Download - Evin grijeh

Susan Elizabeth Phillips

Evin grijEh

Ro

ma

n


Evin grijEh

MOZAiKOvA ZABAvnA BiBLiOTEKAknjiga šezdeseta

Naslov izvornika

Just Imagine

Copyright ∂ 1984, 2001 by Susan Elizabeth Phillips

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2009.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Alen Bodor

Grafički urednik Ivica Jandrijević

Fotografija na naslovnici Istockphoto

Korektor Srđan Boban

Tisak Impress, Iv. Gorica, svibanj 2009.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim foto-kopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0397-9CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 676382.


Evin grijeh

S engleskoga prevela Dragana Grozdanić

Mom suprugu Billu, kojega volim i cijenim

PRVI DIO

Konjušar

Kad dužnost potiho šapće: ti moraš,mladost odgovara: ja mogu.

RALPH WALDO EMERSON ≈VOLUNTARIES III√

9

PRVO POGLAVLJE

Stari ulični prodavač odmah ga je zapazio jer je dječak oduda-rao od gomile dobro odjevenih preprodavača dionica i ban-

kara koji su vrvili ulicama donjega dijela Manhattana. Veoma kratko ošišana crna kosa koja bi možda davala naznake kovrča da je bila čista, izvirivala je u bodljikama ispod oboda ofuca-noga filcanoga šešira. Košulja sa zakrpama, raskopčana ovrat-nika, vjerojatno prkoseći vrućini s početka srpnja, prekrivala je uska krhka ramena, dok je naramenica od kožne konjske orme pridržavala prevelike zamašćene jahaće hlače. Dječak je na sebi imao crne čizme, koje su se doimale prevelikima za nekoga tako malenoga, i pod pazuhom je nosio ovalni zavežljaj.

Ulični prodavač naslonio se na kola na guranje s dva kotača prepuna poslužavnika sa slatkišima i gledao kako se dječak pro-bija kroz gomilu, kao da se radilo o neprijatelju kojega je trebalo pokoriti. Starac je vidio ono što drugi nisu zamjećivali, i nešto u tom dječaku zagolicalo mu je maštu: − Hej ti tamo, ragazzo, imam kolač za tebe. Lagan poput poljupca anđela. Vieni qui.

Mladić je naglo podigao glavu, a potom se čeznutljivo zagle-dao u poslužavnik sa slasticama koje je starčeva supruga svako-ga dana svježe pripravljala. Piljar ga je gotovo mogao čuti kako broji novčiće skrivene u zavežljaju koji je tako zaštitnički stiskao. ∑ Dođi, ragazzo. To ti ja darujem. − Podigao je debelu pitu s ja-bukama. − Dar jednog starog čovjeka pridošlici u ovaj, najvaž-niji grad na svijetu.

Dječak je prkosno zagurao palac za pojas svojih jahaćih hlača i približio se kolima. − Is’se, otkud vam to da sam pridošlica?

Naglasak mu je bio osjetan, poput mirisa jasmina u Karolini koji je dopirao s polja pamuka i starac je prikrio osmijeh. − Eh, možda je to samo moja glupa mašta?


10

Dječak je slegnuo ramenima i šutnuo nekakvo smeće u žli-jeb uz pločnik. − Ne kažem ni da ‘esam ni da nisam. ∑ Upro je musavim prstom u smjeru pite. − Koliko tražite za to?

− Nisam li rekao da ti to darujem? Dječak je razmislio o tom, potom kratko kimnuo, i ispružio

ruku. ∑ Hvala vam onda. Dok je uzimao pecivo, kolima su prišla dvojica biznismena u

salonskim kaputima i visokim šeširima od dabrovine. Dječak je prezrivim pogledom prelazio po njihovim zlatnim satovima na privjescima, smotanim kišobranima i ulaštenim crnim cipela-ma. − Prokleti glupi Jenkiji ∑ promrmljao je.

Muškarci su bili zadubljeni u razgovor pa ga nisu čuli, ali čim su se udaljili, starac se namrštio. ∑ Držim da ovaj moj grad nije pravo mjesto za tebe, ha? Prošla su samo tri mjeseca od završetka rata. Naš predsjednik je mrtav. Raspoloženja su još uvijek povišena.

Dječak se smjestio na rub pločnika pojesti pitu. − Nisam baš mnogo držao do gospodina Lincolna. Smatrao sam da je djetinjast.

− Djetinjast? Madre di Dio! Što ta riječ znači? − Blesav poput djeteta.− A gdje je dječak poput tebe naučio takvu riječ? Dječak je rukom zaklonio oči štiteći se od kasnog popodnev-

nog sunca i škiljeći gledao u starca. ∑ Čitanje knjiga mi je poziv. Baš tu riječ čuo sam od gospodina Ralpha Waldoa Emersona.* Štovatelj sam gospodina Emersona. − Počeo je obzirno grickati uokolo rub pite. − Naravno, kad sam počeo čitati njegove eseje nisam znao da je Jenki. Bio sam bijesan kao ris kad sam to sa-znao. Ali tad je bilo prekasno. Već sam bio njegov pristaša.

− Taj gospodin Emerson? Što on to kaže da je tako posebno? Trunak jabuke zalijepio se za vrh dječakovoga musavoga ka-

žiprsta i on ga je liznuo svojim malim ružičastim jezikom. ∑ Govori o karakteru i samopouzdanju. Držim da je samopouz-danje najvažnija karakteristika koju neka osoba može imati, ne mislite li tako?

− Vjera u Boga. To je najvažnije.

* Ralph Waldo Emerson (1803.-1882.), američki pjesnik i esejist koji je izvršio veliki utjecaj na religiju i f ilozofiju, posebice svojom idejom transcendentalizma.

Evin grijeh

11

− Ne držim baš više mnogo ni do Boga, čak ni do Isusa. Ne-kada jesam, ali mislim da sam u proteklih nekoliko godina vi-dio previše toga. Gledao sam kako nam Jenkiji kolju stoku i pale štagljeve. Gledao sam ih kako mi ubijaju psa, Fergisa. Vidio sam kako je gospođa Lewis Godfrey Forsythe izgubila supruga i sina Henryja u istom danu. Osjećam da su mi oči stare.

Ulični prodavač je pozornije promotrio dječaka. To malo li-ce srcolikoga oblika. Nos, neznatno prćast na vrhu. Nekako se činilo grijehom što će muškost uskoro ogrubjeti te nježne crte lica. ∑ Koliko ti je godina, ragazzo? Jedanaest? Dvanaest?

Oprez se polako uvukao u oči koje su bile iznenađujuće ni-janse tamno ljubičaste. − Čini mi se dovoljno.

