Znanstveni kolokvij

Ranonovovjekovna rukopisna baština u Hrvatskoj: artefakt, tekst, kontekst

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu18. listopada 2018.

3

O temi skupa

Ideja za kolokvij o rukopisnoj baštini nastala je u okviru pro-jekta HRZZ-a Tekstualne mreže ranonovovjekovne Hrvatske, koji čine mahom klasični filolozi i kroatisti. Budući da je sjedište projekta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao suorganizatori pridružili su se i Odsjek za kla-sičnu filologiju i Odsjek za kroatistiku. Kolokvij je zamišljen s namjerom da se izlaganjima propita širok raspon pitanja vezanih uz rukopise i rukopisnu kulturu hrvatskih krajeva u ranom novom vijeku. Filolozi i povjesničari koji su se bavili ranim novovjekovljem bili su, doduše, upućeni na proučava-nje rukopisa, no taj se rad najčešće smatrao tek pripremnim poslom za daljnja istraživanja. Posljednjih se pak desetljeća na međunarodnoj sceni, a sve više i u domaćim okvirima, u okrilju povijesti knjige kao relativno mlade poddiscipline, istraživačke perspektive okreću prema istraživanju rukopi-sne kulture u periodu nakon pojave tiskarskoga stroja, kada rukopisi supostoje s tiskanom knjigom. Nadalje, nedostatak kritičkih izdanja hrvatskih autora ranoga novovjekovlja ta-kođer upućuje na važnost proučavanja rukopisa. Stoga je za-misao ovoga skupa da se, uz tradicionalna egdotička, kodi-kološka i paleografska pitanja, iz različitih očišta osvijetle raznovrsni aspekti ranonovovjekovne rukopisne kulture i rukopisa kao materijalnih artefakata, prepisivačkih praksi, nastanka i transmisije rukopisa, njihove cirkulacije i druš-tvene uloge, konteksta u kojima su oni nastajali i širili se, statusa prepisivača i tipova publike koja je rukopise konzu-mirala, kao i modusa supostojanja rukopisa i tiskane knjige.

Lahorka Plejić Poje

Program

ČETVRTAK, 18. LISTOPADA 2018, VIJEĆNICA FF-A

10,00 Otvorenje skupa i pozdravne riječi

I.

10,15 Moderatorica: Tamara Tvrtković

Neven Jovanović

Rukopisni izvori govora Nikole Modruškog za Pietra Riarija (1474)

Diana Sorić i Teuta Serreqi Jurić

Tekstualna transmisija Vrančićeva putopisa Iter Buda Hadrianopolim

Luka Špoljarić

Birokracija i humanizam u mletačkoj Dalmaciji: Trojica kneževih kancelara i njihovi rukopisi antičkih klasika

Vladimir Rezar

Humanističke zbirke grčkih rukopisa i njihovi sakupljači: Guillaume Pellicier i akvizicije rukopisa na istočnoj obali Jadrana

Šime Demo

Sam svoj slagar. Iskustvo pripremanja kritičkog izdanja rukopisa u LaTeX-u

11,30 – 12,00 Rasprava

Stanka za kavu

II.

12,15 Moderator: Šime Demo

Tomislav Bogdan

Još koja o Ranjininu zborniku

Dolores Grmača

Divkovićev mali Nauk između rukopisa i tiska

Amir Kapetanović

Nad vrelima Kanavelićeve lirike

Milovan Tatarin

Posljednji veliki ep novovjekovne hrvatske književnosti

Lahorka Plejić Poje

Izgubljeno u prijepisima: onkraj kanona

13,30 – 14,00 Rasprava

Stanka za ručak

III.

15,30 Moderator: Vladimir Rezar

Tamara Tvrtković

Ili je nemir ili je strast: dva primjera rada sa studentima na transkripciji

Violeta Moretti

Osvrt na književnu pozadinu Ritterova stvaralaštva

Irena Galić Bešker

Izvorni rukopisi i prijepisi: primjeri iz Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Ivan Kapec

Neke razlike teksta u rukopisu i tiskanom izdanju djela Philosophiae Benedikta Staya

Irena Bratičević

Ivan Luka Volantić (1749-1808) i dubrovačka kultura knjige

16,45 – 17,15 Rasprava

Zatvaranje kolokvija

Sažeci

13

Tomislav BogdanFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Još koja o Ranjininu zborniku

Zbornik Nikše Ranjine jedan je od najpoznatijih i najvažnijih rukopisnih zbornika u starijoj hrvatskoj književnosti. On je važno svjedočanstvo o popularnosti prvih pjesnika dubro-vačke vernakularne renesansne književnosti, kao i dokaz o ranoj raširenosti, gotovo prevlasti, svjetovne, ljubavne lirike u Dubrovniku na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće. Istodobno je i kodikološki zanimljiv jer je vrlo složene kompozicije te sa-stavljen na temelju brojnih izvora. Iako je odavno izgubljen, Zbornik je temeljito proučen i precizno opisan u radovima starijih filologa. Ovdje će se pokušati dokučiti zbog čega se u hrvatskoj književnoj historiografiji vrlo vrijedne spozna-je o kompoziciji Zbornika, jednom s mukom stečene, danas tako teško usvajaju, štoviše zanemaruju. Također će se po-kušati razmišljati o odnosu autorske renesansne književno-sti i tradicije rukopisnog prenošenja tekstova. U Ranjininu zborniku su, naime, uglavnom sakupljeni tekstovi nastali u okviru visoke, autorske književnosti, ali se pokušavaju ru-kopisno tradirati prema načelima starije, srednjovjekovne književne kulture.

