Download - Cuvari prava_izvjestaj

CENTAR ZA LJUDSKA PRAVA

Tel/Fax :+387 33 66 82 51 Email:[email protected]

Univerzitet u Sarajevu Zmaja od Bosne 8 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina

Br. 05-289-I/07 Datum: 21.06.2007.

SEMINAR „CUVARI PRAVA“ Hotel „Hollywood“ Ilidža, Sarajevo

17 – 19.maj 2007.godine Cetvrtak, 17.maj 2007.god. Medunarodni instrumenti o pravima osoba sa invaliditetom Mr Midhat Izmirlija, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu

Medunarodni dokumenti kojima se štite ljudska prava polaze od osnovnog principa da svaki covjek ima urodena, jednaka, neotudiva i univerzalna prava koja proizlaze iz dostojanstva svih ljudskih bica.1 Ljudska prava država ne daruje pojedincu niti ih može uskratiti odnosno oduzeti. Država može uspostaviti mehanizme kojima regulira ostvarivanje ovih prava, sloboda i zaštita u cilju osiguranja jednakosti svih osoba. Pored prava sadržanih u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Ujedinjeni narodi su su usvojili dva pravno obavezujuca dokumenta (Medunarodni pakt o gradanskim i politickim pravima i Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima) u kojima su definirana prava, te uspostavljeni mehanizmi kojima se osigurava njihovo provodenje. Ova tri dokumenta predstavljaju Medunarodnu povelju o pravima.

1Preambula Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, usvojena 10.12.1948. godine istice: «Smatrajuci da je priznavanje urodenog dostojanstva i jednakih i neotudivih prava svih clanova ljudske zajednice temelj slobode, pravde i mira u svijetu...», te clan 2. Univerzalne deklaracije «Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola jezika, vjere, politickog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rodenja ili drugih okolnosti» - (naglašavanje dodano)




Naravno, pored spomenutih dokumenata Ujedinjeni narodi usvojili su i niz ugovora/konvencija, rezolucija i deklaracija putem kojih su neka prava konkretnije definirana, odnosno proširen opseg odredenih prava i zaštita. Treba imati na umu da svi dokumenti Ujedinjenih naroda nemaju pravno obavezujucu snagu, te je potrebno napraviti razliku izmedu ugovora, paktova i konvencija kao pravno obavezujucih i deklaracija, rezolucija, uputstava, pravila i principa kao pravno neobavezujucih dokumenata.2 Medunarodni dokumenti važe u pojedinoj zemlji ukoliko je država ratificirala dokumente i prihvatila uslove njihovog provodenja. Pojedini medunarodni dokumenti uspostavljaju tijela koji imaju zadatak provodenja odnosno nadgledanja provedbe sporazuma. Osnovna zadaca provodenja dokumenata je na državama – ugovornicama dok ugovorna tijela nadgledaju provedbu sporazuma od strane država. To najcešce podrazumijeva obavezu države da periodicno izvještava tijela Ujedinjenih naroda, ustanovljena medunarodnim ugovorima, o poštovanju odnosno provedbi sporazumâ, dok tijela za nadgledanje izdaju zapažanja, komentare i preporuke. Ujedinjeni narodi su izdali za države – ugovornice koje izvještavaju ugovorna tijela i Prirucnik o izvještavanju o ljudskim pravima3. Ugovorna tijela mogu izdati i opce komentare o nacinima provedbe ugovora, odnosno o zaštiti prava. Opci komentari nisu pravno obavezujuci za državu, mada mogu predstavljati korisnu pomoc u vezi primjene pojedinih odredbi medunarodnih ugovora u odnosu na osobe sa posebnim potrebama. Neki od ugovora predvidaju i mogucnost podnošenja individualnih predstavki tijelima za nadgledanje. Države se rjede obavezuju na mogucnost podnošenja individualnih/ grupnih predstavki tijelima Ujedinjenih naroda. Osobe sa posebnim potrebama imaju pravo na zašitu od diskriminacije i pravo na puno uživanje i ostvarivanje svih ljudskih prava kako je to utvrdeno u sljedecim pravno obavezujucim dokumentima Ujedinjenih naroda: 1. Medunarodni pakt o gradanskim i politickim pravima (1966) (ICCPR) 2. Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) (ICESCR) 3. Konvencija o pravima djeteta (1989) (CRC) 4. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979) (CEDAW) 5. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1966) (CERD) 6. Konvencija protiv mucenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajucih tretmana ili kažnjavanja (1984) (CAT) 7. Konvencija koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapošljavanja i zanimanja /ILO-C-111/ (1958)4 2 Konvencija, pakt ili ugovor se odnosi na utvrdeno ponašanje koje se zasniva na dogovoru ili sporazumu koji ima vrijednost ugovora i kao takav obavezuje potpisnike (države - ugovornice) na pridržavanje odredbi. Deklaracija se obicno smatra izjavom više država o nekom medunarodnom pitanju ili odnosu i nema pravno obavezujucu snagu. 3 HRI/PUB/91/1 Rev.1, Ženeva 1997.




8. Konvencija o profesoinalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida /ILO-C-159/ (1983) 9. Konvencija o profesionalnoj orijentaciji i strucnom osposobljavanju u razvoju ljudskih resursa /ILO-C-142/ (1975) Sve nabrojane dokumenti ratificirani su od strane Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije i Crne Gore.5 U Bosni i Hercegovini prvih šest nabrojanih dokumenata imaju ustavnu snagu jer su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.6 Zagovornici prava osoba sa posebnim potrebama mogu se pozivati na ove dokumente s obzirom da su: 1. pravno obavezujuci i 2. tražiti sudsku zaštitu ovih prava. U slucaju da više medunarodnih dokumenata definira ili štiti ista prava pojedinac ima pravo na zaštitu po: 1. svim postojecim (usvojenim) instrumentima 2. odredbama sporazuma koje je štite na najbolji nacin, odnosno po onome koji osigurava najveci stepen zaštite. Medunarodni pakt o gradanskim i politickim pravima (ICCPR) Medunarodni pakt o gradanskim i poltickim pravima je univerzalni dokument koji se odnosi na sve osobe i njihova prava. Gradanska i politicka prava dijelimo u cetiri osnovne grupe prava koje se odnose na život, slobodu osobe, prava okupljanja i politicka prava. Sve nabrojene kategorije su od važnosti i odnose se i na osobe sa posebnim potrebama. Uz ovaj medunarodni sporazum usvojena su i dva dodatna protokola. Prvi opcioni protokol ovlašcuje Komitet za ljudska prava da prima i razmatra predstavke pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrede bilo kojeg prava iz Pakta. Iako Medunarodni pakt o gradanskim i politickim pravima rjecju ne spominje osobe sa posebnim potrebama on se svojim odredbama odnosi i na te osobe, prije svega odredbama kojima se zabranjuje diskriminacija po bilo kojem osnovu, te garantira jednaka i djelotvorna zaštita protiv diskriminacije.7

Svaka država stranka ovog Pakta obavezuje se da ce poštovati i osigurati svim pojedincima na svojoj teritoriji i pod njenom jurisdikcijom prava priznata u ovom Paktu bez obzira na razlike kao što su one u rasi, boji kože, polu, jeziku, vjeri, politickom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, rodu ili kojoj god drugoj okolnosti.8

4 ILO skracenica za Medunarodnu organizacija rada (International Labour Organisation). 5 Lista datuma ratifikacija nabrojanih dokumenata data je na kraju teksta. 6 Aneks I Ustava Bosne i Herecegovine – Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji ce se primjenjivati u Bosni i Hercegovini. 7 Clanovi 2(1); 2(3); 26 Pakta. 8 Clan 2(1) Pakta. (naglašavanje dodano)




Clan 7. Pakta utvrduje da:

Niko ne može biti podvrgnut mucenju ili svirepim, nehumanim ili ponižavajucim kaznama ili postupcima. Posebno je zabranjeno da se neko lice podvrgne medicinskom ili naucnom eksperimentu bez njegova pristanka.

Stanadardna pravila mogu poslužiti kao smjernice za tumacenje odredbi Pakta u kontekstu zaštite prava osoba sa posebnim potrebama. U pogledu posebne zaštite osoba sa posebnim potrebama treba skrenuti pažnju i na Principe zaštite osoba sa mentalnim oboljenjima i poboljšanje zdravstvene zaštite za mentalne bolesti usvojenim od strane Generalne skupštine UN-a.9 Medunarodni pakt uvodi mehanizam periodicnog izvještavanja Komiteta za ljudska prava od strane država – ugovornica. Nakon što država uputi prvi izvještaj, Komitet može zatražiti od države ugovornice da podnese izvještaj o usvojenim mjerama kojima se ostvaraju prava priznata po Paktu, te napretku i uživanju tih prava.10 Komitet nema mogucnost nametanja svojih odluka državama - ugovornicama, te nastoji ostvariti konstruktivni dijalog sa državama u cilju poboljšanja poštovanja i zaštite ljudskih prava. Komitet može razmatrati predstavku jedne države protiv druge države – ugovornice, kao i individualne predstavke povodom kršenja prava zašticenih Paktom. Medudržavne predstavke su moguce samo ukoliko je država deklaracijom prihvatila nadležnost Komiteta.11 Individualne predstavke mogu se podnijeti samo ukoliko je država ratificirala Prvi opcioni protokol uz Pakt o gradanskim i politickim pravima. Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija i Crna Gora ratificirale su spomenuti protokol.12 U Bosni i Hercegovini Prvi opcioni protokol predstavlja i sastavni dio Ustava. Nevladine organizacije nemaju pravo ucestvovati u radu Komiteta, medutim pružena im je mogucnost da podnose pismene informacije i tzv. paralelne izvještaje, te ucestvuju u radu radnih grupa koje se sastaju prije sjednica Komiteta. Komitet izdaje i opce komentare koji se odnose na razumijevanje odredenih clanova Pakta. Komitet do sada nije izdao poseban opci komentar koji se odnosi na osobe sa posebnim potrebama. Sljedeca cetiri opca komentara spomenula su u kontekstu i osobe sa posebnim potrebama. - Opci komentar br. 8. iz 1982. godine o pravu na slobodu i sigurnosti osobe;13 - Opci komentar br. 19. iz 1990. godine o zaštiti porodice, pravu na sklapanje braka i jednakosti supružnika;14 9 Rezolucija Generalne skupštine UN 46/119 usvojena 17.12.1991. godine. 10 Clan 40. Medunarodnog pakta o gradanskim i politickim pravima 11 Bosna i Hercegovina je izjavila deklaraciju po clanu 41. Pakta 12 Bosna i Hercegovina: 01.03.1995., Hrvatska: 12.10.1995., Srbija i Crna Gora: 14.03.1990. 13 Clan 9. Pakta.




- Opci komentar br. 20 iz 1992. godine koji zamjenjuje komentar br. 7. o zabrani mucenja, necovjecnog i ponižavajuceg tretmana i kažnjavanja;15 - Opci komentar br. 25 iz 1996. godine o pravu na ucešce u vodenju javnih poslova, aktivno i pasivno biracko pravo i pravu na jednak pristup javnim službama.16 Instrumenti predvideni Medunarodnim paktom o gradanskim i politickim pravima mogu biti iskorišteni u pogledu ostvarivanja i zaštite prava osoba sa posebnim potrebama. Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, poput Pakta o gradanskim i politickim pravima, ne govori posebno o pravima osoba sa posebnim potrebama. S obzirom da i ovaj Pakt promovira prava svih osoba, ona se odnose i na osobe sa posebnim potrebama i njihovu zaštitu, naglašavajuci prije svega zabranu diskriminacije,17 jednakost muškarca i žene,18 pravo na uživanje najviše moguce mjere psihickog i tjelesnog zdravlja,19 pravo na obrazovanje,20 pravo na rad,21 pravo pravednih i povoljnih uslova rada,22 pravo sindikalnog organiziranja,23 pravo na socijalnu sigurnost,24 pravo zaštite porodice, majki i djece,25 pravo na dovoljni životni standard26 i pravo na ucešce u kulturnom životu.27 Provedbu Pakta nadgleda Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava koji je osnovan rezolucijom Ekonomskog i socijalnog savjeta UN-a.28 Komitet ne može primati individualne predstavke, a nacrt opcionog protokola kojim bi se Komitetu dalo ovo pravo trenutno je u razmatranju. Države – ugovornice su dužne da nakon podnošenja prvog izvještaja po potpisivanju Pakta, svakih pet godina izvještavaju Komitet o poduzetim mjerama. Komitet ne donosi pravno obavezujuce odluke za države – ugovornice, nego usvaja zakljucna zapažanja koja služe kao smjernice državama u pogledu daljnje provedbe pakta. Komitet može, ukoliko država propusti dostaviti izvještaj, pozvati državu da to ucini, odnosno donijeti odluke na osnovu svih raspoloživih informacija ukoliko država ne želi dostaviti traženi izvještaj.

14 Clan 23. Pakta. 15 Clan 7. Pakta. 16 Clan 25. Pakta. Za nabrojane komentare vidi: HRI/GEN/1/ Rev.7 Nabrojani komentari dostupni i na: www.ohchr.org 17 Clan 2. Pakta 18 Clan 3. Pakta 19 Clan 12. Pakta 20 Clanovi 13. i 14. Pakta 21 Clan 6. Pakta 22 Clan 7. Pakta 23 Clan 8. Pakta 24 Clan 9. Pakta 25 Clan 10. Pakta 26 Clan 11. Pakta 27 Clan 15. Pakta 28 Rezolucija Ekonomskog i socijalnog vijeca 1985/17 od 28.05.1985. godine.




Komitet takode usvaja i opce komentare koji predstavljaju smjernice u pogledu tumacenja odredenih odredbi Pakta. Komentari nisu pravno obavezujuci za države – ugovornice. Mnogi komentari odnose se «ranjive i marginalizirane grupe» koje ukljucuju i osobe sa posebnim potrebama. Komitet je donio niz komentara,29 a Opci komentar br. 530 iz 1994. godine odnosi se na osobe sa posebnim potrebama. Opci komentar broj 5. je važan zato što predstavlja: 1. sponu sa Standardnim pravilima UN za interpretiranje prava zašticenih Paktom u kontekstu prava osoba sa posebnim potrebama, 2. obaveze država u pogledu provedbe odredbi Pakta u kontekstu zaštite prava osoba sa posebnim potrebama, 3. pregled prava zašticenih Paktom koji se odnose i na osobe sa posebnim potrebama. Opci komentar broj 5. poziva se i na Smjernice za uspostavu i razvoj nacionalnih koordinirajucih tijela za osobe sa posebnim potrebama i slicnih tijela usvojenim 1990. godine.31 Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima pruža mogucnost zaštite prava osoba sa posebnim potrebama pri cemu svakako treba slijediti upute koje daje Komentar broj 5. Potrebno je naglasiti da je Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima predstavlja sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Konvencija o pravima djeteta (CRC) Konvencija o pravima djeteta u clanu 23. utvrduje:

1. Države clanice priznaju da mentalno zaostalo ili fizicki invalidno dijete treba da uživa potpun i dostojan život, u uslovima kojim se osigurava njegovo dostojanstvo, potice samostalnost i olakšava aktivno sudjelovanje djeteta u zajednici. 2. Države clanice uvažavaju pravo invalidnog djeteta na posebnu njegu i podsticat ce i osiguravati pomoc djetetu koje za to udovoljava uslovima i onima koji su odgovorni za brigu o njemu, za koje je podnesen zahtjev, zavisno o raspoloživim sredstvima, a koja odgovara stanju djeteta i uslovima roditelja ili drugih lica koja se brinu o djetetu. 3. Uvažavajuci posebne potrebe invalidnog djeteta, pomoc u skladu sa stavom 2. pruža se besplatno uvijek kada je to moguce, imajuci na umu finansijska sredstva roditelja ili drugih lica koja se brinu o djetetu i koja je tako osmišljena da invalidno dijete ima uspješan pristup i dobijanje obrazovanja, obuku, usluge zdravstvene zaštite i

29 Vidi komentare br: 6.,14. i 15. Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava u HRI/GEN/1/Rev.7 Spomenuti ko mentari dostupni i na: www.ohchr.org 30 Opci komentar br. 5. dostupan na: www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/0/4b0c449a9ab4ff72c12563ed0054f17d?OpenDocument 31 Clan 7(b). Opceg komentara broj 5.




rehabilitacije, pripremu za zapošljavanje i mogucnost rekreacije na nacin koji doprinosi ostvarenju što potpunije društvene integracije i licnog razvoja djeteta, ukljucujuci kulturni i duhovni razvoj. 4. Države clanice unapreduju, u duhu medunarodne saradnje, razmjenu odgovarajucih informacija u oblasti preventivne zaštite zdravlja i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog lijecenja invalidnog djeteta, ukljucujuci širenje i mogucnost korištenja informacija u vezi sa metodama obuke radi rehabilitacije i strucnog osposobljavanja, da bi se državama clanicama omogucilo da poboljšaju svoje mogucnosti i vještine i prošire svoja iskustva u tim oblastima. Radi toga se posebna pažnja posvecuje potrebama zemalja u razvoju.

Komitet za prava djeteta nadgleda provedbu Konvencije o pravima djeteta. Prvi izvještaj država – ugovornica podnosi dvije godine od usvajanja Konvencije, a zatim periodicno svakih pet godina.32 Komitet za prava djeteta može zahtijevati da države dostave i dodatne informacije koje smatraju relevantnim za provedbu Konvencije. Kada Komitet raspravlja o pojedinom izvještaju druga tijela Ujedinjenih naroda, poput UNICEF-a, mogu prisustvovati sjednicama ukljucujuci i tijela koja mogu dati strucna mišljenja ili izvještaje u okviru svog opsega poslova interesiranja o provedbi Konvencije.33 Komitet nema mogucnost donošenja pravno obavezujuci odluka u slucaju neispunjenja uslova od strane države – ugovornice, a ne poznaje ni mehanizam podnošenja individualnih predstavki. Komitet može zatražiti od Generalnog sekretara da u ime Komiteta pristupi izradi studija o pojedinim pitanjima koje se odnose na prava djeteta.34 Na prethodnim saslušanjima gdje se prethodno razmatra izvještaj pojedine države – ugovornice, nevladine organizacije i pojedinci imaju mogucnost podnijeti usmene i pismene izjave o svojim zapažanjima u pogledu provedbe Konvencije. Na osnovu tih informacija Komitet može zatražiti nadopunu izvještaja od strane države – ugovornice. Komitet je pored cetiri principa koja treba slijediti pri provedbi Konvencije (nediskriminacija,35 najbolji interes djeteta,36 pravo na život, opstanak i razvoj djeteta,37 pravo slobodnog izražavanja mišljenja38) skrenuo pažnju i na ostala prava koja su od posebne važnosti za djecu sa posebim potrebama. - pravo da znaju za roditelje i pravo na njihovu brigu,39 - pravo da ne budu odvojeni od roditelja osim u slucaju sudske odluke kada je to u najboljem interesu djeteta,40 - pravo na zaštitu od svih oblika fizickog ili mentalnog nasilja,41

32 Clan 44. Konvencije. 33 Clan 45. Konvencije. 34 Clan 45(c). Konvencije. 35 Clan 2. Konvencije. 36 Clan 3. Konvencije. 37 Clan 6. Konvencije. 38 Clan 12. Konvencije. 39 Clan 7. Konvencije. 40 Clan 9. Konvencije.




- pravo djeteta na životni standard,42 - pravo na socijalnu zaštitu,43 - pravo na zdravstvenu zaštitu,44 - pravo na obrazovanje.45 Komitet je 06.10.1997. godine imao dan opce diskusije o pravima djece sa posebnim potrebama i usvojio preporuke kao buduci plan akcije.46 Takode, Komitet je usvojio i pet opcih komentara koji se odnose i na prava djece sa posebnim potrebama.47 Ovdje treba spomenuti Radnu grupu «Prava za djecu sa posebnim potrebama» koju cine medunarodne organizacije kao što su «Disabled People's International» i «Save the Children Alliance», kojom predsjedava Specijalni izvještac za osobe sa posebnim potrebama (u licnom svojstvu) i kojoj prisustvuje clan Komiteta za prava djeteta. Ova radna grupa koja je finansirana je od strane SIDA-e (Swedish International Development Agency), radi zajedno sa Komitetom na pitanjima unapredenja i zaštite prava djece sa posebnim potrebama. Radna grupa je izdala i izvještaj «It's our World Too» o životu djece sa posebnim potrebama. Države su obavezne u svojim izvještajima obavijestiti Komitet o poduzetim mjerama za provedbu odredbi Konvencije, što u pogledu zaštite prava djece sa posebnim potrebama ne ukljucuje samo izvještavanje po clanu 23. nego izvještavanje i o drugim pravima zašticenim Konvencijom. Potrebno je napomenuti da je Konvencija o pravima djeteta i sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena se kao univerzalni dokument odnosi na sve žene, pa tako i na žene sa posebnim potrebama. Osnovni cilj ove Konvencije je osiguranje stvarne jednakosti žena i muškaraca uklanjanjem svih oblika diskriminacije žena koja «oznacava svaku razliku, iskljucenje ili ogranicenje po polu, koje ima za posljedicu ili svrhu da ženama ugrozi ili onemoguci priznanje, ostvarenje ili vršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na politickom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, gradanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bracno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena». 48

41 Clan 19. Konvencije. 42 Clan 27. Konvencije. 43 Clan 26. Konvencije. 44 Clan 24. Konvencije. 45 Clan 28. Konvencije. 46 vidi: CRC/C/SR.418 i CRC/C/SR.419 dostupno na: http://www.unhchr.ch/html/menu2/6/crc/doc/days/disabled.pdf 47 vidi: HRI/GEN/1/Rev.7 Spomenuti komentari dostupni i na: www.ohchr.org 48 Clan 1. Konvencije.




