Župni list "Pomišljaj"

GODINA 12. VELIKA GOSPA, 2014. BROJ: 1. (26.)

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICEBILICE

PomišljPomišljaajj

5050ŽUPA UZNESENJA1966.

MARIJINA - BILICE2016.

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE

Godina 12. VELIKA GOSPA, 2014. Br. 1. (26.)

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ

POMIŠLJAJ 1

Često uočimo da nas naša molitva ne mijenja. To nas zabrinjava i odmah

zaključujemo da mi moramo mijenjati mo-litvu i svoj način molitve. Moramo biti svje-sni da samo u molitvi spoznajemo ono što nigdje i nikada ne ćemo moći spoznati.

Većina ljudi je napeta i pod stresom. Uzrok naših napetosti i tjeskoba je u ne-dostatku otvorenosti i povjerenja u Boga. Napetost nam otežava prihvaćanje Božje ljubavi.

Molitva nije samo jednostavno vjež-banje, nego život. Tko se želi posvetiti mo-litvi mora čvrsto odlučiti da često tijekom dana uzdigne svoj duh, a ponajprije svoje srce k Bogu.

Ako to propustimo i dopustimo svo-jim mislima i osjećajima da lutaju, iskustvo će nam pokazati da je molitva nemoguća. Molitva se tiče našeg srca i života. Ona je plod ljubavi, a ljubav se ne može ograničiti na neko određeno vrijeme.

O molitvi, izgleda, znademo malo. Imamo puno napisanih knjiga i studija o molitvi. Ali jedno je govor o molitvi, a moliti je nešto posve drugo. Možemo znati da je molitva potrebna i da je sve dobro i kori-sno što nam Isus i Marija govore, ali ćemo ostati bez života u sebi ako ne poslušamo i ne provodimo u život ono što nam oni go-vore. Nisu nam potrebni govori i studije o molitvi nego trebamo živa svjedočanstva o molitvi. A molitva izvire upravo iz unutar-njeg područja o kojem u se malo govori

i kamo većina ljudi još nikada nije sišla. Molitva je otajstvo čije je mjesto duboko zakopano na izvorima našega srca.

Molitva je u naravi čovjeka koji je stvorenje Božje stvoreno na sliku Božju. U molitvi čovjek spoznaje komu je okrenuto cijelo njegovo biće. I same od sebe riječi mu naviru na usne. Ne zna odakle dolaze, ali vidi da su to njegove vlastite riječi. Može ostati i u šutnji. U šutnji koja nije više nedo-statak riječi, već šutnja koja doseže iznad riječi, koja je jedan novi oblik razgovora u kojemu čovjek zna samo to da je cijela osoba prisutna. Iz takve šutnje može proi-steći krik koji nam Duh nadahnjuje.

Nigdje kao u molitvi ne ćemo moći spoznati kratkoću svoga života i vječnosti za koju smo stvoreni. Nebo ne trebamo tražiti bilo gdje, nego u nama. U Isusu sam Bog dolazi na zemlju i posjećuje nas. Svraća k nama kao putnik, u našu kuću, u kuću našega srca, da nam iskaže milosr-đe. Nebo je već u nama jer je u nama Krist. Ali mi smo ujedno na putu za nebo gdje ćemo gledati Krista u njegovoj slavi.

Isus želi da postanemo sveti. Biti svet, jednostavno znači postati ono za ono za što smo stvoreni. Biti svet znači biti jedin-stven, zdrav i normalan čovjek, stvoren na Božju sliku.

Zamolimo našu Gospu od Pomišljaja da nas povede i uvede u radost koju samo Bog i nama može i želi svakako darovati.

To vam želi vaš župnik fra Tomislav


Po molitvi bliže smo Isusu

2 POMIŠLJAJ

MOLITVA

OSTANI SA MNOM, GOSPODINE!Ostani sa mnom, Gospodine, jer mi je potrebna Tvoja prisutnost da Te ne bih

zaboravio. Ti znadeš kako mi je lako napustiti Te.Ostani sa mnom, Gospodine, zato što sam slab i trebam Tvoju snagu da ne

padam tako esto.Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moj život i bez Tebe gubim svoj žar.Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moje svjetlo i bez Tebe sam u tami.Ostani sa mnom, Gospodine, da mi pokažeš svoju volju.Ostani sa mnom, Gospodine, da ujem Tvoj glas i slijedim Te.Ostani sa mnom, Gospodine, jer Te želim mnogo voljeti i biti uvijek u Tvo-

joj blizini.Ostani sa mnom, Gospodine, ako želiš da Ti budem vjeran.Ostani sa mnom, Gospodine, jer iako je moja duša siromašna, želim da za

Tebe bude mjesto utjehe, uto ište Ljubavi.Ostani sa mnom, Isuse, jer kasno je i dan se privodi kraju, a život prolazi…

smrt, sud i vje nost približavaju se. Potrebno mi je još snage da ne posustanem na putu i zato Te trebam. Kasno je i smrt je sve bliža. Plašim se tame, iskušenja, suho a, križa, žalosti. O, kako Te trebam, moj Isuse, u ovoj no i progonstva!

Ostani sa mnom, Isuse, u životu i svim opasnostima, trebam Te.Dopusti da Te prepoznam poput Tvojih u enika u lomljenju kruha, tako da

Euharistija bude svjetlo koje razgoni mrak, snaga koja me ja a, jedina radost moga srca.

Ostani sa mnom, Gospodine, jer u asu svoje smrti želim ostati sjedinjen s Tobom, ako ne po pri esti, tada barem po milosti i ljubavi.

Ostani sa mnom, Isuse, ne tražim božan-sku utjehu jer je ne zaslužujem, ve Tvoju pri-sutnost, o da, to Te molim!

Ostani sa mnom, Gospodine, jer samo Tebe tražim, Tvoju ljubav, Tvoju milost, Tvo-je srce, Tvoj Duh, jer Te volim i ne tražim dru-gu nagradu osim da te volim sve više i više.

U vrstoj ljubavi voljet u Te svim svojim srcem dok sam na zemlji i nastavit u Te volje-ti savršeno u vje nosti. Amen.

Padre Pio

POMIŠLJAJ 3

GLAS PAPE

Draga bra o i sestre, pozdravljam sve hodo asnike u svetištu Božanske Lju-

bavi i one koji su povezani iz svetišta u Lurdu, Nazaretu, Lujanu, Vailankanni, Guadalupi, Akitu, Nairobiju, Banneu-xu, Czestochowi i Marian Valley.

Ve eras se osje am sjedinjen sa svima vama u molitvi svete krunice i u euharistijskom klanjanju pod pogle-dom Marije Djevice.

Pogled! Koliko je on važan! Ko-like se stvari mogu re i jednim pogle-dom! Naklonost, ohrabrenje, ljubav, ali i prijekor, zavist, oholost, pa ak i mržnja. esto pogled re e više od rije-i, ili kaže to što rije i ne uspijevaju ili

se ne usu uju re i.

Koga gleda Djevica Marija? Gle-da sve nas, svakoga od nas. I kako nas gleda? Gleda nas kao Majka, s nježno-š u, s milosr em, s ljubavlju. Tako je gledala sina Isusa, u svim trenucima njegova života, radosnim, svijetlim, žalosnim, slavnim, kao što razmatra-mo u otajstvima svete krunice, jedno-stavno s ljubavlju.

Kad smo umorni, obeshrabreni, zdrobljeni problemima, gledamo u Mariju, osje amo njezin pogled koji kaže našem srcu: „Hrabro, sinko, ja sam tu i podupirem te!“ Gospa nas do-bro poznaje, ona je mama, zna dobro koje su naše radosti i poteško e, naše nade i naša razo aranja. Kad osjetimo težinu svojih slabosti, svojih grijeha, pogledajmo Mariju, koja govori našem

MARIJIN NAM POGLED POMAŽE

Gospa od Pomišljaja

4 POMIŠLJAJ

srcu: „Ustani ponovno, idi k mom sinu Isusu, u njemu eš na i prihvat, milo-sr e i novu snagu za nastavak puta.“

Marijin pogled ne obra a se samo nama. Pod križem, u trenut-ku kad joj Isus povjerava apostola

Ivana, i s njime sve nas, govore i: „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19,26), Ma-rijin pogled upravljen je na Isusa. I Marija nam kaže, kao na svadbi u Kani: „Što god vam rekne, u inite“ (Iv 2,5). Marija nam pokazuje Isusa, poziva nas da za nj svjedo imo, uvi-jek nas vodi svome sinu Isusu, jer je jedino u njemu spasenje, jedino on može pretvoriti vodu samo e, tego-be, grijeha, u vino susreta, radosti, praštanja. Jedino on. „Blažena ti što povjerova!“ Marija je blažena zbog svoje vjere u Boga, zbog svoje vjere, jer je pogled njezina srca stalno bio usmjeren u Boga, u Sina Božjega ko-jega je nosila u krilu i promatrala na Križu. U klanjanju Presvetom Sakra-mentu, Marija nam kaže: „Gledaj u moga Sina Isusa, drži pogled uperen u nj, slušaj ga, razgovaraj s njim. On te gleda s ljubavlju. Ne boj se! On e te nau iti da ga slijediš kako bi za nj svjedo io u velikim i malim djelima svoga života, u obiteljskim odnosi-ma, na svom poslu, u trenucima slav-lja; nau it e te izi i iz samoga sebe, iz same sebe, kako bi gledao druge s ljubavlju, poput njega koji te volio i voli, ne rije ima, nego djelima!“

O Marijo, daj da osjetimo tvoj pogled Majke, vodi nas svome Sinu, u ini da ne budemo krš ani „iz izlo-ga“, nego oni koji znaju „isprljati ruke“ kako bi s tvojim Sinom Isusom izgradili njegovo Kraljevstvo ljubavi, radosti i mira.

Papa FRANJO, 12. listopada 2013.

GLAS PAPE

POMIŠLJAJ 5

RIJEČ ZA TEBE

Jesi li dobro? Jesi li sretan?Sjediš li na suncu?Sjeti se onda i drugih pa i njima priuštinjihovo mjesto na suncu.Jer ne smijemo zaboraviti:I naši susjedi, naši konkurenti,ak i naši neprijatelji, imaju pravo

na malo sunca, na radosti na pregršt sre e u životu.

Zato: Svim ljudima pripada da budu na suncu.Ne bacajmo nikada kamenje na put drugimani klipove pod noge ako traže malo sunca.U srcima mnogih ljudi i suviše je mra no.Donesi sunce u svoju obitelj,u svoju ulicu, u svoje selo ili svoj grad.Donesi sunce slabima, bolesnima,siromasima, propalima,koji sjede uvijek u sjeni.Ali sunce možeš donijetijedino ako ljubiš.S ljubavlju – u tvojem srcu izlazi sunce,bez ljubavi – ono zalazi.

POTRAŽI I DONESI SUNCE

Phil Bosmans

6 POMIŠLJAJ

U nedjelju 27. travnja 2014., na Ne-djelju Božanskog milosr a, papa

Franjo je u Vatikanu proglasio svetima dvojicu papa naših dana, Ivana XXIII i Ivana Pavla II.

Ivan XXIII. pokrenuo je II. vati-kanski koncil koji je zahvatio svaki dio katoli kog svijeta, a Ivan Pavao II. je papa koji je koncilsku ideju prono-sio borave i kao Kristov namjesnik u to no 205 zemalja izvan Italije. Tamo gdje možda nije stigla koncilska ide-ja – stigao je s njom Ivan Pavao II., a tamo gdje on nije uspio do i – došla je koncilska ideja i s njom povezane vr-jednote mira, pravednosti i pomirenja.

Obred proglašenja zapo eo je na-kon što je prefekt Kongregacije za pro-glašenje svetih kardinal Angelo Amato pra en postulatorima kauze zamolio Svetoga Oca da imena dvojice blaženi-ka upiše u Knjigu svetaca. Nakon toga Sveti je Otac izgovorio formulu kojom

se proglašavaju svecima, a Trgom sv. Petra i rimskim ulicama prolomio se dugotrajni pljesak.

Nakon toga slijedila je procesija s relikvijama novih svetaca – krvi Ivana Pavla II. koju je nosila Floribeth Mora Diaz iz Kostarike, žena koja je 2011. u-desno ozdravila od aneurizme na moz-gu po zagovoru Ivana Pvala II., a mo i s komadi em kože Ivana XXIII. nosili su njegovi ro aci (posebnom odlukom pape Franje za proglašenje svetim Iva-na XXIII. nije bilo potrebno ispitivanje uda). Mo nike su predali Svetom Ocu,

koji ih je poljubio, te su ih potom posta-vili ispred oltara, na kojem su svije e i cvije e donosili odabrani predstavnici.

U povijesti Katoli ke Crkve do-sad se nikad nije dogodilo da za olta-rom budu etvorica papa – dvojica ne-beskih zaštitnika i dvojica na svojem zemaljskom hodu. Papa Franjo veleb-no misno slavlje predvodio je u zajed-

IZ ŽIVOTA CRKVE

IVAN XXIII. I IVAN PAVAO II. IVAN XXIII. I IVAN PAVAO II. PROGLAŠENI SVETIMAPROGLAŠENI SVETIMA

POMIŠLJAJ 7

IZ ŽIVOTA CRKVE

ništvu sa 150 kardinala, 700 biskupa i 5000 sve enika. Trg sv. Petra mogao je primiti tek 500.000 hodo asnika. Sto-tine tisu a drugih bili su po okolnim ulicama i trgovima.

Na proslavi je sudjelovalo 100 izaslanstava država svijeta, a me u njima je bilo dvadeset predsjednika država. Toga vikenda u Rimu su na snazi bile posebne mjere sigurnosti, za

koje se brinulo oko 2200 policijskih agenata, a hodo asnicima na usluzi bilo je više od 3000 volontera. Doga-aj je iz Rima pratilo 2360 akrediti-

ranih medijskih djelatnika. Prvi je to put da se diljem Europe, uklju uju i i Hrvatsku, a možda i šire, kanonizacija mogla pratiti i u privatnim kinodvora-nama – bez naknade.

FTB

Papa Ivan XXIII. rođen je 25. stude-noga 1811. kao Angelo Giuseppe Roncalli, na sjeveru Italije u mjestu Sotto il Monte. Bio je četvrto od ukupno trinaestero djece svojih roditelja.

Djetinjstvo je proveo u rodnom selu, a potom kreće putem svećeništva. Zare-đen je 1904. godine u Rimu te vrši razne službe, od vojnog kapelana do duhovnika u sjemeništu. Godine 1925. je imenovan biskupom te obavlja dužnost vizitatora u Bugarskoj, potom u Turskoj i Grčkoj. Tada je u nekoliko navrata bio i u Zagrebu, a po-sjetio je i Đakovo, izjavivši za tamošnju ka-tedralu da je to „najljepša crkva na cijelom Balkanu“! Kasnije postaje nuncij, 1953. i kardinal, a sve vrijeme ostaje blizak malim i običnim ljudima.

Kada 1958., nakon smrti Pija XII., biva izabran za papu, već mu je 77 godina. Ivan XXIII je iznenadio i Crkvu i cijeli svijet kada je 1959. najavio sazivanje II. vatikanskog koncila, općega sabora svih biskupa svije-ta! A takvih susreta u cijeloj povijesti Crkve je bilo tek 21, a u posljednjih 400 godina održana su samo tri.

Odluka o sazivanju koncila je izazva-la u Crkvi i čuđenje i oduševljenje, a papa Ivan XXIII. je sam kazivao kako ju je donio „potaknut izvanrednim Božjim nadahnu-ćem“. Pa iako je umro nepunih osam mje-seci nakon svečanog otvaranja najvećeg

koncila u povijesti Crkve (11. listopada 1962.I, koji je potrajao sve do 1965. go-dine, upravo zahvaljujući Ivanu Dobrome je došlo do velike prekretnice: Crkva je širom otvorila vrata pitanjima i potrebama „običnih“ ljudi, približivši se svijetu u kojem djeluje i time što je utrt put uvođenja na-rodnog jezika u liturgiji.

Sv. papa Ivan XXIII.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

A POMIŠLJAJ8 POMIŠLJAJ

DESET ZAPOVIJEDI OPUŠTENOGA MIRA1. Samo danas trudit ću se proživjeti dan ne želeći riješiti problem svoga života

odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati… samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću… ne samo na drugom svijetu, nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.

10.Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da dvanaest sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

Sveti papa Ivan XXIII.

POMIŠLJAJ 9

IZ ŽIVOTA CRKVE

Papa Ivan Pavao II. rođen je 1920. kao Karol Jozef Wojtyla, u poljskom gra-du Wadowicama. Imao je brata i sestru. Krakovski biskup postao je 1958. godine, a pet godina kasnije papa Pavao VI. ime-novao ga je nadbiskupom. Kardinalom postaje 1967. i bio je najmlađi u kardinal-skom zboru. Na konklavi 1978. Wojtyla je izabran za 264. papu i to je bilo prvi put da nakon 456. godina papom postaje netko tko nije bio Talijan.

U 26 godina pontifikata posjetio je 130 država, prešao 1,2 milijuna kilometa-ra, odnosno 30 puta obišao je zemaljsku kuglu. Tri je puta pohodio Hrvatsku (1994., 1998. i 2003., što je bilo i njegovo jubilar-no stoto putovanje izvan Italije).

Prvi je papa koji je ušao u džamiju i sinagogu. Napisao je 14 enciklika, 11 apo-stolskih pobudnica… Zaslužan je za pad Berlinskog zida. Ivan XXIII. pozivao je na mir i prevladavanje podjela na blokove, a Ivan Pavao II je to proveo, srušio je bloko-ve. Proglasio je 482 nova sveca i sada im se pridružuje.

Blaženikom je proglašen 1. svibnja 2011. godine nakon što je Kongregacija za

proglašenje svetaca priznala da je čudom ozdravila francuska časna sestra Marie Simon Pierre koja je bolovala od Parkinso-nove bolesti.

Sv. papa Ivan Pavao II.

ISKRENI VJERNIK I VELIKI ČOVJEKŽrtvom atentata Ivan Pavao II. bio je 13. svibnja 1981. na Trgu sv. Petra. Na njega je iz

neposredne blizine pucao mladi Turčin Ali Agca. Teško ranjeni papa operiran je šest sati u klinici Gemelli, ispred koje su za njegov život molile tisuće vjernika. Svoje ozdravljenje Ivan Pavao II. pripisao je zaštiti Majke Božje Fatimske, koja se na taj dan slavi u Katoličkoj Crkvi, a za posljednjega pohoda Fatimi okrunio ju je krunom u kojoj se nalazi i jedan od metaka kojima je bio pogođen.

Samo pet dana nakon atentata 17. svibnja 1981. iz Gemelija je preko radijske veze molio s vjernicima na Trgu sv. Petra. „Molim za brata koji me je pogodio, kojemu sam iskreno oprostio“, rekao je tada Papa. Otišao je u pohod rimskom zatvoru Rebibbiji 27. prosinca 1983. i susreo se sa svojim atentatorom Alijem Agcom. Papa je 13. lipnja 2000. izrazio zadovoljstvo zbog pomilovanja Alija Agce, kojega je pomilovao talijanski predsjed-nik Carlo Azeglio Ciampi te je ekstradiran na služenje zatvorske kazne u Tursku.

10 POMIŠLJAJ

ŽIVOT PO EVANĐELJU

BLAŽENI SIROMAŠNI U DUHU, JER JE NJIHOVO KRALJEVSTVO NEBESKO

Rije ju „siromašni“ ne misli se na materijalno siromaštvo. Materijal-

na oskudica ne donosi nam ovo bla-ženstvo u duhu, niti nam pomaže na bilo koji na in ostvariti ga. Materijalno bogatstvo tako er nam ne donosi ovo blaženstvo, niti pomaže na bilo koji na in ostvariti ga.

Siromašan duhom zna i biti pot-puno predan Bogu. To od tebe i od mene traži da svakoga dana i uvijek moramo biti spremni prepoznati i is-punjavati ono što je volja Božja. Tako siromaštvo u duhu u svojoj biti posta-je pravo unutarnje bogatstvo. A takvi

su blaženi jer su radosni i neustrašivi. Oni u svojoj blagosti i poniznosti gle-daju Krista i Oca i na taj na in mogli bismo re i posjeduju i sva carstva ze-maljska i Kraljevstvo Nebesko. Za to imamo lijep primjer koji nam je dao Sv. Pavao, u II. poslanici Korin ani-ma kad siromašne duhom opisuje kao Božje suradnike koji su: „… žalosni, a opet radosni, kao siromašni koji mnoge oboga uju, kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju…“ (2. Kor. 6,10). Opet se ni ovdje ne misli na vlastiti tj. osobni posjed stvari i/ili imovine. Posjedova-ti carstva zemaljska zna i svoje misli i

Radost zajedništva i susreta s Bogom i ljudima osjetila se u Taboru

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ APOMIŠLJAJ 11

težnje okrenuti životu zajednice, a pri tome razborito upravljati onim dobrima koja nam je Bog povjerio ovdje na ze-mlji i u onom materijalnom statusu (sta-nju) u kojem nas On želi, stvara i obli-kuje tijekom ovog zemaljskog života.

Postoje dobra (talenti) koje je Bog poklonio svima i za koje emo svatko za sebe, potpuno osobno položiti uprav-lja ki ra un Stvoritelju i Darovatelju. Pri tome svatko e željeti uti one rije-i: „Valjaš slugo dobri i vjerni. U malo-

me si bio vjeran, nad mnogim u te po-staviti! U i u radost Gospodara svoga!“ (Mt: 25, 21-22)

Iz ovih tekstova i razmatranja, mo-žemo dakle zaklju iti da je cilj onih siro-mašnih duhom služenje zajedni kom do-bru pružaju i pri tome ruke prema Bogu; žele i ste i Kraljevstvo Božje u svojoj nutrini, ve sada i ovdje na zemlji. Njiho-vo unutarnje bogatstvo je život u Kristu, za Krista i po Kristu, a time i za bližnje.

Siromašni u duhu kao da žive onu maksimu nama poznatu iz tradicije Be-nediktinskog crkvenog reda: Ora et la-bora, Deus adest sine mora (Moli i radi; Bog je tu i pomaže ti odmah). Pri tome, Bog prilago ava svoj stvarala ki projekt i plan spasenja ljudskoj ograni enosti, ali istovremeno pove ava talente, dakle sposobnosti ovjeka. Da bi Bog to inio, ovjeku je potrebno povjeriti sebe Bogu,

predati se Njegovom Duhu. A Duh Božji je duh zajedništva jer Bog je radost, ra-dost darivanja i dijeljenja u izobilju.

