Zollner Erich Povijest Austrije Skripta

7/30/2019 Zollner Erich Povijest Austrije Skripta

1/57

III. AUSTRIJA OD 6. DO 10. STOLJEA

1. Bavarci- podrijetlo:

potomci Markomana doselili su se sa ekog prostora i stopili sa nastanjenim germanskim

federatima 5/6. st. nastanak plemena Bavarci i njihovo osvajanje i naseljavanje

zemlje 6.-8.st. vlast Avara 7.st. Samov plemenski savez 7./8.st. pokrtavanje Njemake (Salzburg) 788. Bavarska pod franakom vlau 798. Salzburg= nadbiskupija kraj 8.st. osnivanje Avarske marke 803. konana pobjeda Karla Velikog nad Avarima 881. sukob s Maarima ad Weiniam

907. pobjeda Maara kod Pouna, ukidanje Avarske marke 955. pobjeda Otona I. nad Maarima na Lekom polju kod

Augsburga

- Bavarci su osvojili i naselili zemlju jo u 6. st.= u to vrijeme bili su podreeniMerovinzima

- imena mjesta koja zavravaju na heim ili ing(en) upuuju na starobavarskopodrijetlo

2. Avari i Slaveni- Avari= mongolsko- konjaniki narod koji se u 6. st. doselio u Panoniju

(Norik= napustili su ga Langobardi)- Slaveni:

Sjeverni= naselili teritorij do Elbe, sudetski prostor i zapadnu Slovaku Juni= podruje Balkana= potpali su pod Avare. Neka plemena su se

naselila u istonoalpska podruja (=Alpski Slaveni/Slovenci/Winden)- Samov savez obuhvaao je sjeverne i alpske Slavene. Raspao se nakon

njegove smrti. Uskoro je izbio sukob Bavaraca i Avara

3. Djelomian opstanak rimske kulture- provala Avara i Slavena u austrijski prostor donijela je i opasnost od potpune

slavenizacije- rimska kultura bila je oslabljena, ali je jo uvijek postojalo mnogo romanskih

stanovnika- romanski seljaci bili su nazivani Vlasima (Welsche)

4. Irsko- kotska i anglosaska misija (7. i 8.st.)- 7. st.= zapoeta je misionarska djelatnost redovnika iz Irske i kotske- Sveti Rupert doao je u Salzburg 696. godine. On je utemeljitelj najstarijeg

austrijskog samostana, Sv. Petra u Salzburgu. Njegova neakinja Erentrudisutemeljila je enski samostan na Nonnbergu.

- 8.st= misionarska djelatnost anglosaskih redovnika donijela je crkvenuorganizaciju i povezanost s Rimom. Bonifacije (Winifred) je u Bavarskojosnovao biskupije. Iz biskupija Salzburg, Passau, Regensburg, Freisingzapoelo je pokrtavanje istonih bavarskih podruja, ukljuujui Austriju.Salzburg je 798. postao nadbiskupija.

1


2/57

- Za austrijski prostor znaajni su samostani Mondsee, Kremsmunster, Mattsee= pokrtavanje Austrije najveim je dijelom zasluga tih samostana

- Salzburki godinjaci (Annales Juvavenses) poetak su austrijskog pisanjapovijesti

5. Vlast Karolinga- Bavarska se nalazila pod Franakim Carstvom- u to vrijeme u Bavarskoj vlada dinastija Agilolfingovaca- u to vrijeme kodificiran je Bavarski zakon (Lex Baiuvariorum)- vojvoda Tasilo digao je ustanak protiv Franaka (saveznike je naao u

Avarima1). Ustanak nije uspio, on je natjeran u samostan, a Bavarska je 788.konano pripojena Franakom Carstvu.

- 791. god. Karlo Veliki (768.-814.) zapoeo je borbu protiv Avara. Pobijedio je803., a osvojeno je podruje ureeno kao markgrofovija: sjeverni dio(podruje uz Dunav) inio je Avarsku marku, a juni Karantansku marku.Podruje izmeu Drave i Save, Kranjske, Istre i Dalmacije pripadalo jeFurlanskoj marki.

- na sjeveru obiju marki oko 830. formirala se Velikomoravska kneevina(unitili Maari 906.)

6. Kraj karolinke vlasti- maarski ratovi- Maari su se oko 850. naselili u nizini rijeka Dunav-Tisa- 881. sukobili su se s bavarsko- franakim vojskama ad Wienam (prva bitka

s Maarima kod Bea)- da bi se obranilo starobavarsko podruje, oko 900. podignut je Ennsburg

(dananji Enns). Mobilizirana bavarska vojska u ljetu 907. godine poduzela jenapad prema istoku, ali je kod Pouna do kraja potuena. To je znailo krajkarolinke vlasti u Avarskoj marki. Rijeka Enns postala je najnesigurnija

dravna granica na istoku, preko koje su Maari neprestano pokuavali prijei.Donja Austrija je sada u cijelosti bila pod ugarskom vlau.- promjena je nastupila tek odluujuom pobjedom kralja Otona I. na Lekom

polju 10. kolovoza 955., kojom je otklonjena sva opasnost za Srednju Europu.Nekoliko se godina poslije moglo zapoeti s ponovnim osvajanjem marki

- bavarska kulturna dostignua nisu potpuno unitena, budui da su se Maari udonjoaustrijskom i tajerskom prostoru naselili u malom broju

IV. DOBA BABENBERGOVACA (OD 976. DO 1246.)

1. Markgrofi

a) Prvi Babenbergovci- politika Otona I. prema Italiji nakon 955. imala je kao posljedicu da se car tek

nakon krunjenja u Rimu i osnivanja Sacrum Imperium (Njemako- RimskogCarstva) okrenuo prema istoku Carstva. Ubrzo je tu nakon 970. godineimenovan markgrof Burkhard

- godine 976. Burkharda je naslijedio markgrof Luitpold (Leopold) (976.-994.),koji je bio oenjen unukom Otona I., Richezom. S njim zapoinje vlastBabenbergovca u Austriji

- podruje marke jo uvijek nije bilo veliko, ali se njezin zemljopisni poloajizmeu eke, Ugarske i Koruke, premda izloen napadima, mogao smatratipovoljnim

1 Ani,Hrvatska u karolinko dobanakon toga dolo je do rata Franaka i Avara koji su rezultirali, zbog depopulacije odreenih teritorija,

pokretanjem planirane migracije Slavena(=argumenti: Gaani)

2


3/57

- u vrijeme vladavine Henrika II. nalazimo najstarija svjedoanstva imenaOstarrichi

b) Markgrof Leopold III. Sveti (1095.-1136.)- traje sukob za investituru- Leopold je preao na stranu sina Henrika IV., Henrika V. i oenio se njegovom

sestrom- vodio je politiku povezivanja crkvenih i svjetovnih interesa- stekao je vlast nad Beom- svoju je rezidenciju premjestio u Klosterneuburg- poticao je razvoj samostana (darovnicama)prvi je u ispravama upotrijebio

naziv principatus terrae to je znak da se vie nije smatrao s a m o carskimslubenikom

- njegova vlast znaajno je pridonijela razvitku austrijske kneevine- 1125. izumrla je salijska vladarska dinastija- 1485. Leopold III. proglaen je svecem- 1663. postao je svetac zatitnik Donje Austrije

2. VOJVODE

a) Postanak vojvodstva- sin i nasljednik Leopolda III.= Leopold IV.= njegov polubrat Konrad III.

izabran je za kralja. S obzirom na uske rodbinske veze izmeuBabenbergovaca i Hohenstaufovaca bilo je razumljivo da je Austrija u sukobuizmeu nove kraljevske dinastije i monih Welfa, koji su posjedovala da velikavojvodstva Bavarsku i Sasku, bila na strani Hohenstaufovaca. Kada jewelfskom vojvodi oduzeta Bavarska, Konrad III. predao ju je Leopoldu IV.Njega je naslijedio Henrik II. Jasomirgott, koji je dobio Bavarsku kao leno.On je sudjelovao i u II. kriarskom ratu. Henrik II. se u tom ratu oenio biz.princezom Teodorom Komnen.

- Poetak vladavine Fridriha Barbarose (1152.-1190.) bio je za Babenbergovceod velikog znaenja. On je htio izravnati sukob svoje kue sa Welfima kako bimonog kneza pridobio za sebe. Odluio je Bavarsku predati Henriku Lavu.Naravno, Babenbergovac se suprotstavio ovome planu. Napokon jeposredovanjem kneeva na dravnom saboru u Regensburgu 1156. dolodo znaajnog kompromisa. Henrik Jasomigott odrekao se Bavarske, te jezajedno sa svojom suprugom Teodorom dobio Austriju u leno, koju jecar istodobno podigao na razinu vojvodstva. Predajom sedam zastavacaru, od kojih je babenberki par zadrao dvije kao simbol austrijskogkneevskog lena, izvrena je na sveanom dravnom saboru ceremonija

odricanja i davanja lena. Ovom prigodom car je izdao povelju, tzv.Privilegium minus. Tekst govori da vojvodska ast u mukoj i enskoj linijitreba biti nasljedna; nadalje je vojvodi Henriku i njegovoj eni, u sluaju danemaju djece, dodijeljeno pravo da sami odrede svog nasljednika.Historijsko znaenje ove isprave iz godine 1156. jest prije svega utome to Austrija dravnopravno prekida vezu s Bavarskom i da seuzdie na razinu vojvodstva. Austrija je postala carsko leno

- Henrik II. premjestio je svoju rezidenciju u Be- za njegove vladavine dolo je i do privrednog razvoja (procvat trgovine

=razvoj zanata). Razvija se financijski sustav i novarstvo

b) Procvat babenberke Austrije- sukob Fridriha Barbarose i pape Aleksandra III. rijeen je mirom u Veneciji

1177., pa se car sada mogao okrenuti Henriku Lavu, koji mu je odbio dati

3


4/57

vojnu pomo. Sazvan je sud kneeva protiv Henrika Lava (1180.). Welfima suoduzete Bavarska i Saska. Austrija je dobila zapadni Muhlviertel, Bavarska jeizgubila tajersku, ikoja je predana Premysloviima kao vojvodstvo. Nakonsmrti tajerskog vojvode 1192., tajerska je dola u posjed Babenbergovca

- Leopold V. sudjelovao je u kriarskom ratu, ali se povukao zbog sukoba sRikardom Lavljeg Srca. On je pri povratku iz Svete zemlje prepoznat iuhvaen (1192.). Kasnije je sporazumom uruen caru. Engleska je moralaplatiti veliku otkupninu za njegovo oslobaanje, a znatan dio dobio je LeopoldV. Taj je novac upotrijebio za gradnju (Beko Novo Mjesto), proirenje (Be) iutvrivanje gradova (Hainburg)

- zapoeo je gradnju ceste iz Bea prema tajerskoj- nakon njegove smrti vlast nad babenberkim zemljama je podijeljena. Njegov

stariji sin Fridrik I. dobio je Austriju, a njegov brat Leopold tajersku. NakonFridrihove smrti itavo je nasljedstvo pripalo Leopoldu. Njegovo se razdobljevladanja (1194./98.-1230.) smatra najboljim dijelom babenberke epohe

- Leopold VI. bio je u sukobu Hohenstaufenovaca i Welfa na strani Filipavapskog protiv Welfa Otona IV.

- podravao je Crkvu= otro je postupao protiv heretika (katari, valdenzi),vodio pohode protiv albiana u junoj Francuskoj i panjolskih muslimana,sudjelovao u kriarskom ratu

- pod njegovim vladanjem Be je doivio znatno proirenje. On je gradupodijelio gradsko pravo i tu si je dao sagraditi novi dvorac

- gradsko pravo dodijelio je jo nekim gradovima= tako je kneevina ojaana, amo plemstva oslabljena

- kupnjom je dobio lena obitelji Andeches u Kranjskoj

c) Kriza i kraj babenberke vlasti- nakon Leopoldove smrti dolazi do nepovoljne promjene u politikom razvitku

Austrije- nasljednik: Fridrik II.- novo je plemstvo ministerijala slijedilo samo vlastite politike ciljeve, pa su

tako postali protivnicizemaljskim kneevima- 1231. uguen je ustanak ministerijala pod vodstvom obitelji Kuenring- vojvoda je vodio ne ba uspjene ratove protiv eke i Ugarske- zaotravao se odnos sa carem Fridrihom II.- vojvoda Fridrik je izopen- Be je privren caru 1237. postao slobodan carski grad- postojala je opasnost da bi susjedne zemlje mogle iskoristiti politiku krizu u

Austriji i proiriti svoj teritorij- Fridrik je uspio vratiti svoje zemlje i izmiriti se sa carem. Be je izgubio status

slobodnog carskog grada- prodorom Mongola babenberkim je zemljama zaprijetila opasnost- Fridrih se oenio Agnezom od Andechs- Merana (nisu imali djece)= ona je kao

miraz dobila posjede u Kranjskoj i Furlaniji, posjede Schardin i Ried u GornjojAustriji

- u zadnjem razdoblju svoje vladavine vojvoda Fridrik se morao ponovno boritiprotiv eke i Ugarske

- poginuo je u sukobu s Maarima kod rijeke Leitha 1246. Njegovom je smrunestao i zadnji Babenbergovac po mukoj liniji.