− Što ti je s roditeljima?− Majka mi je umrla pri porodu. Tata mi je poginuo u bitci

kod Shiloha* prije tri godine.− A ti, ragazzo? Zašto si došao u ovaj moj grad, New York? Dječak je ubacio posljednji komad pite u usta, ponovno za-

gurao zavežljaj pod ruku i ustao. ∑ Moram zaštititi ono što je moje. Najljepša vam hvala za pitu. Bilo mi je pravo zadovoljstvo upoznat’ vas. − Počeo se odmicati, a potom oklijevajući dodao: − I samo da znate… nisam dječak. Zovem se Kit.

Dok se Kit upućivala gore prema Washington Squareu, kreću-ći se u smjeru koji joj je rekla žena na trajektu, zaključila je da nije trebala tom starcu reći kako se zove. Osoba koja se spre-ma počiniti ubojstvo ne bi trebala ići uokolo reklamirajući se. Osim ako to nije ubojstvo. To je pravda, premda sudovi Jenki-ja na to ne bi tako gledali da je uhvate. Bilo bi joj bolje potru-diti se da nikada ne doznaju da je Katharine Louise Weston, s plantaže Risen Glory, u blizini onoga što je ostalo od Ruther-forda, iz Južne Karoline, ikada bila na puškomet od njihovoga prokletoga grada.

Čvršće je stegnula zavežljaj. U njemu je bio tatin Pettingillov vojni revolver sa šest metaka na automatsko zapinjanje, povratna

* Shiloh ∑ glavna bitka koja se 1862. vodila u Američkome građanskome ratu i u kojoj je više od 10.000 vojnika poginulo na obje strane.


12

karta za vlak za Charleston; Emersonovi Eseji, Prva serija, odje-ća za preodjenuti se i novac koji joj je bio potreban dok bude tu. Poželjela je da je današnji dan okončan pa da se može vratiti kući, ali bilo joj je potrebno vrijeme za promatranje tog nitkova Jenkija i upoznavanje njegovih navika. Ubiti ga bilo je obaviti samo pola posla. Drugi dio bio je ne dopustiti da je uhite.

Sve dosad Charleston je bio najveći grad koji je ikada vidjela, ali New York nije bio nimalo nalik Charlestonu. Dok je prola-zila kroz bučne užurbane ulice morala je priznati da ima lijepih prizora. Lijepih crkava, otmjenih hotela, velikih dućana sa sjaj-nim mramornim vežama. Ali ogorčenost ju je priječila da uživa u tom okruženju. Grad se doimao netaknut ratom koji je rasko-madao Jug. Ako ima Boga, nadala se da će se On pobrinuti za to da se duša Williama T. Shermana* okreće na ražnju u paklu.

Piljila je u verglaša umjesto da pazi kamo ide i naletjela na čovjeka koji se žurio kući. − Hej, dečko. Pripazi!

− Pripazi ti ∑ zarežala je. − Nisam ti ja dečko! ∑ Ali muška-rac je već bio nestao iza zavoja.

Jesu li svi oni bili slijepi? Od dana kad je otišla iz Charlesto-na ljudi su od nje mislili da je muško. Nije joj se to svidjelo, ali vjerojatno je tako bilo najbolje. Dječak koji luta sam nije ni bli-zu tako uočljiv koliko djevojčica. Domaći nikada od nje nisu mislili da je muško. Naravno, svi su je oni poznavali od rođenja pa su znali da nema strpljenja za ženske tričarije.

Da se barem nije sve tako brzo mijenjalo. Južna Karolina. Rutherford. Risen Glory, pa čak i ona sama. Starac je od nje mislio da je dijete, ali nije bila. Već je bila navršila osamnaestu, što ju je učinilo ženom. Bilo je to nešto što joj njezino tijelo ni-je dopuštalo da zaboravi, ali njezin um je to odbijao prihvatiti. Rođenje joj se, kao i spol, činilo slučajnim, i poput konja pred previsokom ogradom, odlučila se svojeglavo opirati.

Uočila je policajca ispred sebe i kliznula među skupinu rad-nika koji su nosili kutije s alatom. Unatoč piti i dalje je bi-

* William Tecumseh Sherman (1820.-1891.) ∑ jedan od vođa Sjevera poznat po maršu u kojemu je sa 60.000 vojnika uništio sve ono što bi Jugu u ratu moglo koristiti; domove, plantaže, vojnu opremu, tvornice, željeznice,

Evin grijeh

13

la gladna. I umorna. Da je barem sad bila tamo kod kuće, na Risen Glory, penjala se na neko stablo breskve u vrtu, peca-la ili razgovarala sa Sophronijom u kuhinji. Stegnula je prste oko komada papira u džepu, kako bi se uvjerila da je još tamo, premda joj je adresa koja je bila otisnuta na njemu bila trajno usječena u pamćenje.

Prije nego što nađe mjesto na kojemu će prenoćiti, mora sa-mo vidjeti kuću. Možda će načas uočiti čovjeka koji je predstav-ljao prijetnju svemu onome što je voljela. Tada će biti spremna učiniti ono što nijednom vojniku u cijeloj vojsci Konfederaci-je* Sjedinjenih Američkih Država nije uspjelo. Izvući će pištolj i ubiti bojnika Barona Nathaniela Caina.

Baron Cain bio je opasno privlačan muškarac, svijetlosmeđe ko-se, oštro isklesanoga nosa i kositreno sivih očiju koje su njego-vome licu davale taj lakomislen izgled muškarca koji je živio na rubu. Ali i dosađivao se. Premda je Dora Van Ness bila lijepa i upuštala se u seksualne pustolovine, požalio je poziv na večeru. Nije bio raspoložen slušati njezina čavrljanja. Znao je da je ona spremna, ali oklijevao je ispijajući rakiju. On je žene uzimao prema svojim uvjetima, a ne prema njihovima, a s tako starom rakijom nije trebalo žuriti.

Bivši vlasnik kuće imao je izvrstan podrum s vinima, čiji je sadržaj, uz samu kuću, Cain dugovao čeličnim živcima i paru kraljeva. Izvukao je tanku cigaru iz drvene kutijice, koju mu je kućepazitelj ostavio na stolu, otkinuo je pri kraju, i pripalio. U sljedećih nekoliko sati trebao je biti u jednom od najboljih nju-jorških klubova zbog nečega što je nedvojbeno trebala biti po-keraška igra visokoga uloga. Ali prije toga uživat će u Dorinom mnogo intimnijem šarmu.

Kad se zavalio na naslon stolca zapazio je njezin pogled koji se zadržavao na ožiljku koji je nagrđivao nadlakticu njegove desne ruke. Bio je to jedan od nekolicine ožiljaka koje je skupio, a či-nilo se da je svi jednako uzbuđuju.

* Američki građanski rat vodio se između sjevernih saveznih država; Unije ili Sjevera i južnih robovlasničkih država, Konfederacije ili Juga.


