1

Banja Luka, juni 2011.god.

S A D R A J

UVOD ........................................................................................................................................ 2 1. PROBLEMI DEFINISANOSTI ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA DJECE ............. 3 2. OBLICI ZLOSTAVLJANJA DJECE I NJIHOVE POSLEDICE ............................................ 5 3. TRETMAN ZLOSTAVLJANE DJECE................................................................................ 10

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA: VIKTIMOLOGIJA

TEMA: ZLOSTAVLJANJE DJECE

2

ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 12 LITERATURA......................................................................................................................... 13

UVOD Nasilje nad djecom od strane roditelja ima dugu istoriju, jer su razliiti vidovi nasilnog,

pa ak i surovog odnosa prema djeci zabiljeeni i u ranijoj istoriji civilizacije. Kod starih Grka i Rimljana djeca su masovno ubijana i surovo kanjavana, sto se smatralo sastavnim dijelom roditeljskog prava. Meutim, ovaj socijalno-patoloki fenomen samo je povrno i djelimino privlaio panju naunika iz oblasti drutvenih nauka. Tek se u drugoj polovini dvadesetog vijeka

3

poveava drutvena osjetljivost za ovu pojavu, i ona postaje vidljivija. Dugo ignorisanje ovog problema moe se objasniti nepoznavanjem pravih razmjera ove pojave. Do statistiki pouzdanih podataka o stvarnom obimu zlostavljanja i zanemarivanja djece teko se dolazi, jer samo neznatan broj sluajeva biva otkriven.

Mada su neki oblici zlostavljanja djece opisivani u naunoj i strunoj literaturi jo krajem

19.vijeka,od 1955.godine,zahvaljujui lanku amerikog autora Henrija Kempe-a.Sindrom pretuenog djeteta (gdje je prvi put ukazano na tjelesne povrede kod odojadi koje se nisu mogle objasniti poznatim uzrocima), zapoinje se intenzivnije prouavanje fizikog zlostavljanja djece, 70-ih godina se prouava seksualna zloupotreba, dok se pojava i problemi emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja u znaajnijoj mjeri prouavaju 80-ih i 90-ih godina.

Posebnu panju privlai pojava zlostavljanja i zanemarivanja djece u okviru porodice, jer

se ak 70% ove pojave deava u porodici, koja u savremenim drutvima ima status visoko zatiene drutvene grupe. Savremeni teorijski pristupi daju porodici znaaj bio-psiho-socijalnog sistema, i naglaavaju da poremeaji porodinih odnosa (nastali u kontekstu ireg drutvenog okruenja) koji dovode do pojave zlostavljanja i zanemarivanja djece, jesu sloena pojava za drutvenu reakciju.

1. PROBLEMI DEFINISANOSTI ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA DJECE Postoje razliita shvatanja pojave i pojma nasilja nad djecom i ona proisticu iz razlicitih

filozofskih,naucnih,metodoloskih i prakticnih pristupa. Ono sto oteava precizno definisanje ove pojave jeste dinamina priroda njenih sadraja, oblika i uzroka, s jedne strane ,i raznolikost aspekata vrjednosne, ideoloke prirode, s druge strane. Autori koji se bave ovom pojavom koriste razliite termine: zlostavljanje, zloupotreba, zanemarivanje, osujeivanje razvojnih potreba djece, eksploatacija djece i sl.

4

Vecina opstih definicija sadrzi indikatore nasilja nad djecom.Takva je definicija iz