Države ugovornice su obavezne promijeniti društvene i kulturne obicaje koji su zasnovani na predrasudama i shvatanju superiornosti jednog od spolova.49 Kako se primjecuje u Opcem komenatru broj 5. Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava žene sa posebnim potrebama predstavljaju ranjivu grupu po dva osnova: rodu i onesposbljenju. Posljedica ovog stava je da su žene sa posebnim potrebama više zavisne, odnosno da imaju manji pristup obrazovanju i manje šanse za zaposlenje nego druge osobe.50 Komitet za ukidanje diskriminacije žena nadgleda provedbu Konvencije. Komitet je u svom radu povezan sa Komisijom za status žena i Odjelom za unapredenje položaja žena.51 Države - ugovornice su, nakon prvog izvještaja po usvajanju Konvencije, dužne izvještavati Komitet svake cetiri godine. Izvještaj treba obuhvatiti sve zakonodavne, sudske, upravne i druge mjere koje država poduzima da bi sprovela odredbe Konvencije. Individualne i grupne predstavke mogu se podnijeti Komitetu ukoliko je država ratificirala Opcioni protokol uz Konvenciju. Individualne predstavke, što ukljucuje i pravo druge osobe da ime žrtve podnese predstavku,52 se podnose Odjelu za unapredenje položaja žena. Komitet daje mišljenja i preporuke državama i može zahtijevati od države poduzimanje mjera kojima se sprijecava nastanak štete za žrtvu/e. Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija i Crna Gora nisu potpisale spomenuti Protokol. Dvije opce preporuke Komiteta za ukidanje diskriminacije žena odnose se na prava žena sa posebnim potrebama. Opca preporuka broj 18. traži od država – ugovornica da u periodicne izvještaje ukljuce i infromacije o ženama sa posebnim potrebama, odnosno o poduzetim mjerama, ukljucujuci i specijalne mjere, u oblasti zaposlenja, obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne sigurnosti. Opca preporuka broj 24. na clan 12. Konvencije (žene i zdravlje) odnosi se i na žene sa posebnim potrebama, isticuci «da posebna pažnja mora biti dana zdravstvenim potrebama i pravima žena koje pripadaju ranjivim i obespravljenim grupama kao što su ...žene sa fizickim i mentalnim onesposobljenjima.»53 Standardna pravila nisu spomenuta u Opcoj preporuci br. 18. što ne predstavlja smetnju da se koriste kao smjernice za tumacenje odredbi Konvencije u pogledu promoviranja i zaštite prava žena sa posebnim potrebama. Napominjem da je Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

49 Vidi clan 5. Konvencije. 50 vidi Studiju o ljudskim pravima osoba sa posebnim potrebama, str. 167. 51 Komisija za status žena je meduvladino tijelo ustanovljeno od strane Ekonomskog i socijalnog savjeta UN. Odjel za unapredenja položaja žena osigurava tehnicku pomoc Komisiji za status žena i Komitetu za ukidanje diskriminacije žena. 52 Clan 2. Opcionog protokola. 53 Stav 6. Opce preporuke br. 24. Vidi Opce preporuke Komiteta za ukidanje diskriminacije žena u HRI/GEN/1/Rev.7. Spomenute preporuke dostupne i na: www.ohchr.org




Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD) Konvencija u ukidanju svih oblika rasne diskriminacije može se odnositi i na osobe sa posebnim potrebama ukoliko te osobe pripadaju nekoj od rasnih grupa ili rasnih manjina. U tim slucajevima diskriminacija se javlja po dva osnova: rase i onesposobljenja.54 Tijelo za nadgledanje poštovanja primjene ove Konvencije je Komitet za ukidanje rasne diskriminacije, koji ujedno predstavlja i prvo tijelo uspostavljeno jednim medunarodnim ugovorom kojim se štite ljudska prava. Komitet razmatra izvještaje država – ugovornica, individualne ili grupne predstavke, predstavke jedne države protiv druge države – ugovornice, te usvaja opce preporuke koje nisu pravno obavezujuce. Nakon prvog izvještaja države su dužne podnositi izvještaje svake dvije godine ili kada to Komitet zatraži. Osnovni smisao izvještaja je upoznavanje Komiteta sa poduzetim zakonodavnim, sudskim, upravnim i drugim mjerama u pogledu provodenja Konvencije. Konvencija takode pruža mogucnost podnošenja individualnih ili grupnih predstavki Komitetu.55 Nijedan od devet slucajeva koji su se pojavili pred Komitetom nije obuhvatao zaštitu prava osoba sa posebnim potrebama. Srbija i Crna Gora su izjavile da prihvataju nadležnost Komiteta da prima i razmatra individualne predstavke.56 Komitet usvaja i opce preporuke. Mogucu važnost za osobe sa posebnim potrebama imaju preporuke VIII, XI, XIV, XXIV i XXV, te Opca preporuka XXVII o diskriminaciji Roma koja, izmedu ostalog, traži poduzimanje mjera koje osiguravaju da «Romi imaju jednak pristup zdravstvenoj zaštiti i ustanovama socijalne zaštite i ukidanje svih diskriminatornih obicaja protiv njih u ovim oblastima».57 Konvencija u ukidanju svih oblika rasne diskriminacije predstavlja sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Konvencija protiv mucenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajucih tretmana ili kažnjavanja (CAT) Konvencija o ukidanju mucenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajucih tretmana ili kažnjavanja definira pojam mucenja,58 te obavezuje države – ugovornice da poduzmu mjere za sprjecavanje mucenja,59 surovog, nehumanog i ponižavajuceg postupanja i kažnjavanja.60 Za razliku od mucenja, surovo, nehumano i ponižavajuce postupanje i kažnjavanje nisu posebno definirani.

54 U ovom smislu vidi Opcu preporuku XXV o rasnoj diskriminaciji na osnovu spola Komiteta za ukidanje rasne diskriminacije. 55 Clan 14. Konvencije. 56 Srbija i Crna Gora prihvatile nadležnost Komiteta 27.06.2001. godine, 57 Clan 4(33) Opce preporuke XXVII o diskriminaciji Roma. 58 Clan 1. Konvencije. 59 Clan 2. Konvencije. 60 Clan 16. Konvencije.




Konvencija se odnosi samo na postupke mucenja, koji su cesto uzrokom ozbiljnih fizickih i psihickih onesposobljenja, pocinjenim od strane službenih lica ili lica koja djeluju u službenom svojstvu, ali ne i na osobe iz privatnog sektora, narocito s obzirom da su mnoge usluge, ukljucujuci i usluge pomoci i podrške osobama sa posebnim potrebama u svijetu privatizirane. U svrhu nadgledanja provedbe Konvencije od strane države – ugovornice uspostavljen je Komitet protiv mucenja. Komitet razmatra izvještaje država koje su, nakon prvog izvještaja, obvezne podnositi Komitetu svake cetiri godine. Nevladine organizacije mogu podnositi svoje izveštaje Komitetu (paralelne izvještaje) o primjeni svakog clana Konvencije.61 U izvještajima se navode poduzete mjere za zaštitu lica sa posebnim potrebama, odnosno slucajevi kršenja prava ukoliko postoji praksa mucenja. Važnost ove Konvencije, u kontekstu zaštite prava osoba sa posebnim potrebama, može se posmatrati i u pogledu onemogucavanja zlostavljanja osoba u institucijama zatvorenog tipa ukoliko u nekoj državi postoji praksa kršenja njihovih prava. Konvencija poznaje instrumente podnošenja predstavki od strane jedne države protiv druge države – ugovornice,62 individualnih predstavki63 i pokretanja istrage ukoliko Komitet smatra da postoji sistematicno mucenje na teritoriju države – ugovornice.64 Komisija za ljudska prava je uspostavila i Kancelariju specijalnog izvještaca protiv djela mucenja65 ciji zakljucci i nalazi imaju veliku važnost za Komitet.66 Konvencija o ukidanju mucenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajucih tretmana ili kažnjavanja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Konvencije Medunarodne organizacije rada (ILO) Pored spomenutih konvencija, Medunarodna organizacija rada, kao specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda, usvojila je niz konvencija u cilju poboljšanja uslova rada i zaštite prava radnika. Konvencije predstavljaju pokušaj osiguranja socijalnog minimuma na globalnoj razini. Sljedece tri konvencije se odnose na osobe sa posebnim potrebama. Ove konvencije su sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, Hrvtaske i Srbije i Crne Gore na osnovu notifikacije o sukcesiji, odnosno ratifikaciji. Konvencija koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapošljavanja i zanimanja (Konvencija br. 111; ILO – C – 111) Ova Konvencija proglašena je jednom od osam suštinski konvencija Medunarodne organizacije rada. Konvencija br. 111. zabranjuje diskriminaciju zasnovanu na «svakom drugom pravljenju razlika, iskljucenju ili

61 Asocijacija za sprjecavanje mucenja izdala je Vodic za nevladine organizacije. Vodic je dostupan na: http://www.apt.ch/cat/guidelines.htm 62 Clan 21. Konvencije. 63 Clan 22. Konvencije. 64 Clan 20. Konvencije. 65 Rezolucija Komisije za ljudska prava 1985/33. 66 Izvještaji specijalnog izvještaca dostupni na: www.ohchr.org/english/issues/torture/rapporteur/




davanju prvenstva, koje ide s tim da uništi ili naruši jednaku mogucnost postupanja u pogledu upošljavanja ili zanimanja...»67 Svaka država treba formulirati državne politike koje sprjecavaju diskriminaciju u pogledu zapošljavanja i zanimanja,68 pri cemu države poduzimaju mjere ukidanja i izmjene svake zakonske odredbe ili administrativne prakse koja se kosi sa politikom nediskriminacije.69 Primjena ovih politika ne utjece na posebne mjere koje su namjenjene narocitim potrebama lica u pogledu kojih je zaštita ili specijalna pomoc opcepriznata iz razloga kako što su spol, starost, invalidnost, porodicne obaveze i socijalni ili kulturni nivo.70 Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida (Konvencija br. 159; ILO – C – 159) Konvencijom br. 159 države su se obavezale da u skladu sa uslovima, praksom i mogucnostima, formuliraju, realiziraju i periodicno revidiraju državnu politiku o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida.71 Spomenutim politikama trebaju se osigurati odgovarajuce mjere profesionalne rehabilitacije dostupne svim kategorijama invalida radi unapredenja mogucnost za zapošljavanje na otvorenom tržištu rada.72 Politike se zasnivaju na principu jednakih mogucnosti radnika i radnika sa posebnim potrebama, prilikom cega posebne mjere kojima se postiže spomenuta jednakost ne predstavljaju diskriminaciju prema drugim radnicima.73 Poslodavce i radnike treba konsultirati u pogledu realizacije doticne politike, ukljucujuci i konsultacije sa organizacijama za invalide i organizacijama invalida.74 Svaka država zakonom, propisom ili mjerom, u skladu sa vlastitim uslovima, treba poduzeti mjere za sprovodenje u djelo pobrojane odredbe Konvencije.75 Konvencija o profesionalnoj orijentaciji i strucnom osposobljavanju u razvoju ljudskih resursa (Konvencija br.142; ILO – C – 142) Konvencija se odnosi na profesionalnu orijentaciju i strucno osposobljavanje u razvoju ljudskih resursa gdje svaka država clanica ima obavezu usvajanja i razvijanja svestranih politika i programa profesionalne orijentacije i strucnog osposobljavanja koji su povezani sa zapošljavanjem.76

67 Clan 1(b) Konvencije. 68 Clan 2. Konvencije. 69 Clan 3(c) Konvencije 70 Clan 5. Konvencije. 71 Clan 2. Konvencije. 72 Clan 3. Konvencije. 73 Clan 4. Konvencije. 74 Clan 5. Konvencije. 75 Clan 6. Konvencije. 76 Clan 1. Konvencije.




Politikom i programima poticu se sva lica da ravnopravno i bez diskriminacije razvijaju i koriste svoje sposobnosti za rad u sopstvenom interesu i u skladu sa svojim težnjama.77 Konvencija obavezuje države da postepeno šire svoje sisteme profesionalne orijentacije ukljucujuci i stalno informiranje o mogucnostima zapošljavanja, u cilju osiguranja «potpunih informacija i najširih mogucih uputstava koje trebaju biti dostupne svoj djeci, omladini i odraslima, a odgovarajuci programi svim hendikepirinim licima i invalidima.»78

Diskusija: Ø Položaj osoba sa mentalnom retardacijom u BiH je apsolutno diskriminirajuci; u Srbiji,

Makedoniji i Sloveniji je uspostavljen sistem za rehabilitaciju, a mi imamo resurse koje ne koristimo u programima rehabilitacije

Ø Kako je moguce uvažiti tvrdnju da su osnovna ljudska prava urodena i neotudiva kad imamo djecu koja su u startu hendikepirana samim tim što imaju neki oblik mentalne retardacije

Ø Strategija borbe protiv siromaštva 2004-2007; imamo situaciju da je oko 1300 ljudi smješteno u 3 institucije koje su registrovane kao obrazovne, da se nijedna osoba nije vratila iz institucije kao rehabilitovana vec tamo i završava svoj život; a u pomenutoj strategiji nigdje nema ni rijeci o zatvaranju tih institucija

Ø Kako zaštititi te ljude koji su smješteni u institucijama, kada su poznati slucajevi da neke od tih osoba cak nemaju ni imena ni prezimena, a svi znamo da je jedno od prava i pravo na ime (primjer žene u Tuzli koja nije imala ni ime ni prezime, pa joj nisu mogli cak ni izvaditi licnu kartu)

Ø Nemoguce je ocekivati da NVO-i preuzmu na sebe eu potpunosti pracenje implementacije zakona jer njihovi kapaciteti nisu tako veliki da bi se pored svog redovnog angažovanja mogli posvetiti u potpunosti i pracenju provedbe zakona

Ø Problem je i u tome što se u osnovi ništa znacajnije ne mijenja vec se samo dešava promjena terminologije koja se upotrebljava, kao npr. nisu više „specijalne škole“ vec „zavodi“, a u osnovi je ostalo isto, dakle nije se promijenila funkcija i uloga institucije („nije šija nego vrat“)

Ø Pitanje prava na brak, porodicu, zapošljavanje; problem je u tome što osoba završi srednju školu i onda je roditelji prijave na biro za zapošljavanje, a onda na birou automatski izvrše rekategorizaciju i skinu osobu sa liste nezaposlenih jer navodno nije radno sposobna zbog svoje invalidnosti iako je regularno završila srednju školu

Ø Postavlja se pitanje cak i kada bi postojao nacionalni plan/strategija u ovoj oblasti, ko bi u državi bio zadužen i kompetentan da radi monitoring provedbe istog?

Ø Prijedlog: što se tice izrade nacionalnog plana, možda je najbolje krenuti fazu po fazu, pa da npr. uspostavljanje sistema „rane intervencije“ bude jedan od prvih zadataka

Ø UN je pozvao države da same otklone prepreke i uspostave nacionalne programe Ø Problem je u tome što država sporo reaguje, tako da se može desiti i da se donese nacionalni

program, ali da protekne duži vremenski period prije nego što se uopšte krene sa

77 Clan 1(5) Konvencije. 78 Clan 3. Konvencije.




provodenjem istog i da se onda dode u situaciju da ne budu obezbijedena sredstva za njegovo provodenje

Ø Bitno je imati na umu da su rezultati/posljedice izlaska pred Evropski sud za ljudska prava/Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava znazno veci nego što se misli jer upravo odluka ovih organa može implicirati/uticati na donošenje novih, boljih zakonskih propisa

Ø Problem u ovoj zemlji je i to što se cak i oni akcioni planovi, strategije koje vec postoje slabo prate i primjenjuju, tako da prakticno ne igraju nikakvu ulogu vec samo predstavljaju „mrtvo slovo na papiru“

Ø Imajuci u vidu citavu situaciju oko slabog reagovanja države po pitanju zaštite ne samo osoba sa invaliditetom i njihovih prava, vec i zaštite ljudskih prava uopšteno, javlja se kao krajnja solucija da osobe cija su prava narušena pokrenu spor protiv države pred Evropskim sudom za ljudska prava ne bi li se napokon obratila pažnja na potrebu zaštite prava osoba sa invaliditetom (ili svih gradana u opštem slucaju)

Ø Roditelji znaju probleme i pokušavaju da uticu, ali prepreke koje se pojavljuju su mnogobrojne

Ø Uzalud je donesena PRSP strategija kad nema socijalnih programa; kao svojevrstan odgovor na to IBHI i Savezi udruženja koji se bave pitanjima osoba sa invaliditetom pokrenuli su akciju da se naprave politike u oblasti invalidnosti; u okviru tog projekta, ucešce su uzeli i predstavnici NVO-a kao i predstavnici Vlade, politike su gotove i planirano je njihovo usvajanje do septembra, a zatim bi se krenulo dalje sa strategijama i tek onda konkretnim akcionim planom

Ø NVO-i koji se bave ovom problematikom znaju šta žele da postignu ali je problem kako to formulisati na pravi nacin da bi se uspjelo realizovati

Ø Znacaj shadow-reporta NVO-a je u tome što se na taj nacin skrece posebna pažnja na postojanje problema u odredenoj oblasti ljudskih prava i njihove zaštite

Ø Problem je i u preopterecenosti sudova mnogobrojnim predmetima, tako da se i sam postupak oduzimanja poslovne sposobnosti i donošenja rješenja, te potvrde postavljenog staratelja odužava iako bi to trebao biti hitan postupak




Zaštita osoba sa mentalnim smetnjama pred Evropskim sudom za ljudska prava Vidan Hadži-Vidanovic, pravnik-istraživac, Beogradski centar za ljudska prava

Ø Sama Evropska konvencija ne sadrži u sebi odredbe koje se direktno odnose na osobe sa invaliditetom, takode nema specificiranih ni ostalih prava, medutim, Evropski sud kroz svoju praksu stalno širi spektar djelovanja mehanizama zaštite prava

Ø Odluka Vijeca/presuda Evropskog suda je apsolutno obavezujuca i to je ono što je bitno zapamtiti!

Ø Medutim, problem sa našom i državama u regionu je u tome što sve te relevantne presude koje bi mogle biti dobra osnova za dalje djelovanje u oblasti zaštite prava nisu prevedene na lokalni jezik, tako da nije moguce ni izvesti pravnu pouku iz istih; odnosno ne postoji prevod prakse Evropskog suda

Ø Kod nas je navedeno u kojim slucajevima se pokrece postupak oduzimanja poslovne sposobnosti, i takode, kada se osoba liši poslovne sposobnosti onda automatski joj se oduzima i roditeljsko pravo, što u prinicpu, prema Evropskoj konvenciji nije dobra praksa jer, iako osoba možda nije poslovno sposobna, to ne znaci da automatski ne može biti dobar roditelj ili barem ostati u kontaktu sa djecom (pravo na porodicu kao jedno od osnovnih prava ne bi trebalo biti na taj nacin degradirano, kao što je slucaj sa našom praksom; treba ako ništa dozvoliti osobi kontakte sa djecom/porodicom)

Ø Primjer slucaj KUTZNER v GERMANY (2002) – pouka: Centri za socijalni rad ne bi trebali da u potpunosti liše veze/prekinu kontakt izmedu roditelja i djece bez obzira na mentalni status roditelja

Ø U praksi naših centara za socijalni rad, posljednja solucija je oduzimanje roditeljskog prava Ø Slucaj OLLSON v. SWEEDEN (1998) i ANDERSSON v. SWEEDEN (1992); presuda –

pravilo proporcionalnosti; ogranicenje clana 5 Evropske konvencije (pravo na slobodu); da li šticenik Centra može da izade kad god hoce iz Centra? – Zavisi gdje je smješten, da li je ustanova otvorenog ili zatvorenog tipa

Ø Slucaj H.L. v. UK (2004) – autist je bio smješten u ustanovu socijalne zaštite u Velikoj Britaniji, stanje mu se pogoršalo te je poslat u psihijatrijsku ustanovu (i to ne sudskim postpukom vec neformalno!), njegovi staratelji su tražili od psihijatrijske ustanove da ga otpusti iz ustanove medutim oni su im rekli da to nije moguce pošto nije tu smješten po sudskom rješenju vec neformalno te sam treba da kaže da želi da ide, što je apsurdno s obzirom da osoba autista!

Ø Slucaj RAKEVICH v. RUSSIA (2003) – prinudno zadržavanje




Ø Onog trenutka kad se povuce dobrovoljan pristanak u bilo kom stanju svijesti, onda to znaci prinudno zadržavanje!!!

Ø Oko 1300 ljudi u BiH je zadržano u tzv. „zavodima“ iako je medu njima dosta onih koji mogu da žive i rade potpuno funkcionalno u lokalnoj zajednici

Ø Ne može da se „podrazumijeva“ da je osoba npr. lišena prava da glasa ako je lišena poslovne sposobnosti!!!

Lišenje poslovne sposobnosti – medunarodni standardi i iskustva iz regije Vidan Hadži-Vidanovic, pravnik-istraživac, Beogradski centar za ljudska prava

Preporuka Saveta Evrope Br. R(99) 4 – o nacelima koja se ticu pravne zaštite punoletnih osoba umanjenih sposobnosti: Priroda preporuka Komiteta ministara SE

• Donose se na osnovu clana 15b Statuta Saveta Evrope • U pitanjima za koja Komitet ministara utvrdi postojanje “zajednicke politike” • Usvajaju se konsenzusom ili vecinom glasova svih clanica koje imaju pravo glasa • Nisu obavezujuce za clanice ali • KM može tražiti od država clanica obaveštenja o implementaciji usvojenih preporuka •

Osnovi Preporuke R(99)4 Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950)

Ukljucujuci i praksu Evropskog suda (komisije) Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (1997) Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948) Pakt o gradanskim i politickim pravima (1966) Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) Deklaracija o pravima osoba s intelektualnim smetnjama (1971) Rezolucija GS UN o zaštiti osoba sa mentalnim smetnjama i poboljšanju mentalnog zdravlja (1991)




Predmet Preporuke R(99)4

Subjekti zaštite • Osobe koje se TRETIRAJU kao punoletne • Osobe koje “usled oštecenja ili nedovoljne razvijenosti licnih sposobnosti, nisu

sposobne da samostalno donose odluke vezane za neka ili sva pitanja o licnim ili ekonomskim odnosima, ili da razumeju, izraze ili deluju u skladu sa takvim odlukama, i koje usled toga ne mogu da zaštite svoje interese.” (nacelo 1, stav 1)

Posledica nedostatka sposobnosti može biti

• Intelektualna smetnja • Smetnja mentalnog zdravlja • Drugi slican razlog (fizicki invaliditet?)