Komparativno, glede boljeg razu-mijevanja ljudske egzistencije, spome-

ŽIVOT PO EVANĐELJU

nut u i primjer doslovnog potpunog siromaštva sv. Franje Asiškog, koji je ak odložio i svoje haljine, pa odjeven

u vre u posluživao gubavce. Ta kraj-nja poniznost i siromaštvo u stvari je izbor – opet potpuna sloboda služenja Kristu. Naknadno, osnivanjem Klarisa (Reda siromašnih gospo a), te Tre eg franjeva kog reda (svjetovnog), koji u biti zna i ponizno prihva anje svoje životne sredine u svjetovnom pozivu i njegovim zahtjevima, vidi se univer-zalnost ili sveobuhvatnost ove poruke: Blaženi siromašni u duhu!.

Blaženi; jer oni teže Duhu Božjem i za svoj ovozemaljski život dobivaju od Boga ono što im je potrebno, a i po-vrh toga. Da, baš to želim i vama i sebi. A da bi to postigli ponajprije molim za milost oduzimanja svega onog što me udaljuje od Tebe O e i davanja samo onog što me vodi k Tebi.

mr. sc. Nada Mikulandra

12 POMIŠLJAJ

DUHOVNA OBNOVA

Treću godinu za redom, okupili smo se za-jedno s našim župnikom fra Tomislavom i

župnikom Njivica, don Olegom, ukupno nas 33, u autobusu za Samobor.

Naše odredište nije bio samo grad Sa-mobor i turistički razgled, iako Samobor jest grad koji bih i tako preporučila obići, već mala oaza u njemu u koju smo se išli duhov-no obnoviti. Kuća susreta Tabor, smještena na brežuljku usred Samobora, obuhvaća veću dvoranu za seminare, euharistijsko slavlje i ispovijed, kapelicu sa svetohrani-štem za intimni susret s Gospodinom, sobe za spavanje i kuhinju sa zajedničkom bla-gavaonicom za potpuni osjećaj zajedništva. (Boraveći u ovoj prostoriji s ostalim hodoča-snicima ponekad se osjećam poput jednog od apostola za vrijeme posljednje večere a ponekad kao jedan od žednih Isusove rije-či koje je u pustinji Isus nasitio od sedam kruhova i malo ribe.) Odmah do prihvata za hodočasnike, u istom dvorištu, nalazi se crkva Marijina Uznesenja sa franjevačkim samostanom.

Tabor nije tek tako iznikao usred Sa-mobora, nego s istom snagom, kao i ne-kad gora Tabor, od 1997. godine kada ga je osluškujući Duha Svetoga „podigao na noge“ pok. fra Zvjezdan Linić, poziva vjerni-ke da se uvjere da je Isus onaj koji Jest kroz osobno preobraženje.

Promatrajući mjesta kao što je Tabor, u njihovom postojanju možemo prepoznati pri-sutnost Boga živoga, koji i danas hoda s nama i ostavlja nam i gradi „gore“ na koje se možemo uspeti da se preobrazimo, „izvore“ vode žive sa kojih možemo piti da ne

S ISUSOM SE PRIKAZUJEMO OCU(Duhovna obnova, Samobor – Tabor 31. sije nja – 2. velja e 2014.)

Fra Ivan Matić, voditelj duhovne obnove, nastavio je djelo koje je Bog započeo kroz fra Zvjezdana

ožednimo ali i „pustinje“ u kojima možemo biti kušani, razgoljeni u potpunosti pred svojim Bogom i svjesni svoje nagosti.

Mogu reći da smo već stvorili hodoča-sničku kulturu i da smo nakon treće godi-ne otvoreniji Duhu Svetomu, što se osjetilo od početka putovanja. Na početku, župnik je nakon pozdrava „Hvaljen Isus i Marija!“ predvodio molitvu za sretan put, zahvalio vo-začu i pozvao nas da nastavimo s molitvom krunice i pjesmom. Molitva krunice je bila meditativna, moljena s ljubavlju i pokorno-šću pa plodovi nisu izostali. Ove smo godi-ne bili bogatiji i za jednu gitaru. Čim se Želj-ko primio sviranja, glasovi kroz cijeli auto-

bus krenuli su slaviti Boga pa se tako, uz manje

pauze, slavilo sve do Tabo-ra. Nakon što

smo se smje-stili u sobe i kratko

F I M tić dit lj d h b t i

POMIŠLJAJ 13

djelo fra Ivana Matića. Mislim da neću reći krivo ako kažem da je svoje prve simpatije u nas probudio susretom na hodniku prije početka same duhovne obnove. Isijavao je onako kako isijava svaki čovjek koji je pre-dan Bogu. Bog se svima nama potvrdio u svim pitanjima koja smo ponijeli sa sobom,

odmorili od puta, krenuli smo u kapelicu pripraviti srca za osobni susret s Bogom, za sve ono što nam je Bog želio darovati u ova četiri dana.

Promatrajući poluprazan autobus i slobodna mjesta u kući Tabor (Jedva da se sjećam trenutka kada je u Taboru bilo slo-bodnoga mjesta) razmišljala sam nije li mož-da razlog tome sumnja u Gospodinov izbor fra Ivana, pitanja hoće li Tabor više ikad biti „isti“ nakon fra Zvjezdana i le li ova slika pra-znih mjesta slika pomanjkanja vjere…

Čini mi se da je svatko od nas na svoj način iščekivao „provjeriti“ Boga kroz lik i

kao i apostolima kojima je vjera slabila kada je umro na križu. Već od prve pjesme „Ja nosim Isusa u srcu…“, (Ovo je bila nova pje-sma koju smo vrlo brzo zapamtili i otpjevali nebrojeno puta pa i u autobusu na povratku kući: „Ja nosim Isusa u srcu. Isusa u srcu nosim ja. Aleluja! Kao izvor vode žive. Žive! Izvor vode žive. Žive! Izvor vode žive u meni. Raširi ruke i slavi Gospoda! Slavi Boga, slavi Boga, slavi ga! Raširi ruke i slavi Gospoda!“) koju je fra Ivan i odsvirao na gitari, prve mo-litve, predstavljanja i uvoda u program, bilo je jasno da i fra Ivan nosi franjevačku ka-rizmu blisku običnu čovjeku (Prisjetimo se

Prije odlaska trebalo je, za uspomenu,snimiti zajedničku fotografiju sa fra Ivanom

važnosti ove karizme kroz molitvu: „Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio maleni-ma!“ ili „Ono što učiniste jednome od moje najmanje braće meni učiniste.“) te da Bog nastavlja svoje djelo koje je započeo kroz fra Zvjezdana.

DUHOVNA OBNOVA

14 POMIŠLJAJ

Svake večeri (četvrtak, petak, subota) program se, nakon večere nastavljao euhari-stijskim klanjanjem nakon čega se moglo oti-ći na počinak ili još oko jedan sat nastaviti sa zajedničkom pjesmom i molitvom u kapeli.

Svako jutro započinjali smo jutarnjom molitvom, a zatim odlazili u blagavaonicu na zajednički doručak.

U petak smo se, nakon doručka, uz po-moć meditacija iz Evanđelja i molitve pripre-mali za sakrament izmirenja s Bogom (svete ispovijedi), koji je slijedio to popodne. Zajed-ništvo se moglo prepoznati i za vrijeme ispo-vijedi, kada smo svi zajedno dok smo čekali svoj red molili molitvu krunice za sve one koji su se u tom trenutku ispovijedali. Nakon našeg čina volje u kojemu smo teret grijeha predali Gospodinu, lica su nam sijala dru-gačije – osmijehom, vedrinom, lakoćom. To je značilo da smo bili spremni za nastavak programa u kojemu smo se, uvijek pod sve-ćenikovim vodstvom, pripremali za slijedeći korak našeg čišćenja – molitve za ozdravlje-nje i oslobođenje. (To je ona molitva koja na-žalost izaziva sablazan ili senzaciju zadnjih godina kako se u Hrvatskoj crkva počela buditi kroz duhovne obnove. Željela bih na-glasiti da ova molitva nije nikakva magijska formula niti je svećenik čarobnjak. Apelirala bih na sve koji odlaze na duhovne obnove da od ovoga ne stvaraju legende i ne sabla-žnjavaju druge. Nije bit duhovne obnove je li netko „pao“ i koliko ih je „palo“. Ovo je moli-tva odobrena od Katoličke Crkve. Svećenik u ime Isusa Krista polaže ruke iznad svake osobe, te moli na nakanu oslobođenja te osobe. Ova molitva nije egzorcizam. Ona nam je pomoć za ozdravljenje/oslobođenje od svih zarobljenosti koje nas priječe da ži-vimo u slobodi djece Božje.) Uz meditacije i molitve svatko se imao priliku preispitati s čim je njegova duša opterećena, uznemire-na, prepoznati strahove, tjeskobe, ovisnosti, navezanosti i slično.

DUHOVNA OBNOVA

Biličanka Anita Međurečan sa kćeri Leom,stigle su iz Rijeke kako bi se susrele sa svojim

Biličanima i s Bogom u Taboru

Nikolina Šarić se rado uključi u posao oko organiza-cije liturgijskih slavlja i drugih pobožnosti u Taboru

POMIŠLJAJ 15

Subota je bila predviđena za bole-sničko pomazanje. (Bolesničko pomazanje nije posljednje pomazanje. To je čin u ko-jem svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama / stavlja znak križa i moli: „Ovim svetim pomazanjem i svojim prebla-gim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne…“) Nakon što se u petak dogodilo ozdravljenje u duhu, nastavi-li smo s ozdravljenjem psihe i tijela.

Svi koji su željeli malo prošetati po Sa-moboru i pojesti samoborske kremšnite, mo-gli su to učiniti upravo u subotu nakon ručka kada smo imali veću pauzu. Većina nas je od-lučila posjetiti grob fra Zvjezdana i pomoliti se a zatim smo se nastavili družiti do 15,00 sati, kada se u dvorani pozdravlja Blažena Djevica Marija molitvom krunice. Slijedilo je i bolesnič-ko pomazanje, te nakon euharistijskog klanja-nja zazivi Duhu Svetomu. Tim smo molitvama postali protočniji Božjem djelovanju, kao apo-stoli na dan Pedesetnice kada je Duh Sveti sišao na njih. Našu posljednju večer u Taboru nastavili smo zajedničkom pjesmom a nakon toga ostali u tihoj molitvi pred svetohraništem.

Svanula je i nedjelja a mi smo u srcu željeli ono što je Petar rekao na gori Tabor: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice…“

Od četvrtka smo se pripremali i za blagdan Svijećnice, koji je spadao u tu ne-djelju. Fra Ivan nam je približio veličinu i lje-potu posvećenog života. U našim srcima je budio vjeru i nadu da svetost nije nemoguća ni nama, dapače da je svaki čovjek pozvan na svetost te da tu jakost upravo nose svje-tovni redovi u koje se svaki vjernik (samac i udana/oženjen) može uključiti te tako po-stati produžena ruka Božja u svijetu, biti na korist i blagoslov članovima obitelji i cijeloj zajednici. Bilo je moguće čuti i svjedočan-stva vjernika i svećenika.

Oko 14,00 sati uputili smo se nazad svojim kućama, ispunjena srca i duha, umi-veni u milosrđu Božjem. Znali smo da nas po povratku čeka onaj dio kada ne možemo slaviti uvijek i svugdje na glas u potpunoj slobodi, zato smo nastavili pjevati i svjedo-čiti sve do Bilica.

Nikolina Šarić

Dobro nam je ovdje biti - poručile su ove naše župljanke i župljani prije odlaska iz Tabora

16 POMIŠLJAJ

MEDITACIJA

Isus ovdje otvoreno go-vori o molitvi ovjeka,

koji je zaista s Bogom ujedinjen. Taj ovjek sada govori i moli „u ime Isusovo“, jer on je po Kristu ujedinjen s

se njegova rije ispuniti, tako e mu biti.“

Tu „sumnju“ u ispu-njenje naših želja u moli-tvi ne možemo snažnom samo sugestijom otklo-niti; nego samo punim sjedinjenjem s Bogom. Tek kada slijepi egoist u nama bude odstranjen, bit e znanje o uslišanju molitve u nama smireno i sigurno. Jer tada znamo, da je u toj molitvi Duh Božji u nama na djelu, i da e nas Bog uslišiti.

Svakom od nas Bog je ve poklonio dio jedin-stva s njim; ina e bismo mi ve odavno napusti-li molitvu. Svaki od nas smije imati puno povjere-nje i pokucati: „I ja vam velim: ustrajno molite, i dat e vam se; tražite, i na i ete; kucajte, i otvo-rit e vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca.“ (Lk 11,9)

Jednom u nama više ne e biti raskola. Tada e Bog uslišiti svaku mo-

litvu, ako mu kažemo: „Abba, O e!“

Herbert Madinger

traži i „moli“, uslišanje je zaista pod znakom pitanja. Bog bi naško-dio svojoj „djeci“, kada bi im ispunjavao svaku i najmanju želju. Tako dugo dok smo u svojoj

MOLITVA ĆE BITI USLIŠANA„Zaista, zaista, kažem vam: Što budete molili od Oca,

dat će vam u moje ime… Molite i primit ćete!“

Bogom. Od sada ne e više moliti uzalud; to je u isto vrijeme Duh Božji, koji je u tom ovjeku i u molitvi i djelima. I stoga Bog uslišava ovu moli-tvu: „Tko se Boga boji i njegovu volju vrši, tog on uslišava.“

Tako dugo dok ego-ist u nama na svoju ruku

nutrini podijeljeni – jed-nom polovicom egoisti, a drugom polovicom s pouzdanjem u Boga, - osje amo unutrašnju nesigurnost pri našim prošnjama i molitva-ma; sumnjamo ho emo li biti uslišani: „Tko u svom srcu ne posum-nja, nego vjeruje da e

POMIŠLJAJ 17

OBITELJ I CRKVA

PROBLEM RASTAVE BRAKA I CRKVAŠiroka i kompleksna tematika rastave braka i

ponovnih ženidbi, zahtijevala bi vrlo opsež-nu obradu. Ovdje tek ukratko želimo ukazati na činjenicu postojanja velikog broja osoba pogođenih rastavom i možebitnom drugom ženidbom kako u našem društvu tako i u na-šoj Crkvi. Statistike pokazuju da se u Hrvat-skoj od ukupnoga broja sklopljenih brakova u prosjeku rastavlja svaki peti odnosno šesti brak, te da postoji tendencija rasta prema svakom četvrtom braku. To je jedan nepovolj-ni pokazatelj koji upućuje na to da popriličan broj bračnih parova svoje poteškoće i pore-mećene odnose rješavaju rastavom braka.

Koji su najčešći razlozi rastave braka? Spomenuta kompleksnost ove problematike pokazuje se i u vrlo širokoj lepezi mogućih uzroka rastave braka. Uz gubitak životne orijentacije i relativiziranje temeljnih opće-ljudskih i vjerničkih načela na rastavu braka utječu i neki kulturno-sociološki čimbenici. Današnje obitelji ne uživaju više toliku po-

dršku nekadašnjih višegeneracijskih obitelji, mjesta stanovanja, župe, zakona i običaja, nego su uglavnom oslonjene na zrelost brač-nih drugova te uspjeh braka ovisi o njihovim ljudskim svojstvima. Isto tako i rađanje i odgoj djece zahtijevaju mnogo veću sposobnost i zrelost roditelja, a samim tim i njihovu optere-ćenost. Odnosi u bračnoj vezi su opterećeni i radi suvremenog stila života i rada, koji pre-malo prostora ostavlja za kvalitetan dijalog i zajedništvo supruga. Vrlo često se znakovi krize toga zajedništva opažaju prekasno. Površan i neozbiljan pristup životu, te brojni čimbenici suvremenog potrošačkog društva vrlo često samo prodube krize u braku, te pri-donose bržoj odluci za rastavu braka.

Tu se nameće i pitanje odgovornog pri-stupa mladih ljudi bračnom i obiteljskom živo-tu i (ne)realnih očekivanja od braka. Bračna kriza je vrlo česta upravo u prvim godinama braka i pogađa mlade ljude koji se mogu su-sresti sa čitavim nizom neriješenih problema,

Troje članova obitelji Samardžić (Ivana, Hana i Ivan) sudjelovalo je na duhovnoj obnovi u Taboru

18 POMIŠLJAJ

primjerice, problem radnog mjesta, problem stanovanja, različita shvaćanja o odgoju djece, različita očekivanja od braka i obitelji, i sl.. U prilog tome idu i statistički podaci koji pokazu-ju da se od ukupnog broja sklopljenih brakova gotovo polovica njih rastavlja u prvih deset go-dina bračnog zajedništva.

Daljnji uzroci rastave braka u Hrvatskoj povezani su s pojavom alternativnih modela zajedničkog života, koji ugrožavaju tradicio-nalne obitelji. Tipični znaci su pomanjkanje interesa za sklapanje braka, vanbračne ži-votne zajednice, rađanje djece izvan braka, i dr. Svakako da u ovoj širokoj lepezi mogućih uzroka za rastavu braka valja još izdvojiti i fizičko i psihičko maltretiranje bračnoga dru-ga, dugogodišnji odvojen život supružnika, te nemila ratna stradanja na ovim prostorima, pri čemu su vrlo često tzv. mješoviti brakovi stradavali.

Problem rastave brakova sve je aktualni-ji problem i u samoj Crkvi, jer pošast rastave ne zaobilazi i same vjerničke krugove. Doga-đa se da i vrlo angažirani vjernici dožive rasta-vu svojega braka. Napose u katoličkoj Crkvi je to jedan problem, jer ona čvrsto naučava i brani na Svetom pismu utemeljenu istinu o nerazrješivosti valjano sklopljenog braka, i ne priznaje valjanost drugog braka ukoliko je prvi brak valjano sklopljen.

Neki vjernici se nakon rastave braka, a posebno nakon što su ponovno civilno sklo-pili drugu ženidbu, povlače iz života župne zajednice. Razlog tome je često puta, s jedne strane, nedovoljno poznavanje svoje novona-stale situacije u odnosu na Crkvu, a s druge strane, ponekad i žaljenje što njihova životna odluka ne nailazi na razumijevanje u Crkvi.

Pitanja oko teme rastave i ponovne že-nidbe tište danas ne samo rastavljene te ra-stavljene i civilno ponovno vjenčane, nego i mnoge pastoralne djelatnike u njihovoj svag-danjoj praksi, koji se uvijek iznova moraju su-čeljavati s tim područjem pastoralnog rada.

Oni najviše osjećaju koliko je teško poveza-ti istinu o nerazrješivosti braka s istinom o Bogu koji je milosrdan.

Upravo radi spomenute činjenice da problem rastave zahvaća sve više i vjerničke krugove, te radi spomenutih poteškoća koje iz toga proizlaze, Crkva se u posljednjim de-setljećima morala otvorenije suočiti s ovim problemom. Prepoznatljivi su i neki pomaci, napose kada je riječ o određenom razumije-vanju za životnu situaciju tih vjernika i potrebe pastoralne skrbi za njih.

I sama svjesna koliko je brak kom-pleksna ustanova i kakvih sve poteškoća u jednom braku može nastati, Crkva dopušta rastavu braka u smislu rastave „od stola i po-stelje“. Pri tom valja jasno naglasiti da se kod valjano sklopljenog braka i dalje radi o brač-noj vezi, ali radi kompleksnosti situacije koja je nastala u jednom braku, Crkva kao krajnje sredstvo dopušta takvu rastavu. Važno je ista-knuti da osobe koje su rastavljene i koje su nastavile živjeti same, dakle koje nisu ulazile u neku drugu životnu zajednicu, nemaju nika-kvih ograničenja s obzirom na sudjelovanje u životu Crkve. Na žalost brojni vjernici to ne znaju, te se radi takvog neznanja nakon ra-stave povlače iz života Crkve ili jedne župne zajednice, misleći da su isključeni iz Crkve i da nemaju pravo sudjelovanja u njezinom životu. Dakle, rastavljene osobe koje su na-stavile živjeti same ili sa svojom djecom (ako su imale djecu u braku koji se raspao) mogu pristupiti i sakramentu ispovijedi i sakramen-tu svete pričesti, odnosno mogu u potpunosti sudjelovati u životu Crkve.

Problem za katoličko naučavanje i dalje ostaje kada osobe nakon rastave braka stu-paju u drugi civilno sklopljeni brak, a da prije toga na crkvenom sudu nisu dokazale neva-ljanost svojeg prvog braka. Unatoč dramatič-noj situaciji u kojoj se po toj činjenici nalaze dotični vjernici, Crkva ostaje čvrsto uvjerena u nerazrješivost ženidbe i ne može priznati

OBITELJ I CRKVA

POMIŠLJAJ 19

kao valjanu novu ženidbu, ukoliko je prijašnja valjana. Za katolički nauk takve osobe žive u suprotnosti s objektivnom vrednotom nerazr-ješivosti ženidbe, te su same sebe dovele u situaciju da imaju neka ograničenja s obzi-rom sudjelovanja u životu Crkve. To se prije svega odnosi na nemogućnosti pristupanja sakramentima ispovijedi i pričesti, te na ne-mogućnost izvršavanja nekih odgovornosti u Crkvi, kao što su kumstvo, čitač, izvanredni djelitelj pričesti, vjeroučitelj u školi, kateheta u župi, članstvo u biskupijskom i analogno tome i župnom pastoralnom vijeću.

Međutim, iz relevantnih crkvenih doku-menata proizlazi da takva situacija „neregu-larnosti“ ne prejudicira pripadnost Božjem narodu: to znači da dotični mogu iskusiti Kri-stovu ljubav i majčinsku blizinu Crkve unatoč

situaciji u kojoj su se našli. Temelj pripadnosti Crkvi je krštenje i hrani se kršćanskom vje-rom, koja ne prestaje. Stoga Crkva nepresta-no potiče pastoralne djelatnike i kršćanske vjernike, da rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima nastoje omogućiti da osjete Kri-stovu i ljudsku bliskost cijele Crkve. Pastoral-ni djelatnici i svi vjernici su pozvani sve uči-niti, kako se nitko od rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih ne bi osjećao odijeljenim od Crkve. Pozvani su neprestano pridonosi-ti stvaranju klime međusobnog prihvaćanja i poštovanja, te izbjegavanja bilo kakvih oblika osude i marginalizacije vjernika koji su doži-vjeli brodolom u braku, te su često puta imali sreću pronaći osobu s kojom će izgrađivati jedno novo zajedništvo u ljubavi. Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani ne bi smjeli imati osjećaj da su na temelju njihova sadašnjeg ži-votnog stanja promatrani kao neki javni greš-nici. Daleko više bi ih trebalo ohrabriti, da iz sadašnje situacije, s obzirom na vjerski život, učine sve što je moguće, kako bi sebe sve više otvarali djelovanju milosti.