14

− Mislim da ni riječi nisi čuo od onoga što ti cijele večeri govorim, Barone. − Jezikom je oblizala usnice i lukavo mu se osmijehnula.

Cain je znao da ga žene smatraju zgodnim, ali pokazivao je premalo zanimanja za svoj izgled, a zacijelo nije bio nimalo po-nosan na nj. On je to gledao na način kao da njegovo lice nema nikakve veze s njim. Dobio je to u nasljedstvo od oca slabića i majke koja je širila noge svakome muškarcu koji bi joj privu-kao pogled.

Bilo mu je četrnaest kad je počeo zamjećivati da ga žene gle-daju, a on je uživao u toj pozornosti. Ali sad, desetak godina kasnije, bilo mu je previše žena i zasitio ih se. ∑ Naravno da sam te čuo. Navodila si mi sve razloge zbog kojih bih trebao početi raditi za tvoga oca.

− Veoma je utjecajan. − Već imam posao. − Zapravo, Barone, to se jedva i može nazvati poslom. To je

društvena aktivnost. Staloženo ju je promatrao. ∑ Nema u tome ničega društveno-

ga. Kockanje je način na koji ja zarađujem za život. − Ali… − Želiš li poći gore na kat ili bi više voljela da te sad povezem

kući? Ne želim te držati vani predugo. U trenu je bila na nogama i nakon nekoliko trenutaka u nje-

govome krevetu. Grudi su joj bile pune i zrele i nije mogao shva-titi zašto nema bolji osjećaj pod svojim rukama.

− Nanesi mi bol ∑ prošaptala je. ∑ Barem malo. Bio je već umoran od nanošenja boli, umoran od bola koje-

mu čini se nije mogao pobjeći ni nakon završetka rata. Usne su mu se cinično iskrivile. − Kako dama želi.

Poslije, kad je ponovno ostao sam i odijevao se za noć, zatekao se kako luta prostorijama kuće koju je dobio s parom kraljeva. Nešto ga je u njoj podsjetilo na kuću u kojoj je odrastao.

Bilo mu je deset godina kad mu je majka pobjegla, ostavivši ga s ocem koji je bio do guše u dugovima, u sumornom dvorcu u Philadelphiji, koji je postajao ruševan. Tri godine potom otac

Evin grijeh

15

mu je umro, a udruga žena došla po njega i odvela ga u utočište za siročad. Te noći je pobjegao. Nije imao nikakvo odredište na umu, samo smjer. Zapad.

Sljedećih deset godina proveo je lutajući od jednoga grada do drugoga, čuvao stoku, postavljao željezničke tračnice i tragao za zlatom, sve dok nije otkrio da ga više može naći za kartaškim stolom nego u potocima. Zapad je bio nova zemlja kojoj su bili potrebni obrazovani muškarci, ali on čak nije ni želio priznati da zna čitati.

Žene su se zaljubljivale u zgodnoga dečka čije su isklesane crte lica i hladne sive oči šaptale tisuće tajni, ali u njemu je bilo ne-čega zamrznutoga, što nijedna od njih nije mogla otopiti. One nježnije emocije koje su imale korijenje i cvjetale u djeteta koje je znalo što je ljubav, njemu su nedostajale. Jesu li bile zauvijek mrtve ili samo zamrznute, Cain nije znao. A nije ni mario za to.

Kad je izbio rat, ponovno je nakon dvanaest godina prešao preko rijeke Mississippi i prijavio se u vojsku, ne zato da bi po-mogao očuvati Uniju, nego zato što je bio muškarac koji je slo-bodu cijenio više od svega, i koji nikako nije mogao prožvakati ideju ropstva. Priključio se Grantovim* tvrdokornim trupama i zapao za oko generalu kad su osvojili Fort Henry. Do trenutka kad su stigli do Shiloha bio je član Grantovoga stožera. Umalo je dvaput izgubio život, jednom kod Vicksburga, a četiri mjeseca potom kod Chattanooge, napadajući Missionary Ridge u bitci koja je otvorila put za Shermanov pohod do mora.

Novine su počele pisati o Baronu Cainu, nazivajući ga ≈Ju-nakom Missionary Ridgea√ i hvaliti ga zbog njegove hrabrosti i domoljublja. Nakon što je Cain izveo niz uspješnih napada kroz neprijateljske linije, navodili su riječi generala Granta: ‘Radije bih izgubio desnu ruku nego Barona Caina.’

Ono što ni Grant ni novine nisu znali bilo je to da je Cain živio da bi se izlagao riziku. Opasnost ga je, poput seksa, navo-dila na to da se osjeća živim i potpunim. Možda je zbog toga

* Ulysses Simpson Grant (1822.-1885.) ∑ general koji je zapovijedao vojskom Sjevera u Američkome građanskome ratu. Njegova najveća pobjeda bila je ona kod Vicksburga, kad je 9. travnja 1865. prihvatio predaju generala Roberta E. Leeja kod Appomatox Court House-a, što je ujedno značilo i završetak rata.


16

igrajući poker i zarađivao za život. Sve je bio spreman riskirati za okretanje karte.

Osim što je sve to počelo blijedjeti. Karte, ekskluzivni klu-bovi, žene… ništa mu to nije značilo onoliko koliko je trebalo. Nešto je nedostajalo, ali on nije imao pojma što.

Kit se naglo trgnula na zvuk nepoznatoga muškoga glasa. Čista slama prilijepila joj se uz obraz i na trenutak je pomislila da je ponovno kod kuće, u štaglju na Risen Glory. Potom se sjetila da je štagalj zapaljen.

− Zašto ne ideš spavati, Magnuse? Imao si dugačak dan. ∑ Glas je dopirao s druge strane zida konjušnice. Bio je dubok i odrješit i u njemu nije bilo produženih samoglasnika ni prošap-tanih suglasnika karakterističnih za njezinu domovinu.

Zatreptala je, pokušavajući vidjeti kroz tamu. Preplavila su je sjećanja. Isuse dragi! Zaspala je u konjušnici Barona Caina.

Polako se pridigla na jedan lakat, poželjevši da može vidjeti bolje. Upute koje joj je dala ona žena na trajektu bile su pogreš-ne, i bio je mrak prije nego je našla tu kuću. Neko vrijeme bila je šćućurena u stablima preko puta, ali ništa se nije dogodilo pa je zaobišla do stražnjega dijela kuće i popela se na zid koji je okru-živao kuću, kako bi imala bolji pogled. Kad je ugledala otvoren prozor na konjušnici odlučila se uvući unutra i malo istražiti. Nažalost, poznati miris konja i svježe slame bio je previše za nju pa je zaspala u stražnjem dijelu praznoga pregradka.

