Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász

METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK

Prepoznavanje i tretiranje psihičkih smetnji na radnom mjestu

Sveučilište u Pečuhu, Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursaPTE FEEK

2015.

Izrađeno u okviru IPA projekta pod nazivom „Psihičke poteškoće i svijet rada”

Autori:

Balázs Pankászasistent za nastavu

PTE FEEK

Dr. Antal Tiboldupravitelj bolnice,

zamjenik voditelja Odsjekačlan Strukovnoga kolegija za zdravstvo na radnim mjestima

Ákos Zétényi psiholog za zaposlenike

Uprava Županije BaranjaCentar za zapošljavanje

Uredio:Zsolt Nemeskéri Balázs Pankász

Hrvatski stručnjaci:Dr. Miroslav Sikora, Dr. Branka Kandić-Splavski i Dr. Nikola Kraljik,

Kristina Babić,Željko Perković,Martina Polčoć,Gordana Kibel,Damir Junušić,Vladimir Iličić,Hrvoje Selci

Dom zdravlja Osijek i Zavod za javno zdravstvo Osijek

LektorDr. Béla Krisztián

Lektori hrvatskoga jezikaBorko Baraban, mag. educ. philol. croat.

Vanja Miškić Srb, prof.

ISBN 978-963-642-731-3

Glavni odgovorni urednik:Sveučilište u Pečuhu Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa

PTE FEEK2015.

KAZALO

Uvod 6I. Pojam i vrste psihičkih smetnji 7

Neuobičajeno ponašanje – definicija nenormalnog ponašanja 7Kategorizacija psihičkih oboljenja 11Poremećaji osobnosti 12Anksioznost 14Poremećaji u raspoloženju 17Ovisnosti 20Rastući broj psihičkih smetnji 21Povezanost lijekova i sposobnosti za rad 22

II. Pojava stresa 24Društveni čimbenici stresa 25Partnerski odnosi i zdravstvena sociologija podupiranja partnera 25Stres na radnom mjestu 25Sindrom izgaranja 31

III. Zdravstveni razvoj na radnom mjestu 36Mentalna higijena 36Pojam bolesti 36Društvene neujednačenosti i zdravstveno stanje 37Spolne različitosti, zdravstveno-sociološki značaj zapošljavanja žena 38Područja zdravstvenog razvoja na radnim mjestima 41Mobbing – psihički teror 43Strategija tretiranja kompleksnoga stresa na radnom mjestu 45

IV. Mogućnosti zapošljavanja psihički ograničenih osoba 48Značaj analize radnog područja u radnoj rehabilitaciji psihijatrijskih pacijenata 48

V. Zaposlenici sa psihičkim poremećajem na tržištu rada 58Tretiranje čimbenika psihičkih rizika na radnim mjestima 61Uporabljena literatura 67Dodatci 70Dodatak 1. Podjela DSM bolesti 70Dodatak 2. Upitnik za analizu radnog mjesta 88Dodatak 3. Upitnik za analizu radnog mjesta za psihički ograničene osobe s promijenjenom sposobnošću za rad 99

UvodSveučilište u Pečuhu, Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa (PTE

FEEK), sa svojim je partnerima dobilo potporu u okviru IPA Prekograničnoga programa suradnje za projekt pod imenom „PSIHIČKE POTEŠKOĆE I SVIJET RADA”.

Suradnju su ostvarili s hrvatske strane Dom zdravlja Osijek (DZO), a s mađarske strane civilno društvo Humana inovacijska grupa (Humán Innovációs Csoport). Projekt se sastojao od više dijelova. Prethodilo je ex ante proučavanje, zatim proučavanje dokumentacije te empirijsko proučavanje (putem upitnika, razgovora s obuhvaćenom skupinom). Cilj je bio izrada metodologijskog priručnika.

U Mađarskoj i u Hrvatskoj jedan je od najvećih izazova politike zapošljavanja promicanje zapošljavanja osoba promijenjene radne sposobnosti. Posebice je bitna poteškoća nova bolest našeg doba, psihička ograničenost te predrasude povezane s tim.

Najveća je preprjeka za osobe sa psihičkim poremećajem na društvenom, ekonomskom te na području tržišta rada negativno stajalište poslodavaca te djelomično neznanje ustanova koje se bave takvim osobama. Na osnovi provedenih ispitivanja utvrdili smo da u većini slučajeva zbog proturječne percepcije i zbog nelogičnosti u sustavu potpore dolazi do odlaska osoba sa tržišta rada unatoč tomu da su po svojim sposobnostima ili svojim usavršavanjima pogodne za rad. Stav poslodavaca i nesigurnost ljudi u ciljnoj skupini otežavaju te napore. Za bolje mogućnosti osoba sa psihičkim poremećajem potrebno je detaljno proučavanje, utemeljenje metodologije te suradnja među institucijama.

Ovaj metodologijski priručnik želi poboljšati suradnju između poslodavaca te institucija za zapošljavanje i zdravstvenih organizacija, a osim toga želi pomoći poslodavcima u prepoznavanju psihičkih smetnji i stresa na radnim mjestima pa i u pronalaženju rješenja te tretiranju problema. Radna skupina zahvaljuje svim suradnicima, bez čije se pomoći ovo izdanje ne bi pojavilo. Za ostvarivanje projekta zaslužni su u ime IPA zajedničkog tehničkog tajništva dr. Márton Szűcs, voditelj tajništva i Tvrtko Čelan, programski i komunikacijski voditelj.

Dr. Zsolt Nemeskéri voditelj projekta

I. Pojam i vrste psihičkih smetnjiSve do danas vlada uobičajeno mišljenje kako ljudi svoje mentalne probleme sami

sebi stvaraju. Za bolesnike sa somatskim bolestima društvena je empatija mnogo veća nego za one sa psihičkim bolestima. Nitko ne će opomenuti oboljelog od raka da se ne ponaša kako priliči, a u slučaju depresije i anksioznosti često čujemo takvu reakciju u okruženju. Na žalost, čak i danas društvo ima negativan stav prema psihičkim i psihijatrijskim bolestima, iako je baš pacijentima koji boluju od njih, razumijevanje njihove okline neobično važno.

Važna je pouka programa „Psihičke poteškoće i svijet rada” (MDWW projekt) da neznanje poslodavaca na ovom području predstavlja najveću preprjeku pri zapošljavanju psihički ograničenih osoba. Ovaj smo priručnik pisali u nadi da će poslužiti pri podizanju svijesti, a nikako nam cilj nije bio napraviti postupnik za rad sa psihički ograničenim osobama.U projektu smo se bavili i sa problemom stresa i depresije. Depresija se već pomalo smatra nacionalnom bolešću, a ipak su zastupljena brojna pogrješna mišljenja u svezi tom bolešću. Mnogi smatraju da je malo onih koji su zaista bolesni, a da većina ima zapravo slab karakter te zbog toga nisu u stanju prijeći preko svojih problema. Prema statističkim se podatcima vidi da je u posljednje vrijeme drastično porastao broj pacijenata liječenih zbog depresije i anksioznosti. Te mentalne bolesti naravno utječu i na radna mjesta.

Svaka je osoba sebi svojsvena, jedinstvena i neponovljiva. Željeli bismo izbrisati učestalu i pogrješnu društveno-kulturnu praksu prosuđivanja prema predrasudama, a ne prema osobnostima, praksu koja se ne usredotočuje na pojedinca, već ga svrstava u određenu grupu kojoj se pridaje „etiketa“s poopćenim svojstvima. To je ponižavajući postupak u kojem se ne obraća pozornost na pojedinca; tu prestaje svaka individualnost jer se prema pojedincu postupa jednako, prema klišeu.

Psihologija je postala sve rasprostranjenija znanost. Sve je više znanstvenih, ali i popularnih izdanja o raznim područjima te znanosti. Produbljenje gospodarske krize samo je dodatno pojačalo važnost i aktualnost tematike psihičkih oboljenja. Povećala se potražnja za literaturom koja pomaže u razumijevanju i liječenju duševnih problema te sve veći broj ljudi dolazi do spoznaje da duševne kavitacije ozbiljno utječu na životni put osobe i na radnu sposobnost.

Na žalost, u mnogo slučajeva riječi „psiholog”,psihijatar” i „psihoterapija” uzrokuju negativan stav i odbojnost. Najvjerojatniji je uzrok tomu strah od obilježavanja,(stigmatizacije) ali i nedostatak informacija. Prosječni ljudi zaista raspolažu relativno malim i nedovoljnim znanjem o psihičkim smetnjama i o pozadini bolesti tog tipa. Ne znaju na koji način ih trebaju prepoznati, na koji način se postaviti prema ljudima koji imaju takve probleme, a još manje-kako bi im mogli pomoći.

Ovaj je priručnik namijenjen davanju smjernica pri tim problemima olakšavajući uključivanje osoba sa psihičkim smetnjama na tržište rada.

Neuobičajeno ponašanje – definicija nenormalnog ponašanja

Normalnost je kulturološko pitanje vezano za moralne vrijednosti proučavanog društva. Iste radnje različito ocjenjujemo u različitim vremenima i različitim kulturama. Čak i u usko gledanim okruženjima važi pravilo da što je u jednoj sredini normalno, u drugoj je neprihvatljivo.

Za osobe čije ponašanje vidljivo odstupa od normalnog, upotrebljavamo izraz poremećaj ponašanja naznačavajući tako psihičko oboljenje. Međutim, granica je normalnosti prilično labilna i subjektivna. Npr. brbljavost je nečija simpatična osobina, ali pretjerana i stalna brbljavost je patološka (logorrhea), šutljivost je također osobina ličnosti, ali kada je pretjerana i dugotrajna, pretvara se u simptom bolesti(depresija); živahnost i agilnos u pretjeranom obimu mogu prerasti u patološki oblik(mania), kao i premalo pokreta i kretanja (katatonija). Teško je odlučiti što je previše, a što premalo. Po Freudu je normalnost kvantitativni kriterij, a ne kvalitativni. Svatko ima „crne” misli i loše trenutke, ali ako se to ustali i dominira ponašanjem i mislima, tada to treba dijagnosticirati kao depresiju. Svatko ima strahove u pojedinim situacijama, što je normalna reakcija, ali ako svaka situacija izazove anksioznost, to je već patološki slučaj.

U duševnom se stanju mogu uočiti oscilacije. Najvažnije je pitanje odrediti granice normalnog ponašanja. Prema kojim se kriterijima može razdvojiti normalno ponašanje od patološkog?

Statistička učestalostSam izraz „normalan“ potječe od izraza „norma“ koji znači prosjek. Prema tomu

odstupanje je od prosjeka nenormalno, a može biti pozitivno i negativno. Većina se ljudskih osobina prosječno kreće oko normalne razine. Kako se odmičemo od prosječnih vrijednosti, susrećemo sve manje slučajeva. Na krajnostima (pozitivna i negativna podjednako) susrećemo tek neznatan broj slučajeva.

Odudaranje od prosjeka nazivamo devijacijom. Devijacija može biti odudaranje u negativnom i u pozitivnom smjeru. Nema sumnje da osobe s izuzetno visokom inteligencijom ili natprosječnom nadarenošću nećemo nazivati nenormalnima, dok žrtve manjka hoćemo. Čini se da na izuzetke gledamo prilično subjektivno. Lakše praštamo i tolerantniji smo prema onima „u suvišku“ iako je njihovo čudno ponašanje daleko od prihvatljivih normi.

U nenormalno ponašanje uglavnom ubrajamo samo negativna odstupanja od prosjeka, a razina varira ovisno o sociokulturalnim okolnostima. Što je u jednom kulturalnom okruženju neprihvatljivo ponašanje, u drugom može biti sasvim uobičajena svakodnevna pojava.

Društveni čimbenici

Društvene se norme vremenom mijenjaju. U dvadesetim su godinama prošlog stoljeća turiste, koji su se pojavili na morskim obalama radi kupanja, smatrali devijantnima, posebice od strane domaćih ljudi od kojih većina nikada nije zaplivala slanom vodom (naravno, nisu niti znali plivati jer su imali svoj čamac).

Društvo je u današnje vrijeme tolerantno prema homoseksualcima te dopušta istospolne bračne zajednice, makar ih je javnost prije strogo osuđivala (Primjerice, Oskar je Wilde dospio u zatvor zbog svoje seksualne opredijeljenosti.). Transseksualnost se više ne ubraja u psihička oboljenja (nije samo brisana iz DSM priručnika za psihijatrijsko ocjenjivanje), već se i javnost znatno promijenila (Bradata je „žena“ osvojila prvo mjesto na Eurosongu.). Istovremeno je u DSM priručnik upisana psihička smetnja poremećaja u prehrani.

Sklonost uključivanja u okruženje

Za utvrđivanje normalnosti mnogo je točniji pokazatelj odnos između pojedinca i društvenog okruženja, komunikacija i kvaliteta uključivanja. Dobra komunikacija

rezultira kvalitetnim uključivanjem. U slučaju da je ponašanje štetno za bilo kojeg člana interakcije, ili pojedinca ili društva, govorimo o maladaptivnom procesu. Loša sposobnost uključivanja može biti štetna za pojedinca tako da ne utječe na društvo. Dio psihičkih poremećaja proizlazi iz takvih situacija.

Opći osjećaj pojedinca

Normalnost se može utvrditi i na osnovi subjektivnih kriterija pojedinca- kakvo je njihovo prosječno raspoloženje i osjećaji. Prvenstveno osobe s duševnim poremećajima imaju loše opće raspoloženje, loše se osjećaju. Za promatrača taj loš osjećaj u većini slučajeva nije jasno vidljiv zato što je to jedinstveni subjektivni doživljaj. Razinu patnje nije moguće objektivno mjeriti, stoga pri ocjenjivanju normalnosti ili nenormalnosti taj čimbenik valja uzeti u obzir s ostalim kriterijima. Kod pojedinih vrsta ponašanja, primjerice kod protusocijalnog ponašanja, loš osjećaj pojedinaca, loše raspoloženje, u pravilu izostaje.

Pojam mentalnog zdravlja

Poteškoću pri definiranju mentalnog zdravlja predstavlja uspoređivanje najmanje zahtijevanog te normalnog ponašanja s najboljim ponašanjem. Različita strukovna područja na različite načine determiniraju pojam nenormalnosti.

Teško je utvrditi granicu između bolesti i zdravlja te odlučiti koga smatrati psihički zdravim. Mnogi su psiholozi pokušavali definirati psihičko zdravlje:

„Mentalno zdravlje znači da je osoba u skladu sa svojim fizičkim sposobnostima, surađivajući sa drugim osobama, koristeći svoje sposobnosti u radosti, sretno i neovisno živi” (prema Prestonu)

Prema Allportu normalnom se zdravom osobom može nazvati zrela osoba koja radom zadovoljava svoje potrebe, a život vodi po svojoj životnoj filozofiji koja ga čini sretnim. Zapravo neprekidna veza između zdravlja i patologije psihe može se shvatiti kao uspješnost osobe da zadovolji potrebe koje su diktirane od okruženja. (Wishner)

Freud, tvorac psihoanalize, tvrdio je da je „zdrav čovjek onaj tko je sposoban za rad i sposoban voljeti”. Onaj tko je sposoban za to u stanju je pozitivno se povezivati

s drugim ljudima, uspostavljati društvene veze te je sposoban kroz dulji period raditi neki, od strane društva prihvaćen, koristan posao te od protuvrijednosti obavljanoga posla uzdržavati sebe ili eventualno obitelj.

Najvažniji kriteriji pri utvrđivanju normalnosti: • općasposobnostuključivanja• sposobnostzaužitak(seksualniužitak,radostuposlu,moćopuštanja)• mjerodavnomeđuljudskoponašanje• odgovarajućeintelektualnesposobnosti• kontrolaosjećajaimotivacija(dobropodnošenjefrustracije,odgovarajuća kontrola anksioznosti, odgovarajuća sposobnost samoizražavanja)• socijalnistav(empatija,sposobnostuspostavljanjaiodržavanjaintimnog odnosa)• produktivnost,sposobnostzarad• autonomija(neovisnostisamopouzdanje)• integriranost(sinkronizacijarazličitihporivaiponašanja)• realnaslikaosebi

Pojam mentalne smetnje

U neurološkim je bolestima prisutna promjena u živčanom sustavu, a u psihičkih bolesti toga nema. To je sindrom u kojem je klinička smetnja opažanja putem osjetila. U pozadini stoje biološka, psihološka ili razvojna disfunkcija. Mentalne smetnje obično idu s patnjom ili oštećenjem sposobnosti za rad ili nesposobnosti za suradnju s ljudima.Ne smatramo mentalnom smetnjom kulturološki prihvaćenu reakciju kao što je gubitak voljene osobe. Žalovanje i tugovanje povremeno doživljava najveći dio ljudi, ali se to rijetko događa u velikoj mjeri da bi se moglo smatrati poremećajem ili bolešću.

Psihopatologija

Psihopatologija je znanost koja proučava bolesti duševnog karaktera (Karl Jaspers, 1913).Bavi se nezdravim radom svijesti, mentalnim bolestima pri općim mentalnim elementima kao što su zapažanje preko osjetila, pamćenje, razvijanje osjećaja. Cilj je da se opišu indikacije, sindromi i mentalni poremećaji. Dijagnoza pokazuje koje pokazatelje, indikacije i iskustva treba ubrojiti u tu grupu.

Psihopatologija, znanost koja se bavi psihičkim poremećajima, često upotrebljava tzv. 4D model (deviance, distress, dysfunction, danger): odstupanje, neugoda, nefunkcionalnost i opasnost kao kriterij za razlikovanje. Na osnovi 4D modela patološko je ponašanje koje odstupa od uobičajenoga, koje je neugodno, destruktivno i opasno.

Devijacija

Devijacija je pojam za oblik ponašanja i oblik razmišljanja koji se ne uklapa u društvene norme. Posebni je oblik devijacije duševna bolest prema kojoj su se do prošlog stoljeća neprimjereno ponašali i kažnjavali oboljele. Ako je pojam normalnosti u društvu izričito ograničen, tada se broj duševnih bolnica i zatvora povećava.

Smetnje zbog strahovanja

Kod psihičkih smetnji strahovanje, podsvjesni sukobi i drugi mentalni problemi pojavljuju se i na fizičkom i na psihičkom području, a mogu se očitovati i kao fizički simptomi. Razlozi su nezadovoljnost samim sobom, maksimalizam i strah. Najučestaliji su klinički oblici kronične anksioznosti:

• generaliziranisindromanksioznosti,• strahodpaničnihnapadaja,• psihičkiizazvanabolest,• fobije.

Disfunkcija

Disfunkcija podrazumijeva maladaptivno ponašanje (poteškoće pri uključivanju) koje otežava ili čak onemogućuje svakodnevni normalni život osobe. Ovo disfunkcionalno ponašanje ne znači u svakom slučaju poremećaj, samo ako se pojavi skupa s više kriterija. Kod poremećaja osobnosti ili psihotičnih bolesti može prouzrokovati opterećenje zbog otežanog uključivanja.

Opasnost

Može se dogoditi da ponašanje osobe postane rizično ili nasilno i za sebe (samoubojstvo) i za druge (agresivno ponašanje). Osoba sa psihičkim smetnjama može se staviti pod prisilno liječenje samo u slučaju ako predstavlja opasnost za sebe ili okolicu. Nasilno je i agresivno ponašanje u pravilu reakcija na netoleranciju okoline, na provokaciju ili izopćenje.

Neuroze i psihoze

Neuroze spadaju u blaže psihičke smetnje. Nastaju usljed intrapsihičkog konflikta unutar ličnosti koji se javlja bez vanjskog povoda. Neurotične osobe su najčešće neupadljivog ponašanja i okolina često ne primjećuje tu veliku “bitku“ unutar njih samih. Imaju posve očuvan realitet (za razliku od psihoza).Tipična ponašanja neurotičnih osoba su pretjeran oprez, sumnjičavost i emocionalna nestabilnost, a osjećaju se zabrinuto, napeto, sa stalnim “unutarnjim nemirom“, uplašeno i potišteno.Smetnje se uspješno liječe inividualnom ili grupnom psihoterapijom, ponekad uz adekvatnu medikamentoznu terapiju.

U današnje su vrijeme u liječničkoj struci, a i u javnosti neurozu zamijenile druge definicije poput anksioznost, depresija, dysthymia ili afektivno ponašanje. Prema prijašnjim navikama osobe definirane kao neurotične (danas bi rekli osobe sa visokim stupnjem neuroticizma) uglavnom su razdražljive, uvrjedljive, anksiozne, depresivne, a na svijet i na sebe gledaju negativno.

Ove se tegobe pretežito pojavljuju kod mladih odraslih muškaraca i žena, ali utjecaj na to ima i okruženje. Kod spomenutih je osoba, općenito, veći rizik od mentalnih poremećaja, posebice granični (borderline), te ovisnički poremećaji.

Psihoze su teški mentalni poremećaji u kojima je osnovno obilježje - gubitak realiteta, gubljenje veze sa stvarnosti. Psihotična osoba dakle vidi i osjeća stvari koje nisu stvarne. Također, psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u vlastitu bolest.U grupi bolesti psihoza najtipičnije su shizofrenija (rascjep ličnosti) i bipolarni afektivni poremećaj (BAP) poznatiji kao manično-depresivna psihoza u kojem dolazi do periodične izmjene teške depresije i stanja pretjerane veselosti bez razloga, te nekritičnih postupaka.

Sve psihoze su teški i vrlo često kronični psihički poremećaji koji zahtijevaju ozbiljno, disciplinirano i dugotrajno psihijatrijsko liječenje, uzimanjem propisane terapije.Terapija se mora uzimati i u periodima povlačenja bolesti (remisije) jer povlačenje simptoma, kod ovih bolesti, ne znači i izlječenje.

Uz medikamentoznu terapiju, provodi se modificirana psihoterapija, radna terapija, socioterapija te ostale dopunske metode i postupci.Kod osoba sa psihozom, zbog propadanja ličnosti često dolazi do socijalne i radne nefunkcionalnosti.

Možemo reći da se u područje psihopatologije ubraja svako ponašanje ili zapažanje gdje nastupa gubitak kognitivnih ili funkcionalnih vrijednosti. Razlika između maladaptivnih osobina i mentalnih poremećaja još uvijek nije potpuno razjašnjena. Pojam psihopatologije uporabljujemo i kada se susrećemo sa znakovima mentalne bolesti (primjerice halucinacija), ali se samo ponašanje osobe još ne može dijagnosticirati kao bolesno (psiho-patološkim znakovima smatramo i to kada broj kriterija ne raste.)

Kategorizacija psihičkih oboljenja

Statistički je priručnik za definiranje mentalnih nepravilnosti DSM (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) koji je izdalo Psihijatrijsko društvo Sjedinjenih Američkih Država. Svrha je priručnika pomoći liječnicima, a i laicima pri odluci kod kojih simptoma možemo kod nekoga dijagnosticirati mentalnu bolest te pojedinim bolestima daje jedinstveni kod. Priručnik je doživio više izdanja. Kako liječničke znanosti evoluiraju, tako se permanentno prilagođava novim saznanjima. Trenutačno se upotrebljava peto izdanje DSM-5 i može se reći da je područje psihijatrijske dijagnostike izloženo kritikama pa se neki pojmovi ukidaju, a drugi dolaze na njihova mjesta.

Bit je kategorizacije lakše utvrđivanje dijagnoze ako je isti uzrok prisutan kod sličnih poremećenih ponašanja, posebice jer se priručnik temelji na širokom krugu stručnih suglasnosti. Na taj se način može ustanoviti koji je najučinkovitiji postupak liječenja određene bolesti kod različitih pacijenata koji imaju slične simptome. Tako sakupljene podatke kasnije možemo uporabiti za postizanje boljih rezultata liječenja. No, ne treba zaboraviti činjenicu da je svaki čovjek drukčiji te zahtijeva poseban tretman, a rezultati se liječenja nikako ne mogu potpuno točno predvidjeti. Isti simptomi ne znače nužno isti uzrok.

Kod klasifikacije je važno prikupljanje informacija, isticanje bitnih zajedničkih činjenica, a stavljanje izvan vidokruga manje važne i manje učestale osobine. U DSM-u se ne uporabljuje riječ bolest, već se definiraju mentalne smetnje. Psihijatrijske smetnje imaju dvije osobine: ustaljenost i zajednički utjecaj subjektivnih čimbenika. U današnjem sustavu ocjenjivanja bolesti više je stotina dijagnosticiranih oblika bolesti, a broj im se stalno povećava. Ne želeći opteretiti naše čitatelje laike cjelokupnim sustavom DSM kategorizacije detaljnije smo ga predočili u dodatku broj 1. Sustav DSM-a kritiziran je od mnogih, no moramo uvidjeti da se psihički poremećaji mogu skoro isključivo definirati na osnovi simptoma jer su uzroci u većini slučajeva nepoznati. Osim toga, nije jasno od koje razine se ponašanje smatra izvanrednim (to smo već ranije spomenuli).

Tema je mnogih rasprava određivanje granice između depresivne smetnje koja se treba tretirati lijekovima i trajne loše volje koja se lako može tretirati i psihoterapijom. DSM ovaj problem rješava nabrajajući devet simptoma (primjerice umor, nesanica, mršavljenje ili debljanje) i zaključuje da ako pet simptoma od devet navedenih traju više od dva tjedna, tada se radi o poremećaju. U liječničkoj je praksi DSM službena smjernica za dijagnosticiranje duševnih bolesti i mentalnih poremećaja. Stoga ovaj priručnik uporabljuju liječnici, znanstvenici, psiholozi kao i laici.

U ovom se izdanju detaljno bavimo psihičkim poremećajima koji su učestali i važni na području sposobnosti za rad. Naime, mentalna oboljenja imaju mnogo oblika. Pojava im može biti ustaljena (psihičko oboljenje) ili epizodna, vezana za životne prilike (žaljenje za nekim ili otpuštanje s radnog mjesta mogu također izazvati depresiju, anksioznost, razdražljivost ili bijes). U slučaju mentalnoga oboljenja ovi se simptomi pojavljuju veoma izraženo i u dugom periodu pa zbog toga takve tegobe utječu na svakodnevni život, a tako i na radne sposobnosti osobe. Na radnom se području se očituju u sljedećem:

• smanjenaučinkovitost,• slabakoncentracija,• lošamoćdonošenjaodluka,• lošimeđuljudskiodnosispartnerima,nadređenima,• izostajanjesradnogmjesta.

U sljedećem ćemo dijelu razmotriti najvažnije kategorije mentalnih/psihičkih bolesti.

Mentalna retardacija (mental retardation)

Mentalna retardiranost nije bolest u klasičnom smislu riječi, već bismo ju opisali kao stanje u kojemu se razvoj mentalnih sposobnosti zaustavlja na određenoj razini. Pritom je uobičajeno da se ostale sposobnosti, koje dotiču intelekt na svakom području, smanjuju. Mentalna je retardacija zapravo skup pojmova koji obilježavaju mentalnu zaostalost koja može nastati iz više razloga. U otprilike dvije trećine slučajeva razlozi se mogu ustanoviti ili barem naslutiti. Što je poremećaj teži, to je lakše doći do izvora poremećaja. Prema dosadašnjim saznanjima kao razlog poremećaja navodi se oko osamsto do tisuću bolesti, a moguća je i njihova kombinacija.

