u drugom planu.
Stočarska proizvodnja je bitno različita od biljne u pogledu uporedivosti
podataka. Svi pokazatelji su, upravo zbog uporedivosti, svode na osnovnu jedinicu
kapaciteta. U biljnoj proizvodnji je to 1 ha, a u stočarskoj 1 grlo. Problem je što su grla
u pojedinim stočarskim proizvodnjama (krava, tovljenik, koka nosilja itd) vrlo različita
po masi, vrednosti, proizvodnim potencijalima itd. Usled toga su indikatori iskazani po 1
grlu praktično neuporedivi. Naravno da je mogućnost poređenja sa drugim granama
(ratarstvom i voćarstvom) još manja.
Problem se donekle može ublažiti svođenjem na „uslovna grla“, ali je precizno
izračunavanje uslovnih grla dosta složen postupak. Neophodno je raspolagati
kvalitetnom evidencijom u vidu „listova stoke“, kako bi se mogao pouzdano
utvrditi prosečan broj i prosečna masa grla na godišnjem nivou. Obračun posebno
komplikuje činjenica da je sve to potrebno utvrditi ne samo za pojedine vrste stoke,
102
već i po kategorijama u okviru njih. Ostaje mogućnost korišćenja standardnih
koeficijenata za svođenje na uslovna grla, ali budući da to nije dovoljno precizan
obračun, nema opravdanja da se sprovodi za potrebe ovog izveštaja.
U nastavku se, u pojedinim analitičkim kalkulacijama, daju vrednosti
pokazatelja iskazane po 1 grlu. Međutim, prilikom sastavljanja zbirne kalkulacije, i
posebno uporedne analize između pojedinih proizvodnji, vrednosti i pokazatelji po
1 grlu se ne koriste, jer to nema smisla. Pri oceni isplativosti, odnoson uporednoj
analizi, akcenat se stavlja na one relativne pokazatelje uspeha, koje omogućavaju
prihvatljivo poređenje.
Osnovni podaci: Prosečan broj muznih krava na našem „model gazdinstvu“ bio
je 9,51 u toku 2014. godine. Ovaj podatak utvrđen je u tabeli 5a. U stočarstvu se
tokom godine dešavaju kontinuirane promene na osnovnom stadu (prevođenje
između kategorija, kupovina, prodaja, izlučivanje, uginuće itd.). Usled toga,
kalkulacija se može sastavljati samo za prosečan broj grla određene kategorije, za
posmatranu godinu. To podrazumeva postojanje bar minimalne evidencije o
promenama u okviru pojedinih kategorija. Osnovnu operаtivnu evidenciju
predstаvljаju „listovi stoke“, nа kojimа se detаljno beleže svi nаturаlni i vrednosni
podаci o početnom stаnju, ulаzu i izlаzu po pojedinim kаtegorijаmа u toku godine.
Grafikon 23: Struktura troškova proizvodnje mleka (%)
Troškovi: Najznačajniju stavku u strukturi troškova čine koncentrovana hrana
(39,6%) i kabasta hrana (17,8%) (tabela 9, grafikon 23). Potom slede troškovi rada
(19,7%) i ostali materijal (8,4%). Hrana učestvuje sa 57,6% u ukupnim troškovima
proizvodnje mleka. Na fiksne troškove otpada 10,0%, što je znatno ispod proseka
ratarstva i voćarstva, odnosno gazdinstva u celini. Ovo je posledica, prevashodno,
načina raspodele pojedinih kategorija fiksnih troškova (npr. prema gorivu troškovi
mehanizacije), odnoso ne obračunavanja amortizacije na krave.
103
Tabela 9. Kalkulacija proizvodnje mleka – „krave“
Prosečna kalkulacija: Proizvodnje mleka- Krave 2014 93001
Prosečan broj grla: 9,51 Godina proizvodnje: 2014.
Red.
broj T R O Š K O V I J.M. Količina Cena IZNOS (din) din/grlu
Strukt.
(% )
1 Koncentrovana hraniva kg 17412 28,7 499071 52465,7 37,3
2 Silaža kg 62686 2,8 173854 18276,7 13,0
3 Seno (lucerke i dr.) kg 16504 3,1 50603 5319,7 3,8
4 Druga kabasta hrana kg 2435 32,3 78650 8268,2 5,9
5 Ostala hrana i voda 21685 2280 1,6
I ) 823863 86610 61,5
6 Slama - prostirka kg 8680 1,35 11718 1232 0,88
7 Lekovi i sl. 18340 1928 1,37
8 Gorivo pogonsko 375 137,1 51410 5405 3,84
9 Drugi energenti 18875
10 Ostali materijali 5105 537 0,38
II ) 105448 11085 7,9
11 Direktne usluge 36140 3799 2,70
- usluge veterinara 7310 768 0,55
- osiguranje 6270 659 0,47
- ostale usluge 22560 2372 1,68
12 Troškovi rada čas 1900 130,4 247750 26045 18,5
A) 1213201 127540 90,6
OSTVARENI Broj P r o i z v o d n j a Tržišna Vrednost proizvodnje VARIJABIL.
REZULTATI grla J.M. Ukupno cena Ukupno po 1 grlu CENA KOŠ.
13 Mleko 9,51 lit 59570 28,3 1685501 177191 18,02
14 Telad 7 kg 315 285,0 89775 9438 181,5
15 Prirast 9,51 kg 295 165,0 48675 5117 105,1
16 Stajnjak 9,51 t 63,0 820,0 51660 5431 820,0
17 Subvencije 547300 57536
18 Ostali prihodi 23560 2477
B ) 2446471 257189
C ) BRUTO-MARŽA ( B - A ) 1233270 129650
Dodatni indikatori:
19 Kamata na obrtna sredstva 14693 1545 1,1
20 Režijski troškovi (opšti) 66587 7000 5,0
21 Ostali fiksni troškovi (mehanizacija, objekti i dr. oprema) 44496 4678 3,3
22 1338977 140762 100,0
23 DOBIT ( B - 22) 1107494 116427 UK. C. KOŠ.
24 Ekonomičnost proizvodnje (B : 22); (B:A) 1,83 2,02 20,02
25 Stopa dobiti (profitabilnost prihoda) (23 : B) x 100; (C :B)x100 45,3% 50,4% 201,7
UKUPNI TROŠKOVI (A +19+20+21)
VREDNOST PROIZVODNJE ( 13 до 18 )
Troškovi hrane (1 do 4)
Troškovi ostalog mater. (5 do 8)
VARIJABILNI TROŠKOVI I (1 do 12)
104
Ostvareni rezultati: Stočarstvo je karakteristično po tome što se u okviru iste
proizvodnje, po pravilu pojavljuju dva ili više vezanih proizvoda. U proizvodnji
mleka pojavljuju se četiri vrste proizvoda (mleko, telad, prirast i stajnjak) i još
razne premije i eventualno osiguranje. To značajno usložnjava postupak obračuna
vrednosti proizvonje i cene koštanja pojedinih proizvoda. Ovde još napominjemo
da je za obračun cene koštanja primenjen „novi metod“.