Another Word on Ranjina’s Miscellany

Zbornik Nikše Ranjine (“Nikša Ranjina’s Miscellany”) is one of the most famous and most important handwritten miscellanies in older Croatian literature. It bears testimo-ny to the popularity of the first poets from the vernacular

14

Renaissance literature in Dubrovnik, as well as to the ear-ly presence, or even predominance, of vernacular love lyr-ic in Dubrovnik at the turn of the 16th century. At the same time, it is interesting from the point of view of codicology due to its very complex organisation and compilation from numerous sources. Even though it had been long lost, the Miscellany was closely studied and accurately described in the works of older philologists. An attempt will be made to work out why in Croatian literary historiography val-uable knowledge on the composition of the Miscellany, once painstakingly gained, is today so difficult to acquire or is even neglected. The relationship between authored Renaissance literature and the tradition of handwritten text transfer will also be considered. Ranjina’s Miscellany is, in fact, mainly composed of texts originating from high authored literature that are interpreted in manuscripts ac-cording to the principles of older, medieval literary culture.

15

Irena BratičevićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivan Luka Volantić (1749–1808) i dubrovačka kultura knjige

Najnovija istraživanja prepisivačkoga i priređivačko-ga rada dubrovačkih kulturnih pregalaca na rukopisima Gundulićeva Osmana i Kunićeve poezije prepoznala su važ-nost i zasluge samozatajnoga notara u službi Dubrovačke Republike Ivana Luke Volantića (1749–1808). O njegovu ži-votu i djelovanju, koje se nije iscrpilo u kritičkom prire-đivanju tekstova spomenute dvojice autora, još se uvijek nedovoljno zna. Mnogo podataka o njegovu zalaganju na korist dubrovačke književne kulture nalazi se u pismima koja je u razdoblju od gotovo dvadeset godina (1788–1807) slao Iacopu Coletiju (1734–1827), nastavljaču Riceputijeva i Farlatijeva rada na crkvenopovijesnoj sintezi Illyricum sa-crum. Kakvu je ulogu Volantić imao u objavljivanju šesto-ga sveska te povijesti (onog o Crkvi u Dubrovniku), na koje je načine pomagao rad triju dubrovačkih tiskara, o čijim je rukopisnim ostavštinama skrbio, koju je literaturu želio či-tati i kojim se materijalima za pisanje služio – neka su od pitanja na koja odgovore daje devedeset sačuvanih pisama. Kritički prikaz ovih pisama pokazat će da su ona vrijedan izvor za osvjetljavanje ne samo Volantićeve biografije nego i kulture rukopisa i knjige u Dubrovniku koncem osamna-estog i početkom devetnaestog stoljeća.

16

Ivan Luka Volantić (1749–1808) and the Ragusan Book Culture

The most recent research on the copying and editorial ef-forts of Ragusan cultural workers on the manuscripts of Gundulić’s Osman and Kunić’s poetry recognized the im-portance and merits of the unpretentious notary in the service of the Ragusan Republic, Ivan Luka Volantić (1749–1808). Even though, little is known of his life and work, which had not been exhausted in the critical edition of the texts of the two authors mentioned. A lot of information concerning his efforts to the benefit of Ragusan literary cul-ture is found in the letters which he sent, in the period of al-most twenty years (1788–1807), to Iacopo Coleti (1734–1827), who continued Riceputi’s and Farlati’s work on the Church history Illyricum sacrum. What role did Volantić play in the publishing of the sixth volume of this history (the one on the Church in Ragusa), how did he assist the work of three Ragusan printing shops?, whose manuscript legacies did he take care of?, what did he want to read and which writing materials did he use? – these are some of the questions on which ninety preserved letters give answers to. A critical presentation of these letters will show that they are a valu-able source for illuminating not only Volantić’s biography but also the manuscript and book culture in Ragusa at the end of the 18th and the beginning of the 19th century.

17

Šime DemoHrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Sam svoj slagar. Iskustvo pripremanja kritičkog izdanja rukopisa u LaTeX-u

LaTeX je elektronički sustav koji služi za oblikovanje pisa-nih dokumenata, osobito prikladan za znanstvene radove s nestandardnim znakovima i kompleksnim strukturama. S jedne strane on nudi veliku moć upravljanja izgledom do-kumenta uz maksimalnu automatizaciju procesuiranja; s druge strane način na koji funkcionira zahtijeva mentalnu prilagodbu na rad različit od onoga na koji smo navikli slu-žeći se konvencionalnim alatima za pripremu teksta.

U referatu će se na temelju iskustva priređivanja kritičkog izdanja u sklopu projekta Tekstualne mreže ranonovovjeko-vne Hrvatske predstaviti LaTeX te promotriti njegova pri-vlačna i manje privlačna svojstva. Postavit će se i šire pitanje autorskog prodiranja u područje tipografskog rada, odno-sno promjena u „proizvodnoj liniji“ izdavanja znanstvenog rukopisa.

Your Own Typesetter. An Experience of Preparing a Critical Edition of a Manuscript With LaTeX

LaTeX is an electronic system used for producing written documents, being especially suitable for research papers containing non-standard symbols and complex structures. On the one hand, it provides effective control over the ap-

18

pearance of the document, along with maximal process au-tomation; on the other, the way it works demands that one conforms to routines different from the ones we have been used to by employing conventional text processors.

Using the experience of preparing a critical edition with-in the Textual Networks of Early Modern Croatia project, in this talk we will present LaTeX and observe its appealing and less appealing features. We will also address the more general issue of author interference with the typographer’s job, applying changes in the “production line” in the pro-cess of publishing a research manuscript.