Glavne grupe:

• genetičkiporemećaji(greškaukromosomima,najpoznatijijeDownov sindrom),• smetnjeumetabolizmu(primjericefenilketonurija),• parentalnaoštećenja(djelovanjaunutarmaternice,infekcije,oštećenja maternice),• inkompatibilnostRhfaktora,bolestimajke,droga,alkohol,• perinatalnaoštećenja(oštećenjapriporođaju,hipoksija),• bolestiuranojdječjojdobi,nedostatci,trovanja,• psihosocijalnifaktori(nestimulirajućeokruženje,emotivnazanemarenost).

Učestalost je pojave mentalne retardacije u stanovništvu oko deset posto, međutim na sreću, u većini se slučajeva radi o veoma blagim oboljenjima ili o djelomičnim nedostacima. Teški se slučajevi događaju u otprilike jedan posto populacije. Njihovo podržavanje, njega i po mogućnosti razvijanje sposobnosti, stavljaju veliki teret na obitelji kao i na cjelokupno društvo.

Mentalne retardacije klasificiramo prema težini oštećenja. Skala se proteže od sasvim blagih, jedva primjetnih oblika, do teških slučajeva u kojima je osoba potpuno nesposobna za samostalan život i za komunikaciju. Težina stanja ujedno određuje terapijske mogućnosti i oblike tretiranja u ustanovama. Razlikujemo četiri stupnja:

1. Debilnost, blaga mentalna retardacijaOve osobe imaju mogućnost pod laganim uvjetima dobro raditi u manje zahtjevnim poslovima te mogu osnovati obitelj. Mentalna je dob oko 9 do 10 godina. Najviše teškoća im zadaju više mentalne funkcije kao što je donošenje odluka te se teško snalaze sa školskim zahtjevima. Sposobni su za pohađanje posebno prilagođenih školskih razreda.

2. Imbecilnost, srednja mentalna retardacijaKod ovih se osoba potpuna autonomija ne može postići, a i one same su svjesne toga. Mentalna je dob oko 6 do 9 godina. Stanje im se prepoznaje već u najranijem djetinjstvu. Odgovarajućom su podukom sposobne naučiti čitanje i pisanje, mogu se uključiti u društvene aktivnosti, a pod stalnom kontrolom mogu i obavljati jednostavne poslove. Često se događa da im su im sposobnosti neujednačeno razvijene. Na nekim područjima daju bolje rezultate dok na ostalima imaju veliku zaostalost.

3. Teška mentalna retardacijaMentalna je dob oko 3 do 6 godina. Tu se već zamjećuju smetnje u koordinaciji pokreta, rječnik im je siromašan, teško komuniciraju, pri svakodnevnom životu imaju potrebu za stalnom pomoći. Pojedine se sposobnosti ipak mogu još razvijati u nekim slučajevima.

4. Jako teška mentalna retardacijaMentalna je dob ispod 3 godine. Takve su osobe većinom nepokretne, ne govore ili izgovaraju samo neartikulirane glasove, ne mogu se samostalno hraniti, oblačiti i prati te zahtijevaju stalnu njegu.

Veza između kvocijenta inteligencije i smetnje u funkcijama:IQ 71–84: Granično intelektualno djelovanje koje u maloj mjeri smanjuje kognitivne funkcije.IQ 70 ili manje: Nedostatak u aktualnom adaptivnom djelovanju, smetnje na barem dvama područjima: komunikacija, samostalnost, obiteljski život, socijalni život, zdravlje i osjećaj sigurnosti.IQ 50–69: Blaga mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob od 9 do 10 godina): poteškoće u učenju, održavanju socijalnih kontakata, društvenih aktivnosti, obavljanje posla pri kontroliranim uvjetima.IQ 35–49: Srednja mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna dob od 6 do 9 godina): određena oštećenja: nedostaju samostalnost, samostalno opsluživanje, prikladna komunikacija.IQ 20–34: Teška mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob od 3 do 6 godina): zahtijevaju stalnu potporu

IQ 20 ili manje: Teška mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob ispod 3 godine) – teško oštećenje: potpuni izostanak samostalnosti, nedostatak kontrole mokrenja komunikacijski nedostatak.

Osobe s blagom ili srednjom mentalnom retardacijom se uglavnom dobro snalaze u radu, dobri su i precizni radnici. U mnogo slučajeva bolje podnose jednoličnost nego zdrave osobe.Uglavnom se može zaključiti da mentalno retardirane osobe sporo uče nove zadatke i nove tehnologije. Događa se da im je teško prihvatiti rješavanje problema te da mogu shvatiti samo određenu kompleksnost informacija. U većini slučajeva koncentraciju zadržavaju relativno kratko vrijeme, sjećanje im je slabije, a nove, neuobičajene situacije uzrokuju strah. U težim se slučajevima pojavljuje manjak komunikacije.

Poremećaji osobnostiOsobnost je stil čovjeka koji obuhvaća različite stavove, običaje, osjećaje i oblike

ponašanja. Osobnost nije samo skup sklonosti, već način na koji osoba doživljava sebe i okolinu, kako reagira na svijet.

Pod pojmom poremećaj osobnosti podrazumijevamo ponašanje koje nije opće prihvaćeno od strane društva, koje je stalno, a onemogućuje rješavanje svakodnevnih problema. Poremećenim osobnosti smatramo one osobnosti koje se bitno razlikuju od normalnog ponašanja. Ova stanja mogu prouzročiti trajnu i tešku patnju. Neki oblici uzrokuju patnju pacijenta, a neki patnju okoline.

Osobnost se može smatrati poremećenom ako ona postane toliko infleksibilna da osoba nije u stanju na odgovarajući način ili spontano reagirati na okruženje ili uvjete života. Pokazatelji poremećaja osobnosti način su na koji netko postupa, osjeća, razmišlja i kako se ophodi prema vanjskom svijetu. Govorimo o poremećaju osobnosti ako se pojave određene devijacije i simptomi (problemi u stvaranju intimnih veza, u radu ili u ustrajnosti). Poremećaj osobnosti pojavljuje se u pubertetu ili na granici odrasle dobi. Štetne posljedice obično na dugo vrijeme uništavaju život osobe i okoline.

Mnogo se rasprava vodi o tomu što je zapravo uzrok poremećaja osobnosti. Novije teze tvrde da se pored nasljeđivanja mogu povezati i sa smetnjama u najranijoj dobi u vezi između roditelja i djeteta. Sklad ili nedostatak sklada između urođenog karaktera i roditeljskih načina odgajanja uvelike određuje razvoj osobnosti te se uzroci poremećaja mogu tražiti u lošem odnosu djeteta i roditelja ili u traumama u ranom djetinjstvu.

Kako se poremećaji osobnosti uglavnom očituju kao pretjerani ili blago izobličeni oblik normalnih osobnosti, veoma ih je teško dijagnosticirati. Još pri tomu se može dogoditi da se poremećaji osobnosti javljaju skupa sa psihijatrijskim ili moralnim smetnjama uslijed čega je postavljanje dijagnoze otežano, a komplikacije je teško razmrsiti. Kod 70 do 85 posto kriminalaca može se pronaći neki poremećaj, a isto to vrijedi za 60 do 70 posto alkoholičara, i 70 do 80 posto narkomana. Osobe s poremećajem s većom vjerojatnošću rade nasilna i kaznena djela, upliću se u nezgode ili dospijevaju u hitnu medicinsku pomoć.

U većini slučajeva osobe s poremećajem žive nesretno, izopćeno iz društva i nezadovoljno, ali to nije uvijek tako. Događa se da osoba prilično dobro funkcionira u svakodnevici pa niti ona sama, a ni okruženje ne pomišljaju na bilo kakve tegobe. Zato se može reći da iz prirode poremećaja proizlazi da je teško utvrditi postojanje problema. Najrasprostranjeniji oblici poremećaja su histrionski, protusocijalni, granični, dependentni, prisilni, pasivno-agresivni, i shizotipni.

1. Paranoidni poremećaj osobnosti

Osoba je od ranog odraslog doba nepovjerljiva prema drugima, pretpostavlja skrivenu lošu namjeru u svojim bližnjima. Neosnovano sumnja u prijevaru i iskorištavanje, ponašanje drugih osoba smatra neprijateljskim. Kod paranoidnih je osoba tipična sumnja u seksualnog partnera bez ikakve osnove. Takve osobe trajno okrivljuju svakog. Uobičajeno je da su tvrdoglave i sebične.

2. Shizoidni poremećaj osobnosti

Za osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti tipično je povlačenje iz bilo kakvih kontakata s drugim osobama te usamljeno fantaziranje. Osjećaje izražava samo u maloj mjeri kao i osjećaj zadovoljstva. Ne podržava obiteljske, rodbinske niti prijateljske veze. Nema prijatelje niti se povjerava nekom. Nema reakcije na pohvale niti na kuđenje. Skoro se uvijek bavi nekom usamljenom djelatnošću. Ima mali ili nikakav interes za seksualnost. Zadovoljstvo nalazi samo u rijetkim stvarima.

3. Shizotipni poremećaj osobnosti

Osoba sa shizotipnim poremećajem osobnosti neobična je pojava, ima ponašanje, govor, razmišljanje te neobične percepcijske doživljaje unatoč slabim emocijama. Često se bavi mističnim pitanjima, okultizmom te smatra sebe obdarenim posebnim sposobnostima. Ima sumnjičavo nelogično razmišljanje te emocionalne zaključke. Općenito ima manjak kognitivnih aktivnosti. Nema interesa za emocionalnim vezama, socijalno je izolirana. Osim svoje neposredne rodbine nema prijatelje. Može imati prolaznih psihotičnih stanja s jakim iluzijama i akustičnim halucinacijama.

4. Protusocijalni poremećaj osobnosti

U psihijatriji se sve do 1980. godine upotrebljavao izraz psihopatija iz koje se stvorio izraz psihopat, no kasnije je taj termin zamijenjen pojmom protusocijalni poremećaj osobnosti. Protusocijalna je osoba po pravilu društvena i druželjubiva, inteligentna osoba, uvijek radi i govori ono što se

od nje očekuje. Ako bolje proučimo osobnost, vidjet ćemo kako je beskrajno sebična i egocentrična, poduzima sve kako bi svoje ciljeve ostvarila. Kako bi stekla kontrolu nad drugima ne preže od manipulacije, invazivnog ponašanja, zastrašivanja, ali i djelovanja svojim osobnim šarmom.

Opća je pojava od početka puberteta nepoštivanje i uskraćivanje prava drugih. Za ovaj su poremećaj tipične sklonosti laganju, uporaba pseudonima i prijevara drugih zbog osobnih razloga. Često uzimanje zajam koji se nikada ne vraća, često mijenja radna mjesta. Ponašanje je takve osobe neuračunljivo te ni sama ne preže od radnji opasnih i za sebe samu. Nemaju konkretne planove impulzivne su, razdražljive i agresivne, ugrožavaju sigurnost drugih. Nemaju osjećaj krivnje zbog svojih postupaka te odgovornost prebacuju na druge.

Prema procjenama svaka stota osoba pati od protusocijalnog poremećaja, dakle jedan posto ukupne populacije. Za pojavu je navedenih simptoma uglavnom odgovoran nasljedni poremećaj, a samo manji dio nastaje zbog djelovanja okruženja.

5. Borderline poremećaj osobnosti

Osobe s graničnim (borderline) poremećajem imaju nepredvidivo ekstremno ponašanje. Okruženje ih često vrlo teško podnosi, a i one same prilično pate. Simptomi se mogu pojaviti od puberteta kao opća nestabilnost u međuljudskim kontaktima, u promjenama raspoloženja i u impulzivnosti. Svoj moralni život teško tretiraju, a nestabilne osobne kontakte ili idealiziraju ili do krajnosti obezvređuju. Često su u stanju do beskraja obožavati i prezirati istu osobu. Očajnički zaobilaze zapuštanje. Znaci su poremećaja identiteta trajno nesigurna slika o sebi i osjećaj unutarnje praznine.

Trajno višegodišnje psihoterapijsko tretiranje kod ovog poremećaja ima veoma dobar učinak. Tu se osobnost prestruktruira pa osoba konačno može doživjeti stabilnu vezu s povjerenjem u kojoj nema osjećaja krivnje zbog ekstremnog ponašanja.

6. Histrionični / histrionski poremećaj ličnosti

U ponašanju se može zamijetiti pretjerana emocionalnost i privlačenje pažnje. Osobe s histrionskim poremećajem su površne, nestabilnih emocija, često s dramatičnim ponašanjem, pretjerano teatralnim osjećajima, egocentrizmom, nemarom za ostale ljude, lako se uvrijede, a stalno traže pažnju drugih. Neugodno se osjećaju ako nisu u središtu pažnje. Kontakte s drugima često održavaju zahvaljujući neprimjerenim zavodničkim i provokativnim

ponašanjem. Emocije su im površne i često se mijenjaju. Brzopleti su, prijete suicidom. Naivni su i podložni tuđem utjecaju. Kontakte smatraju intimnijima nego što to zaista jesu.

7. Narcisoidni poremećaj ličnosti

Osoba koja pati od narcisoidnoga poremećaja beskrajno je egocentrična. Od drugih očekuje hvaljenje svih svojih osobina. Od rane odrasle dobi se kod takvih osoba može zamijetiti želja za posjedovanjem i nedostatak empatije. Često mašta o beskonačnom uspjehu, ljepoti, moći, idealnoj ljubavi. Sebične su, ne mare za osjećaje drugih ljudi. Često iskorištava druge. Sebe smatraju posebnim ljudima koji imaju posebna prava. Zahtjevaju automatsko ispunjenje svojih želja. Kratko će se vrijeme ponašati ugodno da bi pridobila podršku drugih. Ozbiljnu vezu teško uspostavlja, a niti ne žudi za njom. Ponašanje takve osobe često upućuje na zavist. U slučaju neuspjeha, narcisoidna se osoba povlači, ali i to pokazuje kao svoju dobru osobinu. Takva osoba i na najmanju kritiku reagira bijesom i veoma impulzivno zato takve situacije izbjegava. Očekuje prisnost i ljubaznost koju ne može uzvratiti.

8. Izbjegavajući poremećaj osobnosti

Osobe koje pate od izbjegavajućeg poremećaja osobnosti imaju trajni osjećaj manje vrijednosti, žive u nepovjerenju i stalno žude biti sretne i voljene. Od ranog se odraslog doba kod njih može vidjeti strah od negativnih utjecaja, osobe su preosjetljive na njih. Potencijalne opasnosti svakodnevice preuveličavaju, pa zbog toga izbjegavaju pojedine aktivnosti. Socijalnu preprjeku kod takvih osoba predstavlja strah da neće zadovoljiti kriterije postavljene od okoline. Ne stupa u kontakt s ljudima osim ako je potpuno sigurna da će ju ona pozitivno prihvatiti. U intimnim se vezama također boji neprihvaćanja. Previše se opterećuje situacijama u kojima je povrijeđena. Sebe smatra nesimpatičnom, podređenom. Odbacuje bilo kakav rizik ili obavljanje novih zadataka zbog straha od pogrješke. Od svakog očekuje potpuno prihvaćanje i samo se u takvim zajednicama osjeća dobro.

9. Dependentni poremećaj osobnosti

Osobe koje pate od dependentnog poremećaje osobnosti u izuzetnoj mjeri ovise o drugim osobama. Ovisnost se odnosi na donošenje odluka. Ima opću i pretjeranu potrebu da se bave njome, a to dovodi do podređenog stava. Ima strah od gubitka potpore drugih. Bez savjeta drugih ima poteškoće u svakodnevnom životu pri

donošenju odluka te zbog toga je sklona odgovornost prebaciti na drugog. Nerado izražava svoje mišljenje o drugima zbog straha od gubitka potpore. Trajne značajke takve osobe su nedostatak energije i manjak samopouzdanja. Da bi dobila potporu drugih, često se sama dobrovoljno javlja na neugodne zadatke. Kada je sama, osjeća se ugroženom i u strahu zbog svoje nezaštićenosti. Zbog toga se usko drži u blizini osoba u koje ima povjerenje. Irealno se boji samoće.

10. Kompulzivni poremećaj osobnosti

Osobe koje pate od kompulzivnog poremećaja osobnosti pod stalnim su stresom zbog dvoumljenja, ekstremne savjesnosti, pretjerane preciznosti i gubljenja u detaljima. Ne obazirući se na bit djelatnosti, vezuje se za detalje, upute, sustave. U prekomjernoj pažnji usmjerenoj na red, djelatnosti obavlja sa smanjenom učinkovitošću, a u međuljudskim odnosima želi kontrolirati i najmanje detalje. U ekstremnim slučajevima požrtvovno obavlja poslove zapostavljajući prijatelje i obiteljske veze. Nije u stanju izbaciti pokvarene, oštećene predmete čak ni ako se emotivno ne vezuje za njih. Nerado povjerava poslove drugima, osim ako se oni u potpunosti predaju njegovoj kontroli i upravljanju. Veoma je škrta osoba, novac ljubomorno čuva za „crne” dane.

11. Pasivno-agresivni poremećaj osobnosti

Osnovne karakteristike ovakve osobe jesu pružanje otpora prema svim radnim i društvenim normama, a otpor izražavaju na pasivni način. Uvijek pokazuje nemoć, čak i kada je u mogućnosti učinkovito obavljati i rješavati zadane probleme. Često odlaže poslove i simulira zaboravnost, dependentna je i ima manjak samopouzdanja. Budućnost vidi pesimistično, no ne prepoznaje činjenicu da upravo taj stav čini najviše poteškoća. Stalnim mrzovoljnim gunđanjem ograničava, destruira dobru volju ostalih osoba i s lakoćom demoralizira svoju okolinu. Nezadovoljna je sobom, a i drugima. Uvijek traži izgovor, ako je sama, traži društvo, ako je u društvu, želi samoću. Namjerno sporo i loše radi ako ima za zadatak posao koji ne voli. Ima osjećaj da obavlja poslove koji su mnogo odgovorniji nego što drugi misle. Nikada ne prihvaća savjete kojima bi se poboljšala produktivnost. Ograničava učinkovitost drugih tako da dio posla za koji mu je povjeren ne obavlja ili ga obavlja veoma sporo. Nepravedno kritizira i omalovažava osobe na višim pozicijama.U slučaju ovih poremećaja osobe ne pokazuju simptome permanentno. Ponašanje im je većinom normalno no ponekada simptomi izlaze na površinu i tada uvelike dominiraju osobom ograničavajući njene aktivnosti.

U ovom slučaju poremećaja najbolji učinak imaju kombinirane terapije s tretiranjem lijekovima te pojedinačna, ali i zajednička psihoterapija. U terapiji se sve više radi na razvijanju sposobnosti stupanja u kontakt s drugim osobama, smanjenje stresa, kontrola impulzivnosti.

AnksioznostAnksioznost je psihološka bolest koja se opisuje kao maladaptivno funkcioniranje

sustava straha. Prije su ova stanja opisivali kao neurotična oboljenja ili kao neurozu. Prije se uporabljeni pojmovi danas više ne uporabljuju jer ne opisuju uzrok poremećaja pa su ti nazivi upravo zbog toga netočni (vidi DSM). Povremeno svatko osjeća strah ili nemir. Do određene je mjere to potpuno normalno, čak povećava učinak (primjerice u športu ili na radnom mjestu) i ako organizam registrira prijetnju, priprema se za suočenje ili na povlačenje (fight or flight, to jest reakcija udari ili bježi). Osjećaj nemira postaje ozbiljni problem ako postane trajan i proširi se ne sve vidove života. Kognitivne, tjelesne, moralne i komponente ponašanja skupa stvaraju nemir i osjećaj straha. No, anksioznost nema svojih neposrednih vanjskih izvora, već se stvara bez posebnog razloga. Anksioznost je stanje u kojemu osoba ima osjećaj da nema nikakav utjecaj na odvijanje stvari. Anksioznost mogu pratiti i tjelesni simptomi kao ubrzani rad srca, vrtoglavica, osjećaj umora, bol u prsima, glavobolja, bol u vratu i leđima. Moralne su komponente nemir, osjetljivost, nesanica ili noćne more.

1. Panični poremećaj

Glavne su karakteristike paničnih napadaja u određenom kratkom periodu intenzivni strah i snažan osjećaj nelagode. Panični se poremećaj obično prvi put javlja između dvadesete i tridesete godine živote, a tri je puta učestaliji kod žena, nego kod muškaraca. Prije prvog napadaja obično ne nalazimo posebne razloge koji ga potiču, ali se često javlja u teškim životnim situacijama (bolest, razvod braka, problemi na poslu). Kod napadaja se pojavljuju barem četiri simptoma koji naglo, za otprilike deset minuta, postižu najveću razinu. To su ubrzani rad srca, prekomjerno znojenje, drhtanje, gušenje, bol u prsima, povraćanje, vrtoglavica, nesigurnost, gubljenje osjećaja za stvarnost, strah od gubljenja samokontrole, utrnuće ekstremiteta, osjećaj hladnoće i nadasve, strah od smrti u tom napadu. Intenzitet napadaja postiže svoj maksimum za nekoliko minuta, a traje deset do dvadeset minuta. Nakon napadaja bolesnici imaju osjećaj umora, iscrpljenosti. O paničnom poremećaju govorimo ako se napadaji više puta ponove te se stvori srah od napadaja. Zbog izrazitog

osjećaja straha, i zbog gubljenja samokontrole brzo se stvori strah od samog napadaja. Bolesnici obično prolaze kroz mnoga ispitivanja dok naposljetku stižu do psihijatra. Obično se tek nakon kardiološkog i neurološkog ispitivanja prvi puta dijagnosticira panični poremećaj kod osoba.

2. Generalizirana anksioznost

Kod generalizirane se anksioznosti osjećaj straha ustalio, ne izazivaju ga određene situacije, već je uvijek prisutan i teško ga je kontrolirati. Glavna je karakteristika ovog poremećaja iščekivanje u strahovanju, a odnosi se na razne događaje (posao, škola). Ovaj se osjećaj održava više od šest mjeseci. Pritom ima više dana provedenih u strahovanju, nego bez strahovanja. Bolesnici često imaju strah od budućnosti, od bračne veze, od duljih prijateljstava. Događa se da bolesnici imaju strah od raznih aktivnosti, egzistencijalnih problema, privatnog života, te strahuju za zdravstveno stanje članova obitelji. Ustaljeni strah veoma loše utječe na učinkovitost osobe pa kada ona to primijeti, počinje još više strahovati te se zatvara krug iz kojega je teško izići. Unatoč tome što bolesnici uviđaju da je njihov strah iracionalan, ipak ga nisu u stanju kontrolirati pa on može preuzeti svu kontrolu. Simptomi su osjećaj nemira, nervoza, drhtanje, znojenje, vrtoglavica, ubrzani rad srca, osjećaj umora i nesanica.

3. Poremećaji s fobičnom anksioznošću

Razlog je iracionalnoga straha u ovom slučaju jedan predmet ili situacija. Bolesnici obično računaju na neki zastrašujući događaj u slučaju da se susretnu s predmetom svog strahovanja. Fobične osobe zaobilaze situacije u kojima bi se mogle susresti s tim predmetom. Ovu bolest je relativno lako liječiti.

4. Agorafobija

Prvobitno je značenje ove riječi strah od velikog prostora, no u današnje je vrijeme dobilo i drugo značenje. Bolesnik doživljava anksioznost u slučaju da treba napustiti okruženje na koje je već naviknut. Isto tako mogu se pojaviti simptomi na mjestima odakle je teško uteći. Često se pojavljuje zajedno s paničnim poremećajem. Agorafobija može nastupiti u bilo kakvoj situaciji: u uskim prostorima, velikoj gužvi, u trgovačkim centrima, na radnim sastancima, u vlaku, autobusu pa čak i pri razgovoru s poznatim osobama. Značajka je ove bolesti da osoba ima osjećaj da je u klopci i da joj prijeti velika opasnost. Ti simptomi mogu biti toliko neugodni da osoba čini sve kako bi izbjegla problematičnu situaciju. Stoga ovaj poremećaj

može desetljećima ostati nezamijećen pa se tako bez liječenje stanje pogoršava. Vremenom se osoba boji sve više situacija koje zaobilazi pa na kraju samo uz velike teškoće smije izići iz svog stana. Ovo ponašanje bitno utječe na kvalitetu života pa i na učinkovitost na poslu, u učenju te u cjelokupnoj karijeri.

5. Socijalna fobija

Osobe koje pate od socijalne fobije strahuju od bilo kakvoga javnoga nastupa te izbjegavaju takve situacije. Ova se socijalna fobija manifestira kroz dvije fobije:- generalizirana socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se na svaki vid društvenog života.-opisana (ne generalizirana) socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se samo na pojedine situacije. Socijalna fobija koja se razvija u odrasloj dobi ubraja se u ovu grupu, a često joj prethodi stres.

Osobe koje pate od socijalne fobije uglavnom imaju strah od sljedećih situacija: predstavljanje, telefoniranje, primanje posjetitelja, hranjenje pred drugima (u blažim slučajevima izbjegavaju restorane i druge javne prostore, a u težim slučajevima imaju osjećaj nelagode pri jelu pred svojom obitelji), nisu sposobne održati govor, polagati ispit. Socijalni se fobičari boje bilo kakvog društvenog kontakta, te strahuju da će okolina primjetiti taj njihov strah (erythrophobia). Često se pribojavaju da će postati predmetom podsmijeha, da će im se drugi rugati. Uobičajeni su simptomi fobičara u društvenim situacijama ubrzan rad srca, drhtanje, znojenje, bolovi u želudcu, crvenilo, glavobolja. Strah se može pojaviti i pri susretu s liječnikom pa to uzrokuje snažnu preprjeku prilikom traženja liječničke pomoći. Socijalna se fobija liječi lijekovima (antidepresivi) i psihoterapijom (terapijsko tretiranje ophođenja prema drugima)

6. Specifična fobija

Predmet ove fobije može biti veoma širokog spektra.• Vezanazaživotinje:strahizazivajuživotinje,najčešćeodgmazova,pauka,

kukaca, ptica, ali i mačaka i pasa.• Vezanazaprirodniokoliš:strahizazivajupredmetiipojaveuprirodikaošto

su nevrijeme, sijevanje, mrak, visina voda. • Strahodkrvi,uboda:strahizazivapoglednakrv,krvarenje,ubod,injekcijsku

iglu ili druge liječničke poduhvate. Ovaj je podtip sklon nasljeđivanju.• Vezanazaodređenusituaciju:strahizazivajuspecifičnesituacijekaoštosu

javni prijevoz, tuneli, mostovi, dizala, strah od letenja, strah od zatvorenog prostora.

• Ostalitipovi:strahizazivajudrugepojave.Ovdjeubrajamobolestikaoštosu strah djece od jakih zvukova ili maskiranih osoba.

7. Kompulzivni poremećaj

Među bolesti anksioznosti ubrajamo i kompulzivne poremećaje. Ovaj je poremećaj manje poznat iako se radi o prilično rasprostranjenoj bolesti jer se tiče otprilike tri posto cjelokupne populacije. Ovaj se poremećaj može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali s najvećom vjerojatnošću u pubertetu i ranoj odrasloj dobi. Istovremeno trećina pacijenata tvrdi da su se prvi simptomi pojavili još u djetinjstvu, no tada nisu prepoznati. Ovaj poremećaj se pretežito javlja kod muškaraca.