Predmet uredivanja

• “...mere zaštite ili druge pravne metode koje omogucuju takvim punoletnim osobama da imaju koristi od zastupanja ili pružanja pomoci prilikom preduzimanja takvih poslova.” (nacelo 1, stav 3)

– Starateljstvo ali i – Produženo roditeljsko staranje – Advanced decision making (narocito u medicinskom pravu) – Supported decision making itd.

Osnovna nacela Preporuka Br. R(99) 4

• Nacela koja se protežu kroz celo zakonodavstvo • Nacela koja se ticu postupka lišenja poslovne sposobnosti i stavljanja pod starateljstvo • Nacela koja se ticu dokaznog postupka • Nacela koja se ticu prava osoba pod starateljstvom • Nacela koja se ticu prava i obaveza staratelja • Nacela koja se ticu alternativnih vidova zaštite

Nacela koja se protežu kroz celo zakonodavstvo

• Nacelo prioriteta ljudskih prava – nacelo na kom su zasnovana sva ostala nacela – Zakoni, postupci i praksa vezana za zaštitu punoletnih osoba s umanjenim

sposobnostima moraju biti zasnovani na poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda, – uzimajuci u obzir svaku kvalifikaciju takvih prava sadržanu u relevantnim medunarodnim

pravnim instrumentima. Nacela koja se ticu postupka lišenja poslovne sposobnosti i stavljanja pod starateljstvo

• Pravicnost postupka i efikasnost – Lista onih koji su ovlašceni da pokrenu postupak za ustanovljavanje mere zaštite treba da

bude dovoljno široka




– Pravo na obaveštenje bez odlaganja na razumljivom jeziku ili na drugi nacin – Punoletna osoba ima pravo da bude licno saslušana – Pravo na besplatno zastupanje tokom postupka – Prinudno zadržavanje radi vršenja ekspertize (?)

Nacela koja se ticu dokaznog postupka

• postojanje adekvatne procedure za ispitivanje i veštacenje • osoba koja meru uvodi treba da vidi licno punoletnu osobu • Treba da bude pribavljen barem jedan nalaz novijeg datuma • Osoba o kojoj se postupak vodi treba da ima priliku da iznese svoje dokaze i ispituje dokaze

predlagaca Nacela koja se ticu prava osoba pod starateljstvom

• Uzimanje u obzir želja punoletne osobe – Prilikom uspostavljanja mera zaštite – Prilikom postavljanja staratelja – Prilikom donošenja odluka od strane staratelja

• Ogranicavanje poslovne sposobnosti u najmanjoj mogucoj meri

– Politicka prava – Pravo na rad – Pravo stupanja u brak – Pravo raspolaganja imovinom (narocito manje vrednosti) – Medicinske intervencije

• Pravo na aktivnu legitimaciju u pitanjima vezanim za starateljstvo – Pitanje revizije starateljstva

• Modifikacija • Ukidanje

– Pitanje pozivanja na odgovornost staratelja – Pitanje preispitivanja starateljevih odluka

Nacela koja se ticu prava i obaveza staratelja

• Odgovornost za gubitak ili štetu • Odgovornost za protivpravne akte, nepažnju i zloupotrebu • Obaveza redovnog posecivanja • Obaveza konsultovanja • Obaveza upravljanja imovinom u korist šticenika • Pravo na nagradu odnosno naknadu • Periodicno preispitivanje odluka staratelja

Alternative Nacelo minimalne potrebne intervencije Nacelo supsidijarnosti




Nacelo proporcionalnosti Nacelo promenljivosti

• MORA SE UZETI U OBZIR NEOPHODNOST MERA ZAŠTITE U HITNIM

SLUCAJEVIMA (Preporuka KM R(91)9) Diskusija: Ø Pitanje terminologije, zloupotreba iste, termin „osobe sa posebnim potrebama“ se ne koristi jer

sve osobe imaju iste potrebe samo su razliciti modaliteti ostvarivanja istih! Ø Vještacenje se treba uzeti kao jedan od cvrstih dokaza ali ne i jedini, nego treba uzeti u obzir i

druge dokaze prije samog donošenja rješenja o lišavanju ili nelišavanju poslovne sposobnosti Ø Ako u krivicnom zakonu imamo pretpostavku nevinosti, onda analogno trebamo imati i u

vanparnicnom postupku pretpostavku poslovne sposobnosti




Petak, 18. maj 2007.god. Starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost (pravna regulativa u BiH) Dimitrije Ceranic, Pravni fakultet Univerziteta u Istocnom Sarajevu

Predavanje pripremljeno uz pomoc prof. dr Stanke Stjepanovic Pravni Fakultet Univerziteta u Istocnom Sarajevu Uvod

Predmet našeg rada je prikaz materijalno-pravnih propisa koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju za oduzimanje poslovne sposobnosti i postupci kojima se reguliše postupanje u slucajevima kad se nekom punoljetnom licu oduzima ili ogranicava poslovna sposobnost, tj. njihovo stavljanje pod starateljstvo. U postupcima za oduzimanje i ogranicenje poslovne sposobnosti angažovan je sud koji donosi odluku u vanparnicnom postupku, i organ starateljstva koji postavlja staraoca takvom licu.

Instituti oduzimanja i ogranicenja poslovne sposobnosti, kao i stavljanja pod starateljstvo takvih lica, su u Bosni i Hercegovini, u skladu sa njenim ustavnim uredenjem, regulisani posebnim zakonima u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brcko Distriktu BiH. Pored porodicnih zakona i zakona o vanparnicnom postupku, kao osnovnih izvora prava za date institute, postoji citav niz drugih propisa koji ureduju odredena pitanja od znacaja za njih. Tu se, prije svega, misli na zakone o upravnom postupku, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o nasljedivanju, Zakon o rješavanju sukoba zakona i nadležnosti u porodicnim i nasljednim stvarima i dr.

Poslovna sposobnost je sposobnost da se svojim izjavama volje sticu prava i obaveze i uopšte da se preduzimaju pravne radnje. Poslovna sposobnost, prema odredbama Porodicnog zakona Republike Srpske, Porodicnog zakona Federacije BiH i Nacrtu Porodicnog zakona Brcko Distrikta BiH (cije je usvajanje u parlamentarnoj proceduri), stice se punoljetstvom, tj. sa navršenih 18 godina života, kao i stupanjem u brak sa navršenih 16 godina života po dozvoli suda, koji licima koja su navršila 16 godina dozvoljava da stupe u brak, ako su fizicki i psihicki zrela za zakljucenje braka. Ukoliko se razvede takav brak, maloljetno lice i dalje zadržava potpunu poslovnu sposobnost. Roditeljstvo može biti osnov za sticanje poslovne sposobnosti prije navršene 18 godine života, prema Porodicnom zakonu Federacije BiH.




Uzroci za oduzimanje poslovne sposobnosti

U Bosni i Hercegovini, zakonima Republike Srpske, Federacije BiH i zakonima Brcko Distrikta BiH pruža se posebna zaštita svima onima koji nisu u stanju da se staraju o svojoj licnosti, o svojoj imovini i o svojim interesima. Do toga može doci iz raznih uzroka. Odrasla lica su poslovno nesposobna zbog posebnih, naknadnih okolnosti zbog kojih je smanjena ili iskljucena njihova sposobnost da samostalno ucestvuju u pravnim poslovima. Kad su maloljetna lica u pitanju koja su bez roditeljskog staranja, ona se stavljaju pod starateljstvo zbog nezrelosti, a kod odraslih lica, u pitanju je njihovo zdravstveno stanje, fizicko, psihicko i socijalno oboljenje. Da bi se odraslo lice moglo staviti pod starateljstvo potrebna je prethodna odluka suda o oduzimanju poslovne sposobnosti tom licu. Kad sud u vanparnicnom postupku donese rješenje da je odraslom licu oduzeta poslovna sposobnost onda mu, na osnovu te sudske odluke, organ starateljstva postavlja staraoca. Osnovni razlog oduzimanja ili ogranicenja poslovne sposobnosti je cinjenica da punoljetno lice nije u stanju da se brine o svojim pravima i interesima zbog potpune ili djelimicne nesposobnosti za rasudivanje, kako je to navedeno u clanu 29 Zakona o vanparnicnom postupku SR BiH79 (Sl. list SR BiH, br. 10/89, Službeni glasnik RS, br. 74/05). Identicnu odredbu sadrži i clan 27 Zakona o vanparnicnom postupku Brcko Distrikta BiH iz 2001. god., kao i odredba clana 29 Zakona o vanparnicnom postupku Federacije BiH iz 1998. god. Interesantno je da je postupak za oduzimanje i vracanje poslovne sposobnosti regulisan i u Porodicnom zakonu Federacije BiH u odredbama clana 325 do 329. S obzirom na to da je Porodicni zakon lex specialis u odnosu na Zakon o vanparnicnom postupku FBiH, trebalo bi da se primjenjuju odredbe Porodicnog zakona FBiH u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti.

U clanu 192 Porodicnog zakona Federacije BiH, kao i u clanu 173 Nacrta Porodicnog zakona Brcko Distrikta BiH, potpunije su regulisani uslovi za oduzimanje i ogranicenje poslovne sposobnosti. Kao primjeri su navedeni uzroci koji mogu dovesti do toga da se punoljetnom licu oduzima odnosno ogranicava poslovna sposobnost, a što nije slucaj sa Porodicnim zakonom Republike Srpske.

To su duševna bolest, zaostali duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola ili opojnih droga i senilnost. Zakoni dozvoljavaju i ostale uzroke koji dovode do toga da se punoljetna osoba ne može sama brinuti o svojim pravima i interesima, davanjem mogucnosti sudu da u svakom konkretnom slucaju ocijeni koji sve uzroci mogu dovesti do toga da se može zakljuciti da zbog njihovog postojanja punoljetna osoba nije sposobna da se sama brine o svojim pravima i interesima. To bi pored nabrojanih, mogla biti i teška fizicka bolest lica. Iako nijedan zakon ne pominje jednu od najstarijih ustanova u pravu, rasipništvo, ne bi bila prepreka da se pod pojmom drugi uzroci uvrsti i slucaj kada to lice svojim postupcima neracionalno smanjuje svoju imovinu, cime ugrožava svoj opstanak i opstanak lica koja treba da izdržava. Ako u clanu 370 švajcarskog gradanskog zakonika postoji takva odredba, mislimo da ne bi bila prepreka da pod pojmom drugi uzroci bude prihvaceno i rasipništvo.

U pomenutim clanovima zakona u Federaciji BiH i Brcko Distrikta BiH posebno je regulisan slucaj ogranicenja poslovne sposobnosti iz istih uzroka kao kod oduzimanja, s tim da je postavljen uslov da dato lice neposredno ugrožava svoja prava i interese ili prava i interese drugih lica. U pozitivnom pravu

79 Koji se primjenjuju u Republici Srpskoj na osnovu clana 12 Ustavnog zakona za provodenje Ustava Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 21/92-839, u kome je predvideno da ce se do donošenja odgovarajucih zakona i drugih propisa primjenjivati zakoni i propisi SFRJ i SR BiH, koji nisu u suprotnosti sa Ustavom i drugim propisima koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske.




Republike Srpske uslov za ogranicenje poslovne sposobnosti nije ovako jasno odreden, ali se u praksi svakako pravi razlika izmedu uslova za ogranicenje odnosno oduzimanje poslovne sposobnosti na temelju potpune ili djelimicne nesposobnosti za rasudivanje, i stanja datog lica da se brine ili neposredno ugrožava svoja ili tuda prava i interese, nevezano za to što je izostala potpunija jezicka formulacija.

Duševna bolest bice razlog za potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti u onim slucajevima kada lice nije sposobno da se samo stara o sebi i da štiti svoja prava i interese. Potreban je teži oblik duševnog oboljenja koji dovodi do nesposobnosti za rasudivanje. Ako duševna bolest nije takvog inteziteta, pa po procjeni suda, lice može da se stara o vecini svojih prava i interesa, ali samo svojim pojedinacnim postupcima ugrožava svoje i tude interese, onda ce sud ograniciti, djelimicno oduzeti poslovnu sposobnost. I pozitivno pravo Republike Srpske i Porodicni zakon F BiH, kao i Nacrt Porodicnog zakona Brcko Distrikta BiH saglasni su da to treba biti neposredno ugrožavanje svojih prava i interesa ili prava i interesa drugih lica, što znaci da je to lice ipak sposobno da se brine o vecini svojih prava i interesa.

Zaostali duševni razvoj je u mnogo vecoj mjeri podoban za egzaktno utvrdivanje stepena preostale inteligencije. Od cetiri kategorije mentalno zaostalih lica, prvoj grupi kojoj pripadaju laka mentalna zaostala lica ne mora biti cak ni ogranicena poslovna sposobnost, a drugoj grupi kojoj pripadaju umjereno mentalno zaostala lica, koja imaju kolicnik inteligencije izmedu 36 i 50, bi se mogla samo ograniciti poslovna sposobnost, dok kod teže mentalne zaostalosti kod koje je sacuvan kolicnik inteligencije izmedu 21 i 35, kao i kod teško mentalno zaostalih lica koja imaju kolicnik inteligencije manji od 20, treba biti oduzeta poslovna sposobnost.

Alkoholizam najcešce predstavlja uzrok djelimicnog oduzimnja poslovne sposobnosti. Porodicni zakon F BiH i Nacrt Porodicnog zakona Brcko Distrikta BiH ne smatraju alkoholicarima sva lica koja uživaju alkohol, vec izricito navode da je za to potrebna prekomjerno uživanje alkohola, da bi se licu oduzela poslovna sposobnost ili ogranicila poslovna sposobnost. Dakle, objektivni uslov je prekomjerna upotreba alkohola koja nije trenutna vec trajna upotreba, a kao alternativan je naveden subjektivni uslov da zbog takvog stanja ovo lice nije sposobno da se brine o svojim pravima i interesima. Ako samo ugrožava svoje interese, onda ce zbog tog uzroka licu biti ogranicena poslovna sposobnost.

Narkomanija i prekomjerno uživanje opojnih droga predstavlja uzrok za oduzimanje poslovne sposobnosti, ali može biti i uzrok ogranicenja poslovne sposobnosti. Sve zavisno od toga u kojem stepenu je lice u stanju da sebi i drugima nanosi štetu, da ugrožava svoja prava i interese, kao i tuda prava i interese jer su upravo takva lica u stalnom sukobu sa stvarnošcu. Smatramo da namjera zakonodavca nije bila da se samo u slucaju prekomjernog uživanja opojnih droga može oduzeti ili ograniciti poslovna sposobnost, vec da se poslovna sposobnost takvih lica može ograniciti u svakom slucaju kad ona ugrožavaju svoja prava i interese ili prava i interese drugih lica usljed upotrebe opojnih droga u bilo kojoj kolicini.

Senilnost je jedna od mogucih u zakonu navedenih uzroka za oduzimanje poslovne sposobnosti ili ogranicavanja. Pod pojmom senilnosti podrazumijeva se niz psiho-fizickih karakteristika i promjena specificnih za starost.

Teška fizicka bolest može dovesti do toga da lice nije sposobno samo da se brine o svojim pravima i interesima. Licima koja zbog preživljenog moždanog udara u nisu u mogucnosti da pokrecu udove može biti oduzeta poslovna sposobnost.




Postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti i stavljanje pod starateljstvo

Postupak se sastoji od dvije faze, od postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti licu i postupka za stavljanje pod starateljstvo tog lica. Za oduzimanje poslovne sposobnosti stvarno je nadležan osnovni sud. Postupak se pokrece na dva nacina: može ga pokrenuti sam sud po službenoj dužnosti, kako je to predvideno odredbom clana 326 Porodicnog zakona Federacije BiH, clanom 30 Zakona o vanparnicnom postupku koji se primjenjuje u Republici Srpskoj, clanom 28 stav 2 Zakona o vanparnicnom postupku Brcko Distrikta BiH, a tako je bilo odredeno i u Zakonu o vanparnicnom postupku Federacije BiH. Drugi nacin pokretanja postuka je prijedlog odredenih lica. Prijedlog mogu podnijeti: organ starateljstva, bracni supružnik lica kome se oduzima poslovna sposobnost, njegovi krvni srodnici u pravoj liniji, ushodnoj i nishodnoj, a u pobocnoj liniji do drugog stepena kako je to navedeno u clanu 326 Porodicnog zakona Federacije BiH. Prema tom zakonu su braca i sestre, punorodni i polurodni, jedini u mogucnosti od srodnika koji pripadaju srodstvu u pobocnoj liniji da stave prijedlog za pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti, bez obzira da li žive u zajednickom domacinstvu sa licem kome se oduzima poslovna sposobnost. Za razliku od ovog zakonskog rješenja, clan 30 Zakona o vanparnicnom postupku koji se primjenjuje u Republici Srpskoj, a isto tako i clan 28 Zakona o vanpranicnom postupku Brcko Distrikta BiH ogranicavaju koja su to lica od krvnih srodnika koja mogu podnijeti prijedlog za pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti. To su, u svakom slucaju dijete i roditelj, a za druge krvne srodnike, djeda, babu, brata, sestru samo ukoliko trajno žive u istom domacinstvu sa licem za koje se predlaže oduzimanje poslovne sposobnosti. Porodicni zakon Federacije BiH ne predvida mogucnost da druga lica pokrenu postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti ukoliko trajno žive sa licem kojem se treba oduzeti poslovna sposobnost. Medutim, Zakon o vanparnicnom postupku koji se primjenjuje u Republici Srpskoj i Zakon o vanparnicnom postupku Brcko Distrikta BiH predvidaju da druga lica ukoliko trajno žive u istom porodicnom domacinstvu sa licem za koje predlažu oduzimanje poslovne sposobnosti mogu podnijeti sudu prijedlog. Zakonski se cak daje mogucnost i licu protiv koga se treba pokrenuti postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti da podnese prijedlog, ukoliko može da shvati znacaj i pravne posljedice toga prijedloga. Takvu odredbu nema Porodicni zakon F BiH, ali takvu mogucnost dozvoljava jedino ako se radi o licu kojemu je ranije oduzeta poslovna sposobnost, pa sada predlaže da mu se vrati poslovna sposobnost. Zakon o vanparnicnom postupku koji se primjenjuje u Republici Srpskoj i Zakon o vanparnicnom postupku Brcko Distrikta BiH predvidaju mogucnost da i druga lica, ukoliko je to predvideno zakonom, mogu podnijeti prijedlog.

Organ starateljstva je, u svakom slucaju, prema svim zakonima, ovlašceni predlagac za oduzimanje poslovne sposobnosti.80 Tužilac može pokreniti postupak po Zakonu o vanparnicnom postupku koji se

80 Ovdje bi bilo zanimljivo pomenuti neke sudske odluke u kojima je utvrdena odgovorsnot opštine za štetu koju je prouzrokovalo duševno bolesno lice, a kome nije bila oduzeta poslovna sposobnost. Sudska praksa je u nekoliko slucajeva zauzela stav da je opština preko svog organa starateljstva, obavezna da po službenoj dužnosti pokrene postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti i stavljanje pod starateljstvo onih lica sa svog podrucja koja zbog svojih psiho-fizickih nedostataka nisu u stanju da se brinu o svojoj licnosti, pravima i interesima, te treba da bude odgovorna za štetu koju takva osoba pruzrokuje, ako je znala ili je morala znati da je takva osoba opasna po okolinu, a nisu bile preduzete mjere zaštite. Ovdje se polazi od stanovišta da šteta koju je ucinio državni organ u vezi sa (ne)vršenjem svojih zaknom propisanih dužnosti proizvodi i odgovorsnot za prouzrokovanu štetu. Nezakonitost postupanja nekog državnog organa ne ogleda se samo u namjernom kršenju zakonskih propisa, nego nezakonit rad predstavlja svaka radnja koja je u suprotnosti sa zakonskim propis ima. Ovdje ne želimo niti možemo ulaziti u ratio sudske odluke, ali nije zgoreg




primjenjuje u Republici Srpskoj i Zakonu o vanparnicnom postupku Brcko Distrikta BiH, dok prema Porodicnom zakonu Federacije BiH, tužilac to ne može uciniti, a u clanu 30 Zakona o vanparnicnom postupku Federacije BiH bila je predvidena mogucnost da i tužilac stavi prijedlog. Za odlucivanje o prijedlogu za oduzimanje poslovne sposobnosti mjesno je nadležan sud po mjestu prebivališta lica koje se stavlja pod starateljstvo. Pri tome, važno je utvrditi gdje je bilo prebivalište prije nego što je takvo lice eventualno smješteno u zdravstvenu ustanovu.

Prijedlog se podnosi nadležnom sudu i sud je dužan da odmah po prijemu istog obavijesti službu nadležnu za poslove vodenja maticnih knjiga u koje je upisano lice kome se oduzima poslovna sposobnost, radi evidentiranja vodenja postupka. Sud ima istu obavezu i prema zemljišno-knjižnom odjeljenju suda na cijem podrucju se nalaze nepokretnosti lica kome se treba oduzeti poslovna sposobnost, da bi se izvršila zabilježba pokretanja postupka.