− Planirate li sutra izvesti Saratogu? − Bio je to drukčiji glas, poznat, tečni tonovi podsjećali su je na govor bivših robova na plantažama.

− Možda. Zašto? − Ne sviđa mi se kako putište zacjeljuje. Bolje je pustite još

nekoliko dana. − Dobro. Pogledat ću je sutra. Laku noć, Magnus. − Noć, bojniče. Bojniče? Kitino srce snažno je udaralo. Onaj muškarac dubo-

koga glasa bio je Baron Cain! Privukla se do prozora konjušni-ce i virnula iznad prozorske daske, točno na vrijeme da ga vidi

Evin grijeh

17

kako zamiče u osvijetljenu kuću. Prekasno. Propustila je priliku da mu načas vidi lice. Čitav dan bio je izgubljen.

Na trenutak je osjetila izdajničko stezanje u grlu. Nije mogla zabrljati više, sve i da je htjela. Bila je odavno prošla ponoć, bila je u neobičnome gradu Jenkija, i umalo su je već prvoga dana našli. Teško je progutala i pokušala ponovno vratiti dobro ras-položenje navlačeći svoj ofucani šešir još čvršće na glavu. Nije bilo koristi plakati nad već prolivenim mlijekom. Zasad se mora izvući odavde i naći mjesto na kojemu će provesti ostatak večeri. Sutra će sa sigurnije udaljenosti izvesti nadgledanje.

Dograbila je svoj zavežljaj, dopuzala do vrata i osluškivala. Cain je ušao u kuću, ali gdje je bio čovjek po imenu Magnus? Oprezno je odgurnula vrata i izvirila.

Svjetlost s prozora na kojima su bili zastori prosijavala je preko čistine između konjušnice i spremišta za kočiju. Izvukla se van i osluškivala, ali dvorište je bilo tiho i napušteno. Znala je da su željezne vratnice na visokome zidu od opeke zaključane pa će morati izići na isti način na koji je i ušla, preko vrha.

Osjetila je nelagodu vidjevši otvoreni prostor dvorišta preko kojega je morala pretrčati. Još jednom je bacila kratak pogled prema kući. Potom je duboko udahnula i potrčala.

Onoga trenutka kad je istrčala iz konjušnice znala je da nešto nije u redu. Noćni zrak koji više nije bio maskiran mirisom ko-nja nanosio je blagi nepogrješivi miris dima cigarete.

Krv joj je zakolala u žilama. Ukopala je pete i bacila se na zid, ali vinova loza koju je dograbila kako bi se pomoću nje prebacila ostala joj je u ruci. Bjesomučno je pokušala ščepati drugu, ispu-stila zavežljaj i popela se uza zid. Baš kad je stigla do vrha nešto ju je snažno povuklo za stražnjicu hlača. Zamlatarala je rukama po zraku, a potom se stropoštala i najprije trbuhom pala na ze-mlju. Nečija čizma našla joj se na križima.

− Vidi, vidi, što mi to tu imamo? ∑ otegnutim glasom pro-govorio je vlasnik te čizme.

Usljed pada ostala je bez daha, ali ipak je prepoznala taj dubo-ki glas. Muškarac koji ju je povukao dolje bio je njezin zakleti neprijatelj, bojnik Baron Nathaniel Cain.


18

Njezin bijes isijavao je u crvenoj izmaglici. Zarila je prste u blato i nastojala ustati, ali pritisak nije popuštao.

− Miči tu prokletu nogu s mene, ti bijedni pasji skote!− Ne bih rekao da sam sasvim spreman to učiniti ∑ rekao je

smireno, što je nju razbjesnilo. − Puštaj me da ustanem. Odmah me puštaj da ustanem! − Strašno si žestok za jednog lopova. − Lopova. − Bijesno je udarila šakom po prljavštini. ∑ Nikada

ništa nisam ukrao u životu. Pokaži mi toga tko kaže da jesam, a ja ću ti dokazati da je prokleti lažac.

− A što si onda radio u mojoj konjušnici? To ju je zaustavilo. Prebirala je po mislima tražeći uvjerljivu

izliku. ∑ Do... doš’o sam ovamo potražiti… potražiti… pos’o u vašoj konjušnici. Nikoga nije bilo u blizini pa sam uš’o unutra pričekati da se ne’ko pojavi. Sigurno sam zasp’o.

Nije pomicao nogu. − K-kad sam se probudio bilo je mračno. Utom sam čuo gla-

sove i prestrašio se da će me ne’ko vidjeti i pomisliti kako po-kušavam nauditi konjima.

− Meni se čini da bi netko tko traži posao trebao imati do-voljno zdravoga razuma i pokucati na stražnja vrata.

Tako se to činilo i Kit. − Sramežljiv sam − rekla je. Smijuljio se i polako je osjetila popuštanje pritiska na leđi-

ma. − Pustit ću te sad da ustaneš. Požalit ćeš pokušaš li pobje-ći, mladiću.

− Nisam… − na vrijeme se zaustavila. − Nisam namjeravao pobjeći − ispravila se, osovljavajući se na noge. ∑ Nisam učinio ništa loše.

− To ćemo tek vidjeti. U tom trenutku mjesec je izvirio iza oblaka i on više nije bio

nadvišena prijeteća sjenka već čovjek od krvi i mesa. Usisala je zrak. Bio je visok, širokih ramena i uskih bokova. Premda obično

nije obraćala pozornost na te stvari, bio je najzgodniji muškarac kojega je ikada vidjela u životu. Krajevi njegove kravate visje-li su s raskopčanoga ovratnika njegove svečane košulje, koju su

Evin grijeh

19

pridržavale male utisne kopče od oniksa. Nosio je crne hlače i stajao ležerno. Jednom rukom lagano se oslanjao o bok, dok je cigaru i dalje čvrsto stiskao među zubima.

− Što to imaš tamo? ∑ Pokazao je glavom prema podnožju zida gdje je ležao zavežljaj.

− Ništ’ tvoje! − Pokaži mi. Kit mu je poželjela prkositi, ali nije joj se činio da bi to dobro

prošlo pa je povukla zavežljaj iz korova i otvorila ga. − Odje-ću za promijeniti, primjerak Eseja gospodina Emersona i tatin Pettingillov revolver sa šest metaka. − Nije spomenula povratnu kartu za vlak natrag za Charleston koju je bila zagurala u knji-gu. − Nema tu unutra ništ’ tvoje.

− Što mladić poput tebe radi s Emersonovim Esejima? − Njegov sam sljedbenik.Krajičak njegovih usana neznatno je zatitrao. − Imaš li što

novca? Sagnula se naprijed ponovno zavezati svoj zavežljaj. − Narav-

no da imam novca. Misliš da bih bio toliko djetinjast pa u ovaj neobični grad doš’o bez njega?

