18 BROJ 17/ 1051 • 1. septemBaR 2015.Preporod

www.cdv.ba Kontaktirajte nas putem maila: kolumna@cdv.ba

vesatijjin forumdeći način: “Onima koji neće da vjeruju doi-sta je svejedno – opominjao ih ti ili ne opomi-njao – oni neće vjerovati. Allah je zapečatio sr-ca njihova i uši njihove, a pred očima njiho-vim je koprena; njih čeka patnja golema.” (el-Bekare, 6-7.)

Citirani kur’anski ajet jasno ukazuje da po-stoje, osim fizičkih, i duhovna čula kojima se gleda Istina. Ovdje su to duhovno srce, du-hovno uho i duhovno oko. Izborom i vlastitim opredjeljenjem da čini zlo, da živi griješnim ži-votom, životom u pobuni i otporu Božijoj upu-ti, čovjek na svoja duhovna čula stavlja bloka-du, poput hrđe na provodnicima. Naš najve-ći duhovni učitelj, muhammed, sallallahu alej-hi ve sellem, to opisuje ovako: “Kada vjernik napravi grešku, na njegovom srcu nastane crna tačka (mrlja). Ukoliko se pokaje i povrati, njego-vo srce se očisti, a ukoliko poveća griješenje, i ta mrlja se povećava sve dok sasvim ne prekrije sr-ce. To je hrđa za koju Uzvišeni Allah kaže: “Ne, naprotiv. Ono što su stjecali kao hrđa je prekri-lo srca njihova.” (Hadis bilježe et-tirmizi, en-Nesa’i i Ibn-madže, od ebu Hurejre, r.a. (Ibn Kesir, 40.)

Potreba za sjećanjem

svak od nas bi morao ovoga biti svjestan. Čovjekov pogrešan izbor načina života na Ovom svijetu ima svoju posljedicu i Ovdje i tamo. Ovdje on čini nered na zemlji, tvrdeći da red uspostavlja, i zbog toga trpe i on i drugi. tamo je posljedica po njega daleko veća.

Navedeni kur’anski primjeri i riječi mu-hammed-pejgambera svjedoče da se, nakon blokade duhovnih čula naslagama grijeha, po-javljuje ravnodušnost na koju ne djeluju rije-či savjeta pune. Kako i čime se borit protiv te ravnodušnosti koja ukazuje na nedostatak po-tencijala kojeg Kur’an naziva furkanom (spo-sobnoću razlikovanja ispravnog puta od stran-putice) – a Uzvišeni ga daruje samo onima ko-ji su duboko svjesni Njegova sveprisustva, oni-ma koji su u takvaluku. Onda kada ljudima po-stane sasvim svejedno hoće li svijetom vlada-ti dobro ili zlo onda se to zove neredom. Nered nije normalno stanje na zemlji. Ni sijanje ner-da po zemlji nije čovjekovo prirodno stanje. pogotovo kada mu je zbog toga svejedno.

svijest o Božijoj sveprisutnosti pomaže čo-vjeku da ne zaboravi Boga, da na Njega mi-sli i da Ga spominje, a upravo sjećanje je naj-bolji lijek protiv zaborava. Zaboraviti na Boga znači zaboraviti samoga sebe i svoju ulogu na Dunjaluku. Zato je propisan zikr – da bi nam Uzvišeni stalno bio na umu. Zašto?

Zato što se ravnodušnost spram Boga Drago-ga odražava i na čovjekov odnos spram drugih ljudi, pa i cijelog svijeta. Vīzel, na pitanje šta je najdjelotovrniji lijek protiv ravnodušnosti, od-govara da je to pamćenje, sjećanje kao “suprot-nost ravnodušnosti i svemu što je izaziva i či-ni.”

sve do sada izneseno navodi nas na zaklju-čak da je povratak Bogu i prosvjetljenje du-še vjerom konačno rješenje problema zvanog ravnodušnost. to zahtijeva:

Da ne zaboravljamo na Boga;Da sve naslage grijeha koje se talože na na-

šim duhovnim čulima redovno, tevbom, ski-damo i čistimo, kako bi nam pogled na svjeto-ve bio čist i izoštren;

Da pamtimo dobre dane kako bismo lakše savladali nevolje u crnim danima;

Da pamtimo zlo koje nas snađe od ruke dru-gog čovjeka kako ne bismo dozvolili da nam se ono ponovi;

Da imamo osjećaja za patnje drugih ljudi onoliko koliko osjećamo vlastitu bol zbog ne-volje koja nas snađe…

Neka nam nije svejedno!Ne smije nam biti svejedno!

grijeh ravnodušnostiPrateći globalna zbivanja u svijetu ni-

je teško primijetiti kako čovjek ovog vremena postaje sve manje čovjek a sve više hladna, automatizirana ma-

šina, programirana spram potreba i tempa sa-vremenog društva, stroj bez emocija, bez lju-bavi, bez vjere. Kako drugačije shvatiti njegov odnos nezainteresiranosti za patnje miliona ljudi širom svijeta, od istoka do zapada, odnos po kojemu se sve to događa nekome drugome, a ne njemu, makar taj neko drugi bio čak i nje-gov bližnji – vlastito dijete ili roditelj. Šta se dogodilo s čovjekom? Gdje je nestao?

Kao sastavnica dvaju elemenata, materije i duha, još davno je čovjek narušio harmoniju unutar sebe samoga, svoju unutarnju ravnote-žu. prebacivanjem težišta na materijalnu stra-nu svog bića on se sve više materijalizirao, po-čeo poprimati karakteristike materije. mrtva – hladna. Kao da se i njegov duh pretvorio u ze-mlju od koje mu je njegovo tijelo sazdano. Ne bi smjelo biti tako, jer je to daleko od čovjeko-vog prirodnog stanja. a kakvo je njegovo pri-rodno stanje?

Bit čovjeka

Kada ga je Bog Dragi stvorio od ilovače, od blata ustajalog, nije ga ostavio takvog nego je u njega dušu udahnuo, i tek takvom, komple-tiranom od materije i duha, naredio melekima da sedždom iskažu svoje priznanje, poštova-nje i dobrodošlicu. taj spoj tijela i duše Uzvi-šeni stvoritelj je obdario potencijalima svoj-stvenim i za jednu i za drugu čovjekovu sa-stavnicu.

Između ostalog, dato mu je da opaža. Nau-čen je nazivima svih stvari kako bi ih mogao razlikovati, prepoznavati i spram njih se odre-đivati. Uz to su mu darovane dvije vrste ču-la: fizička i duhovna. Fizičkim osjetilima do-lazi u dodir sa materijalnim sadržajima vidlji-vog dijela Realnosti (okom, uhom, rukom...), a duhovnim ostvaruje uvid u nematerijalni svi-jet u mjeri u kojoj mu je to dostupno (srcem, umom, dušom, duhom...). Kakvo je to sta-nje duše u kojem čovjek ne sasosjeća sa svo-jim bratom dok ovaj prolazi kroz teške životne kušnje, a živi u njegovom komšiluku, gotovo pod istim krovom, svaki dan gledajući njegovu patnju? Šta se dogodilo s onim duhovnim ču-lom koje se zove srce?

Očito je da je kod čovjeka ovog vremena sfera duha pomračena. Na duhovnim čulima su debele naslage tame. takvo stanje je naša Knjiga Vodilja, Kur’an-i Kerim, opisao na broj-nim mjestima. prisjetimo se slučaja potomaka Israilovih u vrijeme musa-pejgambera veza-nog za naredbu da zakolju kravu, kako bi rije-šili slučaj otkrivanja ubice. Opisan je u suri ko-ja je po tome dobila ime – suri El-Bekare (Kra-va). Nakon što su dugo oklijevali i iznalazili razloge da ne izvrše naredbu, kravu su zakla-li, i kako im je naređeno, jednim njenim dije-lom su udarili ubijenog, on je oživio, Božijom moći, i kazao ime svog ubice. sve se to dogodi-lo na oči potomaka Israilovih i, umjesto da im

srca učini skrušenim, poniznim i Bogu pokor-nim, Kur’an konstatuje: “Ali srca vaša su po-slije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg vo-da izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite.” ( el-Bekare, 74)

ako se krećete kur’anskim sadržajima imat ćete priliku na više mjesta susresti sličnu kate-goriju ljudi koji su potpuno ravnodušni spram istine o Bogu, Onome svijetu, vjerovanju i živ-ljenju Vjere. svejedno im je bili oni upozorava-ni na posljedice svoje ravnodušnosti ili ne bi-li, čvrsto ostaju na svojoj poziciji nezainteresi-ranosti. to je strašno opasno stanje duše, kada do nje ne dopiru ni uzvici opomene niti blagi usmjeravajući savjeti. Riječ je o potpunoj blo-kadi duhovnih čula – do duše ne mogu dopri-jeti zrake Upute niti iz nje izaći mrak zablude.

U kur’anskoj slici datoj na početku sure El-Bekare ta kategorija ljudi je opisana na slije-

Svak od nas bi morao ovoga biti svjestan. Čovjekov pogrešan izbor načina života na Ovom Svijetu ima svoju posljedicu i Ovdje i Tamo.

Piše: dr. Sead SeljubaC

Povratak Bogu i prosvjetljenje duše vjerom konačno rješenje problema zvanog ravnodušnost