Sud zakazuje rocište. Na rocište je sud obavezan pozvati predlagaca, staraoca lica kome se oduzima poslovna sposobnost, odnosno njegovog privremenog zastupnika i organ starateljstva, a lice kome se oduzima poslovna sposobnost samo ako je u stanju, po ocjeni suda, da shvati znacaj i pravne posljedice svog ucešca u postupku. Privremeni staralac zastupa u vanparnicnom postupku lice za koje je pokrenut postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Za razliku od stalnog staraoca, ovlašcenja privemenog staraoca su ogranicena. Na privremeno starateljstvo primjenjuju se odredbe Porodicnog zakona o ovlašcenjima staratelja maloljetnih lica koji su navršili 15 godina života, ali organ starateljstva može, ako je to potrebno proširiti i na njega odredbe o starateljstvu nad maloljetnicima koji nisu navršili 15 godina života (clan 212 stav 2 Porodicnog zakona Republike Srpske), dok Porodicni zakon Federacije BiH dobnu granicu snižava na 14 godina života maloljetnika. Dužnost privremenog staraoca prestaje kada se postavi stalni staralac ili kad donesena odluka suda da nema mjesta oduzimanju poslovne sposobnosti postane pravnosnažna. Svi zakoni dozvoljavaju sudu da ukoliko je lice kome se oduzima poslovna sposobnost smješteno u zdravstvenu ustanovu može održati rocište u toj ustanovi, što znaci da rocištu može prisustvovati i predlagac.

U toku postupka, sud mora izvesti dokaz pregledom vještaka medicinske struke odgovarajuce specijalnosti koji mora dati nalaz i mišljenje o duševnom stanju lica i sposobnostima za rasudivanje. Obaveza je sudije da bude prisutan kada se vrši vještacenje, osim kad se vještacenje obavlja u zdravstvenoj ustanovi.81

Porodicni zakon Federacije BiH traži da nalaz vještaka bude u pisanom obliku dok ostali zakoni to ne traže, ali je sudska praksa formirana tako da se traži od vještaka da dostavi pisani nalaz i mišljenje. Smatramo da je obavljanje vještacenja u prisustvu sudije moguce samo u slucaju kad je to moguce bez dužeg posmatranja koje se obavlja u zdravstvenoj ustanovi, a u slucaju kada medicinski vještak tvrdi da

napomenuti ovakve slucajeve. – Vidjeti: Presuda Okružnog suda u Mostaru Gž 144/81 od 6. februara 1981, Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 1/81, str. 44, presuda Vrshovnog suda Bosne i Hercegovine Rev. 318/81 ?d 10. decembr? 1981, Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 4/81, str. 16. – Navedeno prema Marija Draškic , Porodicno pravo i prava deteta , Cigoja štampa, Beograd, 2005. ? odgovornosti za štetu državnog organa zbog (ne)vršenja zakonskih dužnosti vidjeti i Odluku Saveznog suda ?zs 39/74. 81 U praksi se cesto dešava da sud ne prisustvuje vještacenju i da polaže vjeru u pismeni nalaz i mišljenje ljekara i da ga ne poziva na rocište niti ga ikada saslušava, a što je suprotno zakonskim odredbama. Kod vještacenja, ukoliko šta drugo nije odredeno odredbama porodicnog ili zakona o vanparnicnom postupku, treba shodno primjenjivati odredbe zakona o parnicnom postupku koje su daleko iscrpnije regulisale pitanje vještacenja.




je neophodno da se lice smjesti u zdravstvenu ustanovu onda, pod uslovom da sud donese takvo rješenje, ne bi bilo potrebe da sudija prisustvuje vještacenju.

Vještak medicinske struke je odlucujuci kod oduzimanja poslovne sposobnosti. Sud zavisi o medicinskom vještacenju jer upravo vještak u vecini slucajeva odlucuje o tome da li ce sud oduzeti ili ogranicii poslovnu sposobnost toga lica.

Sud ima mogucnost da odloži donošenje rješenja o ogranicenju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava ako se osnovano može ocekivati da ce se lice prema kome se postupak vodi uzdržati od zloupotebe alkohola ili drugih opojnih sredstava. To je slobodna procjena sudije u svakom konkretnom slucaju. U svakom slucaju, sud mora odložiti donošenje rješenja o ogranicenju poslovne sposobnosti iz ovih razloga ako se lice samoinicijativno ili na prijedlog suda podvrgne lijecenju u zdravstvenoj ustanovi. Interesantno je da Porodicni zakon Federacije BiH nema imperativni nalog sudu da odloži donošenje rješenja o ogranicenju poslovne sposobnosti vec samo daje mogucnost sudu, ali ne i obavezu, da odloži donošenje rješenja. O odlaganju donošenja rješenja o ogranicenju poslovne sposobnosti sud odlucuje rješenjem. Odlaganje može biti na vrijeme od 6 do 12 mjeseci. Ukoliko lice kome se ogranicava poslovna sposobnost izbjegava lijecenje u vrijeme odlaganja rješenja takvo rješenje se opoziva.

Kad sud odluci da su ispunjeni svi uslovi za oduzimanje poslovne sposobnosti ili njezino ogranicavanje, onda ce takvo rješenje dostaviti predlagacu, licu kome se oduzima poslovna sposobnost, njezinom staraocu i organu starateljstva. Rok za žalbu protiv rješenja o oduzimanju poslovne sposobnosti je 3 dana od dana prijema rješenja.

Porodicni zakon Federacije BiH ima kontrakditornu odredbu u povodu dužnosti suda da dostavi licu kome se oduzima poslovna sposobnost rješenje, pa u clanu 335 stav 2 kaže da sud ne mora dostaviti tom licu ako ono ne može da svati znacenje i pravne posljedice odluke, ili ako bi to bilo štetno za njezino zdravlje, dok u clanu 337. stav 2. daje mogucnost istom tom licu da bez obzira na svoje zdravstveno stanje može uložiti žalbu u roku 3 dana od dana prijema rješenja. Prvostepeni sud je dužan žalbu sa spisima dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan u povodu žalbe donijeti odluku u roku od 3 dana od prijema žalbe, a prema clanu 337 Porodicnog zakona Federacije BiH taj rok je znatno duži i to je 15 dana od dana prijema žalbe. Obaveza je suda da pravosnažno rješenje o oduzimanju poslovne sposobnosti dostavi nadležnom organu za vodenje maticnih knjiga radi upisa u maticnu knjigu rodenih i zemljišno knjižnom sudu. Pravosnažnu odluku o oduzimanju odnosno ogranicenju poslovne sposobnosti sud je dužan da bez odlaganja dostavi nadležnom organu starateljstva koji mora, u roku od 30 dana od dana prijema odluke suda, lice kome je oduzeta poslovna sposobnost staviti pod starateljstvo.

Dužnosti organa starateljstva i staraoca

Sam postupak stavljanja pod starateljstvo i odredivanje staraoca istovjetan je sa postupkom stavljanja maloljetnika pod starateljstvo, kako u pogledu izbora staraoca, utvrdivanja njegove sposobnosti i podobnosti, pozivanja srodnika da se prime ove dužnosti tako i u pogledu postuka prijema dužnosti staraoca i svih drugih radnji vezanih za taj prijem. U postupku stavljanja pod starateljstvo lica kome je oduzeta poslovna sposobnost shodno se primjenjuju odredbe zakona o upravnom postupku u vezi sa pitanjima nadležnosti, vodenja postupka i donošenja odluke ukoliko to nije izricito regulisano porodicnim zakonima.




Staralac lica kome je oduzeta, odnosno ogranicena poslovna sposobnost dužan je da se stara o licnosti tog lica, prije svega vodeci racuna o uzrocima zbog kojih je oduzeta odnosno ogranicena poslovna sposobnost tog lica, i nastojati da se uzroci otklone i ta lica osposobe za samostalan rad.

Porodicni zakon Republike Srpske daje mogucnost organu starateljstva da licu kome je djelimicno oduzeta poslovna sposobnost, odredi poslove koje to lice može preduzimati samostalno. Porodicni zakon Federacije BiH navodi koje to pravne poslove šticenik kojemu je ogranicena poslovna sposobnost može sam sklapati. To su poslovi kojima stice prava pod uslovom da zakonom nije drugacije odredeno, a može davati samostalno izjave koje se ticu licnih stanja, ukoliko nije zakonom drugacije odredeno ili odlukom organa starateljstva. Za pravne poslove kojima raspolaže imovinom potrebna je saglasnost staratelja.

Organ starateljstva ima dvostruke obaveze i zadatke. S jedne strane on ostvaruje samostalan uvid u stanje zdravlja i uspješnost primjene starateljske zaštite nad šticenikom, a s druge, on ostvaruje nadzor nad staraocem. Ovdje bi se moglo govoriti više i o pojedinacnim dužnostima staratelja i samog organa starateljstva, ali to obim rada ne dozvoljava. Samo bismo se osvrnuli na pitanje zastupanja šticenika u vezi sa preduzimanjem pravnih poslova u vezi sa licnosti i imovinom šticenika, a za šta je u zakonima predvidena saglasnost, odnosno odobrenje organa starateljstva. U skladu sa clanom 29 Zakona o obligacionim odnosima koji pravi jasnu razliku izmedu pojmova dozvola (saglasnost se javlja kao širi pojam) i odobrenje treceg lica, kao razlicitih akata u vremenskom smislu, prvi prethode zakljucenju dok drugi nastupaju po zakljucenju, a važni su nam jer proizvode razlicite pravne posljedice u smislu ništavosti preduzetih poslova, odnosno u smislu pitanja parnicne sposobnosti, valjalo bi obratiti pažnju na zakonske formulacije koje konkretno regulišu pojedine poslove zastupanja, a koje su razasute po mnogima zakonima. To zato, jer dešava se da ostaju nejasne odredbe zakona da li je potrebna dozvola ili odobrenje organa starateljstva za pojedine poslove i radnje koje preduzima zastupnik šticenika.

Prestanak starateljstva nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost

Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost prestaje pravnim putem, vracanjem poslovne sposobnosti, koji postupak se vodi kao vanparnicni i na njega se primjenjuju odredbe zakona o oduzimanju poslovne sposobnosti. To zaci da prijedlog sudu za vracanje poslovne sposobnosti mogu podnijeti sva ona lica, odnosno organi koji su ovlašceni za pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti. To zaci da isti vanparnicni sud donosi odluku o vracanju poslovne sposobnosti. Sud može odluciti da licu kome je ranijim rješenjem bila oduzeta poslovna sposobnost sada bude samo djelomicno oduzeta poslovna sposobnost ako je to lice djelimicno sposobno da se stara o sebi i o svojim pravima i interesima. Sud je dužan odmah da pravosnažnu odluku suda o vracanju poslovne sposobnosti dostavi organu starateljstva. Organ starateljstva u takvom slucaju mora odmah donijeti rješenje o prestanku starateljstva i o razrješenju staraoca od dužnosti.

Staralac je dužan da podnese izještaj o svom radu i racunu stanja imovine šticenika u trenutku prestanka starateljstva.

Starateljstvo prestaje prirodnim putem smrcu šticenika, jer na taj nacin prestaje da postoji subjekt prava. Sa dejstvima pravne smrti izjednaceno je i proglašenje ovog lica za umrlo.




Zakljucak

Postupak za oduzimanje i vracanje poslovne sposobnosti je hitan postupak. Odredbe o oduzimanju i vracanju poslovne sposobnosti nalaze se u porodicnim zakonima RS, Federacije BiH i zakonima o vanparnicnom postupku, s tim da je regulisanjem ove materije u Brcko Distriktu BiH u jednom pravnom vakuumu, s obzirom na to da je u Brcko Distriktu BiH primjenjivan Porodicni zakon Socijalisticke Republike BiH, ali je on odlukom medunarodnog predstavnika stavljen zajedno sa ostalim entitetskim zakonima van snage i ne može se primjenjivati, a Nacrt Porodicnog zakona je tek prošao prvo citanje i na njega su stavljene brojne primjedbe. Neodlucnost da li ce se ovaj postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti provoditi po odredbama Zakona o vanparnicnom postupku ili po odredbama Porodicnog zakona, vidi se u Porodicnom zakonu F BiH koji u clanu 312 kaže da se vanparnicni postupak provodi prema odredbama Zakona o vanparnicnom postupku, ako Porodicnim zakonom nije drugacije odredeno. Kako se postupak oduzimanja poslovne sposobnosti provodi pred sudom, a završava postavljanjem staraoca pred organom starateljstva to, bez obzira na u zakonima propisane rokove, postupak ipak dugo traje. Polazeci od toga da organ starateljstva postupak vodi po zakonu o upravnom postupku, a sud po odredbama zakona o vanparnicnom postupku, i po porodicnom zakonu, smatramo da bi trebalo ozbiljno pristupiti u svakom entitetu reformi pozitivnog zakonodavstva u postupcima za oduzimanje poslovne sposobnosti i postavljanju stalnog staraoca takvom licu. Sud bi tebalo da bude taj koji ce odmah u rješenju o oduzimanju poslovne sposobnosti nekom licu, postaviti stalnog staraoca, na prijedlog organa starateljstva koji bi on trebalo da da na rocištu na kome se raspravlja o prijedlogu za oduzimanje poslovne sposobnosti. Zalažemo se da se uradi kompletna reforma porodicnog zakonodavstva, i da se uvedu porodicni sudovi koji bi po posebnom postupku sudili u svim stvarima koje se ticu licnih i imovinskih prava iz odnosa roditelj-dijete, bracnih odnosa, lišavanja problema nasilja u porodici i ostalih uredenja licnih stanja. Medutim, vremensko ogranicenje izlaganja ovog problema, a iz toga proizišla potreba za sažetim prikazom pozitivnog prava na teritoriji BiH, ne dozvoljava da iznesemo sve probleme koji se pojavljuju u ovako osjetljivom pitanju oduzimanja poslovne sposobnosti licu ili ogranicavanja iste. Sudija bi morao da se specijalizuje i da u vecini slucajeva ne ovisi samo o mišljenju vještaka medicinske struke, vec da prode specijalnu obuku za to. Isto tako i lica koja rade u organu starateljstva i koja imaju neposredna saznanja od svojih saradnika. I da zakljucimo ovaj naš kratki prikaz pozitivnog prava u uredenju starateljstva nad punoljetnim licima konstatacijom da je ono prilicno ujednaceno u entitetima, ali da treba pristupiti njegovoj promjeni u svakom entitetu, vodeci racuna o potrebama i specificnosti i vec postojecem izgradenom strukturom instituta u praksi. Ø Svrha starateljstva je pružanje pravne zaštite lica koja nisu u stanju da se sami brinu o svojim

pravima ili nanose štetu sebi i drugim licima Ø Prvo se mora oduzeti poslovna sposobnost pa se tek onda stavlja pod starateljstvo, dakle

postupci nisu sinhronizovani i gubi se vrijeme, tako da bi bilo dobro da se ti postupci spoje Ø U FBiH dijete stice ogranicenu poslovnu sposobnost sa 14, a u RS sa 15 godina – pitanje je zašto

uopšte poslovnu sposobnost vezivati za dob?




Ø Bitnija je posljedica nego uzrok kod odlucivanja da li lišiti osobu poslovne sposobnosti uslijed duševne bolesti

Ø Pitanje: šta ako osoba nema obje ruke i obje noge, da li se to lice može starati samo o sebi, odnosno da li može obavljati pravne poslove samostalno?

Ø Dostava rješenja o lišavanju poslovne sposobnosti: u FBiH sud ne mora dostaviti licu kome je oduzeta ako ono nije sposobno da shvati posljedice tog rješenja, a to je kontradiktorno kasnijoj odredbi koja kaže da to isto lice ima pravo da pokrene postupak žalbe protiv tog istog rješenja (a kako to da uradi ako mu rješenje nije dostavljeno???)

Ø U RS-u organ starateljstva treba da u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja odredi staratelja licu kojem je oduzeta poslovna sposobnost, ali ne postoji konkretna sankcija ako to i ne uradi na vrijeme (a i rok od 30 dana je predug, jer, pitanje je ko vrši nadzor nad tim licem u tom periodu dok mu se ne odredi staratelj)

Ø Dužnosti staratelja su da se trudi da lice kojem je staratelj povrati svoju poslovnu sposobnost, da ga zastupa (ima pravo odlucivanja o upisu lica u školu, abortusu, podnošenju tužbe za razvod braka itd., ali je pitanje da li je to ispravno i da li zaista neki akti stratelja idu samo u najboljem interesu šticenika ili ne)

Ø Pitanje odredivanja osobe koja ce da bude staratelj je takode specificno, jer, ko garantuje da je baš ta osoba kompetentna i odgovarajuca da bude staratelj

Ø Staratelj je odgovoran za naknadu štete koju njegov šticenik prouzrokuje Ø Pitanje je iz kojih sredstava ce ici nagrada staratelju za njegov rad Ø Potrebna je reforma pozitivnog prava, narocito po pitanju ubrzanja samog postupka; takode,

trebalo bi da sud bude taj koji ce odmah u rješenju staviti stalnog staratelja (kako bi se sinhronizovao postupak suda i centara za socijalni rad); bilo bi dobro da se uspostave „porodicni sudovi“ na kojima bi se rješavali samo predmeti iz oblasti porodicnog prava (tako bi se sudije specijalizovale striktno za porodicno pravo što danas nije slucaj)

Ø Problem je i u tome što su porodicni zakoni entiteta drasticno razliciti, pa se i tu znaju javiti komplikacije




Lišenje poslovne sposobnosti – domaca praksa Mira Vucetic, Osnovni sud u Banja Luci – vanparnicno odjeljenje

Ø Nastupanjem punoljetstva stice se potpuna poslovna sposobnost. Osobu bez poslovne

sposobnosti zastupa njen zakonski zastupnik. Punoljetne osobe koje su tokom života izgubile poslovnu sposobnost zastupaju staratelji.

Ø U tekstu koji slijedi prikazani su razlozi i postupak za lišavanje poslovne sposobnosti punoljetnih osoba u skladu sa Zakonom o vanparnicnom postupku koji u potpunosti reguliše tu materiju:

Ø OPŠTE ODREDBE:

• Postupak se provodi po pravilima Zakona o vanparnicnom postupku. • Ovim Zakonom utvrduju se pravila po kojima redovni sudovi postupaju i odlucuju o

licnim, porodicnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po Zakonu rješavaju u vanparnicnim postupcima.

• Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti redovnih sudova, kao i u posebnim vanparnicnim postupcima, sadržanim u ovom Zakonu.

POSEBNE ODREDBE: Uredenje licnih stanja - LIŠAVANJE I VRACANJE POSLOVNE

SPOSOBNOSTI – sudski postupak: Pokrece se na prijedlog: 1. Organa starateljstva 2. Bracnog druga, djeteta i roditelja 3. Djeda, babe, brata, sestre, unuke i drugih lica ukoliko trajno žive u istom porodicnom domacinstvu 4. Lica koje se lišava ili mu se vraca poslovna sposobnost 5. Drugih lica, kao i od strane suda po službenoj dužnosti • Utvrdivanje potpune ili djelimicne nesposobnosti za rasudivanje • Nadležnost suda se utvrduje prema prebivalištu, odnosno boravištu lica kome se

oduzima ili vraca poslovna sposobnost • Zabilježba vodenja postupka u zemljišno-knjižnoj evidenciji i kod organa uprave

nadležnog za vodenje maticnih knjiga




• Poziv za rocište upucuje se predlagacu, staratelju ili privremenom zastupniku, organu starateljstva i licu kome se oduzima, odnosno vraca poslovna sposobnost

• Sud odlucuje na osnovu cinjenica utvrdenih na rocištu • Lice prema kome se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke

odgovarajuce specijalnosti, s tim da se takvo lice može privremeno smjestiti u zdravstvenu organizaciju, a najduže tri mjeseca

• Kad utvrdi da postoje uslovi, sud ce donijeti rješenje o potpunom ili djelimicnom lišavanju poslovne sposobnosti

• Sud može odložiti donošenje rješenja o djelimicnom lišavanju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola i drugih opojnih sredstava, ako se lice samoinicijativno ili na prijedlog suda podvrgne lijecenju. Donošenje rješenja iz prethodnog stava odlaže se na vrijeme od 6 – 12 mjeseci

• Kad prestanu razlozi zbog kojih je došlo do lišavanja poslovne sposobnosti, sud ce na prijedlog ovlašcenih lica provesti postupak, te eventualno donijeti rješenje kojim se potpuno ili djelimicno vraca poslovna sposobnost

• Protiv rješenja o lišavanju ili vracanju poslovne sposobnosti može se uložiti žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja

• Žalba ne zadržava izvršenje rješenja • Po žalbi odlucuje drugostepeni sud koji je dužan da donese odluku u roku od tri dana od

dana prijema žalbe • Pravosnažno rješenje, sud ce dostaviti opštinskom organu uprave nadležnom za vodenje

maticnih knjiga i organu nadležnom za vodenje zemljišno – knjižne evidencije • Troškove postupka snosi predlagac

Diskusija:

Ø Postupak prilikom vracanja poslovne sposobnosti je isti kao i prilikom njenog oduzimanja Ø Postoji i mogucnost da sudija izade “na teren”, odnosno ode u zdravstvenu ustanovu gdje je

smješteno lice o kojem se radi u postupku, kako bi utvrdio i uvjerio se o stanju tog lica Ø Postupak je sterilan u smislu da nakon što donese rješenje o oduzimanju poslovne

sposobnosti, sud nema više nikakve veze sa daljim postpukom, odnosno nije upoznat sa daljim djelovanjem organa starateljstva i daljim razvojem situacije

Ø „pokret za samozastupanje“ osoba sa mentalnom retardacijom Ø Pitanje je šta uraditi u slucajevima kada staratelj zlostavlja svog šticenika, kako tog šticenika

zaštititi i kako mu povratiti emocionalno zdravlje? – primjer jednog takvog slucaja u na podrucju Tuzlanskog kantona gdje je djevojcica koja je rodena kao plod incesta stavljena pod starateljstvo, a staratelj je seksualno zlostavljao, pa se to otkrilo, ali je vec bilo kasno za djevojcicu koja je potpuno izgubila svoje emocionalno zdravlje i postala agresivna do te mjere da je imala i samodestruktivno ponašanje; postavilo se pitanje šta uraditi, da li je vratiti opet u neku od institucija ili ne i šta raditi sa njom?