19

Irena Galić BeškerNacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Izvorni rukopisi i prijepisi: primjeri iz Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Razvijena prepisivačka djelatnost u hrvatskim zemljama kompenzirala je nedostatak tiskarske djelatnosti u razvije-nim gradskim sredinama jadranske obale (Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik) i kontinenta (Osijek, Varaždin). Zbog tog su velikog nedostatka djela značajnih autora ranijih razdo-blja tiskana mahom izvan hrvatskih granica (Firenca, Rim, Venecija).

Kad se usporede rukopisna djela hrvatskih autora starijih razdoblja, vidljivo je da su u rukopisnoj zbirci središnje knjiž-nice zagrebačkog sveučilišta djela autora južne Hrvatske sa-čuvana u prijepisima, dok su djela autora sjeverne Hrvatske sačuvana kao izvorni rukopisi (autografi). Značajna djela autora južne Hrvatske u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK sačuvana su u prijepisima. Djela su se prepisivala samostal-no ili kao dio većih zbirki (antologija). Velik dio tih prijepi-sa potječe iz knjižnice Ljudevita Gaja, prvaka hrvatskog na-rodnog preporoda. S druge strane, djela značajnih autora sjeverne Hrvatske (Krčelić, Mikoci, Patačić, Vitezović) saču-vana su kao autografi. Takav nerazmjer može se tumačiti razlozima kulturne i povijesne naravi.

Na primjeru omanje zbirke rukopisa s djelima Ignjata Đurđevića (1675–1737) pokazat ćemo ne samo upućenost sjeverne Hrvatske na književnu tradiciju hrvatskog juga,

20

već i nerazmjer u zastupljenosti izvornih rukopisa i prije-pisâ u rukopisnom fondu središnje knjižnice zagrebač-kog sveučilišta. Iz knjižnice Ljudevita Gaja potječu sljede-ća rukopisna djela Ignjata Đurđevića: Raslike pjesni (R 3185), Piesni raslike (R 3130), Narodne poslovice dubrovačke (R 3420), Antiquitatum Illyricarum partes aliquot (R 3893), Pjesni razlike (R 3688), Suze Marunkove (R 3195) i Pjesni raz-like (R 4354). Svi su nabrojeni rukopisi prijepisi, osim ruko-pisa na signaturi R 3893, koji je jedini u ovoj zbirci autograf.

Original Manuscripts and Copies: Examples From the Manuscripts and Old Books Collection of the National and University Library in Zagreb

Lack of printing and printing houses in urban centres along the Adriatic Coast (Rijeka, Zadar, Split and Dubrovnik) and on the continent (Osijek, Varaždin) was overcome thanks to copying activities developed in Croatian historical lands. For this reason, numerous works of significant Croatian authors of earlier periods were printed outside Croatia (Firenze, Rome, and Venice). The predominance of man-uscript copies of southern authors’ works is noticeable in the Manuscripts Collection of the National and University Library in Zagreb. Works written by authors from south Croatia are mostly copies of original manuscripts while works written by authors from northern Croatia are kept as original manuscripts. Original works from earlier centuries were copied as a whole or form an integral part of miscel-lanea or anthologies. A great part of those copies originates from the library of Ljudevit Gaj, the leader of the Croatian national movement. On the other hand, works written by significant authors from the north (Baltazar Adam Krčelić, Josip Mikoci, Baltazar Patačić, Pavao Ritter Vitezović) have

21

been preserved as authographs. Such a disproportion be-tween originally written and copied manuscripts is ex-plainable culturally and historically.

Here we aim to present a rather small collection of manu-script works of the poet Ignjat Đurđević (1675–1737) show-ing not only northern Croatia orientation towards south-ern literary tradition but a disproportion between numbers of original manuscripts and copies in the Manuscripts Collection of the National and University Library in Zagreb. Here follows a list of manuscript works of Ignjat Đurđević which originate from Ljudevit Gaj’s library: Raslike pjesni (R 3185), Piesni raslike (R 3130), Narodne poslovice dubrovačke (R 3420), Antiquitatum Illyricarum partes aliquot (R 3893), Pjesni razlike (R 3688), Suze Marunkove (R 3195) and Pjesni ra-zlike (R 4354). All listed manuscripts are copies except one. The manuscript entitled Antiquitatum Illyricarum partes al-iquot (R 3893) is the only autograph in the collection.

22

Dolores GrmačaFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Divkovićev mali Nauk između rukopisa i tiska

U fokusu izlaganja bit će modusi supostojanja rukopisa i ti-skane knjige na primjeru jednoga od najpopularnijih dje-la na narodnome jeziku, Nauk krstjanski s mnozijemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi Matije Divkovića (1563–1631), koje je od 1616. do 1738. objavljeno u dvadesetak iz-danja na bosanici, ali i vrlo često prepisivano sve do sre-dine 19. st. Poznato je naime pet glagoljskih rukopisa koji sadrže prije pise iz Divkovićevih djela, među kojima je po-sebno važan prijepis Antona Depope na otoku Krku (1625–1630), te prijepis Ante Raspovića koji nastaje u Zadru 1772. Divkovićeva su djela čitana i u Dubrovniku. Prijepise na la-tinicu načinio je Đuro Matijašević krajem 17. stoljeća. U no-vootvorenoj dubrovačkoj tiskari 1786. Toma Ivanović na latinici tiska Plač B. D. Marije iz malog Nauka. Ovom će pri-godom također biti predstavljen dosad nepoznati prijepis na latinicu iz pera fra Mate Mikića koji nastaje u Tuzli s po-svetom fra Martinu Nediću datiranom 4. listopada 1860.