Pastoralne mogućnosti u tom smislu su brojne, od uspostave i održavanja komunika-cije sa dotičnim osobama, preko tematizira-nja rastave liturgijskim molitvama i propovi-jedima, pa do pastorala osobnog razgovora i nastojanja oko integracije tih osoba u život župne zajednice.

Budući da se neki vjernici nakon rasta-ve nađu u vrlo teškoj situaciji, prilika je to i za dijakonijsko djelovanje u Crkvi, odnosno pružanje konkretne pomoći osobama koje se nađu u životnim poteškoćama. S druge stra-ne, valja se nadati da će i teološka diskusija s obzirom na pitanje mogućnosti pripuštanja sakramentima za rastavljene i ponovno civil-no vjenčane vjernike ići naprijed, ne dovode-ći u pitanje kršćansku istinu o nerazrješivosti valjano sklopljenoga braka.

Doc. dr. sc. Ivo Džinić, profesor pastoralne teologije na KBF-u u Đakovu

OBITELJ I CRKVA

20 POMIŠLJAJ

MLADI I CRKVA

…“Dobro znamo kolike su poteškoće i kolike kušnje prisutne u životu supružnika… Važno je zadržati živim povezanost s Bo-gom, koji je u temelju bračne veze. A prava veza je uvijek s Gospodinom. Kada obitelj moli, veza se održava. Kada suprug moli sa suprugom i supruga sa suprugom, ta pove-zanost postaje jaka; jedno moli za drugoga. Istina je da u bračnom životu ima mnogo poteškoća, mnogo; posao, nedostaje nov-ca, djeca imaju problema. Mnogo problema. I često muž i žena postaju malo nervozni i svađaju se. Svađaju se, baš tako. U braku se uvijek svađa, a ponekad lete i tanjuri. No ne smijemo biti tužni zbog toga, ljudsko je stanje tako. A tajna je što je ljubav jača od trenutka u kojemu se svađa i zbog toga uvi-jek savjetujem supružnicima: ne završiti dan u kojemu ste se svađali a da se ne pomirite. Uvijek! A da biste se pomirili, ne treba zvati Ujedinjene narode da dođu doma i usposta-ve mir. Dovoljna je mala gesta, milovanje, ma

– bok! I do sutra! A sutra se počinje drugi put. I to je život, nositi ga tako naprijed, nositi ga s hrabrošću da ga se želi proživjeti zajed-no. A to je sjajno, lijepo! Bračni je život preli-jep i moramo ga uvijek čuvati, čuvati djecu. Tri su riječi koje se uvijek moraju izgovarati, tri riječi uvijek moraju biti u kući: smijem li, hvala, oprosti. Tri čarobne riječi. Smijem li: da se u životu supružnika ne bude nametljiv. ‘ Smijem li, kako ti se čini? Smijem li, dopu-štam si.’ Hvala: zahvaliti supružniku. ‘ Hvala na onome što si učinio za mene, hvala na tome.’ Ta ljepota zahvaljivanja! A kako svi griješimo, tu je riječ koju je malo teže reći, ali je treba reći: oprosti. Smijem li, hvala i opro-sti. S te tri riječi, s molitvom muža za ženu i obratno, s mirenjem uvijek prije nego što završi dan, brak će ići naprijed. Tri čarobne riječi, molitva i uvijek pomirenje. Neka vas Gospodin blagoslovi i molite za mene“, zavr-šio je Papa svoju katehezu o ženidbi.

Papa Franjo

STVORENI SMO DA BISMO LJUBILI

Sanja Mihaljević i Mate Slugan vjenčali su se u crkvi Gospe od Pomišljaja, 9. studenoga 2013.

POMIŠLJAJ 21

IZBAVLJENA IZ TAME - Moira NoonanSVJEDOČANSTVO

Moira Noonan

Tijekom cijelog vijeka čovje-čanstva Gospodin se ko-

risti različitim ljudima u svrhu evangelizacijskog djelovanja, dodirne njihove duše i zapali ih gorljivom ljubavlju, kako bi preko njih potaknuo promjene srdaca. Samo po našem pre-divnom Gospodinu Isusu Kri-stu neuki, neugledni, izgublje-ni i pali mogu se ponovno uz-dignuti, ponovno roditi, živjeti život u punini i biti Njegovi naj-dragocjeniji svjedoci u službi spašavanja drugih duša.

Jedan takav primjer je Moira Noonan, Amerikanka, spisateljica, bivša pripadnica New Age-a (Novog Doba), spiritistička savjetnica, tera-peutkinja, vidovnjakinja, oso-ba koja je prakticirala razne okultne i ezoterijske prakse. U razdoblju svog dvadeset petogodišnjeg duhovnog no-madizma kročila je u prakse kao što su stjecanje znanja i tehnike iz „Tečaja čuda“, ša-manizma, izvantjelesnih isku-stava (astralna projekcija), joga, razne metode samoak-tualizacije, meditacije, vizua-lizacije, vidovnjaštva, kristala, kineske tehnike proricanja iz I Chinga, hipnoterapije, reikija, prošla je u školu iscjeljivanja Barbare Ann Brennan, primje-nu spiritističke Ouija ploče, kanaliziranje poruka duhova vodiča i duhova prirode, višeg ja, „Učenje unutarnjeg Krista“, uživala društvo najpriznatijih

gurua, bila pripadnica Crkve religijske znanosti i Crkve jedinstva, gdje se spremala postati svećenicom, došla u doticaj s dijanetikom i maso-nerijom itd… - i sve to na pre-stižnim newageovskim centri-ma u Americi.

Moira, potječe iz katolič-ke obitelji koja se u Ameriku nastanila iz Irske, njeno ime Moira, staroirskog podrijetla znači Marija. Kao dijete po-hađala je katoličke škole, a kasnije i katolički internat u samostanu Presvetoga Srca U Philadelphiji. Za vrijeme studija u 60-tim godinama, polako pod utjecajem jedne profesorice i njenog zaručni-ka Indijca prvi puta dolazi u dodir sa istočnjačkim religi-jama, transcendetalnom me-ditacijom i sve rjeđe odlazi u

svoju Crkvu. Sjeća se da je još tada vjerovala u Isusa i Blaženu Djevicu Mariju, ali je bila uvjerena da joj treba živi učitelj „ovdje i sada“, a novi prijatelji su joj nudili raznoli-kost i sve zanimljivosti istoč-njačkoga vjerovanja. Nakon studija je na poslovnom planu doživjela veliki uspjeh kao iz-davačica. Preselila na Havaje i sve do svoje 28 godine već je bila kupila i prodala jednu novinsku kuću, bila izdavač turističkog časopisa, posje-dovala vlastitu kuću i vozila dobar automobil. Upravljala je investicijama i kupovala ne-kretnine – ostvarila američki san. Novac i uspjeh postali su njeni bogovi.

Tada se dogodila velika prometna nesreća, nakon koje je Moira ostala gotovo paralizirana u velikim bolo-vima. Na nagovor svoje se-stre napušta Havaje i odlazi u Wisconsin u jednu izvrsnu „Kliniku boli“ koja je jamčila velike rezultate u pomaga-nju bolesnicima s kroničnom boli. Tu započinje njen hod sa New Ageom. Jedan od vodećih neurokirurga u zemlji vjerovao je da pacijentima može pomoći da učinkovitije kontroliraju bol, pomažući im da promijene svoj način raz-mišljanja i sustav vrijednosti. Tijekom pet mjeseci provede-nih u klinici, Moira je slijedila strogi svakodnevni raspored

22 POMIŠLJAJ

SVJEDOČANSTVO

u kojem je njen um doslov-no reprogramiran u skladu sa sustavom poznatim kao „Nova misao“. U biti to su bile autohipnoze, misao vo-dilja koju su učili bila je: „Mi zapravo uopće nismo tijelo. Bol zapravo uopće ne postoji. To je samo misao i sve što tre-bamo učiniti jest izliječiti svo-je misli.“ Govorili su im da je vjerovanje u Spasitelja koji će nas osloboditi od boli i zaštiti nas – gubitak vremena. I tako se malo po malo na stražnja vrata ušuljalo New Ageovsko sveto trojstvo: Sebe, Mene i Mog ja. Ovo je ukratko Moirin put prema New Ageu.

Odbačena je istina da u patnji može biti kreposti, od-bačen je grijeh, a budući da nema grijeha nema potrebe

da Bog oprašta. Sva kršćan-ska uvjerenja i vjera zamje-njuje se s tim zanimljivo pre-pakiranim, amerikaniziranim hinduizmom koji se prodaje radoznalim, mladima, a i malo starijim zapadnjacima. Kako je Moira zapala pod utjecaj New Agea, tako i sve više mladih diljem Europe i onih koji nisu uspjeli ustabiliti svoje korijene u kršćanskom nauku Isusa Kri-sta, lako i brzo odlutaju u ovu primamljivu, lukavu i nadasve za dušu pogubnu avanturu.

Za Moiru je započelo 25 godina lutanja, naizgled od-lučne uspješne žene, pune samopoštovanja i pre sigurne u ispravnost svoga puta, znala je čitati misli, znala je ljudima reći njihovu prošlost, imala je mnoga mistična iskustva – da-

kle bila je zadivljujuće uspješ-na u New Ageu. Međutim u stvarnosti nije imala mir, nije bila sretna, bila je zavedena, pomućenog uma, daleko od istine i daleko od svoga Boga. Početak izbavljenja iz tame Moire Nooman predstavlja „Čudotvorna medaljica“, koju je pronašla nakon pogreba svoje bake, i samoj sebi je re-kla „Ako je to njoj bilo važno i meni je.“ Ipak, konačni iskorak u vjeru dogodio joj se u Među-gorju, gdje su je uzdrmale rije-či: „Naše obraćenje počinje onog dana kad shvatimo da nismo Bog.“ Trebalo je punih 25 godina da Nooman spozna da ona nije bog, nego grešni-ca. Tada pada na koljena pred fra Filipom Pavićem, hrvat-skim franjevcem, i u skrušenoj

Nakon svjedočanstva fotografirali smo se u župnoj crkvi u Njivicama: don Oleg Petrović, Danijela Grubišić, Moira Noonan, Lucija Subašić i fra Tomislav Brekalo

POMIŠLJAJ 23

SVJEDOČANSTVO

14–satnoj ispovijedi priznaje svoje grijehe. Tako je njeno obraćenje tijesno povezano baš s našim hrvatskim krajevima.

Dakle od 1993., nakon niza vrtoglavih opasnih stran-putica, Moira se vratila svojoj Crkvi. Od tada neumorno svje-doči za Krista, potpuno preda-na svojoj kršćanskoj zajednici, svjedočeći evangelizira, objaš-njava dublje značenje i utjecaj pokreta New Agea, upozorava i naučava o zamkama kojih je sama bila žrtva.

U listopadu prošle go-dine posjetila je i naš grad. Iskrenim svjedočenjem dodir-nula je mnoge vjernike, neki-ma je otvorila oči, nekima je probudila nadu, u mnogima je probudila pitanja. Svoje svjedočenje uvijek započinje molitvom sv. Mihovilu Arkan-đelu i često spominje svoj benediktinski samostan i na-glašava da bez njihove ljuba-vi i duhovne skrbi ne bi tako hrabro upozoravala na zlo koje luta svijetom i vreba „kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“. Na kraju izlaga-nja citirala je Sveto pismo: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim po-žudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, pod-nesi patnje, propovijedaj Ra-dosnu vijest, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4, 3-5).

Posjet Šibeniku završila je obilaskom grada sa svojim do-maćinom don Olegom Petro-vićem, posjetom katedrali sv. Jakova i samostanu sv. Luce, gdje se nije mogla odvojiti od naših dragih sestara bene-diktinki jer je i sama Moira u Oblatama (3. red sv. Benedik-ta). Oduševljeno nam je nagla-šavala koliko je dobro što ima-mo benediktinski samostan u našem gradu, poručujući da pazimo na naše sestre i da se pridružimo Oblatama. Gospo-đa Noonan, odiše kršćanskim mirom i radošću te kao dijete s puno poštovanja gleda sva-kog svećenika kojeg susreće i ponizno moli za blagoslov, objašnjavajući mi kako su oni dragocjena Kristova baština i

da ih moramo voljeti i poštivati. Premda je bezbroj puta ispri-čala svoja iskustva, još i da-nas dok priča o svom mrač-nom putu kroz New Age za-plače… ali iz zahvalnosti kako ona kaže „što imamo tako div-nog Boga, što je mogao, kako piše u poslanici Rimljanima, u 8. poglavlju, učiniti dobro od moje prošlosti, što je pogle-dao na moj život u okultizmu i spasio me iz njega, što me je oslobodio od takvog zla, što se zauzeo za moju dušu, koja je bila usred takve bitke i bio moj ratnik i moj spasitelj. U zahvalnosti plačem i zahva-ljujem Bogu iz dna duše zbog svojeg oslobođenja iz mjesta tolike tame. Hvala Bogu!“

Danijela Grubišić

Nazočni vjernici kupovali su knjižice gospođe Noonan a ona je rado svima stavila potpis i kratku poruku

24 POMIŠLJAJ

SAKRAMENTI

SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA I SKRB ZA BOLESNIKE„Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad

njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gos-podin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite“ (Jak 5, 15-16).

Ranije se ovaj sakrament nazivao po-sljednja pomast. Naziv je promije-

njen u bolesni ko pomazanje, jer sakra-ment nije pridržan samo onima koji se nalaze pri koncu svoga života, nego je prikladno vrijeme za njegovo primanje im se vjernik, zbog bolesti ili starosti,

nalazi na po etku smrtne pogibelji.„Sakrament bolesni kog pomaza-

nja daje bolesnomu milost Duha Sveto-ga, koja pripomaže spasu svega ovje-ka, pridiže ga pouzdanjem u Boga, ja a protiv napasti Zloga i tjeskobe smrti, tako da bolesnik može ne samo svoje neda e hrabro podnositi nego se protiv njih i boriti, pa e da postigne i ozdrav-ljenje, ako mu je to od koristi za duhov-no spasenje; a po potrebi, pomazanje daje tako er oprost grijeha i dovršenje krš anske pokore“ (RBP 6).

Treba uzeti u obzir na elo prema ko-jem ovaj sakrament ne treba shvatiti kao „posljednje“ pomazanje nego kao poma-zanje koje se daje bolesnicima u slu aju ozbiljne bolesti (usp. SC 73; LG 11). Bu-du i da je Krist htio podi i i spasiti bole-sne, sakrament bolesni kog pomazanja:• Treba podijeliti onim vjernicima ije

je zdravlje ozbiljno ugroženo zbog bolesti ili starosti. Da se ustanovi stu-panj „ozbiljne“ bolesti treba imati na

umu bez tjeskobe da je rije o teško i u zi kom ili psihološkom smislu; a i sama tjeskoba zbog bolesti koja po sebi nije tako ozbiljna može biti prili-ka da se podijeli pomazanje.

• Može se podijeliti prije kirurškog za-hvata zbog teške bolesti ili ozbiljne životne opasnosti.

• Može se dati starcima, iako možda i nisu teško bolesni, ali su im malak-sale sile.

• Može se ponoviti kad god bolesnik ozdravi od bolesti u kojoj je primio pomazanje ili je u toku bolesti došlo do pogoršanja.

• Može se dati bolesnoj djeci ako su došla do dobi rasu ivanja (od 7. godine), da im se podijeli snaga toga sakramenta.

• Može se dati onima koji su izgubili svijest ili se nalaze u komi, ali bi ga vjerojatno kao vjernici bili zatraži-li dok su bili pri sebi. I sam zahtjev uku ana može biti valjan razlog da se donese pozitivan sud.

• Naprotiv, ne smije se davati kad je bo-lesnik ve umro; u tom slu aju neka se pokojnik preporu i Gospodinu da mu udijeli oproštenje grijeha i da ga primi u svoje kraljevstvo. Samo u slu-aju sumnje je li osoba doista umrla,

može se sakrament podijeliti uvjetno.

POMIŠLJAJ 25

Bližnji bolesnika, a to su njihova djeca, odnosno roditelji, bliža rodbina te oni koji se za bolesnike skrbe, i dušo-brižnici. Dužni su pobrinuti se da bole-snici pravodobno prime i okrijepe se sa-kramentom bolesni kog pomazanja. A podijeliti sakrament pravodobno zna i podijeliti ga dok se bolesnik ili ostarjela osoba nalaze još pri svijesti, i mogu e je posvijestiti joj zna enje sakramenta i pripremiti je za njegovo dostojno i dje-lotvorno primanje.

Prema odredbi Zakonika nije dopu-šteno podjeljivati bolesni ko pomazanje onim osobama koje tvrdokorno ustraju u o itu teškom grijehu (kan. 1007). Ta-kve se osobe, naime, ne smatraju ispra-vo raspoloženima za njegovo plodono-sno primanje. Sakrament, dakle, treba uskratiti osobama koje tvrdokorno ili posve svjesno ustrajavaju u teškom gr-ješnom stanju koje je javnosti poznato. Razumljivo, ta se zabrana odnosi na one koji nisu prethodno obavili ispovijed, a u nemogu nosti ispovijedi koji nisu na vani pokazali nikakva znaka pokajanja. Ukoliko se sumnja je li netko u teškom grijehu, je li to javno poznato, i ustrajava li u njemu tvrdokorno ili svjesno, bole-sni ko pomazanje bi se moglo podijeliti.

Ako se bolesnik mora ispovjediti, neka mu to sve enik omogu i prije slav-lja pomazanja.

Prikladna tvar sakramenta je masli-novo ulje. Njega blagoslivlja biskup na Misi krizme na Veliki etvrtak, a u nuž-nom slu aju može ga blagosloviti sam sve enik.

Temeljni pojmovi kateheze bole-sni kog pomazanja:• Sakrament bolesni kog pomazanja

ustanovljen je za bolesne a ne za umi-ru e, zato se podjeljuje za vrijeme bo-lesti, a ne tek na kraju života.

• To je sakrament cjelokupnog spasenja a ne samoga (tjelesnog) zdravlja. Bog u daru Duha posje uje cijelu osobu, tj. tijelo i duh, i ucjepljuje u Kristovo vazmeno otajstvo.

• Pomazanje je sakrament vjere a ne magija: treba ga podijeliti u vrijeme bolesti, a ne u posljednjem stadiju ži-vota (u besvijesti, u komi, kad bole-snik izdiše). Neka se ne daje svakome bez razlike, ali neka se i ne odbija ola-ko. Treba poštivati i Božje djelovanje ondje gdje se pokazuje naša nemo .

• Bolesni ko pomazanje je sakrament cijele zajednice a ne samo pojedinca. Cijela Crkva pomazanjem preporu a bolesne Gospodinu.

• Ovaj sakrament u vrš uje nadu i živu vjeru u Krista trpe eg i proslavljenog. On bolesnicima daje okrepu vjere, a u uku anima budi smisao za nadze-maljske stvarnosti.

POPUDBINA je hrana za put koja prati krš anina na putovanju s ovoga života u drugi. Popudbina Tijela i Krvi Kristove snaži vjernika prema Isusovim rije ima: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vje ni: i ja u ga uskrisiti u posljednji dan“ (Iv 6, 54).

fra Tomislav (Prema DIREKTORIJU za pastoral

sakramenata u župnoj zajednici)

SAKRAMENTI

26 POMIŠLJAJ

BOLNIČKI KAPELAN O BOLESNIČKOM POMAZANJU„…Kršćansko dušobrižništvo pruža svo-

jim vjernicima sakrament bolesničkog poma-zanja. Tim sakramentom naglašava se da je tu na djelu Isusov Duh. U tom Duhu svi su umirući i tugujući povezani ne samo s Kristovom smr-ću, nego i s njegovim uskrsnućem. Taj obred nosi one koji se više ne mogu sami nositi.

ljudi postajali kraljevi, proroci i svećenici. Isus je na taj način postao Krist.

Bolnički kapelan postaje simbolom za sveto. On pobuđuje na razmišljanje o sudu i gri-jehu. Smrt otkriva ljudsku bespomoćnost pred živim Bogom. Samo Ljubav može pobijediti smrt. Pastoralni djelatnici trebaju svakako otkriti prostor i uputiti na mogućnost da se svi grijesi, promašaji i sva otuđenja od Boga uklone.

Nakon pomazanja svećenik može otvo-riti prostor da rodbina kaže što se tome trenut-ku priliči. Do izražaja može doći potresenost, ljubav, radost, zahvala, tišina… Sve to ukazuje na to da u tom trenutku i drugo igra veliku ulo-gu, a ne samo grijeh. Bližnji žele svoga pokoj-nika staviti pred Boga s njegovim slabostima i grješkama. Oni žele biti ponosni na njega, povjeravaju ga Božjoj milosti i mole da nađe tu milost pred Bogom. Svećenik blagoslivlja toga čovjeka koji umire. Dakle, iako grijeh i krivica igraju važnu ulogu na rastanku čovje-ka od svijeta, ne smije nastati dojam da su oni u toj situaciji najvažniji religiozni sadržaji. Na sreću tekstovi i molitve koje se mole kod tog obreda, upućuju na Crkvu koja suosjeća i donosi utjehu vjere. Na kraju obreda sveće-nik može pozvati prisutne da blagoslove svo-ga bližnjega. Oni mu mogu napraviti na čelu znak križa i izreći kod toga kratke molitve i želje. Posebno je dirljivo ako umirući ima još snage blagosloviti svoje mile i drage.