Ø U našoj praksi se dešava da centar za socijalni rad formalno odredi staratelja, a da taj staratelj ne vidi svog šticenika cak i po citavih godinu dana!




Ø Cesto se dešavaju i zloupotrebe šticenika od strane staratelja u imovinskom smislu, odnosno, staratelj se ponaša kao da je imovina šticenika njegova, a zanemari cinjenicu da tom imovinom treba upravljati u interesu šticenika a ne u svom interesu

Ø Jedan od prijedloga kako bi se unaprijedio položaj lica koja nemaju svoju imovinu, a smješteni su u instituciju ili pod starateljstvo je da se oformi „stambeni fond“ na nivou centara za socijalni rad kojim bi se omogucilo zbrinjavanje tih lica

Ø Trebalo bi vršiti pritisak na Vlade da izdvajaju više sredstava za socijalnu politiku Ø Radnici centara za socijalni rad bi trebali da se obuce više za preventivno djelovanje Ø Nad radom staratelja ne bi trebalo da nadzor vrši samo organ starateljstva vec i sud, a možda

cak i ministarstva Ø Brojni su primjeri zloupotreba osoba koje su stavljen pod starateljstvo, a nigdje zaštite! Ø NVO sektor igra posebnu ulogu što se tice informisanja o pravima i mogucnosti zaštite istih

kod osoba sa invaliditetom Ø Niko ne govori o položaju staratelja. Pitanje sredstava za naknadu, u zakonu piše da je to

dužnost centara za socijalni rad, ali ne piše ni u jednom zakonskom i drugom pravnom aktu kako doci do tih sredstava, odakle ih obezbijediti

Ø Problem u praksi je i to što se lice prvo mora prinudno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu kako bi doktor utvrdio i dao prijedlog za lišavanje poslovne sposobnosti, pa se tek onda pokrece postupak pred sudom za oduzimanje poslovne sposobnosti nakon cega slijedi oduzimanje iste i tek onda stavljanje pod starateljstvo

Ø Vrijeme je da u metodu i nacinu djelovanja naših centara za socijalni rad, te u zakonskoj regulativi mora doci do promjena i pracenja modernih trendova u oblasti zaštite osoba sa invaliditetom i pracenja Konvencija

Ø NVO-i trebaju da nastoje da se riješi pitanje imovine lica stavljenih pod starateljstvo Ø NVO-i trebaju da vrše pritisak na Vladu, ministarstva da mijenjaju zakonske propise jer sud

u principu tu ne može mnogo da ucini s obzirom da se sud vodi samo onim što je zakonski propisano

Ø Jedan od problema je i taj što nigdje ne postoji evidencija koliko je lica sa invaliditetom u BiH i koliko od tog broja je stavljeno pod starateljstvo uslijed oduzimanja poslovne sposobnosti, te koliko ih je smješteno u institucije

Uloga Centara za socijalni rad u postupku i zaštiti osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost – rijec prakse Bisera Hadžiajlic, Kantonalni centar za socijalni rad, Sarajevo Vedrana Ljubibratic, Centar za socijalni rad, Trebinje Organ starateljstva l Opštinski organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite koji vrši poslove zaštite i pružanje

pravne pomoci porodici i njenim clanovima na nacin i po postupku odredenim zakonom l Organ ili organizacijama kojima se povjeravaju poslovi zaštite

Centar za socijalni rad u funkciji organa starateljstva l Centar za socijalni rad je organ starateljstva saglasno zakonu o socijalnoj zaštiti




l CSR vrši funkciju organa starateljstva: 1. Neposredno 2. Posredno preko staroca

l Strucno tijelo ( tim strucnjaka) koje obavlja poslove za organ starateljstva

Nadležnost:

1. Prebivalište: osnov mjesne nadležnosti 2. Boravište: ako se ne može utvrditi prebivalište 3. Promjena prebivališta: promjena nadležnosti 4. Nove odluke: zavise od procjene novog organa 5. Sukob nadležnosti (nadležan organ do sukoba nadležnosti) l Starateljstvo nad maloljetnim licima

l Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost

l Staratelj za posebne slucajeve (postavice se odsutnom licu cije je boravište nepoznato a koje

nema zastupnika , nepoznatom vlasniku imovine kada je potrebno da se neko o toj imovini stara, kao i u drugim slucajevima kada je to potrebno radi zaštite prava i interesa odredenog lica:npr. U postupku oduzimanja poslovne sposobnosti.

Uloge centra za socijalni rad u procesu oduzimanja poslovne sposobnosti i starateljstva

1. Pokretanje postupka 2. Sam postupak oduzimanja poslovne sposobnosti 3. Postavljanje staratelja 4. Vršenje starateljstva 5. Pracenje starateljstva 6. Prestanak starateljstva

Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti:

• Duševna bolest • Duševna zaostalost • Zloupotreba alkohola ili opojnih sredstava • Staracka iznemoglost • Drugi razlozi (Gubitak sposobnosti za normalno rasudivanje , zaštita svojih prava i interesa,

zaštita prava i interesa drugih lica) Postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti

1. Pokretanje vanparnicnog postupka – prijedlog podnosi:




- organ starateljstva, - maticar, - organ uprave i drugi državni organi - bracni supružnik i ostali srodnici , clanovi domacinstva i druga lica koja imaju uvid u životne prilike toga lica

2. Vodenje postupka od strane suda - poslovi organa starateljstva:

- izvještavanje organa starateljstva od suda - postavljanje privremenog staratelja - prisustvo raspravama u vanparnicnom postupku u svojstvu stranke Postavljanje privremenog staratelja

• Procjena ispunjenosti uslova za oduzimanje poslovne sposobnosti • Procjena licnosti i mogucnosti privremenog staratelja • Zaštita licnosti, prava i interesa dok traje postupak • Donošenje odluke o privremenom staratelju • Prisustvo raspravama na sudu u vanparnicnom postupku

Postupak starateljstva

• Postupak se vodi po službenoj dužnosti • Popis i zaštita imovine • Izbor staratelja • Procjena licnosti staratelja • Donošenje odluke o starateljstvu i staratelju • Evidencija • Obavještavanje stranaka i nadležnih organa

Pracenje starateljstva

• Rad sa starateljem ( informisanje o pravima i obavezama, individualno planiranje rada staratelja i rada sa šticenikom i pracenja, psihosocijalna podrška, upravljanje imovinom, podnošenje izvještaja)

• Nadzor nad radom staratelja • Izvještavanje • Promjene i revizije starateljstva




Problemi u postupku i vršenju starateljstva

1. Pokretanje i vodenje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti: l Nerazumijevanje karaktera i ozbiljnosti procesa l Zanemarivanje potrebe za starateljstvom od strane srodnika l Dugo trajanje postupka na sudu l Vodenje rasprave bez prisustva vještaka i nemogucnost suocavanja mišljenja

2. Izbor staratelja:

l Odgovornost i ucešce srodnika, l CSR – neposredni staratelj (formalnost pristupa, opterecenost, prihvatanje uloge kao

profesionalne dužnosti) l Odnos organa starateljstva i posrednog staratelja (radnika centra)

3. Rad staratelja

l Razlicito razumjevanje uloge i odgovornosti (uloga traje dok traje postupak, neprikosnovenost

staratelja ) l Vlastiti interes (imovina , rad, naknade, donošenje odluka) l Volonterski i društveno neafirmisan rad l Donošenje važnih odluka bez saglasnosti organa starateljstva

4. Upravljanje imovinom

l Popis imovine-pristup svim informacijama i imovini l Osjecaj vlasništva nad imovinom šticenika l Redovno upravljanje : ovlaštenja i upotreba prihoda – zašto, koliko, kako? l Donošenje odluka u upravljanju imovinom bez saglasnosti organa starateljstva l Troškovi upravljanja imovinom

5. Starateljstvo nad licima u ustanovama

l Postavljanje staratelja licima u ustanovama socijalne zaštite l Nadležnost ustanove (redovna djelatnost) i obavještavanje organa starateljstva l Donošenje odluka bez organa starateljstva i staratelja l Komunikacija ustanove sa starateljem i komunikacija staratelja sa šticenikom l Korištenje i upravljanje imovinom

6. Nagradivanje i placanje usluga

l Nepostojanje izvora sredstava za nagradivanje utvrdenih zakonom




l Ocekivanja staratelja l Ogranicenost upotrebe sredstava šticenika za nagradivanje l Potreba za profesionalizacijom rada staratelja

Podaci iz Trebinja:

1. 47 lica se nalazi pod starateljstvom od toga: l 7 maloljetnih lica (4 u ustanovi, 3 u hraniteljskim porodicama) l 40 lica je oduzete poslovne sposobnosti (10 u ustanovama i zavodima, a 30 živi u svojim

porodicama) l CSR u ulozi neposrednog staratelja - 4 2. Uzroci za oduzimanje poslovne sposobnosti l Duševna bolest – 34 l Ometenost u razvoju – 6

3. Starosna dob: l Do 30 godina – 6 l Od 30 - 50 godina - 9 l Od 55 - 65 godina – 14 l Preko 65 godina - 11 4. Polna struktura • žene – 14 • Muškarci – 26

5. Porodicni život (osobenosti l Žive u braku – 7 l Razvedeni – 2 l Samac - 6 l Porodica: roditelji, braca , sestre i drugi srodnici

***** Ø Strucni tim radi na tome da se utvrdi da li treba biti pokrenut postupak za oduzimanje poslovne

sposobnosti ili ne; tim cine pravnik, psiholog i socijalni radnik Ø Socijalni radnik izlazi na teren da utvrdi stanje, da vidi da li je potrebno pokretanje postupka i

koje bi naredne akcije mogle biti Ø Nakon što pokrene postupak, centar za socijalni rad je dužan da dostavi sudu svu medicinsku

dokumentaciju koju je prethodno prikupio, te da dostavi socijalnu analizu Ø Centar za socijalni rad postupak postavljanja staratelja vodi po službenoj dužnosti nakon što

stupi na snagu rješenje o oduzimanjuu poslovne sposobnosti Ø Staratelj ne može bez odobrenja/saglasnosti organa starateljstva otuditi/lišiti lice imovine Ø Jednom godišnje staratelj mora podnijeti izvještaj organu starateljstva o svom radu




Ø 450 lica u Kantonu Sarajevo je pod starateljstvom, od toga je 220 lica smješteno u ustanove a ostali kod srodnika

Ø Primjer: 2004. godine podnesen zahtjev za smještaj osobe u Zavod i tek prije 10 dana je to odobreno (lice bilo na „listi cekanja“) – to je inace problem jer upravo u tim ustanovama nema dovoljno prostornog kapaciteta za smještanje osoba kojima je to potrebno, pa se dešavaju ovakvi slucajevi, a niko ne brine šta se u meduvremenu dešava sa tim licima „na cekanju“

Ø Loša strana Zakona o slobodnom pristupu informacijama je u tome što sad svako lice može izvršiti uvid u spis Centra, a u isto vrijeme pojavljuje se problem ko ce zaštititi radnike Centra od tog lica (jer bilo je slucajeva fizickih napada na radnike Centra od strane lica koje je izvršilo uvid u spis koji se tice tog lica i nije se slagalo sa onim što je navedeno u spisu); apsolutna nezašticenost radnika Cenatara za socijalni rad

Ø Na nivou Kantona Sarajevo ima preko 12000 korisnika Centra za socijalni rad Ø Postupak stavljanja osobe pod privremeno starateljstvo traje 20-30 dana (primjedba sudije:

ponekad to zna trajati i po 6 mjeseci)

Diskusija: Ø Pitanje je ko kontroliše organ starateljstva? – O radu organa starateljstva odlucuje ministarstvo za

socijalni rad Ø Centar može da prihvati ili odbije izvještaj staratelja Ø Postoji i mogucnost žalbe na privremenog staratelja (primjer: maceha je pokrenula postupak za

oduzimanje poslovne sposobnosti, a brata te osobe su postavili za privremenog staratelja, pa se maceha bunila)

Ø Pracenje rada staratelja – povecana komunikacija sa starateljem, narocito informisanje o pravima i obavezama, planiranje rada staratelja i sl.

Ø Postupak na sudu traje predugo! Ø Problemi u postupku i vršenju starateljstva su brojni i cesti Ø U Trebinju npr. vještak ne prisustvuje vanparnicnom postupku, a cesto se dešava i da sud

propusti da pozove lice o kojem se radi da prisustvuje postupku iako je to lice sposobno da prisustvuje istom

Ø Problem je kad je CSR neposredni staratelj, jer to na kraju bude samo formalan pristup obavljanju starateljstva bez stalnog kontakta sa šticenikom

Ø Primjer kršenja prava šticenika u ustanovama: inspekcija nadležnog ministarstva naložila da se hitno donese rješenje o oduzetoj poslovnoj sposobnosti šticenika u jednoj ustanovi iako tim šticenicima nije bila oduzeta poslovna sposobnost u nekom ranijem postupku prije nego što su smješteni u ustanovu

Ø Staratelj ima pravo na naknadu u visini stalne novcane pomoci (u Kantonu Sarajevo to iznosi 114 KM), ali nigdje ne piše iz kojih sredstava treba ta naknada da se izdvoji

Ø Pitanje: Da li je neko pokrenuo postupak za vracanje poslovne sposobnosti? – Da, bilo je slucajeva pokretanja postupka za vracanje poslovne sposobnosti, ali najcešce su u pitanju bila lica kojima je djelimicno oduzeta poslovna sposobnost

Ø Postupak za vracanje poslovne sposobnosti se može pokrenuti preko Centra za socijalni rad, ali i preko suda po službenoj dužnosti




Ø Problem je što se i zakonske odredbe tumace pogrešno pa je jedna interpretacija da licu „mora biti oduzeta poslovna sposobnost da bi ostvario pravo na dodatak“, pa roditelji pokrecu postupak za lišavanje poslovne sposobnosti kako bi mogli da barem jednim dijelom finansijski pokriju terapije za to lice pomocu dodatka

Ø Treba prestati sa praksom obaveznog oduzimanja poslovne sposobnosti licima koja se smještaju u ustanove!

Radionica: Primjena medunarodnih instrumenata za zaštitu osoba sa invaliditetom u domacoj praksi Moderator: Vidan Hadži-Vidanovic, Beogradski centar za ljudska prava Zadatak: Vidoje Vidic je roden u Nigdijevu, glavnom gradu Nedodjije, 1941. godine. Ima sina Marinka. Doktor je farmacije i vlasnik apoteke u centru Drapograda. Godišnji obrt koji je ostvarila Vidojeva apoteka je za 2006. godinu iznosila 1 milion eura. Apoteka ima tri zaposlena, od kojih je jedan i njegov sin, inace takode farmaceut. Vidoje ima i devizni racun u banci na kome je na dan 1.5.2007. bilo 180 hiljada eura. Na racunu apoteke je, s druge strane, bilo blizu 400 hiljada eura. Vidoje je i vlasnik kuce od 300 m2 (katastarski broj 12345) u kojoj živi sa sinom Marinkom, snajom Marijom i unucima. Vidoju je prvi put ustanovljena paranoidna shizofrenija 1991. kada je prinudno odveden u neuropsihijatrijsku kliniku Vinsent Van Gog u Nigdijevu gde je proveo dva meseca. Tu mu je prepisana terapija zahvaljujuci kojoj su obuzdani napadi, a Vidoje uspeo da shvati posledice bolesti od kojih boluje kao i neophodnost da nastavi da redovno uzima terapiju. Po otpuštanju iz bolnice, Vidoje nastavlja da se bavi svojim poslom i uspešno vodi svoju apoteku. Pocetkom 1996. neželjeni efekti leka koji Vidoje uzima (Torazin) postaju nepodnošljivi za Vidoja, i on se obraca lekaru s molbom da mu promeni terapiju. Lekari to odbijaju smatrajuci da Torazin i pored neželjenih efekata ima mnogo više pozitivnih dejstava na Vidojevo ukupno psihofizicko stanje. Vidoje samoinicijativno prestaje da uzima lekove što dovodi do pogoršanja njegovog mentalnog zdravlja i novog napada sredinom 1996. Ponovo biva odveden u psihijatrijsku ustanovu u kojoj ostaje oko 2 meseca. Od 1996. godine Vidoje je redovno uzimao lekove i normalno funkcionisao sve do oktobra 2006. kada ponovo zbog neželjenih efekata, ali ovoga puta bez ikakve konsultacije lekara, odlucuje da prestane da uzima terapiju i zameni Torazin drugim lekom. Ovo dovodi do povecane anksioznosti kod Vidoja, nešto agresivnijeg ponašanja. Sin insistira da otac ode kod lekara i podvrgne se terapiji, zbog cega Vidoje odlucuje da od prvog sprata kuce napravi izdvojenu stambenu jedinicu i prestaje da komunicira sa sinom. Ipak, Vidojevo ponašanje ni u jednom trenutku nije preraslo u agresiju koja bi zahtevala njegovo prinudno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi. Sin Marinko odlucuje da pokrene postupak za lišenje poslovne sposobnosti njegovog oca, ali ne zna ništa o tome pa odlucuje da se obrati za pomoc Udruženju obolelih od shizofrenije ciji je Vidoje clan. Vidoje tvrdi da sin želi da ga liši poslovne sposobnosti kako bi preuzeo njegovu apoteku i stan, a njega zatvorio u psihijatrijsku ustanovu.




ZADACI: GRUPA 1: Vi ste uprava Udruženja osoba obolelih od shizofrenije. Treba da pomognete Marinku da sastavi predlog za lišenje poslovne sposobnosti. GRUPA 2: Vi ste sudija koji treba da odredi meru zaštite nad Vidojem. Raspolažete gore navedenim cinjenicama i mišljenjem veštaka specijaliste. Postoje li propusti u priloženim vam dokumentima? Ako postoje, kako biste ih razrešili? Kako biste vodili postupak? Kakvu biste odluku doneli na osnovu raspoloživih cinjenica? GRUPA 3: Vi ste centar za socijalni rad. Kako biste postupili tokom vodenja postupka za lišenje poslovne sposobnosti? Koga biste postavili za stalnog staratelja u slucaju lišenja poslovne sposobnosti? Koje biste mere preduzimali tokom trajanja starateljstva? Napomena: Ostali materijal koji se tice ove radionice dat je u Aneksu 1 izvještaja. Uloga nevladinih organizacija u zaštiti prava osoba sa mentalnim smetnjama Faruk Ališah, SUMERO, Sarajevo Šta je “SUMERO” ?

• “SUMERO” je Savez udruženja za pomoc osobama s mentalnom retardacijom FBiH, koga cine clanica koje su registrovane i djeluju na podrucju Federacije BiH.

28 organizacija-clanica: • 22 Udruženja, • 4 Zavoda, • 2 Dnevni centar.

MISIJA Savez SUMERO radi na jacanju i umrežavanju organizacija za pomoc osobama sa mentalnom retardacijom i ostvarenju prava njihovih korisnika. Misiju ostvarujemo djelovanjem na iznalaženju najpovoljnijih rješenja kroz zakone u svim oblastima, (s ciljem ostvarivanja prava osoba sa mentalnom retardacijom), kampanjom javnog zagovaranja, koordinacijom clanica, edukacijom, jacanjem volonterskog duha, uticajem na javno mnjenje i nastupima na medijima . Vjerujemo da ce država BiH donijeti zakone koji ce ukloniti sve oblike diskriminacije osoba sa invaliditetom. KORISNICI

• Savez ima dvije vrste korisnika direktni i indirektni. • Direktni korisnici su lokalna udruženja i institucije za smještaj, odnosno njegove clanice koje se

bave integracijom i socijalizacijom osoba sa mentalnom retardacijom u društvu i ostvarivanjem njihovih prava.




• Indirektni korisnici su clanovi lokalnih udruženja (djeca sa mentalnom retardcijom i njihovi roditelji, volonteri, gradani) i šticenici zdravstvenih, predškolskih i školskih ustanove, dnevnih centara, radno-okupacionih radionica, zavoda za smještaj osoba sa posebnim potrebama, Centri za socijalni rad, zajednica.

BROJ OSOBA SA MENTALNOM RETARDACIJOM U FEDERACIJI BIH

• U Fedraciji BiH ne postoje ukupni statisticki podaci o osobama sa mentalnom retardacijom izuzev Kantona Sarajevo.

• SUMERO je u proteklom periodu proveo istraživanje i prikupio podatke o osobama sa mentalnom retardacijom sa podrucja Federacije BiH.

Prikupili smo podatke prema: • Imenu i prezimenu • Stepenu kategorizacije • Godištu rodenja • Mjestu stanovanja • Prema naknadi za tudu njegu i pomoc

!!! I dobili podatke za:

• 8 732 osobe sa mentalnom retardacijom u FBiH, pretpostavk aje da ima preko 10 000 osoba. Problemi u FBiH U ovom trenutku ne postoje, na državnom nivou ni politike ni strategija za Osi. U BiH je donesena Strategija borbe protiv siromaštva, ali u njoj problem Osi ima simbolicno mjesto v Rano otkrivanje, dijagnosticiranje i ukljucivanje u tretman djece sa poteškocama u razvoju. v Razvrstavanje djece ometene u psihofizickom razvoju. v Inkluzivno školovanje. v Zdravstvena zaštita i zdravstveno osiguranje. v Socijalna zaštita. v Deinstitucionalizacija – socijalni servisi. v Zapošljavanje.

PROGRAMI Saveza SUMERO

• "Sistemsko rješavanje statusa osoba sa mentalnom retardacijom" • "Podizanje svjesti javnosti" • "Poboljšanje kvaliteta života" (djece (i) osoba sa mentalnom retardacijom i njihovih porodica) • "Izgradnja partnerskih odnosa sa drugim NVO i institucijama vlasti" • "Institucionalno jacanje Saveza i clanica" (ostvarivanje samoodrživosti)

"Sistemsko rješavanje statusa osoba sa mentalnom retardacijom" • Zakonodavstvo u F BiH je ne-diskriminativno po pitanju invalidnosti, ali u provedbi zakona u

životu postoje mnoge barijere zbog kojih osobe sa MR ne mogu ostvarivati svoja osnovna ljudska prava.(u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju ,itd.).