Prosečna proizvodnja mleka na „model gazdinstvu“ iznosila je 6180 l/kravi, što
uz ostvarenu prosečnu cenu od 28,3 din/l, daje vrednost glavnog proizvoda od
177.191 din/kravi (ukpnno: 1.685.501 din). Sporedni proizvodi (telad, prirast i
stajnjak), zajedno sa premijama za mleko i po grlu, čine oko 24,3% ukupne
vrednosti proizvodnje. Ostvarena je prosečna bruto marža od 129.650 din/grlu
(ukpnno: 1233270 din).
Dodatni indikatori: Kada se na varijabilne troškove dodaju i fiksni (kamata na
obrtna sredstva, opti troškovi gazdinstva i ostali fiksni troškovi), dobiju se ukupni
troškovi u proizvodnji mleka od 140762 din/grlu (ukupno: 1.338.977 din. Dobit,
kao razlika između vrednosti proizvodnje i ukupnih troškova, predstavlja konačni
neto rezultat. U proizvodnji mleka je ostvarena vrlo solidna dobit u iznosu od
116.427 din/grlu (ukupno: 1.107.429 din).
Koeficijent ekonomičnosti paralelno je izračunat na bazi ukupnih troškova i na bazi
varijabilnih troškova, a stopa profitabilnosti prihoda paralelno na osnovu dobiti i
bruto marže (poslednja kolona). Koeficijent ekonomičnosti pokazuje da se na
svaki dinar nastalih ukupnih troškova u proizvodnji mleka ostvari 1,83 dinar
vrednosti proizvodnje. Drugim rečima, vrednost proizvodnje je za 83% veća od
ukupnih troškova. Ovo se može smatrati solidnim odnosnom u proizvodnji mleka.
Stopa dobiti, odnosno profitabilnosti prihoda, pokazuje da se na svakih sto dinara
vrednosti proizvodnje ostvaruje 45,3 dinara dobiti, što je takođe dobar pokazatelj.
Cena koštanja: Varijabilna cena koštanja mleka na posmatranom gazdinstvu
iznosila je 18,02 din/l (red 11, poslednja kolona). Prosečna puna cena koštanja
mleka je 20,02 din/l (red 20, poslednja kolona).
Analiza osetljivosti: Ova analiza pokazuje kretanje bruto marže u zavisnosti od
promene prinosa ili/i prodajne cene glavnog proizvoda za ukupno +/- 20%. Pri tom
se marža kreće u rasponu od 65.861 din/grlu do 207.614 din/grlu. To znači da i u
slučaju smanjenja proizvodnje/prodajne cene mleka za 20% rentabilnost
proizvodnje mleka na našem „model gazdinstvu“ nije ugrožena. Bruto marža bi
postala negativna tek sa smanjenjem prinosa ili/i tržišne cene za oko 47%.
Analiza osjetljivosti:
(kretanje bruto marže) lit/grlu 22,6 28,3 34,0
Promena prinosa +/- 20% 5009,9 65861 94211 122562
Promena tržišne cene +/-20% 6262 94211 129650 165088
7514,9 122562 165088 207614
Tržišna cena mleka (din/l):
105
4.5.2. Uporedne analize uspeha ratarskih proizvodnji
Radi se o uporednim analizama najvažnijih pokazatelja isplativosti između
pojedinih ratarskih proizvodnji. Ove analize su jako važne jer treba, pre svega, da
omoguće formiranje strukture proizvodnje na gazdinstvu koja će biti što bliža
optimalnoj strukturi. To je ključni preduslov za maksimiranje uspeha gazdinstva u
celini. Postoje naravno i drugi metodi za optimiranje strukture proizvodnje na
gazdinstvima (npr. linearno programiranje itd.). Radi dobijanja realnijih podataka,
iz uporedne analize su isključeni sliažni kukuruz i lucerka, dok je su za kukuruz svi
indikatori uspeha obračunati na bazi iste (tržišne) cene svih proizvoda (tj. i onih
koji su upotrebljeni kao poluproizvodi. Slama kod pšenice je poluproizvod, ali se
ne pojavljuje kao problem, s obzirom da je u kalkulacijama vrednovana po tržišnim
cenama.
Posebno je važno pravilno tumačiti i rangirati pojedine pokazatelje uspeha u
konkretnim uslovima na gazdinstvu. Može se desiti da su neki od ključnih
pokazatelja u suprotnosti (npr. bruto marža po 1 ha i koeficijent ekonomičnosti),
usled čega treba proceniti kome pokazatelju u konkretnim uslovima dati prednost i
koliku. Treba uzeti u obzir konkretnen uslove u kojima gazdinstvo posluje,
odnosno primarne i sekundarne ciljeve koje ćeli ostvariti. Treba uvažiti koji je
faktor u „minimumu“, ili kao se obično kaže koji predstavlja „usko grlo“ za
povećanje rezultata, odnosno ostvarenju postavljenih ciljeva. Taj faktor je po
pravilu i najskuplji u konkretnim uslovima, jer ga je nateže i nabaviti. Drugim
rečima, neophodno je postaviti pitanje. „Šta je osnovni ograničavajući faktor
maksimiranju profita gazdinsta – da li je to napr. rapoloživo zemljište ili
finansijska sredstva ili radna snaga ili...?“
Takođe je neophodno voditi računa o proizvodnim uslovima i drugim
ograničenjima na gazdinstvu, kao što su: zahtevi plodoreda, raspoloživi kapaciteti
mehanizacije, objekata u stočarstvu, eventualni preradni kapaciteti, zatim
predviđena tržišna kretanja cena pojedinih proizvoda, potrebna finansijska ulaganja
i cene kapitala, itd.
Zadatak analize je da razmotri i oceni različite mogućnosti, da jasno predoči šta
će se desiti u pojedinim varijantama (kako će se to odraziti na rezultat gazdinstva u
kratkom i srednjem roku), ali ne i da donosi konačnu odluku. Odluka je uvek na
menadžmentu (vlasniku), a analiza treba da maksimalno pomogne u izboru
najbolje odluke. Bez kvalitetne i pravovremene analize nije moguće donositi
ispravne upravljačke odluke.
Analiza koristi različite metode, u zavisnosti od vrste zadatka i cilja analize, a
kao osnovne metode koje najčešće koristi, izdvajaju se: a) raščlanjavanje i b)
poređenje. Rаščlаnjаvаnje je kvаlitаtivni аspekt аnаlize, upoznаje se kvаlitetni
sаstаv аnаlizirаnog predmetа, tj. iz čegа se sаstoji. Preduslov je dа predmet bude
dovoljno složen, i dа između delovа postoji međuzаvisnost. Ovаj metod ide od
sintetičkog kа аnаlitičkom, tj. od zbirnog kа pojedinаčnom. Raščlanjavanje je već
prethodno primenjeno i sproveedeno u dovoljnoj meri, kroz: raščlanjavanje ukupne
proizvodnje po pojedinim linijama proizvodnje, praćenje troškova po mestima
nastanka; zatim u samoj strukturi kalkulacija raščlanjavanje troškova po vrstama,
106
na fiksne i varijabilne, direktne i indirektne; zatim kroz analitičko prikazivnaje
rezultata i izračunavanje različitih relativnih pokazatelja uspeha, itd.