− Koliko? − Deset dolara ∑ rekla je prkosno. − Ne možeš u New Yorku dugo živjeti s tim. Bio bi još kritičniji da je znao kako je uistinu imala samo tri

dolara i dvadeset osam centi. − Rekao sam ti da tražim pos’o. − Jesi. Da barem nije bio tako krupan. Mrzila je sebe zbog toga što

je ustuknula. − Bit će bolje da ja sad krenem. − Znaš da je upad na tuđi posjed protuzakonit. Možda ću te

predati policiji. Kit nije voljela kad ju se stjera u škripac i isturila je bradu. −

Ma baš me briga što’š ti napraviti. Ja ništ’ loše nisam učinio. Prekrižio je ruke na prsima. − Odakle si, mladiću? − Iz Michigana. Najprije joj nije bilo jasno zašto je prasnuo u smijeh, a potom

je shvatila gdje je pogriješila. − Mislim da si me uhvatio. Zapra-


20

vo sam iz Alabame, ali kako je rat tek završen, nisam baš previše voljan davati to na sav glas.

− Onda ti je bolje držati jezik za zubima. ∑ Smijuljio se. ∑ Nisi li pomalo premlad za nošenje pištolja?

− Ne vidim zašto bih bio. Znam se njime koristiti. − Kladim se da znaš. ∑ Proučavao ju je pozornije. ∑ Zašto si

otišao od kuće? − Nije više bilo posla. − A što ti je s roditeljima? Kit je ponovila istu priču koju je ispričala uličnome prodava-

ču. Kad je završila, neko vrijeme je razmišljao o tome. Morala se prisiliti da se ne uzvrpolji.

− Moj konjušar je prošli tjedan dao otkaz. Što kažeš na to da radiš za mene?

− Za tebe? ∑ promrmljala je slabašnim glasom. − Tako je. Naredbe ćeš dobivati od moga glavnoga čovjeka,

Magnusa Owena. On nema tvoju poput ljiljana bijelu boju ko-že, pa ako to vrijeđa tvoj južnjački ponos, bolje mi odmah reci da više ne gubimo vrijeme. − Kad mu nije odgovorila, nasta-vio je. − Možeš spavati iznad konjušnice i jesti u kuhinji. Plaća je tri dolara tjedno.

Šutnula je prašinu vrhom svoje otrcane čizme. Ubrzano je razmišljala. Ako je danas nešto naučila, naučila je to da Barona Caina neće biti lako ubiti, posebice ne sad kad joj je vidio lice. Radeći u njegovoj konjušnici bit će mu u blizini, no to će joj istodobno posao učiniti dvostruko opasnijim.

Otkad je to nju opasnost brinula?Zavukla je palčeve u pojas svojih hlača. − Još četvrtinu dolara

više, Jenki, i imaš konjušara.

Njezina soba iznad konjušnice ugodno je mirisala na konje, ko-žu i prašinu. Bila je zgodno namještena, mekani krevet, hrastova zipka za ljuljanje, izblijedjeli krpaš te umivaonik na koji se nije obazirala. Najvažnije od svega imala je prozor koji je gledao na stražnji dio kuće, tako da je mogla motriti.

Čekala je da Cain zamakne u kuću prije nego je zbacila čiz-me i popela se u krevet. Unatoč tome što je malo odrijemala u

Evin grijeh

21

konjušnici, bila je umorna. Ali nije odmah zaspala. Naprotiv, za-tekla se u razmišljanjima kako bi izgledao njezin život da joj tata nije otišao na taj put u Charleston kad je ona imala osam godina, kad je uvrtio sebi u glavu da će se ponovno oženiti.

Od trenutka kad je Garrett Weston upoznao Rosemary, bio je kao opčinjen, premda je bila starija od njega i njezina ljepota plavuše imala oštrinu koju je svaka budala mogla zapaziti. Ro-semary nije mogla zatajiti činjenicu da ne podnosi djecu, pa je istoga dana kad ju je doveo kući na Risen Glory preklinjala za potrebnom intimom mladenaca i poslala osmogodišnju Kit na spavanje u kolibu blizu dijelu na kojemu su živjeli robovi. Kit nikada više nije bio dopušten povratak.

Ako bi zaboravila da više ne upravlja kućom, Rosemary ju je podsjećala bolnim šamarom ili povlačenjem za uho, pa se Kit povukla u kuhinju. Čak su se i sporadični satovi koje joj je da-vao učitelj iz susjedstva odvijali u kolibi.

Garrett Weston nikada nije bio pažljiv otac, i činilo se da go-tovo ne primjećuje kako njegovo dijete dobiva manje pažnje od djece njegovih robova. Bio je previše opsjednut svojom lijepom, senzualnom suprugom.

Susjedstvo je bilo zgranuto. To dijete postaje divlje! Bio bi ružno i da je muško, ali čak je i blesan poput Garretta Westona trebao znati toliko da ne dopusti jednoj djevojčici da na taj način trči uokolo.

Rosemary Weston nije pokazivala zanimanje za mjesnu zajed-nicu i nije se obazirala na njihove aluzije usmjerene na to da je Kit potrebna guvernanta ili, u najmanju ruku prihvatljiva odje-ća. Na koncu su žene iz susjedstva same nalazile Kit, donosile joj odbačene haljine vlastitih kćeri i držale predavanja o doličnome ponašanju. Kit se nije obazirala na prodike i mijenjala je haljine za hlače i muške košulje. Do svoje desete godine znala je gađati, psovati, jahati konja bez sedla, a čak je i pušila cigaru.

Noću, kad bi je obuzela samoća, podsjećala se da u njezinom novom životu ima pustolovina za djevojčicu koja je rođena pu-stolovna srca. Mogla se uvijek penjati na stabla breskve i ljuljati na užadi u štaglju. Muškarci iz zajednice učili su je jahati i pe-cati. Ujutro se, prije nego što se maćeha pojavljivala iz spavaće


22

sobe, šuljala u knjižnicu u potragu za knjigama, ne brinući zbog cenzure. A ako bi ogrebala koljeno, ili se nabola na nešto, uvijek je mogla otrčati u kuhinju k Sophroniji.

Rat je sve promijenio. Prvi pucnji ispaljeni su u Fort Sum-teru, mjesec dana prije njezinoga černaestoga rođendana. Ne-dugo zatim Garrett Weston je upravljanje plantažom prenio na Rosemary i priključio se vojsci Konfederacije. Budući da Kitina maćeha nikada nije ustajala prije jedanaest i da je mrzila izlaziti iz kuće, Risen Glory se počela urušavati. Kit je očajnički poku-šavala zauzeti očevo mjesto, ali rat je zatvorio tržište za pamuk s Juga, a ona je bila premlada da sve to drži na okupu.