Opsesivne misliMisli koje se stalno vraćaju, a koje bolesnik ponekada doživljava toliko stvarno

da nastaju anksioznost i poprilična patnja. Ovakve se osobe trude te misli suzbiti ne uvažavati ih ili ih drugim mislima ili radnjama tjerati. Osobe će primijetiti ako su te misli produkt njihove psihe, a ne okoline.

Najčešće opsesivne misli dotiču sljedeće teme:

• infekcija(npr.:bakterije,bolesti,radijacija,trovanje,itd.),• ranjavanjesebeilidrugoga,• gubitaksamokontrole(strahod„ludila”).• seksualnistrahovi(npr.misliseksualnogkarakteravezanezačlanove

obitelji ili maloljetnike),• pretjeranobavljenjemoralnimilivjerskimpitanjima(npr.psovanje,

„nečiste”/nemoralne misli),• pretjeranatežnjakaperfekcionizmu(opsesivnapažnjananajmanjedetalje),• strahodzatvoraiuhićenja• hipohondrija(pretjeranistrahodbolestiismrti),• okultizam/vražjeteme.

Opsesivno ponašanjePonavljajući oblik ponašanja (pranje ruku, pravljenje reda, kontrola) ili razmišljanja

(brojenje, molitva, ponavljanje riječi) koje osoba s ovakvim poremećajem ritualno obavlja. Cilj je ovih ponašanja izbjegavanje ili umanjenje patnje ili posljedice nekog nemilog događaja. Pored svega toga fizičke radnje nisu u skladu niti u stvarnoj vezi s događajem koji ih pokreće.

Najčešće su opsesivne radnje:

• čišćenje,• razmišljanje(opsesivnomisli),• izbjegavanjepićaijela,• ponavljanje,kontrola,• ponavljanjeriječi,rečenicaidijelovarazgovora,• opsesijaobjašnjavanjem,• dodir,• brojenje,• traženjepotvrde,• pravljenjereda,pretjeranapažnjanasimetriju,• nerazumnokupovanje,skladištenje,• molitva,• čupanjekose.

Opsesivno ponašanje stvara osobi patnju te bitno umanjuje učinkovitost u radu, učenju i svim ostalim aktivnostima. Ova se bolest u ranoj fazi mnogo uspješnije liječi i to ciljanom terapijom odgovarajućim lijekovima. Tada je mnogo lakše smanjiti simptome, a tako je i manja vjerojatnost za razvijanje trajnih posljedica na psihu.

Poremećaji promjene raspoloženjaRaspoloženje je subjektivno stanje karakteristično za osobu, traje dulje vrijeme,

uglavnom je mnogo manje intenzivno nego emocije. Raspoloženje određuje opći karakter osobe te pokazuje na koje će podražaje reagirati. Osnovna karakteristika osoba s ovakvim poremećajem jest da svijet oko sebe vide u drugim bojama nego osobe s normalnom percepcijom i preradom informacija, a to izravno utječe na njihovo raspoloženje.

1. Distimija

Označava veoma blago, ali depresivno stanje. Pripada bolestima koje se dobro mogu liječiti. Simptomi su depresivno raspoloženje koje obuhvati osobu pa je ona zbog toga uvijek nesretna i nemotivirana. U distimijskom se stanju javljaju barem dva simptoma od navedenih:

• slabiilipretjeraniapetit,

• nesanicailiprekomjernapospanost• umor,slabost• smanjenjesamopouzdanja• problemiskoncentracijomilidonošenjemodluka• osjećajbezizlaznosti.

U trajnoj i neliječenoj distimiji može doći do sljedećih komplikacija:• sekundarnialkoholizamiliovisnostolijekovima,• smanjenjesposobnostizarad,trajnobolovanje,• gubitakposla,nesposobnostzarad,• pokušajsamoubojstva,samoubojstvo.

Tretiranje distimije težak je zadatak jer je ona blaža od depresije, kao i njeni simptomi, te se vremenom mogu do te mjere ugraditi u osobnost da ih je teško iskorijeniti. Mnogobrojne su metode učinkovitoga tretiranja distimije lijekovima i psihoterapijom, ali liječenje može potrajati godinama, koje ako se ne obavlja stručno, može doći do ponovnog pogoršanja stanja pacijenta. Prema ispitivanjima u Mađarskoj od ove bolesti pati 4,5 % populacije, a dvostruko je učestalija kod žena nego kod muškaraca.

2. Depresija

U početku stres inspirira osobu, no ako se stanje stresa prolongira, dolazi do iscrpljivanja i anksioznost. Neugodni osjećaji preuzimaju kontrolu. U slučaju da borba protiv ovoga stanja postaje neuspješna, nastaje depresija. Ovo stanje podrazumijeva osjećaj tuge, nesretnost, teškoće u donošenju odluka te ide skupa s nesanicom. Ovo je usporeno stanje lako uočljivo okolini. Naime, simptomi su introvertiranost, umor, suicidne misli. Veoma je bitno da ovo stanje okolina što prije zapazi jer se ono pomoću odgovarajućeg liječenja može suzbiti te vratiti osobu u normalan životni tijek. Depresiji pripadaju unipolarna depresija (klinička) i reaktivna depresija (duševna trauma). Klinička se depresija javlja najviše kod odraslih radno sposobnih osoba. Drugi je po veličini razlog nesposobnosti za rad.

Simptomi depresije:

• uvelikomdijeludanalošeraspoloženje,• nezainteresiranost,inesretnost,• promjenaapetitaigubitaktjelesnemase,• smetnjeusnuilipretjeranomnogospavanja

• osjećajnemiraprisvakodnevnimaktivnostima,• ustaljeniosjećajumora,• osjećajbezvrijednosti,• ograničenamoćrazmišljanja,teškoćeprilikomdonošenjaodluka,• razmišljanjeosuicidu.

Ako od navedenih simptoma barem pet ustanovimo u trajanju od dva tjedna, možemo dijagnosticirati kliničku depresiju.

3. Unipolarna depresija

Karakteristike unipolarne depresije smetnje su u osjećajima, usporenost razmišljanja, loše raspoloženje. Nakon ovih simptoma javljaju se i tjelesne smetnje. U nazivu riječ „unipolarna” znači da raspoloženje odstupa samo u jednom smjeru, a ne prati je povremeno skoro euforična opuštenost. Depresija je jedna od najučestalijih psihijatrijskih smetnji. Kod žena je dva do tri puta učestalija nego kod muškaraca, a u djetinjstvu je taj odnos potpuno ravnomjeran. Prva epizoda obično nastaje u dobi od 15 do 30 godina. Ova je bolest češća kod razvedenih osoba i kod samaca, a ne ovisi o socijalnom i materijalnom stanja niti o školskoj spremi. Zbog depresije pati i bolesnik kao i njegova okolina.

Emotivni simptomi depresijeČovjek u depresiji gubi interes za aktivnosti koje je prije rado obavljao. Smanjuje

se interes za seksualnim aktivnostima, ima osjećaj bezvrijednosti, beznadnosti pa čak i osjećaj krivnje. Osoba je u depresiji razdražljiva, nestrpljiva, lako se ljuti. Osjeća se usamljenom, bez većega razloga se rasplače.

Promjene u ponašanju: Osobe u depresiji mnogo puta postaju monotoni govornici iako su nemirni.

Ograđuju se od društvenog života i povlače se. Svoje radne zadatke zanemaruju, odlažu. Da bi se riješili teških simptoma, često posežu za alkoholom, lijekovima i drogom. Depresija se liječi psihoterapijom i lijekovima.

4. Ciklotimija

Osobe s ciklotimijom karakteriziraju depresivna i hipomanijska razdoblja, koja se ponavljaju. Takve osobe uglavnom ne traže pomoć stručnjaka jer to ne smatraju potrebnim. Njihovi se problemi relativno lako mogu liječiti lijekovima. Ciklotimija je blagi, ali kronični poremećaj koji se sastoji od depresivnih i hipomanijskih

epizoda u trajanju od nekoliko dana do nekoliko tjedna, ali nikako duljih od dva mjeseca. Ovaj poremećaj jednako pogađa žene i muškarce, a javlja se kod 4 – 1 posto populacije. Prvo se javlja u tinejdžerskoj dobi. Često se bolesnici pokušavaju sami izliječiti posezanjem za alkoholom, ili drogom.

Simptomi mogu biti:

• promjeneizmeđulošegiveomadobrograspoloženja,• zbogpromjeneraspoloženjanemožeodržatiintereszanovestvari,• problemiustvaranjudruštvenihkontakata,• promjeneraspoloženjasuučestale,časjeveomateškogaosjećajatuge,časjeosoba veoma dobrog raspoloženja,• poteškoćeuspavanju,ponekadajedvamožespavati,aponekadajedvaustajeiz kreveta.

5. Bipolarni afektivni poremećaj – manično- depresivna psihoza

Bolesnik prolazi kroz ekstremne promjene raspoloženja koje mogu potrajati mjesecima. U životnom tijeku bolesnika nastupa veoma teška depresija, a nakon nje vrlo dobro raspoloženje te se ovo stanje s vremena na vrijeme mijenja. Depresivno stanje može potrajati godinama, a tek se nakon toga javlja manijsko stanje. Simptomi depresijskog stanja (prvi dio bolesti):

• tijekombaremdvatjednaosobajeloševoljeinesretna• smanjujeseaktivnost,• osjećajanksioznost,• poteškoćeukoncentraciji,• osobaosjećasvojpoložajbeznadnim,• osjećajkrivnje,• razmišljanjaosmrtiilisamoubojstvu.

Simptomi manijskog stanja (drugi dio bolesti):

• osobajeveomadobrevolje,alinekadačakirazdražljiva,• pričljivost,• energičnost,

• mislijojsekomešajuvelikombrzinom,• pažnjujojodvlačemnogestvari,• pretjeranioptimizam,• pretjeranootvorena,posebnopremastvarimakojeječinesretnim,• premalosna.

Kod teških je slučajeva svakako bitno liječenje lijekovima. Kod ovakvih se osoba tijekom bolesti promjeni način prijenosa podražaja, a to se može učinkovito liječiti samo uz pomoć stručne osobe. Obično se još za vrijeme terapije pacijenti vraćaju u svoj normalni život te su ponovno sposobne za rad.

Bolesti ovisnostiObično se pri spominjanju bolesti ovisnosti pomišlja na ovisnost o alkoholu,

pušenju i drogama, no ova je bolest mnogo složenija. Bolest je ovisnosti proces u kojem osoba gubi kontrolu, simptomi se sve više pojačavaju. U ovisnostima je zajednički element predmet žudnje, a dosezanje njega daje privremeni osjećaj zadovoljstva. No upravo zbog privremenog učinka zadovoljstva sve češće se stvara potreba. Ovisnici imaju suženi vidokrug, fokusiraju se samo na predmet svoje žudnje, a to negativno utječe na osobnost. Zbog toga pati okolina dok osoba toga nije svjesna. Ovisnost se stvara veoma polagano, skoro neprimjetno. Ovisnik negira postojanje ovisnosti, a to veoma otežava liječenje kao i simptomi odvikavanja.

1. Kemijska adikcija - ovisnost o kemijskim tvarima

• legalnasredstva:alkohol,nikotin,kofein,lijekovi• ilegalnasredstva:droga(heroinizam,kokainizam,amfetaminizam)

Mađarska je na začelju u potrošnji alkohola po osobi i po broju ovisnika u usporedbi s Europom, ali i svijetom.

Za dijagnosticiranje je dovoljno da se tijekom jedne godine pojave tri navedena simptoma:

• tolerancija(povećanapotrošnja),• simptomiodvikavanja,

• zabrinutost(neuspješnoodvikavanje),• sužavanjevidokruga(dosezanjesredstva),• sužavanježivotnogprostora(odustajanje),• samouništenje(nastavljanjeunatočnegativnimposljedicama).

Uporaba alkohola može imati teške posljedice, promjenu osobnosti, samoubojstvo, ljubomoru, alkoholnu paranoju, alkoholnu halucinozu, delirium tremens, itd. Kod ovisnosti su veliki problem simptomi odvikavanja. Kod alkoholičara se ti simptomi pojavljuju 24 -72 sata nakon prestanka uzimanja alkohola. Simptomi su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca.

2. Ovisna ponašanja

Osim kemijskih, postoje i druge vrste ovisnosti.

• Ovisnost o igri na sreću: igranje bez kontrole koje oslobađa endorfin i ad renalin. Ovisnost preuzima kontrolu nad osobom te može prouzročiti potpuni gubitak imovine.• Ovisnost o kupovanju: kao jedini način smirenja.• Ovisnost o radu („workaholic syndrom”): jedini izvor osjećaja zadovoljstva je rad. Takve osobe samo u radu nalaze svoje zadovoljstvo. Tako nadoknađuju nedostatke privatnog i intimnog života.• Ovisnost o računalu i internetu: bijeg od stvarnog života i osobnih kontakata u iluzorni, virtualni svijet, gdje se snovi ostvaruju, gdje možemo postati bilo tko i možemo uraditi bilo što.• Ovisnost o seksu i ljubavi: seks postaje radnja koja karakterizira razmišljanje osobe. Gubi se samokontrola, a seksualnost gubi svoju intimnost.• Ovisnost o intimnim i prijateljskim kontaktima (kodependecija): kodependentna je osoba koja svoje potrebe stavlja u pozadinu zbog preuzimanja odgovornosti za po pravilu ovisnu osobu.• Poremećaji u hranjenju: tipično ženske bolesti, bulimija i anorexia nervosa

Ovisna ponašanja nisu toliko bitna u pogledu radnih sposobnosti kao kemijska ovisnost. Tiču se manje ljudi, a i ne ugrožavaju u velikoj mjeri sposobnost za rad.

Rastući broj psihičkih oboljenjaGlavni su problem ljudi XX. stoljeća bile tjelesno-fizičke bolesti. U novom se

tisućljeću naglasak prebacio na duševno-mentalne bolesti. Prema ispitivanju iz 2004. godine u Njemačkoj, svaki treći čovjek doživi neko mentalno oboljenje tijekom svoga života. Tako mentalna oboljenja zauzimaju četvrto mjesto među najvećim grupama bolesti (vidi tablicu).

Tip bolesti Izostanci u danima % Promjene 1991–2004Motoričke 26,7 –4,9Dišne 15,5 –1,4Povrede trovanja 15,4 1,3Mentalni poremećaji 8,3 4,5 Probavne 6,8 –2,1Metaboličke 4,6 –3,0

Poslodavcima je važno poznavati kakve smetnje uzrokuju psihičke promjene i kako mijenjaju sposobnost za rad njihovih zaposlenika.U većini slučajeva dominiraju fizički simptomi: glavobolja, bol u trbuhu, problemi metabolizma.

Simptomi mentalnih bolesti mogu biti:

• promjenaponašanja,• lošeraspoloženje,mrzovoljnost,• čestepromjeneraspoloženja,• prekidanjekontakata,izolacija,• padučinkovitosti,• gubitaksamopouzdanja,• osjećajprogonjenosti,• učestalestanke(primjericezbogkonzumiranjaalkohola),• čestiizostancizbogbolesti.

U slučaju ovih simptoma važno je da okruženje ponudi pomoć dotičnom radniku jer se ranom intervencijom mogu izbjeći teže posljedice kao gubitak radnog mjesta. Treba naglasiti da savjeti tipa „saberi se” samo otežavaju anksioznost bolesnika. Ove probleme, naime, nije moguće prebroditi dobrom voljom.

Mentalna su oboljenja sve više zastupljena na listi izostanka zbog nesposobnosti za rad. Godišnji liječnički pregledi su više stvar formalnosti i ne postoji prava mogućnost registriranja nekog psihičkog problema osim ako je u poodmakloj fazi pa već ima i tjelesne simptome.

Poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s promijenjenom sposobnosti za rad većinom to obrazlažu sljedećim: preprjeke u tehnološkim procesima, teškoće uključivanja, neuračunljivost, ograničena sposobnost uviđanja (vidi: Pszichés aka-dályozottság és a munka világa Baranya és Eszék-Baranya megyékben - Helyzetér-tékelő tanulmányok: Eszter Barakonyi –Gyöngyvér Rovó). Ove prilike zaista mogu utjecati na zaposlenika sa psihičkim smetnjama, no veliki značaj ima i tolerantno okruženje.

Stalni stres i preveliko opterećenje poslom vodi do depresije i alkoholizma. Ako nakon toga društvo izopći takve osobe to dovodi do pogoršanja simptoma. Radno mjesto međutim može i doprinijeti ozdravljenju bolesne osobe. Mnogo je alkoholičara primjerice izabralo terapiju liječenja samo zbog agilnosti svojih nadređenih. Pored toga sam posao može značiti osjećaj zadovoljstva i korisnosti te znači i sudjelovanje u društvu.

U radnom se okruženju se sljedeći poremećaji javljaju najčešće:• mentalniporemećaji(depresija),• neurotičniporemećaji(anksioznost),• shizofrenijaidrugepsihotičnesmetnje,• bolestiovisnosti(alkohol,droga,ovisnostponašanja),• poremećajiuishrani(anoreksija,bulimija,posebiceukrugumladihžena).

Povezanost lijekova i radne sposobnosti

Od lijekova koji utječu na sposobnost za rad i kognitivne sposobnosti najveći publicitet dobivaju oni za liječenje mentalnih poremećaja, posebice antidepresivi. Ovi preparati imaju nuspojave kao što su pojačanje anksioznosti, poremećaji sna, umor, glavobolja. Lijekovi koji utječu na psihičke funkcije ujedno utječu na koncentraciju, pamćenje i motoričke funkcije.U zadnjih su par godina provedena mnoga istraživanja gdje je utvrđen utjecaj ovih lijekova na sposobnost za rad. U nekim su slučajevima bolesne osobe postale neodlučne te su donosile niz pogrešnih odluka. Drugi je problem kada pacijenti ne uzimaju lijekove prema uputama liječnika, već doziranje uzimaju u svoje ruke zbog loših nuspojava. To je takozvano samoliječenje koje se može manifestirati kao pretjerano uzimanje alkohola što opet smanjuje učinkovitost u radu, a povećava opasnost od ozljeda. Svi ti lijekovi, bili oni izdani na recept ili bez recepta mogu imati veoma ozbiljne posljedice.

U sezoni alergija mnogi radnici uzimaju neke lijekove koje su propisali liječnici, a oni mogu imati nuspojave kao što su vrtoglavica ili pospanost. Te pojave lako mogu dovesti u opasnost i druge radnike. Ozbiljan problem predstavljaju i lijekovi za smanjenje tlaka koji mogu izazvati slabljenje vida ili osjećaj pospanosti. Inzulin može uzrokovati labilnost kod osoba koje rade u više smjena ako pate od šećerne bolesti. Uz odgovarajuću potporu, šećerni bolesnici također mogu raditi, no bez potpore mogu biti ugroženi. Posebno su kritična skupina vozači. Naime, veoma je rijetko predvidjeti kod lijekova točno kakve smetnje mogu prouzročiti i koliko dugo. Vozač može zamijetiti da su mu stvari izmakle kontroli kada je već prekasno. Djelovanje ne ovisi samo o dozi i učestalosti, već i o psihofizičkim osobinama pacijenta.

Čak i relativno bezopasni lijekovi mogu utjecati na radne sposobnosti. Najviše istraživanja oko ove tematike obavlja se s lijekovima kojima se liječe mentalne bolesti. No bila bi potrebna puno veća tolerancija da bi se što lakše prepoznali rizici.

Važan društveni zadatak zapošljavanje je osoba s promijenjenom sposobnosti za rad. Osobama sa psihičkim smetnjama znači veliki izazov vraćanje u svijet rada. Na taj način mogu osigurati svoju egzistenciju, a mogu biti korisni i za društvo. Loš stav poslodavaca prema takvim osobama uglavnom potječe iz neznanja i neinformiranosti. Ako bi pacijent opunomoćio svog liječnika da poslodavcima isporuči potrebne informacije to bi značilo sigurnost. Zahvaljujući reformi rehabilitacije zapošljavanja poslodavci mogu doći do značajnih ušteda kod plaćanja poreza. Stoga je velika potreba za edukacijom poslodavaca o takvim osobama i o programima rehabilitacije radom.

Liječenje ovog problema uvelike otežava stigmatizirajuće razmišljanje većine u društvu prema kojem treba osuditi one koji se pokažu slabima. Naime, mnogi baš zbog toga razloga ne žele priznati svoje slabosti pa čak ni pred bližnjima te na taj način gube mentalnu podršku osoba iz svoje okoline. Sve to negativno utječe na prepoznavanje i liječenje mentalnih poremećaja. Izostanak liječenja bolesti samo pogoršava situaciju. Ispitivane se osobe boje priznati tegobe da ne bi izgubile posao. Za liječenje mentalnih problema u tvrtkama potrebno je lokalno savjetovanje.

U postupku izbora zaposlenika ispitivanje psihičkog stanja postaje sve više uobičajeno. Osobe koje su trajno nezaposlene ili s promijenjenom sposobnosti za rad mogu imati određene tegobe u smislu oštećenja osnovnih kognitivnih funkcija zbog odviknutosti od rada i zbog monotonog okruženja. Unatoč tomu, još uvijek se na mnogim radnim mjestima ne uzima u obzir savjetovanje psihologa pri procesu izbora radnika.

Najteže je pitanje uspostavljanje diferencijalne dijagnoze kod osoba s promijenjenom sposobnosti za rad i u skladu s tim utvrđivanje i kategorizacija

mentalnih smetnji. Najviše problema predstavljaju osobe koje imaju psihičke poremećaje jer njih te osobe slabije doživljavaju, stoga se tegobe u većini slučajeva prenose na okruženje. U takvim je slučajevima duševna nestabilnost uzrok smanjenja sposobnosti za rad. U praksi sa psihičkim smetnjama u mnogobrojnim slučajevima dolaze i ovisnički problemi. Prvenstveno se to odnosi na ovisnosti o alkoholu ili drogama (Barakonyi-Kraljik, Helyzetértékelő tanulmányok 2014).

Kod osoba koje pate od teških psihijatrijskih bolesti lakše je uspostavljanje dijagnoze ako prethodi već neko dijagnosticiranje smetnje poput shizofrenije ili depresije. Stav poslodavaca prvenstveno ovisi o tipu i težini bolesti. Razlog je tomu što svi zaziru od nepredvidivog ponašanja, primjerice kod psihotičnih poremećaja. Ovo potvrđuje i činjenica da se mnogo bolje prihvaćaju osobe sa psihičkim oboljenjima kod kojih dijagnoza nema ove elemente (primjerice mentalna retardiranost). Veliki dio osoba s tegobama mentalnih ili psihičkih oboljenja može se odgovarajućom edukacijom i liječenjem vratiti u radni život. Dakle, najveću preprjeku predstavljaju predrasude koje se zasnivaju na manjku informiranosti i neznanju. Odbojni stav poslodavaca može pojačati i činjenica da su mnogi procesi u djelatnosti standardizirani te se na njih odnose brojni sigurnosni propisi, a vezano za to i materijalne preprjeke. Naime, osobe sa psihičkim problemima nedvojbeno predstavljaju povećani rizik i zahtijevaju veći stupanj preuzimanja odgovornosti.

Osobe s promijenjenom sposobnosti za rad mnogo puta shvaćaju svoj radni zadatak kao izazov te su odani i zahvalni poslodavcu.

Liječnička iskustva jednoglasno pokazuju da rad ima ogromni utjecaj u poboljšanju stanja bolesnika, a kako većina iz ove grupe može i želi raditi, mogu se lako motivirati na kvalitetan rad. Mnoge se takve osobe osjećaju bezvrijednima i nepotrebnima, stoga imaju želju postati korisni dio društva. Osjećaj korisnosti pozitivno utječe na daljnje razvijanje sposobnosti i na ozdravljenje.

Kod takvih je zaposlenika jako bitan tolerantan i fleksibilan stav poslodavca. Netipični oblici zapošljavanja mogu biti veoma važni (fleksibilno radno vrijeme, rad kod kuće, skraćeno radno vrijeme).

Veoma je važno da se osobama sa psihičkim smetnjama izlazi u susret. Skraćeno radno vrijeme i posebno postupanje izuzetno je važno kao i suradnja s liječnikom ili psihijatrom.

II. Pojam stresaStres je i za stručnjake problematična definicija jer se radi o prilično subjektivnom

fenomenu koji je teško definirati i još teže mjeriti. Pojam je uveo još davne 1936. godine Hans Selye i definirao ga kao „nespecifični odgovor tijela na svaki zahtjev za promjenom“. Selye je proveo brojna istraživanja na laboratorijskim životinjama koje je izlagao različitim psihičkim i fizičkim podražajima (trepereće svjetlo, velika buka, ekstremne vrućine ili hladnoće…) i uočio iste patološke promjene kod tih životinja, ulceracije na želucu, smanjenje limfnog tkiva i povećanje nadbubrežnih žlijezda. Kasnije je pokazao da trajni stres kod tih životinja može izazvati različite bolesti, iste one koje vidimo kod ljudi, infarkt miokarda, moždani udar, bolesti bubrega i reumatični artritis. Mnogi ljudi uporabljuju izraz stres za opis nepodnošljivog ili lošeg šefa, neugodnu situaciju i tako redom. Za mnoge ljude stres znači njihovu reakciju na neugodnu situaciju, primjerice u obliku boli u grudima, glavobolje ili palpitacije. Drugi pak stresom smatraju posljedicu opetovanog podražaja, primjerice ulkus želuca .

Zbirni naziv za bilo koji od tih činitelja stresa je stresor. Oni ispoljavaju agresivno djelovanje na organizam - stresorno djelovanje, a odgovor organizma se naziva stresnom reakcijom.

• Primarnoocjenjivanje:podsvjesnozapažanje• Sekundarnoocjenjivanje:osobaodlučujejelispremnaisposobnazasusret sa stresom. Govorimo o stresnom stanju kada je odgovor negativan. Rješenje može biti ravnodušnost, izazov, nervoza.

Stres je dvojaki pojam. Na neku vrstu stresa imamo potrebu da bi nam život bio ispunjen. To je dobar stres ili eustres. S druge strane distres ili prijeteći stres nam ugrožava život. Anksioznost, nemiri nervoza simptomi su koji nastaju kada se organizam ili osoba susretnu sa situacijom koju po svojim procjenama ne mogu riješiti.

Postoje tri glavna izvora stresa, a to su traumatski događaji, nedavne životne promjene i svakodnevne neugode. Traumatski stresori su događaji poput otmica, silovanja, ratnoga stradanja, prirodnih katastrofa, itd. Zbog ovakvih stresora, osoba se može osjećati potišteno, prestrašeno, imati noćne more i može ponovno proživljavati događaj u glavi mjesecima nakon što je on već prošao. U tom slučaju govorimo o posttraumatskom stresnom poremećaju.Nedavne životne promjene jedinstveni su događaji koji mogu izazvati stres kod većine ljudi i koji zahtijevaju od nas veliku prilagodbu u životu. Ovi su stresori

posebno istaknuti tijekom razdoblja studiranja jer su studenti u pravilu mladi ljudi koji moraju stvoriti svoj privatni, ali i profesionalni identitet. Trajno stanje stresa može ozbiljno narušiti zdravlje.

Posljedice stresa:• kratkotrajne(fiziološkepromjenekodosoba),• dugotrajne(alarmreakcija,protivljenje,iscrpljenost).

Situacije koje izazivaju stres mogu biti događaji izvan uobičajenih ljudskih zapažanja, traumatični i nepredvidivi događaji ili se ne može utjecati na njih.