enciklopedije Britanicca,u kojoj se kaze:Nasilje nad djecom takodje i nazvano svirepost prema djeci je nanosenje bola.Prema Milosavljevicu,nasilje nad djecom podrazumijeva takve odnose i ponasanja pojedinaca,drustvenih grupa ili institucija,globalnih drustava i drugih kojima se uz primjenu sile nanosi bol,fizicka,ili psihicka ostecenja,ugrozava zdravlje i fizicki i psihicki integritet licnosti i osujecuje normalan razvoj nepunoljetne osobe. Milosavljevic shvata nasilje nad djecom kao vid drustvene devijacije. Odredjivanje pojma nasilja nad djecom zahtijeva razmatranje sadrzaja i znacenja takvih pojmova kao sto su:zlostavljanje i zloupotreba, zanemarivanje ili zapostavljanje.Zlostavljanje i zloupotreba su bliski pojmovi,koji sugerisu stetan i neadekvatan odnos prema djeci kao objektima,a ne subjektima nasilja. Pojam zloupotrebe se upotrebljava u odredjivanju onih odnosa prema djeci u kojima se ona koriste radi nekih potreba i interesa nasilnika na racun potreba,interesa i licnosti djece. Zlostavljanje podrazumijeva aktivan,u razvojnom smislu stetan i nehuman odnos prema djeci.Medjutim,pored odnosa koji podrazumijevaju aktivna cinjenja koja nanose ostecenja, neophodno je razmatranje i pasivnih odnosa,odnosno roditeljskih propusta sto dovode do osujecenja u zadovoljenju razvojnih potreba djeteta.Tako dolazimo do pojma zanemarivanja, koji odrazava pasivan pristup prema potrebama djece.

Zanemarivanje i osujecivanje razvojnih potreba djeteta podrazumijeva zapostavljanje fizickih ili psihickih djetetovih potreba i koje moze izazvati ozbiljna ostecenja zdravlja i razvoja. Osnovne forme zanemarivanja su : fizicko, edukativno, zdravstveno, emocionalno, vaspitno zanemarivanje, eksploatacija, neadekvatan nadzor, napustanje djeteta. Fizicko i materijalno zanemarivanje podrazumijeva neadekvatno zadovoljenje potreba za hranom, odjecom, obucom, smjestajem, odmorom, higijenom, kao i zdravstvenih potreba. Edukativno zanemarivanje podrazumijeva ponasanja kojim roditelji sprecavaju ili propustaju da posalju djecu u skolu, najcesce do nivoa obrazovanja odredjenog pozitivnim zakonskim propisima. Emocionalno zanemarivanje podrazumijeva ponaanje roditelja preko kojih je on psiholoki nedostupan djetetu, sto dovodi do zapostavljanja djetetovih bazicnih emocionalnih potreba.

Zanemarivanje djece privlaci znatno manju paznju strucnjaka od ostalih oblika

zlostavljanja. U medijima se izvjestava o smrti djece usled pozara, davljenja i takve situacije se objasnjavaju kao nesrecni slucajevi, dok se rijetko obraca paznja na hronicne oblike zanemarivanja sto su tome prethodili. To sto se pridaje vise paznje pojavi zlostavljanja nego zanemarivanja moze imati korijene u kulturi koja je opsjednuta nasiljem u misljenju da fizika sila privlai vie panje nego stetan pasivan odnos prema djeci. Meutim, posledice zanemarivanja mogu biti mnogo ozbiljnije i dugotrajnije od posledica fizickog zlostavljanja.

Za razliku od drugih oblika zlostavljanja, zanemarivanje se uvijek odnosi na roditelje koji su odgovorni za odgajanje djece. Zanemarivanje moe biti namjerno i nenamjerno. Do zanemarivanja moe doi usled roditeljskog neznanja ili nezainteresovanosti. Meutim, ono moze da ima za posledicu i smrt djeteta. Zanemarivanje kod djece dovodi do poremeaja psihosocijalnoig razvoja. Kod djece se javlja apatija,omalovazavanje sebe,prekid skolovanja ili neredovno pohadjanje nastave. Kritke

5

analize fenomena zanemarivanja naglaavaju da je drutvo tokom istorije shvatalo zanemarivanje kao nedovoljnu materinsku brigu za dijete, da bi se skrenula panja sa drutvenih uzroka zanemarivanja (siromatvo, marginalizacija) i redukovalo sredstva za rjeenje problema na makro nivou.