Bolesničko dušobrižništvo je tu da bi omogućilo dostojnu smrt, rastanak i novi po-četak onih koji su ostali. Bolesničko pomaza-nje u Crkvi je jako važno!“

fra Mate Topić, bolnički kapelan

SAKRAMENTI

fra Mate Topić, bolnički kapelan u Šibeniku, mob.: 098/870 009

Svećenik je na smrtnoj postelji često an-đeo smrti. Ukoliko podjeljuje bolesničko po-mazanje, mora se često puta poći od toga da je to ujedno posljednje pomazanje. Sve-ćenik nije na samrtnoj postelji privatna osoba, nego predstavlja nešto „sveto“. Sakramentom bolesničkog pomazanja čovjek se posvećuje za jedan drugi život..

Posvećeno ulje je: ulje koje liječi, čini do-bro i simbolizira puninu i radost života; ulje koje daje jedan novi status; pomazanjem su

POMIŠLJAJ 27

PAPA FRANJO O BOLESNIČKOM POMAZANJU

Kada je netko bolestan, vjernici ponekad pomisle: „Pozovimo svećenika do dođe.“ Ali dru-gi kažu: „Ne, jer donosi lošu sreću, ne zovimo ga“ ili pak: „Bolesnik će se preplašiti.“ „Zašto se to misli? Zašto pomalo postoji ideja da nakon svećenika dolazi pogreb. A to nije istina“, rekao je Papa i protumačio: „Svećenik dolazi da bi pomogao bolesnome ili starcu; zbog toga je va-žan posjet svećenika bolesnicima. Potrebno je pozvati svećenika bolesniku i reći: ‘Dođite, dajte mu pomazanje, blagoslovite ga.’ I sam Isus dolazi pridići bolesnika, da bi mu dao snagu, da bi mu dao nadu, da bi mu pomogao; kao i da bi mu oprostio grijehe. A to je preli-jepo! I ne treba misliti da je to neki tabu, jer je uvijek lijepo znati da u trenutku bola i bolesti nismo sami: svećenik i oni koji su prisutni tijekom posljednje pomasti predstavljaju za-pravo cijelu kršćansku zajednicu koja se kao jedno jedin-stveno tijelo okuplja oko onoga tko trpi i njegove rodbine, krijepeći u njima vjeru i nadu te ih podupirući molitvom i bratskom toplinom. No najjača okrjepa dolazi iz činjenice da je u sakramentu prisutan sam Gospodin Isus koji nas uzima za ruku, miluje nas kao što je činio s bolesnicima i podsjeća nas da mu već pripadamo i da nas ništa – pa čak ni zlo i smrt – ne će moći nikada odvojiti od njega. Imamo li taj običaj da pozovemo svećenika da našim bolesnicima – ne kažem oboljelima od prehlade, na dva-tri dana, nego kada je ozbiljna bolest – a i našim starcima dođu i podijele taj

SAKRAMENTI

28 POMIŠLJAJ

POUČNA PRIČA

Prema vjerovanju ve ine religija za-grobno mjesto muka za zlikovce –

bilo da se radi o židovskom šeolu, gr -kom hadu, latinskom infernusu ili tra-dicijskom krš anskom paklu – nalazi se negdje u podzemlju, tj. u unutrašnjosti zemlje. Kako je poznato glavna karak-teristika pakla jest veoma velika vru-ina, pakleni oganj koji užasno pe e i

sažiže nesretnike, a oni ipak, na njihovu nesre u, ne mogu izgorjeti, nestati. Za proizvodnju tako visokih vru ina i ve-likog plamena potrebne su, razumije se, ogromne koli ine goriva. Stoga je lo-gi no da pakao mora biti smješten tamo gdje je najviše fosilnog goriva – pod površinom zemljine kore. Zašto onda pakao ne bi bio smješten u središtu ze-mlje gdje je vru ina najve a? Pa zbog toga što bi uslijed tolike visoke tempe-rature osu enici u paklu potpuno izgor-jeli, pretvorili bi se u samu energiju i time bili lišeni svih muka, a to nije svr-ha pakla. Kazna mora biti vje na, bez svršetka. ak i najcrnji avli, naviknuti i prili no otporni na vje ni oganj bili bi sprženi, a to im se ne smije priuštiti.

Poznato je me utim da su rezerve podzemnih izvora energije kao ugalj, nafta, plin ili drvo na našem planetu ograni ene. Osim toga u zadnjim sto-lje ima ljudi su po eli ta goriva sve eš e i masovnije iz zemlje izvla iti i

koristiti u vlastite svrhe, za razvoj svoje takozvane industrije. Taj užareni pakao je iz navedenih razloga smješten – ne

bi ovjek vjerovao! – ispred sjevernog pola zemlje. Glavni je razlog gotovo neograni ena koli ina goriva ispod le-denog pokriva a i što se smatralo da e ljudima ta hladna mjesta biti nedostu-pna. Me utim znamo da u zadnje vri-jeme neke jake kompanije i tamo vade naftu i plin. Kao što me u ljudima na zemlji nastaje sve ve a oskudica gori-va, izvora energije, tako u isto vrijeme u podzemlju postoji problem nedostatka goriva za paklenu vatru. Uz spomenute ograni ene koli ine podzemnog fosil-nog goriva za pakao je jednako velik problem što se sve više ljudi udaljuje od Boga i bira avla za svoga boga. Stoga sve više smrtnika odlazi u pakao što za-htjeva sve ve e paklene prostore.

U vrhovnoj upravi pakla se u za-dnje vrijeme razmišljalo ak da se pa-kao djelomi no preseli na neki drugi planet. Onda su zaklju ili da to zasada nije potrebno ve da e to u initi onda kada ljudi uskoro, uslijed svoga sil-nog znanstvenog napretka, presele na Mjesec, na Mars ili na Veneru. Ljudi e sigurno sa sobom ponijeti u srcu i

svoj pakao, svoje grijehe. Najbolje je, dakle, pri ekati i onda tamo gdje e ve biti najviše kandidata, tj. zlih ljudi, graditi novi pakao ili bolje re eno pa-klenu lijalu. Neki znanstveniji avli ve pomišljaju kako bi mogli koristiti i sun anu energiju za grijanje u paklu, ali ne vjeruju da bi im Gospodin to do-zvolio. Iako im je prepuštena velika

»BEZGRJEŠAN« ČOVJEK PRED VRATIMA PAKLA

POMIŠLJAJ 29

autonomija ni avli ne mogu u paklu raditi što ho e.

Budu i da pakao ve dugo postoji, od po etka avolske pobune, a vrijeme ini svoje, potrebno je ponekad paklene

prostorije preure ivati. Jednoga dana u jeku najve e restauracije paklenih odaja ili krugova naišla velika grupa kandida-ta za avolsku vru u ku u i poredali se pred ulaznim vratima. Došli su ve inom iz južnih, toplijih krajeva zemlje, navikli

su odrasli ljudi, kockari, bludnici, boga-taši i tamo se pije, igra na karte, psuje do mile volje kao i ovdje kod nas. U raj ne bih želio i i. Tamo su samo neke pobožne žene, fratri i popovi, a najviše male djece. Nije to za mene.“ Zbog takvog razmišlja-nja i zbog te polarne hladno e u dugom redu jedva su, dakle, ekali u i unutra.

Me utim avao uvar na vratima ih je uvjeravao da moraju malo pri ekati dok se prostorije za njih urede. „Nastat

na vru inu ali ne na hladno u. Stajali su u redu, u dugoj koloni, na ovoj polarnoj hladno i i jedva su ekali prispjeti u pa-klenu toplinu. Premda su na ulaznim vra-tima itali natpis: „Kanite se svake nade, vi koji unutra ulazite“, ipak su htjeli što prije u pakao. Bilo je naime me u njima dosta onih koji su se za života paklu ruga-li, smijali se na njegov ra un. Govorili su: „Ja volim oti i u pakao nego u raj. Tamo

e te se vi u paklu“, nadodao je. Onda avao najednom kaže: „Ovog trena ima

samo jedno mjesto slobodno. Pustit u unutra onoga tko je me u vama najza-služniji, tko je najve i grješnik.“ Iako je mudri avao uglavnom poznavao nji-hove grijehe po eo ih je po redu pitati što su sagriješili.

Prvi re e: „Ja sam u ratu ubio više stotina ljudi. Pucao sam iz topa, bacao

POUČNA PRIČA

Bijaše u pustinji gdje ga je

iskušavao đavao (Psaltir iz 1222.,

Kraljevska biblioteka,Kopenhagen)

30 POMIŠLJAJ

granate, palio ku e.“ „Sve je to dobro“, odgovori avao „ali to si inio za svoju domovinu, ubijao si neprijatelje.“

Drugi kaže: „Ja sam bio lije nik i izvršio sam mnogo poba aja, ubijao nero enu djecu. Žene sam na taj na in nagovarao da bih više zaradio novaca.“ „Dobro si radio za našu ku u“, re e a-vao, „ali ti nisi žene na to prisiljavao, one su na to same pristajale i jednako su krive kao i ti. Ve inom su jednako krivi i o evi te djece koji su svoje žene ili djevojke na taj in nagovarali.“

Tre i kaže: „Ja sam bio veliki pso-va . Psovao sam Boga Oca i cijelo Pre-sveto Trojstvo. Posebno sam esto pso-vao Krista i sve njegove atribute: njego-vu krv, njegovo srce, rane, ak i avle na križu. Jednako sam psovao Gospu, sve svece i sve sakramente. Psovao sam i pred mladima i pred djecom.“ „Evala, dobri pakleni slugo“, kaže mu avao, „ali ni to nije dovoljno da budeš najve-i grješnik. Ti, naime, nisi bio svjestan

što govoriš. Lajao si kao pas (neka nam oprosti ta ku na životinja!) bez razuma.“

etvrti se javi i otpo e nabrajati svoje grijehe: „Ja sam bio ratni pro ter. Dok su drugi ginuli u borbi ja sam trgo-vao i bogatio se. Pokrao sam mnogo dr-žavnog, narodnog novca. Osnovao sam rmu, zaposlio radnike, nisam ih pla-ao godinama, a onda prijavio ste aj“.

„Nije to ništa“, odvrati avao „imamo takvih koliko ho eš u današnje vrijeme. Kani se svake nade da bi mogao dobiti ovo slobodno mjesto u paklu“. avao je dalje pitao sve one koji su digli ruke.

Bilo je me u njima ateista, agnostika, lopova, preprodava a droge, bludnika, zavidnika itd., ali nijedan nije „zaslu-žio“ u i u pakao.

Na kraju toga dugog reda ugleda avao jednog ovjeka koji se nije jav-

ljao, šutio je. „Što je s tobom?“, upita ga avao. „Zbog ega si ti prispio k nama?“. „Gospodine avle“, odvrati ovjek, „ja sam nekom, grješkom, za-

bunom ovdje prispio. Ja ne pripadam ovome društvu, nisam ja za pakao“. „To je nemogu e“, odvrati avao, „to se još nije dosada dogodilo, Božja presuda je nažalost nepogrješiva, reci što si u i-nio.“ „Nisam ništa“, nastavi ovjek. „Ja sam živio u jednom gradi u u kome su se doga ala razna zla. Ljudi, moji su-sjedi, su se me usobno sva ali, tukli, ponekad i ubijali. Bilo je mnogo lopo-va, klevetnika, mrzitelja, psova a, zlo na svakom koraku. Jedni su se nepra-vedno bogatili dok su drugi umirali od gladi. Oko mene je bila prava Sodoma i Gomora.“ „A što si ti u inio da sma-njiš ta zla?“, upita avao. „Nisam ništa. Nisam se htio miješati, izbjegavao sam ih da se ne bi okaljao zlom. Bavio sam se svojim poslom“, odgovori ovjek. „Bravo prijatelju!“ povika avao. „Ti si pravi kandidat za našu avolsku ku u. Kao najve i grješnik od svih spome-nutih u i odmah unutra u ono zasada jedino slobodno mjesto.“ I odvede ga avao sa sobom na u enje svih ostalih

u redu pred vratima pakla.(Prema ideji španjolskog sve enika i

književnika: Calderon de la Barca)

fra Ž. Mareti

POUČNA PRIČA

POMIŠLJAJ 31

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

ČASNA SESTRA JAKICA VUCO POSJETILA ŠKOLU U BILICAMA

U osnovnoj podru noj školi u Bilicama, 7. velja e 2014., na satu vjero-nauka etvrtog razreda, nazo ila je s. Jakica Vuco, predstojnica Katehetskog ureda Šibenske biskupije.

BLAGOSLOVLJENA KAPELA U PODLUKOVNIKU

Na spomendan Gos-pe Lurdske, 11.

velja e 2014. župnik je u Podlukovniku blagoslovio novosa-gra enu kapelu koja je posve ena Gospi i Srcu Isusovu. Kape-lu je sagradila obitelj Mirka i Anice Krni . Sagra ena je na obi-teljskom zemljištu u blizini ku e u kojoj stanuju. Na blagoslo-

vu se okupilo petnaestak lanova rodbine i prijatelja a sve nazo ne obitelj Krni je po astila obilatim ru kom.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

32 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE


POSTAVLJENE POSTAJE KRIŽNOGA PUTAPOSTAVLJENE POSTAJE KRIŽNOGA PUTA

U petak, 7. ožujka 2014., prije po-etka pobožnosti križnoga puta,

župnik je u nazo nosti oko 50 vjerni-ka kod prve postaje blagoslovio novo-izgra ene postaje križnoga puta. Kod svake postaje župnik je spomenuo imena donatora i naglasio da se danas

posebno svi molimo za njih, njihove obitelji, svima se zahvalio i zatražio Božji blagoslov na sve donatore. Za-hvaljuju i na elniku Op ine Josipu

aleti, koji je pokrenuo akciju, neko-liko poduzetnika i ve i broj župljana se odazvao i svojim nov anim darom

POMIŠLJAJ 33

je sudjelovao u ostvarenju ovog djela. Odlu eno je da se kroz sve petke kroz korizmu pobožnost održava izvan cr-kve uz postaje koje su postavljene uz cestu koja vodi prema crkvi. Crkveni propisi odre uju da se pobožnost križ-noga puta ne vrši u korizmene nedjelje.

ZAHVALA DAROVATELJIMA:I. Isusa osuđuju na smrtMARZES d.o.o. - RogoznicaII. Isus prima na se križVLATKO PETROVIĆ - BiliceIII. Isus pada prvi put pod križemOPĆINA BILICE - BiliceIV. Isus susreće svoju svetu majkuČIGRA – KOP d.o.o. - ŠibenikV. Šimun pomaže Isusu nositi križMILAN ĆALETA - BiliceVI. Veronika pruža Isusu rubacIVO BUVA – HOLCER - BiliceVII. Isus pada drugi put pod križemŽUPLJANI IZ STUBLJA – MIKULANDRA - BiliceVIII. Isus tješi jeruzalemske ženeNADA MIKULANDRA - BiliceIX. Isus pada treći put pod križemJURE MIKULANDRA - BiliceX. Isusa svlače i poje žučjuŽUPLJANI IZ PODTRTRA - BiliceXI. Isusa pribijaju na križŽUPLJANI IZ GATARA – NOVOG NASELJA - BiliceXII. Isus umire na križuŽUPA UZNESENJA MARIJINA - BiliceXIII. Isusa skidaju s križaBRAĆA KRISTIJAN I ANTONIO GRUBIŠIĆ - BiliceXIV. Isusa polažu u grobŽUPLJANI IZ PODLUKOVNIKA - Bilice

IZ ŽIVOTA ŽUPE

34 POMIŠLJAJ


KRIZMENO SLAVLJE, 4. svibnja 2014.KRIZMENO SLAVLJE, 4. svibnja 2014.

Iva AUŽINA, Ivica i Jagoda r. BulatFilip BATLJAN, Zoran i Marija r. PetricKarlo BLAŽEVIĆ, Ivan i Antonia r. SlavicaIvan ĆALETA,Dino i Ivana r. GrubišićLucija ĆALETA, Jere i Ankica r. LučićInes ĆALETA, Tino i Elena r. ŠupeLea GORETA, Ozren i Marija r. HrgovićRoko KARDUM, Željko i Klaudija r. ErcegovićValentino KOVAČEVIĆ, Vlade i Ljerka r. ĐakovićIvan MIHALJEVIĆ, Joško i Jelka r. ValidžićAnte-Bare MIKULANDRA, Luka i Darija r. Ćaleta CarLuka MIKULANDRA, p. Ivica i Milanda r. GrubišićMarko PAĆELAT, Nenad i Ivana r. ĆaletaJakov PETROVIĆ, Vlatko i Ana r. PetričevićIvan ROGAČ, Mario i Anita r. MatićJosipa SLAVICA, Dragan i Marina r. Marin

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ 35


SLAVLJE PRVE PRIČESTI, 18. svibnja 2014.SLAVLJE PRVE PRIČESTI, 18. svibnja 2014.

Domagoj ČALETA, Joško i Jadranka r. Paić-KaregaTamara ČALETA, Goran i Kristina r. ZelićLuka ĆALETA, Ivica i Katarina r. LaburaAntea ČALETA CAR, Jakov i Jelena r. OrlovićAntonia ĆALETA CAR, Toni i Ivana r. BuhaIva DURBIĆ, Antonio i Ivana r. SluganRoko ELEZ, Perica i Branka r. BuvaTonka KARDOV, Hrvoje i Katarina r. IvanovićKarlo KOVAČ, Tomislav i Emilija Poljanac KovačMarin KRNIĆ, Marko i Josipa r. JakšićMario LUGOVIĆ, Zoran i Davorka r. BolančaAdriana MARČIĆ, Blaško i Jelena r. MarešićAnđela MIKULANDRA, Josip i Julija r. GrubelićMarija MIŠKOVIĆ, Šime i Tanja r. BarbarićNatali MIKULANDRA, Paško i Ingeborg Illešova-MikulandraŠpiro RAJČIĆ, Dragomir i Višnja r. SlavicaAlba SLAVICA, Daniel i Ivana r. AgićDino SLAVICA, Jurica i Živana r. VukšićFranka SLAVICA, Denis i Mirjana r. MilakovićMate SLAVICA, Nikica i Radmila r. ErcegovićVinko SLAVICA, Luka i Lucija r. JokovljevićEma STJEPANČEVIĆ, Oliver i Irena r. DurbićHeidi ŠUPE, Paško i Dijana r. SlavicaJakov ŽIŽIĆ, Vinko i Kosmos-Marija r. Slavica

IZ ŽIVOTA ŽUPE

36 POMIŠLJAJ


PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. JOSIPA

Blagdan sv. Josipa pro-slavljen je u Bilicama

19. ožujka u 17,00 sati. Prije mise održana je pro-cesija sa sve evim kipom kojeg su nosili mladi žu-pljani koji nose ime današ-njeg sveca. Misno slavlje je predslavio i preko mise propovijedao fra Miroslav Bustruc, župnik Bristivi-ce. Na slavlju se okupilo oko 100 vjernika. Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem zborovo e

Bože Mihaljevi a.

KORIZMENI NASTUP PJEVAČA SV. JAKOVA IZ ŠIBENIKA

U nedjelju, 23 ožujka 2014.

u 10,30 sati, misu je predvodio žu-pnik fra Tomi-slav a sve pjeva-ne dijelove sv. mise predvodili su Pjeva i sv. Ja-kova iz Šibenika. Svojim skladnim pjevanjem koriz-menih pjesama i napjeva obogatili su liturgijsko slavlje. Nakon mise or-ganizirano je i druženje za obiteljskim stolom.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ 37

KORIZMENI KRIŽNI PUT REDOVNICAŠIBENSKE BISKUPIJE U BILICAMA

Ove godine, nakon što se pro ulo da smo sagradili vanjske postaje križnoga puta do crkve, redovnice su izabrale upravo Bilice za mjesto ovogodišnje

pobožnosti križnoga puta. Pobožnost je održana u nedjelju, 23. ožujka u 15,30 sati. Zbog lošeg vremena pobožnost je održana u crkvi. Križni put je napisao i predvodio o. biskup Ante Ivas. Prije pobožnosti župnik je redovnice upoznao s poviješ u Bilica, ali i sa sadašnjim materijalnim i duhovnim pothvatima u Župi. Nakon slavlja u crkvi oko 35 redovnica i o. biskup uputili su se u pro-storije Pastoralnog centra. Sve redovnice kao i o. biskup prvi put su se našli u ovom našem objektu koji je još u izgradnji.Tu su ih do ekale župljanke Bilica koje su ih po astile pi em i prekrasnim kola ima.


38 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE


SANITARNI ČVOR KOD GROBLJA I CRKVE U IZGRADNJI

Pomalo, ali ustrajno i s lju-bavlju, uz pomo župljana

koji sudjeluju u dobrovoljnim akcijama, gradi se sanitarni vor kod crkve. Vjerujemo

da e ovaj, dugo o ekivani objekt, biti u potpunosti za-vršen do svetkovine Gospe od Pomišljaja. Zahvaljujemo Op ini Bilice koja je uo ila problem i odmah ga odlu ila na najbolji na in riješiti. Tako e na ovom groblju, koje postaje pomalo i grad-sko groblje, biti uskoro riješen i ovaj veliki problem. Nadamo se da e se i osta-li problemi oko funkcioniranja i održavanja groblja uskoro zapo eti rješavati.

PROSLAVLJEN BLAGDAN GOSPE POMOĆNICE KRŠĆANAI ove je godine, na sve ani na in, uz sudjelovanje velikog broja vjerni-

ka, proslavljen blagdan Gospe Pomo nice krš ana. Misno slavlje je pred-slavio fra Blaž Toplak, pro-fesor sa Franjeva ke kla-si ne gimnazije u Sinju. U Božjoj prirodi, uz crkvicu, pod stoljetnim hrastovima, vjernici su slušali Božju ri-je , fra Blaževu homiliju, molili su i slavili Boga.

Budu i da su vrata i prozori na crkvici dotrajali, uz pomo vjernika, napra-vili smo nova vrata i pro-zore. Nadamo se da e se vjernici uklju iti u akciju

prikupljanja sredstava za obnovu krova koji je veoma propao i kojeg bi trebalo što prije izmijeniti novim.

POMIŠLJAJ 39

ZAPOVIJEDI

VOZAČEV »DEKALOG«Hrvatska je zadnjih nekoliko godina uložila

puno napora i materijalnih sredstava u po-boljšanje prometnica i u tom segmentu ne zao-staje za drugim europskim zemljama. No kada je riječ o prometnoj kulturi, onda nam se čini da su na tom području ulaganja puno manja. Na našim autocestama sve je više kvalitetnih i sku-pih auta, ali i vozača s veoma niskim stupnjem prometne kulture. U prometnoj kulturi Hrvatska

još uvijek zaostaje za mnogim europskim ze-mljama. A znademo da prometna kultura ima vi-soku cijenu: ugrožene i na smrt stradale živote.