Trauma vezana za stres - posljedica je neke teške tragedije kao što je nesreća ili prirodna katastrofa, a mnogi ratni veterani svakodnevno se suočavaju s njim. Simptomi traumatskog stresa mogu uključivati živo sjećanje na traumu i to čak mnogo godina kasnije zajedno s povećanom osjetljivošću na relativno nevažne događaje.

Mogućnost utjecaja – Mogućnost utjecaja na stresnu situaciju izravno je povezana s jačinom reakcije i na razinu stresa. One situacije koje su predvidive, a nije moguće utjecati na njih izazivaju veći stres (teška bolest u obitelji, gubitak posla, smrt člana obitelji).

Unutarnji sukobi – Ova je vrsta stresa rezultat napetosti koje život svakodnevno donosi i često se javlja u neugodnima situacijama koje treba razriješiti. Budući da su one slučajne i prolazne takav se stres obično lako prevladava. Ljudi koji upadaju iz jedne krizne situacije u drugu, kod kojih je kaos postao sastavni dio osobnosti, mogu se nositi s njim, no ne bez posljedica po sebe i ljude oko sebe. Proces borbe protiv stresa opći je adaptacijski sindrom.

Suočavanje (coping) je proces u kojemu nalazimo mehanizam koji koristimo u borbi protiv stresa. Kognitivni – odlaganje razmišljanja, Tehnike ponašanja – fizičke aktivnosti, pretjerivanje u jelu i piću, uporaba droga, napadaj bijesa. Coping može biti usredotočen na problem i na emocije.

Usredotočavanje na problem: definiranje problema, izrada alternativnih rješenja za prestanak problema.

Usredotočavanje na emocije: ne teži se rješavanju problema, već samo smanjenju negativnih emocija. Obično se postiže uporabom psihoaktivnih tvari.

Usredotočavanje na pomoć: traži se vanjska pomoć za rješavanje problema.

Drušveni čimbenici stresa

Pojava se stresa u mnogim društvenim grupama javlja izmijenjeno. Niska pozicija u društvu, materijalni problemi, nesigurnost radnog odnosa, jednoličan i opasan posao i niska kontrola obično pogađaju najniže društvene slojeve. Socijalni stres:

• društvenogospodarstvenistres:potječeodlošegpoložajapojedincai društva,• sociokulturalnistres:prikazujeodlikejedneodređenekulture.

Na preradu stresa utječu sposobnosti pojedinca. Ako ne osjeća u sebi mogućnost kontrole događaja, smanjuje se vjerojatnost rješenja te nastaje anksioznost. Može se dogoditi da se iscrpi moć prilagodbe pojedinca, a i društva (društvena patologija). U takvom društvu svaka promjena može postati prijeteća, a nedostatak propisa može izazvati nepredvidive procese, pojedinci postaju anksiozni i gube kontrolu.

Partnerski odnosi i zdravstvena sociologija podupiranja partnera

Na osnovi zapažanja ustanovljeno je da pacijenti koju su izolirani teže napreduju u ozdravljenju od onih koji su u okruženju voljenih osoba. Na osnovi ispitivanja utvrđeno je da pri interakciji s voljenim osobama u organizmu započinju biokemijske reakcije koje pospješuju proces ozdravljenja. Ovi biopsihosocijalni čimbenici mogu na pozitivan način utjecati na zdravlje čovjeka. Uska je veza između učestalosti samoubojstava i društvenih interakcija. Socijalna povezanost i osjećaj sigurnosti koju ona pruža je neophodna za svakoga. Odgovarajuće veze pridonose lakšem rješavanju problema, prerade stresnih situacija te smanjuju pojave psihopatoloških poremećaja.

Društvene veze imaju veliko značenje prvenstveno u malom okruženju, ali učinak imaju i na velikoj razini. Potpora društva te bližnjih pospješuju očuvanje zdravlja i odbacivanje destruktivnih navika. Izazov je postmodernog doba usuglasiti dobre strane pojedinca i društva. Etiketiranje smeta ljudima, posebno ljudima koji imaju životne probleme, a ne psihološke poremećaje. Pozitivan pristup ove grane psihologije tim je ljudima najupečatljiviji jer zapravo odgovara njihovim očekivanjima i na najbrži i

najučinkovitiji način dovodi do ostvarenja njihovih ciljeva, a to je zdrav i sretan život. Pozitivna psihologija istražuje razloge zbog kojih su neki ljudi sretniji od drugih iako se susreću s velikim problemima u životu. Prije se nisu dovodile u svezu karakteristike kao što su optimizam, moć opraštanja, prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke s općim zdravljem čovjeka. No statistički je dokazano da takvi ljudi sretnije i dulje žive.

Stres na radnom mjestu

Uzroci stresa na radnom mjestu mogu biti mnogi, a ovise o osobnosti. Najvažniji su čimbenici:

• sukobuloganaposlu,• nedovoljnodefiniraniradnizadatakiodgovornost,• nedostatakjasnihciljeva,• prijetnjevezanezaposao,• neprimjereneinformacije,• niskamotivacijazarad,• visokonezadovoljstvo,pomišljanjenaodstupanjesradnogmjesta,• nezadovoljstvosvojimživotom,• previšezadataka,• radnaatmosfera,• neodređenizadatci• strukturaorganizacije,• čimbeniciizvanorganizacije(obiteljskiproblemi,materijalniproblemi).

Za posebni sloj zaposlenika sa psihičkim smetnjama svaka je stresna situacija još izraženija. Prema kognitivnoj teoriji stres je ono što osoba percipira kao stres. Kod normalnih, uravnoteženih osoba mnogo se manje situacija smatra stresnim dok kod osoba sa smetnjama i blaga opterećenja mogu izazvati veoma jake reakcije anksioznosti.

Psihičke smetnje pojedinaca često izazivaju opterećenja i netvarna očekivanja na radnom mjestu pa je veoma važno zapaziti ovakva izvore stresa.

Stres je osnova psihičkih smetnji i mogućim kasnijim psihosomatskim bolestima. Objektivni je stres onaj koji možemo predvidjeti pri stupanju u radni odnos te ovisi o pojedincu prihvaća li ga. Subjektivni je stres onaj koji se ne može predvidjeti te

često potječe iz same osobnosti zaposlenika i ima veze s manjkom samopouzdanja,i tolerancije te s, u međuvremenu nastalim, neočekivanim situacijama i promjenama u životu. (János Szellő, 2014).

Prema ispitivanjima programa Psihička ograničenost i svijet rada može se reći da u najviše slučajeva čimbenik stresa predstavlja obujam posla i zahtjevi koji se postavljaju uz njih. Objektivni stresori utječu na subjektivne, posebice na gubitak položaja. (János Szellő, 2014).

Posebno su važni trajni stresori koji označavaju nesigurnost radnog mjesta, gubitak vrijednosti, očekivanja obitelji i poslodavaca koja nisu u skladu s mogućnostima, međuljudski sukobi s kolegama, šefovima ili u obitelji. Važno je pitanje koliko mogu sami zaposlenici utjecati na kvalitetno obavljanje rada ili na predlaganje pojedinih promjena da bi se postigao veći učinak te samim tim veće zadovoljstvo u poslu. Važna je potpora šefova, a i kolega na radnom mjestu.

U vremenskom utjecaju stresora možemo govoriti o epizodičnom stresu koji se javlja povremeno, ali tada veoma snažno i izaziva težak distres, zahtjeva brzo prilagođavanje. Važan je i kritični stresor koji je posljedica traumatičnog događaja te potpuno neočekivano nastupa. Zbog toga organizam ima povećanu reakciju na tu situaciju u kojoj rješenje prelazi uobičajene sposobnosti rješavanja problema ili prilagođavanja novonastalim okolnostima. János Szellő, 2014)

Posljedice stresa na radnom mjestu

Stres na poslu teško se mjeri i ocjenjuje jer je sam pojam teško precizno odrediti u praksi. On uvelike ovisi o definicijama i metodologijama koje se pritom uporabljuju. Čimbenici osobnosti istovremeno utječu na sposobnost liječenja stresa. Zdravstvene posljedice stresa mogu biti:

• ukratkomvremenu:anksioznost,smanjenakoncentracija,beznadnost,bijes,• uduljemperiodu:depresija,ravnodušnost,psihosomatskisimptomi, agresija, pretjerano pušenje, konzumiranje alkohola.

Prema podacima liječničkih dokumenata vidi se da su u 90% slučajeva razlozi bolovanja stres i njegove posljedice. Stalna napetost u organizaciji bitno smanjuje učinkovitost umjesto da je povećava. Posebno su opasna radna mjesta gdje su česti sukobi te nema podrške.

Rad u smjenama, noćna dežurstva, preopterećenost, previše problema, nedostatak poštovanja, i odgovarajuće novčane nagrade dalje povećavaju rizik od stresa.

Radna su mjesta različita prema zahtjevnosti i prema tome kakve kriterije postavlja prema radnicima i koje vrste rješavanja problema im dopušta. Radna mjesta s velikim tenzijama postavljaju velike psihičke zahtjeve prema radnicima. Ako oni nemaju mogućnost samostalnog donošenja odluka, osoba može postati frustrirana što dovodi do stresne reakcije pa i do izgaranja.

Kod muškaraca je skoro dvostruko više srčanih oboljenja nego kod žena. Ispitivanjima je utvrđeno da se kod muškaraca srednje dobi koji pet godina ne idu na godišnji odmor, rizik od smrti u roku od deset godina povećava četiri puta. Iako se godinama prije govorilo o menadžerskim bolestima, utvrđeno je da stres ima utjecaja na radnike bez obzira na poziciju u hijerarhiji firme.

Situacije koje izazivaju stres kao rezultat imaju moralne posljedice:

Anksioznost – Javljaju se strah, napetost, loš predosjećaj. Kod ekstremnog opterećenja nastaje posttraumatski stres. Kod njega oboljeli stalno ponovno doživljavaju traumu u obliku noćnih mora i teških misli. Za njih je tipična nezainteresiranost, izbjegavanje pojedinih stvari i mjesta, razne naučene sposobnosti im se degradiraju, nastaju smetnje u snu te bezosjećajnost prema vanjskom svijetu.

Bijes i agresija – Prema hipotezi frustracija-agresija ako jednu osobu sprječavaju u dostizanju svoga cilja, nastaje agresivna reakcija koja osobu motivira na uništenje ili oštećenje predmeta ili osobe koja izaziva frustraciju.

Depresija i tupost – Iako stres u početku motivira, potiče na borbu, kako se potroši energija, nastaju nelagode. Ukoliko se borba ili izbjegavanje čine beznadnim, nastaje depresija.

Daljnja je psihičke reakcije na stres smetnja u razmišljanju. Ovakve se smetnje uglavnom javljaju u procesima spoznaje. Od teškog stresa osoba postaje zbunjena, gubi osjećaj realnosti, ne percipira pravo stanje stvari u okolini, ne razmišlja razborito, ima ozbiljne poteškoće u koncentraciji, postaje zaboravna. Za sve je to moguće više objašnjenja. Prema jednom, uslijed stresa negativne misli preplave osobu te joj one poremete logičko razmišljanje. Drugo je objašnjenje visoka razina emotivnosti koja vodi do smanjenja učinkovitosti u razmišljanju. Bez obzira na objašnjenje smetnji uzrokovanih stresom čini se da osobe u takvom stanju nisu sposobne fleksibilno razmišljati te ponavljaju beskorisne krute obrasce razmišljanja koje ne pridonose rješenju problema.

U Europskoj uniji svaki četvrti radnik ima doticaj sa stresnim situacijama na poslu. Prevencija je stoga od velikog gospodarskog i psihosocijalnog značaja. Svjetska je zdravstvena organizacija stres proglasila epidemijom svjetskih razmjera. U Europi je stres odgovoran za pedeset do šezdeset posto izostalih dana s posla, a pretpostavlja se da je u Mađarskoj taj broj još i veći.

Stres je dio života i sam po sebi može imati inspirirajuće posljedice. Imamo potrebu da nas motivira i tjera da rješavamo probleme koliko je u našoj moći moguće. Ipak u okolnostima pretjeranog stresa dolazi do veoma negativnih posljedica po zdravlje kao što su problemi probave, visoki tlak, anksioznost i depresija, ali kasnije čak i srčane tegobe i rak. Za sve to su mogućnosti tri puta veće nego kod osoba koje rade u manje stresnim uvjetima. Kod posla koji se treba dovršiti u kratkom roku nakon 24 sata se rizik od srčanog udara povećava šesterostruko, ali ozbiljni rizik predstavljaju i niska plaća, sukob s kolegama ili šefom te izostanak pohvale.

U Europskoj uniji ne postoji zakon o stresu, samo smjernice koje predlažu da se poslodavci brinu o smanjivanju psihosocijalnih rizika u djelatnosti koje obavlja tvrtka pod njihovim vodstvom.

Slika 1.: Model stresa na radnom mjestu

Stres je skup nespecifičnih reakcija čovjekova organizma na štetne čimbenike, stresore iz radnog i životnog okruženja. Štetni čimbenici iz čovjekova okruženja aktiviraju prilagodljivi mehanizam u organizmu kako bi se organizam zaštitio uspostavljanjem ravnoteže sa sredinom.

Podjela stresora na radnim mjestima

Svako radno mjesto može imati okolnosti koje uzrokuju stresne situacije.

A) Stresori su vezani uz radni zadatak: • kvantitativnopremaloopterećenje,• kvantitativnoprevelikoopterećenje,• kvalitativnopremaloopterećenje,• kvalitativnoprevelikoopterećenje,• okolnostirada:monotonija,opasnost,nisunaraspolaganjuodgovarajuća sredstva za rad, nedostatak mogućnosti za određivanje načina vlastitoga rada i sl.,• promjeneuposlu:učestalapromjenaradnihzadatakaokolnostitenačina vrjednovanja, • učestalomijenjanjetehnologije(potrebazastalnimučenjem),• pridržavanjerokovima.

B) Stresori su vezani uz uvjete rada:

• buka,temperatura,rasvjeta,zagađenjezraka,neugodnimirisiisl.

C) Stresori su vezani uz položaj u organizaciji: Osobna razina:• dvosmislenostuloge(nedovoljnodefiniranicijevi,očekivanjazaposlenika, nedovoljno definiran krug djelovanja), • sukobuloga(ulogesuproturječneilijednaisključujedrugu),• previšeilipremaloodgovornostizadruge,• autonomija,• razvojkarijere(prebrziliprespor).

Razina kolektiva:• manjaksložnosti,• manjakdobrihmeđuljudskihodnosa,

• sukobiunutarorganizacije,• psihičkiteror(pojedinisezaposlenicitrajnoilipovremenoizlažu omalovažavanju), • odnosispodređenimainadređenima.

Razina organizacije• ozračjeorganizacije(osjećajpripadnosti,komunikacijaunutarorganizacije, strogi propisi ponašanja, ograničenja, uloga u odlukama o svom radnom zadatku i sl.), • stilvođenja,• nepravednost,kontroleinagrađivanja,• niskaplaća,• nesigurnostradnogodnosa.

D) Stresori su izvan organizacije:• obiteljskeveze,materijalni,društveniproblemi,• proturječnostuloganaposluiuobitelji,• osobnauvjerenja,sukobiciljevatvrtkeipolitike,• čestaselidbazbogposla,• putovanjenaradnomjesto,• anomija,• stresuobitelji(vididetaljno→žene).

E) Stresori su posebnih slojeva:Žene• seksualnozlostavljanje,• ulogeidaljnjeobvezeuobitelji,• težakpoložajženanatržišturada.

Voditelji na niskim položajima• velikaodgovornost,relativnonizakpoložaj,• samoprividnamoćpriobavljanjudužnosti,• napadajuihiodozdoiodozgo,• nedostatakpotpore.

Retardirane osobe• posebantipkvalitativnopremalogopterećenja,radnizadatcinisuuskladu sa stručnom spremom,• predrasude.

Slika 2. Glavni uzroci stresa na radnom mjestu prema mišljenju ispitanika

Kako se problemi stresa na radnom mjestu dotiču svih članica Europske unije, prvenstveni je cilj kolektivno poduzimanje mjera te razmjena iskustva. Većina višenacionalnih kompanija osnovala je posebnu službu stres-menadžmenta, kojoj je cilj kontrola i organizirano suzbijanje stresa. Organiziraju mogućnosti opuštanja i odmaranja u vrijeme i nakon radnog vremena. Omogućuju psihologe i masere.

Sredstva su smanjenja stresa u tvrtkama:• određivanjepotrebnihradnihzadataka:jasneuloge,osiguranjeautonomije

radnika,• realniciljevi:realnisuciljevistimulirajućizaradnike,značeizazov,• odgovarajućiizborradnika:odgovarajućeseosobepostavljajunaodgovarajuće

položaje,

Savjetodavna je Služba zaštite na radu 2009. godine provela ispitivanje na državnoj razini u svezi sa stresom na radnom mjestu te spoznaje zaposlenika i poslodavaca. Na osnovi ispunjenih upitnika među pet je najčešćih razloga stresa na prvom mjestu izostanak odgovarajuće zahvalnosti za odrađen posao (78,1 %). Slijede individualne sposobnosti (72,6 %). Ispitanici su na treće mjesto postavili loše međuljudske veze (67,9 %) te korelaciju između privatnoga života i posla. Prevelike zahtjeve na radnom mjestu kao uzrok stresa odredilo je 67 % ispitanika (peto mjesto).

• planiranjekarijere:unaprjeđivanjeuskladusosobinamaosoba,• menadžmentučinkovitosti:praćenjeproblemanastalihokodjelatnosti,• savjetovanje:uslučajuduševnihproblemapojedinačnoiligrupno,• edukacija:raznetehnikeuciljusmanjenjastresa.

Pojedinačni tretman stresa

Tretiranje stresa na radnom mjestu u mnogočemu sliči tretiranju stresa u privatnom životu. Stres se u načelu ne može potpuno iskorijeniti. Jedini je način da se osoba nauči kako se pripremiti na takve situacije, upoznati reakcije svojeg organizma te svoje mogućnosti. Raznim je tehnikama moguće ublažiti tjelesne i duševne tegobe. Kontroli reakcija na stres pomaže biofeedback te redovite tjelesne aktivnosti.

Sindrom izgaranja

Istovremena prisutnost više stresora na poslu te dugotrajna izloženost stresorima dovodi do sindroma izgaranja na poslu (Sy burnout), koji može biti udružen s pojavom simptoma anksioznosti i depresije u radnika. Stres vezan uz posao situacija je u kojoj čimbenici posla u interakciji s radnikom mijenjaju njegovo psihološko ili fiziološko stanje do te mjere da odstupa od normalnog djelovanja. Ti su čimbenici posljedica neodgovarajućih zahtjeva radne okoline, koji su u neskladu s mogućnostima zaposlenih. Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje te skraćuje život. Još je prije desetak godina Svjetska zdravstvena organizacija proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a od tada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti.

Tri su glavna obilježja burnout sindroma:1. moralna iscrpljenost, 2. gubitak osobnosti (osoba postaje bezosjećajna ili cinična, prema drugima se ponaša kao da su predmeti, a ne bića),3. slabljenje učinka.

Izgaranje na poslu

Izgaranje na poslu stanje je mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane profesionalnim životom pojedinca. Upitnik izgaranja na poslu C. Maslach (1996) danas se smatra najpoznatijom mjerom izgaranja na poslu. U mnogim zemljama širom svijeta provedena su istraživanja pomoću toga upitnika (Maslach i Schaufeli, 1993).

Prekomjerna i neujednačena opterećenost, forsiranje i favoriziranje nekih pojedinaca, nedovoljne informacije, pomanjkanje dnevnih i tjednih odmora, nejasno definirana podjela poslova, nedostatak supervizije, nesrazmjer odgovornosti i ovlaštenja, rasipanje energije i vremena, strogost i pretjerana kritičnost nadređenih bez pozitivne stimulacije, predugo radno vrijeme, prekratki rokovi izvršenja razlozi su izgaranja na poslu. Kako bismo se uspješno suočili s problemom (stresom na radnom mjestu), moramo ga prije svega biti svjesni. Dobra komunikacija, druženje s kolegama, sloboda odlučivanja, dobra podjela posla i dobar voditelj tima za zdravstvenu njegu glavni su čimbenici koji utječu na smanjivanje stresa, a samim tim i na izgaranje na poslu. Radni je stres uglavnom kroničnog karaktera pa iz dana u dan gotovo neprimjetno utječe na nas. Ako primijetimo neke od znakova stresa, trebamo razmotriti što nas čini umornima, nezadovoljnima, tjeskobnima i ljutitima. Bitno je odlučiti želimo li stres privremeno ukloniti i olakšati si radno okruženje ili želimo utjecati dugoročno i tako zaštititi svoje psihofizičko zdravlje. To je neophodno jer naposljetku krajnji ishod može biti depresija (Böhle i suradnici, 2001).

Osobne su značajke koje također utječu na izgaranje:• introverzija(visokrizik),• senzitivnost,• idealizam,• prevelikaushićenost,• anksioznost,• opsesija.

Četiri faze izgaranja

Nastanak i razvoj burnouta jest cikličan. Ciklusi se mogu dobro odvojiti:

1. Faza nadeZadatci koji se moraju odraditi sve su teži. Unatoč trudu i napornom radu,

radnik sve teže uspijeva zadovoljiti svoje nadređene. Ostaje na poslu dulje kako bi uspio obaviti sve zadano, za prekovremeni rad ne dobiva naknadu, a s posla se kući vraća sve nezadovoljniji. Pogoršavaju se i odnosi s kolegama, posebice s nadređenima. Posao više ne predstavlja zadovoljstvo. Iz takvog stanja mogu poteći dvije mogućnosti. Jedna je uspješna - faza stagnacije, a druga je destruktivna - faza frustracije.

2. Faza stagnacijeU fazi stagnacije javljaju se teškoće u komunikaciji, kako sa suradnicima tako i s

prijateljima. Osobe su emocionalno ranjive i nepovjerljive. Poslije nekog vremena dolazi do suočavanja sa stvarnošću, onim što se može nazvati “prizemljenje”. Osoba i dalje voli svoj posao, obavlja ga, ali ne s istim oduševljenjem. Shvaća postojanje drugih interesa u životu poput obitelji, osobnog usavršavanja, prijatelja, novca i sl.

3. Faza frustracijeFazu frustracije čini emocionalno povlačenje i izolacija. Osoba se u ovoj fazi

počinje preispitivati koliko je učinkovita u obavljanju posla i koji je smisao posla koji obavlja. Postojanje raznih ograničenja na poslu dovodi do preispitivanja svrhe posla koji se obavlja. U ovom stadiju emocionalnog povlačenja i izolacije javljaju se prvi znaci tjelesnog iscrpljivanja, što predstavlja dodatan stres i dovodi do posljednje faze.

4. Faza apatijeFazu apatije karakterizira potpuni gubitak vjere u sebe i svoju kompetentnost,

osoba postaje potpuno nezainteresirana za svoj posao. Apatija je odsutnost emocija i ona je zapravo jedno od najtežih psihičkih stanja, a ujedno je jedan od prvih jasnih znakova da nešto nije u redu. Manifestira se povlačenjem ili izbjegavanjem ljudi ili posla, kao obrana od frustracije. Apatični su ljudi potpuno nezainteresirani za posao, što se može proširiti i na druge sfere života. Pojedinci koji dospiju u četvrtu fazu ili se odlučuju na promjenu zanimanja ili ostaju na poslu, ali potpuno nemotivirani.

Psihičke reakcije

Kao najčešći emocionalni simptomi navode se depresija, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije za odlazak na posao, gubitak egzistencijalnog entuzijazma, apatija, izolacija, dosada, osjećaj tuge i bespomoćnosti, doživljaj bezvrijednosti, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaj gubitka snage i strah od gubitka posla.

Također, dolazi do promjena u ponašanju: osoba postaje razdražljiva, živčana, napeta, impulzivna i ljuta. Da bi kontrolirale takvo ponašanje, osobe sa sindromom izgaranja nerijetko upadaju u novu zamku. Počinju konzumirati alkohol ili droge, nisu više u stanju emotivno se distancirati od problema, pokazuju emocionalnu krutost, preosjetljivost na vanjske utjecaje (npr. na buku, svjetlo, mirise), eksplozivnost, zaboravnost, gubitak koncentracije, grubost, zatvorenost, pokazuju negativan stav prema poslu, ljudima, ulaze u međuljudske sukobe, postaju bezosjećajne, stalno okupirane poslom.

U nekim slučajevima takva ponašanja sama po sebi izazivaju dugoročne posljedice i utječu na cjelokupni život pojedinca. Stalne žalbe na posao, obiteljska sredina kao “ventil” koji omogućava pražnjenje akumulirane frustracije, može voditi svađama, razvodu braka, izolaciji, razvoju ciničnog stava prema članovima obitelji.

Razlozi su burnout sindroma

• nedostatakkontrole,• nedostatakstrujanjainformacija,• nedostatakodobravanja,• niskaprimanja,• težakrad,velikaodgovornost,• kriznesituacije,međuljudskisukobi,• nedovoljnapotporanaposlu,• administrativniteret,• ograničenamogućnostkarijere.

Prevencija burnouta

Prevencija sindroma izgaranja, prije svega, podrazumijeva prepoznavanje i uvažavanje toga problema. Mnogi se simptomi sindroma izgaranja pogrješno prepoznaju kao izraz patologije (depresivnost, iritabilnost, uzimanje sedativa), kao izraz nebrige (kašnjenje na posao, odsutnost, pad radne učinkovitosti), a najčešće se na njih reagira pojačanjem strogosti u pogledu radne discipline. Cilj strategija prevladavanja sindroma izgaranja jest sprječavanje njegova pojavljivanja i jačanje osobne otpornosti.Liječenje je sindroma izgaranja vrlo teško. Osoba mora promijeniti svoje navike i ponašanja, u nekim slučajevima radnu sredinu, a nekada i posao. U slučaju sindroma izgaranja intervencije mogu ići u dvama pravcima: liječenje - kada se sindrom već pokazao, ili prevencija. Ono što je zajedničko objema strategijama jest cilj pomoći osobama koje pokazuju simptome sindroma izgaranja konsolidirati se i pronaći nove vještine koje bi ojačale otpornost osobe na sindrom izgaranja. Kako je sindrom izgaranja poseban u odnosu na neka druga psihička stanja, najbolji i najučinkovitiji lijek bila bi prevencija.Prevencija podrazumijeva da pojedinac ima posebne kapacitete potrebne za samouvid ili pak takvu okolinu koja će prepoznati simptome na vrijeme i primjereno reagirati. U takvim je slučajevima ponekad dovoljna okolina koja će pružiti potporu i razumijevanje. Poslodavci su obvezni organizirati posao prilagođavajući se

individualnim potrebama radnika. Ipak, u našoj sredini to još uvijek nije dovoljno razvijena i prihvaćena praksa. Ono što bi bilo poželjno jest prije svega stvarati ugodno ozračje na poslu, pobrinuti se da posao bude dobro organiziran i raspoređen, poštivati tuđa mišljenja, pružati informacije o obavljenom poslu i slično.

Samodijagnoza burnouta

Samoopažanje vlastite izloženosti stresu i njegovih posljedica može biti vrlo korisno. Potrebno je uočiti koliko problemi na poslu imaju utjecaj na spavanje, odnose u obitelji te na prehranu.