Raščlanjavanje kao metod analize poslovanja je, u stvari, priprema za metod
poređenja, na kome je akcenat u ovom i drugim sličnim poglavljima. Poređenje
odrаžаvа kvаntitаtivni аspekt аnаlize, logično se nаstаvljа nа rаščlаnjаvаnje.
Uporediti neku pojаvi znаči u stvаri izmeriti je , kvаntifikovаti, što je preduslov zа
uspešnu ocenu. Poređenje može biti:
• vremensko
• prostorno
• sа plаnom
• sа normom
• sа prаvilom (teoremom)
• sа аksiomom itd.
U nastavku se vrši i prikazuje prevashodno prostorno poređenje (između
pojedinih proizvodni, odnosno grana). Vremensko poređenje se na ovom mestu ne
prikazuje, zbog nedostatka podataka za prethodnu godinu, ali je jako važno i
preporučljivo, jer pokazuje kretanje rezultata i drugih posmatranih parametara u
više uzastopnih godina, ili u odnosu na neku referentnu godinu i sl. Na svakom
konkretnom gazdinstvu se može izvesti relativno lako, jer postoje podaci za više
godina.
U tumačenju i prezentovanju dobijenih rezultata, analiza se koristi različitim
instrumentima, po potrebi (tabele, grafikoni, histogrami, relativni brojevi itd.), što je i
ovde slučaj.
U nastavku se pokazuju, komentarišu i porede najvažniji pokazatelji uspeha za
pojedine ratarske proizvodnje.
□
Kao što se na grafikonu jasno vidi (grafikon 10), silažni kukuruz i lucerka
nemaju dobit (tj. ona je nula), dok je bruto marža jednaka iznosu fiksnih troškova,
o čemu je u prethodnim poglavljima bilo više reči. To dalje znači da se za ove
proizvodnje ne iskazuje rezultat (bruto marža i dobit), već je njihov rezultat
inkorporiran u rezultat stočarskih proizvodnji. Ako se, međutim, ovi proizvodi
delimično ili u celosti prodaju na tržištu, što se neretko dešava, onda se sa njima
postupa kao sa merkantilnim kukuruzom u našem primeru. To znači, svi proizvodi
se za potrebe uporedne analize iskažu po jednoj ceni (najčešće tržišnoj, ili nekoj
drugoj obračunskoj). U okviru našeg model gazdinstva, lucerka i silaža nisu
eksterno prodavane. Stoga se u uporednim analizama i komentarima rezultata,
lucerka i silažni kukuruz se ne uzimaju u obzir, iako se nalaze na grafikonu radi
kompletnosti prikaza. Za kukuruz se koriste „ispravljeni podaci“.
107
Grafikon 10: Bruto marža i dobit ratarskih proizvodnji (RSD/ha)
Kretanje dobiti, logično, prati kretanje bruto marže, jer se ona dobije
oduzimenjem još fiksnih troškova. Stoga je akcenat analize i komentara na bruto
marži. Najveća bruto marža na posmatranom „model gazdinstvu“ u 2014. godini,
ostvarena je u proizvodnji šećerne repe (129996 din/ha), zatim slede suncokret,
soja i kukuruz, a najniža u proizvodnji pšenice (50907 din/ha). Uočljivi su veliki
rasponi u visini bruto marži pojedinih proizvodnji, koje se kreću i do 2,38 puta
(između šećerne repe i pšenice).
0
20000
40000
60000
80000
100000
120000
Pšenica Kukuruz Suncokret Soja Šećerna repa
Silažni kukuruz
Lucerka
Grafikon 11: Varijabilni troškovi ratarskih proizvodnji (RSD/ha)
-20000
0
20000
40000
60000
80000
100000
120000
140000
Pšenica Kukuruz Suncokret Soja Šećerna repa
Silažni kukuruz
Lucerka
Bruto marža Dobit
108
Najveća ulaganja varijabilnih troškova je neophodno učiniti u proizvodnji
šećerne repe (111297 din/ha), što je i očekivano, a najniža u proizvodnji soje
(47937 din/ha) (graf. 11).
Istovremeno se u proizvodnji šećerne repe ostvaruje i ubedljivo najveća
vrednost proizvodnje (232293 din/ha), a najniža kod pšenice (104775 din/ha)
(graf. 12). Silažni kukuruz i lucerka su izuzeti iz ove analize, s obzirom da se
vrednuju po ceni koštanja, odnosno iskazuju vrednost proizvodnje u visini ukupnih
troškova.
0
50000
100000
150000
200000
250000
Pšenica Kukuruz Suncokret Soja Šećerna repa
Grafikon 12: Vrednost proizvodnje ratarskih proizvodnji (RSD/ha)
Prosečne prinose i cene koštanja nema smisla porediti, jer se radi o različitim
proizvodnjama.
Ekonomičnost proizvodnje i stopa dobiti (profitabilnost prihoda,
akumulativnost proizvodnje) spadaju u grupu tzv. relativnih pokazatelja uspeha.
Izražavaju se u vidu koeficijenta odnosno procenta, a posebno su značajni jer
omogućavaju pouzdano poređenje različitih proizvodnji. Koeficijent
ekonomičnosti se računa iz odnosa troškova proizvodnje (ukupnih ili/i samo
varijablinih) i vrednosti proizvodnje, a pokazuje kolika se vrednost proizvodnje
ostvaruje na jedan dinar nastalih troškova. Stopa dobiti (profitabilnosti prihoda) u
literaturi se još susreće i pod nazivom rentabilnost proizvodnje ili akumulativnost
proizvodnje. Pokazuje koliko se dinara dobiti ostvaruje na svakih 100 dinara
vrednosti proizvodnje, odnosno ostvarenih prihoda u toj proizvodnji.
Oba pokazatelja (graf. 13) jasno pokazuju da je najisplativija proizvodnja
suncokreta soje (keoficijent 2,08; stopa 51,8%), dok je ulaganje u pšenicu
najmanje rentabilno (keoficijent 1,68; stopa 40,4%). Budući da poluproizvodi
(silažni kukuruz i lucerka) nemaju sopstveni rezultat, logično je da su kod ovih
proizvodnji i relativni pokazatelji uspeha neutralni, tj. koeficijent ekonomičnosti je
1, a stopa profitabilnosti nula.
Na kraju jedne ovakve uporedne analize, trebalo bi dati ocenu koja je
proizvodnja najisplativija, odnossno najmanje isplativa. Tu se često može pojaviti
109
problem, jer pojedini indikatori uspeha mogu biti u oprečnosti (bruto marža po 1
ha, ekonomičnost, stopa dobiti). U tom slučaju se javlja problem davanja prioriteta
pojedinim indikatorima, odnosno cenjenja i dodatnih kriterijuma. Takav problem
imamo i u našem slučaju.