Zanimljive su sličnosti u intervencijama priređivača Divko-vićeva malog Nauka i prepisivačkih praksi. Pojedina su iz-danja naime ikavizirana i čakavizirana (kao u glagoljskim prijepisima), na nekim su mjestima stihovi skraćivani, a na drugima dodavani. Stoga će se analizirati postupci prila-godbe teksta publici te, što je osobito važno, utjecaj ruko-pisnoga prenošenja teksta koji je vidljiv u pojedinim izda-njima, a posebice u latiničkom izdanju koje je priredio don Anton Gladilić (Venecija 1709).

23

Matija Divković’s Small Doctrine Between Manuscript and Print

The paper focuses on the modes of coexistence of manu-scripts and printed books as exemplified by one of the most popular vernacular works – Nauk krstjanski s mnozijemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi by Matija Divković (1563–1631) – published in about twenty editions in the bosanica (Croatian Cyrillic) script from 1616 to 1738, and repeatedly copied until the middle of the 19th century. Five Glagolitic manuscripts are known to exist containing tran-scripts from Divković’s works. Among those, particularly important are the transcript of Anton Depope (1625–1630) from the Island of Krk and the transcript of Ante Raspović created in Zadar in 1772. Divković’s works were also read in Dubrovnik. Transcripts in Latin script were made by Đuro Matijašević at the end of the 17th century. In 1786, in the newly opened printing house in Dubrovnik, Toma Ivanović printed a Latin script edition of The Tears of the Blessed Virgin Mary from the small Doctrine. On this occasion, a so far unknown Latin script transcript will also be presented, written by Fr. Mate Mikić in Tuzla, dated 4 October 1860, and dedicated to Fr. Martin Nedić.

There are interesting similarities between the interven-tions made by the editors of Divković’s small Doctrine and the copying practices. In fact, certain editions were adapt-ed to Ikavian and Čakavian (as in the Glagolitic transcripts), with the verses either shortened or added. The analysis thus includes the processes of adapting the text to the audience and, importantly, the influence of handwritten text trans-fer, which can be observed in some editions, particularly in the Latin script edition by Anton Gladilić (Venice, 1709).

24

Neven JovanovićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Rukopisni izvori govora Nikole Modruškog za Pietra Riarija (1474)

Nadgrobni govor modruškog biskupa Nikole (1427–1480), rodom Kotoranina, za Pietra Riarija (1445–1474), franjevca i kardinala Sv. Siksta te utjecajnog nećaka pape Siksta IV, prva je poznata tiskom objavljena knjiga hrvatskog autora. U razdoblju 1474–1484. govor je doživio sedam izdanja, ali sačuvan je i u šest prijepisa; danas se čuvaju u Münchenu, Rimu i Vatikanu, Veneciji, Palermu i Olomoucu. Ovo će izla-ganje dati pregled rukopisne predaje Nikolina govora i po-kazati što grafije i konteksti sugeriraju o rukopisnim svje-docima predaje, a što tekstualne inačice govore o odnosu rukopisa i tiskanih verzija. Na kraju ćemo predložiti stem-ma codicum, skicu odnosa svjedoka izrađenu na osnovi ključnih varijanata, i put prema odgovoru na pitanje: Što je zapravo napisao Nikola Modruški u govoru za Riarija?

Manuscript Sources of the Oration of Nicholas, Bishop of Modruš, for Pietro Riario (1474)

The funeral oration which Nicholas, bishop of Modruš, born in Kotor (1427–1480) held in 1474 in Rome for Pietro Riario, a Franciscan friar, cardinal of St. Sixtus, and politically in-fluential nephew of Pope Sixtus IV, happens to be the first printed book by a Croatian author. In the ten years from 1474 to 1484 Nicholas’s oration was printed seven times. It survives also in six manuscript copies, held today in

25

Munich, Rome, the Vatican, Venice, Palermo and Olomouc. The paper surveys the manuscript tradition of Nicholas’s oration, aiming to tell the story of manuscript witnesses from the handwriting and the codicological contexts, at the same time explaining the relationship between the manu-scripts and the printed editions. To better understand that relationship, we present a stemma codicum based on key textual variants, trying to establish grounds on which to answer the question: What did Nicholas of Modruš actually write in his oration for Pietro Riario?

26

Ivan KapecNacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Neke razlike teksta u rukopisu i tiskanom izdanju djela Philosophiae Benedikta Staya

Djelo Philosophiae versibus traditae libri sex Benedikta Staya tiskano je prvi put 1744. godine u Veneciji. U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pohranjena su dva rukopisa tog djela. Jedan rukopis je pred-ložak koji sadrži Stayeve ispravke, a drugi je čistopis koji je vjerojatno služio kao predložak za tiskano izdanje. U ovom izlaganju pokušat će se utvrditi razlike između tekstova, koje obuhvaćaju drugo pjevanje iz spjeva Philosophiae, i na-značiti njihove karakteristike s jezičnog i sadržajnog gledi-šta. Stay je stilski dorađivao svoj tekst u nastojanju da ga što preciznije približi antičkim uzorima. Ispravci koji se ovdje pojavljuju mogli bi upućivati na Stayevu snažnu sklonost da njegov konačni tekst bude stilski i jezično usporediv u što više detalja s rimskim klasicima.