Sljedeći simptomi mogu pomoći u prepoznavanju sindroma:• Fizičkisimptomi:Prvoseprimjećujudugotrajnifizičkisimptomi,anajuočljiviji su zamor, malaksalost, kronični neodređeni fizički bolovi, glavobolja, bol u leđima, želučane tegobe. Prisutni su i problemi sa spavanjem, nesanica, često buđenje tijekom noći i nemogućnost dnevnog spavanja, nagle promjene tjelesne težine, povišeni šećer u krvi, krvožilne bolesti, smanjenje imuniteta.• Psihičkisimptomi:Kaonajčešćipsihičkisimptominavodesedepresija, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije za odlazak na posao, gubitak egzistencijalnog apatija, izolacija, dosada, osjećaj tuge i bespomoćnosti, doživljaj bezvrijednosti, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaj gubitka snage i strah od gubitka posla, agresivnost (Maslach, 1976, Böhle i suradnici, 2001).

Tretiranje burnouta

Govoreći o strategijama prevencije razvoja sindroma, moguće ih je podijeliti na osobne i organizacijske strategije za prevladavanje sindroma izgaranja. U tom se slučaju osobne strategije odnose na pripremu kroz edukaciju, poznavanje i svijest o svojim osjećanjima, samopomoć, bavljenje različitim hobijima i aktivnostima izvan posla, razvijanje posebnih interesa i reorganizaciju rada – smanjenje trenutaka stresnog posla. Naime, edukacija pomaže tako što će se osobi predočiti realna procjena rada, osigurati objektivnost i ujedno spriječiti nastajanje stresa koji proizlazi iz pogrješno definiranog neuspjeha.

Poželjno je osigurati nadzor osobama koje pripadaju kritičnoj grupi za razvoj sindroma izgaranja, u cilju smanjenja stresa i podizanja samopouzdanja. Samopomoć se odnosi na razvoj samokontrole, odgovornosti, odlazak na odmore, optimističan

pogled na svijet i sl. Organizacijske su one mjere koje provodi rukovodstvo neke službe, ustanove, a u dogovoru s osobljem te ustanove. Te mjere odnose se na osiguravanje optimalnog odnosa (brojčanog) između klijenta i osoblja (koje je ondje da pruži pomoć), fleksibilno planiranje posla, podršku kolega, stalnu i kontinuiranu edukaciju, dobre uvjete rada i jasne ciljeve. Kad sve te mjere postoje, onda je rizik od razvoja sindroma izgaranja mali. Sindrom se može izbjeći ako jednostavno odstupimo od radnog mjesta. Preporučljivo je svakih 5 - 7 godina promijeniti poslovnu sredinu i ulogu.

Važni su elementi strategije tretiranja: • trebaprimijenitisimptomezamora,• imatirealneciljeve,• opuštatise,• tražitivlastitorješenje,• podupiratipozitivnorazmišljanje.

U brojnim članicama Europske unije izrađeni su razni edukacijski programi za radnike u zdravstvu kako bi se spriječilo njihovo izgaranje, kako bi s radošću i kvalitetno obavljali svoje poslove. Pri edukaciji uglavnom se bave onim vrijednostima koje su bitne pri liječenju. Primjenjuju se i spiritualni načini razmišljanja koji pomažu zaposlenicima u zdravstvu da bolje vrjednuju sebe i povoljno vide svoju budućnost. Taj način podrazumijeva meditaciju, vizualizaciju, kreativnost i sl. Na-kon edukacije slijedi praktičan dio gdje se trenira pozitivan stav te pronalaženje unutarnjegmira(Brown,2003).

Mogućnosti su prevencije izgaranja: • poboljšanjeuvjetarada,smanjenjeopterećenja,• treniranjekomunikacijeikreativnosti,uspostavljanjekontrole,• edukacija,dogovaranjedogađaja,dogovor(takosepoboljšavaosjećaj sigurnosti radnika, smanjuje se mogućnost nepredvidivih situacija), • većaautonomijaikontrola(kontrolazaposlenikaiadministrativnapomoć),• jačanjevažnostipojedincatevećeobraćanjepozornostinanjega,• rješavanjesukoba,• suzbijanjeautoritativnogvodstva(Zaposlenicićepostatimotiviraniakoih poslodavac ne prati. Autoritativno vodstvo po pravilu zaposlenici ne toleriraju predugo te uzrokuje pad učinkovitosti i više izostanka s posla.), • socijalnapotpora.

Organizacija u kojoj pojedinac može doživjeti važnost svoje uloge u tvrtki stvara manje stresnih situacija, a i mali rizik izgaranja. Vrlo je bitno zaposlenicima dati poštovanje, mogućnost za edukaciju te primjerenu novčanu nagradu. Također valja podupirati stvaranje međuljudskih kontakata, koji smanjuju mogućnost sukoba.

II. Zdravstveni razvoj na radnom mjestuPrema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 450 milijuna ljudi

boluje od raznih duševnih i mentalnih poteškoća. U petnaest zemalja Europske unije stres na radnom mjestu ugrožava zdravlje skoro 40 milijuna radnika (28 % aktivnog stanovništva). Stres na radnom mjestu stvara ozbiljne gospodarske gubitke zbog izostanka s radnog mjesta, zbog smanjenja proizvodnje i zbog bolovanja.

Mentalna higijena

Mentalna se higijena bavi, prije svega, prevencijom i promocijom psihičkog zdravlja. Jedna od karakteristika prosječne osobe suvremenog doba jest nedovoljna briga o mentalnom zdravlju – čini se da većina ljudi uzima zdravo za gotovo svoje psihološko blagostanje. Održavanje redovne dentalne higijene ili bar povremene posjete liječniku postali su prihvaćeni oblici prevencije raznih fizičkih oboljenja, međutim, mentalna higijena i traženje pomoći od stručnjaka iz područja mentalnoga zdravlja još se uvijek smatraju tabuima u našoj sredini. Takva vrsta nemara, pa čak i neodgovornosti prema osobnom psihičkom zdravlju, često doprinosi razvoju vrlo nepoželjnih posljedica, poput različitih oblika psihičkih poremećaja, intenzivne patnje, distresa, psihosomatskih oboljenja, kao što su kardiovaskularne tegobe, čir na želudcu, alergije pa čak i rak. Nabrojeni su samo neki od razloga zbog kojih je od izuzetne važnosti da se na razini cjelokupne društvene zajednice posveti veća pozornost prevenciji i promidžbi mentalnoga zdravlja.

Statistički su podatci najučestalijih mentalnih bolesti:• Odanksioznostipatičetvrtinaljudi(paničninapadaji,agorafobija,

generalizirana anksioznost).• 10%mađarskogstanovništvapatiodprekomjernogkonzumiranjaalkohola.• 3-5%stanovništvapatioddepresije.• 1%ženajeanoreksično,a3%patiodbulimije;poremećajiuishranipokazuju

tendenciju porasta.• Delirij tremensjavljaseu15%ovisnikaoalkoholupripočetkuliječenja.• Nekavrstaopsesivnogporemećajapogađa3-5%stanovništva.• Bipolarnesesmetnjejavljajuu1%stanovništva.• 2,5%stanovnikapatiodredovitihpaničnihnapadaja.• Shizofrenijasejavljau1%ženaimuškaraca(podjednako).

Pojam bolesti

Istu pojavu drukčije definiraju liječnici i sociolozi. U sociološkom vidu bolesna je osoba koja svojim ponašanjem i razmišljanjem namjerno ili nehotice povrijedi društvene norme. Liječničkim se pregledom, bez obzira na društveno mišljenje, može ustanoviti da je bolestan onaj komu se promijenilo uobičajeno stanje organizma. Tako se može dogoditi da se isti pojmovi koriste za potpuno drukčije pojave. Koje stanje nazvati normalnim - uobičajeno ili željeno stanje? Kada za nekoga kažemo da je bolestan, smatramo li to za cijelu njegovu osobnost ili bismo trebali reći da ta osoba ima kakvu bolest. Tretiramo li osobu ili bolest?

Normalnost u svojem najširem smislu znači sposobnost prilagođavanja uobičajenim okolnostima:

• vođenježivotauskladusfizičkimipsihičkimsposobnostima,• snalaženjeusvijetu,objektivnoprepoznavanjesituacija,• pridržavanjezakona,prilagođavanjeuobičajenimdruštvenimnormama,• uspostavljanjedruštvenihveza,prihvaćanjeodgovornosti.

Ta definicija izražava prilagođavanje, ali ipak ne tretira odstupanja od uobičajenoga ponašanja jer njih smatra pogrješkom.

Osobe s mentalnim/duševnim zdravstvenim poteškoćama imaju povećan morbiditet i mortalitet od tjelesnih bolesti. Broj samoubojstava, koja su pokazatelj ugroženosti mentalnog zdravlja, viši je od broja poginulih u prometnim nesrećama. Mentalni i duševni poremećaji stigmatiziraju, izazivaju veliku subjektivnu patnju bolesnika i uvelike smanjuju kvalitetu života oboljelih, kao i njihove okoline. Njihovo zbrinjavanje dovodi do izravnog ekonomskog opterećenja društva, a podjednako je, ako ne i veće, neizravno ekonomsko opterećenje zbog smanjene produktivnosti, bolovanja i invalidnosti oboljelih.

Podjela ima važne kriterije. Stručnjaci koji pregledavaju osobe definiraju devijantnima one koji ne zadovoljavaju uobičajene kriterije ponašanja. To se može dogoditi namjerno, povlačeći za sobom posljedice, ili nehotice zato što osoba zaista nije sposobna za određeni zadatak.

Postoje dvije kategorije:• jasna-osobaidruštvopriznajubolest,• dvojbena-osobajebolesna,alidruštvonepriznajebolest.

Za društvo je bitno da ponašanje bude u skladu s normama i da članovi dobro kooperiraju međusobno. Duševno je zdravlje stanje koje omogućuje optimalan psihički, intelektualni i osjećajni (emocionalni) razvoj pojedinca u onoj mjeri u kojoj je taj razvoj u skladu s razvojem drugih pojedinaca. Zdravo je društvo ono društvo koje omogućuje takav razvoj svim svojim članovima, osiguravajući u isto vrijeme vlastiti razvoj i toleranciju prema drugim društvima.

Dugo je vladalo isključivo razmišljanje kako netko može biti ili bolestan ili zdrav. Međutim izostali su čimbenici devijacija. Važno je pak da se više emocionalnih smetnji razlikuje od normalnoga - ne samo po kvaliteti, već i po kvantiteti pojave. Čimbenici na osnovi kojih psihijatrija i psihologija dijele osobe jesu:

• liječničkipregledi,• stručnamišljenja,• specijalnipregledi(uproblematičnihosoba),• duševnebolesti(samojemalidiopopulacijepregledan).

Može se ustanoviti loša tendencija mentalne higijene, čiji su razlozi smanjenje moralnih vrijednosti, mobilnost, negativni utjecaji, nezdrava prehrana, ovisnosti.

Društvene neujednačenosti i zdravstveno stanje

Nejednakosti su u stanju zdravlja pojedinaca i populacija neizbježne. Nastaju kao posljedica genskih razlika, različitih socijalnih i ekonomskih uvjeta ili su pak rezultat osobnog izbora načina života. No nejednakosti u zdravlju nastaju i kao posljedica razlika u mogućnostima (nejednakost u pristupačnosti zdravstvene zaštite, razlike u stanovanju, pristupačnosti zdravoj prehrani).Socijalne su bolesti oboljenja koja nastaju zbog nepovoljnih društvenih uvjeta ili koja svojom masovnošću utječu na opći standard pučanstva. Socijalne su bolesti sve bolesti koje su masovno zastupane. One nanose ljudskoj zajednici štetu u ekonomskom, zdravstvenom i kulturnom pogledu. Te su bolesti uzrokovane socijalno-ekonomskim čimbenicima koji izravno utječu na ljudsko zdravlje.

Česti su pokazatelji koji se dovode u svezu sa zdravstvenim stanjem: • školovanje,• posao,• materijalnistatus,• mjestostanovanja.

Spolne različitosti, zdravstveno-sociološki značaj zapošljavanja žena

Promjene na poslu i obitelji daju zamaha promjenama u rodnim odnosima i obrnuto. Upravo kao što se životi žena i muškaraca mijenjaju, mijenjaju se i odnosi na tržištu rada i u obitelji. Ulazak žena na tržište rada kasnog 20. i početka 21. stoljeća znakovito je pogodio globalnu ekonomiju i označio početak procesa feminizacije rada širom svijeta. Međutim upliv žena u javnu sferu rada nije rezultirao socioekonomskim jednakostima između dviju rodnih grupa, muškaraca i žena. Različiti autori upućuju da je rodna podjela rada glavni mehanizam održavanja patrijarhalnog kapitalizma, koji podupire devalvaciju i marginalizaciju ženske radne snage, kako u privatnoj, tako i u javnoj sferi.

Tekst upućuje na važnost “orodnjenog” rada, osobito ženskog, utjecaj tradicionalnih rodnih uloga u obitelji na održavanje rodnih nejednakosti na poslu, nastojeći uputiti na nepripremljenost i neprimjerenost globalnog tržišta rada potrebama i interesima žena kao rodne grupe. Ženski je rad karakteriziran osjetljivom rodnom participacijom na radnom mjestu, žene dobivaju manje plaće, rodno su segregirane, suočene s feminizacijom siromaštva, a istodobno se od njih očekuje ispunjavanje zahtjeva obiteljskog života u punom opsegu. Žene su stavljene i pred izbore oko svojih reproduktivnih odluka (za razliku od muškaraca), a rezultati tih izbora imaju vrlo različite implikacije za njihove osobne živote i profesionalne aranžmane.

Stoga glavni problemi neravnopravnih rodnih položaja moći na tržištu rada kao i usklađivanje radnih, rodnih i obiteljskih funkcija još uvijek nisu zadovoljavajuće riješeni pa feminizacija tržišta rada u postojećim okvirima patrijarhalnog kapitalizma ne pridonosi zadovoljavajućem uklanjanju nejednakosti između muškaraca i žena u društvu.

Područja zdravstvenog razvoja na radnim mjestima

Uslijed trajnih stresora u koncentraciji osoba nastaju smetnje. Razlog su tomu jake emocije i pojava dvojakih misli, koje utječu na kvalitetu prerade informacija. U osoba aktivne dobi gubitak radnog mjesta može izazvati psihosomatske bolesti. Kronični stresni procesi mogu poteći od neadekvatnoga posla ili neadekvatnih uvjeta rada.

Promjene su u ponašanju:• destruktivnoponašanje(pušenje,alkohol,droga),• smanjenavrijednostradnika,• bijes,• oštećenjanedrugimživotnimpodručjima.

Na razini organizacije također mogu započeti negativne promjene:• niskaproduktivnost(krađa,depresija,alkohol),• izostanci(bolovanja),• odlazakradnesnage(gubitcizbogmanjkaradnesnage).

Pojava stresa na radnom mjestu

Za poseban sloj zaposlenika sa psihičkim smetnjama svaka je stresna situacija još više izražena. Po kognitivnoj teoriji stres je ono što osoba percipira kao stres. Kod normalnih, uravnoteženih osoba mnogo se manje situacija smatra stresnim, a u osoba sa smetnjama i blaga opterećenja mogu izazvati vrlo jake reakcije anksioznosti.Psihičke smetnje pojedinaca često izazivaju opterećenja, kao i nerealna očekivanja na radnom mjestu, stoga je vrlo važno primijetiti takve izvore stresa. Stres je osnova psihičkih smetnji i mogućim kasnijim psihosomatskim bolestima. Objektivan je stres je onaj koji možemo predvidjeti pri stupanju u radni odnos te o pojedincu ovisi prihvaća li ga. Subjektivan je stres onaj koji se ne može predvidjeti te često potječe iz same osobnosti zaposlenika, a ima veze s manjkom samopouzdanja i tolerancije te, u međuvremenu nastalim, neočekivanim situacijama i promjenama u životu (János Szellő, 2014).

Čimbenici koji utječu na percepciju stresa mogu biti različiti te promijeniti način na koji se doživljava stres.

Čimbenici su sljedeći:• osjetljivostnastres,• nedostatakprimjerenogzdravstvenogsustava,• socijalnapotpora.

Ti čimbenici reagiraju zajedno i daju kompleksne rezultate.

Načini su mjerenja razine stresa u svijetu rada:• upitnici(najčešćipostupak),• postupcipromatranja(izostanci,bolovanja,sukobi),• mjerenjefiziološkihpokazatelja(hormonistresaukrviimokraći).

Razvoj zdravstva

U Mađarskoj, kao i u Hrvatskoj oduvijek je veliki izazov politici zapošljavanja bila pomoć pri zapošljavanju osoba s promijenjenim sposobnostima za rad. Posebice je važan problem nova bolest našeg doba – psihičke poteškoće te predrasude povezane vezane uz njih.Najveća je preprjeka za osobe sa psihičkim poteškoćama na društvenom, ekonomskom te na području tržišta rada negativno stajalište poslodavaca te djelomično neznanje ustanova koje se bave takvim osobama. Na osnovi provedenih ispitivanja utvrdili smo da u većini slučajeva zbog proturječne percepcije i zbog nelogičnosti u sustavu potpore dolazi do odlaska osoba s tržišta rada unatoč tomu da su po svojim sposobnostima ili svojim usavršavanjima pogodne za rad. Stav poslodavaca i nesigurnosti ljudi u ciljnoj skupini otežavaju te napore. Za bolje mogućnosti osoba sa psihičkim poteškoćama potrebno je detaljno proučavanje, utemeljenje metodologije te suradnja među institucijama.

Dimenzije su zdravlja:• biološkozdravlje:odgovarajućedjelovanjetjelesnihfunkcija,• psihičkozdravlje:odgovarajućeponašanjeuskladusopćeprihvaćenim normama,• mentalnozdravlje:sposobnostnarazboritorazmišljanje,• emocionalnozdravlje:odgovarajućiosjećajikaoreakcijenavanjski svijet,• socijalnozdravlje:međuljudskeveze.

Jedno od obilježja prosječne osobe suvremenog doba jest nedovoljna briga o mentalnom zdravlju – čini se da većina ljudi uzima zdravo za gotovo svoje psihološko blagostanje. Održavanje redovite dentalne higijene ili bar povremene posjete liječniku postali su prihvaćeni oblici prevencije raznih fizičkih oboljenja, međutim, mentalna higijena i traženje pomoći stručnjaka iz oblasti mentalnoga zdravlja još uvijek se smatraju tabuima u našoj sredini. Takva vrsta nemara, čak i neodgovornosti prema osobnom psihičkom zdravlju, često doprinosi razvoju vrlo neželjenih posljedica, poput različitih oblika psihičkih poremećaja, intenzivne patnje, distresa, psihosomatskih oboljenja kao što su kardiovaskularne tegobe, čir na želudcu, alergije, čak i rak. Nabrojeni su samo neki od razloga zbog kojih je od izuzetne važnosti da se na razini cjelokupne društvene zajednice posveti veća pozornost prevenciji i promociji mentalnoga zdravlja. Razvoj zdravstva proces je u kojem ljudi mogu poboljšati svoje zdravstveno stanje - ne samo u liječničkom smislu, već i u smislu postizanja više životne kvalitete (Ot-tawa,1986.11.17-21.)Razvojjezdravstvaprocesukojemljudiizajednicedobivajumogućnost upravljanja svojim zdravljem.

Područja zdravstvenog razvoja na radnim mjestima

Stres na poslu teško se mjeri i ocjenjuje jer je sam pojam teško precizno odrediti u praksi. Uvelike ovisi o definicijama i metodologijama koje se pritom koriste. Čimbenici osobnosti istovremeno utječu na sposobnost tretiranja stresa.

Zdravstvene posljedice stresa mogu biti:•ukratkomvremenu:anksioznost,smanjenakoncentracija,beznadnost,bijes,•uduljemrazdoblju:depresija,rezigniranost,psihosomatskisimptomi,agresija, pretjerano pušenje, konzumiranje alkohola.

Prema podatcima liječničkih dokumenata razvidno je da su u 90 % slučajeva razlozi bolovanja stres i njegove posljedice. Stalna napetost u organizaciji bitno smanjuje produktivnost umjesto da ju povećava. Posebice su opasna radna mjesta gdje su česti sukobi i gdje nema podrške.

Rad u smjenama, noćna dežurstva, preopterećenost, previše problema, nedostatak poštovanja i odgovarajuće novčane nagrade povećavaju rizik od stresa. Radna su mjesta različita po zahtjevnosti te po tome kakve kriterije postavljaju prema radnicima, ali koje im vrste rješavanja problema dopuštaju. Radna mjesta s velikim tenzijama postavljaju velike psihičke zahtjeve prema radnicima. Ako radnici nemaju mogućnost samostalnog donošenja odluka, osoba može postati frustrirana, što dovodi do stresne reakcije pa i do izgaranja.

U muškaraca je skoro dvostruki broj srčanih oboljenja nego u žena. Ispitivanjima je utvrđeno da se muškarcima srednje dobi koji pet godina ne idu na godišnji odmor rizik od smrti u roku od deset godina povećava četiri puta. Iako se godinama prije govorilo o menadžerskim bolestima, utvrđeno je da stres ima utjecaj na radnike bez obzira na položaj u hijerarhiji tvrtke.

Razvijanje zdravstva na radnim mjestima usredotočuje se na sljedeće čimbenike:• pušenje,• premalokretanja,• nezdravaprehrana,• alkohol,• droga,• utjecajstresa.

Mobbing – psihički teror

Mobbing je način ponašanja na mjestima rada kojim jedna ili više osoba sustavno psihički zlostavljaju ili zastrašuju drugu osobu, u relativno duljem razdoblju (gotovo svakodnevno ili povremeno više mjeseci), u namjeri osporavanja profesionalnog ugleda i moralnoga integriteta zaposlenika – profesionalnog i ljudskog dostojanstva (svojevrsna stigmatizacija, “agresivna manipulacija”), u cilju stvaranja nepodnošljivih uvjeta rada (neprijateljskoga i neetičkoga okruženja, komunikacije), pri čemu se žrtva mobinga nalazi u gotovo bespomoćnom položaju, a na kraju otkazuje radni odnos.

U istraživanjima zapadnoeuropskih ustanova dobiveni su rezultati kako 3 - 4 % radnika pati od posljedica mobinga. Opća je tendencija da u je državnim uredima veći psihički teror. Uzroci mobinga nalaze se i u neodgovarajućoj organizaciji rada i metodama upravljanja ljudskim resursima koje imaju nisku toleranciju za pogrješke na radu, koji generiraju poslušnost i strepnju, za razliku od menadžmenta koji potiče samoinicijativnost i kreativnost zaposlenih. U slučaju da poslodavac, zbog nedostatka potrebne radne snage, povećava stupanj opterećenja (iznad standarda i normativa rada) zaposlenih, to vodi mobingu, posebice kada je praćen prijetnjama otkazom ako zaposleni izražavaju svoje nezadovoljstvo. Do mobinga također dolazi ako uprava nije u stanju uspješno rješavati probleme (sporove) koji se javljaju tijekom rada ili negira postojanje sukoba i sama pristupa zastrašivanju radi očuvanja radne discipline, što pogoršava položaj zaposlenih (žrtava mobinga).

Zanimljivo je da učinak ljudi pogođenih mobingom dugo ne pada. Premda nerado dolaze na posao, ipak ga obavljaju dobro kao i prije. Upravo zbog toga mobing je teško primijetiti na vrijeme.

Kraj je procesa potpuno jasan - tko je trajno pod takvim utjecajem, najprije mu se smanjuje učinak u radu, zatim se povećava broj izostanka i bolovanja te, kako se situacija u međuvremenu ne poboljšava, daje otkaz i odlazi iz tvrtke.

Mogući su uzroci nastajanja psihičkog terora u tvrtki:• nedostatciuorganizacijiposlauzrokujustres,• velikuglednapadača,jakipoložajkojiomogućujedugotrajannapadna pojedinca,• nedovoljnoznanjevoditeljaosukobima,zbogčegaganemogunavrijeme otkriti i zaustaviti.

Odrednice su sukoba između zaposlenika na istoj razini hijerarhije:• grupapokušavanovogčlanaprimoratinaustaljeneobičajerada,• osobnanesimpatičnost,• grupaizaberežrtvuradizabave,• omalovažavanjeosobasasocijalnimteškoćama,• nedostataktolerancijezadrukčijeosobe.

Mobing je daleko ozbiljniji problem od svakodnevnih, povremenih sukoba i uredskih svađa jer iza njega stoji svjesna namjera da se naškodi drugom zaposleniku, kolegi, a može otići toliko daleko da žrtva mobinga pod prevelikim pritiskom, koji ne može izdržati, mora napustiti radnu sredinu i potražiti novi posao.

IV. Mogućnosti psihički ograničenih osoba na tržištu rada

Raznovrsnim programima, prijedlozima, strategijama i zakonima pokušava se poboljšati položaj, obrazovanje i rehabilitacija psihički ograničenih osoba te ujednačiti prava i osigurati ravnopravno uključivanje u svijet rada. Jedna od najvećih zaprjeka zapošljavanju osoba s invaliditetom jest negativan stav društva zasnovan na predrasudama o slabijim radnim potencijalima osoba s invaliditetom. Najbolji je način uklanjanja predrasuda upravo rad tih osoba. Od rada osoba s invaliditetom brojne su koristi za društvo u cjelini, no najveća je svakako ekonomska isplativost. Radom tih osoba smanjuju se socijalna i druga davanja, osigurava se njihova egzistencija i zadovoljavaju njihove specifične potrebe. I same osobe s invaliditetom imaju brojne koristi od svojega rada. Primjerice, zaposlene osobe s invaliditetom imaju bolju sliku o sebi, više samopouzdanja, društveno su aktivnije, općenito su prilagodljivije na promjene i kompetentnije u svakodnevnom osobnom životu, a i ekonomski su superiornije.

Poboljšanje položaja osoba s invaliditetom na tržištu rada ovisi o mnogo čimbenika. Da bi se ostvario taj cilj, nužno je povezati djelatnosti zdravstva, obrazovanja, civilnog društva, zapošljavanja i ostalih institucija koje djeluju na tržištu rada. Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom ovise jednim dijelom o poslodavcima, ali većim dijelom i o samim osobama s invaliditetom, njihovoj spremnosti i upornosti kojom će iskoristiti prilike za školovanje i radno osposobljavanje. Jedna je od većih zaprjeka u zapošljavanju nezaposlenih osoba s invaliditetom, prije svega, neprimjerena obrazovna struktura, gubitak stečenih znanja i vještina izgubljenih dugogodišnjom nezaposlenošću. Stoga Zavod za zapošljavanje u suradnji s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi na primjeni aktivnosti profesionalne rehabilitacije odnosno na osposobljavanju i stjecanju kompetencija nezaposlenih osoba s invaliditetom potrebnih za tržište rada. Navedene aktivnosti podrazumijevaju informiranje, profesionalno usmjeravanje i uključivanje osoba s invaliditetom u odgovarajuće programe osposobljavanja te poticanje njihova zapošljavanja na tržištu rada.

Ispunjavanje upitnika za analizu radnog mjesta (Kun, Szászvári, Zétényi 2008.)

1. Osnovni podatci:važni podatci o radnom mjestu

Naziv radnog zadatka: naziv radnog zadatka koji se koristi u danom obliku

Naziv tvrtke: u kojoj se organizaciji nalazi radno mjesto

Naziv odjela tvrtke: odjeljenje, grupa, itd.