Grafikon 13: Koeficijent ekonomišnosti i stopa dobiti ratarskih proizvodnji
Grafikon bruto marže (graf. 10) takođe pokazuje da se u proizvodnji šećerne
repe ostvaruje ubedljivo najveća bruto marža po 1 ha (129996 din/ha), dok je soj na
trećem mestu, sa velikim zaostatkom (68900 din/ha). Međutim, šećerna repa nema
najveću ekonomičnost i profitabilnost, već se nalazi na tek četvrtom mestu. Prema
ovom kriterijumu suncokret je najisplativija proizvodnja. Budući da su ova dva
osnovna pokazatelja uspeha u oprečnosti, to može stvoriti konfuziju u pogledu
ocene isplativosti. Odnosno, koja je proizvodnja najisplativija, šećerna repa ili
suncokret. U pogledu najmanje isplativosti u ovom slučaju nema dileme, to je
pšenica prema oba kriterijuma.
Ako je to poljoprivredno resurs u minimumu, odnosno najjači ograničavajući
faktor maksimiranju zarade (što najčešće jeste slučaj kod dobrih poljoprivrednih
gazdinstava) onda se repa može oceniti kao najisplativija i preporučiti je za što
veću zastupljenost na gazdinstvu, jer odbacuje ubedljivo najveću maržu i dobit po
hektaru. Naravno, uz uvažavanje ograničenja plodoreda, raspoloživih kapaciteta,
mogućnosti plasmana itd. Ako su gazdinstvu veći problem sredstva za finansiranje
proizvodnje, onda prednost treba dati suncokretu, jer odbacuje najveću zaradu u
odnosu na uložena sredstva.
Ceo problem je dosta kompleksniji i rešava se definisanjem optimalne
strukture proizvodnje za gazdinstvo u celini, na primer, metodom linearnog
programiranja, što je opisano u posebnom poglavlju.
110
4.5.3. Uporedne analize uspeha voćarskih proizvodnji
Radi se o uporednim analizama najvažnijih pokazatelja isplativosti između
pojedinih voćarskih proizvodnji. Ove analize su jako važne jer treba, pre svega, da
omoguće formiranje strukture proizvodnje na gazdinstvu koja će biti što bliža
optimalnoj strukturi. To je ključni preduslov za maksimiranje uspeha gazdinstva u
celini. Postoje naravno i drugi metodi za optimiranje strukture proizvodnje na
gazdinstvima (npr. linearno programiranje itd.).
Posebno je važno pravilno tumačiti i rangirati pojedine pokazatelje uspeha u
konkretnim uslovima na gazdinstvu. Može se desiti da su neki od ključnih
pokazatelja u suprotnosti (npr. bruto marža po ha i koeficijent ekonomičnosti),
usled čega treba proceniti kome pokazatelju u konkretnim uslovima dati prednost i
koliku, o čemu je već bilo više reči.
U nastavku se pokazuju, komentarišu i porede najvažniji pokazatelji uspeha za
pojedine voćarske proizvodnje.
□
Kretanje dobiti, logično, prati kretanje bruto marže, jer se ona dobije
oduzimenjem još fiksnih troškova. Stoga je akcenat analize i komentara na bruto
marži (grafikon 19). Najveća bruto marža i dobit na posmatranom „model
gazdinstvu“ u 2014. godini, ostvarena je u proizvodnji jabuke (635065 din/ha), a
najniža u proizvodnji grođža (341914 din/ha). Uočljivi su veliki rasponi u visini
bruto marži pojedinih proizvodnji, koje se kreću i do 1,91 puta (između jabuke i
vinskog grožđa).
0
100000
200000
300000
400000
500000
600000
700000
Jabuka Kruška Kajsija Grožđe
Grafikon 19: Bruto marža i dobit voćarskih proizvodnji (RSD/ha)
Najveća ulaganja varijabilnih troškova je neophodno učiniti u proizvodnji kruške
(310238 din/ha), što je i očekivano, a najniža u proizvodnji grožđa (223956 din/ha) (graf.
20).
111
0
50000
100000
150000
200000
250000
300000
350000
Jabuka Kruška Kajsija Grožđe
Grafikon 20: Varijabilni troškovi voćarskih proizvodnji (RSD/ha)
Istovremeno se u proizvodnji jabuke ostvaruje i najveća vrednost proizvodnje
(957506 din/ha), a najniža kod vinskog grožđa (565870 din/ha) (graf. 21).
0
200000
400000
600000
800000
1000000
1200000
Jabuka Kruška Kajsija Grožđe
Grafikon 21: Vrednost proizvodnje voćarskih proizvodnji (RSD/ha)
Prosečne prinose i cene koštanja nema smisla porediti, jer se radi o različitim
proizvodnjama i kvalitativno različitim proizvodima.
Ekonomičnost proizvodnje i stopa dobiti (profitabilnost prihoda,
akumulativnost proizvodnje) spadaju u grupu tzv. relativnih pokazatelja uspeha.
Izražavaju se u vidu koeficijenta odnosno procenta, a posebno su značajni jer
omogućavaju pouzdano poređenje različitih proizvodnji. Koeficijent
ekonomičnosti se računa iz odnosa troškova proizvodnje (ukupnih ili/i samo
varijablinih) i vrednosti proizvodnje, a pokazuje kolika se vrednost proizvodnje
ostvaruje na jedan dinar nastalih troškova. Stopa dobiti (profitabilnosti prihoda) u
112
literaturi se još susreće i pod nazivom rentabilnost proizvodnje ili akumulativnost
proizvodnje. Pokazuje koliko se dinara dobiti ostvaruje na svakih 100 dinara
vrednosti proizvodnje, odnosno ostvarenih prihoda u toj proizvodnji.
Oba pokazatelja (graf. 22) jasno pokazuju da je najisplativija proizvodnja
jabuke (keoficijent 2,62; stopa 61,8%) i nešto manje proizvodnja kruške
(keoficijent 2,48; stopa 59,7%), dok je ulaganje u vinsko grožđe najmanje
rentabilno (keoficijent 2,01; stopa 50,3%).
Na kraju jedne ovakve uporedne analize, trebalo bi dati ocenu koja je
proizvodnja najisplativija, odnosno najmanje isplativa. Tu se često može pojaviti
problem, jer pojedini indikatori uspeha mogu biti u oprečnosti (bruto marža po 1
ha, ekonomičnost, stopa dobiti). U tom slučaju se javlja problem davanja prioriteta
pojedinim indikatorima, odnosno cenjenja i dodatnih kriterijuma. U našem primeru
se ovajproblem ne pojavljuje. Prema svim kriterijumima je najisplativija
proizvodnja jabuke.
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
0,0
0,5
1,0
1,5
2,0
2,5
3,0
Jabuka Kruška Kajsija Grožđe
Sto
pe
pro
fitab
ilno
sti p
rih
od
a
Ko
efic
ijen
ti e
kon
om
ičn
ost
i
Ekonomičnost Profitabilnost prihoda (% )
Grafikon 22: Koeficijent ekonomišnosti i stopa dobiti ratarskih proizvodnji
4.5.4. Uporedne analize uspeha stočarskih proizvodnji
Radi se o uporednim analizama najvažnijih pokazatelja isplativosti između
pojedinih stočarskih proizvodnji. Ove analize su jako važne jer treba, pre svega, da
omoguće formiranje strukture proizvodnje na gazdinstvu koja će biti što bliža
optimalnoj strukturi. To je ključni preduslov za maksimiranje uspeha gazdinstva u
celini. Postoje naravno i drugi metodi za optimiranje strukture proizvodnje na
gazdinstvima (npr. linearno programiranje itd.).