Some Textual Differences in the Manuscript and Printed Editions of Philosophiae versibus traditae libri sex by Benedikt Stay

A philosophical poem in six books Philosophiae versibus tra ditae libri sex of Benedikt Stay was printed for the first time in 1744 in Venice. Two manuscripts of that work are stored in the Collection of Manuscripts and Old Books of the National and University Library in Zagreb. One manuscript is a template that contains Stay’s corrections, and the oth-

27

er is a clean version of it that probably served as a template for a printed release. In this exposition, I will try to deter-mine the differences between the texts of the second book of the Philosophia and to indicate their characteristics from a linguistic and content point of view. Stay has stylistically refined his text in an effort to approach to the style of clas-sic authors. Corrections entered in his own handwriting that appear here might point to Stay’s strong intent that his final text is versatile and linguistically comparable in as much detail to the classics of Roman literature.

28

Amir KapetanovićInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu

Nad vrelima Kanavelićeve lirike

U prilogu ćemo raspravljati o izazovima tekstoškoga prou-čavanja hrvatske ranonovovjekovne pisane baštine na pri-mjeru Kanavelićeve lirike. Zapisi su rasuti u brojnim vreli-ma, uglavnom rukopisnim. Raspravom će biti obuhvaćena pitanja relevantnosti jezično-tekstualnih razlika između mlađih i starijih zapisa, analizirat će se odnos nekoliko „au-tografa“ i sekundarnih prijepisa te odnos rijetkih tiskom objavljenih stihova i njihovih rukopisnih vrela. Osim toga, ukazivat će se i na bliskost ili udaljenost pojedinih tekstnih svjedoka. Razmatranje ovih pitanja pripomoći će u kritičkoj pripremi Kanavelićeva književnoga opusa.

On the Sources of Kanavelić’s Lyrics

This paper will discuss the challenges in textological analy-sis of Croatian early modern written heritage through the example of Kanavelić’s lyricism. The records are spread among numerous sources, most of which are in manuscript form. The discussion will encompass issues of the relevance of linguistic and textual differences between newer and older records, the relationship between a few handwritten manuscripts and secondary copies, and the relationship between printed verses and their manuscript sources. In addition to this, the closeness or distance between partic-ular text witnesses will also be pointed out. The considera-tion of these issues will be of assistance in the critical prep-aration of Kanavelić’s literary opus.

29

Violeta MorettiFilozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

Osvrt na književnu pozadinu Ritterova stvaralaštva

Hrvatski polihistor, književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović (1652–1713) pokoljenjima iza sebe ostavio je boga-tu pisanu ostavštinu, a cilj je ovog izlaganja zaviriti u pro-ces nastajanja njegovih tekstova te se osvrnuti na Ritterovu književnu i knjižnu razmjenu. U zbirkama njegovih stiho-vanih poslanica (Arhiv HAZU, II d 147 i IV c 4) mnogi su do-kazi poboljšavanja teksta, a niz stranica iz njegovih Otia metrica (NSK, R3460 i R3461) ukazuje i na naknadne dora-de tiskanih izdanja. Uvid u pozadinu njegova stvaralaštva pružaju i citatne bilježnice poput Varia extracta et notitiae (NSK, R3463), koje izrijekom čuvaju dokaz Ritterovih čitanja književnih i povijesnih djela, a uz vlastite i tuđe zabilježe-ne stihove ondje stoje i vlastoručni zapisi o knjižnoj razmje-ni. Vratimo li se tekstu njegovih poslanica, i ondje je posvje-dočena bogata razmjena rukopisa, uz pokoju referencu na vlastito književno i znanstveno pisanje. Premda je opseg ovog istraživanja daleko od uspostavljanja obuhvatne sli-ke, namjena mu je konkretnim primjerima iz izabrane gra-đe barem donekle rasvijetliti naličje kreativnog rada ovog ranonovovjekovnog pisca u smislu nastanka, distribucije i cirkulacije njegovih i tuđih djela.

30

On the Literary Background of Ritter’s Writing

Croatian polymath, writer and historian Pavao Ritter Vitezović (1652–1713) has left a rich written legacy to later generations. The aim of this paper is to have a look at the process of the creation of his literary writings and to ad-dress his literary and book exchange. His verse epistolaries (HAZU Archive, II d 147 and IV c 4) contains a lot of evidence that he used to polish his texts, and a number of pages of his Otia metrica (National and University Library, Zagreb, R3460 and R3461) reveal his later improvements to printed editions. Insight into his literary work can also be gained from his booklets containing notes and quotations, for ex-ample, his Varia extracta et notitiae (National and univer-sity library, Zagreb, R3463), that hold proof of Ritter’s read-ing of literary and historical works, his own and others’ verses, and his remarks on book exchange noted down in his own handwriting. If we go back to the text analysis of his verse epistles, we will find testimony of his rich man-uscript exchange, side by side with occasional self-refer-ences to his literary and historiographical working process. Even though the aim of this research is far from establish-ing a broad picture, it is hoped to shed at least some light on the backstage of this author’s creative work in the sense of emergence, distribution and circulation of his own and others’ writings through concrete examples from the se-lected material.

31

Lahorka Plejić PojeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Izgubljeno u prijepisima: onkraj kanona

Izlaganje će se pozabaviti nerazmjerom između zastuplje-nosti pojedinih dubrovačkih autora 18. stoljeća u književ-nohistoriografskim pregledima i statusom što su ih njihova djela u svoje vrijeme uživala u Dubrovniku. Pritom će biti rije či isključivo o rukopisnim djelima. Broj prijepisa tih dje-la, kao i ugled prepisivača koji su ih prepisivali, sugerira-ju da je vrijednosna ljestvica nekoć bila znatno drugačija, pa čak i da se u toj rukopisnoj ostavštini mogu prepoznati obrisi „lokalnog“ kanona. Pokazat će se to na nekoliko pri-mjera, između ostaloga i na opusu dubrovačke pjesnikinje Lukrecije Bogašinović.