Imenovanje stručnog područja: ispuniti ako se unutar tvrtke za ista područja rabi više naziva

Cilj radne djelatnosti: u nekoliko rečenica objasniti cilj posla

2. ZadatciRiječ je o najvažnijim zadatcima koje treba obavljati (najviše sedam stavki).

3. Zahtijevane pripreme:Ovaj je dio podijeljen na iskustva i pripreme.

Znanje: dodatna iskustva u nekim područjima

Školska sprema: školska sprema potrebna za obavljanje posla

Imenovanje struke: samo u slučaju da je položaj vezan za stručnu spremu

Specijalne sposobnosti: sposobnosti koje su potrebne za obavljanje posla

Voditeljsko znanje: treba ispuniti kod vodećih položaja (osobe s poremećajem većinom nisu pogodne za takve položaje)

Iskustvo, praksa: je li potrebna praksa za obavljanje posla

Stručno iskustvo: kakvo je stručno iskustvo potrebno za obavljanje posla

4. Održavanje kontaktaOvaj se dio odnosi na komunikaciju i suradnju s drugim osobama.

Komunikacija:potreba za predajom, i prikupljanjem informacija

Učestalost komunikacije: koliko često treba komunicirati s drugim osobama

Okruženje komunikacije: treba li komunicirati izvan organizacije ili samo unutar nje

Vrsta komunikacije: treba li raditi pomoću pisane ili usmene komunikacije

Kompetencije potrebne za učinkovitu komunikaciju:koju ulogu ima komunikacija u rješavaju zadatka

Suradnja: zahtijeva li rješavanje zadatka suradnju

Partneri suradnje: treba li surađivati samo s osobama iz tvrtke ili i s vanjskim partnerima

Učestalost suradnje: koliko često treba surađivati s ostalim zaposlenicima

Kompliciranost zadatka koji podrazumijeva suradnju: koji je stupanj kompliciranosti zadatka

Kompetencije suradnje:je li potrebno surađivati s drugim radnicima i koje sukobljavajuće situacije to može proizvesti

5. OdgovornostOva točka daje informaciju koju vrstu odgovornosti snosi zaposlenik.

Odgovornost za svoj posao: odgovornost za stručni rad

Odgovornost za imovinu i alat: odnosi se na imovinu i alat kojim se obavlja djelatnost

Odgovornost za druge osobe: odgovornost za druge osobe, pridržavanje pravila o zaštiti na radu

Materijalna odgovornost: odgovornost za djelatnost koju obavlja te za sirovine i resurse

Odgovornost za informacije: odgovornost za prikupljene informacije, njihovo registriranje

Odgovornost pri odlukama: odgovornost pri donošenju odluka

Odgovornost za produktivnost: odgovornost za postizanje najveće učinkovitosti pri radu

Odgovornost za imidž firme: odgovornost za podržavanje imidža firme

Odgovornost za stručni rad: odgovornost za stručni rad te za posljedice

Posljedice pogrješke: koliko velike posljedice ima eventualna pogrješka u radu

Veličina područja: koja područja obuhvaća počinjena pogrješka

Kompetencija prihvaćanja odgovornosti: u upitniku treba odrediti koji je stupanj odgovornosti potreban za rad te kakve posljedice imaju pogrješke i kako ih se može ispraviti

6. Rješavanje problemaU ovom dijelu treba odrediti koliko su složeni zadatci i kakve kompetencije zahtijevaju njihova rješenja.

Tipovi zadatka

Složenost zadatka koji treba riješiti: treba obilježiti jesu li zadatci jednostavni ili složeni

Tip djelatnosti: odrediti je li riječ o rutinskom zadatku ili iziskuje pojedinačna rješenja

Samostalnost u radu: rješavaju li se zadatci samostalno ili u grupi

Moguća rješenja problema: jesu li rješenja već unaprijed poznata

Prikupljanje i obrada informacija

Oblik prikupljanja informacija: koji su oblici prikupljanja informacija

Prikupljanje informacija: stoje li informacije na raspolaganju ili ih treba nabaviti

Količina informacija: koju količinu informacija treba obraditi

Kompetencije rješavanja problema:treba odrediti kompetenciju rješavanja problema

7. OpterećenjeU ovom dijelu riječ je o uvjetima koji negativno utječu na radne okolnosti.

Vrste opterećenja

Fizičko opterećenje: koje opterećenje mišića treba podnijeti, je li potrebna zaštitna odjeća

Psihičko opterećenje: koju vrstu psihičkog opterećenja treba podnijeti pri radu

Objašnjenje psihičkih opterećenja

Opasnost od ozljede: podrazumijeva li posao opasne radnje, koje su posljedice loših odluka

Opterećenje vremena: vezuje li se obavljanje posla za vremenski rok

Spremnost: je li potrebno permanentno održavanje koncentracije

Osjećaj zatvorenosti: ograničeni radni uvjeti u malim prostorima

Donošenje odluka: je li potrebno donositi odluke

Strano okruženje: nedostatak uobičajenog okruženja

Promjenjivo opterećenje: posao koji se obavlja nema ravnomjerno opterećenje tijekom radnog dana

Sukob uloga na radu: položaj koji zahtijeva suprotno ponašanje od onoga koji zaposlenik smatra moralnim

Monotonija: djelatnost se obavlja sa stalnim ponavljanjem pojedinih pokreta

Rad po normativima: rad se obavlja prema normi po kojoj se vrjednuje posao

Opterećenje klijentima: u svakodnevnom se poslu radi s klijentima

Ostalo: ostala opterećenja u djelatnosti

Fizičko opterećenje zbog uvjeta rada: u kakvim se uvjetima obavlja djelatnost (rasvjeta, buka, temperatura)

Radno vrijeme: treba naznačiti duljinu radnog vremena

Kompetencija podnošenja opterećenja: Obično psihički opterećene osobe imaju nisku toleranciju stresa. Stres im otežava rehabilitaciju. Radni zadatak koji je stresan nije pogodan za takve osobe.

8. Ostale kompetencijeU ovom se dijelu uglavnom bilježe čimbenici koji su tipični za fizički rad. Kako osobe s promijenjenom sposobnosti za rad u većini slučajeva imaju nisku školsku izobrazbu, intelektualni poslovi uglavnom nisu podobni za njih. Zbog toga je važno ispitati njihovu mogućnost obavljanja fizičkih poslova. Uporaba ruku: Treba označiti zahtijeva li djelatnost uporabu jedne ili obiju ruku ili se pri njoj ne koriste ruke. Kod administrativnih poslova ne računa se uporaba računala.

Uporaba ručnog alata: Treba obilježiti je li potrebna uporaba ručnog alata te točno navesti imena.

Najmanje dimenzije obradivog materijala: Ovdje treba definirati najmanje mjere obradivog materijala koje treba uhvatiti.

Masa obradivih materijala: Treba otprilike utvrditi masu sirovina koje se obrađuju.

Manualnost i sposobnost uporabe prstiju: Treba utvrditi u kojoj je mjeri osoba sposobna koristiti ruke i prste.

MonotonijaRiječ je u kojoj mjeri monotoniju podnosi osoba koja obavlja djelatnost (budući da se pri jednostavnim i lakim poslovima monotonija često javlja, treba ju tretirati kao važan čimbenik).Treba zabilježiti sastoji li se djelatnost samo od nekoliko pokreta ili je monotonija samo u maloj mjeri prisutna.Podnošenje monotonije ocjenjuje se na skali od 1 do 5.

KoncentracijaTreba zabilježiti zahtijeva li obavljanje djelatnosti permanentnu koncentraciju i kakve posljedice imaju eventualne pogrješke zbog gubitka koncentracije. Pri većim posljedicama raste i važnost koncentracije.

BrojenjeOvaj se čimbenik prvenstveno odnosi na četiri osnovne funkcije (zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje). Treba utvrditi zahtijeva li djelatnost ovakve kompetencije, a ako je odgovor pozitivan, koliko su one teške. Upotrebljava li se samo jedna funkcija ili više njih kada su u pitanju složeniji zadatci (računanje prosjeka, površine, proporcije, itd.).

Trodimenzionalni vid:Kod poslova tehničkog crtanja i projektiranja te kod tumačenja planova, a i kod djelatnosti sastavljanja nekih elemenata ima posebnu važnost za dobar i kvalitetan rad.

Položaj tijela:Treba odrediti u kojem se položaju tijela obavlja rad. Čest je slučaj da se pored psihičke ograničenosti trebaju uzeti u obzir i druga oboljenja u vrijeme rehabilitacije. Naravno određivanje ograničavajućih okolnosti kompetencija je stručnog liječnika.

Na osnovi analize radnog zadatka moguće je napraviti profil radnog mjesta. Tako se mogu vidjeti osnovne kompetencije koje su potrebne za obavljanje djelatnosti.

Profil radnog mjesta

Naziv radnog zadatka:…………………………………………..……....................

Zahtijevana stručna školska sprema:……………………………………………….

- Školska sprema:………………………………………….............................- Posebne sposobnosti:……………………………………...……..................- Iskustvo, praksa:………………………………………….……....................

Kompetencije i njihova važnost: Govor: 1 2 3 4 5 Tumačenje teksta: 1 2 3 4 5 Pisanje: 1 2 3 4 5 Suradnja: 1 2 3 4 5 Sposobnost uklapanja: 1 2 3 4 5 Tretiranje konflikta: 1 2 3 4 5 Osjećaj odgovornosti: 1 2 3 4 5 Rješavanje problema 1 2 3 4 5 Kreativnost: 1 2 3 4 5 Tolerancija na stres 1 2 3 4 5 Aktivnost: 1 2 3 4 5 Preciznost ruke: 1 2 3 4 5 Preciznost prstiju: 1 2 3 4 5 Toleriranje monotonije: 1 2 3 4 5 Koncentracija: 1 2 3 4 5 Matematičke sposobnosti: 1 2 3 4 5 Trodimenzionalan vid: 1 2 3 4 5

Otežavajuće okolnosti:

1. …………………………………………………….

2. …………………………………………………….

3. …………………………………………………….

4. …………………………………………………….

5. ……………………………………………………..

6. …………………………………………………......

Definicija kompetencije:Komunikacija: učinkovito pisano i usmeno izražavanje misli na razumljiv način; sposobnost dvosmjerne komunikacije

• Govor, usmena komunikacija: artikulacija i prijenos informacija na razumljiv način• Tumačenje teksta: odgovarajuća sposobnost shvaćanja napisanoga teksta i govora; tu se ubrajaju usmene upute i pisma• Pisanje: Sposobnost prevođenja svojih misli u pismeni oblik zadovoljavajući standarde pravopisa.

Suradnja: rješavanje radnog zadatka s ostalim kolegama dijeleći posao međusobno

Prilagođavanje: sposobnost suradnje s grupom zaposlenika te tako učinkovito obavljanje posla

Tretiranje sukoba: rješavanje teških životnih i radnih situacija sukoba interesa - djelatnosti koje to podrazumijevaju nisu pogodne osobama sa psihičkim oboljenjima

Preuzimanje odgovornosti: Označava uviđanje svoje odgovornosti pri obavljanju posla. Visoka odgovornost znači ujedno i visoku razinu opterećenja. Osobu s poremećajem osobnosti nije poželjno stavljati na položaje s visokom odgovornošću. Visoka odgovornost ima učinak stresa pa može izazvati pogoršanje stanja.

Rješavanje problema: Riječ je o sposobnosti učinkovitoga rješavanja problema koji se javljaju na poslu. Ta je sposobnost striktno vezana uz intelektualne sposobnosti, stoga takve djelatnosti nisu pogodne osobama sa psihičkim oboljenjima.

Kreativnost: sposobnost stvaranja novih, do tada, nepoznatih rješenja određenih problema

Tolerancija stresa: Sposobnost obavljanja djelatnosti pod uvjetima visokog stresa te osoba zadržava svoju razboritost. Uglavnom poslovi takvog tipa nisu pogodni osobama sa psihičkim oboljenjima.

Aktivnost, učinkovitost: Sposobnost obavljanja djelatnosti velikom brzinom. Posebice je važno pri vremenskim rokovima ili pri radu na traci.

Manualne sposobnosti: brzi i precizni pokreti ruke, lakta i podlaktice pri hvatanju predmeta većih od pet centimetara promjera

Sposobnosti prstiju: uporaba prstiju pri hvatanju malih predmeta tijekom obavljanja djelatnosti

Podnošenje monotonije: podnošenje djelatnosti u kojima se postupci i pokreti stalno ponavljaju

Koncentracija: trajna koncentracija na određeni zadatak, koji se treba izvoditi s malim postotkom pogrješaka

Matematičke sposobnosti: rješavanje osnovnih matematičkih problema, uporaba osnovnih matematičkih funkcija

Trodimenzionalan vid: Prepoznavanje predmeta u prostoru, zamišljanje geometrijskih oblika te njihovo pomicanje. Rješavanje geometrijskih problema, tumačenje tehničkih planova i nacrta.

V. Zaposlenici sa psihičkim poremećajem na tržištu rada

I u današnjim vremenima stigmatizaciji podliježe svatko za koga se utvrdi da živi s mentalnim poremećajem. Ti se poremećaji nalaze na širokoj paleti simptoma i posljedica. Iz podataka koji stoje na raspolaganju vrlo je teško izvući bilo kakvu poduku jer su oni vrlo nepristupačni i nesigurni. Živčana i mentalna oboljenja pripadaju najučestalijim bolestima. U statističke se podatke ubrajaju samo slučajevi koji su službeno klasificirani i dokumentirani tijekom pregleda, ali i tako daju prilično dobru sliku o težini tog problema.

Slika 3.: Raspodjela osoba s promijenjenom sposobnosti za rad na osnovi prve i druge najteže bolesti (izvor: Zavod za statistiku)

Podučno je usporediti domaće stanje sa stanjem u Ujedinjenom Kraljevstvu kao državom s razvijenom sviješću o zapošljavanju osoba s promijenjenom sposobnosti za rad.

Slika 4.: Raspodjela zaposlenih osoba s promijenjenom sposobnosti za rad u Mađarskoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu (izvor: Zavod za statistiku)

Može se vidjeti da su brojke u Ujedinjenom Kraljevstvu u skoro svim entitetima bolesti veće, iz čega proizlazi da je sustav tretiranja takvih osoba potpuno drukčiji. Usredotočujući se na psihička oboljenja, razvidno je kada je riječ o depresiji u Ujedinjenom Kraljevstvu za 15,85 % veća registrirana zaposlenost, a u pogledu ostalih psihičkih bolesti i migrene broj skoro ujednačen. U ovom se poglavlju želi utvrditi koji su čimbenici poboljšanja rezultata u zapošljavanju osobama sa psihičkim promjenama. Općenito se može reći da su otežavajuća okolnosti takvog stanja:

• otežandolazakiodlazaksposlazbogagorafobije,• nesigurnopojavljivanjenaposluzbogovisnosti,• otežanouklapanjeuradnuokolinuzbogpsihičkefobije,• radnijeučinaknepredvidivtesemijenjazbogovisnosticiklotimijeili bipolarne afektivne smetnje,• radnizadatakzaposleniknerazumijeupotpunostizbogmentalneretardacije,• pojedinedjelatnostinemoguobavljatizbogfobije,

• zaposlenikmožeukrastiilioštetitisredstvaradazbogovisnosti,• sociopat-nemožeraditisdrugimzaposlenicima,• teškoilipogrješnoreagiranaopasnostinaposluzbogpsihoze,• osjećajodgovornostizasredstvaradaisigurnostdrugihporemećenzbog ovisnosti i psihoze.

Mentalna retardiranost

Mentalna retardiranost velikim dijelom utječe na sposobnost za rad. Definirana su tri stupnja:

• teška:IQ:20• srednja:IQ:20-50• blaga:IQ:50-69

Blago retardirana osoba u djetinjstvu kasnije počinje govoriti, ali vremenom dostiže razinu govora potrebnu za svakidašnje stvari.

• Iakojojjerazvojmnogosporiji,usvakodnevnomseživotusnalazi.• Čitanjeipisanjejeproblematično.• Manjekompliciranepraktičnedjelatnostimožeobavljati,aliimapoteškoće s intelektualnim djelatnostima.• Bolestčestoidesnerazumijevanjem.Tretiranjeipotporatakvihljudivrlo je blisko s tretiranjem normalnih ljudi.

Srednje retardirane osobe imaju ograničene mogućnosti govora.• Imajuproblemasmotoričkimfunkcijamateimjepotrebnanjegatijekom cijeloga života.• Nekiodnjihimajuboljevizualne,anekiboljegovornesposobnosti.Neki nikada ne nauče govoriti, a neki se dobro izražavaju.• Sposobnesuzaradutočnodefiniranimilakimdjelatnostima.Samostalno ne mogu raditi. Rijetko su sposobne samostalno živjeti, no većina je njih aktivna pa čak i uspostavlja socijalne kontakte.

Teško retardirane osobe posjeduju malo mentalnih kvaliteta te vrlo teško razumiju bilo kakve upute.

• Većinaihjenepokretna,inkontinentnaiposjedujusposobnostisključivo neverbalne komunikacije.• Nisusposobnenasamostalanživot,trebajustalnunjegu.Najjednostavnije vizualne sposobnosti mogu razviti. • Mogusudjelovatisamounajjednostavnijimdjelatnostima.

Paranoidni poremećaj osobnosti

Osoba od rane odrasle dobi ima nepovjerenje prema drugima, pretpostavlja skrivenu lošu namjeru u svojim bližnjima. Neosnovano sumnja u prijevaru i iskorištavanje, ponašanje drugih osoba smatra neprijateljskim. Kod paranoidnih osoba tipična je sumnja u seksualnog partnera bez ikakve osnove. Takve osobe trajno okrivljuju svakog. Uobičajeno je da su tvrdoglave i sebične. U društvu se većinom izoliraju, nisu sposobne razviti dobre kolegijalne odnose na radnom mjestu te vrlo loše surađuju. Na osnovi toga mogu obavljati dobro definirane jednostavne poslove, koji ne zahtijevaju kooperativnost.

Shizoidni poremećaj osobnosti

Za osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti tipično je povlačenje iz bilo kakvih kontakata s drugim osobama te usamljeno fantaziranje. Osjećaje izražava samo u maloj mjeri, kao i osjećaj zadovoljstva. Ne podržava obiteljske rodbinske ni prijateljske veze. Nema prijatelje, ne povjerava se nikom. Nema reakcije na pohvale ni na kritike. Skoro se uvijek bavi nekom usamljenom djelatnošću. Ima mali ili nikakav interes za seksualnost. Zadovoljstvo nalazi samo u rijetkim stvarima. Također se može utvrditi kako su takve osobe bez ambicija i teško ih je motivirati. Samo u vrlo ograničenoj mjeri sposobne su za timski rad ili vodeće položaje, gdje se treba raditi s ljudima.

Shizotipni poremećaj osobnosti

Shizotipni je poremećaj osobnosti neobična pojava, osoba pokazuje ponašanje, govor razmišljanje te neobične perceptualne doživljaje unatoč slabim emocijama. Često se bavi mističnim pitanjima, okultizmom te smatra sebe nadarenom i s posebnim sposobnostima. Ima sumnjičavo nelogično razmišljanje te emocionalne zaključke. Općenito ima manjak kognitivnih aktivnosti. Nema interes za emocionalnim vezama, socijalno je izolirana. Osim svoje neposredne rodbine nema prijatelje. Može imati prolaznih psihotičnih stanja, s jakim iluzijama i akustičnim halucinacijama. U pogledu radnih sposobnosti zapošljavanje joj otežava njezina neobična pojava. Mogu obavljati poslove koji nisu usko vezani uz suradnju s drugima. Pogodne su za obavljanje intelektualnih djelatnosti, posebice ako te ne zahtijeva uspostavljanje kontakata na višoj društvenoj razini.

Protusocijalni poremećaj osobnosti

Protusocijalna je osoba po pravilu društvena i druželjubiva inteligentna osoba, uvijek radi i govori ono što se od nje očekuje. Ako bolje proučimo osobnost, vidjet ćemo kako je beskrajno sebična i egocentrična, poduzima sve kako bi svoje ciljeve ostvarila. Kako bi stekla kontrolu nad drugima, ne preza od manipulacije, invazivnog ponašanja, zastrašivanja, ali i djelovanja svojim osobnim šarmom. Opća je pojava od početka puberteta nepoštivanje i uskraćivanje prava drugih. Za taj su poremećaj tipične sklonosti laganju, uporaba pseudonima, prijevara drugih, sve zbog osobnih razloga. Često uzima pozajmicu, koju nikada ne vraća, često mijenja radna mjesta. Ponašanje je takve osobe neuračunljivo te ni sama ne preza od radnji opasnih i za sebe same. Nemaju konkretne planove niti su impulzivne, razdražljive su i agresivne, ugrožavaju sigurnost drugih. Nema osjećaj krivnje zbog svojih postupaka te odgovornost prebacuje na druge. Po procjenama svaka stota osoba pati od antisocijalnog poremećaja, dakle jedan posto ukupne populacije. Za pojavu navedenih simptoma uglavnom je odgovoran naslijeđen poremećaj, a samo manji dio nastaje zbog djelovanja okruženja.

Na osnovi tih obilježja mogu obavljati samo dijelove jednostavnih poslova koji ne zahtijevaju visoku odgovornost iako bi bile u stanju raditi poslove više intelektualne razine. Nisu im primjerene djelatnosti kod kojih ih se tereti na odgovornost za život i zdravlje drugih.

Borderline poremećaj osobnosti

Osobe s borderline poremećajem imaju nepredvidivo ekstremno ponašanje. Okruženje ih često vrlo teško podnosi, a i one same prilično pate. Simptomi se mogu pojaviti od puberteta, kao opća nestabilnost u međuljudskim kontaktima, u promjenama raspoloženja i u impulzivnosti. Svoj moralni život teško tretiraju, a nestabilne osobne kontakte ili idealiziraju ili do krajnosti obezvrjeđuju. Često su u stanju do beskraja obožavati i prezirati istu osobu. Očajnički zaobilaze zapuštanje. Znaci su poremećaja identiteta trajno nesigurna slika o sebi i osjećaj unutarnje praznine. Trajno višegodišnje psihoterapijsko tretiranje ovog poremećaja ima vrlo dobar učinak. Tu se osobnost prestrukturira pa osoba konačno može doživjeti stabilnu vezu s povjerenjem, u kojoj nema osjećaja krivnje zbog ekstremnoga ponašanja.

Iako su kreativne i vrlo intelektualne, te osobe nisu u stanju permanentno raditi s velikom učinkovitosti. Njihovu karijeru prate brze i nepromišljene promjene i epizode neuspjeha.

Narcisoidni poremećaj osobnosti

Osoba koja pati od narkotičnoga poremećaja beskrajno je egocentrična. Od drugih očekuje hvaljenje svih svojih osobina. Od rane se odrasle dobi u takvih osoba može primijetiti želja za posjedovanjem i nedostatak empatije. Često sanja o beskonačnom uspjehu, ljepoti, moći, idealnoj ljubavi. Međuljudski su sebične, ne mare za osjećaje drugih ljudi. Često iskorištavaju druge. Sebe smatraju za posebnog čovjeka, koji ima posebna prava. A sa svojim željama zahtijeva automatsku suradnju. Kratko će se vrijeme ponašati ugodno da bi pridobila podršku drugih. Ozbiljnu vezu teško uspostavlja, a i ne žudi za njom. Ponašanje takve osobe često upućuje na zavist. U slučaju neuspjeha narcisoidna se osoba povlači, ali i to pokazuje kao svoju dobru osobinu. Takva osoba i na najmanju kritiku reagira bijesom i vrlo impulzivno, zato takve situacije izbjegava. Očekuje prisnost i ljubaznost, koju ne može uzvratiti.

Izbjegavajući poremećaj osobnosti

Osobe koje pate od izbjegavajućeg poremećaja osobnosti imaju trajni osjećaj manje vrijednosti, žive u nepovjerenju i stalno žude da budu sretne i voljene. Od rane se odrasle dobi može vidjeti kod njih strah od negativnih utjecaja, preosjetljive su na njih. Potencijalne opasnosti svakodnevice preuveličavaju pa zbog toga izbjegavaju pojedine aktivnosti. Socijalnu barijeru u takvih osoba predstavlja strah, da ne će zadovoljiti kriterije postavljene od okoline. Ne stupaju u kontakt s ljudima, osim ako su potpuno sigurni da će ih oni pozitivno prihvatiti. U intimnim vezama boje se neprihvaćanja. Previše se opterećuju situacijama u kojima su povrijeđene. Sebe smatraju nesimpatičnima, podređenima. Odbacuju bilo kakav rizik ili rad na novim zadatcima zbog straha od pogrješke. Od svakog očekuju potpuno prihvaćanje i u samo se takvim zajednicama osjećaju dobro.

Na radnom se mjestu snalaze samo ako imaju odgovarajuću podršku. Mogu obavljati poslove koji nemaju sukobljavajuće situacije i ne zahtijevaju brzo građenje socijalne mreže ili nagovaranje.

Dependentni poremećaj osobnosti

Osobe koje pate od dependentnog poremećaje osobnosti u izuzetnoj mjeri ovise o drugim osobama. Ovisnost se odnosi na donošenje odluka. Ima opću i pretjeranu potrebu baviti se njome, a to dovodi do podređenog stava. Ima strah od gubitka

potpore drugih. Bez savjeta drugih ima poteškoće u svakodnevnom životu pri donošenju odluka te je zbog toga sklona odgovornost prebaciti na drugog. Nerado izražava svoje mišljenje o drugima zbog straha od gubitka potpore. Trajne značajke takve osobe jesu nedostatak energije i manjak samopouzdanja. Da bi dobila potporu drugih, često se sama dobrovoljno javlja na neugodne zadatke. Kada je sama, osjeća se ugroženom i u strahu zbog svoje nezaštićenosti. Zbog toga je neprestano u blizini osoba u koje ima povjerenje. Irealno se boji samoće.

Takve osobe i na radnom mjestu prate ove sheme. Traže osobu koju mogu slijediti, kojima mogu biti podređene i oslanjaju se na njene odluke. Nisu sposobne za vodeće položaje. Radne zadatke obavljaju redovito, osim ako oni idu s konfliktnim situacijama, tada ih odlažu. Kod njih je vrlo bitna uspostava prisnog kontakta, u koji može imati povjerenje.

Kompulzivni poremećaj osobnosti

Osobe koje pate od kompulzivnog poremećaja osobnosti u stalnom su stresu zbog dvoumljenja, ekstremne savjesnosti, pretjerane preciznosti, gubljenja u detaljima. Ne obazirući se na bit djelatnosti, osoba se vezuje za detalje, upute, sustave. U prekomjernoj pozornosti usmjerenoj na red, djelatnosti obavlja sa smanjenom učinkovitosti, a u međuljudskim vezama želi kontrolirati i najmanje detalje. U ekstremnim slučajevima požrtvovno obavlja poslove zapostavljajući prijatelje i obiteljske veze. Nije u stanju izbaciti pokvarene, oštećene predmete čak ni ako se emotivno ne vezuje za njih. Nerado povjerava poslove drugima, osim ako se oni u potpunosti predaju njezinoj kontroli i upravljanju.

U poslu se trude biti perfekcionisti, nisu kompromisni. Upravo zbog toga nisu u stanju završiti poslove. Po pravilu rade mnogo, ali učinkovitost im je mala. Ne predaju radne zadatke drugima, nemaju povjerenja. Pri donošenju odluka imaju mnogo nedoumica, nesigurne su. Ako nemaju radni zadatak, pate od grižnje savjesti. Nisu sposobne obavljati poslove za koje je potrebna kreativnost. Pri točno definiranim poslovima mogu biti dobra radna snaga.