Posebno je važno pravilno tumačiti i rangirati pojedine pokazatelje uspeha u
konkretnim uslovima na gazdinstvu. Može se desiti da su neki od ključnih
pokazatelja u suprotnosti (npr. bruto marža po ha i koeficijent ekonomičnosti),
113
usled čega treba proceniti kome pokazatelju u konkretnim uslovima dati prednost i
koliku, o čemu je već bilo više reči.
Kao što je napred već rečeno, u stočarstvu se javljaju vrlo različite i praktično
neuporedive jedinice kapaciteta (krava, svinja, koka nosilja, itd.) Usled toga je
nemoguće porediti pokazatelje uspeha/troškova po jedinici kapaciteta
(troškovi/grlo, vrednost proizvodnje/grlo, bruto marža/grlo, dobit/grlo). Ovim je
analiza znatno osiromašena, i manje pouzdana. Ipak, ostaju relativni pokazatelji
uspeha (ekonomičnost i profitabilnost), koji mogu dati zadovoljavajuću sliku nivoa
uspešnosti pojedinih stočarskih proizvodnji. U nastavku se pokazuju, komentarišu i
porede samo relativni pokazateljii uspeha (ekonomičnost i profitabilnost) za
pojedine stočarske proizvodnje.
□
Ekonomičnost proizvodnje i stopa dobiti (profitabilnost prihoda,
akumulativnost proizvodnje) spadaju u grupu tzv. relativnih pokazatelja uspeha.
Izražavaju se u vidu koeficijenta odnosno procenta, a posebno su značajni jer
omogućavaju pouzdano poređenje različitih proizvodnji. Koeficijent
ekonomičnosti se računa iz odnosa troškova proizvodnje (ukupnih ili/i samo
varijablinih) i vrednosti proizvodnje, a pokazuje kolika se vrednost proizvodnje
ostvaruje na jedan dinar nastalih troškova. Stopa dobiti (profitabilnosti prihoda) u
literaturi se još susreće i pod nazivom rentabilnost proizvodnje ili akumulativnost
proizvodnje. Pokazuje koliko se dinara dobiti ostvaruje na svakih 100 dinara
vrednosti proizvodnje, odnosno ostvarenih prihoda u toj proizvodnji.
Oba pokazatelja (graf. 27) jasno pokazuju da je proizvodnja mleka mnogo
isplativija (keoficijent 1,83; stopa 45,3%), nego proizvodnju tovnih svinja
(keoficijent 1,47; stopa 31,8%).
Grafikon 27: Koeficijent ekonomišnosti i stopa dobiti stočarskih proizvodnji
114
4.5.5. Analiza ostalih aktivnosti na gazdinstvu
Akcenat ovog projekta je na obračunu i analizi troškova i rezultata primarne
poljoprivredne proizvodnje na gazdinstvu (ratarstvo, povrtarstvo, voćarstvo,
vinogradarstvo i stočarstvo). Međutim, na gazdinstvima se mogu pojaviti i druge
poslovne aktivnosti, bilo kao osnovne ili sporedne. To je najčešće prerada
primarnih poljoprivrednih proizvoda (proizvodnja sira, kajmaka, kobasica...meda,
sušenog voća, sokova, džemova...ajvara, kisele paprike...itd.). Radi se o relativno
velikom broju potencijalnih poslovnih aktivnosti, po karakteru vrlo raznovrsnih, o
čemu je bilo više reči u poglavlju Kalkulacije prerade poljoprivrednih proizvoda.
Mogu se pojaviti i neke delatnosti koje nisu poljoprivrednog karaktera, na
primer, seoski turizam, proizvodnja i prodaja proizvoda tradicionalnih zanata, itd.
Sve ove aktivnosti, ako su ekonomski značajne, i ako se obavljaju u okviru i pod
firmom registovanog poljoprivrednog gazdinstva, a ne nekog drugog privrednog
subjekta (radnja zanatska, trgovinska i sl.), treba uzeti u obzir prilikom obračuna i
analize troškova i rezultata na gazdinstvu. Na našem „model gazdinstvu“ ne postoji
prerada poljoprivrednih proizvoda, niti neka od pomenutih (ne)poljoprivrednih
aktivnosti.
Na „model gazdinstvu“ se javlja aktivnost davanja eksternih proizvodnjih
usluga drugim gazdinstvima. Ovo je relativno česta delatnost na gazdinstvima,
koja u suštini spada u osnovnu delatnost gazdinstva (npr. usluge kombajniranja,
oranja i pripreme zemljišta, zaštite, transporta, skladištenja, transporta i dr.).
Konkretno, radi se o uslugama dubokog oranja teškim traktorom.
Za eksterne usluge je sastavljena kalkulacija kao i za druge vrste proizvodnje.
Razlika je, naravno, u strukturi odnosno popunjenosti kalkulacije. Ovde se kao
direktni pojavljuju samo troškovi goriva i radne snage. Očigledno se radi o prilično
isplativom poslu, s obzirom da se po uzoranom hektaru ostvari marža pokrića od
8.071 din/ha (ukupno za 17 ha: 199.000 din).
Uočljivo je da je eksternim uslugama pripao relativno veliki iznos fiksnih
troškova, prevashodno fiksnih troškova mehanizacije i priključnih mašina, koji
čine čak 35,7 ukupnih troškova ove aktivnosti. Razlog za to je priroda samih
usluga. U konkretnom slučaju se radi o dubokom oranju, koje zahteva puno goriva,
a ostali troškovi mehanizacije se raspodeljuju upravo prema količini utrošenog
goriva. To je uslovilo da dobit bude značajno manja u odnosu na maržu pokrića, ali
još uvek vrlo dobra, u iznosu od 5.676 din/ha.
4.5.6. Analize na nivou gazdinstva u celini
Gazdinstvo ne predstavlja prost zbir pojedinačnih proizvodnji, već njihovo
jedinstvo. U okviru gazdinstava postoji veći ili manji stepen vertikalne integracije,
odnosno međuzavisnosti između pojedinih prorizvodnji. Osnovni način njihovog
povezivanja je preko poluproivoda.
115
4.5.6.1. Zbirna kalkulacija za gazdinstvo u celini
Jasno je da veći stepen vertikalne integracije smanjuje ukupnu vrednost
finalnih proizvoda na gazdinstvu, ali treba da znači veći neto rezultat (dobit) za
gazdinstvo u celini. Posmatrano sa aspekta pojedinih proizvodnji odnosno grana,
one koje su više integrisane u plasmanu ostvariće nešto lošiji pojedinačni rezultat,
za razliku od onih koje su više integrisane u snabdevanju. Sve ovo treba uzeti u
obzir prilikom sastavljanja i tumačenja rezultata u zbirnoj kaklulaciji za
gazdinstvo, u odnosu na analitičke kalkulacije proizvodnji, kao i zbirne kalkulacije
grana (tabela 10).