Lost in Transcriptions: Beyond the Canon

The paper will discuss the imbalance between the occur-rence of certain 18th-century Ragusan authors in liter-ary-historical overviews, and the status that their works enjoyed in the Dubrovnik of the period. The paper will fo-cus exclusively on the manuscripts. The number of tran-scriptions of these works, as well as the reputation of the scribes who transcribed them suggest that the value scale at the time used to be very different, and, moreover, that in this manuscript heritage one can recognize the outlines of the “local” canon. This will be shown on several exam-ples, among them the oeuvre of Ragusan poetess Lukrecija Bogašinović.

32

Vladimir RezarFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Humanističke zbirke grčkih rukopisa i njihovi sakupljači: Guillaume Pellicier i akvizicije rukopisa na istočnoj obali Jadrana

Najcjenjenije europske biblioteke današnjice, kao što su Biblioteca nazionale Marciana, Biblioteca Medicea Lau ren-ziana, Bodleian Library ili Bibliothèque nationale de France, dio svojeg ugleda u kulturnoj zajednici zasigurno duguju i fondovima starih rukopisa koje posjeduju, poglavito onih latinskih i grčkih. Ti su pak fondovi potekli mahom od pri-vatnih kolekcija rukopisa oblikovanih u doba humanizma i u najvećem su broju slučajeva predstavljali jezgru iz koje su se kasnije pojedine knjižnice i razvile. Posebno su u tom smislu zanimljive zbirke grčkih rukopisa, za koje je, budu-ći da je njihovo posjedovanje zbog rijetkosti i egzotičnosti bilo pitanje prestiža, među humanističkim prvacima po-stojao naročit interes. Najveću je pritom kolekciju grčkih rukopisa, njih petstotinjak, u svoje vrijeme prikupio fran-cuski kralj François I. (1494–1547): ona je, smještena u dvor-cu Fontainebleau, postala temeljnim fondom oko kojeg se razvila današnja BNF, a do danas uvećana na preko 4000 primjeraka grčkih rukopisa i sad prednjači među zbirka-ma ostalih europskih biblioteka. Povijest njezina nastan-ka dobro je proučena, a za nas je dodatno interesantna jer je njezin glavni sastavljač, ambasador francuskog kralja u Veneciji Guillaume Pellicier, tijekom potrage za grčkim ru-kopisima između 1539. i 1542. pomoć u prikupljanju zatra-žio i od humanista na istočnoj obali Jadrana. Izlaganje će

33

se osvrnuti na Pellicierove veze s Korčulaninom Nikolom Petrovićem (1486–1568), vrsnim grecistom i dubrovačkim profesorom klasičnih jezika u razdoblju od 1538. do 1550, i na pojedine grčke rukopise koji su do Pelliciera, pa potom i do rukopisne zbirke francuskoga kralja, možda došli upravo preko Dubrovnika.

Humanist Collections of Greek Manuscripts and Their Collectors: Guillaume Pellicier and His Manuscript Acquisitions on the Eastern Adriatic Coast

In 1539 Guillaume Pellicier (1490–1568), a French prelate and diplomat, was appointed ambassador to Venice by the French king Francis I, with the main task of searching for rare manuscripts of Greek origin in the European South, as far as to Constantinople. His mission was successful, as he indeed managed to bring back to France several hun-dreds of Greek manuscripts. The paper gives a detailed ac-count of the written correspondence between Pellicer and his old acquaintance Nicolaus Petreius (1486–1568), born in Korčula, trained in Greek language in Italy, and at that time settled in Ragusa as a teacher of classical languages, which allows us to assume that some of those manuscripts, col-lected for the king of France, came in Pellicier’s possession by Petreius’s mediation.

34

Diana Sorić, Teuta Serreqi JurićSveučilište u Zadru

Tekstualna transmisija Vrančićeva putopisa Iter Buda Hadrianopolim

Putopis Antuna Vrančića Iter Buda Hadrianopolim saču-van je u autografu koji se nalazi u budimpeštanskoj knjiž-nici Széchényi pod signaturama Fol. Lat. 2380 i Fol. Lat. 422. Unutar Fol. Lat. 2380 (ff. 81r–112v) nalazi se početni dio, a unutar Fol. Lat. 422 (ff.76r–99r) završni dio rukopisa. Prijepis se pak toga Vrančićeva djela nalazi u sklopu druge knjige De Illyrico Caesaribusque Illyricis Tomka Mrnavića iz početka 17. stoljeća. Prijepisi Mrnavićeva rukopisa čuvaju se na tri-ma lokacijama: prvi u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom R 7195, drugi u Zemaljskome mu-zeju u Sarajevu pod signaturom E-541 te treći u Samostanu Male Braće u Dubrovniku.

Što se tiče izdanja toga djela, Vrančićev je putopis u cijelosti prvi put objavljen 1774. godine kao sastavni dio poznatoga putopisnog štiva Viaggio in Dalmazia Alberta Fortisa. Čitav je putopis nešto kasnije objavio i Laszlo Szalay u mađar-skom izdanju Monumenta Hungariae Historica II/2 (1857), dok se manji segmenti putopisa također nalaze u dje-lu Historia episcopatus Quinqueecclesiensis, tom V, Jozsefa Kollera (1782–1784).