• Osobe sa mentalnom retardacijom se kategorišu na osnovu pravilnika o razvrstavanju djece ometene u psiho-fizickom razvoju, a koji su u nadležnosti kantona. Djeca se razvrstavaju u cetiri kategorije: laka, umjerena, teža i teška. Medutim, nismo zadovoljni nacinom i postupkom kategorizacije jer se obavlja bez dugotrajnije observacije i dubljeg ulaska u problem, pa su greške u procjeni vrlo ceste, a ne odreduje se ni stepen invalidnosti, što se u kasnijem periodu odražava na ostvarivanje prava.

• Veliki broj djece sa mentalno retardacijom (umjerena, teža i teška retardacija) nije uopšte obuhvacen nikakvim vidom edukacije. Narocito je to veliki problem u ruralnim djelovima BiH.

• Inkluzivno obrazovanje u BiH tek saživljava, iako su vec uoceni veliki problemi, (needuciran kadar, nepostojanje adekvatnih prilagodenih programa, ne postoje adekvatna didakticka sredstva, prekobrojnost ucenika u odjeljenjima, u procesu obrazovanja nije ukljucen dovoljan broj specijalista-defektologa, nije pripremljena sredina u koju se ukljucuju djeca sa invaliditetom), a što je najgore, ne postoje programi za rješavanje ovih poteškoca na koje nailazi inkluzivno školovanje. U posljednje vrijeme se na pedagoškim fakultetima uvode specificni predmeti kako bi nastavnici stekli osnovna znanja o djeci sa invaliditetom.

• Pravo na zdravstvenu zaštitu je jedno od temeljnih ljudskih prava. Skandalozno je da oko 50% osoba sa mentalnom retardacijom nema zdravstveno osiguranje a samim tim ni pravo na zdravstvenu zaštitu

• Na podrucju Federacije BiH postojeca zakonska rješenja iz oblasti zdravstva, odnosno obaveznog zdravstvenog osiguranja uopce nisu osigurala potreban nivo zdravstvene zaštite osobama sa mentalnom retardacijom;

• Osobama sa mentalnom retardacijom ni pod kojim uvjetima nije omoguceno pravo sticanja statusa osiguranika, iz razloga trajne onesposobljenosti za rad;

• Zbog neriješenog statusa s aspekta propisa o zdravstvenom osiguranja, ova lica nakon punoljestva, teško mogu ostvarivati prava iz zdravstvene zaštite opcenito, a prošireni nivo potrebnih im prava zbog zdravstvenog stanja se uopce ne pominje;

• Nije razriješeno ni pitanje poduzimanja preventivnih aktivnosti za ovu kategoriju; • Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom

FBiH, predvidene su naknade za OSI i to: za tudu njegu i pomoc, ortopedski dodatak i invalidnina, sve zavisno od stepena invalidnosti. Medutim zbog veoma loših podzakonskih akata (odluka, uredbi, pravilnika) u praksi se dešava da procjena invalidnosti osoba sa mentalnom retardacijom je veoma loša, pa ove osobe gube i osnovna prava koja su do sada ostvarivala, jer se prilikom procjene uzima u obzir samo koeficijent inteligencije a ne stanje i funkcionalnost osobe.

• U FBiH postoje tri institucije za trajni smještaj osoba sa mentalnom retardacijom: Zavodi za zbrinjavanje djece i omladine ometene u psihofizickom razvoju Pazaric, Bakovici i Drin-Fojnica. u kojima je smješteno preko 1200 osoba sa razlicitim stepenom mentalne retardacije. Odluku o smještaju u ove institucije donose Opcinski centri za socijalni rad, samostalno, ili na prijedlog roditelja. Osobe sa mentalnom retardacijom uglavnom se o tome ne konsultuju. Položaj ovih institucija je veoma težak. Još uvijek nije usvojen Zakon o ovim institucijama pa se ne zna ni osnivac (u ranijem periodu to je bila država ). Iako uposleni u ovim institucijama ulažu ogromne napore da bi boravak korisnicima bio što bolji.

• U ovom momentu, naše opredjeljenje, a i mišljenje vlasti, je smanjenje broja korisnika u ovim institucijama i omogucavanje samostalnog života ovih osoba u lokalnoj zajednici, uz osnivanje




mnogih servisa koji bi omogucavali podršku samostalnom životu. Servisi, koji bi trebali pomoci ovim osobama i njihovim roditeljima ili su veoma slabo razvijeni ili uopšte ne postoje. Servisi koji bi pomogli ukljucivanje ovih osoba u samostalan život u lokalnoj zajednici ne postoje. Ni u jednom programu stambene izgradnje socijalnih stanova ove osobe se ne spominju. Na žalost danas ima veoma mali broj servisa koje uglavnom organizuju OSI, dok državne institucije (centri za socijalni rad) su uglavnom orijentisani na smještaj u zavode. Roditeljima djece sa invaliditetom nije predvidena nikakva pomoc izuzev mogucnosti skracenog radnog vremena, koja se u današnjoj situaciji, kakva je u našoj zemlji, vrlo rijetko koristi. Personalna asistencija, kroz zakonsku regulativu uopšte nije predvidena pa zbog toga i ne postoji.

• Najcešca konstatacija i pitanje roditelja “Šta ce se desiti sa mojim djetetom poslije moje smrti?” Veliki broj roditelja pokušava rješiti problem egzistencije još za vrijeme svog života.

• Veoma se cesto dešava da osobe sa mentalnom retardacijom bivaju iskljucene iz prava na nasljedstvo poslije smrti roditelja, iako im nije oduzeta poslovna sposobnost. Braca, sestre, rodbina ih smještaju u Zavode za zbrinjavanje, a oni preuzimaju njihov dio zaostavštine.

• Ne postoji zakon koji bi posebno tretirao zapošljavanje osoba sa invaliditetom.Na inicijativu OSI, radna grupa sastavljena od predstavnika OSI i resornih ministarstava na nivou FBiH, uradila je prijedlog Zakona o osposobljavanju, rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji se nalazi u Parlamentarnoj proceduri. U tom prijedlogu se nalaze veoma dobra rješenja, kako za stimulaciju zapošljavanja, kvotni sistemi, tako i fondovi, koji ce doprinijeti uspiješnijem zapošljavanju OSI.

Aktivnosti Saveza na rješavanju problematike

• Kampanje javnog zagovaranja: 1. “Rano otkrivanje dijagnosticiranje i ukljucivanje u tretman djece sa poteškocama u razvoju na

Kantonu Sarajevo” 2. “Gdje su moja prava?”

Gdje su moja prava?

• Savez SUMERO je u 2006. godini, uz podršku Handicap international/Share-See, nastavio realizaciju kampanje za prava osoba sa mentalnom retardacijom na podrucju FBiH.

• Ciljevi kampanje su: • Implementacija Stanadardnih pravila o izjednacavanju mogucnosti osoba sa invaliditetom. • Prijedlozi za izmjenu i/ili dopunu postojece zakonske regulative u svim oblastima za osobe sa

mentalnom retardacijom. • Podizanje svijesti javnosti o pravima i mogucnostima osoba sa mentalnom retardacijom

PROGRAM "Poboljšanje kvaliteta života"

• U okviru Strateškog plana Saveza udruženja za pomoc osobama sa mentalnom retardacijom FBiH »SUMERO« opredjelili smo se za pet strateških pravaca, a jedan od njih je: “Poboljšanje kvaliteta života”

• Program »Poboljšanje kvaliteta života« ima za cilj poboljšanje kvaliteta života djece (I) osoba sa mentalnom retardacijom i njihovih porodica kroz kontakte sa lokalnim udruženjima, otvaranjem Dnevnog centra u sklopu kojeg bi se nalazile radne i okupacione radionice,




formiranjem mini stambenih jedinica za osobe sa mentalnom retardacijom i ljetovanjem djece sa mentalnom retardacijom na moru.

• Misiju programa ostvarujemo realizacijom aktivnosti koje idu u pravcu poboljšanja kvaliteta života djece i osoba s mentalnom retardacijom i njihovih porodica.

• Program “Poboljšanje kavliteta života” realizuje se kroz projekte i aktivnosti: Ø Okupaciona »Radionice Kornjaca« - Ljetovanje djece sa mentalnom retardacijom na moru Ø Brošura »Mali biznis za osoba sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom« Ø Stambene jedinice za osobe sa mentalnom retardacijom Ø Zapošljavanje osoba sa lakom mentalnom retaradcijom Ø Unapredivanje mehanizama socijalne i zdravstvene zaštite za osobe sa mentalnom

retardacijom Ø Tuda i njega i pomoc osobama sa teškim invaliditetom u siromaštvu u BIH Ø SUMERO centar za djecu sa mentalnim hendikepom Pazaric

RADNO OKUPACIONA RADIONICA “KORNJACA” Ø Kreativna radionica za osobe sa posebnim potrebama „KORNJACA” djeluje od 2004. godine

kao jedna od aktivnosti Saveza SUMERO. Radionica okuplja mlade osobe sa lakom mentalnom retardacijom, koje su završile srednju školu za specijalno obrazovanje, te nisu obuhvacene sistemom koji bi predvidao daljnji razvoj njihovih sposobnosti

Ø Najvažniji ciljevi radionice su: - razvijanje postojecih sposobnosti i sticanje novih znanja i vještina, tj. edukacija u

likovnom izražavanju i umjetnickom stvaranju, - terapeutsko dijelovanje rada, stvaranja i socijalizacije unutar vlastitog kruga ali i sa

drugima, - socijalizacija i inkluzija u opce društvene tokove uže i šire zajednice, - radna okupacija i korisno i kvalitetno provodenje slobodnog vremena, - mogucnost direktne prezentacije sposobnosti i rada i prodaje vlastitih radova.

Brošura ”Mali biznisi za osobe sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom” Ø Glavni ciljevi i svrha ove knjige... Ø ....su da se predstave najvažnije mogucnosti koje postoje za radno angažiranje u cilju samostalnog

stjecanja prihoda za osobe sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom. U tom smislu su prezentirani poslovi iz vrlo širokog spektra. Korištena su iskustva i iz zemalja koje imaju dobro rješeno zapošljavanje ove populacije.

Ø Cilj ove knjige je da se pojedinci i ustanove potaknu na rješavanje problema zapošljavanja kroz pokretanje mikro, malih pa i srednjih poslova u svim raspoloživim oblicima, saglasno zakonskim mogucnostima.

Projekat »Stambene jedinice za osobe sa mentalnom retardacijom« Ø Osnovni ciljevi ovog projekta su:

- Osobe sa mentalnom retardacijom ostaju u lokalnoj zajednici




- U porodici/obitelji gdje imamo dvoje ili više djece ili osoba sa mentalnom retardacijom, clanovi porodice se ne razdvajaju (braca, sestre se ne razdvajaju).

Ø Preduslovi koje je potrebno stvoriti da bi se ovi ciljevi mogli realizovati jesu: - Stambeno zbrinjavanje (stambene jedinice) - Otvaranje proizvodno i radno-okupacioih radionica

a) Edukacija I radna animacija b) Slobodno vrijeme

Pozitivni primjer

• Porodica Smajic (Majka i troje djece) • Primjer ove porodice ima eksperimentalni karakter jer služi kao pokazna instanca da, uz malo

volje društvene zajednice prema osobama s mentalnom retardacijom, ove osobe mogu samostalno živjeti i u našim uslovima bez vecih poteškoca i uz povremeni strucni nadzor.

• Tok akcije v Centar za socijalni rad je realizovao povrat stana ciji je vlasnik majka ove djece; v Švicarski Caritas je adaptirao stan; v Savez »SUMERO« je realizovao opremanje stana tako da je ubrzo, stan opremljen svim

neophodnim stvarima; Donatori: Sabix, Gorenje Commerce, Velana, Elpi comerc, Erikson Trade, Toplane.

• Porodica Smajic danas: v Majci je, zbog bolesti, oduzeta poslovna sposobnost, smještena je u »Javnu ustanovu za

socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba Nahorevo«; v Troje djece žive u svom stanu, uz povremeni nadzor osobe koja je angažovana na

odredeno vrijeme od strane Centra za socijalni rad. (nije u funkciji staratelja) v SUMERO strucni tim vrši povremeni nadzor i pomaže u rješavanju svih problema i

prepreka na koje ove tri osobe nailaze. • Pored porodice Smajic, imamo još primjera kako osobe s lakom mentalnom retardacijom mogu

ili im je potrebna još dodatna podrška da bi samostalno živjeli i brinuli se o sebi. Tim SUMER-a povremeno daje podršku i rješava probleme koji iskrsnu za još 15 osoba koji žive samostalno.

Program zapošljavanja osoba sa Invaliditetom »Posao za invalide«

• U cilju realizacije programa mjera za podsticanje više stope zaposlenosti i poboljšanja strukture zaposlenih u Kantonu Sarajevo u 2006 god, Javna ustanova “Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo” raspisala je javni poziv poslodavcima za ucešce u projektu sufinansiranje i zapošljavanja osoba sa invaliditetom “Posao za invalide”. Savez “SUMERO” se odazvao na javni poziv i omogucio zaposlenje za sedam osoba sa mentalnom retradacijom na godinu dana , u proizvodnoj radionici Saveza “SUMERO”.

• Na ovaj nacin Savez “SUMERO” je omogucio poboljšanje kvaliteta života za 7 osoba sa mentalnom retrdacijom, poboljšanje materijalne situacije u kojoj se nalaze. Osim toga pospješuje se kod ovih osoba razvoj pozitivnije slike o sebi, svojim vrijednostima, koristi u društvu, a samim tim i motivacija za bolji i kvalitetniji rad, kao i potpunije ukljucenje u lokalnu zajednicu.

Projekat ”Unapredivanje mehanizama socijalne i zdravstvene zaštite osoba sa mentalnom retardacijom na podrucju Kantona Sarajevo”




Donatori:Americka ambasada i Ministarstvo zdravstva KS • Ovim projektom otvorili smo novi, moderni nacin pružanja podrške u zajednici. Ovo je prvi

primjer takve podrške osobama sa mentalnom retardacijom u Kantonu Sarajevo. Projektom smo otvorili totalno novi pristup u tretiranju naših korisnika. Roditelji osoba ukljucenih u projekat su bili veoma zadovoljni participacijom svojih najmilijih u pilot projetku jednog od najvažnijih strateških ciljeva Sumera, a to je samostalni život u zajednici uz odgovarajucu podršku

• Svi individualni planovi podrške su imali za cilj povecanje socijalne kompetencije osoba sa mentalnom retardacijom. Implementacijom projekta postigli smo naš glavni cilj, a to je podigli smo nivo kompetencije naših korisnika procjenjenih na standardizovanom testu Skale Intenziteta Podrške. Kroz finalni intervju sa roditeljima, kao i opservacijom korisnika, rezultat na SIP se znacajno poboljšao, što znaci da im sada treba manja podrška za samostalni život u zajednici.

Projekat ”Tuda njega i pomoc za osobe sa teškim inveliditetom u siromaštvu u BiH” Donator: Doctros for disabled, Austria

• Projekat je definisan kroz dvije faze: - Prva faza: Direktna finansijska pomoc osobama sa teškom invaliditetom u siromaštvu

podrucju BiH - Druga faza: Kampanja za sistemsko rješavanje problema kroz jedinstvenu socijalnu

politiku na nivou BiH - Treca faza: Da bi se postigla potpunija socijalna ukljucenost osoba sa invaliditetom

radimo na organizovanju socijalnih servisa za osobe sa invaliditetom, ukljucujuci istraživanja o potrebama invalida a vodeci racuna o njihovim željama i potrebama.Konacan cilj bi bio uvodenja licnog asistenta u sistem a u okviru zakonske regulative.

• Kratkorocni ciljevi: - Davanje pomoci (novac za tudu njegu i pomoc) osobama sa teškim invaliditetom do

iznosa od 120,- Eura mjesecno. - Povecati nivo svijesti javnosti o problemima osoba sa invaliditetom. - Pronalaženje novih sponzora za pomoc osobama sa teškim invaliditetom.

Projekat ”SUMERO centar za djecu sa mentalnim hendikepom Pazaric”

• Projekat izgradnje i opremanja objekta "Sumero centar za djecu sa mentalnim hendikepom" Pazaric je u fazi implementacije, a osnovna namjena projekta je zbrinjavanje djece sa mentalnim hendikepom bez roditeljskog staranja koja se trenutno nalaze na smještaju u "Zavodu za zbrinjavanje djece i omladine Pazaric".

• Na ovaj nacin ce se ovoj djeci obezbijediti kvalitetniji uslovi za život, što je u skladu sa Evropskim standardima i opredijeljenjima u oblasti zbrinjavanja mentalno invalidnih osoba.

• Cilj projekta je deinstitucionalizacija po principu porodicnog smještaja i pružanje psihosocijalne pomoci i edukacije kroz strucne tretmane kojima ce se razvijati svi aspekti licnosti djeteta, socijalna i radna integracija ove djece u našu društvenu zajednicu kao njenih aktivnih clanova.

INICIJATIVE SAVEZA SUMERO

• Usvajanje Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju BIH




• Izmjene Pravilnika o razvrstavanju djece i omladine • Izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju • Donošenje Zakona o JU Zavodi za zbrinjavanje osoba sa mentalnim smetnjama • Izmjene Zakona o igrama na srecu

Šta Država i društvo treba uciniti za osobe sa mentalnom retardacijom?

• Osobe sa mentalnom retardacijom prihvati kao ravnopravne clanove naše zajednice • Omoguciti im da ostvare svoja prava koja im po zakonu pripadaju • Pomogne u rješavanju stambenog problema • Obezbjediti im adekvatno zaposlenje • Obezbjediti im proizvodne i radno-okupacione radionice... • Postici potpunu socijalnu ukljucenost osoba sa mentlanom retardcijom u zajednicu.

… jer i mi smo dio društva Diskusija: Ø Samo zajednickim angažovanjem može se nešto uraditi na planu zaštite osoba sa invaliditetom Ø Savez radi sa organizacijom IBHI na politici u oblasti invalidnosti Ø Trebalo bi da se formira jedno tijelo na nivou Vijeca ministara koje bi bilo zaduženo za

koordinaciju pitanja osoba sa invaliditetom Ø Problem je što ne postoje ukupni zvanicni podaci o broju osoba sa mentalnom retardacijom Ø U Kantonu Sarajevo Udruženje »Oaza« posjeduje bazu podataka sa brojem osoba sa mentalnom

retardacijom Ø Nakon što se usvoji politika u oblasti invalidnosti, trebalo bi da slijedi strategija djelovanja i to do

ljeta 2008.godine, a zatim akcioni plan Ø Zakonodavstvo u BiH je diskriminativno, pa tako i samo provodenje zakona Ø Nacin na koji se vrši kategorizacija djece ometene u psiho-fizickom razvoju nije odgovarajuci jer

žigoše dijete za citav život (ne ukljucuje mogucnost poboljšanja stanja i rehabilitacije) Ø Problem shvatanja inkluzivnog obrazovanja – inkluzivno obrazovanje se ne može sprovesti

dekretom, jer to je kontinuelan proces; problem su takode i kadrovi koji nemaju pojma o tome ko su ta djeca, šta im treba, prakticno su nepripremljeni za rad sa djecom sa invaliditetom

Ø Treba uložiti mnogo na edukaciju kadrova u školama za poboljšanje rada sa djecom sa invaliditetom kako bi proces inkluzije mogao da tece onako kako bi i trebalo

Ø Stravicna je cinjenica da 50% osoba sa mentalnom retardacijom nema zdravstvenu zaštitu! Ø Pitanje kategorizacije – nije bitan koeficijent inteligencije (jer je naucno dokazano da se IQ može

povecati kroz rad i rehabilitaciju) nego je bitna funkcionalnost osobe; mjerila Svjetske zdravstvene organizacije za kategorizaciju bi se trebala primjenjivati

Ø Zakon o institutu za ocjenu radne sposobnosti na nivou BiH Ø Problem je smještaj osoba sa invaliditetom u institucije jer je veliki broj onih koji bi mogli da žive

i rade/funkcionišu sasvim normalno u lokalnoj zajednici uz malu podršku drugih




Subota, 19. maj 2007.god. Uloga medunarodnih organizacija – medunarodni programi Lejla Somun-Krupalija, Nezavisni biro za humanitarna pitanja (IBHI), Sarajevo

Medunarodna pomoc

U oblasti invalidnosti podršku pružaju ili su pružali sljedece institucije: • Svjetska Banka • United Nations International Children’s Fund (UNICEF) • Vijece Evrope • European Disabilty Forum • Department for International Development (DFID) • United States Agency for International Development (USAID) • Catholic Relief Services (CRS) • Handicap International • Landmine Survivors Network • Domace NVO u saradnji sa donatorima (Mozaik fondacija) • Nedostatak koordinacije medunarodne saradnje u oblasti invalidnosti • Podrška u oblasti invalidnosti u oblasti jacanja kapaciteta zalaganja i organizacionih struktura za

razvoj NVO sektora (CRS, HI, UNICEF, USAID, CIDA) ili direktna podrška osobama sa invaliditetom (LSN, Hope87, itd.)

• Postoji interes za objedinjavanje strategiških interesa u oblasti invalidnosti ali uglavnom kroz specificne sektore (DFID, UNICEF, Vijece Evrope, CIDA)

Problemi od znacaja... • U oblasti invalidnosti dominira pristup zasnovan na socijalnoj politici. • Neosjetljivi stavovi društva i marginalizirana pozicija osoba sa invaliditetom (OSI)/OOsI. • Beneficije OSI zasnovane na uzroku a ne potrebama. • Ogranicen (institucionalni) kapacitet i sposobnost OSI/OOsI za utvrdivanje i zagovaranje

politika. • Ogranicen institucionalni kapacitet i spremnost vlade za rješavanje pitanja invaliditeta. • Nedostatak informacija. • Nedovoljan naglasak na gender jednakost i sociološke i socio-kulturalne aspekte.