Tabela 10: Zbirna kalkulacija za gazdinstvo
116
Radi se, u osnovi, o istim pokazateljima uspeha kao kod analitičkih kalkulacija,
s tim da se neki pokazatelji za gazdinstvo mogu utvrditi, a nisu se mogli utvrditi za
pojedinačne proizvodnje (ili je bilo komplikovano ili necelishodno).
Zbirna kalkulacija gazdinstva se dobije sabiranjem kalkulacija pojedinačnih
proizvodnji, odnosno grana (Sheet: „ZBIRNA GAZDINSTVO“). Ipak, ona nije prost
zbir kalkulacija pojedinačnih proizvodnji/grana, iz sledećih razloga:
Uzeti su u obzir samo troškovi i prihodi onih proizvodnji koje se završavaju u
tekućoj godini (2014.), dakle ne i one koje su ostale u nedovršenoj proizvodnji.
U zbirnoj kalkulaciji je izuzeta (tj. posebno iskazana) vrednost poluproizvoda,
dok je to kod analitičkih sastavni deo vrednosti glavnih ili sporednih
proizvoda.
Takođe je izvršena korekcija za promenu vrednosti zaliha proizvodnje u toku,
prilikom računanja ukupnog obrta u zbirnoj kalkulaciji.
Sve ovo uslovljava da troškovi i vrednost proizvodnje u zbirnoj kalkulaciji
budu, po pravilu, znatno manji od prostog zbira analitičkih kalkulacija.
U osnovi je zadržana struktura analitičkih kalkulacija, s tim da su dodati neki
indikatori koji nisu mogli biti utvrđeni u analitičkim kalkulacijama (ili je to bilo
necelishodno, odnosno komplikovano). Sve vrednosti su svedene na 1 ha, iako su
zbirnom kalkulacijom obuhvaćene, naravno, i stočarske proizvodnje, kod kojih je
kapacitet izražen brojem grla a ne hektara. Ipak, poljoprivredno zemljište je
osnovni kapacitet i preduslov poljoprivredne proizvodnje, i korisno je troškove i
rezultate iskazati po jedinici primarnog kapacitea, tj. po 1 ha obradivog zemljišta.
Ovo je, uz njihovo pravilno tumačenje u postupku analize, uporediv pokazatelj za
između pojedinih gazdinstava.
Troškovi gazdinstva: Zbog različite struktura osnovnih kalkulacija, direktni
varijabilni troškovi su sažeti u samo četiri stavke kalkulacije, odnosno četiri vrste
troškova, dok su direktni prikazani raščlanjenje nego kod analitičkih kalkulacija
(tab. 10, graf.27 ).
Grafikon 27: Struktura troškova celog gazdinstva (%)
117
Ukupni direktni troškovi gazdinstva (odnosi se samo na završene proizvodnje)
iznosili su 7.410.512 din (164.678 din/ha). Kada se dodaju i fiksni troškovi, dobije
se ukupan iznos ulaganja u završene proizvodnje, koji iznosi 8.551.161 din
(190.026 din/ha).
Dominiraju, naravno, troškovi osnovnog i pomoćnog materijala, a potom slede
troškovi direktnog rada sa značajnih 15,4%, kao i troškovi direktnih usluga 6,3%.
Na fiksne troškove otpada ukupno 13,3%, od čega najviše na „ostale fiksne
troškove“ (7,7%) u koje spadaju uglavnom troškovi mehanizacije (osim goriva
koje je direktni trošak) i direktne amortizacije. Režijski troškovi zauzimaju 4,6%, a
predstavljaju opšte troškove gazdinstva.Troškovi kamate na obrtna sredstva su
relativno skromni, oko 1%.
Voćarstvo kao grana imala je najveće ukupne troškove u posmatranoj godini, u
iznosu od 3.321.000 dinara, ili 38,8% (graf. 28). Ztim sledi stočarstvo sa 2.812.946
din (32,9%) ratarstvo 2.348.545 din (27,5%) i. Pod stavkom „ostalo“ u našem
slučaju obuhvaćene su samo eksterne usluge oranja, koje naravno, imaju
neuporedino naniže i troškove i prihode.
Grafikon 28: Iznos troškova i prihoda po granama (u RSD)
Voćarstvo daje i ubedljivo najveću vrednost ukupne proizvodnje u iznosu od
7.749.800 din, ili 47,6% (graf. 28). Potom sledi stočarstvo sa 4.265.068 din
(26,2%), dok ratrstvo najmanju vrednost ukupne proizvodnje 4.107.695 din
(25,2%).
Ukupan obrt: Ovaj pokazatelj nije utvrđivan kod pojedinih prozvodnji, o čemu se
više govori u tački 2.7.3.2. Evidencija i obračun rezultata. Vrednost ukupne
proizvodnje (ukupаn obrt) predstаvljа sumu vrednosti svih dobijenih proizvodа na
gazdinstvu bez obzirа nа njihovu namenu, tj. nezavisno da li su proizvodi namenjeni
0
2000000
4000000
6000000
8000000
10000000
Ratarstvo Voćarstvo Stočarstvo Ostalo
Troškovi Prihodi
118
„eksternoj reаlizaciji“ ili zа dаlju reprodukciju (tj. kаo poluproizvodi) nа gаzdinstvu. Pri
tom se pod eksternom realizacijom smatraju:
- Proizvodi prodаti nа tržištu,
- Proizvodi upotrebljeni zа plаćаnje u nаturi,
- Proizvodi ustupljeni bez nаknаde,
- Proizvodi potrošeni na sаmom, gаzdinstvu poklonjeni i sl.,
- Proizvodi upotrebljeni zа investicionu potrošnju (izgrаdnju novih kаpаcitetа u na
gazdinstvu, tj. novih osnovnih sredstаvа). To su, pre svega, prirаst osnovnog
stаdа i eventualno sаdnice zа podizаnje zаsаdа.
Ukupan obrt je, dakle, zbir eksterno realizovanih proizvoda i poluproizvoda.
Ako se želi utvrditi ukupan obrt za određeni vremenski period (u ovm slučaju
2011. godinu), ukupnu vrednost proizvodnje neophodno je korigovati za promenu
vrednosti zaliha proizvodnje u toku, na kraju u odnosu na početak godine. Obračun
promene vrednosti proizvodnje u toku prikazan je u tabeli 10a, a ova pozicija je
iskazana pod rednim brojem 8 u zbirnoj kalkulaciji za gazdinstvo. U našemprimeru
imamo smanjenje vrednosti zaliha nedovršene preoizvodnje za 67.391 din.
Tabela 10a: Promena vrednosti nedovršene proizvodnje (u RSD)
Od stočarskih proizvodnji samo tov svinja ima početne i krajnje zalihe
proizvodnje u toku. S obzirom nakarakter duge dve proizvodnje (mleko i jaja)
može se usvojiti pretpostavka da nema nedovršene proizvodnje na početku
odnosno kraju godine. O ovoj pretpostavki se može diskutovati, ali ta razlika nije
velika u konkretnim uslovima,s obziromda se radi o kontinuiranim proizvodnjama.
VREDNOST PROIZVODNJE: iskazana u zbirnoj kalkulaciji predstavlja, u stvari,
vrednost finаlne proizvodnje, a u literaturi se susreće i pod nazivom „ukupan prinos“.