Ovo izlaganje sadrži osvrt na svu sačuvanu rukopisnu bašti-nu i tiskana izdanja jedinoga primjerka putopisne književ-ne vrste proizišla iz Vrančićeva pera. Pri usporedbi rukopi-sa (autografa i prijepisa) s navedenim cjelovitim izdanjima

35

priređivača Fortisa i Szalaya fokus će biti usmjeren na utvr-đivanje međusobnih odstupanja odnosno razlika među rukopisima i izdanjima. Iako je tekstualna transmisija Vrančićeva putopisa živahna, što potvrđuju jedan autograf i tri prijepisa te dva cjelovita i jedno fragmentarno izdanje, greške koje se prenose u izdanjima i koje ponekad ugroža-vaju čitanje teksta, kao i nedostatak kritičkoga izdanja, do-voljni su razlozi za novu i suvremeniju filološku obradu toga Vrančićeva djela.

Textual Transmission of Antun Vrančić’s Travelogue Iter Buda Hadrianopolim

The autograph of Antun Vrančić’s travelogue Iter Buda Hadrianopolim is kept in the National Széchényi Library in Budapest under the call number Fol. Lat. 2380 and Fol. Lat. 422. is The initial part is within Fol. Lat. 2380 (ff. 81r–112v), and the final part of the manuscript within Fol. Lat. 422 (ff.76r–99r). A transcript of Vrančić’s travelogue can be found within the second book of De Illyrico Caesaribusque Illyricis by the Croatian humanist Tomko Mrnavić from the 17th century. The copies of Mrnavić’s manuscript are kept in three locations: one copy is kept at the National and University Library in Zagreb under the call number R7195, the second in the National Museum of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo under the call number E541, and the third in the Monastery Mala Braća in Dubrovnik.

As far as the editions of this text are concerned, Vrančić’s travelogue was published in its entirety for the first time in 1774, as an integral part of a famous travelogue Viaggio in Dalmazia by Alberto Fortis. The whole travelogue was also published a little bit later in the Hungarian edition of Monumenta Hungariae Historica II/ 2 by László Szalay

36

(1857). Also, a few segments of the travelogue can be found within the book Historia episcopatus Quinqueecclesiensis, tomus V, by Jozsef Koller (1782–1784).

This paper contains an overview of all preserved manu-script heritage and printed editions of the only sample of a travelogue handwritten by Vrančić’s. When comparing the manuscripts (autograph and transcriptions) with the aforementioned complete editions of Fortis and Szalay, the focus will be on determining the differences between the manuscripts and the other editions. Although a textual transmission of Vrančić’s travelogue is lively, as confirmed by one autograph, three transcripts, two complete editions and one fragmentary edition, errors transferred in edi-tions, which sometimes compromise the reading of text, as well as the lack of a critical edition, are sufficient reasons for the new and contemporary philological elaboration of Vrančić’s work here.

37

Luka ŠpoljarićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Birokracija i humanizam u mletačkoj Dalmaciji: Trojica kneževih kancelara i njihovi rukopisi antičkih klasika

Potpavši 1409–1420. pod mletačku vlast, dalmatinski bi gradovi svake tri godine iz redova mletačkog patricijata dobili novog kneza (u većim gradovima i kaštelana), u či-joj bi pratnji u grad stigao i njegov kancelar. Kancelari bi vodili kneževe knjige, vršili njegovu službenu koresponden-ciju i pomagali mu u ostalim službenim dužnostima. Iako su često bili zapošljavani iz istog kruga profesionalnih bi-rokrata kao i komunalni kancelari i notari koji bi ponekad proveli desetljeća u dalmatinskim gradovima, kneževi kan-celari najčešće bi se zadržali u gradu tek za vrijeme traja-nja mandata kneza kojemu su služili, a da nisu formira-li neke trajnije veze s okolinom. Kao takvi ti su pisari, čini se, imali malo utjecaja na ranu difuziju humanističkog po-kreta u Dalmaciji (od početka 15. stoljeća do nagle ekspan-zije tiskarske industrije 1470-ih). Nemamo naime nikakvih dokaza o njihovim vezama s prvim lokalnim sljedbenicima humanističkog pokreta. Osim što bi se u gradu zadržali tek kraće vrijeme, većina tih profesionalnih službenika vjero-jatno nije gajila prevelik interes za antičke klasike i huma-nističke bestselere. No kako ću pokazati u svome izlaganju, to nije uvijek bio slučaj. Nekoliko sačuvanih humanističkih rukopisa naime otkriva da su neki kancelari, poput Giorgia Casellia iz Trevisa, Angela Vadia iz Riminia i Gianbattiste Deia iz Feltra, svoje vrijeme u službi kratili čitajući i prepi-

38

sujući latinske klasike. Oni možda nisu ostvarili veze s lokal-nim humanistima i danas su manje-više potpuno nepozna-ti u hrvatskoj historiografiji, no njihovi rukopisi i biografije otkrivaju da su posrijedi doista bili ljudi koji su revno podu-pirali humanistički pokret.