Poremećaji fobične anksioznosti

Razlog iracionalnoga straha u ovom je slučaju jedan predmet ili jedna situacija. Bolesnici obično računaju na neki zastrašujući događaj u slučaju da se susretnu s predmetom svojeg strahovanja. Karakteristični su tipovi:

Agorafobija. Ta fobija može nastupiti u bilo kojoj situaciji: uski prostori, velika gužva, u trgovačkim centrima, na radnim sastancima, u vlaku, autobusu, pa čak i pri razgovoru s poznatim osobama. Značajka ove bolesti jest da osoba ima

osjećaj kao da je u klopci i da joj prijeti velika opasnost. Ti simptomi mogu biti toliko neugodni da osoba čini sve kako bi izbjegla problematičnu situaciju. Poremećaj može desetljećima ostati neprimijećen pa se stanje bez tretiranja pogoršava. Vremenom se osoba boji od sve više situacija, koje i zaobilazi, pa na kraju samo uz velike teškoće smije izići iz svojeg stana. Takvo ponašanje bitno utječe na kvalitetu života i na učinkovitost na poslu, u učenju te u cjelokupnoj karijeri.

U osoba s agorafobijom problem predstavlja čak i stizanje do radnog mjesta javnim prijevozom te obavljanje djelatnosti u prostorijama u kojima vlada gužva. Pri odgovarajućem tretmanu lijekovima stanje bolesnika dolazi u ravnotežu, no i tada je važno smanjiti broj situacija koje izazivaju fobiju. Rješenje problema može biti rad kod kuće.

Socijalna fobija. Osobe koje pate od socijalne fobije strahuju od bilo kakvoga javnoga nastupa te izbjegava takve situacije. Ta socijalna fobija ima dvije vrste manifestacije:- generalizirana socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se na svaki aspekt društvenog života.Učinkovitost je u radu takve osobe smanjena jer joj strahovi čine barijeru. Upravo zato ne mogu obavljati svoje uobičajene poslove. Kako fobija ograničava uspostavljanje društvenih kontakta, to se odražava i na sposobnost rada. Pri adekvatnoj terapiji i na odvojenom mjestu takva osoba može i dalje raditi.

Bolesti ovisnosti

Bolest je ovisnosti proces u kojem osoba gubi kontrolu, a simptomi se sve više pojačavaju. U ovisnostima je zajednički element predmet žudnje, a dosezanje njega daje privremeni osjećaj zadovoljstva. No upravo zbog privremenog učinka zadovoljstva sve se češće stvara potreba. Ovisnici imaju suženi vidokrug, usredotočuju se samo na predmet svoje žudnje, a to negativno utječe na osobnost. Zbog toga pati okolina, a osoba toga nije svjesna. Ovisnost se stvara vrlo polagano, skoro neprimjetno, ovisnik negira postojanje ovisnosti, a to vrlo otežava liječenje, kao i simptomi odvikavanja:

• tjelesni pokazatelji: bezosjećajnost, nesretnost, život bez plana,• duševne karakteristike: usporavanje refleksa, sužavanje interesa,• društvene veze: gubitak kontakta, usamljenost, agresija i samoagresija,

Ovisne se osobe pomoću terapije postupno vraćaju u društvo. Njihovo zapošljavanje i terapija radom dobivaju posebnu pozornost. U početku se takve osobe najbolje snalaze u jednostavnim i laganim fizičkim poslovima, a okruženje bez sukoba i stresa bitno je tijekom cijelog postupka. Važno je nadalje stalno i ujednačeno opterećenje poslom. Prazan hod može inicirati misli vezane za ovisnosti. Vrlo su bitni sudionici programa kolege iz okruženja, koji prate rad osobe i primjećuju promjene te mogu pružati pomoć.

Tretiranje i čimbenik psihičkog rizika na radnom mjestu

Pod psihičkim rizikom na radnom mjestu ubrajaju se svi utjecaji koji dolaze u doticaj sa zaposlenicima kao što su sukobi, organizacija posla, nesigurnost budućnosti te njihova reakciju na te utjecaje koji dovode do stresa, nezgoda i duševnih (psihosomatskih) oboljenja.Svaki posao donekle uzrokuje duševno opterećenje, svaki posao ima svoju psihičku i fizičku sastavnicu. Opterećenje je koje potječe od strujanja informacija:

• fiziološkoopterećenjeinformacijama,• psihološkoopterećenjeinformacijama,• perceptivno,kognitivnoopterećenje.

Glavni je čimbenik intelektualnog posla donošenje odluka. Obično ljudi podnose 20 – 60 odluka po minuti, a optimum je 40 odluka po minuti.

Po podacima iz OSHA (Occupational Safety and Health Administration) diljem Europe najveći izazov u poslovnom svijetu daje stres na radnom mjestu. Skoro svaki četvrti zaposlenik ima izgubljene radne dane zbog toga. To proizvodi ogromne gubitke zbog ljudske iscrpljenosti, kao i zbog smanjene gospodarske produktivnosti. Istovremeno ta ustanova skreće pozornost da je stres drugi najučestaliji razlog odlaska s radnog mjesta na liječenje (50 – 60 %) Od 2002. do 2006. 18 % zaposlenika bilo je pod stresom na radnom mjestu. U 2008 . godini 28 % je zaposlenika pod stresom. To je oko 40 milijuna zaposlenika.

Smrtnih je slučajeva zbog stresa na radnom mjestu u Japanu bilo 10 000 osoba godišnje. To je toliko značajan broj da se dalo ime toj pojavi - Karoshi, u značenju nasmrt se naraditi.

• USjedinjenimAmeričkimDržavama,uUjedinjenomKraljevstvu,u Finskoj, Njemačkoj i Poljskoj incidencija duševnih bolesti porasla je na zabrinjavajućih 20 % (posebice depresija).• USjedinjenimAmeričkimDržavama40%radnikatvrdidaimjeposao izuzetno ili ekstremno stresan.• UUjedinjenomKraljevstvupolamilijunaljudismatradapatiodstresana radnom mjestu, a uz to pet milijuna ljudi smatra svoj posao stresnim.• UNjemačkojza7%prijevremenihumirovljenihosobadržekrivcemstres na radnom mjestu.• ZaMađarskunemamotočnerezultate,oko150jetisućamentalnihbolesnika evidentirano, a pretpostavlja se da daljnjih 40 % ima neke smetnje.

Djelatnosti s povećanim psihičkim opterećenjem imaju svoju zakonsku regulaciju u 33/1998 NM odredbi. Definicija je psihičkog opterećenja:„1. Posebno velika odgovornost za ljude ili imovinu2. Donošenje odluka

a) u teško predvidivim situacijamab) u novim situacijama,c) na osnovi nedovoljno informacija,d) na osnovi proturječnih informacija,e) na osnovi kompliciranih pravila, i pravilnika,f) u problemima koji se naglo pojave.

3. Kreativna intelektualna djelatnost a) u otežavajućim okolnostimab) na osnovi kompliciranih pravila i pravilnika,

4. Rutinska intelektualna djelatnost a) djelatnosti vezane za rokove,b) kratki jednostavni zadatci, koji se permanentno ponavljajuc) trajna potreba za koncentracijom

5. Brzo i precizno mijenjanje tehnološkoga procesa i sredstva za rad u djelatnostima vezanim za rokove.6. Rad pred zaslonom.7. Rad s ljudima u konfliktnim situacijama.8. Izobrazba osoba s fizičkim osjetilnim, mentalnim, govornim, nedostatcima, rad u rehabilitacijskim ustanovama. 9. Stručno osoblje koje obavlja djelatnost njege u ustanovama za mentalno poremećene osobe, u socijalnim ustanovama, traumatologiji, intenzivnim odjeljenjima bolnica te na odjelima endokrinologije, onkologije, detoksikacije i hitne pomoći ovisnika.

Kako intelektualne poslove obično obavljamo s drugima, na ovim se mjestima javlja i čimbenik sukoba. Psihičko opterećenje ovisi i o sljedećim čimbenicima:

• lošerazrađenaorganizacijarada,• lošerazrađenatehnologija,• nedostataknagrade,• brzopletost,• pretjeranakontrola,• neodgovarajućeponašanje,• intrige.

Na osnovi navedenog, može se zaključiti da jedva postoje radna mjesta koja nemaju čimbenik stresa.

Poslodavci su dužni baviti se pitanjem stresa na radnom mjestu. Tomu pripomaže i smjernica 89/391/EGK o zaštiti na radu i zdravlju na radu. U Mađarskoj je od 1. siječnja 2008. godine uveden zakon po kojem je obvezno izraditi studiju o rizicima na radnom mjestu te naglasiti koje su mogućnosti izbjegavanja ili smanjenja rizika.

U analizi su čimbenika prisutni sljedeći stupnjevi:• ispitivanje rizika,• tretiranjerizika,• komunikacijarizika.

Provođenje je tih zadataka dužnost organizacije za zaštitu na radu. Moguće je i koristiti se pomoći psihologa na radnom mjestu. Ispitivanje se obavlja popunjavanjem upitnika, koji je potpuno anoniman. Anonimna su istraživanja pogodna kada želimo ispitati zaposlenike koji inače ne bi sudjelovali pa zbog toga rezultati ne bi davali potpunu sliku. No ponekad trebamo izvesti ispitivanje određene osobe. To može biti potrebno pri izgaranju određenog zaposlenika.

U upitniku je poželjno ispitati sljedeće:• potrebuzakoncentracijom,• monotoniju,• radvezanzavremenskirok,• donošenjeodluka,• prekidrada,• promjenljivoopterećenje,• jeliprocespretjeranoreguliran,• vrjednujeliseposao,• lošuorganizacijuposla,

• disharmonijuunadležnostiiradnomzadatku,• posljedicepogrješaka,• proturječnezahtjeveizadatke,• držanjekorakasnovimtehnologijama,• odgovarajulijedandrugomuzahtjeviisposobnosti,• uvjeterada.

Nakon ustanovljenoga rizika na poslu, sljedeći je stupanj tretiranje rizika. Intervencija zbog rizika može biti:- kada je u pitanju pojedinac:• individualniizajedničkitreninzizarazvojličnosti,• vježbetretiranjasukoba,• zdravikvalitetanodmor,• slobodneaktivnosti.

Negativne su pak posljedice stresa u pojedinaca:• akumuliranjestresnihposljedicausebi,• alkohol,droga,• actingoutzaizbacivanjenervoze.

Ako se ti simptomi viđaju često, to znači da je potrebna intervencija na planu stresa.- kada je u pitanju organizacija:

• Trebapoduzeti svedabi radnomjestobilo štopovoljnijezahumanirad.• Nezadovoljnostćesezaposlenikasmanjiti,alidalekoodtogadaćebiti zadovoljni. • Samonavodećimpoložajimaisnjihovimznanjemmogućejebitno utjecati na radne uvjete zaposlenika.

Intervencija može biti:• primarna:prevencijastresaprijenegoštosepojavi,• sekundarna:stvaranjeuvjetakojismanjujustres,• tercijarna:tretirajubolestikojesuuzrokovalestresnesituacijenaposlu (psihoterapijski i ostali potrebni postupci).

Zadatci službe zadužene za zdravlje na poslu:

• Psihosocijalnebolestizahtijevajustalnukontrolu.Topredstavljapoteškoćeu zdravstvenom sustavu. Pri liječničkim kontrolama na poslu treba redovito ispitati i psihičko stanje zaposlenika, posebice radnike koji su izloženi povećanom riziku od stresa. (33/1998. (VI. 24.) NM zakon 6.§ e), f) točka (5. i 6. dodatak)

• Običnoosobekojesuokruženepovišenimrizikomnečineskupinuljudi, već su pojedinci te imaju individualne probleme, simptome, koje uglavnom žele zatajiti pred poslodavcem, stoga iziskuju posebnu pažnju stručnjaka.

Posljednji korak u analizi stresa jest prevencija rizika. Za to je potrebno uspostaviti ozračje povjerenja,sigurnosti i ugodne radne atmosfere. S dobivenim informacijama o psihičkom stanju pojedinog zaposlenika treba postupati povjerljivo kako ih se ne bi dovelo u neugodnu situaciju. U slučaju pozitivnih rezultata programa oko njihovog zbrinjavanja, oni(zaposlenici) će nam se s povjerenjem obratiti kada imaju potrebu za tim.

Literatura

UvodI. dio - Balázs Pankász: Pojam i vrste psihičkih smetnji

• LÁNYINÉENGELMAYERÁ.(1996)Psihologijamentalnoporemećenih osoba I. dio. • Staripoglediinovipristupi.ELTEGusztávBárcziPedagoškiOdsjek,Budapest• LÁNYINÉENGELMAYERÁ.(2009,2012)Intelektualnesmetnjei psihičko odrastanje. Izdavačka kuća: Medicina, Budapest• MESTERHÁZIZS.(1997)Poremećajuuučenju(izvadak.)BÁTHORYZ., FALUS I. (1997) Pedagoski Leksikon. III. dio. 484–485. Izdavač: Keraban, Budapest • Atkinson:Psihologija,Osiris,Budapest,2001• LászlóDöme:Poremećajiosobnosti,Filum2001• KuritárnéSzabóIldikó:Borderlinepsihičkiporemećaj,Izdavač:Medicina. 2008• PeurifoyR.Z.(1998).Anksioznostfobija,panika.Kakosavladatisvoje strahove? Budapest, Medicina• KleinDF.,GormanJM.(1987).Amodelofpanicandagoraphobic evelopment. Acta• PsychiatricaScandinavicaSupplementum.335:87-95.ReviewBitterI. (1996) Diagnoze anksioznosti. Budapest, Springer• BNO10priručnik DSMIVTMdefinicijama(Budapest,Animula2004.)• Dr.LászlóBorbély,GyörgyMuity :Vraćanjeosobasapsihičkim poremećajem, u svijet rada. Sveučilište Pécs. 2013

II. dio - Katalin Csondor - Balázs Pankász: Stres na radnom mjestu, i njegovo tretiranje

• Psihosocijalniriziciistreshttps://osha.europa.eu/hu/topics/stress/index_ html• IldikóTakács:Stresnaradnommjestuipregaranje.MártaJuhász,IldikóTakács (urednik.) Psihologija. Typotex Budapest. 2006• GerardHargreaves:Tretiranjestresa.2006,Scolar• GyöngyvérSalavetcz:Stresnaradnommjestuizdravstvenostanjeradnikau domaćem, i međunarodnom smislu. Budapest, 2011, Doktorska konsultacija http://phd.semmelweis.hu/mwp/phd_live/vedes/export/ salaveczgyongyver.d.pdf

• JánosKállai-AttilaOláh-JózsefVarga:Zdravstvenapsihologijaupraksi. Budapest, 2007, Medicina • BalázsKlein-SándorKlein:Dušaorganizma.Budapest,2008.EDGE2000• GeorgeM.Mark,AndrewP.Smith:StressModels.AReviewandsuggested newdirection.2008.• JuhászÁgnes:Stresnaradnommjestuizdravljeradnika.Udžbenik.BME Prdedmet: Radna i organizacijska psihologija. Budapest, 2002. http://www.jfk.szie.hu/files/docs/nevelestudomanyi/munkapszichologia/ munkahelyistressz.pdf• Stresnaradnommjestu-Unutarnjilist-2008/1veljača• Houtman,IreneL.D.:Streskojiideskupasaradom-EuropskaFondacijaza Poboljšanje Životnih i Radnih Uvjeta-2005

III. dio – Katalin Csondor - Balázs Pankász: Mentalna higijena na radnom mjestu i zdravstveni razvoj

• BitterI.(1996).Anksioznost.Budapest:Springer• BettinaPikó:Sociologijazdravlja,Izdavač:ÚjMandátum2002.• Dr.BélaBuda:Zdravljeduše.Osnovnapitanjamentalnehigijene,Izdavač: Nemzeti Tkk Bp. 2003• UH„Studija:Trendoviurukovanjuljudskimresursima”www.hrportal.hu• IstvánGrajczár:Zaštitazdravlja(HP)uzemljamazapada• Dr.GáspárImréné:Pravnazaštitanaradu• SándorKlein:Psihologijarukovođenja,Edge2000,Budapest,2004• ArankaMészáros:Komunikacija,itretiranjenjenognedostatkanaradnom mjestu, ELTE, Budapest, 2007• JUHÁSZ,Á.(2006).Razvijanjezdravstvanaradnommjestu,Primijenjena psihologija, Vol. VIII. No.2., pp: 89-102.• BettinaPikó:Socijalnenejednakostiinjihovutjecajnazdravlje.„Gender Studies” i psihologija zdravlja. Socijalni stres: Adaptacija, i sociologija anksioznosti. Zdravstvena psihologija društvenih veza.

IV. dio - Ákos Zétényi: Mogućnosti zapošljavanja kod psihički ograničenih osoba

• ÁgotaKun,KarinaSzászvári,ÁkosZétényi:Savjetovanjezazaposlene,i zaposlenike. Izdanje TE-IS Equal programa. Pécs, 2008.• ÁgotaKun:Socijalizacijanaradnommjestu,integracijaialternativno zapošljavanje osoba sa posebnim potrebama, U izdanju: Márta Juhász (urednik) Rehabilitacija radom i psihološkim sredstvima, Typotex Buda- pest. 2010.

• JuliannaSoós,FruzsinaVeress:Socijalnipristuposobamasapromijenenom sposobnosti za rad. U izdanju: Márta Juhász (urednik) Rehabilitacija radom i psihološkim sredstvima, Typotex Budapest. 2010.• BNO10priručnikDSMIVTMsadefinicijama(Budapest.Animula2004.)

V. dio - Dr. Antal Tibold: Odnosi psihičkih smetnji i zdravstva na radnim mjestima

• Prof.GyörgyUngváry,Prof.VeronikaMorvai:Zdravljenaradu• ÁgnesJuhász:Zdravstvenapsihologijanaradnommjestu.Udžbenik.P sihologija na radu, i u organizaciji, strukovni kurs, 2003.• dr.TiborHódos:Psihosocijalnifaktori,Psihosocijalnaoboljenjanaradnim mjestu, i njihova prevencija, OKK-OMFI HIPPOCRATES II. god. 2. broj 108. strana• PriručnikzakontrolorezaštitenaraduISBN9637691677,NMPHARE Projekat zdravlja i zaštite na radu HU-9302-0303• Zdravstvenostanjezdravstvenihdjelatnika.Dr.AntalTettingerOMFI Predavanje 21. 03. 2006.• Procjenarizikanaradnommjestu.Prof.GyörgyUngváryJózsefFodor OKK Budapest 2005.• Prof.AndrásHuszár:Psihosocijalnifaktori(predavanje)• BilkeiPál:Psihološkiifiziološkiaspektistresanaradnommjestu• RolandSzilas,SáraCsillag:Stresnaradnommjestu.Poslovnizbornik52. Godište/3.broj/2008http://www.ksh.hu• ZsuzsaBánk:Mentalnaretartdacija• VetróÁ.,W.LI.Parry-Jones:Dječjapsihijatrija• LászlóTiringer:Udžbenikpsihijatrije• FürediJ.,NémethA.,TariskaP.,:Mađarskipriručnikpsihijatrije• Dr.LászlóPándyStanjeosobnostiovisnika http://hippocrateslap.hu/uploads/ujsag/1999-1/a-szenvedelybetegek- szemelyisegallapota.pdf• Poremećajosobnosti http://www.maskepp.hu/index.php/lelki-mukodeszavarok/szemelyisegzavar• Dr.PéterKalaposMiklós:adiktološkipriručnik:aktualnapitanja http://semmelweis.hu/klinikai-pszichologia/betegellatas-es-szakmai- profilok/psziches-zavarok-rovid-leirasa-2/szorongasos-megbetegedesek/ fobiak/

Dodatci

Dodatak broj 1. - DSM sustav kategorizacije oboljenja

I. Po prvi puta diagnosticirane smetnje u dobi dječjoj dobi, i dobi adolescencijeMENTALNA RETARDIRANOST317 Blaga mentalna retardiranost318.0 Umjerena mentalna retardiranost318.1 Teška mentalna retardiranost318.2 Vrlo teška mentalna retardiranost319 Mentalna retardiranost, bez utvrđivanja razine

SMETNJE KOD UČENJA315.00 Smetnje kod čitanja315.1 Smetnje kod računanja315.2 Smetnje u pisanju315.9 Smetnje u učenju, bez utvrđivanja razine

MOTORIČKE SMETNJE315.4 Smetnje u razvijanju koordinacijskih sposobnosti

SMETNJE U KOMUNIKACIJI315.31 Smetnje u izražajnom govoru315.31 Smetnje i receptivnom i izražajnom govoru315.39 Fonološke smetnje307.0 Mucanje307.9 Smetnje u komunikaciji, bez utvrđivanja razine

SVEOBUHVATNE SMETNJE299.00 Autizam299.80 Rett-smetnje299.10 Dezintegracijske smetnje299.80 Asperger-smetnje299.80 Sveobuhvatne smetnje, bez utvrđivanja razine

GUBITAK KONCENTRACIJE I DISTRUPTIVNE SMETNJE314.xx Gubitak koncentracije/hiperaktivnost

.01 Kombinirani tip

.00 Uglavnom gubitak koncentracije

.01 Uglavnom hiperaktivnost-impulzivnost 314.9 Gubitak koncentracije/hiperaktivnost, bez utvrđivanja razine312.8 Smetnje u ponašanju313.81 Opozicijske smetnje312.9 Distruptivne smetnje, bez utvrđivanja razine

SMETNJE U ISHRANI U DOBI RANE ADOLESCENCIJE307.52 Pica307.53 Ruminatiove smetnje307.59 Smetnje u ishrani u dobi rane adolescencije, bez utvrđivanja razine

TIC SMETNJE307.23 Tourette-smetnje307.22 Kronične motoričke ili vokalne tic smetnje307.21 Prolazne tic smetnje307.20 Tic smetnje, bez utvrđivanja razine

PROBAVNE SMETNJE787.6 Encopresis constipatio i inkontinencija307.7 Encopresis constipatio bez inkontinencija307.6 Enuresis

OSTALE SMETNJE U DJEČIJOJ DOBI I DOBI ADOLESCENCIJE309.21 Separacijona anksioznost313.23 Selektivni mutizam313.89 Reaktivna smetnja u ranom djetinjstvu 307.3 Sztereotipne motoričke smetnje313.9 Ostale smetnje u dječjoj dobi i dobi adolescencije, bez utvrđivanja razine

II. Deliriji, demencija, amnezija i druge kognitivne smetnje

DELIRIUM293.0 Deliriji Psiho-aktivni deliriji zbog zbog oduzimanja Deliriji sa višestrukom etiologijom780.09 Deliriji, bez utvrđivanja razine

DEMENCIJA290.xx Alzheimerova demencija, rana

.10 Bez komplikacija

.11 Deliriji

.12 Sa halucinacijama

.13 Sa depresijom

290.xx Alzheimerova demencija, kasna.0 Bez komplikacija.3 Deliriji.20 Sa halucinacijama.21 Sa depresijom

290.xx Vaskularna demencija.40 Bez komplikacija.41 Deliriji .42 Sa halucinacijama.43 Sa depresijom

249.9 Demencija zbog HIV oboljenja294.1 Demencija zbog traume glave294.1 Demencija zbog Parkinsonove bolesti294.1 Demencija zbog Huntigtonove bolesti290.10 Demencija zbog Pickove bolesti290.10 Demencija zbog Creutzfeldt-Jakobove bolesti294.1 Demencija Uzrokovana psiho-aktivnim tvarima, trajna Demencija sa višestrukom etiologijom294.8 Demencija, bez utvrđivanja razine

AMNESZTIČNE SMETNJE294.0 Amnestične smetnje Uzrokovana psiho-aktivnim tvarima, trajna294.8 Amnestične smetnje, bez utvrđivanja razine

OSTALE KOGNITIVNE SMETNJE294.9 Kognitivna smetnja, bez utvrđivanja razine

III. Mentalne smetnje uzrokovane općim zdravstvenim stanjem298.89 Katatona smetnja310.1 Promjena osobnosti

IV. Smetnje uzrokovane psiho-aktivnim tvarima

SMETNJE UZROKOVANE ALKOHOLOMSmetnje uzrokovane uzimanjem alkohola303.90 Alkoholna ovisnost305.00 Predoziranje alkohola303.00 Alkoholna intoksikacija291.8 Povlačenje alkohola291.0 Delirij uzrokovan alkoholom291.0 Delirij uzrokovan uskraćivanjem alkohola291.2 Trajna demencija zbog alkohola291.1 Trajna amnestična smetnja uzrokovana alkoholom291.x Psihotične smetnje

.5 Priviđenja

.3 Halucinacija291.8 Promjena duševnog stanja291.8 Anksioznost291.8 Seksualna disfunkcija291.8 Smetnje sna291.9 Smetnje uzrokovane alkoholom, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE AMFETAMINIMASmetnje uzrokovane amfetaminima304.40 Ovisnost305.70 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.0 Uskraćivanje292.81 Intoksikacijski delirij292.x Psihotične smetnje

.11 Priviđenja

.12 Halucinacije292.84 Promjena u duševnom stanju292.89 Anksioznost292.89 Seksualna disfunkcija292.89 Smetnja sna292.9 Smetnje uzrokovane amfetaminima, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE KOFEINOMSmetnje uzrokovane kofeinom305.90 Intoksikacija292.89 Anksioznost292.89 Smetnje sna292.9 Smetnje uzrokovane kofeinom, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE HAŠIŠEMSmetnje uzrokovane hašišem304.30 Ovisnost305.20 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.81 Intoksikacijski delirij292.xx Psihotične smetnje

.11 Priviđanje

.12 Halucinacija292.89 Anksioznost292.9 Smetnje uzrokovane hašišem, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE KOKAINOMSmetnje uzrokovane kokainom304.20 Ovisnost305.60 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.0 Uskraćivanje292.81 Intoksikacijski delirij292.xx Psihotične smetnje

.11 Priviđanje

.12 Halucinacija292.84 Duševne smetnje292.89 Anksioznost292.89 Seksualna disfunkcija292.89 Smetnje sna292.9 Smetnje uzrokovane kokainom, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE HALUCINOGENIM SREDSTVIMASmetnje uzrokovane halucinogenim sredstvima304.50 Ovisnost

305.30 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.89 Traja smetnja percepcije292.81 Intoksikacijski delirij 292.xx Psihotične smetnje

.11 Priviđenja

.12 Halucinacija292.84 Promjene u duševnom stanju292.89 Anksioznost292.9 Smetnje uzrokovane halucinogenima, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE ORGANSKIM RAZRJEĐIVAČIMASmetnje uzrokovane organskim razrjeđivačima304.60 Ovisnost305.90 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.81 Intoksikacijski delirij292.82 Trajna demencija292.xx Psihotične smetnje

.11 Priviđenja

.12 Halucinacija292.84 Promjene u duševnom stanju292.89 Anksioznost292.9 Smetnje uzrokovane organskim razrjeđivačima, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE NIKOTINOMSmetnje uzrokovane nikotinom305.10 Ovisnost292.0 Uskraćivanje292.9 Smetnje uzrokovane nikotinom, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE OPIJATIMASmetnje uzrokovane opijatima304.00 Ovisnost305.50 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.0 Uskraćivanje292.81 Intoksikacijski delirij