To je, dakle, vrednost eksterno reаlizovаnih proizvodа, kao što je to nabrojano precizno u
prethodnom pasusu.
Računski ona se u kalkulaciji dobija kao razlika između ukupnog obrta i vrednosti
poluproizvoda (1.6214.823– 642.076 =15.572.747 din). Pregled poluproizvoda dat je u
tab. 11.
Red.
broj N A Z I V
Pšenica u
2010
Jesenji rad-
ovi u 2010.
Tov svinja
u 2010.SVEGA
1 Osnovni materijal 113875 258166 66903 438943
2 Pomoćni materijal 30237 54303 45092 129632
3 Rad 4455 16535 8019 29009
4 Direktne usluge 10550 0 2730 13280
I ) Svega u 2010. godini: 159116 329004 122744 610864
II ) Svega krajnje zalihe 139955 321689 81829 543473
Promena vrednosti zaliha (II - I) -67391
119
Tabela 11: Pregled poluproizvoda na gazdinstvu (u RSD)
OSTVARENI NETO REZULTATI: Gazdinstvo je ostvarilo ukupnu bruto maržu u
iznosu od 8.162.236 din, odnosno 181.383 din/ha. Dobit, kao razlika između
vrednosti proizvodnje i ukupnih troškova, predstavlja konačni neto rezultat
gazdinstva. Gazdinstvo je ostvarilo dobit u iznosu od 7.021.586 din, odnosno
156.035 din/ha. Posmatrano sa aspekta gazdinstva u celini, dobit je ipak značajniji
pokazatelj uspeha nego bruto marža.
Ovaj rezultat se ne može ograničiti na kalendarsku godinu, čak i uz pretpostavku da
su svi proizvodi prodati do kraja tekuće godine. što je inače vrlo teško prihvatljiva
pretpostavka u realnim uslovima poslovanja. I dalje ostaje problem obuhvatnosti i
vremenskog razgraničavanja troškova. Zbog toga je i neophodno sastaviti bilans
uspeha, gde se ovaj nedostatak eliminiše, i koji rezultate jasno razgraničava na
pojedine kalendarske godine.
RELATIVNI INDIKATORI USPEHA: Koeficijent ekonomičnosti paralelno je
izračunat na bazi ukupnih troškova i na bazi varijabilnih troškova, a stopa
profitabilnosti prihoda paralelno na osnovu dobiti i bruto marže (poslednja
kolona). Koeficijent ekonomičnosti pokazuje da se na svaki dinar nastalih ukupnih
troškova na gazdinstvu ostvaruje 1,90 dinara vrednosti proizvodnje. Drugim
rečima, vrednost proizvodnje je za 90% veća od ukupnih troškova. Ovo se može
smatrati vrlo dobrim odnosnom u poljoprivrednoj proizvodnji u našim uslovima
privređivanja. Stopa dobiti, odnosno profitabilnosti prihoda, pokazuje da se na
svakih sto dinara vrednosti proizvodnje ostvaruje 45,1 dinara dobiti, što je takođe
dobar pokazatelj.
Iskazana bruto marža i dobit po 1 ha poljoprivrednog zemljišta, kao primarnog
kapaciteta, takođe je uporediv podatak sa drugim gazdinstvima.
Stepen vertikalne integracije takođe može biti koristan pokazatelj, pre svega,
efikasnosti organizacije proizvodnih aktivnosti na gazdinstvu, odnosno strukture
proizvodnje. Stepen vertikalne integracije u snabdevanju je dosta skroman (11,6%)
Red.
broj P O L U P R O I Z V O D I J.M. Količina Cena IZNOS (din)
1 Slama - pšenična t 16.4 1450.0 23780
2 Kukuruz zrno t 25.0 7385.0 184324
3 Silažni kukuruz t 87.8 2673.3 234578
4 Lucerka seno t 16.5 9644.3 159247
I ) Svega ratarstvo 601930
5 Stajnjak krave t 63.7 420.0 26768
6 Stajnjak svinje t 16.8 500.0 8400
7 Stajnjak koke t 2.0 2450.0 4978
II ) Svega stočarstvo 40146
UKUPNO: 642076
120
na posmatranom „model gazdinstvu“. Dobija se stavljanjem u odnos poluproizvoda
i ukupnih troškova materijala (642.076 : 5.555.121 x 100 = 11,6%). Ovo znači da
od ukupno utrošenog materijala na gazdinstvu 11,6% potiče sa samog gazdinstva,
iz sopstvene proizvodnje, tj. u vidu poluproizvoda. Stepen integracije u plasmanu
je, logično, još niži (3,96%). Dobija se stavljanjem u odnos poluproizvoda i
ukupnog obrta (642.076 : 1.6214.823 x 100 = 3,84%). Ovaj pokazatelj je uporediv
sa drugim poljoprivrednim gazdinstvima. Treba težiti većem stepenu vertikalne
integracije, jer po pravilu znači i bolji neto rezultat (dobit) za gazdinstvo u celini.
4.5.6.2. Poređenje uspeha između pojedinih proizvodnji i grana
(u EXCEL aplikaciji: sheet „ZBIRNI PREGLEDI“ )
U prethodnim tačkama izveštaja već su izvršena poređenja najvažnijih
pokazatelja uspeha između pojedinjh linija proizvodnje, u okviru svake od
posmatranih grana. Na kraju je neophodno izvršiti poređenje uspešnosti između
pojedinih proizvodnji, odnosno grana (ratarstvo, voćarstvo i stočarstvo), na nivou
gazdinstva. U prethodnim poglavljima je već bilo dovoljno govora o načinima i
problemima poređenja između pojedinih linija i grana proizvodnje. U nastavku se
ukratko daju osnovne napomene, važne za praćenje analize u ovom poglavlju.
Da bi poređenje kvalitativno različitih pojava bilo moguće, neophodno je
prethodno izračunati indikatore koji to omogućavaju. To je po pravilu moguće
vršiti samo na osnovu relativnih pokazatelja, izraženih koeficijentom ili procentom
(ekonomičnost, rentabilnost, stopa profitabilnosti prihoda, produktivnost i sl). U
poljoprivredi je jako važno poređenje indikatora svedenih na osnovnu jedinicu
kapaciteta (u biljnoj proizvodnji je to 1 ha, a u stočarskoj 1 grlo). Problem je što su
grla u pojedinim stočarskim proizvodnjama (krava, tovljenik, ovca, koka nosilja
itd) vrlo različita po masi, vrednosti, proizvodnim potencijalima itd. Usled toga su
indikatori iskazani po 1 grlu praktično neuporedivi. Naravno da je mogućnost
poređenja sa drugim granama (ratarstvom i voćarstvom) još manja.
Dakle, poređenje sve tri grane poljoprivrede moguće je, dakle, samo na
osnovu relativnih pokazatelja, u ovom slučaju su to indikatori ekonomičnost i stopa
dobiti. Ratarstvo i voćarstvo se mogu porediti i na osnovu izvedenih pokazatelja po
jedinici kapaciteta (1 ha). To se u nastavku koristi kao dodatni kriterijum
uspešnosti, po potrebi, tj. samo za biljne proizvodnje. Rentabilnost je vrlo koristan
pokazatelj za poređenje, ali je o nemogućnosti i komplikovanosti izračunavanja
ovog pokazatelja za pojedine linije i grane proizvodnje, već bilo dovoljno reči kod
uporedne analize uspeha ratarskih proizvodnji.