• Nedostatak fizickog pristupa ogranicava ucešce osoba sa invaliditetom. Primjer projekta - POI • Opci cilj projekta se odnosi na “uvodenje adekvatnog i održivog sistema socijalne zaštite,

uz puno priznanje prava i mogucnosti osoba sa invaliditetom“. • Svrha projekta je “utvrdivanje politike i strategije u oblasti invalidnosti“ Proces i rezultat

Instrumenti za ucešce kljucnih aktera • multisektoralan • participativan • osjetljiv po pitanju gendera • inkluzivan • dostupan svim osobama sa invaliditetom Oblik i struktura ucešca • Pocetna faza projekta (pripremna) ukljucila OSI strucnjake/inje

POLITIKA

STRATEGIJA S PLANOM

AKCIJE

IMPLEMENTACIJA

2006-07 2007-08 2009-

Savjetodavni odbori

Institucije vlasti i NVO Radne grupe

Studija politike

USKLAÐENI STANDARDI ZA OCJENJIVANJE

NIVOA INVALIDNOSTI




• Plan rada projekta pripremljen u saradnji sa preko 80 predstavnika OSI, OOSI, NVO, vladinih institucija, od ukupnog broja ucesnika/ca 67% OSI

• Osnovana projektna tijela koja OSI omogucuju uticaj na donosenje odluka i aktivno ucešce • Izdvajaju se znatna sredstva za konsultantske usluge OSI u procesima pracenja i aktivnosti.

Diskusija: Ø Relativno mali broj medunarodnih organizacija ucestvuje u programima za pomoc u oblasti

invalidnosti Ø Nedostaje multisektoralni pristup rješavanju problema osoba sa invaliditetom Ø Klasifikacija osoba sa invaliditetom bazirana na medicinskom pristupu Ø U Vladi RS vec neko vrijeme postoji inter-resorno tijelo za pitanja invalidnosti, a radi se na tome

da se poveca broj predstavnika osoba sa invaliditetom u radu tog tijela Ø Generalno postoji veliki nedostatak informacija, narocito recimo pitanje tacnog broja osoba sa

invaliditetom Ø Problem je i homogen pristup, odnosno to što se sve osobe sa invaliditetom posmatraju kao

jedna homogena cjelina i uopšte se ne uzima u obzir da su to osobe sa razlicitim stepenima invalidnosti te samim time i razlicitim potrebama; a s druge strane, postoji geografska neujednacenost, na primjer u smislu placanja dodataka (razliciti su nivoi dodataka u RS i FBiH)

Ø Komisije za pitanja invalidnosti i same imaju neuskladen sistem rada, a ne dobijaju ni povratne informacije o rezultatima rada

Ø Multisektoralan pristup je participativan, u smislu da se što više ukljuce osobe sa invaliditetom, osjetljivost po pitanju gendera, promovisanje inkluzije i takode, poenta je da bude dostupan svim osobama sa invalididtetom

Ø Pitanje: Na koji nacin ce se uraditi monitoring projekta POI ako nisu ukljucili nikoga od relevantnih strucnjaka? Da li su u projekat ukljucene i osobe sa mentalnom retardacijom? – U projektu POI ucestvuju predstavnici osoba sa invaliditetom preko Saveza tako da su na taj nacin ukljucene i osobe sa mentalnom retardacijom. U projekat POI su ukljuceni ljudi u ministarstvima zaduženi za ova pitanja, a politike bi trebale krenuti u javnu raspravu, a strucnjaci ce biti ukljuceni tek kada se dode do zakonskih akata

Ø Koliko još politika, strategija treba da prode da bi se napokon u njihovu izradu ukljucili i strucnjaci?!

Ø Kad govorimo o inkluziji nije potrebna klasifikacija i standardizacija vec je bitna u citavom procesu podrška osobama sa invaliditetom da se napokon osjecaju ravnopravni sa svim ostalim gradanima ove zemlje!

Ø Problem procesa inkluzije je što se vec 15 godina prica o inkluziji a nije uspostavljeno ništa što bi funkcionisalo kao sistem, pa cak ni sistem rane intervencije nije uspostavljen

Ø Primjedba: Kako je moguce bazirati klasifikaciju na procjeni funkcionalnosti kad ni osobe koje nemaju nikakav invaliditet nemaju istu funkcionalnost?!

Ø Problem je i u tome što postoji veliki broj zahtjeva za ostvarivanje prava po osnovu invalidnosti (oko 64000 zahtjeva podneseno, a kad su donošeni pravilnici i zakoni o izdvajanju sredstava planirano je bilo da ce biti oko 20 zahtjeva – ZE-DO Kanton), tako da ce proteci godine dok ti ljudi ne ostvare svoja prava upravo zbog velikog broja zahtjeva i nedovoljnih kapaciteta




Ø Prostorni, tehnicki i ljudski potencijali ustanova i institucija socijalne zaštite trebaju da se ojacaju i prošire kako bi mogli da funkcionišu i ispunjavaju svoje zadatke; takode im treba jaka podrška svih relevantnih institucija i drugih aktera

Radionica: Unapredenje zaštite prava osoba sa mentalnim smetnjama Moderator: Mr Ešref Kenan Rašidagic

Postavka problema:

Neadekvatan tretman osoba sa mentalnom

retardacijom

(1) Neadekvatni

kapaciteti institucija

(2) Neadekvatan pravni

okvir

(3) Nepostojanje sistema

rane intervencije

Neadekvatna iskorištenost resursa




Radna grupa (1):

NEADEKVATNI KAPACITETI INSTITUCIJA

MEDICINSKIH OBRAZOVNIH SOCIJALNIH GRAÐANSKIH/NVO

• Nastavni planovi i programi obrazovnih medicinskih institucija • Neafirmisanost postojecih strucnih kadrova • Neiskorištenje i nepoznavanje dobre prakse iz uže regije • Monitoring i snakcionisanje • Neuskladenost sa evropskim standardima

(POSTOJANJE PREDRASUDA) • Nedovoljna educiranost postojeceg redovnog kadra • Neiskorištenost

postojeceg educiranog kadra

• Neusvojena zakonska regulativa

• Neimplementa-cija postojece zakonske regulative

• Neadekvatni nastavni planovi i programi

• Arhitektonske barijere

• Nesistematican pristup inkluzivnom obrazovanju

• Neispunjavanje datih obecanja 2003 – Brisel; ministara obrazovanja entiteta

• Monitoring i sankcionisanje

• Neadekvatna zakonska regulativa u toj oblasti

• Neadekvatna opremljenost i po pitanju kadra i dr.

• Birokratski pristup u radu CSR

• Monitoring i sankcionisanje

• Nedovoljan rad sa porodicom

• Nedovoljna koordinisanost organizacija koje se bave ovom problematikom




Radna grupa (2): NEADEKVATNI PRAVNI OKVIR 1) (množina) zakona koji neadekvatno tretiraju prava ovih osoba 2) kolizija izmedu pojedinih odredbi u razlicitim zakonima 3) nedorecenost i neprimjenjivost pojedinih odredbi 4) nedostatak identificiranja tijela nadležnih za provodenje pojedinih prava i odredbi sankcionisanja neprovodenja propisanih mjera i prava 5) neprovodenje zakona u praksi 6) loša rješenja porodicnog zakona Uzroci: 1) Neukljucenje struke i prakticara u proces izrade nacrta zakona Prijedlozi: - neophodno ubrzati postupak

- postavljanje staratelja od strane suda - specijalizirani sudovi

2) Hronicno pravdanje nedostatkom finansijskih sredstava 3) Institucionalna nepovezanost i neumreženost involviranih institucija; (nepostojanje povratnih informacija o provodenju rješenja suda dnesenih u vanparnicnom postupku i sankcionisanje istog) Prijedlog: uspostavljanje tijela za pracenje izvršenja sudskih rješenja 4) Nedostatak zakonskog reguliranja ustanova za smještaj osoba sa MR Prijedlozi: 1. Hitne izmjene zakona – porodicnog i uskladivanje entitetskih zakona kao i ostalih zakona koji regulišu ovu oblast 2. Donijeti nova zakonska rješenja o igrama na srecu 3. zaštita prava na sudu u Strazburu Radna grupa (3): NEPOSTOJANJE SISTEMA RANE INTERVENCIJE 1. Zdravstvena zaštita 2. Obrazovni sistem 3. Socijalna zaštita 1. Zdravstvena zaštita: - dom zdravlja (savjetovalište) - ginekološko savjetovalište (majka do poroda) - porodilište (tok poroda)




- savjetovalište za majku i dijete (dijete do 6 g.) - neurorazvojna savjetovališta (uocavanje simptoma, davanje prijedloga i tretman) 2. Obrazovni sistem: - predškolske ustanove - ljekarsko uvjerenje, kao preduslov - organizacija rada predškolskih ustanova ( I faza INKLUZIJE) - kadrovska osposobljenost 3. Socijalna zaštita: - placanje boravka djece u p.u. - razvrstavanje i ocjenjivanje djece (zastario pravilnik o razvrstavanju) (nedostatak pracenja razvrstane djece) - nedostatak stimulativnih mjera za porodice (uvecan D.D., ortopedska pomagala, uslužni servisi) - nedorecenost i neadekvatnost sistema inkluzije u obrazovanju - nepostojanje zakona i sistema osposobljavanja za rad - nepostojanje zakona o stimulativnom zapošljavanju Diskusija: Problemi u oblasti zaštite osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost Moderator: Mr Miroslav Živanovic, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu Ø Koliko naše organizacije, ministarstva i dr. poznaju UN standardna pravila i druge medunarodne

instrumente i mehanizme za zaštitu prava osoba sa invaliditetom? Ø Da li iko zna/primjenjuje Deklaraciju o pravima mentalno retardiranih osoba? Ø Ministri se mijenjaju, a NVO-i ostaju, ali osobe sa invaliditetom i dalje ne ostvaruju svoja prava –

problem je u tome što svake cetiri godine treba upoznavati novog ministra sa problemima, a za cetiri godine mandata istog ne uradi se mnogo toga (ili cak ništa) po pitanju rješavanja problema u ovoj oblasti

Ø Komentar sudije: sve dok sudije ne dodu u ovakvo okruženje (zajedno sa predstavnicima osoba sa invaliditetom) i ne upoznaju se direktno sa problemima koji postoje, nece se ni educirati dovoljno, a to znaci nece biti u stanju primjenjivati u svojoj praksi medunarodne standarde zaštite prava osoba sa invaliditetom, te su stoga ovakvi skupovi veoma korisni upravo zato što na jednom mjestu okupljaju i predstavnike NVO-a, centara za socijalni rad i sudije tako da svaka strana može upoznati probleme ove druge




SEMINAR U MEDIJIMA: U „Oslobodenju“ na str. 5 dana 18.05.2007.god. objavljen je clanak autorica E.K. pod naslovom „Zaštita osoba sa oduzetom poslovnom sposobnosti“. Kompletan tekst:

U „Oslobodenju“ na str. 4 dana 20.05.2007.god. objavljen je tekst autorice E.Kamenice pod naslovom „Zakone pišu bezosjecajni“. Kompletan tekst: Šta može osjetiti majka, koja dvadeset tri godine vodi najstrašniji rat na ovome svijetu, kada na tabli vidi nacrtanih “sto” praznih kockica, a svaka od njih predstavlja po jedan problem na koji nailaze osobe poput nje, cije dijete je još s posebnim potrebama? Dakle, iako je uz pomoc ovih kockica Ešref Kenan Rašidagic, moderator na trodnevnom seminaru Centra za ljudska prava Sarajevskog univerziteta, samo ilustrirao neke od crnih tacaka u sferi zaštite osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost, i ovaj njihov broj je djelovao depresivno na Aminu Durmic, iz Oaze. Ali, i ne samo to. Ogromni raskorak Jer, nabrajajuci razloge zbog kojih je bh. praksa u ogromnom raskoraku s medunarodnim normama iz pomenute oblasti, Rašidagic je pomenuo i primjer kada su se strucnjaci na nekom skupu jednoglasno složili, ali na drugom sastanku su došli, iz jednog entiteta, i zavapili: “Letit ce nam glava s ramena, brišite tu istovrsnu standardizaciju, naši hoce da mi imamo svoje...” “Ali, mene, kao majku, ne zanima nikakva politika, ni rasa, ni boja kože, ni nacija, ni vjera... Ukoliko neko hoce svoje politicke ciljeve unijeti u ovo o cemu govorimo, neka se odmakne od nas. I, ako se boji, neka se opet odmakne”, kazala je Durmic, ciji je vapaj podržala i druga prisutna majka, a shvatili su ga i ostali ucesnici seminara. Ogroman je raskorak izmedu njihovog života i zakonske regulative koja bi trebalo da ureduje taj život, a, zapravo, samo ga usložnjava, komplikuje, nudi opsjene. “Sve je ovo slijepa ulica, s šumom propisa, ili zastarjelih, ili donijetih bez ikakve konsultacije sa nama”, više je puta ponovljeno na ovom seminaru, o cijoj potrebi, i kvaliteti, najbolje svjedoci to što sa njega nije niko bježao. Organizatori, zapravo, cetiri mlade osobe, mogu biti

Starateljstvo nad odraslim osobama s posebnim potrebama je uvijek bila jedna od najneistraženijih tema iz oblasti porodicnog prava, a zakonske odredbe koje se njome bave ostavljaju prostora za mnoge interpretacije. Zna li se koliko je takvih osoba? “To što nema ni zvanicnih, ali ni nezvanicnih analiza koje bi, izmedu ostaloga, mogle približno ustvrditi ovaj broj, samo je jedan od razloga što smo odlucili održati seminar o zaštiti osoba sa oduzetom poslovnom sposobnosti”, kaže nam Andela Lalovic iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, koji u saradnji sa istoimenim beogradskim centrom i Hrvatskim helsinškim komitetom pokrece projekat Cuvari prava. Cilj trodnevnog seminara, koji je jucer poceo u Sarajevu, objašnjava Lalovic, jeste da se svi oni koji su povezani starateljstvom nad ovim osobama upoznaju sa medunarodnim standardima ljudskih prava iz ove oblasti. “Državni službenici i clanovi nevladinih organizacija su se, gotovo u stopostotnom procentu, odazvali našem pozivu za ucešce na skupu”, istice Lalovic. Seminar se održava u sarajevskom hotelu Hollywood, a bit ce završen diskusijom, zamišljenom kao pokušaj da se kroz dijalog istaknu glavni problemi koji iskrsavaju prilikom zaštite osoba sa oduzetom poslovnom sposobnosti.




ponosni, pa i zato što su pokazali da za dobro obavljen posao nije uvijek važno imati gomilu para, ali je uvijek neophodno imati znanje. Oni koji se svakodnevno susrecu s problemima staratelja nad osobama bez poslovne sposobnosti, sudije, uposlenici centara za socijalni rad, aktivisti raznih nevladinih organizacija, suocivši se i sami na jednom mjestu, u mnogo cemu su, kako su sami rekli, progledali. Nažalost, u mraku. Jer, zakonodavci, cak i ako organizuju rasprave, apsolutno ih ne uvažavaju, tako da vrlo cesto propisi ne odražavaju probleme što su ih uocili oni koji ih najviše osjecaju. A da ne govorimo o izvještajima u kojima stoji nešto o cemu “baza” pojma nema, ali zato ne stoji ono što tu “bazu” itekako pritišce, kako je naglasio i Faruk Ališah. Nije stoga nikakvo cudo što je ovaj gospodin iz nevladine organizacije, na primjedbu da bh. organizacije rade umjesto države, jetko uzvratio: “Moramo...” Engleski primjer Jer, cekati na to da se transformišu sve karike u lancu koji odlucuje o statusu osoba s posebnim potrebama, za živote tih osoba bilo bi prekasno. Iako se radi samo o tome da se prestane izmišljati “topla voda”. Recimo, svugdje u svijetu socijalni radnici imaju velika ovlaštenja. U Engleskoj, recimo, mogu odvojiti dijete od nebrižnog roditelja, a policajac to ne može. Ali zato oni moraju svoje certifikate obnavljati svakih nekoliko godina, a ne diplomu objesiti o zid i “mirna Bosna.” Nemirna je, i pretužna. Od svega se pravi bauk Kod nas autori zakona ni ne kriju da ovi nisu provodivi, samo je važno da “produ”. Rašidagic, isticuci da ga je dugogodišnje bavljenje tom problematikom iscrpilo, naprosto zato što ste uvijek na pocetku, navodi primjer njegove kolegice koja je bila na slicnom seminaru, i pola godine nakon toga, ono o cemu su zakljucili strucnjaci, vec je bilo provodivo. Kod nas se od svega pravi bauk, a u Italiji je na samo jednoj skupštini parlament donio cak 180 raznih zakonskih i podzakonskih akata. I niko nije mislio da je to nešto posebno. Zatreba li, vec sutra ce se sve to izmijeniti.




EVALUACIJA SEMINARA Evaluacija seminara uradena je na osnovu upitnika koji su proslijedeni ucesnicima seminara. Od 28 ucesnika seminara, 15 ucesnika je dostavilo popunjene evaluacijske listove. Na osnovu obrade i analize popunjenih evaluacijskih listova dobijeni su slijedeci rezultati, odnosno ocjena seminara: 1. Po Vašem mišljenju, kojom biste ocjenom ocijenili ovaj seminar?

Frekvencija Procenat Validni

procenat Kumulativni

procenat vrlo dobro 2 13,3 13,3 13,3 odlicno 13 86,7 86,7 100,0

Valid

Total 15 100,0 100,0

2. Korisnost/Svrsishodnost: Smatrate li ovaj seminar korisnim za Vas i Vasu profesiju? Ako da, na koji nacin?


Procenat Kumulativni

procenat Valid Da 15 100,0 100,0 100,0 Total 15 100,0

CP1: Seminar smatram izuzetno korisnim, razlog je što sam cula stvari koje cu moci konkretno primjeniti u praksi i popraviti dosadašnji rad. Cula sam mnogo stvari za koje nisam znala. Takoder, smatram izuzetno korisnim ovaj seminar jer mi daje mogucnost da sva stecena znanja prenesem na svoje kolege. CP2: Seminar je izuzetno koristan. CP3: Izuzetno koristan seminar koji je pomogao boljem i dubjem razumjevanju instituta koji su bili predmet prezentacija i rasprave na ovom seminaru. U tom smislu, želim pohvaliti organizatora zbog kvalitetnog izbora svih predavaca, kao i samih ucesnika iz cijih komentara se moglo mnogo toga nauciti. CP4: Da. Mada trenutno ne radim u svojoj profesiji, ovaj seminar mi je upotpunio sliku o problemima sa kojima se susrecu vladine institucije, NVO-i i staratelji, ali i dao odredene preporuke za ispravljanje mnogih propusta u zakonima i provodenju istih. CP5: Da, svakako. Na ovom seminaru sam razjasnila nekoliko stvari vezanih za poslovnu i radnu sposobnost osoba sa ment. Retardacijom i nadam se da ce biti prilike da se razgovara i o dr. slicnim problemima sa ljudima koji su kompetentni da odgovaraju i razjasne i riješe eventualne dileme. Vjerujem da ce slicni seminari da doprinesu afirmaciji osoba sa ment.retar. u društvu, odnosno da ce se mijenjati svijest ljudi nabolje.




CP6: Da, seminar je bio veoma koristan, a prije svega zbog cinjenice da su svoja izlaganja imali predstavnici i vladinog i NVO sektora. Pri ovim izlaganjima izneseni su zakonski okviri koji regulišu prava lica sa invaliditetom, kao i med. konvencije u ovoj oblasti, a sa druge strane prakticni primjeri i problemi sa kojima se susrece ova kategorija lica u BiH-društvu. Sve ovo ce pomoci za preduzimanje slijedecih koraka kako bi se ovo stanje unaprijedilo CP7: Ovakve vrste seminara, kroz koje se tretira zakonska regulativa, kroz koju se ostvaruju prava osoba sa invaliditetom a posebno osoba sa mentalnom retardacijom, je od velike koristi kako za osobe sa invaliditetom, tako i za ljude koji rade u organizacijama osoba sa invaliditetom. U svakom slucaju saradnju trebamo nastaviti u narednom periodu. CP8: Da, smatram ga veoma korisnim jer sam po struci diplomirani defektolog i vezan je za populaciju sa kojom radim. Koristan je zbog informacija koje sam dobila i moci cu davati savjete i informacije korisne za rješavanje ove problematike u svom udruženju kada mi se obrate za pomoc. CP9: Razmatranje problema i pristup sa razlicitih aspekata života osoba sa invaliditetom. Poseban znacaj je prisustvo razlicitih strucnjaka/osoba i suceljavanje razlicitih stavova, znanja, pristupa itd. CP10: Da. Na seminaru se culo jako puno korisnih informacija i analiziralo se i raspravljalo jedno od najsloženijih pitanja koje je u pokretu osoba sa invaliditetom i NV-sektoru nepoznanica. Meni je od velike koristi za daljnji rad zbog velike komunikacije sa predstavnicima ove populacije i (njima samim) za davanje savjeta i informacija kako na pravi nacin riješiti ovaj problem. CP11: Vrlo koristan izuzetno koristan posebno za moj posao i probleme u mom poslu. Daleko je ovo medu najkorisnim mom poslu. CP12: Da, zbog toga što kao sudija na drugostepenom gradanskom referatu do sada nisam imala priliku prisustvovati – ucestvovati u seminaru sa ovakvom tematikom, a ovakva vrsta edukacije je i za sudije korisna i potrebna. CP13: Vrlo korisno obzirom da su se našle gotovo sve profesije involvirane u ovu problematiku tako da smo bili u mogucnosti saslušati potrebe i probleme i drugih CP14: Korisno – iz svakog kontakta sa ljudima a posebno iz ove struke, naucim nešto pozitivno i dobijem pozitivne ideje koje mi koriste u poslu kojim se bavim CP15: Smatram da je seminar tretirao pitanja koja se odnose na lica sa MR što se veoma retko dogada, je bio svojevrsan presedan. Prisustvo pravnika – sudija je bio izuzetan kvalitet jer je bilo prilika da se sa aspekta sudske prakse iznesu iskustva u sudstvu kada su u pitanju ove osobe i njihove porodice. Bila je i njima prilika da od lica koja su u stalnoj komunikaciji sa ovom kategorijom invalida saznaju neke njihove probleme i karakteristike. Ocena bi bila najviša da nije bilo i nekih diskusija koje se nisu uklapale u osnovnu ideju seminara, kao i da je trebalo saciniti jedan mali uvod koji bi ima za cilj da upozna one osobe sa karakteristikama ove vrste invaliditeta, njihovom statusu, položaju u kojem se nalaze itd. 3. Sadržaj seminara/Sadržaj predavanja: Molimo da navedete pitanja koja nisu tematizirana u okviru seminara/predavanja, a koja smatrate važnim. Objasnite. CP1: Mislim da smo se, kada je u pitanju ova tema dotakli svih stvari koje su važne i bitne za rad. CP2: - CP3: - CP4: - CP5: Voljela bih cuti tumacenja Konvencije i Deklaracije i nacin na koji se primjenjuju u našem zakonodavstvu kao i primjere iz prakse (mislim da ih treba još) CP6: Seminar je bio sveobuhvatan i sadržajan. Po mom mišljenju ubuduce bi se trebalo još više bazirati




na med. konvencije u ovoj oblasti. CP7: Više ici na teme koje tretiraju procedure koje se ticu ostvarivanja prava kroz zakonsku regulativu iz kljucnih oblasti osnovnih ljudskih prava.