Bureaucracy and Humanism in Venetian Dalmatia: Three Comital Chancellors and their Manuscripts of the Ancient Classics

After they came under Venetian rule in 1409–1420, the Dalmatian cities would welcome a new count every three years, elected usually from the ranks of the Venetian pa-triciate, who would be escorted by an official chancellor. These ‘comital’ chancellors would keep the count’s books in order, take care of his official correspondence and help him with his official duties. Although they were drafted from the same pool of professional bureaucrats as com-munal chancellors and notaries who would in some cases spend decades in Dalmatian cities, the comital chancellors would stay in the city for the duration of the count’s man-date, often without forming more meaningful connections with their surroundings. As such, the comital chancellors seem to have had little effect on the early diffusion of the humanist movement within the region (from the begin-ning of the 15th century to the boom of the Venetian print-ing industry in 1470). There is virtually no evidence for their contact with any of the local humanists. Moreover, aside from staying in the city for a brief time, most of them probably did not have any substantial interest in the an-cient classics and humanist bestsellers. However, as I will show in my paper, this was not always the case. A few hu-manist manuscripts reveal that some comital chancellors,

39

such as Giorgio Caselli of Treviso, Angelo Vadio of Rimini, and Gianbattista Dei of Feltre, did spend a part of their free time in Dalmatia reading and copying the ancient classics. They may not have formed any connections with the local humanists, and they may be unknown in Croatian histori-ography, but their manuscripts and biographies reveal that they were indeed supporters of the humanist movement at the time of its shaping.

40

Milovan TatarinFilozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Posljednji veliki ep novovjekovne hrvatske književnosti

Iako je rukopis u kojemu se sačuvao ep Više poroda Djevi-čanskoga odavna registriran u katalogu Inocenta Čulića pod br. 71, a u katalogu Mije Brleka pod br. 127, jedva se znade da to djelo postoji. Ep pripovijeda o središnjem kr-šćanskom događaju, a obuhvaća događaje od navještenja, Marijina posjeta rođakinji Elizabeti, putovanja u Betlehem i Isusova rođenja, poklonstva mudraca, Djevičina i Josipova bijega u Egipat pred Herodovim bijesom do pokolja nevine dječice. U ovome se trenutku ne može kazati je li Više poro-da Djevičanskoga originalan ili prijevodni rad, a samo opre-zno se smije iznijeti pretpostavka da je nastao u 18. stoljeću.

The Last Great Epic Poem of Croatian Literature in the Modern Period

Even though the manuscript preserving the epic poem Više poroda Djevičanskoga has long been registered in the cata-logue of Inocent Čućić under the no.71, and in the catalo-gue of Mijo Brlek under the no. 127, this epic poem rema-ins virtually unknown. It narrates the central Christian events, including the annunciation, Mary’s visit to her co-usin Elizabeth, journey to Bethlehem and Jesus’s birth, the worship of the magi, the Virgin and Joseph’s flight to Egypt before Herod’s rage and the massacre of the innocents. At this moment it is impossible to determine whether Više po-

41

roda Djevičanskoga is the original or a work of translation; it is only possible to hypothesize that it was created in the 18th century.

42

Tamara TvrtkovićHrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Ili je nemir, ili je strast: dva primjera rada sa studentima na transkripciji

Mladi filolozi (pogotovo latinisti) prije ili kasnije u svojem profesionalnom životu susretnu se s rukopisom koji tre-ba transkribirati. To nije nimalo lak zadatak i pred mladim znanstvenikom stoji niz pitanja i problema pa ih za taj po-sao treba pripremiti još u studentskim danima i dati im ba-rem osnovne upute, o tome kako i otkud početi, upoznati ih s temeljnim načelima filološkog rada, a ujedno im dati i pri-liku da vide žele li se time baviti kasnije.

Na osnovi dvaju primjera rada sa studentima – na trans-kripciji dijela rukopisa De Illyrico Caesaribusque Illyricis Ivana Tomka Mrnavića (1580–1637) i na pripremi kritičkog izdanja djela Genealogia Pavla Skalića (1534–1575) – ukazat će se na neke od mogućih pristupa istraživačima koji se prvi put susreću s transkripcijom te na probleme na koje pritom nailaze i studenti, ali i njihov profesor.

Anxiety or Passion: Two Examples of Work With Students on Transcription

Young philologists (especially Latinists), sooner or later in their professional life, have contact with a transcription. It’s not an easy task for young researchers – there are a lot of questions and problems that need to be resolved. Therefore, students should be prepared right from their college days -

43

they should be given basic instructions on how and where to start their research; get familiar with the primal prin-ciples of philological work, and at the same time be given the chance to decide whether to stay in that field of work or choose something else.

Based on two examples of work with students – transcrip-tion of part of the manuscript De Illyrico Caesaribusque Illyricis written by Ivan Tomko Mrnavić (1580–1637) and the preparation of a critical edition of Pavao Skalić’s (1534–1575) Genealogia – Researchers who encounter transcrip-tion for the first time will have some of the possible ap-proaches pointed out to them as well as problems they may come across during the research process.

Organizatori skupa

Projekt Hrvatske zaklade za znanost Tekstualne mreže ranonovovjekovne Hrvatske

Odsjek za kroatistiku i Odsjek za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Organizacijski odbor

Lahorka Plejić PojeVladimir RezarTamara Tvrtković

Nakladnik

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuZa nakladnika: Vesna Vlahović-Štetić

Oblikovanje i slog

KaramanDesign

Tisak

Kolor klinika, Zagreb

ISBN: 978-953-175-724-9

CIP-zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009385.

SudioniciTomislav BogdanIrena Bratičević

Šime DemoIrena Galić Bešker

Dolores GrmačaNeven Jovanović

Ivan KapecAmir Kapetanović

Violeta MorettiLahorka Plejić Poje

Vladimir RezarTeuta Serreqi Jurić

Diana SorićLuka Špoljarić

Milovan TatarinTamara Tvrtković