V. POLITIKA POVIJEST AUSTRIJSKIH ALPSKIH ZEMALJA U VISKOMSREDNJEM VIJEKU

1. tajerska

4


5/57

- prva od istonoalpskih zemalja koja je stupila u usku vezu s babenberkomAustrijom

- Karantanska marka pripadala je vojvodstvu Koruka koje je 976. odvojenood Bavarske

- etiri su grofovije- u dolini rijeke Enns, oko Judenburga, oko Leobena i u dolini

rijeke Murz- bile povezane s Karantanskom markom. Ovo je podruje u 12. st.nazvano Gornjom Austrijom- oko 1000. Adalbero od Eppensteina upravljao je Karantanskom markom i

etirima grofovijama. Uskoro je svoj vladarski poloaj proirio i na vojvodskuast u Korukoj

- kada ga je car Konrad II svrgnuo s vlasti Karantanska marka i etiri grofovijeprele su u vlast grofova od Welsa i Lambacha= njih su naslijediliPremyslovii. Oni su u tajerskom prostoru izvrili onaj proces ujedinjenjakoji je u Austriji uspio Babenbergovcima

- kada se Eppensteinske vojvode od Koruke (1122.) izumrli, itava je njihovabogata imovina u tajerskome prostoru pripala Premysloviima

- Otokar III (1130.-1164.) naslijedio je slubu i posjede svoga ujaka koji se nije

vratio iz II. + rata= tako je dobio Junu tajersku s markom Ptuj- naslijedio je i grofoviju Pitten- u to je vrijeme tajerska obuhvaala i dananje donjoaustrijsko (Pitten) i

gornjoaustrijsko (Traungau sa Steyrom i Salzkammergutom) podruje- utemeljitelj tajerske kneevine umro je 1164.- 1180.=preokret= Fridrik Barbarosa je Welfskog vojvodu Henrika Lava izopio

iz Carstva, jer se nije odazvao pozivu u vojsku, te mu je oduzeo vojvodstvaBavarsku i Sasku. Tom je prilikom Otokar IV. postao vojvoda tajerske

- vojvodstvo Otokara IV., nakon to je obitelj 1192. god. izumrla, i premasporazumu iz Georgenberga, prelo je u vlast Babenbergovaca

2. Koruka- 976. Koruka je kao samostalno vojvodstvo odvojena od Bavarske- 10. st.= grofovije koje su obuhvaale podruje Koruke: Lurn (Gornja Koruka

i istoni Tirol), Friesach i na istoku Juan; podruje Villacha juno od Drave u11. st. smatrano je dijelom Furlanije

- 1011. vojvodstvo je dodijeljeno Adalberu od Eppensteina- smru vojvode Henrika 1122. nestaju Eppensteinovci, a za njegovog

nasljednika izabran je Henrik od Spanheima- knez Bernhard (1202.-1256.) se izriito nazivao zemaljskim knezom

(princeps terrae)- nakon enidbe sa udovicom Fridrika Svadljivog, Agnezom od Andechohsa,

njegovu sinu i nasljedniku Ulriku III. osigurana je zemaljska vlast i Kranjskoj- karakteristika Koruke je odluujua uloga naroda prilikom ustolienja novoga

kneza- Marka Kranjskaje kao Austrija- nastala radi zatite od maarskih napada- njome su upravljale razne obitelji sve dok je Henrik IV. zbog potreba borbe za

investituru nije dao u leno patrijarhu Poppu Akvilejskom, ijoj je crkvenojprovinciji zemlja ve pripadala. Patrijarsi su u 12. st. markgrofsku slubupredali kao leno grofovima od Andechsa, koji su se uobiavali zvati vojvodamaod Merana (Meraninen= zemlja na moru)

- nakon enidbe sa groficom Agnezom, Fridrik Svadljivi je preuzeo odAndechsovaca naslov Gospodara Kranjske (1232.) koji poslije prelazi naSpanheimovce

3. Salzburg

5


6/57

- nadbiskupija Salzburg= duhovna kneevina- salzburki biskup imao je i svjetovnu vlast- borba za investituru= nadbiskup Gebhard I. (1060.-1088.) u poetku je

suraivao sa Henrikom IV., te je od njega dobio privolu za osnivanje biskupijeGurk

- izbijanjem borbe za investituru Gebhard je stao na stranu Grgura VII.- zbog preteno caru naklonjenog svjetovnog plemstva morao se povui iz

nadbiskupije- nadbiskup Eberhard II. (1200.-1246.) prekinuo je tradiciju podupiranja pape,

te je stao na stranu Fridrika II- nadbiskupija je raspolagala golemim zemljinim posjedom

4. Tirol- dugo se odrala podjela na grofovije- formirale su se dvije zemlje: Trident i Brixten- u Tirolu su vlast uspostavili svjetovni velikai- unutar plemikog stalea isticale su se tri obitelji; grofovi od Andechsa,

Eppana i Tirola- grofovi od Andechsa dobili su u leno grofovije u Unterinntalu i u Pustertalu.

Nakon to je izumrla muka loza, te grofovije pripale su tirolskim grofovima- grofovi od Eppana bili su nastanjeni na podruju rijeke Etsch, a grofovsku su

vlast izvravali kao nosioci lenskog prava tridentskog biskupa. Izumrli su u13.st.

- grofovi od Tirola su postavljali grofove u Vintschgauu i predstojnike izTridenta, a od 1165. i grofove od Bozena.

5. Vorarlberg- na krajnjem zapadu austrijskog dravnog prostora

- vodee obitelji: Burkhardovci i Udalrichovci. Nakon to je prva navedenaobitelj izumrla, Udalrichovci su postali vodea obitelj- kua se podijelila na bregenzsku i buchhornsku liniju= Buchhornovci su izumrli

1089.- Rudolf Bregenz je, budui da nije imao sina, svoje vlasnitvo oporuno ostavio

Hohenstaufenovcima; grofoviju Bregenz dobio je njegov zet Hugo odTubingena koji se poeo nazivati grog od Montforta

5. Austrija i alpske zemlje- u Podunavlju vladaju Babenbergovci (976.-1246.)- proces ujedinjavanja mnogo se tee provodio u alpskim zemljama. Ovo

brdovito podruje ne samo da je bila prepreka teritorijalnom razvitku, nego su

i mone obitelji zahvaljujui tome mogle due odrati svoju vlast- kasnije ujedinjenje istonoalpskih zemalja poteklo je iz dunavskog prostora

VI. PROCES NASELJAVANJA U VISOKOM SREDNJEM VIJEKU

- nova se kolonizacija provodi na uem podruju, ali intenzivnije; ravna sepodruja gusto naseljavaju , krenjem se dobiva nova zemlja za obradu,razvijaju se novi oblici naselja, te se pri tome iz malih jezgara stvarajuznaajni gradovi

- kneevina, plemstvo i Crkva provodili su proces kolonizacije; kralj je viesudjelovao sa zemljinim darovnicama. Unutar obitelji koje su se izdigle na

poloaj kneeva najvie se istiu Babenbergovci i Premyslovii, ali iEppensteinovci, Spanheimovci i Audechsovci

6


7/57

- Crkvaje u procesu kolonizacije odigrala odluujuu ulogu: Salzburg i Passau,Freising i Brixten bili su vrlo djelotvorni

- od crkvenih redova vodeu su ulogu imali benediktinci- nakon to naseljeno zemljite postane premalo, prodire se u sve

nepristupanije krajeve. iroka su umska podruja prorijeena, nastala su

nova naselja- karakteristini oblici naselja ove epohe jesu: pojedinana seljakagospodarstva i selo

- gradovi su nastali iz trgovita ili su sasvim iznova osnovani- djelomino je bio mogu kontinuitet s antikom= Be je bio stalno naseljen, te

je od kasnorimskog razdoblja ouvao jedno odreeno znaenje- kod gradova nailazimo na dva oblika proirenja, gradinsko naselje i

trgovako podgrae- trgovako je pravo temelj gradskog prava= u tom procesu vana je

izgradnja vlastite sudske vlasti- za nastanak gradova na alpskom podruju i za razvitak trgovita esto su bile

vanije zemljine okolnosti dotinog mjesta, ponekad ak i vie negouvjeti za trgovinu dalekih dometa

- mnogi su gradovi bili opasani zidinama- kolonisti novoosvojenih podruja nedvojbeno su bili preteno bavarskog

podrijetla- bilo je i franakih i saskih kolonista- u procesu kolonizacije sudjelovali su i Slaveni- razlog uspjeha kolonizacije: kolonizacijom su seljaci dobivali novu zemlju,

plemii i Crkva nove prihode

VII. GOSPODARSKI IVOT U VISOKOM SREDNJEM VIJEKU

- seljake opine i vlastelinstva, uz obitelj, bile su one odreene zajednice, uijim se okvirima provodila privredna djelatnost seljaka- seoska opina: tropoljna zemljoradnja. Opina se brinula za odravanje

bunara, putova i mostova, za odreivanje i nadzor zemljinih granica, kao i zarjeavanje sukoba

- vlastelinstvo: proizvodno- organizacijska jedinica= zemljini posjed= vlastnad zemljom i ljudima

- estica prosjenog seljakog imanja nazivala se manus, a ona se odreivalapo prihodima. U Donjoj Austriji bio je uobiajeniji naziv leno; tu je temeljnabila zemljina estica

- podavanja su se davala u naturi- u poljoprivredi je, prema urbarima (= popis dobara i prihoda na velikim

veleposjedima), najvee znaenje imala zob, a zatim ra- raireno je bilo vinogradarstvo- stoarstvo je bilo slabo razvijeno- u zapadnim alpskim zemljama govedarstvo je bilo vana privredna djelatnost= rije je o trajnim naseljima u planinski izdvojenim gospodarstvima u svrhubavljenja govedarstvom i ovarstvom (alpsko mlijeko)- poslije poljoprivrede najznaajnija privredna grana bilo je alpsko rudarstvo

(iskopavanje kamene soli)- drugo je mjesto u rudarstvu na podruju istonih Alpa zauzimalo eljezo- vano je bilo i iskopavanje plemenitih kovina (zlato, srebro- naselja su sluila kao trgovita za proizvode okolnih sela

- idovi su bili vodei u novarstvu, budui da je kanonska zabrana zabranjivalakranima sudjelovanje u kamatnim poslovima

7


8/57

- veliku je vanost za privredni poloaj jednoga grada imala i podjela prava naskladitenje; ono se u Austriji moe dokazati u bekom privilegiju iz 12214.Tada je odreeno da trgovci iz Regensburga, Passaua i vapske moraju svojurobu u Beu prodati u roku od tri mjeseca. Daljnji im je put prema Ugarskojbio zatvoren. Ono to nisu uspjeli prodati morali su ponovno izvesti iz grada.To je pravo skladitenja davalo gradu velike prednosti, jer je time trgovina poDunavu prema Ugarskoj postala monopol Beana. To je oslabilo poloajtrgovaca iz Regensburga

- intenzitet vanjske i unutranje trgovine u viskom Srednjem vijeku znatno sepoveao, prije svega zahvaljujui procvatu gradova i sve veem porastustanovnitva

VIII. CRKVENA I DVORSKA KULTURA

1. Kulturna ostvarenja Crkve- crkva je sudjelovala u procesu kolonizacije- prosvjetna i odgojna djelatnost

- uz samostane su poele djelovati kole= najstarijim katedralnim kolamapripadaju Salzburg i Passau; od kraja 10. st. i Brixten- od upnih je kola ona beka pri Sv. Stjepanu vjerojatno zapoela sa svojim

radom u 12. st. = to je via latinska kola- nastavni plan posvuda je bio isti i sastojao se od triviuma (gramatik,

retorika, dijalektika) i quadriviuma (geometrija, aritmetika, astronomija,glazba)

- udbenici= djela kasnoantikih ili ranosrednjovjekovnih autora- u stolnom kaptolu i samostanskim kolama posebno se njegovalo pisanje

povijesti- najznaajniji povjesniar visokog Srednjeg vijeka= Oton iz Freisinga, sin

Babenbergovca Leopolda III= Kronika svijeta, Djela cara Fridrika I- samostanska se knjievnost sluila latinskim, ali i njemakim jezikom

(=Melk= sredite njemake poezije)- u uskrnjim igrama nailazimo na poetke crkvene drame

2. Dvorska kultura- plemstvo (zemaljski knez, vie plemstvo, ministerijali, vitezovi, viteki paevi)

je tvorilo jednu zajednicu koja se u 12. st. staleki prema unutra zatvorila- viteki odgoj: tjelesna izgradnja pomou jahanja, maevanja, lova, glazbeno

kolovanje, gluma, pjevanje- ena je bila vana u plemikome kuanstvu i odgoju. Uspostavljen je

drutveni kult ene; do izraaja je dolazio u oblicima osvajanja ene i

sklapanja braka, u ljubavnim vitekim pjesmama- dvorsko pjesnitvo= Minnesinger= najistaknutiji Walther von der Vogelweide- dvorski ep zastupljen je samo s jednim epigonom, vorarlberkim

ministerijalom Rudolfom von Emsom.- velianstvena ostvarenja austrijskog pjesnitva ipak su narodni epovi= po.

13. st. nastala je Pjesma o Nibelunzima, koju je sigurno napisao nekiAustrijanac

- sredinom 13. st. napisan je Ep o Biterolfu i njegovu sinu Dietleibu- neto kasnije nastao je ep o Waltheru i Hiltgundu= junaci obaju epova bili

su Goti. Gotske sage bile su u Austriji neobino popularne= u brojnim manjimepovima pojavljuje se Dietrich von Bern, epska slika povijesnog Teodorika

3. Romanika umjetnost- sakralna arhitektura

8


9/57

- arhitektura 12. st. ostavila je iza sebe svoje najznaajnije sauvano djelo,trobrodne bazilike u Gurku i Seckau

- poseban oblik crkvene romanike arhitekture su mnogobrojne karnere(grobnice s kosturnicom u prizemlju i kapelicom na katu)

- zastupljena umjetnost slikanja fresaka

- romaniki umjetniki obrt- salzburka je kola bila vodea u 11. i takoer u 12. st.

IX. POETCI HABSBURGOVACA U AUSTRIJI

1. Borba za babenberku batinu- babenberke su zemlje nakon smrti zadnjeg lana obitelji po mukoj liniji

postale objekt politike svojih susjeda, Premyslovia u ekoj i Arpadovia uUgarskoj

- car je imao pravo raspolagati sa Austrijom i tajerskom kao s vlastitim lenima- u Privilegium minusu bilo je predvieno nasljedstvo po enskoj lozi

(Babenbergovke Margareta i Gertruda= eki i ugarski kraljevi nastojali su ih

enidbom povezati sa svojom kuom)- Gertruda se 1246. udala za ekog princa Vladislava, koji je umro ve 1247.- eki prijestolonasljednik Otokar, Vladislavov brat, oenio se Margaretom i

ubrzo uspostavio svoju vlast- Gertruda se udala za Romana od Halicza, roaka ugarskog kralja- Nastala borba za vlast uz papino posredovanje zavrila je mirom u Budimu

1254. godine. Austrija je pripala Otokaru, a tajerska Ugarskoj.- uskoro je dolo do novog sukoba izmeu dvaju vladara= zbog izbora

salzburkog nadbiskupa. Ugarska i eka podupirale su svoje kandidate, takoda je dolo od dvostrukog izbora

- taj sukob tajersko plemstvo iskoristilo je kao povod da se oslobodi ugarske

vlasti. Dolo je do otvorenog sukoba izmeu eke i Ugarske, budui da jeOtokar podupirao ustanak tajerskog plemstva. Ujedinjena eko- austrijskavojska izvojevala je pobjedu nad Ugarskom kad Groienbrunna. U bekommiru 1260. Bela IV. se u korist Otokara odrekao vlasti nadtajerskom.

- Otokar se rastavio od Margareta i oenio se Kunigundom od Halicza,roakinjom Bele IV.

- dolo je do sukoba austrijskog i tajerskog plemstva sa kraljem= Otokar jepoeo provoditi politiku okrutnosti protiv monog plemstva koja mu jeosigurala potporu irih slojeva

- Fridrik, sin Gertrude i njenog drugog mua Hermana Badenskog, oporuno jeostavio Austriju Wittelsbachovcima, a tajersku svojoj majci (on je umro

1268. zajedno sa Konradinom kod Napulja); uskoro je Otokar protjeraoGertrudu iz tajerske

- posljednji je Spanheimovac svoje zemlje, Koruku i Kranjsku, oporunoostavio Otokaru (1269.)

- tako je sada vlast ekog kralja sezala od sudetskih zemalja doJadranskog mora

2. Rudolf Habsburki i Otokar- 1273. grof Rudolf Habsburki izabran je za njemakog kralja- on, kao i njemaki kneevi, nije imao namjeru prihvatiti Otokarovu vrhovnu

vlast unutar Carstva. Odbijanje ekog kralja da prisustvuje na dravnom

saboru u Nurnbergu 1274., kao i odbijanje vraanja dravnih, na nezakonitnain uzetih krunskih lena bili su dovoljan razlog da se Otokar kazni izgonomiz drave, koji je nakon godinu dana poniten

9


10/57

- plemstvo i kler priklonili su se Rudolfu- kralj Rudolf se povezao sa Ugarskom, salzburkim nadbiskupom, a

Wittelsbachovcima i gorikim grofovima- kada su poele provaljivati njegove vojske, velik broj gradova i plemstvo

prekinuli su savez s Otokarom

- u bekom miru 1276. Otokar se odrekao austrijskih zemalja, Koruke iKranjske kao i Egerlanda; eka i Moravska ponovno su mu predanekao leno

- uskoro je opet izbio sukob- 26. kolovoza 1278. =bitka na Moravskom polju= pobjeda Rudolfa- Otokar je ubijen pri bijegu- sklopljen je mir po kojem je Habsburgovcima potvreno raspolaganje

austrijskim zemljama- bitka na Moravskom polju dala je temelje za osnivanje habsburke dinastike

vlasti u Austriji. Svojom pobjedom Rudolf je sprijeio da Austrija postanejedna od zemalja eke krune

1246. Babenbergovci izumiru 1251. Otokar zauzima Austriju 1254. mir u Budimu izmeu eke i Ugarske 1260. bitka kod Groibenbrunna, beki mir 1269. Otokar dobiva Koruku i Kranjsku 1273. izbor Rudolfa Habsburkog 1276. carski rat protiv Otokara, mir u Beu 1278. bitka na Moravskom polju

3. Uspostava habsburke dinastike vlasti u Austriji- Rudolf je 1281. imenovao svojega sina Albrechta zemaljskim namjesnikom,

kojega je u vladanju trebalo podupirati vijee zemaljske gospode (vieplemstvo i ministerijali)- 1282. napokon su oba kraljeva sina Albrecht i Rudolf dobila Austriju,

tajersku i Kranjsku u leno, u jednu ruku, to znai zajedniku, nedjeljivuvlast

- zajedniko vladanje bilo je neobino za austrijske odnose, pa se trailaizmjena, te je prema sporazumu u Rheinfeldenu (1283.) vlast nad zemljompovjerena vojvodi Albrechtu (1282.-1308.)

- nezadovoljstvo stanovnitva= plemstvo i iri slojevi naroda alili su se navabe (habsburke vazale), jer su uivali previe povlastica

- vanjskopolitiki problem= rijeeno je kranjsko- koruko pitanje- 1291. umro je Rudolf Habsburki- izbor Albrechta mogao se shvatiti kao priznavanje nasljednog prava na

prijestolje, ime bi se ugrozilo izborno pravo kneeva- stvorila se opozicija protiv Albrechta Austrijskog= njegov najopasniji protivnik

bio je Andrija III. Ugarski- Adolf Nassauski izabran je 1292. za kralja= on je bio beznaajan grof. On se

sukobio s izbornim kneevima, tako da su ga oni skinuli s vlasti= zaprotukralja je postavljen Albrecht

- u bitki kod Gollheima 1298. pobijedio je Adolfa Nassauskog, koji je tamo ipoginuo

- Albrecht je izabran za kralja- on je na temelju habsburke dinastike vlasti zapoeo stvarati osnove

njemake drave

10


11/57

- nije priznavao povlasticu po kojoj je sveenstvo bilo osloboeno od plaanjaporeza

- svog sina Rudolfa postavio je za ekog kralja nakon to suPremyslovii izumrli (1306.). Nakon njegove smrti 1307. za kralja jeizabran vojvoda Henrik Koruki. Albrecht je htio sprijeiti to imenovanje izbog toga je bio ubijen

4. Razvoj i izgradnja austrijskog posjeda (H errschaft zu sterreich)- nakon smrti kralja Albrechta njegova su dva sina Fridrik i Leopold zajedniki

preuzela vlast- oni nisu dolazili u obzir za njemakog kralja- izborni su kneevi izabrali za kralja Henrika VII. Luksemburgovca= on je

sklopio savez s Habsburgovcioma- nakon smrti Henrika VII. (1313.) luksemburka je struja podupirala

Wittelsbachovskog vojvodu Ludovika prilikom njegove kandidature zakraljevsku krunu, dok su se kneevi skloni Habsburgovcima zauzeli za starijegbrata, Fridrika Lijepog= dolo je do dvostrukog izbora

- borba za prijestolje zavrila je nepovoljno za Habsburgovce; Fridrik je 1322.kod Muhldorfa na Innu doivio poraz i pao u ropstvo. Poslije je puten, ali jemorao poloiti prisegu da e se vratiti u zarobljenitvo ako ne bude mogaoprivoljeti svoju brau da prihvate uvjete mira. Zapravo se Fridrik vratio uMunhen, gdje je dolo do sporazuma po kojem su oba kneza trebalazajedniki vladati (1325.). Protiv toga su bili izborni kneevi. Svoje zadnjegodine Fridrik je proveo u potpunoj povuenosti na dvorcu Gutenstein, gdje je1330. umro.

- u doba Fridrika Lijepog pojavio se jedan karakteristian naziv kojim seAustrija smatrala matinim posjedom Habsburgovaca= Herrschaft zusterreich (dominium Austriae). Pod ovim je nazivom obitelj Habsburgovaca(austrijska dinastija) mogla razumijevati kneevsku vlast na podrujima nakojima vlada ili teritorij svih habsburkih zemalja

- u habsburkim su zemljama nakon smrti Fridrika Lijepog vladala njegovabraa Albrecht II. (1330.-1358.) i Oton (1339.)

- nakon smrti Henrika Korukog godine 1335. car Ludovik jeHabsburgovcima dao Koruku, Kranjsku i juni Tirol

- Albrecht je od cara Karla IV. dobio privilegium de non evocando, po kojemje sprijeeno pravo pozivanja habsburkih podanika pred strane sudove,ukljuujui i carski, jer bi to znailo da se njima u Austriji uskrauje sudskipostupak

5. Rudolf IV. i osvajanje Tirola

- vojvoda Albrecht je 1355. obznanio kuni red, kojim je utvrdio nedjeljivostnjegovih zemalja, kao i zajedniku upravu njegovih sinova

- nakon njegove smrti u obzir je doao jedino njegov najstariji sin Rudolfjer suostali bili premladi

- car Karlo IV. je 1356. izdao carski dekret, Zlatnu bulu= regulira izborkralja= zemlje izbornih kneeva proglaene su nedjeljivima

- Rudolf IV. pokuao je nadoknaditi tetu donoenjem Privilegium maiusa.U njegovoj je kancelariji tada nastalo pet privilegija kao originali razliitihvladara. Sadraj najvanijeg spisa, koji znai znatno proirenje privilegiumminusa (otuda p. maius), daje Austriji velike povlastice glede dobivanja lena,vladarskih simbola, sudske vlasti. Ureen je redoslijed nasljednog prava u

smislu premogeniture; austrijske su zemlje trebale ostati nepodijeljene, aobveza odaziva carskoj vojsci u ratovima s Ugarskom trebala je biti

11


12/57

ograniena na simbolinih 12 vojnika; vojvoda Austrijski morao se nasveanostima smatrati falakim vojvodom

- Privilegium maius postao je zakonit tek 1453. kada ga je potvrdio carFridrik II.

- Rudolf se odrekao godinje zamjene novca (Mnzverruf= redovito povlaenjenovca iz optjecaja i njegova zamjena), te je umjesto toga traio porez na pia

- zapoeo je s gotikom ponovnom gradnjom crkve sv. Stjepana, zob egaje dobio nadimak utemeljitelj

- osnivao je sveuilita- bio je oenjen kerkom Karla IV., Katarinom- na kneevskome zboru u Brnu (1364.) Rudolf i Karlo sklopili su

uzajamne nasljedne ugovore u kojima je odlueno budue ujedinjenjeaustrijskih i ekih, a li takoer i ugarskih zemalja

- zahvaljujui Rudolfovoj mudroj politici Austrija je dobila Tirol- vanost osvajanja Tirola nije za precijeniti, jer se austrijska kasnija politika

prema Italiji i dalje oslanjala na poloaj u Tirolu, a osim toga uskoro jeuspostavljena teritorijalna povezanost izmeu habsburkog posjeda na

vapskome tlu i vojvodstava na jugu- Albrecht Goriki sklopio je 1364. nasljedni ugovor s Rudolfom, po kojem je

Habsburgovcima osigurano nasljedno pravo u svim Albrechtovim zemljama(unutranja Istra i Slovenska marka= Windische Mark)

X. RAZDOBLJE PODJELE ZEMLJE IZMEU HABSBURGOVACA- PRVIZEMALJSKI SABORI

1. Podjela u Neubergu 1379.- Albrecht III. i Leopold III.- Rudolf IV. uredio je redoslijed nasljedstva u smislu zajednikog vladanja sve

brae, uz zatitu odreenih povlastica najstarijeg brata

- prema ovom su propisu nakon Rudolfove smrti ponajprije zajedniki vladalanjegova braa Albrecht III. (1365.-1395.) i Leopold III. (1365.-1386.)- budui da su Habsburgovci imali potporu cara Karla IV., Wittelsbachovci su se

mirom u Schardingu (1369.) odrekli Tirola- braa su vlast Habsburgovaca proirila prema jugu, do Jadranskog mora

(kupnjom od Albrechta Gorikog)- Habsburka se vlast proirila i prema zapadu= sada je podruje izmeu

Vorlanda i junih podruja bilo gotovo cjelovito- braa su sporazumom u Neubergu 1379. podijelila vlast=

Albrecht je dobio Austriju iznad i ispod rijeke Enns, ukljuujuigrad Steyr i Salzkammergut, ali bez Bekog Novog Mjesta ipodruja Pitten

Leopoldu je dodijeljen preostali zemljini posjed= tajerska,Koruka, Tirol, Vorland i novosteevine na jugu, na Jadranskommoru

- za vrijeme rata Venecije i Genove Trst je iskoristio situaciju kako bi seoslobodio mletake vlasti; 1382. pokorio se vojvodi Leopoldu

- u vapskoj je pokuao ostvariti politiko ujedinjenje pod habsburkimvodstvom, ali je vapski savez gradova to sprijeio

- zaotrio se i odnos prema Savezu vicarskih kantona. Na sukob ga je prisiliojedan upad kantona Luzerna i njegovih saveznika. Dolo je do sukoba kodSempacha 1386. u kojem je pobijedila vicarska pjeadija, a vojvodaLeopold III. je izgubio ivot.

- Albrecht III., koji je elio osvetiti za poraz, poraen je kod Nafelsa (1388.)

12


13/57

- znaenje tih poraza bilo je veliko, jer su sada Habsburgovci bili prisiljeniprihvatiti promijenjenu situaciju, te priznati stvarnu samostalnost vicarskihkantona (vicarska je ostala u sastavu Carstva jo 1648.)

- ve nakon Albrechtove smrti (1395.) nastupa odreena napetost izmeu obijulinija

- budui da su od etiri sina Leopolda III. dva bila maloljetna, zakljuila su dvastarija, Wilhem i Leopold, u bekom sporazumu 1396., da e podijelitiupravu svojih zemalja=

Wilhem= tajerska, Koruka, Kranjska, posjedi na Jadranskom moru iu Furlaniji

Leopold= Tirol i Vorland

2. Prvo sazivanje zemaljskih sabora- 1396. sazvan je austrijski zemaljski sabor= trebalo se posavjetovati zbog

prijetee turske opasnosti- u poetku se zasjedalo samo s posebnom povodima, a poslije se iz toga

razvila trajna institucija

- glavne zadae zemaljskih sabora bile su odobravanje ubiranja poreza,odluke o veim vojnim izdatcima, pristanak na sporazume, koji su u interesudrave, kao i sudjelovanje u ouvanju mira u kasnijim razdobljima

- staleko zastupstvo u austrijskim zemaljskim saborima dijelio se u grupuprelata, gospode, vitezova i grupu zastupnika gradova i trgovita

- plemstvo se dijelilo na gospodu i vitezove= oni su bili aktivan element= iznjihovih se redova birao zemaljski kapetan, a u Donjoj Austriji zemaljskipoglavar

- etiri zemaljska stalea (sva oblast) smatrala su se zastupnicimazemaljskih interesa, kao i ovlatenima da utjeu na zemaljsku vladu, odnosnozemaljske kneeve

3. Podjela iz 1411. i sukobi meu braom- ve su za vrijeme vladavine Albrechta IV. (1395.-1401.) postojala nesuglasice

unutar leopoldske linije- neprestani su pokuaji najstarijeg od etiriju brae, Wilhema, da iznudi

privilegirani poloaj, nailazili na otpor njegova brata Leopolda IV.- nakon smrti vojvode Wihema (1406.) Leopold je sa svojim bratom Ernestom

nastavio sukob oko skrbnitva nad Albrechtom V.; svaki se nadao da e timedobiti vlast nad Austrijom. Stalei su sprijeili da ne bukne otvoreni rat meubraom, te su odredili rok skrbnitva nad Albrechtom V. (do 1411.) i prisililivojvode da prihvate njihov prijedlog

- podjela habsburkih zemalja izmeu brae leopoldinske linije ureena je

ovako: Leopold je kao skrbnik Albrechta V. trebao upravljati Austrijom, adobio je Koruku i Kranjsku, Ernest eljezni tajersku, a Fridrik Tirol iVorland

- postojala je opasnost da se graanski rat proiri i izvan granica, jer su iLeopold i Ernest traili pomo susjednih drava

- kralj igmund odredio je 1409. da e zajedniko skrbnitvo obojice brae nadAlbrechtom V. trajati do 1411.

- ponovo su se umijeali stalei: oteli su Albrechta , priznali ga za zemaljskogkneza i pokorili mu se

- napokon je u Beu postignut sporazum (1411.= druga podjela);Albrecht V. dobio je donjoaustrijske zemlje, Ernest unutranjoaustrijske

zemlje, a Fridrik Tirol i Vorland. Time su stvorena tri vladarska podruja:donjoaustrijske su zemlje obuhvaale Donju i Gornju Austriju,

13


14/57

unutranjoaustrijske tajersku, Koruku, Kranjsku, a gornjoaustrijske Tirol iVorland (od tada se naziva Prednjom Austrijom)

4. Vojvoda Fridrik IV. Tirolski (Friedel Praznih depova) 1404.-1439.- vojvoda Fridrik iz leopoldinske je linije od godine 1404. upravljao Tirolom i

Prednjom Austrijom- sukobio se sa Savezom iznad Jezera kojem je pripadala veina

vorarlberkih opina- teka je bila i njegova borba protiv tirolskog plemstva- na Koncilu u Konstanci (1414.-1418.) Fridrik je nepromiljeno papi Ivanu

XXIII., kojem je prijetilo svrgnue jer nije izabran po zakonu, omoguiobijeg= zbog toga mu je car igmund izrekao progonstvo iz Carstva

- to su iskoristili vicarci kako bi zauzeli habsburki teritorij= tada suHabsburgovci izgubili svoj roditeljski zamak (1415.)

- tirolsko plemstvo neoekivano je napalo= Fridrik je uspio pobijediti plemstvo- 1418. dolo je do nagodbe s njegovim protivnicima- ponovno je otkupio u zalog dana podruja- radio je na priznavanju svojeg vrhovnitva nad zemljom- tirolski su seljaci imali samoupravu u opinama i zastupstvo u

zemaljskom saboru

5. Razdoblje Albrechta V. (II.), 1411. (1404.) 1439- osiguranje zemaljskog mira u albertinskim zemljama uspjelo je Albrechtu

V.- dobar odnos prema caru igmundu, ijom se kerkom Elizabetom Albrecht

oenio, bio je uvjet za dobre meusobne suradnje- albertinske su zemlje zbog svoje povezanosti s Luksemburgovcima i zbog

susjedstva s ekom i Moravskom bile uvuene u husitski pokret- Albrecht V. u husitskom je pokretu podupirao cara igmunda, koji mu je zbogtoga 1423. dodijelio Moravsku kao eko leno

- idovi su optueni za suradnju sa husitima, premda su ovi progonili idove=dolo je do progona idova

- Husitskim upadima teko je pogoeno austrijsko podruje sjeverno odDunava

- Austrijanci su 1427. doivjeli teak poraz kod Zwettla- Jo je za vrijeme cara igmunda Albrechtu na temelju njegove enidbe

obeana cjelokupna imovina luksemburke kue ako se ova u mukoj linijiugasi= ovo je nastupilo igmundovom smru

- Albrecht je u Ugarskoj kao suprug Elizabete ubrzo izabran za kralja- rimsko- njemaku krunu dobio je 1438., a uskoro i eku- ovo ujedinjenje austrijskih, ekih i ugarskih zemlja pod jednim

vladarom nije trajalo dugo, ali je ostao cilj habsburke politike zakojim se neprestano teilo

- Albrecht V. poginuo je 1439. u vojnom pohodu protiv Turaka- Nakon njegove smrti Elizabeta je rodila sina Ladislava (s nadimkom

Postumus, Posmrtni)

14


15/57

XI. KRIZA I USPON AUSTRIJE

1. Razdoblje austrijskih nemira pod Fridrikom III.- preranom smru Albrechta V. zapoelo je krizno razdoblje austrijske povijesti

koje se u cijelosti poklopilo s vladavinom Fridrika V. (III.) 1439.-1493., sinavojvode Ernesta od Unutranje Austrije

- on je esto na razne situacije odgovarao pasivnim otporom- bio je Ladislavov skrbnik= on se na osnovi svoga podrijetla mogao smatrati

najopravdanijim kandidatom za ugarsku i eku krunu- u Ugarskoj se za taj poloaj kandidirao Jagelovi Vladislav Poljski- oba su kandidata okrunjena (Ladislav kao tromjeseno dijete)- Vladislav je 1444. godine poginuo u bitki kod Vrane protiv Turaka- sada je Ladislav trebao biti priznat za kralja, ali je Fridrik, koji je 1440.

izabran za rimskog cara, odbio isporuiti svojeg tienika- na to je ugarski sabor za regenta izabrao erdeljskog plemia Janka

Hunjadija- u ekoj izbor stalea pao je na utrakvista Jurja Podjebradskog, koji je

takoer postao regent- Fridrik je 1452. u Rimu okrunjen za cara= ovo je bilo prvo krunjenje

jednog Habsburga za cara i posljednje uinjeno u Rimu. Odsada ovonajvie carsko dostojanstvo, koje se udomailo pod nazivom SvetoRimsko Carstvo Njemake Narodnosti, s ponekim prekidima(Wittelsbachovac Karlo VII.) ostaje sve do propasti Carstva (1806.) urukama Habsburgovaca.

- Ugarski, austrijski i eki protivnici prisilili su cara na izruenje Ladislava. =Ladislav je u Pragu okrunjen za ekog kralja

- Ladislav je umro 1457.= s njim se ugasila albertinska linijaHabsburgovaca

- njegovom je smru prestala i personalna unija austrijskih, ugarskih iekih zemalja- Fridrik III. morao se odrei eke u korist Juraja Podjebradskog= ipak je

jedna stranka uspjela nametnuti svoga kandidata Matijaa Hunjadija(Korvina)

- dolo je do novog sukoba meu braom Albrechta VI. i Fridrika koji je trajaood 1458. do 1463.

- 1458. nakon pregovora sa staleima postignut je sporazum, po kojem je carFridrik preuzeo vlast nad nadvojvodstvom ispod rijeke Enns- godine 1453.potvrdio je Privilegium maius, te je time vojvodstvo Austrija postalonadvojvodstvo- a nadvojvoda Albrecht nad podrujem iznad rijeke Enns

- Albrecht VI. 1461. provalio je u Donju Austriju= njegovi su sljedbeniciuspostavili vlast u Beu pod vodstvom omiljenog gradonaelnika WolfgangaHolzera, te su opkolili zamak u kojem se nalazio car

- car je osloboen- smrt Albrechta VI. (1463.) ponovno je uinila Fridrika III. gospodarom

austrijskih dunavskih pokrajina- nagodbom o nasljedstvu s Matijaem Korvinom Habsburgovcima se

pruila prilika za dobivanje ugarske krune- Fridrik je dobio doputenje od pape Pavla II. za osnivanje beke biskupije

(1469.)- izbio je ustanak protiv cara pod vodstvom Andreasa Baumkirchera,

potpomognut od Matijaa Korvina= dolo je do tzv. Baumkircherove fajde

koja je trajala od 1468. do 1470.= unutranjoaustrijski stalei svojim suposredovanjem doveli do sporazuma

15


16/57

- blii se opasnost od Turaka= oni su 1396. pobijedili kod Nikopolja, a 1444.kod Vrane i tako si stvorili mogunost prodora u Europu

2. Austrija u sukobu sa Zapadom i Istokom- nakon to je car Fridrik uvrstio svoju unutranju politiku, Zapadna je Europa

zapoela dobivati sve vanije mjesto u vanjskoj politici habsburke kue- sukob nadvojvode igmunda Tirolskog sa birxenkim biskupom Nikolom

Kuzanskim (Cusanus) iskoristili su vicarci kako bi osvojili habsburkapodruja= zato se igmund povezao sa Karlom Smjelim Burgundskim koji jebio protivnik vicaraca

- oekivana burgundska pomo je izostala, a igmund je sada pokuao, planomsklapanja braka izmeu carskog sina Maksimilijana i burgundske nasljedniceMarije, nastaviti ovu zajedniku suradnju= taj plan je propao

- igmund je promijenio smjer svoje politike= sa vicarcima je u sporazumu uKonstanci sklopio mir Vjenog pravca (1474.)

- Pokuao je vratiti podruja dana u zalog Karlu Burgundskom- nakon to ih jeodbio vratiti, dolo je do saveza sa vicarskom

- u par sukoba vicarci su izali kao pobjednici- nakon Karlove smrti Maksimilijan je pohitao u Nizozemsku i oenio se

Marijom u Gentu (1477.). Ta je enidba inila temelj postanka Austrijevelikom silom, ali je dovela i do sukoba s Francuskom zbog bogatogburgunskog naslijea

- Burgundska Nizozemska (= Nizozemska i Belgija) i slobodna grofovijaBurgundija pripale su Austriji= time su stvoreni mostovi prema zapadnojEuropi, prije svega prema Engleskoj

- na istoku habsburkih zemalja dolo je do kritine situacije= Matija Korvinproirio je svoju vlast i nad dijelovima Moravske i leske, a to mu jeomoguila smrt ekog kralja Juraja Podjebradskog

- Matija je planirao ujedinjenje ugarskih, ekih i austrijskih zemalja, pa jeprovalio u Donju Austriju i osvojio Be (1485.), Beko Novo Mjesto i konanogotovo cijelu Donju Austriju

- Maksimilijan je u to vrijeme bio u sukobu s Francuzima, pa nije mogao pomoiocu

- Matija Korvin je od 1485. do 1490. nesmetano stolovao u Beu- nakon njegove smrti 4190. Maksimilijan je mogao vratiti izgubljena podruja- ipak, nije mogao ostvariti svoje zahtjeve na ugarsko prijestolje= Jagelovi

Vlasislav eki postao je ugarski kralj- pri sklapanju mira u Pounu (1491.) vodilo se rauna i o habsburkom

zahtjevu tako da su Ugarska i eka nakon nestanka Jagelovia u mukoj linijitrebale pripasti Habsburgovcima

- car je postigao jo jedan uspjeh: Tirol i Prednja Austrija 1490. ponovnosu pripali Austriji

- vojvoda igmund dao je ostavku u korist njegova roaka Maksimilijana- car Fridrik III. umro je 1493.

XII. OD SREDNJEG DO NOVOG VIJEKA

1. Politika Maksimilijana I. prema Istoku i Zapadu- za sjedite svoje rezidencije davao je prednost Innsbrucku- na zapadu uje imao problema s Francuskom= sukobi s kraljevima Karlom

VIII. i Lujem XII. trajali su do 1516., te su bili glavni problem habsburke

vanjske politike- jedva da se sukob oko burgunsdskog nasljedstva malo slegao, okrenuo jefrancuski kralj svoju aktivniju politiku prema Italiji, to je rezultiralo

16


17/57

ujedinjenjem Maksimilijana, panjolske, Milana i pape (Sveta Liga) protivnjega= ovaj se politiki savez uvrstio i politikim enidbama

- Francuska je bila prisiljena odustati od svojih junoitalskih osvajakih planova- sada je Francuska teila osvojiti Milano= Maksimilijan je u ovoj borbi za

prevlast i Italiji morao Luju XII. 1504. dati vojvodstvo Milano u leno, tepriznati zahtjeve panjolske ne Napulj i Siciliju

- Venecija je sprijeila Maksimilijanov pohod u Rim gdje bi bio okrunjenza cara

- meutim, Venecija nije mogla sprijeiti da gurski biskup MatthausLang u katedrali u Tridentu proglasi Maksimilijana izabranimrimskim carem (1508.)

- Maksimilijan je poduzeo napad na Republiku, iz kojeg je proizaaodugogodinji Furlanski rat (1508.-1516.)= mirom u Bruxellesu (15816.)preputeno mu je podruje od Cortine d'Ampezzo i Velkog konfina. Time jeutvrena granica izmeu Austrije i Italije koja se odrala do 1918. god.

- sporazumi s posljednjim gorikim grofom= nakon nestanka posljednjegpotomka gorike obitelji Austriji su pripale prednja gorika grofovija u

Pustertalu i stranja grofovija (1500.)- zbog pruene vojne pomoi eninom bratu Albrechtu od Bavarske- Mnchen

dobio je u jedno sukobu oko batine Kufstein, Kitzbhel i Rattenberg, kojisu prikljueni Tirolu

- u posljednjim je godinama Maksimilijanove vladavine istona politika imalasve veu vanost

- beko dvostruko vjenanje (1515.)= Maksimiljijanova unuad, Marija iFerdinand, vjenali su se s Ludovikom i Anom, djecom ugarskog i ekogkralja Vladislava II. Nakon Ludovikove smrti obje su zemlje pripaleHabsburgovcima

- smru panjolskom prijestolonasljednika Ivana, njegova sestra Ivana i njezin

suprug Filip, Maksimilijanov sin, postali su nasljednici goleme panjolskesvjetske sile (1492. otkrivanje Amerike!). Nasljedno je pravo nakon Filipovesmrti (1506.) prelo na njegove sinove Karla i Ferdinanda. Budui da su onibili nasljednici Austrije i Nizozemske, a da je Ferdinand imao mogunostipostati ugarskim i ekim kraljem, polako se habsburka dinastika vlast,irei se prema zapadu i istoku, razvijala u svjetsku silu

- Vjerojatno je tada nastala uzreica: Bella gerant alii,tu,felix Austria,nube!

= Ratove neka vode drugi, a ti, sretna Austrijo, vjenavaj!- Maksimilijanov unuk Karlo je od 15815. upravljao Nizozemskom i od 1516.

panjolskom

2. Maksimilijanove reforme- nova inovnika drava u Austriji- ve je u prvim godinama svoje vladavine Maksimilijan poduzeo prve korake za

carsku reformu- Maksimilijanovi su reformni planovi ostali neispunjeni- ono to tu nije ostvario, uspjelo mu je u austrijskim zemljama s upravnom

reformom- Maksimilijan je obuhvatio donjoaustrijske i unutranjoaustrijske zemlje pod

jednu viu upravnu jedinicu, isto tako i Tirol i Prednju Austriju- uspostavljena je centralna upravna vlast koja se nazivala regimentom ili

vladom- za zemaljsko- kneevske financije osnovana je Raunska komora

- ovaj moderni oblik organizacije bio je ista inovnika vlast, u kojojsu politiki, financijski i sudski poslovi ve bili odvojeni

17


18/57

- nastojalo se zajednikim centralnim slubama upravljati nasljednim zemljamai Carstvom= 1498. osnovano je Dvorsko vijee (Hofrat) kao najvia upravna isudska sluba, Dvorska komora (Hofkammer), kao financijska sluba, aDvorska kancelarija (Hofkanzlei) iznova je ureena

- budui da su se zemaljski knez i stalei zanimali za upravne probleme, koji suse doticali svih nasljednih zemalja, dolo je do zajednike zemaljskeskuptine zastupnika svih austrijskih pokrajina

3. Maksimilijanova osobnost- bio je posljednji vitez i vitez zlatnog runa, pripadnik elite burgindskog

plemstva- utemeljio je stalnu plaeniku vojsku koja je dugo bila nosilac novog naina

ratovanja

4. Sporazumi u Wormsu i Bruxellesu- Karlo V. je prilikom carskog izbora izvojevao pobjedu nad francuskim kraljem

Franjom I. uz novanu pomo obitelji Fugger i trupe vapskog saveza- ilo mu je u prilog i to to se nakon triju uzastopnih Habsburgovaca, zahtjev

njegove obitelji smatrao ve legitimnim- sporazumom u Wormsu (1521.) njegovom su bratu Ferdinandu

dodijeljene donjoaustrijske i unutranjoaustrijske zemlje- u drugom, prije svega tajnom sporazumu u Bruxellesu (1522.),

Ferdinandu su takoer podreeni Tirol i Prednja Austrija, kao iWrttemberg

- od tada postoji austrijsko- njemaka i panjolsko- nizozemska linijaHabsburgovaca

- enidbom Ferdinanda s Jagelovikom Anom austrijskoj je liniji osigurano pravonasljedstva na eku i Ugarsku

- proirenje podruja vlasti donijelo je i obvezu obrane od Turaka- 1526. bitka na Mohakom polju (Ludovik II.)- vladao je iv kontakt izmeu Bea i Madrida

5. Poeci Ferdinanda I. U Austriji (1521.-1526.)- nakon Maksimilijanove smrti u Donjoj Austriji dolo je do pobune stalea,

prije svega plemstva i grada Bea protiv upravnih slubi, zemaljsko-kneevske vlade; predbacivala joj se podmitljivost

- voa ustanka: Martin Siebenbrger- uspostavljena je nova vlada koju su izabrali oporbeni stalei- Ferdinand je uguio pobunu- staleki nemiri bili su samo predigra seljakim ratovima koji su izbili u

Salzburgu, Tirolu, Gornjoj i Donjoj Austriji i u tajerskoj dolini rijeke Enns- bili su dio velikog njemakog seljakog rata, a izbili su isto radi nezadovoljstva

seljatva zbog njihova socijalnog poloaja (kmetstvo!), njihova loeggospodarskog poloaja i zato to nisu imali politika prava

- religiozni pokret, zapoet Lutherovim istupom (1517.), uskoro je zahvatio iAustriju, unato tome to je Ferdinand I. 1523. zabranom tiskanjareformacijskih knjiga pokuao djelovati protiv pokreta

- pokret je 1525. krenuo iz Tirola, gdje se na najradikalniji nain pokuaopostii bolji socijalni i politiki poloaj= Michael Geimayr preuzeo jevodstvo nad seljacima= u svom tirolskom zemaljskom redu pokuao jestvoriti dravu s posve seljakom narodnom strukturom na kransko-demokratskoj osnovi

- ubio ga je unajmljeni ubojica

18


19/57

- u Tirolu se pojavila umjerena struja, koja je svoj program iznijela u 64Meranske toke= poraz seljaka u susjednim zemljama negativno je utjecaona provoenje tog programa

- u Salzburbu su izbila dva ustanka (1525./26.) = u 24 toke opinskogpodruja Salzburg seljaci su iznijeli svoje zahtjeve= i taj ustanak je uguen

- seljaki je pokret u austrijskim zemljama doivio potpuni neuspjeh, no tubarem nije dolo do ekstremnog pogoranja poloaja seljaka kao u ustanikimpodrujima u Njemakoj

- 1526. bitka na Mohakom polju

XIII. PROCES NASELJAVANJA U KASNOMU SREDNJEM VIJEKU

- u viskom srednjem vijeku u Austriji nastala su mnogobrojna nova naselja, alipotkraj 13. st. u razliitim podrujima naputene su mnoge manje opine;urbari vlastelinstva navode brojna naputena mjesta

- razvitak je gradskog naselja znaajniji u kasnijem Srednjem vijeku- u drugoj polovici 13. st. kao utemeljitelji gradova istakli su se Pemysl Otokar

i prvi Habsburgovci- slika kretanja stanovnitva u gradskim je naseljima povoljnija nego ona na

selu. Od cjelokupnog stanovnitva u Austriji u kasnijemu Srednjem vijekusamo je 10-15% bilo gradsko

- ratnim razaranjima, poarima i poplavama, velikim poastima broj stanovnikaonog razdoblja esto je bio desetkovan

- crna smrt 1348./49. odnijela je goleme rtve- popratne pojave ovakvih nevolja bile su povorke flagelanata i progoni idova- u uskoj povezanosti sa poastima, dinastikim neprijateljstvima, ratovima,

slabim etvama, provalama jata skakavaca bila je i pojava gladi- sa stajalita povijesti naseljavanja kasni Srednji vijek se ocjenjuje vie

negativno, nego pozitivno= uzrok tome nalazimo u temeljnim promjenamaprivrede, a time i privredne politike- prelazak iz naturalne u novanu privredu bio je glavni uzrok

nazadovanja razvitka naselja

XIV. GOSPODARSKI IVOT U KASNOMU SREDNJEM VIJEKU

1. Poljoprivreda i pravni poloaj seljaka- poljoprivredni oblici obrade , usporeujui s viskom Srednjim vijekom, nisu se

iz temelja promijenili- u 15. st. ve postoje tvornice papira i stakla- ve su u ovom razdoblju postojale znatne socijalne razlike, uzrokovane

velikom raznolikou pravnih odnosa izmeu seljaka i vlastelina- zemljini se posjed na razliite naine dijelio seljacima= najproireniji bio je Freistift(slobodni zakup), tj. neslobodni seljak mogao je naneko vrijeme obraivati dodijeljeno mu zemljite, koje je nakon toga gubio, azatim opet dobivao, ali s poveanim obvezama- seljak je bio u boljem poloaju ako mu je zemljite dodijeljeno doivotno- najpovoljniji je poloaj seljaka bio kod nasljednog i kupovnog prava; budui

da je nasljednik imao osigurano imanje, esto je seljak bio ovlaten njimeslobodno raspolagati, prodavati ga ili darovati; u pravilu ga je on naslijedio

- svi su ovi ugovorni zakupi pretpostavljali odnose podanitva; drukije jebilo kod slobodnih zakupa, u kojima su mogli sudjelovati svi slojevi

stanovnitva= takvim su zakupima pripadali prije svega gradsko i rudarskopravo- naturalna podavanja sve su vie zamjenjivana novanim plaanjem

19


20/57

- kad su u 15. st. sniene cijene poljoprivrednih proizvoda, poviena supodavanja, to je teko pogodilo seljaki stale; takoer su poveane i tlake

- odnos seljaka prema njihovim vlastelinima bio je uvijek napet, pa je na krajurezultirao seljakim nemirima u 15. st. i velikim seljakim ratom 1525.

2. Rudarstvo- za razliku od poljoprivrede austrijsko je rudarstvo kasnoga Srednjeg vijeka

bilo u znaku znatnog razvitka= to vrijedi za iskopavanje soli i kovina- sagraene su kneevske solane u Ausseeu- unaprjeivanje umskog gospodarstva= svaka nestaica drva onemoguavala

je funkcioniranje rudnika- proces proizvodnje eljeza postaje produktivniji- o iskopavanju eljezne rude u Unutranjoj Austriji ovisila je ne ba neznaajna

industrija eljeza- zastupljena je bila i djelatnost iskopavanja olovne rude kod Bleiburga (bakar,

srebro)- najznaajniji razvitak doivjelo je tirolsko rudarstvo= tirolske grofove su

potkraj 15. st. istisnuli Fuggeri, koji su izgradili jedinstvenu rudarskuorganizaciju velikih razmjera

2. Privredna struktura kasnosrednjovjekovnoga grada- gradski patriciji- imovinsko najjai sloj stanovnitva- bili su takoer nosioci

politikih prava- U Beu nikada nije dolo do tako velike akumulacije bogatstva kao kod

Fuggera u Augsburgu- brojano jai nego gradski patriciji bili su zanatlije koji su u kasnom

Srednjem vijeku bili udrueni u cehove (Zechen) i Bratstva- znatan je dio gradskog stanovnitva inila sluinad; tu je pripadalo kuno

osoblje i nadniari- najnii socijalni sloj unutar stanovnitva imali su oni ljudi koji su pali na teretsocijalne skrbi

- postojali su odobreni prosjaci, koji su nosili vlastitu oznaku; stroge su kazneslijedile ako je dolo do prevare

4. Trgovina- srednjovjekovna trgovina uvijek se oslanjala na vodene putove- u kasnome Srednjem vijeku bolje se nego prije brinulo za kopnene putove- austrijski izvoz prema Ugarskoj uglavnom je obuhvaao tranzitnu robu,

proizvode nizozemske i zapadnonjemake tekstilne industrije, kao idomae eljezne proizvode

- iz Ugarske se uvozila iva stoka, meso i koa- austrijska tranzitna trgovina od Njemake prema Italiji velikim se dijelom

odnosila na transport soli prema jugu; isti je put prema Italiji imala trgovinalanom i vunom, dok se od tamo uvozila svila i vino, kao i levitanskipamuk

- iz Tirola se u oba smjera izvozio bakar- za ovo razdoblje karakteristian je prodor novane privrede

XV. DUHOVNA KULTURA U KASNOMU SREDNJEM VIJEKU

1. kolstvo

- crkveno kolstvo je i dalje vodee

20


21/57

- najznaajnija austrijska upna kola bila je ona pri katedrali Sv. Stjepana uBeu= 1296. postala je gradskom graanskom kolom

- osnivanjem sveuilita (1365.) Be je postao sredite znanstvenog ivota

2. Knjievnost i pjesnitvo- austrijski humanizam- najjae je zastupljeno pouno pjesnitvo= to su anali i kronike, koje su na

latinskom jeziku napisali sveenici- pisanje kronika u stihovima- predstavnik ranog humanizma bio je Enea Silvio Piccolomini= njegovu se

utjecaju pripisuje Maksimilijanov odgoj u duhu humanizma- najznaajnija osoba austrijskog ranog humanizma u Tirolu bio je brixenki

biskup Nikola Kuzanski- zastupljeni su srednjovjekovni misteriji

3. Umjetnost u kasnomu Srednjem vijeku- likovna umjetnost ovoga doba nalazi se u znaku gotike- razvila se umjetnost oltarnog rezbarstva

- proizvodnja zidnih tapiserija u gobelinskoj tehnici bila je uvijek vodea uBurgundiji i Italiji, ali su ti proizvodi doli i u Austriju

4. Glazba- pod Maksimilijanom nastala je Dvorska glazbena kapela, i danas tako poznati

Sangerknabeninstitut

XVI. REFORMACIJA I PROTUREFORMACIJA

1. Upravna reforma Ferdinanda I.- prema odredbama nasljednog ugovora iz Pouna (1491.) eka i

Ugarska, nakon bitke kod Mohaa (1526.) trebale su pripasti Austriji- Ferdinand je 23. listopada 1526. izabran za ugarskog kralja- u Ugarskoj je voa plemike veine bio Ivan Zapolja = on je 1526. u

Stolnom Biogradu okrunjen za kralja- Ferdinand je ponovno proglaen kraljem u prosincu 1526. u Pounu- 1. sijenja 1527. Ferdinand je objavio dvorski red= njime je organizirana

centralna uprava koja je jae povezala Austriju, eku i Ugarsku- od novih ureda najvii je rang imalo Tajno vijee (Geheimrat) koje je

trebalo voditi rauna o vanjskoj i unutranjoj politici- Dvorsko vijee= djelatnost ograniena na nasljedne zemlje i njemako

Carstvo

- Dvorska kancelarija trebala je provoditi naredbe pravnih tijela- Dvorska komora bila je nadlena za financije, a bile su joj podreenezemaljske komore u Beu, Innsbrucku, Pragu i Pounu

- 1556. osnovano je Dvorsko ratno vijee kao sredinji ured za potrebevezane za obranu zemlje od Turaka

2. Ugarsko pitanje i prvi turski ratovi- ugarsko pitanje= sukob Zapolje i Ferdinanda- 1528. Turci su provalili u Kranjsku; sultan Sulejman je 1529. poduzeo vojni

pohod prema Beu= obranu grada preuzeo je Niklas Salm= nakon neuspjelihnapada turska vojska poela se povlaiti zbog vremenskih nepogoda i zarazeu taboru

21


22/57

- 1532. sultan je pokuao poduzeti jo jedan pohod protiv Bea, ali je utvrdaKiseg, koju je branio Nikola Jurii, pruila uspjean otpor, tako da su seTurci morali povui

3. Prodor protestantizma u austrijske zemlje- borba protiv islama ostala je glavni problem vanjske politike- za cilj svoje unutranje politike Ferdinand je postavio obranu i ouvanje stare

vjeroispovijesti protiv dolazeih novih nauka- protestantski vjerski nauci jako su brzo u Austriji pridobili mnoge sljedbenike,

pogotovo u plemikim krugovima- Ferdinand se iz dva razloga borio protiv protestantizma:

bio je sljedbenik katolike vjere drugi se razlog nalazio u dravnopolitikome stavu, naime,

religiozni razdor unutar stalea mogao bi biti opasan zaaustrijsko jedinstvo, za mo zemaljskih kneeva i za njegovobrambeni rat na istoku

- Ferdinand je 1523. izdao zabranu tiskanja protestantskih knjiga, ali

bezuspjeno- Anabaptisti su u seljakim krugovima naili na mnogo vee odobravanje

nego luterani= anabaptisti su se okretali i protiv svjetovnog i protiv crkvenogreda, otvoreno su zastupali naelo o zajednikoj imovini, te su zbog svogradikalizma u vjerskim pitanjima od poetka bili estoko progonjeni

- najznaajniji austrijski anabaptist bio je Jakob Huter= spaljen je- u austrijskim se zemljama Lutherov nauk sve vie irio- Augsburki vjerski mir (1555.) stvorio je temelj za rjeavanje vjerskog

sukoba, ali je doveo i do raskola na dvije kranske vjeroispovijesti

4. Podjela austrijskih nasljednih zemalja izmeu sinova Ferdinanda I.- Karlo V. odstupio je s vlasti zato to nije bio spreman prihvatiti injenicu

vjerskog raskola= bio je zadnji i vjerojatno najznaajniji predstavniksrednjovjekovnog univerzalizma na carskome prijestolju

- izborom Ferdinanda I. upravljanje Carstvom prelo je na austrijsko-njemaku liniju Habsburgovaca

- proirenje podruja vlasti u ekoj i Ugarskoj, uvoenje dobre sredinjeuprave, voenje obrambenog rata protiv Turaka glavna su obiljeja njegovevladavine

- 1554. Ferdinand je zapoeo s podjelom austrijskih nasljednih zemaljaizmeu njegovih sinova:

Maksimilijan (II.) dobio je austrijske dunavske pokrajine, a osimtoga, osigurano mu je nasljedstvo krune u ekoj i Ugarskoj. =

1562. i 1563. okrunjen je u ovim zemljama; godine 1562.slijedio je njegov izbor za rimskog kralja Ferdinand je dobio Tirol i Prednju Austriju Karlu je pripala Unutranja Austrija (tajerska, Koruka i

Kranjska) s austrijskim podrujima na Jadranskome moru- dakle, nakon smrti Ferdinanda I. (1564.) postojale su tri linije austrijsko-

njemakih Habsburgovaca, koje su svojim zemljama upravljale iz Bea, Grazai Innsbrucka

- podjela je imala vane posljedice- Maksimilijanu, kao najstarijem sinu, dodijeljenu su odreene povlastice- podjelom je austrijsko stanovnitva izgubilo svijest o zajednitvu= to je

podupiralo partikularizam zemalja5. Car Maksimilijan II. (1564.-1573.)

22


23/57

- njegova je unutranja politika bila u znaku vjerskog pitanja- mnogi su ga smatrali potajnim protestantom- odustao je od katolikog protunapada- osnivanje samostanskog vijea, koje je nadziralo i podupiralo samostanske

institucije (1568.) sluio je katolikoj obnovi= s druge strane, car je naredio

austrijskim protestantima da izrade jedinstveni crkveni red- 1571. asikuracijom dodijelio im je opsena prava- Maksimilijanov neuvjerljivi religiozni stav daje naslutiti da je dopustio da

njegove postupke odreuju politika stajalita- i vanjskopolitiki poloaj bio je teak= Turci su osvojili Siget (Nikola Zrinski +

Sulejman)- Maksimilijan je sa Selimom II. 1568. sklopio mir u Drenopolju- i Zapolja je poeo pregovarati sa Maksimilijanom, te se zadovoljio vlau nad

Erdeljom

6. Vjerski sukob u Tirolu i Unutranjoj Austriji- u vrijeme reformacije katolianstvo je u Tirolu i Prednjoj Austriji imalo jai

poloaj nego bilo gdje drugdje= tu se Lutherov nauk slabije probio- seljatvo je prihvatilo anabaptizam, a ne novi nauk, dok je plemstvo veim

ostalo katolike vjere- Ferdinand je otro krenuo protiv anabaptista- uskoro je ponovno obnovljeno katolianstvo u Tirolu- najotrije oblike poprimio je vjerski sukob u unutranjoaustrijskim

zemljama- nadvojvoda Karlo morao se povui pred prodorom protestantskih stalea=

1572. dolo je do uspostave vjerskog mira, kojim je gospodi i vitekomstaleu, ukljuujui obitelj, sluinad i seljake podanike, priznata slobodavjeroispovijesti

- u Karlovim zemljama ee je dolazilo do sukoba s Turcima, to je iziskivalonove poreze, a koje su stalei trebali odobriti= oni su ih zemaljskom knezuodobrili samo pod preduvjetom da im izae u susret glede vjerskog pitanja

- politika je nunost prisilila Karla na taj ustupak- ova i sva usmena obeanja unutranjoaustrijski protestanti obuhvatili su u

jednoj libeli, te su u Brucku na Muri iznudili njezino odobrenje= to je jednaod najvanijih isprava luterana ; nije se samo doputalo protestantskosluenje mise, nego je ta napisana, navodno (neko) usmena obeanjanadvojvode protivnika strana protumaila kao odobravanje slobodevjeroispovijesti, to su katolici poricali

7. Katolika reforma i protureformacija- koncil u Tridentu (1545.-1563.) stvorio je temelje za rjeavanje nepovoljnih

prilika i za obnovu katolianstva- s dravnopravnog stajalita katoliki kneevi (isto kao i evangeliki) po

odredbama augsburkog vjerskog mira (1555.) imali su mo odrediti vjeru usvojim zemljama

- 1580. dolo je do zabrane reformacije u gradovima i trgovitima u UnutranjojAustriji= nakon toga, 19 gradova podiglo je ustanak koji je Karlo uguio=mnogi su propovjednici protjerani, a zemaljsko- kneevska vjerskakomisijaje umjesto njih u mnogim mjestima postavila katolike sveenike

- 1585. osnovano je sveuilite u Grazu kojim su upravljali isusovci= ono jetrebalo odvratiti plemie od protestantskih visokih kola u Njemakoj

- s Ferdinandom (II.) na vlasti se pojavio jo jedan odluniji pristaaprotureformacije u Unutranjoj Austriji= na svojem je podruju uspio uklonitiprotestantizam

23


24/57

- poslije 1580. poela je katolika ofenziva u Donjoj Austriji- nakon smrti Maksimilijana na prijestolje je doao njegov sin Rudolf II. (1576.-

1612.)- u Donjoj Austriji i u Beu protestanti su u Hrner Werk stvorili crkvenu

organizaciju, koja je trebala sluiti ujedinjenju i uvrenju protestantizma;

ona je propala zbog nesloge meu propovjednicima- 1578. zabranjen je protestantizam u gradovima, trgovitima i u nizinama- 1587. dravne reformacijske komisije poele su provoditi rekatolizaciju na

ovim podrujima- protureformacija je bila povezana s obnovom vjerskog ivota- u Gornjoj Austriji proces rekatolizacije poeo je kasnije= tu je protestantizam

imao svoj najjai poloaj

8. Razdor meu braom u Habsburgu- na poetku svoje vladavine car Rudolf (1576.-1612.) donosio je zdrave

politike odluke, a s vremenom je njegova duevna bolest postala sveprimjetljivija

- zbog proturjenih nazora glede turskog pitanja snano se sukobio sa svojombraom, pa je dolo do razdora u Habsburgu- carev brat, Matija, dobio je sve potrebne ovlasti za pregovore s Ugarskom i

Turcima za beki mir, budui da su nadvojvode zajedno izrazili Rudolfu II.zabrinutost glede njegovih politikih poteza= car je elio nastaviti rat, a nakon1606. nije htio potpisati spise o miru

- Rudolfovo ponaanje dovelo je do toga da je 1607. u tajnome sporazumuMatija priznat za glavu habsburke kue

- dolo je do sklapanja ugovora u Liebenu (1608.), po koje se Rudolfodrekao vladanja u Ugarskoj, Austriji (Donja i Gornja Austrija) i uMoravskoj

- u meuvremenu je katolianstvo, provedbom reformacije, ipak uvrstilo svojpoloaj

- u ekoj, koja je ostala vjerna Rudolfu II., utrakvisti i protestanti podprijetnjom vojne sile godine 1609. iznudili Majestatsbrief(vladarska povlastica)= njime su plemstvu i gradovima, meuostalim, zajameni vjerska sloboda i pravo gradnje crkava i kola

- eki su se stalei okrenuli Matijau, koji je okrunjen za ekog kralja- Rudolfovom smru 1612. zavren je sukob meu braom

XVII. RAZDOBLJE TRIDESETOGODINJEG RATA

1. Car Matija i dogaaji koji su prethodili Tridesetogodinjem ratu- nakon smrti Rudolfa II. Matija je izabran za cara (1612.-1619.)- stvarni kreator politike bio je Melchior Klesl koji je prema protestantizmu

zauzeo tolerantniji stav- u Erdelju je uz tursku pomo na vlast doao Gabriel Bethlen- u ekoj vjerska napetost nije uklonjena vjerskom povlasticom, budui da se

dokument interpretirao na vie naina= njime je protestantima doputenagradnja crkava na kraljevskim dobrima, u koja su oni uraunavali i crkvenadobra, to su katolici poricali. Budui da su odbaene pritube protestanatazbog zaustavljanja gradnje crkava, 23. svibnja 1618. dolo je do Prakedefenestracje

- Matija Turn, stvarni inicijator pokreta, preuzeo je zapovjednitvo nad brzookupljenom vojnom silom

24


25/57

2. Tridesetogodinji rata) ustanak u ekoj- smru cara Matijaa otvoreno je buknuo rat. Ferdinand od unutranje Austrije,

najnekompromisniji zastupnik protureformacije, bio je prema jednomprotestantskom poslanstvu iz Donje Austrije vrst, a ono je htjelo isposlovatiustupke glede vjerskih poslova, kao i mir u ekoj

- Ferdinand je izabran za cara (1619.-1637.)- eki je zemaljski sabor kratko prije toga za kralja odredio zemaljskoga

kneza, pristau kalvinizma, Fridriha Falakog- ustanika vojska je provalila sve do ispred Bea, ali je ipak zbog napada

katolikog protivnika iz Poljske s lea bila prisiljena sklopiti primirje, to jerezultiralo ekim povlaenjem

- u meuvremenu je Liga, savez katolikih carskih stalea, osnovala vojsku podvodstvom Maksimilijana Bavarskog, a pod Tillyevim vrhovnimzapovjednitvom= ta vojska je osvojila Gornju Austriju koja se prikljuilaekom ustanku, a zatim je provalila u eku, gdje je pobijedila na Bijeloj

Gori kod Praga (1620.)= Fridrik Falaki je pobjegao (kralj zime)- svi ustanici su izgubili svoje posjede- car Ferdinand je ukinuo vladarsku povlasticu= u obnovljeno zemaljskom

redu (1627.) eka i njezine susjedne zemlje proglaene su nasljednimkraljevstvom habsburke kue, prava stalea su smanjena, a utjecajzemaljskog sabora ogranien; eka dvorska kancelarija premjetena je u Be

b) Proirenje rata- pobjeda u ekoj ojaala je nade cara i njegovih saveznika, prije svega

panjolske i Bavarske, da e moi uvrstiti poloaj katolianstva- u Gornjoj Austriji izbio je ustanak seljaka (1624.)

- 1628. Gornja Austrija ponovno je dola pod habsburku vlast- rat na zapadu= nakon osvajanja Falake carske i Ligine ete provalile su uSjevernu Njemaku, iza ega se, a na molbu protestanata, umijeao i danskikralj Kristijan IV.= njegovu je vojsku pobijedila Ligina pod Tillyem, a carskivrhovni zapovjednik Walenstein provalio je u dansko podruje

- Ferdinand II. izdao je Restitucijski edikt (1629.), koji je zahtijevaopridravanje odredaba augsburkog vjerskog mira, dakle, da se katolicimavrate sva crkvena dobra koja su im protestanti oduzeli nakon 1555.= to jeprotestante potaklo na ustanak

- Vjerojatno bi Ferdinand uz Wallensteinovu pomo mogao provesti ovezahtjeve, ali je on svojeg najboljeg vojskovou na dravom saboru uRegensburgu (1630.) otpustio iz slube, budui da su to zahtijevali kneevi=

iz tog se zahtijeva izbornih kneeva nalazila Francuske s Richelieuom, koja senadala da e Wallensteinovim otputanjem oslabiti habsburku mo

- Car je njegovim otputanjem izgubio najjau potporu u onome trenutku kadaje vedski kralj Gustav Adolfve bio na njemakoj obali Baltikog mora, te jenapao iz utvrene baze Stralsunda= francuska novana pomo i kolovanavojska trebale su mu pomoi da uspostavi vlast nad Baltikim morem i daojaa protestantizam u Njemakoj

- Tilly, koji je predvodio ujedinjenu Liginu i carsku vojsku, 1631. osvojio jeMagdeburg

- njemaki su protestantski kneevi sada stali na vedsku stranu= 1631.pobijedili su Tillyevu vojsku kod Breitenfelda kod Leipziga

- Ferdinand se ponovno okrenuo Wallensteinu= on je preuzeo zapovjednitvo

25


26/57

- bojite se premjestilo u Sasku, gdje je 1632. dolo do bitke kod Ltzena,u kojoj je poginuo Gustav Adolf, ali su veani ipak pobijedili

- Wallenstein je elio sklopiti veleizdajniki sporazum s protivnicima= oslobodioje zarobljenog grofa Matijaa Turna, vou ekog ustanka

- izdana je naredba o Walensteinovom uhienju

- 1634.= uspjesi carske vojske i njezinih saveznika= panjolske, carske ibavarske jedinice izvojevale su vanu pobjedu nad veanima kodNrdlingena

- Saska je prela na carsku stranu; sklopljen je mir u Pragu (1635.)- rat bi se zavrio da se Francuska nije otvoreno umijeala- za vrijeme ovog, posljednjeg ratnog razdoblja, na carskoj su se strani, uz

panjolsku i Bavarsku, uskoro borile takoer Saska, povremeno iBranderburg, dok su na strani Francuske i vedske bile Nizozemska i Savoja,manje njemake kneevine, kao i velik broj junonjemakih protestanata podBernhardom Weimarskim

- 1637.= umro je car Ferdinand II.= njegova je politika bila odreenareligioznim uvjerenjem= smatrao je da ima pravo uvoditi apsolutistike oblike

vladanja kako bi slomio otpor konfesionalno neprijateljskih i politikinepouzdanih stalea

- naslijedio ga je sin Ferdinand III. (1637.-1657.)- ve due vrijeme rat vie nije imao vjerska obiljeja, nego je postao politiko

razraunavanje ne samo izmeu carske i kneevske moi, nego i izmeuvedske, Francuske i Habsburgovaca

- Francuzi su osvojili Elzas i veliki dio Porajnja, veani su prodrli premajugoistoku= pod vodstvom vedskog voe Torstensona zaposjeli su 1642.lesku i Moravsku, te su 1645. kod Jankaua izvojevali novu pobjedu= provalilisu u Donju Austriju

- Torstenson je pretrpio velike gubitke kod opsade Brna

3. Westfalski mir i Austrija- 1644. zapoeli su mirovni pregovori

Francuskoj je car prepustio Sundgau, zemaljske grofovijeGornjeg i Donjeg Elzasa, predstojniku vlast nad vie od desetcarskih gradova Elzasa (bez Strasbourga!)

vicarska i Nizozemska istupile su iz carskog saveza. Preostalicarski stalei (kneevi) zadobili su potpunu politiku slobodudjelovanja= zbog toga je poloaj cara u Carstvu bio jekooslabljen. Carstvo je inilo samo jedan labav savez drava(Staatenbund), povezan jedino osobom cara

Westfalski mir potvrdio je odluke iz 1620. i 1627.: pobjedu

apsolutizma i katolianstva= prelazak iz staleke u apsolutistikioblik drave

ponovno je uspostavljeno jedinstvo vjeroispovijesti dinastika mo Habsburgovaca za razliku od njihova poloaja u

Carstvu, bila je zbog razliitih razloga mnogo jaa. Zapoela sevie cijeniti austrijska ideja o dravi nego ideja o Carstvu. Takoje Westfalski mir donio preokret u austrijskoj povijesti

XVIII. PROCES NASELJAVANJA I STANOVNITVO U RAZDOBLJUREFORMACIJE I TRIDESETOGODINJEG RATA

- u 16. st. ponovno je dolo do poveanja broja stanovnika, a u nekimpodrujima i do ivog procesa naseljavanja

26


27/57

- u razdoblju protureformacije izgraena su nova naselja- da bi se vei broj stanovnika negdje smjestio, uz ve postojea naselja

sagraena su nova selita- poveanje broja stanovnika na mnogim je podrujima rezultiralo daljnjim

podjelama i umanjivanjima seljakog posjeda

- oblici obrade poljana na poetku Novog vijeka ne pokazuju nikakve znatnijepromjene- protureformacija i turski rat doveli su do velikog smanjenja broja

stanovnika- vjerski sukobi imali su jae posljedice glede strukture stanovnitva u

austrijskim zemljama nego turska opasnost- od sljedbenika novih nauka prvi su se progonili anabaptisti- pristae luterana u veoj se mjeri zapoinju iseljavati tek nakon 1600.- protureformacijske mjere rezultirale su znatnim promjenama u

strukturi plemstva i graanstva

XIX. GOSPODARSKI IVOT U RAZDOBLJURANOG KAPITALIZMA

- poloaj seljakog stalea postao je sve loiji- redarstvenim propisom iz 1542. regulirane su cijene za seljake proizvode,

ime su se zapravo trebali zatititi seljaci od izrabljivanja- odredba Rudolfa II. iz 1573. bila je usmjerena protiv pretjeranih podavanja na

vlastelinstvima- da bi se sukobi izmeu gospodara i seljaka uredili, osnovane su zemaljsko-

kneevske komisije- vlastelinstva su pokuala kupnjom manjih posjeda stvoriti velika

gospodarstva- crkveni posjedi ponovno su poveani, budui da su si Crkva i samostani

prisvojili brojna imanja iseljenih protestanata- poljoprivreda= (tropoljna)= proirena je sadnjom biljaka koje slue za

stonu hranu- alpsko rudarstvo svoj najvei procvat doivjelo je na prelasku iz Srednjeg u

Novi vijek= veliko znaenje i dalje ima proizvodnja soli- unosno je bilo iskopavanje eljeza u alpskim podrujima- gotovo sva nalazita srebra u Tirolu prela su u ruke obitelji Fugger- iskopavanje bakra= najznaajniji rudarski izvor

- austrijski gradovi i trgovita, zbog svoje sklonosti novim vjerskima naucima,bili su u opoziciji prema zemaljskome knezu- gradonaelnika je bilo samo u velikim gradovima; gradski suci obavljali su

svoju slubu kao zemaljski- kneevski slubenici- izmeu plemikih stalea i graana postojale su suprotnosti- gradsko je plemstvo pokuavalo oslabiti cehove zanatlija- nestao je pergament, poeo se koristiti papir- u 16. st. zamah je doivjela industrija stakla- trgovina prema jugoistoku sluila se dunavskim prometnim putem, ali zbog

ugarskih politikih odnosa nije bila unosna- unosnija je bila dunavska trgovina sa junom Njemakom

- u Austriju su se uglavnom uvozile tkanine, a izvozili vino i metalni proizvodi

27


28/57

- luke na Atlantskom oceanu potisnule su stare srednjovjekovne obalnegradove na Sredozemlju, te preuzele njihovu dosadanju glavnu ulogu umorskome prometu

= premjetanje europske trgovine- u trgovini i novarstvu austrijskog prostora u ovoj epohi prisutan je veliki

strani kapital- ve politika Maksimilijana I. nije bila mogua bez novaca Fuggera

XX. KULTURA U VRIJEME REFORMACIJE I TRIDESETOGODINJEG RATA

- kolstvoje u znaku vjerskih sukoba- u provincijama Donje Austrije i u unutranjosti veina je gradskih kola

poprimila protestantski karakter- veliku vanost za obrazovanje plemia imale su staleke (protestantske)

pokrajinske kole- isusovci su osnivali gimnazije- protureformacija je 1623. utemeljila sveuilite u Salzburgu- njemako se pjesnitvo u vrijeme vjerskih sukoba sastojalo od pobonih ili

borbenih pjesama- isusovci su potakli i razvoj kazalita- razvitak prirodnih znanosti- umjetnost 16. st. je u znaku renesanse- oko 1600. nastale su prve znaajne graevine austrijskog ranog baroka

XXI. AUSTRIJA POSTAJE VELESILA- DVORSKI APSOLUTIZAM

1. Poetak rata na dvjema frontama pod Leopoldom I.- nakon smrti starijeg carevog sina Ferdinanda (1654.), njegov je brat Leopold,

koji je isprva bio predvien i odgajan za sveeniku slubu, izabran za cara(1658.-1705.)

- Francuska je pod Lujem XIV. pokuavala oslabiti Leopoldov poloaj- trebalo je uvrstiti dominaciju Francuske u Europi, koji je ugroavala kua

Habsburg- Leopold I. oenio se panjolskom princezom Margaretom Terezom (1666.)- 1672. rat protiv Francuske= borba na dvije fronte

2. Prvi turski rat- Borba za Ugarsku- neslaganje oko izbora jednog vojvode u Erdelju dovelo je do novog rata s

Turcima. Sultan Mehmed IV. (1648.-1691.) podupirao je Michaela Apafija u

njegovom zauzimanju za kneevinu kojoj je prijetilo da potpuno postaneturski posjed. Da bi se to sprijeilo, zapoeli su pregovori izmeu bekogdvora i Visoke Porte, koji su se bezuspjeno otezali. Razljueni time, Turci suzapoeli rat osvajanjem utvrde Neuhausel (1663.). Nakon poetnih neuspjeha,carski vojskovoa Montecuccoli postie 1664. kod Mogersdorfa, sjeverno odSv. Gottharda na Raabi, znaajan uspjeh.

- Vasvrski mir nije odgovarao ovoj pobjedi= turski vazal Apafi i dalje je ostaogospodar Erdelja

- u Ugarskoj je zbog ishoda prvog turskog rata, koji je vodio car Leopold,vladalo nezadovoljstvo = dolo je do plemike zavjere koja je za svoj ciljpostavila ograniavanje carskog apsolutizma= glava zavjere bio je NikolaZrinski, a nakon njegove smrti Franjo Nadasdy (magnatska zavjera)

- 1671. pobunjeniki su voe smaknuti

28


29/57

- ponovni pokuaj uvoenja apsolutizma i katolike restauracije, imao je kaoposljedicu ustanak u sjevernim upanijama

3. Turska godina 1683. i austrijski protunapad- poljski kralj Jan III. Sobieski prepoznao je opasnost koja je mogla zaprijetiti

Poljskoj da je dolo do sloma carske moi pobjedom Turaka, pa se pridruioAustriji = na strani Austrije bio je i papa Inocencije XI., a Savoja, Toskana,Genova, panjolska i Portugal pruali su novanu pomo= nakon pregovoraBavarska i Saksonija pristale su pruati vojnu pomo

- carsku vojsku predvodio je vojvoda Karlo od Lotaringije- Jan Sobieski preuzeo je nominalno zapovjednitvo nad udruenom

kranskom vojskom- 12. rujna dolo je do oslobodilake borbe za Be= Turci su poraeni- car je 1684. s papom, Venecijom i Poljskom osnovao svetu ligu- 1686.= osvojen Budim- 1687.= pobjeda kod Mohaa- na Pounskom dravnom saboru (1687.) ugarski su se stalei odrekli

staroga prava na otpor i priznali habsburki zahtjev za krunom Sv.Stjepana= time je izborna ugarska drava postala nasljednom

- pregovori=odluen je doivotni ostanak Apafija (1690.) i odricanje njegovasina od prava na kneevinu= tako je Austrija osvojila prostor Karpata

- knez izbornik Max Emanuel je nakon oboljenja Karla od Lotaringije preuzeovrhovno zapovjednitvo= 1688. osvojio je Beograd, koji je ve 1690.izgubio

- 1691. markgof od Badena, poznat kao unitava Turaka, pobjeujeTurke kod Slankamena

- princ Eugen Savojski je 1697. preuzeo vrhovno zapovjednitvo- 1697. pobijedio je Turke kod Sente- 1699. sklopljen je Karlovaki mir= cijela Ugarska s Erdeljem i veim

dijelom Slavonije, dola je pod vlast cara- nadmo Francuske u Europi bila je slomljena, a Turska je prisiljena na

defenzivni poloaj

4. Borba s Francuskom na zapadu- Leopold I. nije pristupio koaliciji (Trojni savez) izmeu Nizozemske,

Engleske i vedske, a koja je nastala zbog napada Luja XIV. na panjolskuNizozemsku

- isprva je austrijska politika prema Luju XIV. bila prijateljska, ali neodluna- austrijsko- francuskim ugovorom o neutralnosti iz 1668. car se odrekao

podupiranja panjolske- politika Luja XIV.= oslabiti habsburku mo, otuivanjem obaju linija- kada je Luj XIV. poeo rat protiv nizozemskih generalnih drava Leopold I.

je s Nizozemskom sklopio obrambeni savez i zapoeo rat s Francuskom- sklopljen je savez protiv Luja= Engleska, Nizozemska, Danska, panjolska- ne vojna, ve diplomatska nadmo Francuskoj je 1679. omoguila povoljan

mir u Mimwegwnu, koji je Luju XIV. donio Franche Comte od panjolske iFrieburg od Carstva

- Luj je zapoeo s aneksijom njemakog teritorija= zauzeo je Strasbourg i1688. prodro u Ranjsku Falaku (Falaki rat, 1688.-1697.)

- car je mirom u Rijswijku (1697.) povratio Frieburg ; Luj XIV. morao se odreiveine pokuaja prisjedinjenja, uz iznimku Strasbourga

29


30/57

- car se usprotivio francuskoj politici opkoljavanja na zapadu i istoku, to je bilopovoljno za cijelu srednju Europu i to je posebno povealo mo Austrije

- ovim je porazom uklonjena opasnost od francuske prevlasti na kontinentu

5. Rat za panjolsko naslijee (1701.-1714.)- jedan od razloga za suparnitvo izmeu Austrije i Francuske bila je i

zainteresiranost obiju zemalja za panjolsko prijestolje, koje je biloslobodno nakon smrti zadnjeg panjolskog Habsburgovca (Karlo II.,1700.)

- Leopold I. i Luj XIV. bili su oenjeni panjolskim princezama- Nastali su novi planovi o diobi od kojih je onaj francuske stranke u

panjolskoj imao najvie izgleda za ostvarenje. Prema njemu, unuk LujaXIV. , vojvoda Filip od Anjoua, trebao je dobiti panjolsku i kolonije;pokrajine su se zemlje htjele prepustiti Austriji

- Od umirueg su kralja iznudili testament u korist Filipa od Anjoua=stanovnitvo Kastilje, koje se od burbonskog kandidata nadalo zavretku ratas Francuskom, s tom je promjenom stanja bilo vie nego suglasno, za razliku

od Luja, koji je cjelokupno panjolsko naslijee htio osigurati svojoj vladarskojkui

- izbio je rat za panjolsko naslijee- car= Brandenbourg, Engleska, Nizozemska (1701. Velika Alijansa)- Luj XIV.= Bavarska i Kln, Portugal i Savoja su nakon nekog vremena preli

na stranu saveznika- Ugarska buna pod vodstvom Franje II. Rkoczya= htio je suraivati sa svim

austrijskim neprijateljima kako bi za Ugarsku izborio neovisnost odhabsburkih vladara= ustanak je uguen, a Rkoczy je 1711. pobjegao

- Borba protiv Francuske voena je na tri bojita: Italiji, na Rajni i uNizozemskoj

- Ratne operacije vodili su princ Eugen i vojvoda od Marlborogha= njihovepobjede ne samo da su osigurale teritorij panjolske Nizozemske, ve suotvorile put prema Francuskoj

- Luj XIV. htio je sklopiti mir, ali su saveznici nastavili rat- nadvojvoda Kralo, mlai sin Leopolda I., umarirao je kao Kralj Karlo

III. u Madrid- prekretnica je bila smrt Josipa I. (1705.-1711.)= on je, nakon Leopolda,

vladao samo est godina= sada je mlai Karlo bio jedini nasljednik svihhabsburkih zahtijeva. No, ujedinjenje austrijskih zemalja sa cjelokupnompanjolskom monarhijom nije bilo u interesu pomorskih sila. One su se stoga,nakon to je Kralo VI. (1711.-1740.) izabran za cara, zauzimalo zakompromisno rjeenje. Dolo je do mira u Utrechtu (1713.)= Filip V.

Burbonski dobio je panjolsku i kolonije, Austrija je dobila panjolskuNizozemsku (Belgiju i Luxemburg), Napulj, Sardiniju i Milano.

- austrijski Habsburgovci bili su moniji nego ikada do tada

6. Zadnji Habsburgovci i pitanje ureivanja nasljedstva- u vrijeme kada je Austrija postala velikom silom vladala su tri cara: Leopold

I., Josip I. i Karlo VI.- Josipova nepredviena smrt uinila je Karla VI. (1711.-1740.) jedinim ivim

mukim potomkom Habsburgovaca= zato je Karlo V. teio reguliranjunasljedstva= na jednom sastanku njegovih vijea 1713. car je objavionedjeljivost i nerazdvojivost svojih zemalja. U sluaju izumiranja

habsburke muke loze, trebale su Karlove (tada jo neroene) keri,tj. potomci, biti ovlateni nasljednici, a nakon njihova izumiranja keriJosipa I. i Leopolda I., enske pripadnice habsburke dinastije=

30


31/57

pragmatina sankcija= ona je od personalne unije nasljednih zemaljauinila stvarnu uniju, a prihvaanjem od habsburkih zemalja postala jeustavom

- cjelokupna Karlova vanjska politika voena je idejom o garanciji ovognasljednog reda od europskih drava

7. Poloaj Austrije za cara Karla VI. (1711.-1740.)- Austrija je svojim dobicima na istoku i zapadu postala vienarodna drava- dok je u austrijskim, ekim i talijanskim podrujima vladavina sve vie

poprimala apsolutistike oblike, Ugarska i Nizozemska zadrale sudalekosena staleka prava

- ratom protiv Turaka (1716.-1718.) Austrija je svoj posjed mogla proiritina jugoistoku do Alute u Vlakoj

- ovoga puta rat je zapoela Austrija= princ Eugen opet je bio vrhovnizapovjednik i pobjednik kod Petrovaradina 1716.= slijedee je godinepostigao odluujuu pobjedu kod Beograda

- mir u Poarevcu (1718.) Austriji je donio Banat, zatim malu Vlaku do

Alute, p

Zollner Erich Povijest Austrije Skripta

Documents

Transcript of Zollner Erich Povijest Austrije Skripta