- ukazivati na loša rješenja u zakonima - ukazivati na nesklad domacih zakona i medunarodnih standarda. - Mogucnosti i procedure izmjena zakona u našem komplikovanom zakonodavstvu. (kantoni,

entiteti, država) CP8: Mislim da je na pocetku seminara trebalo pojasniti termin invalidnost. CP9: Koordinacija i uvezivanje NVO koje se bave problematikom osoba sa invaliditetom u cilju zajednickog nastupa prema Vladi i medunarodnim organizacijama u pravcu zaštite osoba sa invlaiditetom – ment. retardacijom. CP10: - pojam invalidnosti (termin)

- Kategorije invalidnosti - Klasifikacija invalida

(Mislim da je ove teme trebalo kratko pojasniti radi prava koja smo obradivali a koja utvrduju standardna pravila i Konvencija o pravima invalida). Kroz rad, akcenat je stavljen na osobe sa mentalnim smetnjama i duševni bolesnici. CP11: Sva pitanja su mi važna i znacajna. CP12: S obzirom da je ovo prvi seminar iz oblasti zaštite prava osoba sa mentalnom retardacijom, smatram da su na seminaru otvorena mnoga znacajna pitanja, a ocekujem dalje artikuliranje tema spram zakljucaka sa ovog seminara CP13: Vjerojatno postoje još neke teme/pitanja medutim u okviru planiranog vremena trajanja seminara, mislim da su programom obuhvacene najznacajnije teme CP14: Kod savjetovališta za majku i dijete – potreba mobilnog tima koji ce dolaziti u porodicu i savjetovati jer je veliki broj porodica koje iz više razloga nece doci u savjetovalište. CP15: Jedan deo, odnosno temu trebalo je iskljucivo posveti postojecoj zakonskoj regulativi taksativno nabrojati zakonske propise u BiH koji tretiraju pitanje prava ovih osoba sa osvrtom na njihovu primenu, nedostatke, neadekvatna rešenja u praksi itd. 4. Nacin organizacije: Da li ste zadovoljni nacinom organizacije? Ako ne, zašto?

Frkvencija Procenat Validni


Procenat Da 14 93,3 93,3 93,3 Djelomicno 1 6,7 6,7 100,0

Valid

Total 15 100,0 100,0

CP1: Za organizaciju dajem 5 CP2: Da CP3: Sve pohvale za:

- izbor predavaca,




- odabir ucesnika, - nacina vodenja samog toka seminara, - smještaj.

CP4: Da CP5: Da, zadovoljna sam CP6: Da. Radionica i ostali segmenti seminara su na najbolji nacin približili sve probleme lica sa invaliditetom ostalim strukturama i ucesnicima seminara. CP7: - organizacija jako dobra. Ukljucivati više direktnihi korisnika

- volio bih da sam na ovom seminaru cuo i mišljenja ljudi koji su prošli kroz proces oduzimanja poslovne sposobnosti, ili mišljenje njihovih staratelja ili zastupnika.

CP8: Jako sam zadovoljna nacinom organizacije i nemam nikakvih primjedbi. CP9: Da, vrlo CP10: Da, uz jednu primjedbu: jednodnevni program vremenski dugo traje što umanjuje pracenje svih informacija zbog zamaranja. Takoder, ostavljeno je vrlo malo vremena za kontakte i razmjenu iskustava (slobodnog vremena) što je jako važno za buducu saradnju. CP11: Da CP12: Da CP13: Da CP14: - CP15: Što se tice organizacije smatram da je ona bila na zavidnom nivou, i isticem izuzetan trud i profesionalnost lica koja su radila na organizaciji seminara. 5. Po Vasem misljenju, da li smatrate da bi trebalo organizovati dodatne seminare na datu temu?



Procenat Da 14 93,3 93,3 93,3 Djelomicno 1 6,7 6,7 100,0

Valid

Total 15 100,0 100,0

CP1: Naravno, kako bi se što bolje izdefinisale nejasnoce i propusti koji postoje u zakonima, kao i njihovo usaglašavanje. Jedina bi zajednicki mogli napraviti pomake i poboljšati i pospješiti rad. CP2: Da, iz svih onih razloga iz kojih je organizovan i ovaj seminar CP3: Uvijek je poželjno, poucno i dobro raspravljati i razmjeniti iskustva, bez obzira što se radi o istoj tematici, jer život je maštoviti i uvijek sa sobom nosi nova iskušenja, probleme koji se moraju prevazilaziti i rješavati. Upravo ovakvi skupovi doprinose nalaženju kvalitetnijih rješenja. CP4: Da jer se pitanju socijalne zaštite (u ovom slucaju konkretno starateljstva nad odraslim osobama)




nažalost ne pridaje dovoljno pažnje s obzirom na važnost koju ta oblast socijalne politike ima u razvoju i funkcionisanju društva. CP5: Da, da se educira širi krug osoba koji se bave problematikom osoba sa ment. retardacijom, jer ce se na taj nacin, vjerujem, pomoci ovim osobama, poštujuci Konvencije i važece zakonske propise. CP6: Da – trebalo bi, organizovati dodatne seminare, kao i kampanju na nivou cijele BiH. Kroz zajednicko djelovanje svih struktura u društvu stanje u ovoj oblasti bi se trebalo poboljšati CP7: Potrebno je organizovati niz seminara ovog tipa sa ucešcem veceg broja strucnjaka ali i veceg broja predstavnika NVO. (narocito korisnika ili njihovih zastupnika. CP8: Da, zato što je ovo prvi seminar na ovu temu i važan je za ovu populaciju zbog lakšeg rješavanja problema sa kojim se susrecu. CP9: Ako se ne bi organizovao, onda ovaj ne bi imao smisla. Znaci nastaviti sve dotle dok se ne uspostavi socijalni model u rehabilitaciji, ne zatvore institucije, ne formiraju strucne službe podrške u lokalnoj sredini CP10: Da. Zato što se radi o izuzetno dobroj-teškoj temi koju još nije obradivala niti jedna organizacija koja se bavi ovom populacijom, a koja je od izuzetnog znacaja za njihovo clanstvo i tu populaciju pri rješavanju problema. CP11: Da korisni su za NVO CP12: Za sada smatram da treba ici u razradu opštih pitanja i tema kandidiranih na ovom seminaru, ka njihovom konkretiziranju, pa zatim ocijeniti potrebu organiziranja seminara ciji ce sadržaj biti konkretnije teme sa vecim osvrtom na probleme u praksi. CP13: Da, obzirom na probleme s kojima smo na seminaru upoznati CP 14: Da – zato što treba konkretno raditi na detaljima CP15: Da i obavezno i osnovni razlog je kao pozitivno istaknuto u prvom odgovoru; a to je da treba o pitanjima koje se ticu ove kategorije lica, a atipicna su za ostale kategorije invalida, razgovarati na posebnim seminarima, kada se može dobiti cjelovitija slika ment. zaostalih osoba. 6. Ostali komentari/prijedlozi: CP1: Struktura ucesnika je odlicna CP2: - CP3: Želim Vam, sve najbolje u buducem radu i veliko hvala na ukazanom povjerenju. CP4: - CP5: Smatram da treba organizovati što više seminara sa ovakvim temama i napraviti zakljucke i smjernice djelovanja prema vlasti, prema odgovornim za stanje kakvo jeste u našoj zemlji. CP6: Pokušati uticati na ujednacavanje zakonskih propisa u ovoj oblasti i u FBiH i u RS, kao i donošenje propisa na nivou BiH, kao i uskladivanje ovih propisa sa medunarodnim konvencijama. CP7: Nadam se da ce mo u narednom periodu uspostaviti direktnu saradnju iz koje ce proizaci programi edukacije predstavnika organizacija osoba sa invaliditetom, u oblasti misije vaše organizacije. Vaš Centar za ljudska prava može odigrati veliku ulogu u realizaciji ostvarivanja ljudskih prava ove, u ovom vremenu, najugroženije populacije. CP8: U proces odgoja i obrazovanja nisu ukljuceni defektolozi koji su edukovani za rad sa djecom sa posebnim potrebama, a prijeko su im potrebni jer postojeci kadar nije edukovan za to. Mislim da bi se time riješio problem inkluzije u odgoju i obrazovanju, a s druge strane i problem zapošljavanja defektologa. Uraditi nešto po tom pitanju jer i defektolozi su ljudi koji imaju svoja prava! Hvala! CP9: Ukljuciti u rad seminara i osobe sa invaliditetom u cilju pokazivanja slucajeva pozitivne prakse koja




bi se proširila i na ostale NVO i ostale regije. CP10: S obzirom da je populacija o kojoj se najviše govorilo na margini društva, trebalo je ukljuciti u rad seminara da sami iznesu svoje probleme i da ih zajednicki ucimo na prakticnim primjerima rješavati. (Hvala!) CP11: Predavaci su okej a problematija bitna za osobe (invalidne) CP12: - CP13: Bilo bi dobro da se ubuduce održi kontinuitet sudionika tijekom trajanja seminara CP14: Više seminara i obavezno prisustvo ljudi iz nadležnih ministarstava, njihovo stalno neprisustvo na mjestu problema je jedan vid diskriminacije CP15: 1. Obzir na vaše ljudske resurse kojima u centru raspolažete, predlažem kada su pitanja vezana za

invalide, a posebno ova kategorija, pozovete na saradnju pa i konsultacije oko tema koje su prisutne u svakodnevnom životu ovih porodica i lica, profesionalce iz struke i predstavnike NVO, jer mogu dati dragocene sugestije; 2. Da se odrede neki rokovi – kalendar za pojedine aktivnosti prema organima vlasti i institucijama, kako bi NVO mjogle organizovano blagovremeno i kvalitetno ucestvovati u aktivnostima, seminarima, okruglim stolovima itd. 3. Vaša namera je za svaku pohvalu i deluje ohrabrujuce u prvom redu što se u projektu nalaze mladi i obrazovani ljudi, koji su uocili jedan marginalizovani deo društva (ove osobe), a koji je bremenit problemima.




EPIKRIZA (stanje i tok bolesti, laboratorisjki i drugi nalazi, predlozi za dalje lecenje) Bolesnik je primljen radi neuropsihijatrijskog pregleda usled akutnog napada agresije i ucestalih halucinacija. Doveden pod policijskom pratnjom. Klinickim pregledom ustanovljena paranoidna shizofrenija. Odredena terapija Torazinom. Nakon dve nedelje lecenja odredena modifikovana elektrokonvulzivna terapija. Nakon terpaije utvrden akutni gubitak pamcenja koje se potpuno povratilo nako 10 dana od dana prijema terapije. Na redovnom pregledu nakon 8 nedelja lecenja utvrdeno bitno poboljšanje psihofizickog stanja i predloženo lecenje kod kuce. Terapija: Torazinom 50mg 3x1, Zoloft 1x1 14 dana Kontrola za 2 meseca Nacelnik odeljenja Upravnik klinike dr Edin Ferovic prof. dr Nikola Nikolic

ANEKS 1: Neuropsihijatrijska klinika VINSENT VAN GOG Van Gogova 15 Nigdijevo

Maticni broj istorija bolesti 12345

Prezime, ime jednog roditelja i ime: Vidoje (Vida) Vidic Mesto prebivališta: Nigdijevo Zanimanje: Farmaceut Lecen je: od 4.5.1991. do 5.7.1991. Uputna dijagnoza:__________________________________________________________ Završna dijagnoza: Paranoidna shizofrenija




Sedamnaesti opštinski sud u Nigdijevu Nigdijevo

Sudija: Aida Idic

IZVEŠTAJ LEKARA VEŠTAKA Vašim rešenjem od 1.4.2007. odredeno je neuropsihijatrijsko veštacenje stanja duševnog mentalnog zdravlja i sposobnosti za rasudivanje VIDOJA VIDICA iz Nigdijeva, Laze Lazarevica br. 24, rodenog 1.1.1941 u Nigdijevu. Zadatak veštaka je da utvrdi da li je imenovani koji je u ovom predmetu protivnik predlagaca, sposoban da samostalno brine o sebi i svojim pravima i interesima, odnosno da li ga treba lišiti poslovne sposobnosti. Lekari veštaci su proucili spise predmeta, obavili klinicki pregled protivnika predlagaca i na snovu toga sacinili sledeci

NALAZ PODACI IZ SUDSKIH SPISA Predlog za pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnosti podneo je sin protivnika predlagaca MARINKO VIDIC 14.11.2006. godine. U predlogu se navodi da se radi o osobi koja boluje vec 10 godina od paranoidne shizofrenije, da ima ceste halucinacije i predstavlja opasnost za sebe i okolinu, da donosi iracionalne odluke po pitanju raspolaganja svojom imovinom pa da je stoga neophodno tu osobu lišiti u potpunosti poslovne sposobnosti. MEDICINSKA DOKUMENTACIJA Nalaz ocena i mišljenje neuropsihijatrijske klinike Vinsent Van Gog od 5.5.1991. kojim je utvrdena paranoidna shizofrenija i odredeno lecenje u neuropsihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Prepisana terapija Torazinom. Otpusna lista neuropsihijatrijske klinike Vinsent Van Gog od 5.7.1991. gde je utvrdena sanacija akutnog napada paranoidne shizofrenije i odredeno kucno lecenje. Prepisana terapija Torazinom. Nalaz ocena i mišljenje neuropsihijatrijske klinike Vinsent Van Gog od 6.6.1996. kojim je utvrdena paranoidna shizofrenija i odredeno lecenje u neuropsihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Prepisana terapija Torazinom. Otpusna lista neuropsihijatrijske klinike Vinsent Van Gog od 6.7.1996. gde je utvrdena sanacija akutnog napada paranoidne shizofrenije i odredeno kucno lecenje. Prepisana terapija Torazinom. Drugih podataka u sudskim spisima rlevantnih za svrhu veštacenja nije bilo.




NEUROPSIHIJATRIJSKI PREGLED

Klinicki pregled protivnika predlagaca obavljen je na rocištu održanom 1.5.2007. godine uvidajem na licu mesta u ulici Laze Lazarevica br. 24 u Nigdijevu u prisustvu ___________________predlagaca, predstavnika gradskog centra za socijalni rad, ___________________, a bez prisustva suda. Tom prilikom protivnik predlagaca je bio vidno uzbuden i neprijateljski nastrojen prema predlagacu. Tokom samog pregleda, protivnik predlagaca pokazao je visok stepen nepoverenja i straha da pregled predstavlja deo plana da mu se oduzme imovina. Više puta je u toku pregleda imao agresivne napade na predlagaca, ali bez fizickog kontakta.

Tokom pregleda je utvrdeno da protivnik predlagaca redovno uzima propisanu terapiju. Zbog odbijanja komunikacije s veštacima, osnovni podaci su uzeti od predlagaca, inace sina protivnika predlagaca. Prema njegovim navodima, Vidoje Vidic je više puta zatvaran i lecen u neuropsihijatrijskoj bolnici, a u poslednje vreme je prestao da koristi prepisane medikamente. Poslednjih godinu dana ucestali su agresivni napadi, cesto prica sam sa sobom, prijavljuje da cuje glasove. Primetne su i promene u nutricionim navikama i povecan nivo psihofizicke aktivnosti. Vec duže od godinu dana smatra da njegov sin želi da ga «zatvori u ludnicu». Ubeden je da njegov sin sve to radi u dosluhu sa njegovom suprugom Marijom Vidic (Hadžiomerovic).

Ispitivanjem porodicne anamneze utvrdeno je da nema podataka za hereditet. Psihicki status: Krupne grade, umereno zapušten. Primetna hipertrofija kognitivnih funkcija. Cesto osvrtanje,

nesanica i neuroza. Sklon raspravi i opiranju, cesto agresivan, pokazuje znake nekontrolisanog besa. Na osnovu napred navedenog nalaza lekari veštaci daju sledece

MIŠLJENJE

VIDOJE VIDIC boluje od teškog oblika paranodine shizofrenije. Zbog bolesti je više puta hospitalizovan i na stalnoj je terapiji. Prema sadašnjem stepenu medicinskih znanja paranodina shizofrenija je neizleciva bolest. Pregledom su utvrdeni znaci postojanja navedene bolesti: hipertrofija kognitivnih funkcija, agresija, neuroza, halucinacije, nesanica, promene u nutricionim navikama. Usled ovakvog stanja, protivnik predlagaca nije u stanju da samostalno donosi odluke. S obzirom na izneto stanje zdravlja, Vidoje nije sposoban da samostalno brine o svojim pravima i interesima niti o svom zdravlju, niti je sposoban da pravilno rasuduje te predlažemo sudu da ga u potpunosti liši poslovne sposobnosti i stavi ga pod trajno starateljstvo. SUDSKI VEŠTACI: Dr Selma Bregovic, neuropsihijatar Dr Vito Korleone, neuropsihijatar U Nigdijevu, 7.5.2007.




ANEKS 2 Lista ucesnika Br. Ime i prezime Organizacija Kontakt

1. Nenad Celovic Savez udruženja za pomoc mentalno nedovoljno razvijenim licima Republike Srpske

Marka Kraljevica 14; tel. 051 460 477; fax 051 458 592; e-mail: [email protected]

2. Erna Kotlo Udruženje roditelja i prijatelja osoba sa posebnim potrebama "Sunce", Mostar

Južni logor bb; tel. 036 577 707; e-mail: [email protected]

3. Faruk Ališah SUMERO - savez udruženja za pomoc osobama sa mentalnom retardacijom, Sarajevo

Sutjeska 18; tel. 033 268 640; e-mail: [email protected]; web: www.sumero.ba

4. Fatima Ibralic Udruženje za socijalno ukljucivanje osoba sa mentalnom retardacijom TK, Tuzla

Goste Lazarevica 152; tel. 035 399 950; e-mail: [email protected]; [email protected]

5. Amra Bakrac

Udruženje roditellja i prijatelja za pomoc osobama sa mentalnom retardacijom na podrucju KS "Oaza", Sarajevo

Bakarevica 37, Teheranski trg 6; 033 273 520 i 769 795; e-mail: [email protected]

6. Vedrana Ljubibratic Centar za socijalni rad Trebinje 059 270 810 7. Veselin Šegrt Centar za socijalni rad Trebinje 059 270 810

8. Milena Kujundžic Udruženje za pomoc licima sa posebnim potrebama "Nada", Rudo

Kragujevacka bb; tel. 058 712 245; mob. 065 985 316

9. Zelkida Mahmutovic Savez udruženja gradana oštecenog sluha i govora BiH, Sarajevo

033 225 763

10. Jasmina Bijedic-Smajic Savez udruženja gradana oštecenog sluha i govora BiH, Sarajevo

033 225 763

11. Fikreta Hasanovic Informativni centar za osobe sa invaliditetom "Lotos" Tuzla

M. I Ž. Crnogorcevica 3, tel: 035 251 476; e-mail: [email protected]

12. Dragica Tunjic Informativni centar za osobe sa invaliditetom "Lotos" Tuzla

M. I Ž. Crnogorcevica 3, tel: 035 251 476; e-mail: [email protected]




13. Maida Suljovic



14. Bisera Hadžiajlic Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo

Azize Šacirbegovic 2; tel. 033 524 543; e-mail: [email protected]; web: www.ks.gov.ba/kcsr/

15. Suno Kovacevic Centar za socijalni rad Zenica 032 402 748

16. Amila Celebic Sekretarijat Balkanske mreže za ljudska prava 033 719 535

17. Semina Miladin



18. Edin Hasanicevic Udruženje Vaša prava BiH 053/236 012

19. Božana Kordic Helsinški komitet za ljudska prava u BiH

033 660 809; e-mail: [email protected]; [email protected]

20. Izeta Džamalija



21. Esma Jusic Opštinski sud u Sarajevu - vanparnicno odjeljenje Šenoina 1; tel: 033 208 864

22. Mira Vucetic Osnovni sud u Banja Luci - vanparnicno odjeljenje 051 314 499

23. Romela Coric-Škobic Opštinski sud u Mostaru 036 580 072 24. Enisa Halilovic Kantonalni sud u Tuzli 035 250 117 25. Ljupko Marjanovic Osnovni sud u Banja Luci 051 314 499

26. Amina Durmic



27. Fata Kovacevic



28. Azra Mulaomerovic Ministarstvo za rad i socijalnu politiku Kantona Sarajevo 033 562 254




ANEKS 3 Organizacijski tim:

1) Miroslav Živanovic, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu 2) Aida Mehicevic, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu 3) Maja Kaljanac, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu 4) Andela Lalovic, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu