- Zubejr ibnul-Avvam, radijallahu anhu

Hrabrost i plemenitost

Zubejr je sin El-Avvamov, a on je sin Huvejlidov, a on Esedov, a on Abduluzzov, a on Kusajjov, a on Kilabov, a on Murrov, a on Luajja el-Kureija el-Esedija. Nadimak mu je bio Ebu Abdillah. Majka mu je bila Safijja, ki Abdulmuttaliba i tetka Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Majka ga je zvala Ebu Tahir, po svome bratu Zubejru ibn Abdulmuttalibu. A otac mu, El-Avvam ibn Huvejlid, bijae brat Hatide bint Huvejlid, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge i Majke vjernika, radijallahu anha.

Zubejr, radijallahu anhu, bio je hrabar, plemenit i preduzimljiv ovjek. U sebi je nosio sve odlike junaka, a islam je uskladio njegovu linost, obogativi je plemenitou i portvovanou na Allahovom putu. Inae je bio srednjeg rasta, skladnog tijela, ozarena lica, tamne puti, rijetke brade, smirena pogleda. Odlikovao se visokim stepenom inteligencije i brzinom razumijevanja, a to je dobro ikoristio u trgovini ostvarivi ogromne dobiti.

etvrti ili peti u islamu

Kada je sila Objava od Gospodara Svjetova na izabranog meu stvorenjima i poslanicima, prvi koji se odazvae i objavi svoj islam bijae Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu On poe potom tajno prilaziti Kurejevikim mladiima, objanjavajui im savrenstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu Bekr pozvao u islam. Allah, t.w.t., obasu Svojom svjetlou njegovu duu i srce, te se odazvao pozivu. Uputio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pred njiim izjavi ehadet, postavi etvrti ili peti ovjek u islamu. To je bilo prije nego to su muslimani uzeli Erkamovu ibn Ebi Erkamovu kuu u Mekki za mjesto tajnog okupljanja, a koja je kasnije postala kua islama.

vrsta vjera

Zubejrovo primanje islama za njegovu je porodicu i pleme bilo zapanjujui dogaaj. Taj vrsni mladi, ista i plemenita roda, u kojeg se njegova familija uzdala da e zauzeti vodei poloaj u svome plemenu, objavljuje islam i slijedi novu vjeru, naputajui oboavanje kipova i idola?! Njegov amida silno se rasrdi, pa sa Kurejijskim silnicima poe muiti prve muslimane. Maltretirali su ih i izmiljali sve mogue naine njihovog zlostavljanja. I Zubejr je bio izloen strahovitom muenju kakvo moda nije doivio niti jedan od plemenitih ashaba. Amida bi ga zavezao i zamotao u hasuru, a zatim bi zapalio vatru blizu njega, usmjerivi dim prema njemu da ga gui. Meutim, Zubejr je ostao ustrajan i vrste vjere. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke svijeta. Zubejrov bi amida, dok bi on bio u mukama, teko diui, govori mu: Ostavi Muhammedovu vjeru... Oslobodit u te ovog muenja! Ali za

Zubejra kao da njegovog amide nije ni bilo, to bi jo vie poveavalo njegov bijes. Kada bi mu amida uporno ponavljao svoj zahtjev, usprotivio bi se i pored svojih muka i odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: Ne... Allaha mi, neu se vratiti nevjerstvu nikada! Zubejr je tako trpio sve dok Poslanik ne izda muslimanima naredbu za hidru u Abesiniju. I on krenu meu muhadirima. Oenio je potom Esmu, Ebu Bekrovu, radijallahu anhu, kerku, koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. I bio je bado sa Boijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je oenio njenu sestru Aiu.

Kada je oenio Esmu, Zubejr je bio siromaan mladi, koji nije posjedovao nita osim jedne kobile. Ona mu se brinula o njoj i timarila je. Esma mu je bila potpora u tekoj situaciji, sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine, tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. On je i jedan od esterice ashaba koje je halifa Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, imenovao da izaberu halifu poslije njega. A vrhunac svega je to da je Zubejr jedan od deseterice kojima je obean Dennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pobratio sa Abdullahom ibn Mesudom, a zatim sa Selemom ibn Selamom ibn Kurejijem iz Medine, kada su muslimani tamo uinili hidru. Njegov sin Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhadirsko dijete roeno u Medini.

Prva sablja u islamu

ovjek poput Zubejra, po svojoj preduzimljivosti, hrabrosti i odlikama, bio je jedan od najboljih branilaca Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dini-islama. Ashabi i poslije njih historiari su ga nazvali kao Prva sablja u islamu. Za ovaj nadimak vezana je krasna pria koja oslikava veliinu ovog junaka jo iz njegove rane probuene mladosti, koja je buknula u dihadu na Allahovom putu. Na poetku islamskoga poziva, dok je broj muslimana bio mali, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se sastajao sa ashabima tajno, u kui -Erkama ibn Ebi Erkama. U to su vrijeme Kurejiski silnici i gospoda zlostavljali muslimane, muei ih i maltretirajui. Izmiljali su svakakve metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Isto su tako smiljeno irili lane glasine, da bi izazvali nemir i komeanje u muslimanskim redovima. Tako se jednog dana po Mekkanskim sokacima proiri glasina da su se nevjernici uspjeli doepati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ubiti ga. Zubejr se uskomea kada uo ovu glasinu, te se odmah uputi ulicama Mekke i prema mjestima koje je Poslanik posjeivao. Bio je srdit poput snanog vihora, i bio je naumio neto opasno. Ako je to samo lana glasina, umirit e se i nestat e ljutnje. A ako je vijest tana, tada e njegova sablja udariti po muricima, ubijati ih i kositi dok mogne. Pa, ili e on njih poubijati, ili e oni ubiti njega, i bit e ehid... Tako je razmiljao sve dok nije stigao do periferije Mekke, a ljudi su se sklanjali ispred njega... Ugledao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se iznenadi njegovom izgledu i mau u ruci, pa ga upita: -ta je, Zubejre? A on mu odgovori, dok mu suze radosnice skliznue niz obraze: -Bio sam uo da si uhvaen! Tu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uini dovu za njega i njegovu sablju.

Junak bez premca

Zubejr, radijallahu anhu, je uistinu bio junak bez premca. Malo ko se s njim mogao ravnati u inteligenciji, hrabrosti, poletu, a malo ko me je bio dorastao u ratnim vjetinama koje je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Nasrtao bi u bitkama, prieljkivajui ehadet ili pobjedu, ne obraajui panju na rane koje bi zadobijao. Tako je jedan od ashaba rekao: Uputio sam se sa Zubejrom jednom na put, pa sam mu vidio tijelo. Bilo je svo izbrazdano

sabljama. Na prsima su mu bili oiljci poput upalih oiju, od uboda noa i strijela, pa mu rekoh: Tako mi Allaha, vidio sam po tvome tijelu, to nisam vidio ni na jednom drugom. A on e mi na to: Allaha mi, svaku od ovih rana sam zadobio borei se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.

Zubejr ibnul-Avvam se isticao u svakoj bici i u svakoj situaciji. Bio je nepobjedivi junak i borac uvijek u prvom redu. U bici na Jermuku bio je voa jednog odreda. Desilo se da je rimska vojska na mjestu gdje se on borio bila brojano vea. Nadmaivala ih je i ratnom opremom i bojnom vjetinom. Poee muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. Zubejr tada istupi uzvikujui gromoglasno: Allahu ekber... A onda udari sam na rimsku vojsku, udarajui sabljom desno-lijevo. Vojnici su bjeali ispred njega, sve dok nije stigao do kraja ealona. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci, a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Tada se muslimani uvrstie i zavikae svi Zubejrovim povikom: Allahu ekber... I pobjeda je bila njihova.

Znao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri, pa mu je iskazao veliku poast. O tome pria Alija ibn Ebi Talib, prenosei da je Vjerovjesnik rekao: Svaki poslanik ima svoga prisnog pomagaa, a moj pomaga je Zubejr ibnul-Avvam. Ta se Poslanikova poast prema Zubejru jo vie uveala kada ga je obradovao Dennetom, rekavi o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: Talha i Zubejr su moje komije u Dennetu.

A sigurno je da on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika, da to nije zasluio, samim tim to je silno udio za ehadetom. Svaka bitka u kojoj je uestovao je dokaz tome. Zubejr je kazivao o svojoj udnji za ehadetom, pa kae: Talha ibn Ubejdullah je dao svojim sinovima imena poslanika, a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. Ja u svojim sinovima dati imena ehida, ne bi li i oni bili ehidi.

Tako je i nazvao svoju djecu. Sinu Abdullahu dao je ime po ashabu ehidu Abdullahu ibn Dahu. Sinu Munziru po imenu ashaba ehida Munzira ibn Amra. Sinu Urvetu po imenu ashaba ehida Urve ibn Amra. Ime Hamza je dao po imenu ashaba ehida i amide Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hamze ibn Abdulmuttaliba. Ime Dafer dao je po imenu Poslanikova amidia, a svoga daidia, ehida Dafera ibn Ebi Taliba. Sinu Musabu dao je ime po imenu ehida Musaba ibn Umejra. A sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba ehida Halida ibn Seida.

Time je elio iskazati poast ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu, borei se da uvrste temelje dini-islama. U svom postupku ostao je jedinstven, kao to bijae junak kakvom ravna nema. On je taj za koga se reklo: Nikada se nije prihvatio neke vlasti, niti prikupljanja poreza, niti zemljarine, niti bilo ega drugog, osim borbe na Allahovom putu. A da li ima vee poasti i slave za ovjeka kojega Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam je stekao takvu ast u okraju protiv Benu Kurejze, kada mu se Boiji Poslanik obratio rijeima: Za tebe bih dao svoga oca i majku.

U tekim okrajima

Rijetke odlike koje su krasile Zubejra uinile su da bude nenadmaan u svakoj dunosti koja mu se povjeri. A obiaj Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. Zbog toga bi zaduivao svakoga onim to

njemu odgovara i u emu je oekivao da e uspjeti. Zubejr je bio prava osoba za teke zadatke. Mnogobrojne prie govore o tekim zadacima kojima je bio zaduivan, a izvrio ih je sa punom sigurnou i uspjehom. Tako je zasluio zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika.

Znamo kako se u bici na Uhudu preokrenula situacija na tetu muslimana. Izgubili su bitku nakon to su je bili skoro dobili. Razlog tome je bilo krenje naredbi Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od strane jedne grupe muslimana. Bila je to teka lekcija iz koje su mnogo nauili. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daida Hamza ibn Abdulmuttalib pao kao ehid. Svojim oima je vidio grozote koje su Kurejije poinile na njegovom tijelu. Svoj bol je sauvao u sebi, ne mislei na osvetu, jer islam zabranjuje kasapljenje. Nakon to su se Kurejije pobjedonosno povukle prema Mekki, Poslanik odlui pokazati muricima snagu islama koji ne zna za poraz. Naumi za njima poslati odred mudahida. Izabra Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, i Zubejra, radijallahu anhu, da predvode grupu od sedamdeset konjanika. Dvojica ashaba su primjenili sjajnu taktiku prilikom potjere, tako da se Kurejijama priinilo da je broj muslimana ogroman. Pourie, bjeei prema Mekki da spase svoje glave. Junaka djela Zubejra zasluuju da se ispiu zlatnim slovima. A dovoljno je bilo ono to je uinio u ratu muslimana sa plemenom Benu Kurejza u Medini, nakon bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Benu Kurejza su bili prekrili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa muricima. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa svojom vojskom izvrio opsadu Benu Kurejze koji su se zavukli u svoje utvrde. Ta opsada se oduljila, a oni se nisu predavali. Poslanik je razmiljao na koji nain da okona opsadu. Za sprovoenje zadatka nije naao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi Taliba i Zubejra. Dvojica junaka su se uputila prema utvrenju da ispitaju njegove ulaze, zidine i visine. Stali su zajedno ispred utvrde i s punom vjerom i hrabrou tekli: Tako nam Allaha, ili emo okusiti ono to je okusio Hamza, ili emo otvoriti ovo njihovo utvrenje. Tu njih dvojica sami provalie tvravu. Uzvikujui La ilahe illellah i tekbirajui, poput lavova poee udarati sabljom. Oni to su bili unutar utvrenja prestraie se, pa ih spopade panika, dok su tekbiri odzvanjali meu njima. Alija i Zubejr iskoristie njihovu ukoenost, pa se strahovitom brzinom uputie prema vratima i otvorie ih, kako bi muslimani prodrli unutra. A to je znailo poraz Benu Kurejze. Bio je to psiholoki momenat postignut hrabrou, vrstinom ivaca i dubinom vjere.

Teko je nabrojati sva Zubejrova slavna djela, meutim, ono to je uinio u bici na Hunejnu smatra se junatvom kakvo, moda, nije uinio niko prije njega. Teko da bilo koji ovjek tako neto moe sam sprovesti. Naime, nakon to su murici bili poraeni u bici na Hunejnu, razbjee se na sve strane. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedniki povratak sa ratnim plijenom. Voi plemena Havazin Maliku ibn Avfu je teko palo da gleda kako se muslimani vraaju kao pobjednici, pa izabra nekolicinu svojih ljudi i skupi ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali proi muslimani. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje e iskoiti i napasti ih slea. Zubejr je primjetio njihovu namjeru, ali mu kratko vrijeme nije dozvolilo da opomene druge muslimane. Nego sam provali njihovu zasjedu i rastjera ih i potjera sa mjesta kao to bi to uinio odred vojske. Sam je sauvao muslimane prepada i neeljenog iznenaenja.

Velikoduni dobroinitelj

Kao to je Zubejr bio izvstan borac i junak bez premca, isto tako je bio plemeniti dobroinitelj, koji je podijelio svoje ogromno bogatstvo na Allahovom putu tako da, kad je umro, bio je u dugu. Ljubav ka dobroinstvu bila je ukorijenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. Bavei se trgovinom, stekao je ogromno bogatstvo, toliko da je broj

sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. Ali nita od tog imetka nije ulazilo u njegovu kuu, nego je dijelio onima koji su bili u potrebi, sirotinji i na Allahovom putu. Bio je potpuno ubjeen, da to vie dijeli na Allahovom putu, vie se poveava njegov imetak i bogatstvo. Oslanjao se na Gospodara svjetova, a On mu je bio dovoljan Pomaga. Bio je spreman da daruje i svoj ivot na Allahovom putu. Umro je, a bio je zaduen, pa je oporuio svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. Rekao mu je: Ako vidi da ti je neki dug preteak, zatrai pomo od mog Gospodara. A Abdullah ga upita: -Na kojeg gospodara misli? Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: -Allaha... On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga!

O tome je kasnije priao njegov sin Abdullah, rekavi: Tako mi Allaha, kad god sam zapao u potekou zbog njegovog duga, rekao bih: Gospodaru Zubejrov, odui njegov dug... Pa bi ga On oduio.

Ubistvo

Zubejr nije prestajao voditi dihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren do posljednjih dana svog ivota. Bio je ovjek od odluke koji je sprovodio ono u ta je bio ubjeen i to je smatrao istinom. Kada se desila velika fitna meu muslimanima, nakon ubistva halife Osmana, radijallahu anhu, dolo je do sukoba izmeu Alije, radijallahu anhu, i onih koji su traili osvetu za Osmanovo ubistvo. Tu se Alija, radijallahu anhu, naao nasuprot Aie, radijallahu anha. Majka vjernika je bila u svojoj nosiljci. Nasuprot Alije su bila i dvojica Poslanikovih prijatelja u Dennetu, Talha i Zubejr. Silno se isplakao kada se naao u takvoj situaciji. Tajno je zatraio da se sastane sa Talhom i Zubejrom, pa kada su se sastali, Alija, radijallahu anhu, ree: -Zubejre... Tako ti Allaha, sjea li se dana kada je pored tebe proao Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo bili na tom i tom mjestu, pa tebe upita: Zubejre, voli li Aliju? A ti si odgovorio: Kako neu voljeti svoga daidia i amidia i onog ko je u mojoj vjeri. A on ti ree: Zubejre... Allaha mi, ti e se boriti protiv njega, i bit e prema njemu nepravedan. Zubejr mu odgovori: -Da, sad se sjeam, bio sam to zaboravio. Allaha mi, neu se boriti protiv tebe...

Zubejr se odmah povue sa bojita. Dok je boravio u mjestu zvanom Vadis-Siba, privukla mu se jedna grupa onih to su izazivali smutnju i sukob, i meu njima Ibn Dermuz. Ubio ga je dok je klanjao, i onda mu je oteo sablju. Zatim pouri Alijinom uporitu, nosei sablju i mislei da mu nosi radosnu vijest. Kada je Alija, radijallahu anhu, uo ta je Ibn Dermuz uradio, ree: Obavjestite ubicu Safijjina sina da mu slijedi Dehennem. A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju, privue je sebi... pa je stade ljubiti. Plakao je i govorio: Koliko je samo ova sablja Boijem Poslaniku, s.a.v.s, uklonila potekoa. Alija na sebe preuze denazu Zubejra i Talhe koji takoe pade kao ehid. Nadam se da budem ja, Zubejr, Talha i Osman od onih za koje Allah kae: Odstranili smo iz njihovih prsa mrnju i uinili ih braom, na poivaljkama jedne prema drugim okrenutim , rekao je Alija, radijallahu anhu, i dodao: Svojim uima sam uo Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: Talha i Zubejr su moji drugovi u Dennetu. - See more at: http://tewhid.blogspot.com/2010/02/zubejr-ibnul-avvam-radijallahu-anhu.html#sthash.YAiSSIbF.dpuf