U odgoju vozača, posebno najmla-đih, za odgovornost na cesti može pomoći vozačev „dekalog“ koji najnoviji dokument, „Smjernice za pastoral u prometu i na ulici“, nudi kao važan putokaz do sigurnosti:

1. Ne ubij.2. Neka cesta za tebe bude sredstvo

zajedništva među ljudima, a ne smrtonosna klopka.

3. Neka ti uljudnost, korektnost i razbo-ritost budu na pomoći da izbjegneš nepredvi-đene situacije.

4. Budi milosrdan i priteci upomoć bli-žnjemu u potrebi, posebice ako je žrtva pro-metne nesreće.

5. Neka automobil za tebe ne bude sredstvo za pokazivanje moći, iskazivanje nadmoći i prigoda za grijeh.

6. S ljubavlju uvjeravaj mlade i starije da ne sjedaju za volan kada za to nisu sposobni.

7. Pomaži obitelji žrtava prometnih ne-sreća.

8. Omogući žrtvi i vozaču agresoru da se, u pogodnom trenutku, susretnu kako bi mogli doživjeti oslobađajuće iskustvo oproštenja.

9. Na cesti štiti najslabije.10. Osjećaj se odgovornima za druge.Onaj tko u prometu poštuje vozačevih

„deset zapovijedi“, usvojio je najveći stupanj prometne duhovnosti i kulture.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Jutra Gospodnjeg, u subotu 24. svibnja 2014. u zapo elo je, sada ve tradicio-

nalno dvodnevno hodo aš e Majci Bož-joj, Me ugorskoj Kraljici Mira. Hodo a-snici, ukupno nas 43, ve inom župljani (uz manji broj bra e i sestara iz drugih župa), zajedno sa našim župnikom fra Tomislavom, zaputilo se u susjednu nam Hercegovinu, ali je naše prvo odredište bio Sinj - posjet i pozdrav Gospi Sinj-skoj u jednom od najve ih Marijanskih Svetišta južne Hrvatske.

U Sinju nas je do ekao i ugostio fra Petar Klapež, gvardijan Samostana i upra-vitelj Svetišta koji nam je ukratko iznio povijest Svetišta i same slike udotvorne Gospe Sinjske koja se može ubrojiti me u ljepše slike što ih je stvorila krš anska umjetnost. Naslikana na platnu, danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub

koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova naj-više isti e zlatna kruna, na kojoj stoji nat-pis: „IN PERPETUUM CORONATA TRI-UMPHAT – ANNO MDCCXV” (Zauvijek okrunjena slavi – 1715.).

Pod okriljem udotvorne Gospe Sinjske u Sinju djeluje i Franjeva ko sje-menište i Franjeva ka klasi na gimnazija, službeno otvorena davne 1854. godine, a u sklopu Samostana uvaju se i izlažu arheološka, numizmati ka i etnografska zbirka, te zbirka crkvenih predmeta.

Naš posjet Svetištu u Sinju završi-li smo oko 11 sati, kada smo duhovno bogatiji, ali i s uspomenama na posebno simpati ne trenutke, nastavili svoj put prema Me ugorju.

40 POMIŠLJAJ

HODOČASTILI SMO U SINJ I MEĐUGORJE

Hodočasnici iz Bilica u Samostanu Gospe Sinjske

Nekoliko sati kasnije, uz sun ano i vru e vrijeme, mole i krunicu, otajstva radosna, zapo eo je naš hodo asni ki put prema Brdu ukazanja, koji je poseb-no emotivno i dirljivo iskustvo. Teško je objasniti i uvijek mi se ini da tepam kao malo dijete kada rije ima pokuša-vam izraziti sve ono što Me ugorje jeste, naro ito ono što se o ima tijela ne vidi. Na ovom mjestu, dobro se sjetiti i rije i sv. Ivana Pavla II, koji je Me ugorje na-zvao „ispovjedaonicom svijeta…..“. A to zna i pomirnica Zemlje i Neba ili mjesto gdje Nebo ljubi Zemlju, u najintimnijem privilegiranom susretu mene, mojeg bra-ta ili sestre s Isusom, pod plaštem ljuba-vi i zaštite Nebeske majke, Me ugorske Kraljice mira. Njezina esta ukazanja, pratila su i prate mnoga udesna ozdrav-ljenja, kako na duši, tako i na tijelu, o emu postoje brojna svjedo anstva; ona

medicinska dokumentirana i ona duhov-

na koje sa se svjedo e pravim krš an-skim životom vjernika.

Posebno milosno vrijeme jesu trenu-ci kasnove ernje ure klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu, kada uz svega tri ili etiri re enice i pokoju pjesmu, Me-

ugorje prekrije molitvena tišina u kojoj Isus ispunja naša srca samim sobom.

Našim itateljima prenosim objav-ljenu Gospinu poruku od dana 25. svib-nja 2014.:

„Draga djeco! Molite i budite svje-sni da ste bez Boga zemlja. Zato, okrenite vaše misli i srce Bogu i molitvi. Uzdajte se u Njegovu ljubav. U Božjem duhu vi ste, dje ice, svi pozvani da budete svjedoci. Vi ste dragocjeni i ja vas pozivam, dje ice, na svetost, na život vje ni. Zato, budite svje-sni da je ovaj život prolazan. Ja vas ljubim i pozivam na novi život obra enja. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

mr. sc. Nada Mikulandra

POMIŠLJAJ 41

Hodočasnici iz Bilica na Brdu ukazanja u Međugorju

42 POMIŠLJAJ

NAŠI DOSELJENICI

OBITELJ SCHIELBERG IZ POLJSKE PROSLAVILA 40. OBLJETNICU BRAKA

U Bilicama, 29. prosinca 2013. godi-ne, preko župne mise, na blagdan

Sv. Obitelji, bra ni par Schielberg: Jer-zy Henryk – Jura (r. 1948.) i Malgorzata Jola – Margareta (r. 1950.), proslavili su 40 obljetnicu braka.

Vjen ali su se 1973. u crkvi sv. Kri-ža u Varšavi. Godine 1981. stigli su u Njema ku gdje su dobili azil i tu se na-stanili. Sada žive u gradu Waiblingenu.

U Njema koj imaju svoju rmu ali ne još za dugo jer Jura uskoro ulazi u mirovinu.

Sa Bilicama su kao turisti povezani ve 13 godina. Ve tri godine stanuju u svojoj ku i koju su sagradili u Stublju – Mikulandrima (Mikulandre 26 A).

Imaju dva sina i dvoje unu adi.Hr-vatski ve dobro govore a govorit e još bolje kada nakon Jurine mirovine budu eš e posje ivali i živjeli u Bilicama.

Malgorzata Jola – Margareta se bavi i slikanjem. U njihovoj ku i u Stu-blju mogu se vidjeti mnoge slike koje je Margareta slikala svojom rukom.

Kažu da su im se svidjele Bili-ce zbog dobre klime, mora ali i dobrih, otvorenih, jednostavnih ljudi koji tu žive.

Našim slavljenicima želimo dobro zdravlje i dugi boravak u našoj sredini – do pedesete, šezdesete ili neke druge ve e obljetnice.

„Blagoslovljen si, Gospodine, jer si u dobru i zlu našega života bio dobrohotno s nama. Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno čuvamo, da budemo do-bri svjedoci saveza što si ga sklopio s ljudima.“

POMIŠLJAJ 43

STATISTIKA

POPIS OBITELJI I STANOVNIKA PRIGODOM BLAGOSLOVAPrezime obitelji stanovnika

Novo naselje (Gatare…)Alić 1 1Arambašić 1 5Aužina 1 4Bačić 2 6Bagić 1 4Barun 1 5Batić 1 3Belamarić 1 3Blaić 1 1Bralić 2 10Brocić 1 6Bušac 3 8Buva 1 3Cigić 2 5Ćaleta 2 10Ćaleta Car 3 11Crljen 1 3Čular 1 4Čvorak 1 5Dragutin 2 7Dražić 1 3Duilo 2 4Dulibić 2 6Džaja 2 6Dželalija 1 3Đaković 2 5Elez 1 4Firi 1 4Galić 1 2Gatara 11 32Goreta 1 5Grgurević 1 2Grubišić 6 20Guina 1 4Hajdić 1 4Ivanović 1 4Ivić 1 5Jakovčev 1 2Jakšić 2 5Juras 2 6Jurat 1 3Jurić 1 2Jurišić 1 4Kardum 6 20Karega 1 4

Prezime obitelji stanovnikaKlarić 2 8Kovač 3 9Krnić 2 6Laća 2 9Lazinica 1 3Levarda 1 2Lovrić 1 2Lugović 1 1Malenica 1 5Maras 1 3Marčić 1 3Marić 1 4Maretić 1 4Marjanović 1 4Matić 2 6Mihaljević 6 19Mikulandra 1 2Milaković 1 5Mišković 1 4Ninić 2 5Paklar 1 2Palinić 4 13Pažanin 1 5Pereković 1 5Piližota 3 13Podrug 2 6Perkov-Baranović 1 3Radaš 1 5Radić 1 3Roša 1 4Samodol 1 4Sladić 1 3Slavica 21 59Stipandžija 1 4Stipić 1 2Šalković 1 5Škugor 1 5Šprljan 1 3Tomašković 1 2Tomić 1 4Topić 1 3Višić 1 2

Prezime obitelji stanovnikaVlahov 1 4Vrljević 1 2Vukičević 1 6Vuković 5 18Zec 1 3Zečević 1 2UKUPNO: 170 558

Stubalj (Mikulandre, Ercezi...)Andrić 1 2Arbutina 1 2Ažman 1 1Bačić 1 2Balen 1 2Bakmaz 1 2Batljan 2 6Bedrica 1 2Bejić 1 2Benat 1 3Bilić 1 2Blažević 3 9Bočan 1 2Bošnjak 1 5Božić 1 2Branković 1 1Brne 1 2Buha 1 2Cota 1 1Čavrag 1 1Dabov 1 3Delić 1 3Dragutin 2 7Durbić 3 9Egić 1 2Erceg 8 25Golubović 1 3Gracin 1 2Grbešić 1 5Grgić 3 5Ivaniš 1 1Iveković 1 4Ivezić 1 1Jajčević 1 2Japundžić 1 2Josipović 6 14Jukić 1 1

GODINE 1931. BILICE SU IMALE 172 OBITELJI A 2014.

IMAJU OKO 700 OBITELJI!

44 POMIŠLJAJ

Prezime obitelji stanovnikaJurić 1 2Kasipović 1 6Kljajić 1 2Knežević 1 2Kovačević 2 6Krečak 1 5Kurtović 1 2Kutija 1 2Ledenko 1 2Lipovac 3 3Maler 2 3Maretić 1 2Marić 4 7Martinović 4 12Mechmann Mioč 1 3Mihaljević 2 7Mihaljčuk 1 2Mikulandra 73 202Neidert 1 2Ostrouška 1 1Pavić 1 1Perač 1 4Pezerović 1 2Piters 1 2Plenča 2 5Pletikosa 3 10Puljić 1 4Radinković 1 1Radman 2 5Relja 1 3Rončević 1 2Sabljić 1 4Schielberg 1 2Schmiedbaucher 1 1Slavica 1 3Stjepančević 2 5Šebek 1 4Škobalj 1 4Tomić 1 4Verić 2 5Vidović 1 2Vlahov 2 5Vuković 1 5Wittendorf 1 3Žiger 1 1Živković 1 5UKUPNO: 192 502

Prezime obitelji stanovnikaPodlukovnik

Bedrica 1 5Benat 1 4Borić 1 2Brkičić 1 4Bujas 1 1Cvjetković 1 2Čokrlić 1 2Ercegović 1 2Jakšić 15 40Juras 8 26Krnić 5 17Kulušić 2 7Leva 1 5Maretić 1 2Martinović 2 5Peran 1 4Perišić 3 10Piližota 1 1Polimac 1 2Rogač 2 7Sekulić 5 16Štefan 1 2Šupe 1 2Vučić 1 3UKUPNO: 58 171

Vrulje (Ćaleta...)Bobanović 1 4Buha 1 5Ćaleta 22 70Ćuka 1 5Džaja 2 7Erceg 1 1Kalik 1 2Klarić 1 3Knežić 3 10Kukolić 1 5Lovrić 1 5Oršolić 1 2Petrović 4 11Slavica 3 8UKUPNO: 43 138

Prezime obitelji stanovnikaGrubišići (Buve, Šarići…)

Buva 13 39Ćaleta Car 1 4Džaja 2 8Erceg 1 4Grubišić 26 67Makaš 1 4Nimac 1 3Orlović 1 5Svračak 1 4Šarić 5 15Šupe 1 3Vrcić 1 2UKUPNO: 54 158

Ćalete CariBerić 1 2Ćaleta 3 9Čaleta 1 4Ćaleta Car 35 109Dolibašić 1 4Samac 1 4Slavica 4 16Šišara 1 4UKUPNO: 47 152

SlaviceMatov 1 4Rajčić 3 9Samodol 1 5Silov 1 4Slavica 17 47Slavica Svirčić 1 2Žižić 1 4UKUPNO: 25 75

BosućBlažević 3 9Budiša 1 4Buva 2 7Čaplja 1 4Grubišić 1 2Gulin 1 2Horvat 1 3Jurić 1 4Milošević 1 1Mučić 1 4Slavica 2 5Višnjić 1 3UKUPNO: 16 48

GODINE 1941. BILICE SU IMALE OKO 18 PREZIMENA

A 2014. IMAJU OKO 250!

STATISTIKA

POMIŠLJAJ 45

Prezime obitelji stanovnikaBure

Bura 16 44Milutinović 1 2Radovčić 1 3Slavica 1 3UKUPNO: 19 52

LugovićiĐuzel 1 4Gulin 1 2Lugović 14 46Slavica 2 7UKUPNO: 18 59

Slavice – JolićiDulibić 5 18Mihaljević 1 1Milišić 1 6Slavica 10 24UKUPNO: 17 49

MihaljevićiMihaljević 9 29Šiket 1 3UKUPNO: 10 32

PiližotePiližota 3 8Vuković 1 4Vukšić 1 5UKUPNO: 5 17

JurasiJuras 14 32Ostojić 1 3Paškalin 1 4Uvodić 1 4UKUPNO: 17 43

SVEUKUPNO: 691 2.054

God. 1825. Bilice imaju 32 kuće, odlomak Vrulje 20 i Lu-kovnjak 19.

God. 1857. Bilice imaju 144 katolika, Vrulje 38, odlomak Po-kojci 170, Lukovnjak 148.

God 1901. svi odlomci imaju 110 kuća i 702 čeljadi.

God. 1931. Bilice s odlomci-ma imaju ukupno 1336 katolika

i 64 hrišćana. Iste godine je ovaj broj obitelji: Bilice 42, Pomišalj 6, Stubalj 12, Dolačka Punta 15, Vrulje 23, Lišćerica 25, Pod Trtrom 19, Pod Lukovnjak 30, ukupno 172 obitelji katolika.

Od sadašnjih obitelji većinom su: Bura, Buha ili Buva, Ćaleta, Džaja, Erceg, Gatara, Goreta, Grubišić, Jakšić, Juras, Krnić, Lugović, Mihaljević, Mikulandra (najviše njih), Piližota, Perišić, Petrović i Slavica (mnogo).(Dr. Krsto Stošić, SELA ŠIBENSKOG KOTARA, Šibenik, 1941., str. 120.)

STATISTIKA VJERSKOG ŽIVOTA ŽUPE BILICEGodina krštenje prva pričest krizma vjenčanje sprovod2003. 18 16 2 242004. 16 17 45 (7. i 8.r.) 7 232005 16 22 8 252006. 19 28 45 (7. i 8. r.) 4 212007. 24 22 10 202008. 23 19 35 (7. i 8. r.) 10 282009. 30 16 13 222010. 26 27 53 (7. i 8. r.) 2 252011. 20 20 2 132012. 26 21 25 (8. r.) 7 232013. 24 14 18 (8. r.) 4 23

STATISTIKA

(Ovaj popis nije konačan jer još ima obitelji (oko 60) koje, zbog ra-znih razloga, nisu pozvale župnika za blagoslov svoje obitelji. Molimo obitelji koje to do sada nisu učini-le, ako žele blagoslov, da se jave župniku kako bi došao podijeliti blagoslov i njihovim obiteljima.)

Godina stanovnika1857. 1821877. 3501887. 4241897. 6491907. 8851913. 9131931. 1.336

46 POMIŠLJAJ

POHODILI SMO

Prvu sjednicu novoizabranih lano-va Župnog pastoralnog i ekonom-

skog vije a Župe Uznesenja Marijina – Bilice, odlu ili smo održati 24. stu-denoga 2013. u Radoši u.

U eko–etno kompleksu obitelji Škopljanac u zaseoku Škopljanci u selu Radoši u, zale u Kaštela, lano-ve vije a sa župnikom fra Tomislavom Brekalom i po asnim gostom, bivšim lanom ŽPV-a Ljubom Grubiši em,

srda no je primio i ugostio Marko Škopljanac i njegova obitelj.

ČLANOVI ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA POHODILI EKO-ETNO SELO ŠKOPLJANCI U RADOŠIĆU

Marko Škopljanac Božin srdačno je dočekao svoga bivšeg župnika i goste iz Bilica

Stare kamene kuće obitelji Bože Škopljanca teme-ljito su obnovljene i dobile svoju novu namjenu

Vijećnici iz Bilica napravili su zajedničku fotografiju u uličici između dviju kamenitih kuća

Marko nas je proveo kroz obnov-ljeno dalmatinsko selo sa petnaestak ku a. Predstavio nam je zaseok Ško-pljance kroz zanimljive pri e o borba-ma bikova, seoskoj olimpijadi, Ivanj-skim no ima i izboru najljepše djevoj-ke Dalmatinske zagore.

Samo mjesto Škopljanci osim sta-rih kamenih ku a, obuhva a šumu hra-

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ APOMIŠLJAJ 47

sta medunca, koja je zašti eni spome-nik prirodne baštine RH, etnografski zavi ajni muzej sa izvornim narodnim nošnjama Dalmatinske zagore i 800 uporabnih seoskih predmeta.

Nakon ru ka, Marko je zapjevao i zasvirao na guslama i upotpunio ugo-aj i atmosferu boravka u jednom ru-

ralnom mjestu, za injenom mirisima i okusima jela spremljenih po tradicio-nalnoj recepturi.

ŽPV-e i ŽEV–e broji jedanaest lanova. Njihova imena su objavlje-

na u prošlom broju župnog lista PO-MIŠLJAJ. Nakon ru ka, održana je sjednica na kojoj je župnik izvijestio vije nike o nancijskom stanju Župe, o gradnji Pastoralnog centra, gradnji i postavljanju križnog puta i ostalim pla-novima za razvoj same Župe.

Marko Škopljanac je guslio i zapjevao gostima iz Bilica u bivšoj štali koja je preuređena u etnografsku zbirku i prostoriju za prijam gostiju

Bilički zvonar Ljubo Grubišić pozorno je slušao guslara grijući se uz vatru

lanovi vije a, kao i župnik su uo i-li neke potrebe zajednice i župljana i izni-jeli su prijedloge o kojima e se rasprav-ljati na sljede oj sjednici (ispovjedaoni-ca, humanitarni rad, angažiranost mladih i djece, facebook stranica Župe, zbor….).

Milena Mikulandra

46 POMIŠLJAJ

UDRUGE

44646464646464646646464646666466666644666466664666666666666666666666666666666666666666666666666666 P PP PPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPP PPPPPPP PPPPP PPPP PPP P PPPPPPP PPPPPPPPPP PPPPPPPPPPP PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPPPPP PPPPPPPPPPPPPPPPPP P PPPPPPPPPPPPPPP PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPPPPPPPPPP PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPOMOMOMOMOMOMOMOMMOMMOMMOMOMOMMMOOMOMOMOMOMMOMOMOMOOMOMOOOMOMOMOMMMMOMOMOMOMOOMOOOMMOMMMMMOMMOMOMOMOMOMOOMOMOMOOOMOOMMOMMMMMOMMOMOMOMOOMOMOMOOOOMOOOMMOMOMOMOMMMOMMOMOMOMMOOMOMOOMOMMMOMOMOMOMOOOOOMOMMMMMMOMMOMOOOMOMMMMMMMMMOMMMMOOMOMOOMOMOOMOMMMMMMMMMOMMMMMMMOOOMOOOOOOOMOMOMMMMMMMMMMMOMMMMMMOOMOMOOOOMOOOOOOOOMOOOMOOMOMOMMMMMMMMMMMMMMMOOOOOMOMOMOMOMOMOMOOMOMOMMMMMMMMOMOMOMOMMMMMMOMOOMOOOMOOMOOMOOMOMOMOMOOOOMOMOMMMMMMMMOMMMMMMMOMOOOOOOOMOOMOMOMOMOMOOOOOMOMMMMMMMMMOMMOMOMOOMOOOOMOMOMMMMMMOMOMMMOOMOMOMOMOMOMMOMOMMOMMMMMMOMOMOMOMOMOMOMMOMOMOMMMMMOOMOMOMMMOMOMOMMOMMOMOOMOOOMOOOMOMOOOOMOMMOMOOOMOMOMMOMOMOMOMMOMMMMOMMMMMOMMMOOOOOMMMMOOOOMMMMMIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠIŠŠŠŠŠIŠŠŠŠŠIŠŠŠŠŠŠŠIŠŠŠŠŠŠIŠIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠIŠIŠŠIŠŠŠIŠŠIŠŠŠŠŠŠIŠIŠŠŠŠŠIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠIIŠIŠŠŠIŠŠIŠŠŠŠŠIŠIIŠIŠŠIŠIŠŠŠŠŠŠŠIŠIŠŠIŠIIŠIŠIIIŠIŠIŠIŠIŠŠIŠŠŠŠŠŠŠIIIŠIŠIŠIŠŠIŠŠIŠŠIIŠIIŠIŠIŠIŠIŠŠŠŠŠIŠIŠIIŠŠIŠŠIŠIŠIŠŠŠŠŠŠIŠIŠŠIŠIŠIŠŠŠIŠIŠIŠŠŠIŠŠŠIIIŠIŠŠŠŠŠIŠŠŠŠIIŠŠIŠŠIŠIŠIŠŠŠŠIŠIŠIŠŠIŠIIŠIŠŠŠIŠIIŠIŠŠŠŠŠIIIŠIŠŠŠIŠŠŠŠŠIŠŠŠŠIŠIŠIŠŠŠŠIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠIIIŠŠIIIŠIŠŠŠŠŠŠLJLJLLJLJLLLJLLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLLLJLLLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLJLLLLLJLLJLLLLJLJLLLLJLJLJLJLJLJLJJJLJLJLJJLJLJLJLLJLJLLLJJJJJJLLLJLJLLJLLJLJLLJJJJJLJJLJLLLLLLJLJJJLJLJLJLJLJJJJLLJLLLJJJLJLJJJJJJLJLLJLJLLLJJLJLJJJJJJJJJJLLLLJLJJJJLJJJLLLLLJLLJJLJLJLJJJJJLLLLLLLLLJJLJJJJLJLJLJLLLLJJLJLLJLJLJJLJLJJLJJJJJLJLLJJJLJLJLLJLJLJLJJJJJJJLLJLLLLJLJLLJJJJJLLLLLJLLLJJJJJJJLJLJLJLLLLJLJJJJLJJLJLJJLLLJLLJLLJLJJLJLJJLJLJLJLJLLLLJLLJLJLJJLJJLLJLLJLJLLLLJLJLJJLJJJJLLJLLLJLJJJJLLLLJLLJJJJJLLLLLLLLLLLJJJJLJLLLLJLLLJJJJLLLLJJJLJJJLLJJJJLLLLLLJJLJJJLJJJJAAAJAAJAAAAAAAJAJAJJJAJAJJAJAJJAJJJAJAAJAAAJAAJAJJAJJAJAJAJAJAJAAAAAAAAAAAAAAJJAJJJAJAAAAAAAAJAAAAAAAAAAJJAJAJAJAJAAAAAAAAAAAAAAJAJAJAAAAAAAAJAAAJAAJAJJAJAAAAJAJAJAAJAJAJAAJAJAJJAJJAJAAAAJAAAJAJAJAAJAJAAJAJAJJJJJAAAAAAAJAJAJAJAAJAJAJAJAJAAAAJAJAJAJAJAAAJJAJAJJAJJAJAAJAAAJAJAJJAJAJAJJAJJJJJAAAAJAAJAAJAJAJJJAJJAAAJAJAAAAJAJAJJJAJAJAJAJAAJAAAAAAAAAJAJAJJJAJAAAAAAAAJAAAAAJAJJAJAJJAJJJJJJAJAAAAAAAAJAAJJAJAJJAJAJJJJAJAAAAAJAAAAAAAAJJJJJJJJAAJAJAAAAAAAJJJJJJJJAJAAAAAAJAJAJJJJAAAJJJJAAAAJJJAAAAAAAJAJAAJAAAAAJJJJJJJJJAAAAAAAAAAAAAAAJJJJJJJAJAAAAAAAAAAJAJAJJJJJJAJAAAAAAAAAJAJAAAAAAAAAJJJAJJAAAAJAAAAAAAAAJJAAAAAAAAJAAAAAAAAAAA

LOVAČKO DRUŠTVO »KAMENJARKA« BILICELovačko društvo „Kame-

njarka“ Bilice prije svoga osamostaljenja bila je u su-stavu lovačkog društva „Ši-benik“, koji je 2013. godine proslavio 100 godina posto-janja. U vrijeme dok smo bili članovi LD „Šibenik“ nekoliko članova s našeg područja su bili predsjednici društva, iz čega se vidi da su uvijek bili cijenjeni i poštovani kao čla-novi društva. Krajem sedam-desetih godina u lovačkom društvu je došlo do formiranja lovnih jedinica na četiri lovne jedinice: Šibenik, Perković, Dubrava i Bilice. Naravno svi su članovi imali pravo lova na cijelom teritoriju društva, ali se nekako u praksi lovilo kao i inače samo na teritoriju svoje lovne jedinice. Lovačko društvo „Kamenjarka“ Bilice samostalno je 1997. godine ušlo u zakup zajedničkog lovišta XV/122 „Bilice“ i kao takvo i danas gospodari s tim lovištem. Sadašnje granice lovišta su od grada Šibenika prema trafostanici u Bilicama, pa cestom za Dubravu do za-seoka Jurasi u Dubravi, te na Priviju pa na naplatne kućice

do autoceste i autocestom do mora. Naravno daljnja grani-ca ide morem do Šibenika.

U lovištu imamo zeca, kamenjarku i fazana kao osnovne divljači, a u zadnje vrijeme su se pojavile i divlje svinje. Od predatora u lovi-štu trenutno imamo najviše čaglja koji se pojavio tek po-četkom devedesetih godina i u stalnom je porastu, a i lisi-ca kojih je iz evidencije prije bilo više, kao i kuna. Jazavac je isto divljač koja obitava u našem lovištu, a tu su i dru-ge pernate divljači kao vrana, svraka, šojka i druge. Prema lovno gospodarskoj osnovi se lovi i gospodari sa lovištem, a mi nemamo kao divljač nave-

denu divlju svinju, pa nam ta vrsta divljači predstavlja ve-like probleme, iz razloga što pravi štete na poljoprivrednim kulturama mještana, a mi ih nemamo pravo na odstrel.

Moramo napomenuti da je lov samo hobi, koji jedno-stavno ili voliš ili ne voliš, a iz svega proizlazi da lovac može postati samo onaj tko taj hobi voli. Stječe se krivi dojam o lov-cima, kao o ljudima koji samo misle kako uloviti „jadne“ ži-votinje, ali to jednostavno nije samo tako. Lovačke udruge i njihovi članovi vode brigu o kompletnom lovištu, o stanju divljači, grade se pojilišta i hra-nilišta, sadi djetelina, a po po-trebi i naravno po mogućnosti

Lovci su temeljito obnovili bunar koji se nalazi u blizinicrkvice Gospe Pomoćnice kršćana

Lovci su sudjelovali u akciji čišćenja lovišta od smeća koje

se godinama nanosilo u prirodu

UDRUGE

POMIŠLJAJ 47

uvijek se ide u nabavu žive div-ljači, bilo zeca ili fazana. U na-bavu se ide i iz razloga kako bi se „promijenila krv“, odnosno kako bi divljač bila u konačnici otpornija i zdravija u lovištu.

Stariji lovci pamte kako je u Bilicama bilo nešto manje od osamdeset članova, a danas lovačko društvo „Kamenjarka“ Bilice broji 26 članova i to su rijetko mladi ljudi koji su zainte-resirani za lov. Naravno u pita-nju nije samo zainteresiranost za lov, jer lov nije jeftin „sport“. Za kompletnu lovačku opremu treba dosta sredstava odvojiti od prihoda, kao što je naba-va oružja, opreme, municije, a neki članovi imaju od jednog pa više pasa koje redovno tre-ba cijepiti, a i hraniti, pa kad se sve zbroji lov uopće nije jeftin. Još jednom naglašavam da lov jednostavno treba voljeti, a iznad svega treba naglasiti da druženja lovaca u prirodi i sa prirodom, nitko ne može zami-jeniti. A kad tu još dođu lovačke priče, a naročito u vrijeme kad je marenda, onda nema toga teatra koji može to zamijeniti.

Već sam gore naveo kako sada lovačko društvo broji 26 članova i da je član-stvo u stalnom opadanju. Više je razloga smanjenju broja članova. Rijetki su mladi koji žele biti lovci, a prosjek staro-sti u našoj lovačkoj udruzi je oko šezdeset godina, pa sto-ga ljudi zbog zdravstvenih ra-zloga odustaju od lova, a isto tako ima onih koji odustanu i

zbog financijske situacije, jer još jednom naglašavam da u ovoj besparici nije „jeftino“ biti lovac. S vremenom se i u pravilniku o lovu dosta toga promijenilo. Lovci svake pete godine moraju na liječnički pregled kako bi zadržali oruž-je, a naravno i to se treba pla-titi negdje oko 700,00 kuna.

U lovu se ne može su-djelovati bez određenih papira koje lovac treba imati uza sebe kako bi sudjelovao u lovu, pa te promjene najviše teško padaju starijim lovcima, koji su lovnim danima jednostavno išli u lov i odrađivali svoje obaveze.

Lovci su uvijek sudjelo-vali u svim akcijama koje su pokrenute na teritoriju našeg mjesta, pa i šire. Ogromna

većina su sudionici Domovin-skog rata. Neki su bili premla-di da budu sudionici, a neki su bili prestari, ali oružje koje se posjedovalo uvijek je bilo na raspolaganju drugim mještani-ma. Pokrenuta je akcija da se lovište očisti od smeća koje se nanosilo u prirodu bez ikakve kontrole. Tom prilikom se na-kupilo mnogo smeća i sve je uredno sa tvrtkom koja to izvo-di odvezeno u reciklažu. Dosta se zaraslih putova očistilo kroz lovište, kako bi bila bolja pro-hodnost i vidljivost.

Kad se krenulo u rekon-strukciju mjesne crkve, među ostalim mještanima rijetki su lovci koji se nisu odazvali. Su-djelovali su u izgradnji sakri-stije, a na inicijativu župnika

47

UDRUGE

Lovci su zarasle putove očistili kroz lovišta

Zajednička fotografija nakon lova

50 POMIŠLJAJ

većina lovaca krenula je u iz-gradnju zida oko groblja i cr-kve. Svake godine na Duhove ekipa lovaca sudjeluje u kosid-bi parkinga i pristupnih putova do crkvice Gospe pomoćnice kršćana. Samoinicijativno su uredili bunar koji se nalazi nedaleko od crkvice, gdje je postojala opasnost da netko od slučajnih prolaznika upad-ne u isti. Sve ove poslove lovci su odrađivali s užitkom i bez

ikakve naknade. Nema savr-šenstva, pa stoga ako i posto-je kakve kritike na ime lovaca spremni smo ih saslušati i ako je to ikako moguće riješiti. Isto tako kao i svi ljudi tako i svaki lovac je različit i treba odgova-rati za svoje postupke.

Molio bih mještane da ne gledaju na lovce kao na ljude „štetočine“, jer i mi smo samo dio vas „grješni ljudi“. Sve naše aktivnosti, lov, hajka i

neke druge se većinom doga-đaju nedjeljom, pa smo „spri-ječeni“ doći na nedjeljne mise, pa vas molimo da ne mislite da smo zbog toga išta manji vjernici. Budite uvjereni da će lovci i dalje sudjelovati u svim akcijama koje se pokrenu na našem području, pa nam ne preostaje nego da im zaželimo mir i zdravlje, a nadasve lovač-ki pozdrav „Dobra kob“.

Joško Erceg, predsjednik

Rođen je 658. god., kao sin vojvode iz Toulo-usa. Mlad služi na dvoru cara Pipina. Oženio se s predivnom ženom, koja je vrlo rano umrla. Skr-han žalošću zbog gu-bitka voljene žene pre-pustio se zabavama, al-koholu, lovu. Nije imao ni snage da se bori za život. Jednom je u lovu doživio nešto neobično, što je promijenilo cijeli njegov život. Dok je po-kušao pogoditi jednog jelena, između njegovih rogova mu se ukazao svijetleći križ. Shvatio je to kao Božju opomenu što je zaboravio na svo-ju dušu i brigu za vječnost. To ga je toliko potreslo da se povukao u samoću. Tamo u samoći prirode, Hubert je do-živio susret sa živim Bogom. To je izliječilo njegovu ranjenu dušu i promijenilo mu cijeli život. Kasnije je postao sveće-

SV. HUBERT – ZAŠTITNIK LOVACA

nik i biskup te se zdušno dao u „lov“ na ljudske duše – jer one su najveće Božje blago.

Kad razmišljamo o životu sv. Huberta, pitamo se – što je to ponukalo lovce da sv. Hu-berta izaberu za svog zaštit-nika? Očito da su iz njegova

života iščitali nešto što je i njima vrlo važno i po-trebno. Želimo to otkriti. Znamo da lovci u očuva-nju prirode imaju važnu ulogu: oni čuvaju i po-mažu prirodnu selekciju životinja – da se neke ne namnože previše na štetu drugih. Pogoto-vo trebaju zaštiti i nas i prirodu od štetočina. Ti-jekom zime prehranjuju divljač. Čuvaju životinj-ski svijet od krivolovaca, čuvaju prirodu, a kod toga su i sami ponekad izloženi opasnostima. No uz to tjelesno dobro, kojim na ekološkom planu pridonose dobro-

biti društva, postoji i duhovna korist. Možda niste o tome nikada razmišljali, ali kažem vam: uz ovu materijalnu korist postoji i duhovna korist lova. Pokušat ću vam to pokazati.

Rekao sam da se Hubert povukao u prirodu i da je

UDRUGE

Blagdan sv. Huberta se slavi 3. studenoga

POMIŠLJAJ 51

UDRUGE

tamo susreo Boga. Gotovo da nema čovjeka koji nema ne-kakvih obiteljskih briga, pro-blema i borbi. Đavao danas najviše napada naše obitelji s ciljem da ih razori. Vidimo da mu to dobro uspijeva. Zato danas ima toliko povrijeđenih i razočaranih ljudi, toliko ne-sretnih i žalosnih. Sigurno ni lovci od toga nisu izuzeti. Hu-bert je uspio pobijediti svoju obiteljsku tragediju uz Božju pomoć. Lovci provode puno vremena u prirodi. A u prirodi je Bog čovjeku nekako poseb-no blizak. Tako i lovci imaju šansu, poput svoga zaštitnika, susresti Boga – da nebo uđe u njihova srca i da liječi njih i njihove obitelji. Povlačeći se u prirodu, lovci odlaze od buke ovog svijeta u mir i tišinu pri-rode. Kaže se da priroda ople-menjuje čovjekovo srce. Kad čovjek provede nekoliko sati u prirodi, odmah se nekako opusti, smiri, postane ljubazni-ji i osjetljiviji za dobro. Priroda, kao da čovjeku pomaže da uđe u ravnotežu: između buke ovoga svijeta i tišine, između stresa i žurbe i opuštenosti i mira, između materijalnog svi-jeta i duhovnog.

Zašto je tome tako? Jer priroda govori o Bogu. U pri-rodi, u tom miru i tišini, tako je lako doći do Boga, osjetiti Boga. Sv. Hubert je to isku-sio. To je ono što i našim lov-cima danas treba. To je ono što sv. Hubert danas moli za svoje štićenike.

Upravo s tog razloga želim predložiti svim lovcima: dok

budete čuvali ravnotežu u prirodi brinući se za sva ona dobra koja sam na početku napomenuo, po primjeru va-šeg zaštitnika, želim vam da u prirodi nađete Boga, da se susretnete s njime, da vam tamo on postane bliz. To je ono što je iskonska čovjeko-va potreba. Već je davno sv. Augustin rekao: „Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je čovjekovo srce dok se ne smiri u tebi.“ Tako: postoji dio u tvome srcu koji može ispu-niti samo Bog. Ako ga on ne ispuni, to mjesto će ostati pra-zno. Upravo stoga su mnogi nemirni, nesretni, frustrirani i nezadovoljni životom: jer im je srce gladno Boga. Ako nam boravak u prirodi pomaže da se opustimo, da postanemo prirodni, a ne usiljeni i nape-ti, neka vam to bude vrijeme kad ćete imati prigodu i su-sresti Boga, zavapiti mu, za-hvaliti – za sve lijepo što je stvorio, za svoj život, obitelj, prijatelje, prirodu. Ujutro, kad gledate izlazak sunca, ta slika neodoljivo napaja našu dušu. I kako da to ne izmami ushit u nama. Kako da na tome ne zahvalimo Bogu. Zato, dragi lovci, svoj boravak u prirodi možete i te kako iskoristiti za duhovno dobro. Obitelji su vam važne, a napadane su od zloga, bombardirane sva-kakvim zlom. Zašto vrijeme u prirodi ne biste upotrijebili da uputite molitve iz sveg srca prema onomu koji je svemo-ćan, koji je sama ljubav i koji

nam želi priteći u pomoć u na-šim nevoljama? No da bi nam pomogao, Bog treba naše molitve. U molitvi, njegov se blagoslov spušta k nama. Nje-gova nam svemoguća snaga dolazi u pomoć Bez molitve mi Bogu ne dajemo prigodu da djeluje u našu korist. Zato je lov i boravak u prirodi dvo-struka šansa: prvo, činite ne-što dobra za društvo i prirodu; drugo, još više, možete učiniti duhovno dobro, izmoliti puno milosti za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Zato vas, dragi lovci, potičem: neka vam ne prođe ni jedan lov, a da za to vrijeme niste bar jednu molitvu uputi-li Bogu. Vjerujem da će tada vaš zaštitnik, sv. Hubert, biti sretan. A i vi i vaši! Jer plod takvog stava će biti predivan.

Sv. Hubert je bio lovac. Ulovljen od Boga, postao je lovac za Boga, lovac i borac za ljudske duše. Dajte se i vi uloviti od Krista, da poput sv. Huberta budete Kristovi. Ulov-ljeni od Boga, da postanete lovci na Božje blagoslove. Tako, dok čuvate i štitite priro-du i životinje, čuvajte ono što vam je najvažnije: vaše obitelji. Jer što vam vrijedi sve što god postignete ako svoje najdraže izgubite. Bog vam može po-moći da ih sačuvate za nebo.

Neka vam svojim zagovo-rom sv. Hubert pomogne da možete čuvati i držati ravnote-žu između prirode i svoje duše.

Vlč. Dražen Radigović(„Milosti puna“, Marija Bistrica,

broj 49, 2012.)

52 POMIŠLJAJ

Kontraverzni istraživa i bosanski arheolog dr. Semir Osmanovi iz

Visokog, po etkom ove godine, održao je predavanje o bosanskim piramidama. U drugom dijelu izlaganja dr. Osmano-vi posvetio je svoje predavanje „mi-sterioznim kamenim kuglama“ koje se pojavljuju odavno širom svijeta, u Bo-sni ali i u Hrvatskoj. Dr. Osmanovi na-glašava da je obradio gotovo sve pojave kamenih kugli širom svijeta, posebno u Kostariki, Meksiku i naravno u Bosni.

Prve kamene kugle promjera do 60 cm na ene su i u Hrvatskoj na gradili-štu autoceste A1 Zagreb – Split – Du-brovnik u travnju 2010. godine. Kugle su na ene nedaleko Vrgorca i granice s Bosnom i Hercegovinom. Radnici su ih nalazili u iskopanim kamenim blokovi-ma na trasi autoceste. Pretpostavlja se da je na eno više od 100 kugli. Sudbina kugli, bar za ve inu njih, nije poznata. Znatan broj otkupili su za sitne novce turisti koji su prolazi po trasi autoceste.

Mnogo kamenih kugli razbili su sami pronalaza i vjeruju i da se u njima

ČUDA BOŽJE PRIRODE

u sredini nalazi dijamant ili neki skupi kamen. Ništa u njima nije na eno. Neke promjera i do 1,5 m završile su u Bosni u vrtovima ili dvorištima kao ukrasi.

U predavanju o kamenim kugla-ma dr. Osmanovi je spomenuo da su tri kamene kugle prona ene i u Bilica-ma kraj Šibenika. Taj podatak me živo zainteresirao te sam odlu io potražiti te kugle u Bilicama i saznati malo više o njihovoj sudbini.

Za vrijeme mog boravka u Šibeni-ku, na prvi dan prolje a, krenuo sam u Bilice u potragu za kamenim kuglama koje spominje dr. Osmanovi . Gospodin Bosni , kojeg sam slu ajno sreo u Bili-cama, odveo me je na mjesto gdje se na-laze kamene kugle. Kugle se nalazile u dvorištu ku e Mile Samodola u Stublju. Mile je godinama skupljao kamene skul-pture iz prirode pa su se tako i kamene kugle našle u njegovoj zbirci. Primijetio sam da se u vrtu nalazi ak pet kamenih kugli a ne tri kako navodi dr. Osmanovi

Kugle u Stublju su promjera od 40 do 55 cm. Dvije ve e su potpuno sa u-vane a dvije nešto manje su obojane kao nogometna lopta. Najve a je razbijena i u njoj je napravio kamenu zdjelu. Sve kugle, najvjerojatnije, potje u sa gradi-lišta autoceste Dalmatine.

Na 4. kongresu geologa u Šibeniku, od 13. – 16. listopada 2010., dr. Hrvoje Posilovi sa suradnicima predstavio je svoj znanstveni rad kojim je znanstve-nim metodama utvrdio starost kamenih kugli iz okolice Vrgorca. Kugle datiraju

MISTERIJ KAMENIH KUGLI IZ BILICA

POMIŠLJAJ 53

ČUDA BOŽJE PRIRODE

vlasnik donirao i pristao da se prenesu možda u školsku ili župsku arheološku zbirku. Kako se „gostionica“ u Stublju prodaje postoji opasnost da budu i vla-snik to ukloni ili proda nekome. Kugle bi svakako morale ostati u Bilicama. Pro-itao sam da neka mjesta uz Dalmatinu

ve pripremaju, u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture, prostorije u kojima bi se smjestile kamene kugle ali i ostali arheološki nalazi iz tih kraje-va. To bi bila atraktivna turisti ka ponu-da. U budu u zbirku starina u Bilicama, osim kugli, mogao bi se smjestiti i plutej oltarne pregrade iz starokrš anske crkve sa Dedi a Punte kao i drugi arheološki nalazi iz prošlosti ovoga kraja.

Janko Lipovec

iz vremena iz gornje krede, mezozoika, te su stare 90 do 100 milijuna godina. Dr. Posilovi je na kongresu demonstri-rao eksperiment kojim je objasnio pro-ces postojanja kugli i prikazao model formiranja mineralne energije. S time je potvrdio da su kamene kugle nastale prirodnim procesom: „Kamene kugle su nakupine minerala a podrijetlo kreme-nog materijala je organsko – vjerojatno iz planktona ili spikula kremenih spu-žvi. Izuzetno pravilan sferi ni oblik ka-menih kugli ujedno je i rijedak primjer matemati kih zakonitosti rasta i samo-organizacije tvari u prirodi, gdje je mo-gu e jasno vidjeti i protuma iti principe postanka geoloških oblika.“

Na temelju gornjih znanstvenih radova i na prijedlog dr. Hrvoja Posi-lovi a, prof. dr. Jasenke Sremac, dr. sc. Karmen Fio i prof. dr.sc. Blanke Cvetko – Tešovi , Ministarstvo kulture RH rje-šenjem od 24. lipnja 2011., proglasilo je da kamene kugle s podru ja Vrgorca do granice s Bosnom imaju radi svoje rijet-kosti, izgleda i izvanrednog znanstvenog zna enja svojstvo zašti enog minerala/nakupine minerala te su stoga utvr e-ne i proglašene zašti enom prirodnom vrijednoš u. Kugle su u vlasništvu RH, pa su ih vlasnici kugli uzetih iz prirode dužni prijaviti Ministarstvu kulture RH, Upravi za zaštitu prirode. Uvjeti pod kojim se kamene kugle mogu dati prav-noj ili zi koj osobi na zaštitu i uvanje utvr uje Ministarstvo kulture.

Kamene kugle mogle bi postati turi-sti ka atrakcija Bilica ako bi ih današnji

54 POMIŠLJAJ545454545454545454544554445454554454554545444545444454545554545454544454454454545445455454445544455 P PP P P PPPP P PP P P PPP PPPPPPP P P PP P PPPP PP PPOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOMOOOMOMOMOMMMMMOMMMMMMMMMMMOMMMMIŠIŠIŠIŠIŠIŠIŠŠIŠIŠIŠIIŠIŠIŠIIIŠIŠIŠIŠIIŠŠIŠIŠIŠIIŠII LJLJLJLJLJJLJLJJLJLJLJLJLJJLJJLJLJLJJJLJLJLJLJLLJJLJJJLLL AJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJJAJAJAJJJ

NA SPOMEN

Dana 22. prosinca 2013. preminuo je u Zagrebu,

„ključar“ crkvice Gospe Po-moćnice kršćana u Bilicama. Na oproštaju od pokojnog Ante župnik je u homiliji o. pok. Anti naglasio ove riječi: „… Isus je jednom zgodom rekao: Tko nije protiv mene – za mene je! Da pokojni Ante nije bio uz Boga onda sigurno ne bi radio ono što je radio u crkvici i oko crkvice Gospe Pomoćnice kršćana u Jerkulovcu. Po tradiciji njegova se obitelj i obitelj njegova pok. brata Čedomira s velikom ljubavlju i poštovanjem brigala oko održavanja i či-šćenja crkve – posebno na njezin blag-dan, na Duhove. Pokojnog Antu sam pro-matrao s kojom ljubavlju i poštovanjem i najmanju travku oko crkvice kosi i uklanja kako bi teren bio što ravniji i izgledao kao tepih. I ta njegova angažiranost oko ure-đenja Božje i Gospine crkvice govori i o njegovoj vjeri, poštovanju, ljubavi prema Bogu i Gospi. Ključ Gospine crkvice gr-čevito je držao u svojim rukama i kad god je trebalo on bi sam došao, donio ključ, otvorio i zatvorio crkvicu. To mu nije bilo teško učiniti. Zbog toga ključa, vjerujemo da mu je Gospodin i sv. Petar otvorio vrata raja. U tom ključu, izgleda, nalazi se ključ njegove vjere. Gospodin mu je, vjeruje-mo, dao milost pred smrt da spozna čitav svoj život, svoje loše i dobre strane. Dao mu je šansu da Mu preda sve svoje grije-he i da se za njih iskreno pokaje. Gospo-din je ljubav i Njemu je stalo do svakog

stvorenja i svatko mu je važan. Ključ Gospine crkvi-ce u Jerkulovcu vjerujem da će odgovarati, govoreći simbolično našim ljudskim rječnikom, bravi na vratima raja. Ante je osim ovih vrli-na, pokazao i svoju ljubav prema domovini Hrvatskoj pomažući i čineći ono što se od njega tražilo u Do-movinskom ratu i što je on smatrao da zaista treba učiniti. Obnašajući brojne funkcije nastojao je, prema

svojim mogućnostima, biti pri ruci svima i učiniti ono što je mogao…“ Ante je bio re-dovni slušatelj HKR-a, ali i prijatelj koji je re-dovno svojim novčanim prilozima pomagao HKR. Prije smrti bolnički kapelan mu je po-dijelio sakrament bolesničkog pomazanja.

Iz Antine pismene ostavštine izdvojit ću nekoliko rečenica:• Mogu samo kazati da će od ljubavi ovisiti

budućnost svijeta, a to je istina, jer Bog je Ljubav, a Bog je samo jedan i vječan.

• Dragi Bog je bio darežljiv prema nama. Hvala mu za sve što se u našem životu dogodilo.

• Dragi Bog je, kad je dijelio ljubav bio iz-dašan u našem slučaju. Hvala mu i slava.

• Bože, nemoj nikada mene i moju ljubav razdvojiti, jer ti Bože znaš, da je naš život jedno bez drugoga besmislen. Bože, usli-ši molitvu moju, ali neka bude volja Tvoja!

Antino životno pravilo je glasilo: „Nemoj se bojati, nema onog problema kojeg nas dvoje ne možemo riješiti, uz pomoć Božju!

F.T.B.

(* 1947. – Bilice, † 2013. Zagreb)

POMIŠLJAJ 55

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

Ova akcija organizirana je u sklopu Europske godina itanja naglas.

Zamišljena je kao natjecanje u enika osnovnih škola, a cilj je poticati itanje, stvarati itala ke navike te poticati po-zitivan natjecateljski duh.

Zbog velikog interesa u enika O.Š. J. Dalmatinca održano je prednatjecanje u školskoj knjižnici pod budnim okom našeg žirija u sastavu: Olga Luci – na-stavnica razredne nastave; Marija Pet-kovi – nastavnica hrvatskog jezika i Živana Bogdan Mandi – knjižni arka.

U enici 4. r.: Karla Vukovi , Frane Miškovi i Toni Slavica sudjelovali su na natjecanju u 1. kategoriji , a u enice Lana Nini (5. r.) i Iva Aužina (8 r.) u 2. kategoriji. U enici su trebali predsta-viti djelo koje su sami odabrali, a po-tom jedan dio izražajno itati naglas 5 minuta. Naša Iva izborila je nastup na op inskom natjecanju.

Ocjenjivala se kreativnost uvod-nog dijela, jasno a i razgovijetnost, izražajnost u nastupu, složenost teksta, razumijevanje pro itanog i sveukupni dojam.

AKCIJA »ČITAJMO NAGLAS, ČITAJMO ZAJEDNO«AKCIJA »ČITAJMO NAGLAS, ČITAJMO ZAJEDNO«

BEZ ČITANJA NEMA NI UČENJABEZ ČITANJA NEMA NI UČENJA

Završno natjecanje održalo se 13. 11. 2013. na našem najve em književ-nom sajmu – Interliberu u Zagrebu.

Za pohvalu je da su na županijskom natjecanju pobijedile u enice naše O. Š. Jurja Dalmatinca: Lucija Kuli (3. r.) i Petra Šveljo (6. r.).

estitamo svim sudionicima na nastupu i želja nam je da se dogodine prijavi što više u enika naše škole.

Promišljanje o razvoju čitanja staro je koliko i samo obrazovanje. Jedan od bitnih preduvjeta za uspjeh u učenju je mogućnost čitanja s razumijevanjem. U svom svakodnev-nom poslu susrećemo se s ocjenom da djeca čitaju premalo iako je čitanje iznimno važan element cjelokupnog odgoja i obrazovanja. Čovjek je društveno biće sklono komunikaci-

ji s drugima. Stoga je problem komuniciranja opći društveni problem i problem svakog poje-dinca. Jedan od osnovnih ciljeva obrazovanja jest i osposobljavanje djece za što uspješnije izražavanje, komuniciranje. Često kod svojih učenika čujem: „Znam učiteljice, ali ne znam kako to reći!“ ili „pročitao sam ali mi opet ništa nije jasno!“ ili „Napisao bih, ali ne znam kako

Učenici 4. razreda: Karla Vuković i Frane Mišković

56 POMIŠLJAJ

početi!“ Zato je osobito važno kako se djeca pismeno ili usmeno izražavaju i koji jezik kori-ste pri komunikaciji.

Djecu je potrebno poticati na čitanje knjiga i časopisa, motivirati ih za kontinuirano svakod-nevno čitanje kako bi ono postalo navika. Znan-stvenici, koji se bave psihofizičkim razvojem djece, su spoznali da je djetetu potrebno gla-sno čitati barem 15 minuta dnevno. To glasno čitanje pomaže cjelokupnom djetetovu razvoju. Aktivnostima čitanja treba početi od djetetova rođenja. Tako mu od najranije dobi izgrađujete poseban osjećaj povezanosti i bliskosti s njime, potičete ga na razvoj govora, mašte, pamćenja i kreativnosti, te mu pomažete da zavoli knjigu.

Istraživanja kazuju da se mozak djeteta, kojem odrasli čitaju i pričaju, brže razvija. Mno-gi roditelji misle kako je razvoj čitanja isključi-vo zadaća škole i učitelja. Učitelji smatraju da osim njih i roditelji imaju svoj dio odgovornosti

za razvoj čitanja. Neki tvrde da su djeca op-terećena školskim i izvanškolskim obvezama i da im nedostaje vrijeme za čitanje. Većina će reći da je čitanje dosadno i da treba izabrati neku jednostavniju aktivnost ili zabavu.

Na žalost, djeca više ne rastu uz priče! Po-sljedice toga su da djeca gube kontakt s ljudima, sa stvarnošću, nemaju potrebe razgovarati i ne znaju razgovarati. Sve teže ili nikako ne uspijeva-ju izraziti svoje emocije. U razgovoru s roditeljima saznajem kako „teče“ razgovor nakon što djeca iz škole dođu kući: „Što je bilo u školi?“ - „Ni-šta!“; „Što ste radili?“ - „Ništa!“; „Kako se osjeća-te?“ - „Dobro!“; „Kako vam je bilo?“ - „Lijepo!“…

Ako je čitanje ključna vještina za uspješ-no učenje pitamo se kako će djeca učiti i kako ćemo ih naučiti učiti kad sve manje čitaju. Tko zna čitati, može i zna učiti! Ako djeca žele po-boljšati svoju vještinu čitanja i unaprijediti tehni-ku – treba što češće čitati i kod kuće i u školi.

Svjesni smo da je tehno-loški napredak i razvoj informa-tičke tehnologije nametnuo i nove načine komunikacije, ali osobnu komunikaciju ne može u potpunosti zamijeniti telefon, mobitel, elektronička poruka i sudjelovanje u različitim druš-tvenim mrežama. Iako je infor-matička tehnologija višestruko korisna, knjiga i tiskovni materi-jal je neizostavan, snažan medij u razvoju komunikacijskih spo-sobnosti i razvoja uopće.

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICERODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

Učenici prvog razreda uče čitati

POMIŠLJAJ 57

Draga spisateljice Ivana Brlić Mažu-ranić! O Vama znam mnogo toga. Znam da ste rođena u Ogulinu 18. travnja 1874. godine, da ste imali sedmero djece, da ste proglašeni hrvatskim Andersenom i da ste umrli u Zagrebu 21. rujna 1937. godine. Vaša najpoznatija djela su: Zbirka pripovje-daka i pjesma za djecu „Valjani i nevaljani“; poznati roman za djecu „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“; pripovjetke „Priče iz davnine“, „Basne i bajke“, „Srce od li-citara“ i još mnogo drugih djela koja su prevedena na strane jezike. Po roma-nu „Čudnovate zgode Šegrta Hlapića“ je napravljen crtani film. Budući da su Vaša djela poznata i priznata u cijelom svijetu za Vas vrijedi izraz „zaiskrile su Ivanine priče“. Od priče „Šuma Stribo-rova“ očekujem dobru priču interesan-tnog i zanimljivog sadržaja.

Pozdrav! Sara, 4. r.

Poštovana Ivana Brlić Mažuranić!Čitajući o Vama saznajem da ste

najpoznatija hrvatska književnica. Či-tao sam puno Vaših bajki. Najviše mi se svidjela priča „Čudnovate zgode še-grta Hlapića“. O Vama sam saznao i da ste pisali i govorili francuski, njemački,


ruski i engleski i da ste bili dva puta predlo-ženi za Nobelovu nagradu. Vaše knjige su čitane po cijelom svijetu.

Poznavajući Vas očekujem da će priča „Šuma Striborova“ biti jednako dobra kao „Čudnove zgode šegrta Hlapića“. Iskreno se veselim svim novim pročitanim knjigama.

Lijep pozdrav! Frane Mišković, 4. r.

PISMA IVANI BRLIĆ MAŽURANIĆPISMA IVANI BRLIĆ MAŽURANIĆ

ZAŠTO JE ČITANJE VAŽNO?1. Čitanjem dolazimo do novih spoznaja, bolji smo pisci i govornici.2. Čitanjem bogatimo rječnik i usvajamo pravopisna pravila.3. Čitanjem razvijamo sposobnost suživljavanja.4. Čitanjem putujemo različitim životnim iskustvima i obogaćujemo vlastita.5. Čitanjem upoznajemo, prepoznajemo, razvijamo vrline.6. Čitanjem postajemo maštovitiji.7. Čitanje nas osamljuje, a povremena samoća nas oplemenjuje.8. Čitanje iziskuje napor, a svladavanje napora razvija vrijednost.

Miranda Dujić

Spisateljica Ivana Brlić – Mažuranić na-pisala je roman o hrabrom dječaku koji

kreće na pustolovinu života. Jedan od najpo-znatijih likova dječje književnosti, šegrt Hla-pić, malen kao lakat, veseo kao ptica, hra-bar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao Sunce. Taj mali postolarski Šegrt otiskuje se u daleki svijet u borbi protiv ne-pravde i bori se za sve obespravljene.

Da je stvaran, Šegrt Hlapić bi 13. listo-pada 2012. g. napunio 100 godina. Danas je popularan kao i prije sto godina. Zauvijek je ostao dječak koji osmoškolcima diljem Hrvatske uljepšava prve susrete s knjigom i školskom lektirom.

Učenici naše škole priključili su se „Hla-pićomaniji“ i pogledali film o Hlapiću.

Kako su film doživjeli pišu učenici 3. razreda.

Danas smo posjetili kino. Uvijek mi srce brže zakuca kad uđem u tu prostoriju. Smje-stimo se u tamnocrvene sjedalice i nestrpljivo čekamo početak. Svjetla se ugase i sve su oči uperene u platno. Čim sam vidjela Hlapića zna-la sam da će se nešto zanimljivo dogoditi. Iz trenutka u trenutak film je bio zabavniji. Gledala sam crtić „Šegrt Hlapić“, te čitala knjigu, a sad gledam i film. Bilo je i smijeha i tuge. Najviše mi se svidio kraj filma kada su se okupili majstor, majstorica, Gita i Hlapić. Njihova sreća i radost prešla je na sve nas koji smo sjedili u dvorani. Bio mi je čudan lik prosjakinje Jane. Ona je pu-šila, a nije imala za popravak opanaka. Hlapiću to nije smetalo jer je on bio dobričina i svima je pomagao. Pas Bundaš me na filmu oduševio. Takvog bi psa svatko poželio imati. Majstorica je u knjizi bila dobra, ali njezina dobrota je još istaknutija na platnu. Naročito mi se svidjela uloga djevojčice Gite, a i ostali glumci su bili odlični. Ipak knjiga ima mnogo više događaja i dok sam čitala više sam maštala.

Heidi Šupe

58 POMIŠLJAJ


100 GODINA HLAPIĆA100 GODINA HLAPIĆAŠTO NAS JE KNJIGA I FILM

O HLAPIĆU NAUČIO?Važne životne pouke učenika

trećeg razreda:

• Dobro je činiti dobra djela. (Antonia Ća-leta Car i Tonka Kardov)

• Pomozi prijatelju u nevolji. (Domagoj Ća-leta)

• Uvijek sa sobom nosi svoju torbicu i alat i poslužit će ti kad zatreba. (Iva Durbić)

• Voli životinje kao što je Hlapić volio Bun-daša. (Ema Stjepančević)

• Čuvaj svoje čizmice. (Mate Slavica)• Čuvaj se nepoznatih ljudi jer mogu biti

opasni po život. (Špiro Rajčić)• Nemoj krasti tuđe stvari. (Jakov Žižić)

• Lopovi završavaju u zatvoru. (Dino Slavica)• Pruži pomoć slabijima od sebe. (Adriana

Marčić)• Budi dobar kao kruh i hrabar kao Kralje-

vić Marko. (Mirnes Okanović)• Budi veseo kao ptica. (Anđela Mikulandra)• Budi mudar i oprezan. (Tamara Ćaleta)• Budi uz svoju obitelj i poštuj oca i majku

kao Gita i Hlapić (Marija Mišković)• Ne bježi od kuće i ne skitaj noću. (Karlo

Kovač)• I male stvari nas čine sretnim. (Antea Ča-

leta Car)

Povodom Dana HRZ i PZO, 93. Zrakoplovna baza organizirala je 19. studenoga 2013.

„Dan otvorenih vrata“ u vojarni Zemunik. Po-zvana su djeca Područne škole Bilice da ih posjete. Djeca su organizirano razgledala sta-re zrakoplove i helikoptere većinom zaroblje-ne u akciji „Oluja“ uz pratnju djelatnika vojarne koji su im objašnjavali sve o letjelicama i strplji-vo odgovarali na mnogobrojna pitanja.

Djeca su sudjelovala u radionici u kojoj su izrađivali papirnate avione i natjecali se u bacanju. Najbolji bacač papirnatih aviona bio je Krste Slavica. Na pisti su bili postavljeni info pultovi gdje su učenici dobili brošure i CD-e o hrvatskim vojnicima.

Najveće oduševljenje djece nastupilo je ulaskom djece u kanader koji su razgledali uz vojne pilote koji gase požare. Vojnici PZO-a pokazali su djeci i protuzračno naoružanje.

„Šlag“ na kraju čitavog prijepodneva bio je letački program akro skupine „Krila oluje“. Djeca su bez daha i širom otvorenih očiju pro-matrala hrabre pilote kako izvode razne letač-ke figure na našim hrvatskom nebu.

Mama Lalida Barišić,djelatnica Zrakoplovne baze Zemunik

POMIŠLJAJ 59


BILI SMO NA „DANU OTVORENIH VRATA“93. ZRAKOPLOVNE BAZE ZEMUNIK

Bio je to nevjerojatan doživljaj! Oduševile su me akrobacije pilota. (Karla Vuković)Mene su oduševila brojna ratna vozila u ogromnom hangaru. (Toni Slavica)Toliko mi je bilo interesantno da sam poželio postati pilot. (Krste Slavica)Nisam zamišljala da je kanader tako velik! (Kristina Bušac)Pilot me je pokušao naučiti kako uzletjeti i to je bilo vrlo uzbudljivo. (Damir Čaplja)

* Sv. Nikola je pokucao na prozore naše škole i djeci udijelio slatke poklone.

60 POMIŠLJAJ


* U enici i u iteljice okitili su Bo-ži no drvce a panoe zatrpali šarenim iz-micama, jelkama i estitkama.

* U iteljice Irma i Miranda uz po-mo fra Tome izradile su aranžmane za prodaju u župnoj crkvi, a skromne prilo-ge poklonili potrebnima.

* U humanitarnoj akciji „Bombon i za kamen i “ sudjelovali su u enici i slat-kišima razveselili udrugu „Kamen i “.

PROSINAČKI »ŠUŠUR«PROSINAČKI »ŠUŠUR«

* U školi je, 20. prosinca, održana Boži na priredba „Radost u srcu, Boži u nama“. Svojim bogatim programom u i-teljice i djeca zabavili su brojne roditelje i drage goste.

Prikupile i pripremile:Irma Vuki evi i Miranda Duji

SPORT

Ja sam Nino Perišić, sin Brankov iz Bilica. Rođen sam 15. ožujka 2001. godine u Ši-

beniku gdje pohađam sedmi razred osnovne škole. Moj hobi je veslanje. Veslanjem sam se počeo baviti sasvim slučajno. Naime, moj prijatelj Šimun jednom me pozvao u veslački klub, u Dolac, da vidim što to oni rade. Sport mi se odmah svidio, a mnogi bi rekli da je to bila ljubav na prvi pogled.

Od toga dana, i tako već dvije i pol go-dine, veslanje je sastavni dio moga života. Vrlo brzo nakon upisa počele su i regate ko-jima sam se jako veselio. Svoju prvu regatu pamtim i po prvoj medalji. Bila je to bronca, a osvojio sam ju s još tri klupska momka u na-šem Zatonu. Od tada se uspjesi polako nižu na regatama diljem Dalmacije: Split, Makar-ska, Dubrovnik, Metković.

Medalja koju posebno volim i koju ću pamtiti do kraja života je ona s državnog pr-

POMIŠLJAJ 61

ZLATNI VESLAČ NINO IZ PODLUKOVNIKAZLATNI VESLAČ NINO IZ PODLUKOVNIKA

venstva u Zagrebu 2013. godine. Najveću zlatnu medalju do sada dobio sam 15. rujna 2013. S njom sam osvojio i status državnog prvaka u kategoriji 1 XKMB (skif, kadet muški B-mlađi).

Cijelu ovu sezonu obaram taj naslov i dobro me je krenulo. Prije koji dan, točnije 2. ožujka 2014. imao sam regatu u Splitu i uvjerljivo pobijedio. Od svih mjesta gdje ima-mo regate najdraži mi je Zaton jer sam tu kao doma, pred svojim sugrađanima i obitelji, od koje imam veliku podršku koja mi puno znači.

Nakon svih velikih uspjeha kluba, gra-donačelnik Šibenika nam dođe osobno če-stitati na svemu što smo postigli.

Neizostavno je postalo i osvajanje peha-ra na važnijim regatama, poput onih u Zagre-bu na kupu Hrvatske ili državnom prvenstvu.

Krka je klub s dugom tradicijom i vrsnim veslačima pa s toga pozivam sve, koji se žele natjecati i koji ne znaju što bi trenirali, da dođu kod nas u klub i vide kako je to biti ve-slač. Nema ništa ljepše na svijetu od veslanja jer je osjećaj predivan dok sam u svom skifu, okružen mirnoćom vode i plavetnilom neba.