Robovi su pobjegli. Garrett Weston ubijen je kod Shiloha. Kit je s gorčinom primila vijest da je plantažu ostavio svojoj su-pruzi. Prije nekoliko godina Kit je od svoje bake dobila novac povjeren na čuvanje, ali to joj ništa nije značilo.

Nedugo zatim Jenki vojnici promarširali kroz Rutherford, paleći sve što im se našlo na putu. Rosemary je privukla zgod-noga mladoga poručnika iz Ohioa, nakon čega je uslijedio nje-zin poziv da joj se priključi u spavaćoj sobi, što je spasilo kuću na plantaži Risen Glory, premda ne i ostale dvorišne zgrade. Ubrzo nakon Leejeve predaje kod Appomattoxa, Rosemary je umrla u epidemiji gripe.

Kit je izgubila sve. Oca, djetinjstvo, način života. Samo je zemlja ostala. Samo Risen Glory. I dok je sklupčana ležala na tankom madracu iznad konjušnice u vlasništvu Barona Cainea, znala je da je jedino to važno. Bez obzira što morala učiniti, vratit će je natrag.

Zaspala je razmišljajući o tome kako će to biti kad Risen Glory napokon bude njezina.

U konjušnici su bila četiri konja, par konja koji je vukao koči-ju, i dva za lov. Kit je sljedećega jutra bila malo manje napeta dok joj je krupni riđan dugoga izduženoga vrata njušio rame. Bit će sve u redu. Držat će oči otvorene i čekati povoljan trenu-tak. Baron Cain je bio opasan, ali ona je bila u prednosti jer je poznavala neprijatelja.

Evin grijeh

23

− Zove se Apollo. − Što? − Okrenula se oko sebe i ugledala mladića tamne čo-

koladne boje kože i izražajnih očiju koji je stajao na drugoj stra-ni poluvrata koja su razdvajala pregratke od središnjega prolaza konjušnice. Imao je između dvadeset i dvadeset pet godina i bio visok, vitkih ramena i pomalo gipke građe. Crno bijeli pas mje-šanac strpljivo je čekao pokraj njegovih nogu.

− Taj riđan. Zove se Apollo. Bojniku je najdraži. − Ma nemoj mi reći. ∑ Kit je otvorila vrata i izišla iz pre-

gratka. Mješanac ju je njušio dok ju je mladić kritički promatrao. ∑ Ja

sam Magnus Owen. Bojnik mi je rekao da te sinoć uzeo u najam nakon što te u’vatio kako se šuljaš ispred konjušnice.

− Nisam se šulj’o. ∑ Gle, nisam se baš šulj’o. Taj tvoj bojnik je po prirodi sumnjičav, nije li? − Pogledala je u mješanca. − Tvoj pas?

− Aha. Zovem ga Merlin. − Meni se čini ništkoristi. Magnusovo glatko visoko čelo ogorčeno se namrštilo. − Gle,

kako možeš reći nešto takvo za nj, dečko? Pa ti uopće ne po-znaješ mog psa!

− Proveo sam jučerašnje popodne spavajući tamo u konjušni-ci. Da je Merlin bio nekakav pas, njega bi već samo to bilo ozlo-voljilo. − Kit je spustila ruku i odsutno ga počešala iza ušiju.

− Merlin nije bio tu jučer popodne ∑ rekao je Magnus. − Bio je sa mnom.

− O, tako dakle, onda sam samo automatski donio pretpo-stavku. Jenkiji su ubili mog psa, Fergisa. Najboljega psa kojega sam ikada poznavao. Do dana današnjega žalim za njim.

Magnusovo lice malo se smekšalo. − Kako se zoveš? Zastala je na trenutak, a potom zaključila kako bi se najbolje

bilo poslužiti svojim prvim imenom. Iza Magnusove glave za-pazila je limenku Finneysovoga ulja za podmazivanje konjske orme i održavanje kože. − Zovem se Kit. Kit Finney.

− Prilično smiješno ime za muškarca. − Moji su obožavali Kita Carsona, Injun borca.


24

Činilo se da je Magnus prihvatio njezino objašnjenje i ubr-zo joj je u kratkim crtama iznio obveze. Nakon toga su ušli u kuhinju na doručak i upoznao ju je sa ženom koja je vodila kućanstvo.

Edith Simons bila je krupna žena prosijede kose, koja je po-stajala sve rjeđa i rjeđa, strogih shvaćanja. Bila je kuharica i vo-dila je kućanstvo bivšem vlasniku, i pristala je ostati tek kad je shvatila da Baron Cain nije oženjen te da neće biti nikakve že-ne koja će joj zapovijedati što treba raditi. Edith je vjerovala u štedljivost, dobru hranu i osobnu higijenu. Ona i Kit bile su ro-đeni neprijatelji.

− Taj mladić je previše prljav da bi jeo s civiliziranim ljudima. − Neću se oko toga s tobom prepirati ∑ odvratio je Ma-

gnus. Kit je bila previše gladna da bi se dugo prepirala pa je žustro

otišla u spremnicu i zapljusnula lice i ruke vodom, ali je odbila koristiti sapun. Mirisao je ženskasto, a Kit se otkad zna za sebe opirala svemu što je bilo žensko.

Dok je proždirala raskošan doručak, proučavajući je motrila Magnusa Owena. Prema načinu na koji mu je gospođa Sim-mons iskazivala poštovanje, bilo je očito da je on važna osoba u kućanstvu, što je bilo neobično za nekoga muškarca crne boje kože, u bilo kojim okolnostima, posebice za nekoga tko je bio tako mlad. Nešto je potaknulo Kitino sjećanje, ali tek kad je završila s jelom shvatila je o čemu je riječ. Magnus Owen pod-sjećao ju je na Sophroniju, kuharicu na Risen Glory, i jedinu osobu na svijetu koju je Kit voljela. Oboje su se, Magnus i Sop-hronia, ponašali kao da sve znaju.

Osjetila je žalac nostalgije, ali ga je odagnala. Uskoro će ona biti na Risen Glory, i ponovno vratiti plantažu u život.

Toga popodneva, kad je završila s poslom, sjedila je u sjeni blizu ulaznih vrata konjušnice, ruke prebačene preko Merlina koji je zaspao držeći njušku na njezinome bedru. Pas se nije ni promeškoljio kad se približio Magnus.

− Ta životinja je bezvrijedna ∑ prošaptala je. ∑ Da si ubojica sa sjekirom, ja bih do sad već bio mrtav.

Evin grijeh

25

Magnus se smijuljeći spustio pokraj nje. − Moram priznati da Merlin baš i nije nekakav čuvar kuće. Ali još je mlad. Bio je tek štene kad ga je bojnik našao kako ruje u uličici iza kuće.