292.xx Psihotične smetnje.11Priviđanje.12Halucinacija

292.84 Promjene u duševnom stanju292.89 Seksualna disfunkcija292.89 Smetnje sna292.9 Smetnje uzrokovane opijatima, bez utvrđivanja razine

SMETNJE UZROKOVANE SREDSTVIMA ZA SMIRENJE I ANTIDEPRE-SANTIMASmetnje uzrokovane sredstvima za smirenje i antidepresantima304.10 Ovisnost305.40 Predoziranje292.89 Intoksikacija292.0 Uskraćivanje292.81 Intoksikacijski delirij292.81 Delirij zbog uskraćivanja292.82 Trajna demencija292.83 Trajne amnestične smetnje292.xx Psihotične smetnje

.11 Priviđenja

.12 Halucinacija292.84 Promjene u duševnom stanju292.89 Anksioznost292.89 Seksualna disfunkcija292.89 Smetnje sna292.9 Smetnje uzrokovane sredstvima za smirenje i antidepresantima, bez utvrđivanja razine

V. Shizofrenija i ostale psihotične smetnje295.xx Shizofrenija

.30 Paranoidna halucinacija

.10 Dezorganizirana (hebefrenna)

.20 Katatona

.90 Nediferencirana

.60 Rezidualna295.40 Shizofreniformna smetnja295.70 Shizoaktivna smetnja297.1 Paranoidna smetnja

298.8 Kratkotrajna psihotična smetnja297.3 Inducirana psihotična smetnja293.xx Psihotična smetnja

.81 Priviđanje

.82 HalucinacijaPsihotična smetnja uzrokovana psiho-aktivnim tvarima298.9 Psihotična smetnja, bez utvrđivanja razine

VI. Smetnje duševnog stanjaDEPRESIVNE SMETNJE29.xx Sveobuhvatna depresivna smetnja

.2x Pojedinačni slučaj

.3x Ponavljanje 300.4 Dysthymia311 Depresivne smetnja, bez utvrđivanja razine

BIPOLARNE SMETNJE296.xx Bipolarne smetnje I

.0x Pojedinačni slučaj

.40 Hipomanija

.4x Manija

.6x Hipomanija i manija

.5x Depresivni slučaj

.7 Nedefinirani slučaj296.89 Bipolarne smetnje II (Depresija koja se ponavlja, sa simptomima hipomanije)301.13 Cyclothymia296.80 Bipolarna smetnja293.83 Poremećaj duševnog stanja Smetnje uzrokovane psiho-aktivnim tvarima296.90 Poremećaj duševnog stanja, bez utvrđivanja razine

VII. Smetnje anksioznosti300.01 Panični napadaji300.21 Panični napadaji sa agorafobijom300.22 Agorafobija300.29 Specifična fobija300.23 Socijalna fobija

300.3 Panični stres309.81 Posttraumatski stres308.3 Akutni stres300.02 Generalizirana anksioznost300.00 Anksioznost, bez utvrđivanja razine

VIII. Somatoformne smetnje300.81 Somatizacijska smetnja300.81 Nediferencirana somatizacijska smetnja300.11 Konverzijska smetnja307.xx Bol

.80 sa psihološkim faktorima

.89 sa psihološkim i zdravstvenim faktorima300.7 Hypochondria300.7 Dysmorphia 300.81 Somatizacijska smetnja, bez utvrđivanja razine

IX. Fakticiozne smetnje300.xx Facticioza

.16 uglavnom sa psihičkim simptomima

.19 uglavnom sa fizičkim simptomima

.19 sa psihičkim i fizičkim simptomima300.19 Facticioza, bez utvrđivanja razine

X. Disocijativne smetnje300.12 Disociativna amnezija300.13 Disociativna fuga300.14 Disociativni poremećaj identiteta300.6 Depersonalizacija300.15 Disociativna smetnja, bez utvrđivanja razine

XI. Seksualne smetnje, i smetnje spolnog identitetaSEKSUALNE DISFUNCIJESmetnje u želji za seksualnom aktivnosti302.71 Hipoaktivnost302.79 seksualna averzija

Smetnje u spremnosti na seksualni snošaj302.72 Smetnje kod žena

Smetnje orgazma302.73 Poremećaj ženskog orgazma302.74 Poremećaj muškog orgazma302.75 Preuranjena ejakulacijaSeksualne smetnje praćene bolom302.76 Dyspareunia306.51 Vaginizam

PARAFILIJA302.4 Eksibicionizam302.81 Fetisizam302.89 Frotteurizam302.2 Pedofílija302.83 Mazohizam302.84 Sadizam302.3 Transvestitski fetišizam302.82 Voajerizam302.9 Parafilija, bez utvrđivanja razine

SMETNJE SPOLNOG IDENTITETA302.xx Smetnje spolnog identiteta

.6 U dječjoj dobi

.85 U dobi adolescencije, ili odrasloj dobi302.6 Smetnje spolnog identiteta, bez utvrđivanja razine302.9 Seksualne smetnje, bez utvrđivanja razine

XII. Smetnje u ishrani307.1 Anorexia nervosa307.51 Bulimia nervosa307.50 Smetnje u ishrani, bez utvrđivanja razine

XIII. Smetnje snaPRIMARNESMETNJESNADYSSOMNIA307.42 Primarna insomnia307.44 Primarna hyperdomnia347 Narcolepsia780.59 Smetnje sna uzrokovane dišnim smetnjama307.45 Cirkadiana smetnja307.47 Dyssomnia, bez utvrđivanja razine

PARASOMNIA307.47 Teški snovi 307.46 Smetnje izazvane noćnim morama 307.46 Mjesečar 307.47 Parasomnia, bez utvrđivanja razine

XIV. Smetnje kontrole impulsa312.34 Eksplozivna smetnja koja se ponavlja312.32 Kleptomanija312.33 Kronična opsjednutost igrom312.39 Trichotillomanija312.30 Smetnje kontrole impulsa, bez utvrđivanja razine

XV. Smetnje u integraciji309.xx Integracijske smetnje

.0 Sa depresivnim stanjem24 Sa anksioznosti28 Anksioznost i depresija istovremeno.3 Smetnje u ponašanju.4 Psihičke smetnje, i smetnje u ponašanju istovremeno.9 Nedefinirano

XVI. Poremećaj osobnosti (s kodovima u II. redu)301.0 Paranoidni poremećaj osobnosti301.20 Skizoidni poremećaj osobnosti301.22 Skizotipni poremećaj osobnosti301.7 Antisocialni poremećaj osobnosti301.83 Borderline poremećaj osobnosti301.50 Histrionični poremećaj osobnosti301.81 Narcisoidni poremećaj osobnosti301.82 Zaobilazni poremećaj osobnosti301.6 Dependens poremećaj osobnosti301.4 Anksiozni poremećaj osobnosti301.9 Poremećaj osobnosti, bez utvrđivanja razine

XVII. Stanja koja ne znače mentalni poremećaj, ali zahtijevaju pažnju, i liječenjePSIHOLOŠKI FAKTORI KOJI UTJEČU NA OPĆE ZDRAVSTVENO STANJE316 Somatično stanje pod utjecajem psiholoških faktora.

MOTORIČNE SMETNJE IZAZVANE LIJEKOVIMA332.1 Neuroleptični parkinsonizam333.92 Neuroleptični malignus sindrom333.7 Neuroleptična akutna dystonia333.99 Neuroleptična akutna akathisia333.1 Posturalni tremor uzrokovan lijekovima333.90 Motorične smetnje uzrokovane lijekovima, bez utvrđivanja razine

OSTALE SMETNJE UZROKOVANE LIJEKOVIMA995.2 Adverzni efekat tretiranja lijekovima

PROBLENI U MEĐULJUDSKIM VEZAMAV61.9 Smetnje uzrokovane mentalnim ili općim zdravstvenim V61.20 Smetnje u vezi između djeteta i roditeljaV61.1 Smetnje u vezi sa partneromV61.8 Problemi u vezi između braće (rivaliziranje)V62.81 Problemi u međuljudskim vezama, bez utvrđivanja razine

PROBLEMI UZROKOVANI ZAPUŠTANJEM I ZLOSTAVLJANJEM

V61.21 Zlostavljanje djetetaV61.21 Seksualno zlostavljanje djetetaV61.21 Zapuštanje djetetaV61.1 Zlostavljanje odraslihV61.21 Seksualno zlostavljanje odraslih

OSTALA STANJA KOJA ZAHTJEVAJU KLINIČKI NADZORV15.81 Manjak suradnje sa tretmanomV65.2 SimuliranjeV71.01 Antisocialno ponašanje odraslihV71.02 Antisocialno ponašanje kod djece ili adolescenataV62.89 Marginalni intelektualni efekat780.9 Pad kognitivnih sposobnosti uzrokovane starenjemV62.82 ŽaljenjeV62.3 Problemi u učenjuV62.2 Problemi u radu313.82 Problemi identitetaV62.89 Spiritualni i vjerski problemiV62.4 Akulturacijski problemi

Dodatak broj 2 – Obrazac za analizu radnog zadatka

1. Osnovni podatciNaziv radnog zadatka ............................................................................................Naziv organizacije ............................................................................................Naziv jedinice organizacije ............................................................................................Naziv strukovnoga područja ............................................................................................Cilj radnog zadatka: ............................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

................................................................................................................................................

2. Radni zadatciNajvažniji obavljani zadatci (najviše 7 stavki), te pojedini radni zadatci prikazani u postotcima, uzimajući u obzir mjesečno radno vrijeme (ukupno najviše 100%). Zadatak Radno vrijeme1. ............................................................................. ........................ %2. ............................................................................. ........................ %3. ............................................................................. ........................ %4. ............................................................................. ........................ %5. ............................................................................. ........................ %6. ............................................................................. ........................ %7. ............................................................................. ........................ %

3. Zahtijevana kompetencijaStručna spremaŠkolska sprema osnovna (8 razreda osnovne škole) srednja (strukovna škola) srednja (strukovna škola i gimnazija) viša (viša škola) visoka (sveučilište)

Naziv stručne spreme: …………………………………………………..

Specijalne sposobnosti Korištenje računara Znanje jezika Vozačka dozvola .................................................................

Voditeljske sposobnosti potrebno nije potrebno

Iskustvo, praksaStručna praksa nije potrebna 1-3 godine 3-5 godine

Voditeljska iskustva potrebno nije potrebno

4. SuradnjaKomunikacijaUčestalost komunikacije nema ponekad redovito Komunikacija sa okruženjem komunikacija se vrši unutar organizacije komunikacija se dijelom vrši unutar organizacije komunikacija se vrši većinom sa vanjskim osobamaVrsta komunikacije usmena pismena

Kompetentnost u komunikaciji i njena važnost (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno)Govor 1 2 3 4 5 Tumačenje 1 2 3 4 5 Pisanje 1 2 3 4 5SuradnjaStručna suradnja potrebna nije potrebnaPartneri za suradnju vanjski unutarnji mali broj partnera veliki broj partneraUčestalost suradnje rijetko često

Zadatci, koji iziskuju suradnju rutinski djelomice rutinski djelomice novi novi

Kompetentnost održavanja suradnje, i njena važnost (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) Suradnja 1 2 3 4 5 Prilagodljivost 1 2 3 4 5 Tretiranje konflikta 1 2 3 4 5

5. OdgovornostKrug odgovornosti se odnosi na svoj rad radna i imovinska sredstva ljude materijalna sredstva informacije odluke rezultate organizacije

imidž organizacije ostalo: Odgovornost u strukovnom smisluPosljedica načinjene pogreške male posljedice srednje posljedice velike posljedice

Krug utjecaja samo na svoje područje na svoje, i povezana područja na cijelu organizaciju na organizaciju, i izvan nje

Važnost osjećaja odgovornosti (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) Prihvaćanje odgovornosti 1 2 3 4 5

6. Rješavanje zadatakaTipovi zadatakaZahtjevnost problema koji se pojavljuju tijekom vršenja radnog zadatka pretežito jednostavni pretežito komplicirani Tip radnog zadatka tipično rutinski tipično noviRazina samostalnosti pri radu potpuna samostalnost djelomična samostalnost nema samostalnostiMoguća rješenja problema tipično poznati tipično nepoznati

Sakupljanje i prerada informacijaNačin sakupljanja informacija pismeni

usmeni audiovizualni informatički ostalo: .................................................... Sakupljanje informacija, dostupnost stoje na raspolaganju ne stoje uvijek na raspolaganju teško dostupneKoličina informacija koje treba preraditi mala količina srednja količina velika količinaVažnost kompetencija rješavanja zadataka (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno)

Sposobnost rješavanja problema 1 2 3 4 5 Kreativnost 1 2 3 4 5

7. OpterećenjeTip izvora opterećenja Fizičko opterećenje nema ponekad redovito

Psihička opterećenja opasnost od ozlijede vremenski rok stanje pripravnosti osjećaj zatvorenosti donošenje odluka strano okruženje promjenljivo opterećenje konflikti monotonija obaveza zadovoljavanja norme komuniciranje sa klijentima ostalo: ....................................................

Opterećenje okolnostima rada rad na otvorenom rad u zatvorenom prostoru buka zagađenost zraka rad pred monitorom opasne tvari opasnost od infekcije opasnost od strujnog udara rad na velikoj visini rad na cesti ostalo: ................................................................. Radno vrijeme puno skraćeno radno vrijeme: .................................................................Rad u smjenama jedna više kontinuiranoVažnost kompetencija podnošenja opterećenja (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno)Podnošenje stresa 1 2 3 4 5Aktivnost, brzo obavljanje posla 1 2 3 4 5

8. Ostale kompetencijeRad rukama Radni zadatak iziskuje rad s jednom, ili obje ruke? jedna ruka obje ruke ne iziskuje rad rukama

Radni zadatak iziskuje rad sa ručnim alatom? da ne

Imenovanje ručnih alata: ....................................................................................................... ....................................................................................................... .......................................................................................................

Najmanje dimenzije obradivog materijala: manji od 1 cm 1-5 cm 5-20 cm veće dimenzije

Težina (masa) obradivog materijala (-od -do): …………………………………………………

Važnost rada ruku i prstiju pri obavljanju radnog zadatka (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno)Uporaba ruku 1 2 3 4 5

Uporaba prstiju 1 2 3 4 5

MonotonijaVeliki dio radnog zadatka se sastoji od svega nekoliko pokreta da ne

Radni zadatak je djelomice monoton da ne

Dnevni radni zadatci se sastoje od različitih elemenata, monotonija nije tipična da ne

Sposobnost podnošenja monotonije (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) 1 2 3 4 5

KoncentracijaRad zahtjeva kontinuiranu pažnju. da ne

Nepažnja može uzrokovati bitne posljedice. da ne

Nepažnja može uzrokovati manje bitne posljedice. da ne

Važnost koncentracije (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) 1 2 3 4 5

RačunanjeTreba li za vršenje radnog zadatka obavljati računanja?

Ne. Da, zadatci su pretežito jednostavni. Da, zadatci su pretežito kompleksni.

Važnost matematičkih sposobnosti (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) 1 2 3 4 5

Trodimenzionalni vid Radni zadatak zahtjeva trodimenzionalni vid? Dali je potrebno tumačenje planova tehničkog crtanja? da ne

Važnost trodimenzionalnog vida (1 – uopće nije važno, 5 – jako važno) 1 2 3 4 5

Položaj tijela

Pretežno sjedeći. Pretežno stajaći. Posao se obavlja u raznim položajima tijela.

Dodatak broj 3 - Obrazac za analizu radnog zadatka kod psihički ograničenih osoba, te osoba sa promijenjenom sposobnosti za rad

Primjena analize radnog zadatka u praksi rehabilitacije kroz rad, kod psihički ograničenih osoba, te osoba sa promijenjenom sposobnosti za rad.Z Trgovačko Društvo, je zbog proširivanja profila planiralo uzimanje nove radne snage na administrativnom području. Rukovodstvo firme se odlučilo za popunjavanje slobodnog radnog mjesta sa osobom sa promijenjenom sposobnosti za rad, i to sa psihički ograničenom osobom, koju su izabrali u suradnji sa jednim civilnim društvom specijaliziranim za ovakve poduhvate. Za utvrđivanje kriterija pri izboru osobe su izvršili analizu radnog zadatka. Obrazac za analizu je ispunjen na slijedeći način:

1. Osnovni podatciNaziv radnog zadatka AdministratorNaziv organizacije Z Trgovačko DruštvoNaziv jedinice organizacije Služba knjigovodstvaNaziv strukovnoga područja Logistika

Cilj radnog zadatka:Administracija, i sistematizacija podataka nastalih, prilikom prijevoznih, i drugih logističkih djelatnosti firme, pripremanje mjesečnih izvještaja.

2. Radni zadatciNajvažniji obavljani zadatci (najviše 7 stavki), te pojedini radni zadatci prikazani u postotcima, uzimajući u obzir mjesečno radno vrijeme (ukupno najviše 100%). Zadatak Radno vrijeme1. Administracija, i kontrola tovarnih listova 50 %2. Administracija u poslovni registar 30 %3. Rad na tabelama za mjesečne izvještaje 10 %4. Suradnja sa ostalim članovima poslovne grupe 10 %

3. Zahtijevana kompetencijaStručna spremaŠkolska sprema osnovna (8 razreda osnovne škole) srednja (strukovna škola) srednja (strukovna škola i gimnazija)

viša (viša škola) visoka (sveučilište) ostalo (srednji, visoki stručni kurs) Naziv stručne spreme: …………………………………………………..

Specijalne sposobnosti Korištenje računara MsOffice(word,excel) Znanje jezika Vozačka dozvola ................................................................................... Voditeljske sposobnosti potrebno nije potrebno

Iskustvo, praksaStručna praksa nije potrebna 1-3 godine 3-5 godine

Voditeljska iskustva potrebno nije potrebno

4. SuradnjaKomunikacijaUčestalost komunikacije nema ponekad redovito

Komunikacija sa okruženjem komunkiacija se vrši unutar organizacije komunikacija se dijelom vrši unutar organizacije komunikacija se vrši većinom sa vanjskim osobama

Vrsta komunikacije usmena pismena

Kompetentost u komunikaciji i njena važnost (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) Govor 1 2X 3 4 5 Tumačenje 1 2 3 4X 5 Pisanje 1 2 3X 4 5SuradnjaStručna suradnja potrebna nije potrebnaPartneri za suradnju vanjski unutarnji mali broj partnera veliki broj partneraUčestalost suradnje rijetko često

Zadatci, koji iziskuju suradnju rutinski djelomice rutinski djelomice novi novi

Kompetentnost održavanja suradnje, i njena važnost (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) Suradnja 1 2 3X 4 5 Prilagodljivost 1 2X 3 4 5 Tretiranje konflikta 1X 2 3 4 5

5. OdgovornostKrug odgovornosti se odnosi na svoj rad radna i imovinska sredstva

ljude materijalna sredstva informacije odluke rezultate organizacije imidž organizacije ostalo:

Odgovornost u strukovnom smisluPosljedica načinjene pogreške

male posljedice srednje posljedice velike posljedice Krug utjecaja samo na svoje područje na svoje, i povezana područja na cijelu organizaciju na organizaciju, i izvan nje

Važnost osjećaja odgovornosti (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) Prihvaćanje odgovornosti 1 2 3 4X 5

6. Rješavanje zadatakaTipovi zadatakaZahtjevnost problema koji se pojavljuju tijekom vršenja radnog zadatka pretežito jednostavni pretežito komplicirani Tip radnog zadatka tipično rutinski tipično noviRazina samostalnosti pri radu potpuna samostalnost djelomična samostalnost nema samostalnosti

Moguća rješenja problema tipično poznati tipično nepoznatiSakupljanje i prerada informacijaNačin sakupljanja informacija pismeni usmeni audiovizualni informatički ostalo: ............................................................. Sakupljanje informacija, dostupnost stoje na raspolaganju ne stoje uvijek na raspolaganju teško dostupneKoličina informacija koje treba preraditi mala količina srednja količina velika količinaVažnost kompetencija rješavanja zadataka (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno)

Sposobnost rješavanja problema 1X 2 3 4 5 Kreativnost 1X 2 3 4 5

7. OpterećenjeTip izvora opterećenja Fizičko opterećenje nema ponekad redovitoPsihička opterećenja opasnost od ozlijede vremenski rok stanje pripravnosti osjećaj zatvorenosti donošenje odluka strano okruženje

promjenljivo opterećenje konflikti monotonija obaveza zadovoljavanja norme komuniciranje sa klijentima ostalo: ..............................................................

Opterećenje okolnostima rada rad na otvorenom rad u zatvorenom prostoru buka zagađenost zraka rad pred monitorom opasne tvari opasnost od infekcije opasnost od strujnog udara rad na velikoj visini rad na cesti ostalo: ................................................................ Radno vrijeme puno skraćeno radno vrijeme: ......................................................... Rad u smjenama jedna više kontinuirano

Važnost kompetencija podnošenja opterećenja (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) Podnošenje stresa 1X 2 3 4 5 Aktivnost, brzo obavljanje posla 1 2 3 4X 5

8. Ostale kompetencijeRad rukama Radni zadatak iziskuje rad s jednom, ili obje ruke? jedna ruka obje ruke ne iziskuje rad rukama

Radni zadatak iziskuje rad sa ručnim alatom? da ne

Imenovanje ručnih alata: .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Najmanje dimenzije obradivog materijala: manji od 1 cm 1-5 cm 5-20 cm veće dimenzije

Težina (masa) obradivog materijala (-od -do): …………………………………………………

Važnost rada ruku i prstiju pri obavljanju radnog zadatka (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno)Uporaba ruku 1X 2 3 4 5Uporaba prstiju 1X 2 3 4 5

MonotonijaVeliki dio radnog zadatka se sastoji od svega nekoliko pokreta X da ne

Radni zadatak je djelomice monoton da ne

Dnevni radni zadatci se sastoje od različitih elemenata, monotonija nije tipična da ne

Sposobnost podnošenja monotonije (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) 1 2 3 4X 5

KoncentracijaRad zahtjeva kontinuiranu pažnju. da ne

Nepažnja može uzrokovati bitne posljedice. X da ne

Nepažnja može uzrokovati manje bitne posljedice. da ne

Važnost koncentracije (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) 1 2 3 4 5X

RačunanjeTreba li za vršenje radnog zadatka obavljati računanja? Ne. Da, zadatci su pretežito jednostavni. Da, zadatci su pretežito kompleksni.

Važnost matematičkih sposobnosti (1 – nije važno, 5 – u potpunosti važno) 1 2 3X 4 5

Trodimenzionalni vidRadni zadatak zahtjeva trodimenzionalni vid? Dali je potrebno tumačenje planova tehničkog crtanja? da X ne

Važnost trodimenzionalnog vida (1 – uopće nije važno, 5 – jako važno) 1X 2 3 4 5

Položaj tijela

Pretežno sjedeći. Pretežno stajaći. Posao se obavlja u raznim položajima tijela.

Na osnovu ispunjenog upitnika je bilo moguće sastaviti profil radnog područja:Profil radnog područja

Naziv radnog područja: administratorPotrebna školska sprema: srednja, maturaStruka: nije potrebnaSpecijalne sposobnosti: korištenje računala, MS Office, (Word, Excel) korisnička razinaIskustvo: nije potrebno

Kompetencije i njihove važnosti: Govor: 1 2X 3 4 5 Tumačenje teksta: 1 2 3 4X 5 Pisanje: 1 2 3X 4 5 Suradnja: 1 2 3X 4 5 Sposobnost uklapanja: 1 2X 3 4 5 Tretiranje konflikta: 1X 2 3 4 5 Osjećaj odgovornosti: 1 2 3 4X 5 Rešavanje problema 1X 2 3 4 5 Kreativnost: 1X 2 3 4 5 Tolerancija na stres 1X 2v 3 4 5 Aktivnost: 1 2 3 4X 5 Preciznost ruke: 1X 2 3 4 5 Preciznost prstiju: 1X 2 3 4 5 Toleriranje monotonije: 1 2 3 4X 5 Koncentracija: 1 2 3 4X 5 Matematičke sposobnosti: 1 2 3X 4 5 Trodimenzionalni vid: 1X 2 3 4 5

Otežavajuće okolnosti: 1. vremenski rok2. monotonija3. rad pred monitorom

Na osnovu profila je uočljivo da područje rada zahtjeva pet viših kompetencija: Tumačenje teksta, aktivnost, toleriranje monotonije, koncentracija, prihvaćanje odgovornosti.

Sa psihički ograničenim osobama može biti kritična i suradnja na uobičajenoj razini, unatoč što se na konkretnom području rada sa relativno laganim zadacima treba surađivati sa malenim timom. Na prijedlog civilnog društva koje rukovodi programom rehabilitacije osoba sa promijenjenim sposobnostima za rad, koje je u vezi sa poslodavcima, uvedene su promjene u područjima rada. Izbrisano je područje rada „administracija radom provedenih sati” koje podliježe novčanoj, te zbog toga velikoj odgovornosti. Taj zadatak je ionako iznosio sveukupno 10% radnog vremena. Mjesto toga je ubačena administracija djelatnosti vozača, kod koje pogreške nemaju toliko bitne posljedice. Na taj način je kompetencija prihvaćanja odgovornosti smanjena sa četiri na dva boda, i na taj način omogućila da taj posao obavljaju psihički ograničeni radnici.

Civilno društvo je izabralo šest psihički ograničenih osoba iz baze podataka stranki sa promijenjenom sposobnošću za rad koje su u pogledu stručnosti rada na računalu zadovoljavali kriterije. Uzimajući u obzir profil radnog područja, i zbog karakteristika poremećaja, tri osobe su ispale iz programa. Naime jedna od stranki se upravo liječi od srdnje teške depresije, zbog koje uzima antidepresante zbog kojih se aktivnost i tempo rada smanjio a koncentracija oslabjela. Druga stranka pati od poremećaja identiteta, te se ne preporuča za područja rada koja zahtijevaju suradnju. Treća stranka je zbog paničnih napadaja upućena na psihijatrijsko tretiranje. Stranka je prije zbog svojih mogućnosti radila kao tvornički monter na traci, što je ispod njene stručne spreme. Izuzetno jednoličan posao je prouzročio eskalaciju anksioznosti, te na osnovu liječničkoga mišljenja je prekinut radni odnos. S obzirom da jednoličnost teško podnosi, nije odgovarajuće područje rada koje većim dijelom podrazumijeva administraciju. Sa preostale tri osobe je izvršen razgovor, na osnovu kojeg se činilo, kako su podobni za područje rada, i da su motivirani za obavljanje posla.

Poslodavac se na osnovu razgovora, i nekoliko računalnih zadataka koje modeliraju proces rada, odlučio za jednog od tri zaposlenika. Odluka je pala na osobu starosti 42 godine, tretiranu zbog depresije, čije stanje je samo pogoršavalo što već dvije godine traži posao. Po mišljenju liječnika bi zapošljavanje na ne suviše teškom radnom mjestu ublažilo simptome. Pedantnost, te samokontrola stranke je upravo pogodna za ovo područje rada.

Nakon uspješnog posredovanja mentor civilnog društva je u više navrata konzultirao sa kadrovskim osobljem tvrtke, po kojima se stranka uspješno uklopila u kolektiv, kolege su ga prihvatili, a tvrtka je bila zadovoljna sa radom. Nakon šest mjeseci praćenja stranka je i dalje u radnom odnosu, rehabilitacija se može smatrati uspješnom.