PITANJA I ODGOVORINajljepši dan? – Danas.Najveća prepreka? – Strah.Najlakša stvar? – Pogriješiti.Korijen svakog zla? – Egoizam.Najgori poraz? – Obeshrabrenje.Najbolji profesionalci? – Djeca.Prva potreba? – Komunicirati.Najveća sreća? – Biti koristan drugima.Najgora mana? – Zlovolja.Najopasnija osoba? – Ona koja laže.Najružniji osjećaj? – Mržnja.Najljepši dar? – Oprost.Najpotrebnije? – Obitelj.Najugodniji osjećaj? – Unutarnji mir.Najbolji prijam? – Osmijeh.Najbolja medicina? – Optimizam.Najveća snaga? – Vjera.Najljepše na svijetu? – Ljubav.

Majka Terezija

62 POMIŠLJAJ

O njegovom načinu veslanja može se novela napisati, a sve bi se svelo u dvije riječi: „na mahove“. Još lani smo za njega rekli da je dečko koji obećava, a ove godine je to i potvrdio osvajanjem titule prvaka Hrvatske u 1X KMB. U sva-kom slučaju gledati ga kako vesla nije dosadno – čas juriša tako da ga nitko od vršnjaka ne može pratiti, pa skoro sta-ne, pa krene, pa malo gleda „okolo“, pa krene… Šalu na stranu, ukoliko ga trene-ri dovedu na stabilnu formu i nauče na kontinuitet zaveslaja Nino će biti momak od kojeg Krka ima što očekivati. Čestita-mo mu na zlatnoj medalji izborenoj u vrlo jakoj konkurenciji – bravo Nino!

(komentar predsjednika VK Krka –nakon osvajanja statusa državnog prvaka)

SPORT

PISMA ČITATELJA

Ve inu vremena posve ujemo u enju arapskog jezika. Samo da znate da po-stoji više vrsta arapskog jezika. U Ma-roku su tri, zatim berberski i francuski. Osim u enja jezika djelujem u Carita-su gdje se susre em s mnogim afri -kim emigrantima kojih je ovdje jako puno. Poslije prvog razgovora, esto su upu eni stru nim osobama kao što su: psiholog, socijalni radnik ili farma-

POMIŠLJAJ 63

Po prvi put vam se javljam iz Ma-roka gdje sam poslana u misije. Mogu vam re i da je ovdje sve puno druga i-je. Maroko je muslimanska država, pa je stoga i državna religija islam. Mi kr-š ani smo ovdje u manjini i dolazimo iz razli itih krajeva svijeta. Ipak, naj-brojniji su Afrikanci koji su iz razli iti afri kih država. Kao što zaklju ujete, svi krš ani su stranci. Neznatan broj

Dragi župniče fra Tomislave i dragi župljani!

doma ih koji su postali krš ani esto su odba eni od svojih najbližih i nema-ju nikakvih prava.

Što se mene ti e, živim u glavnom gradu Maroka – Rabatu. U zajednici nas je šest sestara i to dvije Francuski-nje, jedna Španjolka, zatim Poljakinja, jedna sestra iz Konga i ja. Dakle, ži-vim u me unarodnoj zajednici sestara i me usobno govorimo francuski jezik.

ceut – za lijekove. Svi emigranti ima-ju jedan cilj – prije i u Europu preko Španjolske. Neki to uspiju ali velika ve ina nikada, te se razo arani moraju vratiti u svoju Domovinu.

Malo slobodnog vremena dajem i napuštenoj djeci posebno tek novo-ro enoj djeci koju zajedno s osobljem hranim mlijekom iz bo ice. Poslije ne-kog vremena vidljiv je i rast. Mnoga

Naselje u kojemu žive siromašni ljudi

djeca imaju sre u da su usvojena. Ima i djece koja su ro ena s nekom tjele-snom manom ili težim hendikepom pa zauvijek ostaju u sirotištu.

Ina e, još jedna pojedinost je da se u Maroku ne uju crkvena zvona kao u našim krajevima. Umjesto zvona svakodnevno se uje pjevanje imama s minareta. Imam poziva sve muslimane pet puta dnevno na molitvu. Kao što sam ve rekla nas krš ana je jako malo.

Imamo dvije Biskupije i svega nas je samo 25.000. Tom broju pripada i mali postotak pravo-slavaca i protestanata. Iako nas nije puno, nastojimo ne rije ima nego djelima svjedo iti Isusa Krista u ljubavi prema bratu o-vjeku koji je u potrebi. Nažalost, ima i mjesta gdje nije bilo svete mise ve i mjesecima. Nedosta-ju sve enici. Franjevci, koji-ma je upravo sjedište u Rabatu i ijoj župi pripadamo, imaju

samo nekih 20-tak sve enika. Nedo-staje i asnih sestara. U našoj Biskupi-ji nas je samo 112. Još nisam ula da je osim mene, netko iz BiH ili Hrvat-ske, pa ovaj poziv upu ujem posebno mladima. Odazovite se na Božji poziv i po ite po svem svijetu širiti Evan e-lje. Ja sam zadovoljna i sretna da sam u Maroku, ali bih bila još sretnija kada bi netko od vas pošao za Isusom kao mi-sionar ili misionarka. „Bog je ljubav“

(1 Iv, 4,16) i zbog toga se isplati darovati svoj život za Njega i brata ovjeka koji je u potrebi.

Neka vam ove pri-mljene rije i budu poti-caj da se i vi, dragi žu-pljani, molite za misio-nare i misionarke, pa i za duhovna zvanja! Mir vam i svako dobro!

Srda no vas sve pozdravlja s. Renata – vaša misionarka!

64 POMIŠLJAJ

PISMA ČITATELJA

Model crkve u ovim krajevima

Proslava Božića u zajednici. Sestra Renata - treća s desna.

POMIŠLJAJ 65

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI

ŽUPNE OBAVIJESTIMise

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM BLAGDANIMA u 10,30 sati.

DNEVNA MISA – po dogovoru.Pobožnosti

Prije svake mise molimo sva otajstva krunice i litanije.

Svakog korizmenog petka, vršimo po-božnost križnoga puta uz postaje koje se nalaze uz cestu koja vodi prema crkvi. Po-božnost po inje u 17,00 ili 18,00 sati.

Svake prve subote u mjesecu organizira-mo pobožnost Klanjanja pred Presvetim u ve ernjim satima.

Svake subote Molitvena zajednica ima svoj susret u ve ernjim satima.

IspovijedŽupljani koji žele mogu se ispovjediti

prije svake mise nedjeljom i zapovjednim blagdanima od 9,30 – 10,30 s.

Ako nekome ne odgovara ovaj termin može dogovoriti sa župnikom drugi termin za ispovijed ili duhovni razgovor u franje-va kom samostanu sv. Ante na Šubi evcu.

Ispovijed bolesnika i starijih osoba po ku-ama, koji žele, treba dogovoriti sa župni-

kom. Na vrijeme treba prijaviti svoje bole-snike župniku za boži nu i uskrsnu ispovijed.

Bolesnici iz župe koji se na u u bolnici neka se jave bolni kom kapelanu fra Mati Topi u (mob: 098/870 009) za ispovijed ili bolesni ko pomazanje.

Župni vjeronaukVjeronauk se održava u Bilicama, u

zgradi škole subotom:- za prvopri esnike (3. r.) u 9,45 sati,- za krizmanike (8. r.) u 10,45 sati.

Darovi za Duhovni centar100 kn: Joško Gatara, An a Kneže-

vi , Branko aleta, Ivo Lugovi , Sun ica Perkov-Baranovi , Jelena Mar i , Jagoda Ali , Goran aleta Car, Marina aleta, Si-niša (Drago) aleta; 200 kn: Josip Grubi-ši ; 300 kn: Matko Grubiši Mijin, Željko Mihaljevi s obitelji, S. M., Vlado Kova-evi ; 350 kn: Nikola Djakovi ; 400 kn:

Vlade Kalik p. ure; 2.000 kuna: fra Božo Mori – Šubi evac; 50 eura: Perica Brki-i ; 100 eura: Jerzy Henryk Schielberg.

Prilozi umjesto vijenaca za Duhovni centar

† Zorka Periši100 kn: Jadranka Štefan; 150 kn: Živa-

na Polimac

Prilozi umjesto vijenaca za potrebe crkve

† Milka Lugovi150 kn: Tona Lugovi , Josip Slavica;

200 kn: Živko Lugovi , Milan Lugovi , Zoran Lugovi , Nedjeljko Lugovi , Joško Lugovi , Branko Lugovi .

† Drago Mikulandra150 kn: Dragan aleta i Buci; 200 kn:

Ankica Mikulandra i Marinko Jurkovi ; 250 kn: Jakov i Slavka Mikulandra.

† Ante Mikulandra200 kn: Obitelj Miši i Lugovi .

† Romana Erceg200 kn: Ankica Mikulandra (za postaju

križnog puta)

PRIJATELJI – DAROVATELJIŽupnog lista Pomišljaj

20 kn: Mirjana Slavica; 50 kn: Neven-ka Mikulandra, Zoran Lugovi , Dunja Mihaljevi , Jelica Mari , Ive Mikulandra, Anita Jakši ; 100 kn: Anica Krni ; 200 kn: Sonja Bei ; 10 eura: Ana Josipovi .

66 POMIŠLJAJ

Darovi za cvijeće Gospi od Pomišljaja:(od kolovoza 2013. do travnja 2014.)

10 kn: Dinka Mikulandra; 20 kn: Vedrana Gatara, Marina Slavica, Nikolina Šari , Ankica Mikulandra, Jelena Mar i , Ivana aleta; 30 kn: Katica Slavica, Manuela Vu-kovi , Milanda Mikulandra, Nada Grubiši ; 40 kn: Nada Mikulandra ž. Duškova; 50 kn: Mila Mihaljevi , Sonja Bei , Anka Gatara, Tatjana Juri , Nada Mikulandra, Marina

aleta, Kosmosa - Marija Žiži ; 60 kn: Vesna Juras; 100 kn: Ivana Samardži , Jadranka Grubiši , Marina i Ana Gatara; 150 kn: Živana Polimac; 200 kn: Anica Batljan.

Prilozi za potrebe crkve50 kn: Mirko Mikulandra, Marija Slavica, Miroslav aleta Car, Grgo Slavica, Frane Grubiši ,

Anka Svra ak, Senka Vrljevi ; 100 kn: Vlado Kova evi , Agneza Pavi , Ljiljana Juki , Iva Tucak, Božo aleta, Marko Grubiši , Ivo Lugovi , Paško Dželalija, Žarko Brali , Miljenko i Janja Juras, Neda Rak, Obitelj Samardži , Milan Jakši , Danica Blaji , Zdravko Grubiši , Ljerka Špiljari , Senka Vrljevi s obitelji, N.N., Obitelj Živka Miši a, Ivo Lugovi , Milena Buva; 150 kuna: Ne-venka Slavica ud. Vinaka-Živka; 200 kn: Petar Josipovi , Josip i Jadranka Grubiši , Marko Ivezi , Željka Škugor, Krešo Erceg, Ivo Dabov, Jelica Mari ud. Marijana, obitelj Bori , Anka Gatara - Šibenik; 250 kn: Toni Slavica; 1000 kn: Kata Radinkovi ; 50 eura: Slavica Pai Erceg, Ante Grgi .

NAŠI DOBROČINITELJIBranko Slavica je izradio kalup za izradu postaja križnoga puta. Još je izradio križeve

koji su pocin ani i postavljeni na postaje. Branko je još sa svojim pomo nicima (Ante - Draško Slavica, Ive Buva Holcer, Ive Buva i nadzorni organ Ive Buva - Cako) montirao dvije nadstrešnice na Duhovnom centru koje je sam rado izradio. Sve radove je rado, be-splatno i s ljubavlju izveo!

Toni Mrvica (Signal) iz Bilica , ugravirao je na aluminijskim plo icama natpise darova-telja i brojeve križnih postaja. To je njegov dar za našu župu Bilice.

Župljani su prikupili sredstva (oko 1.400,00 kuna) za jedan usisiva koji e služiti za iš enje crkve.Župljani iz Podlukovnika za ure enje zida oko crkve – kod sanitarnog vora darovali su

2. 810,00 kuna. Zahvaljujemo svim darovateljima!Darovi za župni Caritas

U sije nju ove godine, na sjednici ŽPV-a i ŽEV-a, osnovano je povjerenstvo za Caritas. Za povjerenicu je izabrana Živana Polimac. Ona e se skupa sa svojim suradnicima, lanovima vije a, brigati oko prikupljanja ali i dijeljenja pomo i siromašnim župljanima u našoj župi.

Pred Boži je podijeljeno našim siromašnim župljanima oko 15 paketa razne hrane. Novac za siromašne je prikupljen u došaš u od župljana, iz župne blagajne i drugih dona-tora. Hrane je podijeljeno u vrijednosti preko 2.500,00 kuna. Osim darova u hrani 6 obitelji je dobilo dar u novcu za hranu, lijekove ili druge potrebe.

Pred Uskrs je tako er podijeljeno 15 paketa razne hrane potrebnima u vrijednosti preko 1.500 kuna. Nekima je nešto darovano u novcu kako bi mogli pokriti neke svoje troškove.

Željko Grubiši Josipov darovao je školskoj djeci u Bilicama raznog školskog pribora.Pozvani su svi župljani, koji mogu, da tijekom cijele godine nešto doprinesu za župni Cari-

tas. Dar se može u svako doba predati povjerenici Živani Polimac.Pomogli su župni Caritas: 100 kn: N.N., Željka Škugor; 200 kn: Sonja Bei ; 300 kn:

Silvio Sekuli ; 400 kn: I. Sekuli .

DOBROČINITELJI

DOBROČINITELJI

POMIŠLJAJ 67

DONATORI ZA POSTAJE KRIŽNOGA PUTA2. 850,00 kuna: Marzes d.o.o., Rogoznica; Vlatko Petrović; Općina Bilice; Milan Ćaleta; Ivo

Buva – Holcer; Nada Mikulandra ž. Duškova; Jure Mikulandra - Labud Yachting d.o.o; Braća Kristijan i Antonio Grubišić; Župa Bilice (Materijal i izrada kalupa…)

2. 850,00 kuna: Župljani iz Podtrtra: 50 kuna: Tona Lugović p. Luke, Anka Slavica p. Milana, Danka Slavica p. Frane; 100 kuna: Mate Mihaljević, Branko Mihaljević, Josip Mihaljević, Anita i Kata Mihaljević, Ratko Mihaljević, Mirko Mihaljević, Božo mihaljević, Dunja Mihaljević, Ive Mihaljević, Jere Mihaljević, Zoran Mihaljević, Joško Lugović, Marko Lugović, Živko Lugović, Ive Lugović, Krste Lugo-vić, Duje Lugović, Marinko Slavica, Rade Slavica, Darko Slavica, Mladen Slavica, Mirjana Slavica, Ive Slavica; 200 kuna: Nediljko Lugović, Sveto Lugović.

4.033,00 kune: Župljani iz Gatara – Novog Naselja: 50 kuna: Majda Slavica, Špiro Slavica, Milena Mihaljević; 100 kuna: Davor Piližota p. Dane s obitelji, Anđa Kardum, Ivica Marijanović, Željko i Klaudia Kardum, Šime Mišković, Kristina Slavica, Zdravka Slavica, Blaško Marčić, Joško Gatara, Slav-ko Kardum, Stipe Barun, Branko Levarda, Joško Škugor, Ivica i Dara Gatara, Branka Paklar, Senka Laća, Stana Vuković, Ivan Topić, Mate Laća, Obitelj Marina Jurat, Obitelj Josipa – Jadranke Grubišić, Anka i Marinko Gatara, Davor Gatara, Ivica Ćaleta – Điko, Nine Kardum, Danica Blaić, Mate Višić, Ivo Pažanin, Divna Slavica-Pepek, Josip Slavica, Tatjana i Željko Jurić; 200 kuna: Branka Elez, Drago Gatara; 50 eura (383 kune): Obitelj Goreta.

2.910,00 kuna: Župljani iz Stublja – Mikulandra: 20 kuna: Dinka Mikulandra; 40 kuna: Sanela Josipović; 50 kuna: Vlado Kovačević, Darinka Grubišić, Anka Svračak, Ivanka Sabljić, Ljubica Mikulandra, Dara Erceg, Mara Ivaniš, Agneza Pavić, Dubravko Josipović, Vlado Josipović, Ana Josipović, Ivica Tomić, Marija Mihaljčuk, Nikola Relja, Vera Pletikosa; 100 kuna: Milena Miku-landra, Jelica Marić, Mišo Mikulandra, Ivana Durbić, Vesna i Davor Bošnjak, Anica Batljan, Štefan Kasipović, Vera Vuković, Stipo Martinović, Josip Durbić, Jozo Škobalj, Stana Mikulandra, Duško Mikulandra, Nada Mikulandra; 150 kuna: Ivica i Anka Mikulandra, Milanda Mikulandra; 200 kuna: Drago Durbić, Ankica Mikulandra.

2.850,00 kuna: Župljani iz Podlukovnika: 100 kuna: Jakšić = Nikola – Cigo, Josip, Rade, Dragan, Drago, Joško, Šime, Branko, Marijan, Danica, Paško, Mladen, Nikica, Miro; Juras = Ćiril, Ivan, Nevenka, Ante, Milenko, Frane; Perišić = Branko, Roko, Pajo, Marija; Sekulić = Milivoj, Branko, Bogde, Marica, Senija; Krnić= Marica, Vice, Damir, Mirko; Drago Borić, Neven Leva, Blaga Vučić, Josip Rogač, Željko Maretić, Goran Cvjetković, Živana Polimac, Jagoda Bedrica, Ivica Piližota, Alen Martinović, Zrinka Tomašić, Boris Bralić, Petar Samodol, Nedjeljko Palinić, Drago Vrljević, Željko Brocić, Perica Brkičić, Stipe Bumbak, Mate Samardžić, Ivan Ercegović, Duško Štefan, Željko Pere-ković, Vlado Peran. Ostatak novca (2. 750,00 kuna) dali su za dovršenje izgradnje zida oko crkve.

ČIGRA-KOP, Šibenik darovala je jedno stajalište!

Ljubo Grubišić – Grubišići: 100 kuna

Velimir i Ančica Petrović – Vrulje: 200 kuna (za III. postaju)

Zora Piližota – Piližote: 100 kuna

Sveto Šarić – Grubišići: 100 kuna

(Ostatak novca (4. 941,00 kuna), prema odluci ŽEV-a, upotrijebljen je za izradu novih dr-venih vrata i prozora na crkvici Gospe Pomoćnice kršćana!)

SADRŽAJ - IMPRESUM

68 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJLIST ŽUPE UZNESENJA

MARIJINA – BILICEIvana Mažuranića 3 A

22000 ŠIBENIKTelefon: 022/311 471Mobitel: 098/447 622

https://www.facebook.com/zupauznesenjamarijina.bilice

Izdavač: Župa Uznesenja Marijina - Bilice Glavni i odgovorni urednik:fra Tomislav Brekalo, župnik

Uredničko vijeće:fra Tomislav Brekalo, Nada Mikulandra,

Miranda Dujić, Danijela Grubišić,Milena Mikulandra, Nikolina Šarić,

Ivo LugovićGrafička priprema: Zvonko Bare

Lektor: fra Tomislav Brekalo

Fotografije: Velimir Mikulandra, Nada Mikulandra, Monika Mikulandra,

Milena Mikulandra, Martina Japundžić Perčići fra Tomislav Brekalo

List izlazi dva puta godišnje, uz dopušte-nje crkvenih i redovničkih poglavara.

List se uzdržava dobrovoljnimprilozima župljana i dobročinitelja.Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin

OIB Župe: 46680856735Matični broj (MBS/MBO): 01153293

Žiro račun:Privredna banka Zagreb2340009-1110127632

Naslovna stranica:Sliku Gospe Pomoćnice kršćana

treba obnovitiDruga stranica korica:

Hodočasnici iz Bilica pred likomČudotvorne Gospe Sinjske u Sinju

Treća stranica korica:Hodočasnici su posjetiliEtno selo u MeđugorjuZadnja stranica korica:Zalazak sunca u Stublju

SADRŽAJ:Po molitvi bliže smo Isusu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Ostani sa mnom, Gospodine! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2Marijin nam pogled pomaže . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3Potraži i donesi sunce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. proglašeni svetima . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Blaženi siromašni u Duhu, jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko . . . . 10S Isusom se prikazujemo Ocu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Molitva će biti uslišana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Problem rastave braka i Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Stvoreni smo da bismo ljubili . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20Izbavljena iz tame - Moira Noonan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Sakrament bolesničkog pomazanja i skrb za bolesnike . . . . . . . . . 24Bolnički kapelan o bolesničkom pomazanju . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Papa Franjo o bolesničkom pomazanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27»Bezgrješan» čovjek pred vratima pakla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Foto vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Vozačev »dekalog« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39Hodočastili smo u Sinj i Međugorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Obitelj Schielberg iz Poljske proslavila 40. obljetnicu braka . . . . . 42Popis obitelji i stanovnika prigodom blagoslova . . . . . . . . . . . . . . 43Članovi Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća pohodili eko-etno selo Škopljanci u Radošiću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Lovačko društvo »Kamenjarka« Bilice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Misterij kamenih kugli iz Bilica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52† Ante Mikulandra p. Bare . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Roditelji - djeca - škola - učiteljice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Zlatni veslač Nino iz Podlukovnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61Pismo čitatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63Obavijesti i dobročinitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

PORUKA MOG ANĐELAMolitva nije ptica trkačica.Misli i riječi moraju biti takousklađeni kao muzika i opernapjevačica, pa ćemo operu doživjetiu punoj njezinoj veličini.Sve je drugo isprazno i uzalud bačenovrijeme. Tako je i s našim molitvama.Molitva se izgovara naglas jasno i glasnoda bi svi sudionici u molitvi bili usklađeniu mislima kao orkestar.Tako snažno fokusirane misli imajunama nezamislive domete.Dok je naš glas ograničen po zakonimafizike, te je čujan samo našim osjetilima čula.Molitva nam je potrebna svaki dan kao i kruh i voda.

Josip Grubišić Milanov

GODINA 12. VELIKA GOSPA, 2014. BROJ: 1. (26.)

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICEBILICE


5050ŽUPA UZNESENJA1966.

MARIJINA - BILICE2016.

Župni list "Pomišljaj"

Documents

Transcript of Župni list "Pomišljaj"