Posebno je važno pravilno tumačiti i rangirati pojedine pokazatelje uspeha u
konkretnim uslovima na gazdinstvu. Može se desiti da su neki od ključnih
pokazatelja u suprotnosti (npr. bruto marža po 1 ha i koeficijent ekonomičnosti),
usled čega treba proceniti kome pokazatelju u konkretnim uslovima dati prednost,
o čemu je ranije takođe bilo dovoljno reči. U nastavku se daje poređenje na nivou
ukupnog gazdinstva, najpre između pojedinih proizodnji, a potom između
pojedinih grana.
121
Poređenje između pojedinih proizvodnji:
Prethodno navedeni problima sa izračunavanjem pojedinih relativnih
pokazatelja uspeha, pogodnih za poređenje, odnosno ocenu uspeha pojedinih
proizvodnji/grana, značajno umanjuje kvalitet ove analize. Ipak, ekonomičnost i
stopa dobiti, uz dobit po 1ha kao dopunski kriterijum, mogu dati dovoljno
elemenata za izvođenje relativno pouzdanih zključaka, naravno, uz pravilno
razumeavnje i tumačenje u konkretnim uslovima poslovanja svakog gazdinstva. Iz
poređenja su isključene proizvodnja silažnog kukuruza i lucerke, pošto se radi o
proizvodnjama koje daju isključivo poluproizvode, što je ranije detaljno
objašnjeno. Takođe, samo za potrebe poređenja, svi proizvodi kukuruza iskazani su
po tržišnim cenama, tj. kao finalni proizvodi.
Koeficijentt ekonomičnosti i stopa dobiti (grafikon 29) jasno pokazuju da je
najisplativija proizvodnja kajsije (ekonomičnost: 2,66; stopa dobiti: 62.4%).
Potom sledi kruška (ekonomičnost: 2,47 ; stopa dobiti: 59,5%), dok je na trećem
mestu jedna ratarska proizvodnja, suncokret (ekonomičnost: 2,32, stopa dobiti:
57,0%), dakle ispred jabuke i vinskog grožđa. Razlika između koeficijenta
ekonomičnosti u proizvodnje kajsije i u proizvodnje tovnih svinja je čak 2,02 puta.
Očigledno je da su prema ovim kriterijumima stočarske proizvodnje znatno manje
isplative u odnosu na biljne. Ubedljivo najmanje isplativa je proizvodnja tovnih
svinja (ekonomičnost: 1,32; stopa dobiti: 24,0%), a potom slede proizvodnja jaja
(ekonomičnost: 1,55, stopa dobiti: 35,7%) i proizvodnja mleka (ekonomičnost:
1,63; stopa dobiti: 38,7%).
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
0,0
0,5
1,0
1,5
2,0
2,5
3,0
Stop
e pr
ofit
abiln
osti
pri
hoda
Koef
icije
nti e
kono
mič
nost
i
Ekonomičnost Stopa dobiti (% )
Grafikon 29: Koeficijenti ekonomičnosti i stope dobiti Za međusobno poređenje biljnih proizvodnji moguće je u poređenje uključiti i
indikatore po 1 ha, kao zajedničkoj jedinici osnovnog kapaciteta. Grafikon 30
pokazuje vrednost dobiti po 1 hektaru, za sve biljne proizvodnje.
122
Grafikon 30: Koeficijenti ekonomičnosti i stope dobiti
Ovaj kriterijum pokazuje još ubedljiviju prednost voćarskih proizvodnji u
odnosu na ratarske. Ipak, ovde je na prvom mestu kruška sa dobiti od 516774
din/ha, dok je kajsija tek na drugom mestu sa 504421 din/ha. Dilema je, dakle,
između dve voćarske proizvodnje, koja je najisplativija, s obzirom d imamo dva
kriterijuma koji su u oprečnosti, iako su relativno probližni. Razlika između dobiti/ha u
proizvodnje kruške i u proizvodnji pšenice je čak 10,1 puta.
Ako pođemo od napred već usvojene pretpostavke da je poljoprivredno
zemljište resurs koji je u minimumu (objašnjenokod ratarstva), odnosno najjači
ograničavajući faktor maksimiranju zarade (što najčešće jeste slučaj kod dobrih
poljoprivrednih gazdinstava), onda se kruška može oceniti kao najisplativija i
preporučiti je za što veću zastupljenost na gazdinstvu, jer odbacuje najveću maržu
po hektaru. Ako su gazdinstvu veći problem sredstva za finansiranje proizvodnje,
onda prednost treba dati kajsiji, jer odbacuje najveću zaradu u odnosu na uložena
sredstva.
Ceo problem je dosta kompleksniji jer se radi o višegodišnjim zasadima, kod
kojih se, za razliku od ratarstva, ne može menjati struktura u kratkom roku. To je
stvar dugoročnog planiranja razvoja gazdinstva. Isto tako, investiciona ulaganja u
podizanje pojedinih zasada su različita kod različitih voćnih vrsta. U ovom slučaju
se eventualno može preporučiti, da se pri sadašnjoj strukturi zasada, poveća
intenzivnost, tj. ulaganje u proizvodnji kajsije, a da se prilikom planiranja strukture
novih zasada, favorizuje kruška, jer daje najveću zaradu po jedinici površine.
Naravno, sve ovo uz uvažavanje ograničenja radne snage, kapaciteta mehanizacije,
skladištenja i sl., zatim mogućnosti plasmana itd.
Na kraju treba napomenuti, da bi stopa rentabilnosti pojedinih proizvodnji
sigurno pokazala znanto drugačiji redosled isplativosti. I to, naravno, u korist
ratarskih peoizvodnji, jer voćarstvo zahteva daleko veća ulaganja sredstava
pojedinici, prevashodno stalnih (osnovnih). Kolika bi ta razlika bila, u ovom
0
100000
200000
300000
400000
500000
600000
700000
123
slučaju ne možemo znati, jer iz napred već objašnjenih razloga, nismo računali
rentabilnost pojedinih proizvodnji/grana, već samo za gazdinstvo u celini.
Poređenje između pojedinih grana: Za poređenje tri postojeće grane na našem“model gazdinstvu“ (ratarstvo, voćarstvo
i stošarstvo) moguće je, dakle, koristiti samo indikatore ekonomičnosti i stope
dobiti.
Grafikon 31: Koeficijenti ekonomičnosti i stope dobiti
Jasno je da je voćarstvo grana koja daje najbolje rezultate u odnosu na učinjene
troškove. Prosečni odnos vrednosti proizvodnje i dobiti (koeficijent ekonomičnosti)
u voćarstvu je 2,33, a stopa dobiti 57,1%. Na drugom mestu je ratarstvo sa
koeficijentom ekonomičnosti 1,94 i stopom dobiti 48,5%. Stočarstvo je najmanje
isplativo sa koeficijentom ekonomičnosti 1,52 i stopom dobiti 34,0%.
Top Related