Kit je Caina vidjela samo jednom toga dana, kad joj je otresito naredio da osedla Apolla. Bio je toliko pun sebe da nije propu-štao ni sekunde. Nije ona ni željela razgovarati s takvima poput njega. Bila je to samo stvar principa.

U jednim novinama Jenkija zvali su ga Junakom Missionary Ridgea. Znala je da se borio kod Vicksburga i Shiloha. Možda je čak on bio taj koji je ubio njezinoga oca. Nije bilo u redu da je on živ, kad je toliko mnogo hrabrih vojnika Juga bilo mrtvo. A bilo je još nepravednije što je svakim dahom koji je udahnuo prijetio jedinome što joj je ostalo na svijetu.

− Koliko već dugo poznaješ bojnika? ∑ upitala je oprezno. Magnus je iščupao vlati trave i počeo je žvakati. − Od Chattano-

oge. Umalo je izgubio život spašavajući moj. Od tada smo zajedno. Nekakva grozna sumnja počela se javljati u Kit. ∑ Nisi se bo-

rio na strani Jenkija, jesi l’, Magnuse?− Naravno da sam s’ borio za Jenkije! Nije znala zašto je trebala biti tako razočarana, osim što joj

se Magnus sviđao. ∑ Rekao si mi da si iz Georgije? Zašto se nisi borio za državu u kojoj si se rodio?

Magnus je izvadio vlat trave iz usta. − I ti imaš petlje, mladi-ću. Sjediš tu s crncem i mrtvo hladno ga pitaš zašt’ se nije borio za ljude koji su ga držali u lancima. Bilo mi je dvanaest godina kad sam oslobođen. Došao sam na Sjever. Dobio sam posao i krenuo u školu. Ali nisam uistinu bio slobodan, shvaćaš me? U ovoj zemlji nije bilo ni jednog jedinoga crnca koji je mogao biti uistinu slobodan sve dok su njegova braća i sestre bili robovi.

− Nije to bilo prvenstveno pitanje ropstva ∑ objasnila je str-pljivo. − Radilo se o pitanju ima li država pravo sama vladati, bez uplitanja. Ropstvo je bilo samo uzgredno.

− Možd’ je bilo uzgredno tebi, bijeli dječače, ali nije bilo uz-gredno meni.

Crnci su doista uvredljivi, pomislila je kad je ustao i udaljio se. Ali poslije je, kad je po drugi put konjima dala sijeno, nasta-


26

vila mozgati o tome što je rekao. Podsjetilo ju je to na nekoliko žestokih rasprava koje je vodila sa Sophronijom.

Cain je skočio s leđa Apolla, gracioznošću neobičnom za čo-vjeka krupnog poput njega. ∑ Polako ga rashladi, mladiću. Ne želim bolesnoga konja. ∑ Dobacio je Kit uzde i krupnim kora-kom zaputio se prema kući.

− Znam ja svoj posao ∑ povikala je. − Ne treba meni nekakav Jenki govoriti kako ću se brinuti za vrućeg uznojenog konja.

Čim je te riječi prevalila preko usana poželjela je da ih može naglo povući. Danas je bila tek srijeda, i nije mogla riskirati da je tako brzo otpuste.

Već je bila saznala da jedino nedjeljom navečer gospođa Sim-mons i Magnus ne spavaju u kući. Gospođa Simmons je imala slobodan dan i boravila je kod svoje sestre, a Magnus je, prema opisu gospođe Simmons, večer provodio u pijanom i raskalaš-nom ponašanju, što nije bilo za mladićeve uši. Kit je četiri dana morala držati jezik za zubima. A potom će, kad dođe nedjelja večer, ubiti tog nitkova, Jenkija, koji je netremice piljio u nju onim svojim hladnim sivim očima.

− Ako misliš da ćeš radeći negdje drugdje biti sretniji, ja sebi uvijek mogu naći drugoga konjušara.

− Nisam rekao da želim raditi za drugoga ∑ promrmljala je. − Onda bi ti možda bilo bolje malo više se potruditi i držati

jezik za zubima. Prašnjavim vrškom čizme udarila je po blatu. − Još nešto, Kit. − Da? − Okupaj se. Ljudi se žale da zaudaraš. − Kupanje! − Kit se umalo ugušila od bijesa, jedva se suzdr-

žavajući da ne plane. Činilo se da Cain uživa u njezinoj borbi. ∑ Jesi li mi još ne-

što htio reći?Stisnula je zube i pomislila na veličinu rupe od metka ko-

ju mu namjerava napraviti u glavi. ∑ Ne, gospodine ∑ promr-mljala je.

Evin grijeh

27

− Onda mi za sat i pol priredi kočiju ispred ulaznih vrata. Dok je vodila Apolla po dvorištu, psovala je kao kočijaš. Ubi-

ti toga Jenkija pružit će joj više zadovoljstva od bilo čega što je učinila u svih svojih osamnaest godina. Što se to njega ticalo hoće li se ona okupati ili neće? Nije držala do kupanja. Svi su znali da se kupanjem može navući gripa. A osim toga, morala bi skinuti odjeću, a ona nikako nije voljela vidjeti svoje tijelo, sve otkad su joj počele rasti grudi, jer to nije odgovaralo slici onoga što je željela biti.

Muškarac. Djevojke su bile nježne i slabašne, ali ona je izbrisala taj dio

sebe, sve dok nije postala snažna i gruba poput svakoga muškar-ca. Sve dok to ne izgubi iz vida, bit će sve u redu s njom.

Još uvijek se nije osjećala dobro dok je stajala među glavama dvaju uparenih sivih konja koji su vukli kočiju i čekala da se Ca-in pojavi iz kuće. Zapljusnula je vodom lice i preodjenula se, ali ni ta odjeća nije bila ništa čišća od one koju je skinula sa sebe pa nije vidjela nikakve razlike.

Kad je Cain sišao niz stube pogledom je prešao po okrpanim jahaćim hlačama svoga konjušara i izblijedjeloj plavoj košulji. U najmanju ruku zaključio je da mali još lošije izgleda. Motrio je ono što se od dječakova lica dalo vidjeti ispod oboda otrcanoga šešira i zaključio da bi mu brada mogla biti malo čišća. Nije baš trebao u najam uzeti fakinčića, ali taj dečko ga je navodio na smijeh i ne može se sjetiti kad ga je nešto tako nasmijalo.

Nažalost, popodnevna aktivnost bit će mnogo manje zabav-na. Poželio je da nije dopustio Dori da ga uspije nagovoriti da je povede na vožnju kroz Central Park. Premda su oboje od po-četka znali pravila, počeo je vjerovati da ona želi trajniji odnos i pretpostavio da će iskoristiti ovu intimnu vožnju kako bi na njega izvršila pritisak. Ali ako ne budu sami…

− Penji se otraga, mladiću. Vrijeme je da i ti vidiš nešto od New Yorka.

− Ja? Osmjehnuo se vidjevši mladićevu zaprepaštenost. ∑ Ne vi-

dim nikoga drugoga u blizini. Potreban mi je netko tko će dr-


28

žati konje. ∑ I osujetiti Dorin poziv da postane stalni član obi-telji Van Ness.

Kit je podignula pogled i zagledala se u Jenkijeve sive oči, ubojice vojnika Juga, a potom teško progutala i prebacila se na kožom presvučeno sjedište. Što manje vremena bude provodila u njegovoj blizini tim bolje, ali zarobio ju je.

Dok je stručno upravljao kočijom prolazeći ulicama, Cain joj je pokazivao gradske atrakcije i uživanje u novim prizorima po-čelo je nadvladavati oprez. Prošli su pokraj poznatoga restorana Delmonico i pokraj kazališta Wallach, u kojemu se pojavila Char-lotte Cushman glumeći u Oliveru Twistu. Kit je nazrela modne dućane i hotele koji su okruživali bujno zelenilo Madison Squ-area, a dalje, na sjeveru, proučavala je blještave dvorce bogatih.

Cain je zaustavio ispred impozantne starinske kamene kuće. − Pripazi na konje, mladiću. Brzo ću.

Kit u početku nije smetalo što čeka. Promatrala je kuće oko sebe i gledala kako promiču kočije u kojima su se vozili otmjeno odjeveni. Ali potom je pomislila na Charleston, sveden na krho-tine opeke, i osjetila kako se u njoj javlja ona poznata gorčina.

− Savršen dan za vožnju. A usto ću ti ispričati najzabavni-ju priču.

Kit je podignula pogled i ugledala otmjenu ženu sjajnih pla-vih kovrča i lijepih napućenih usana kako silazi niz stube drže-ći Caina pod ruku. Bila je odjevena u svilu boje jagode i držala bijeli čipkasti suncobran, kako bi svoju blijedu kožu zaštitila od popodnevnoga sunca. Sićušni pjenušavi šeširić s vrpcom pod bradom izdizao joj se na tjemenu. Kit je osjetila odvratnost na prvi pogled.

Cain je pomogao ženi popeti se u kočiju i ljubazno joj asistirao oko suknji. Kitino mišljenje o njemu postalo je još lošije. Ako je to bila žena koja mu se sviđala, onda on baš i nije bio onoliko pametan kakvim ga je smatrala.

Stavila je svoju otrcanu čizmu na željeznu prečku i prebacila se na stražnje sjedište. ∑ Barone, kakvo je to musavo stvorenje?

− Kog’ ti to nazivaš musavim? ∑ Kit je skočila sa sjedišta, čvr-sto stišćući šake.

Evin grijeh

29

− Sjedni ∑ zarežao je Cain. Zagledala se u nj, ali onaj izraz ubojice vojnika Juga nije se

lecnuo. Mrkoga pogleda utonula je natrag na sjedište, a potom se urokljivo zagledala u potiljak toga drskoga šeširića boje ja-gode i bijele.

Cain je usporio kočiju uključujući se u promet. ∑ Kit je moj konjušar, Dora. Poveo sam ga kako bi mogao ostati s konjima ako se poželiš prošetati parkom.

Vrpce na Dorinom šeširiću su zalepršale. ∑ Dosta je prevru-će za šetnju.

Cain je slegnuo ramenima. Dora je namjestila suncobran i utihnula, što je vrištalo o njezinome nezadovoljstvu, ali na Ki-tino zadovoljstvo, Cain na to nije obraćao pozornost.

Za razliku od Dore, Kit nije bila sklona mrzovolji i prepu-stila se uživanju u sunčanome ljetnome popodnevu i znameni-tim građevinama na koje je on nastavio ukazivati. Bila joj je to jedina prilika da ikada vidi New York, pa čak i kad je to mo-rala činiti sa svojim zakletim neprijateljem, odlučila je u tome uživati.

− Ovo je Central Park.− Ne znam zašto ga tako zovu. Svaka budala vidi da je na

sjevernome rubu grada. − New York se brzo širi ∑ odgovorio je Cain. − Trenutačno

je uglavnom pusto zemljište oko parka. Nekoliko straćara, ne-koliko farmi. Ali ubrzo će sve to biti grad.

Kit se upravo bila spremala izraziti svoju sumnju kad se Dora naglo okrenula na sjedištu i ošinula je pogledom prikovavši je na mjestu. Poruka je jasno govorila Kit da više ne otvara usta.

Namješteno se smijuljeći Dora se okrenula natrag Cainu i potapkala ga po nadlaktici, rukom u čipkastim rukavicama bo-je jagode. ∑ Barone, imam ti ispričati najzabavniju priču o Su-gar Plumu.

− Kojem Sugaru?− Ma sjećaš se. Mom dragom malom mopsu. Kit je načinila grimasu i zavalila se natrag na svoje sjedalo.

Promatrala je igru svjetlosti dok je kočija klizila duž stablima

Rat između Sjevera i Juga možda je završen za cijeli svijet, ali ne i za Kit Weston. Prerušena u mladića ona dolazi u New York ubiti Barona Caina, čovjeka koji stoji između nje i njezinoga voljenog doma u Južnoj Karolini. Ali Kit ne zna da je Cain prije svega ratni heroj pa tek onda njezin neprijatelj. No ne treba zaboraviti ni to da joj je on usto i zakonski skrbnik. Vjerujući da je Kit muško, Cain joj nudi posao u svojoj konjušnici. On pojma nema u što se upušta, ali neće proći dugo dok ne otkrije istinu. Njegov vragoljasti konjušar je ljepotica ljubičastih očiju i snažne volje koja ga bezobzirno izluđuje. Dvoje tvrdoglavaca, dvoje strastvenih ljudi, dva protivnika nježnih duša naći će se u bezobzirnom osobnom ratu. No u ljubavi ratovi se mogu dobiti jedino slatkom predajom...

Susan Elizabeth Phillips romanom Evin grijeh još je jednom dokazala da spada među najbolje američke autorice ljubavnih romana. Njezina nježna i emotivno duboko ispričana priča zasigurno će oduševiti ljubitelje ljubavnih romana, baš kao i njezini prije objavljeni romani Ti si dobro znao tko sam ja, Najbolji komad, Šminkerica, Anđeoska ljubav, Dođi i poljubi me!, Rođeni šarmer, Komadić sna i drugi. Roman Evin grijeh s engleskoga je prevela Dragana Grozdanić.

139,00 kn

ISBN

978

-953

-14-

0397

-9w

ww

.moz

aik-

knjig

a.hr