2. OBLICI ZLOSTAVLJANJA DJECE I NJIHOVE POSLEDICE

2.1 Fizicko zlostavljanje

Fizicko nasilje nad djecom obuhvata takve odnose i ponasanja od strane pojedinca ili

drustvenih institucija putem kojih se primjenom fizicke sile,uz upotrebu ili bez upotrebe drugih sredstava,nanose ozljede,povrede ili rane i ugrozava zdravlje ili zivot maloljetnika.

Najcesci vidovi fizickog zlostavljanja su :udaranje rukama i nogama, kaisem,stapom,vezivanje,cupanje kose,stvaranje opekotina cigaretom,vrelom vodom,zakljucavanje u mracnim i nehigijenskim prostorima i sl.Povrede nanijete fizickim zlostavljanjem mogu se razlikovati od obicnih povreda jer njihov izgled podsjeca na oblik predmeta kojim je povreda nanijeta.Tako na primjer samar ostavlja na licu karakteristican oblik sake,modrice u uglovima usana ukazuju na vezivanje maramom,modrice stiskanja cesto se nalaze na licu,nadlakticama i butinama,kruzne modrice oko clanaka ukazuju na vezivanje djeteta konopcem,opekotine od cigareta su najcesce primjetne na sakama,stopalima i zadnjici.

Novija odredjenja fizickog zlostavljanja ukljucuju gusenje,trovanje I tzv.Munchausen syndrom by proxy (indukovanu bolest),sto spada u rijetko statisticki zabiljezene slucajeve zlostavljanja.Ovaj sindrom se odnosi na djecu koju roditelji izlazu prepisanom medicinskom tretmanu i vise puta namjerno izazivaju simptome bolesti kod njih.

2.2 Seksualno zlostavljanje

Ovaj vid zlostavljanja se kao znacajan drustveni problem razmatra od 70-ih godina 20.vijeka.Pojacana paznja javnosti dobijena je pojavom studija Finkelhora i ukljucivanjem stampanih medija kroz iznosenje prica odraslih osoba sto su dozivjele incest.Postoje razliciti pristupi i shvatanja seksualnog zlostavljanja,pa otuda i razlicite definicije.Moze se reci da je ovaj vid zlostavljanja pobudjivao najvecu paznju javnosti,ali i pored toga to je najmanje izvjestavani oblik nasilja.Finkelhor pod seksualnim zlostavljanjem podrazumijeva svaku seksualnu aktivnost sa djetetom,bilo da nije bilo niti je moglo biti pristanka od strane djeteta.U ovu vrstu zloupotrebe spada i seksualni kontakt izmedju tinejdzera i mladjeg djeteta ukoliko postoji znatna razlika u uzrastu.Seksualna eksploatacija djece odnosi se i na koriscenje djece za prostituciju,pornografiju i druge aktivnosti.Empirijske studije saopstavaju da su porodice seksualno zlostavljane djece manje kohezivne i u vecem stepenu dezorganizovane i nefunkcionalne nego ostale porodice.Kod porodice seksualno zlostavljane djece zapazaju se problemi u komunikaciji,nedostatak emocionalne bliskosti,socijalna izolacija.Neki autori naglasavaju da je navedena patologija rezultat incesta u istoj mjeri koliko i njegov uzrok.

6

Definicija incesta se u zakonu ograniava na seksualne odnose izmeu bliskih srodnika. Vano je istai da su mnoga deca zlostavljana od strane odraslih osoba koje uivaju njihovo povjerenje, a koje nisu srodnici kao npr. sused, majin ljubavnik. Iako takvo zlostavljanje zakonski ne bi bilo definisano kao incest, efekti su po dete identini. Zbog toga se u kampanji koju su vodile osobe koje su prezivjele incest,definise kao: "Seksualno zlostavljanje djeteta od strane odrasle osobe od povjerenja,koja je u poziciji moci i predstavlja autoritet za dijete." Identifikovano je pet "faza" u incestuoznom zlostavljanju koje istiu tekoe sa kojim se djeca suoavaju.Pet faza su:

1) TAJNOST-Praktino ne postoji dijete koje je pripremljeno na mogunost zlostavljanja od strane odrasle osobe od povjerenja. Ta mogunost je dobro uvana tajna, ak i meu odraslima. Tajnost je podjednako izvor straha i garancija bezbjednosti "sve e biti u redu ako ne kae." Ako dijete nije nikada upozoreno na mogunost zlostavljanja, onda je na raspolaganju jedino opcija da veruje u to to mu se kae. Ono to je djeci potrebno jeste doputenje i snaga da podijele svoju tajnu, i mogunost da im se odgovori podrkom, bez kanjavanja.

2) BESPOMONOST-Djeci moe biti dozvoljeno da izbjegavaju panju nepoznatih osoba, ali se od njih zahtijeva da budu posluna i pokazuju naklonost prema odraslima kojima su povjerena na uvanje. Dijete moe rei: "Ne volim da me tata kupa" ili "Mrzim ujka-Dona." Odrasli vjerovatno ovo nee shvatiti ozbiljno i mogu izgrditi dijete to je nevaljalo, ili nepristojno. Dijete moe osjeati da time to odbacuje pritube, majka doputa zlostavljanje.Odrasle osobe od povjerenja odreuju stvarnost djeteta, i poto ne postoji mjesto na koje moe da pobjegne, nema drugog izbora osim da pokua da se sakrije.Odrasli lako zaboravljaju apsolutnu bespomonost djeteta i teko im je da vjeruju da bi se djeca mirno potinila seksualnom zlostavljanju, ali je prijetnja gubitkom ljubavi ili gubitkom porodine sigurnosti vie zastraujua za dijete nego prijetnja nasiljem.Djeca su, bez sumnje, postiena i zaplaena podjednako bespomonou, kao i nesposobnou da saopte svoja osjeanja odraslima koji nemaju razumijevanja. Potreban im je neko ko e da prevede svijet djeteta na jezik razumljiv za odrasle. Ovaj zastupnik mora da prepozna da, bez obzira na okolnosti, dijete nije imalo izbora nego da se mirno potini i to uva u tajnosti.

3) POSTAVLJANJE KLOPKE I PRILAGOAVANJE-Iz prethodno navedenih razloga rana intervencija nije uobiajena i zbog toga djeca koja su izloena neprekidnom seksualnom zlostavljanju moraju nauiti da svoje ivote prilagode takvoj realnosti. Djeca mogu odrastati u uvjerenju da mora da su isprovocirala ili zasluila nasilje, jer za njih jedino tako zlostavljanje dobija nekakav smisao. Uenjem da se ivi sa seksualnim zlostavljanjem naruava se djeija sposobnost da vjeruju, vole i razvijaju se. Bilo ko, ko radi sa djetetom ili odraslom osobom, jo uvijek skrhanom zlostavljanjem, moe biti testiran ili isprovociran da dokae da je povjerenje nemogue, i da su negativna oekivanja i mrnja sebe same jedina sigurna realnost. Previe je jednostavno pridruiti se roditeljima i svijetu odraslih u odbacivanju deteta.

4) USPORENO, KONFLIKTNO I NEUVERLJIVO OBJELODANJIVANJE-Veina sluajeva seksualnog zlostavljanja koje traje se nikada ne objelodanjuje, bar ne van konkretne porodice. Ako je konflikt u porodici izazvan objelodanjivanjem istog, to je obino nakon vie godina neprekidnog zlostavljanja. Dijete bilo kog uzrasta se suoava sa nevjericom kada se ali da je seksualno

7

zlostavljanje u toku, dok adolescentkinja za koju se ve zna da je "problematina" i nezahvalna, rizikuje ne samo nevjericu, ve i ponienje i kaznu.

5) ODUSTAJANJE OD DATE IZJAVE-ta god dijete kae o zlostavljanju, ono e to verovatno preokrenuti. Porodica moe biti skrhana, dijete e biti ispitivano, ali otac moe ostati u kui u meuvremenu.Jo jednom dijete snosi odgovornost da li e zatititi ili unititi porodicu. "Lo" izbor je rei istinu, "dobar" izbor je predati se, vratiti se u la i sauvati porodicu.Ukoliko ne postoji posebna podrka za dijete, i trenutna intervencija koja e ukazati na odgovornost nasilnika, dijete e slijediti "normalan" tok i porei sve na ta se alilo.

Seksualno se najcesce zlostavljaju djeca uzrasta izmedju sedme i trinaeste godine.Neki autori naglasavaju da je broj zlostavljane djece mladje od sest godina potcijenjen jer djeca tog uzrasta tesko prepoznaju i rijetko otkrivaju seksualno zlostavljanje.Osobe koje seksualno zlostavljaju djecu razlicite su starosne dobi,zanimanja i materijalnog statusa.Istrazivanja pokazuju da izmedju 60% i 80% odraslih pocinilaca seksualnog zlostavljanja je pocelo sa devijantnim seksualnim ponasanjem za vrijeme adolescencije.Razlicite studije naglasavaju da oko 15% muske i izmedju 15% i 25% zenske djece koje su zrtve nasilja izvjestavaju o maloljetnom pociniocu.Kao individualne karakteristike mladih pocinilaca mogu se istaci:nerazvijene socijalne vjestine,slaba asertivnost,problemi u ucenju.Cesto pominjana karakteristika seksualnih zlostavljaca djece je i prethodno iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu.

Postoje teskoce kod utvrdjivanja socijalnih i bihejvioralnih pokazatelja seksualnog zlostavljanja.Najvaniji korak u prepoznavanju seksualnog zlostavljanja djece je svijest da je ovo zlostavljanje mogue. Drugim rijeima, neete otkriti seksualno zlostavljanje ako ne vjerujete da ono postoji. "Jedno dijete je reklo svojoj majci da je ujak zadirkuje i da joj se to ne dopada. Majka je odgovorila da svakoga zadirkuju u periodu odrastanja i da bi trebalo da se navikne na to. Dijete je bilo vrlo uznemireno, ali vie nita nije reklo. Nekoliko mjeseci kasnije, djevojici je postavljena dijagnoza: gonoreja u grlu. Njen ujak je to nazvao zadirkivanjem, a ona je bila previe mala da bi znala bolje."

Zbog toga, iako e se u mnogim sluajevima komentar djeteta odnositi na neto bezazleno, vrijedi postaviti nekoliko blagih pitanja da bi se otkrilo zato to govori.

Naredna lista daje neke od znakova koji mogu eventualno ukazati na seksualno zlostavljanje: -urinarne infekcije koje se ponavljaju/bolno uriniranje -venerine bolesti -stomane tegobe/bolovi, grevi - inkontinencija ili mokrenje u krevetu -trudnoca

8

-modrice, naroito u predjelu genitalija -hronini poremeaj u ishrani/anoreksia, bulimia

-depresija - pokuaji suicida -samopovrjeivanje - nedostatak samopotovanja/samozanemarivanje -none more/nesanica

-napadi panike -kompulzivno pranje/opsesivna istoa -odbijanje da govori (utanje kao izbor) -nagle promjene raspoloenja -bjeanje od kue -izostajanje iz kole -strah od mukaraca/odreenog mukarca - promena uspjeha u koli -regresija na mlai uzrast -spavanje na asovima -nekarakteristino ponaanje koje podsjea na seksualno -neodgovarajua ili detaljna znanja o seksu izraena verbalno ili kroz crtee

Iako su ovi naini ponaanja zajedniki za svu djecu koja se nalaze u stanju krize, i ne moraju nuzno biti reakcija na seksualno zlostavljanje,vazno je da sve vrijeme tokom rada sa djecom unevolji budemo otvoreni i za takvu mogucnost.

Treba shvatiti da je za djecu veoma tesko da govore o seksualnom zlostavljanju kroz ove ili druge znake, djeca trae doputenje da kau, i mole da se zlostavljanje zavri. Mala djeca e upotrebiti rijei koje e odraslima biti teko da odmah razumiju. Npr., jedna etvorogodinja djevojica koja je zlostavljana tako to ju je otac primoravao da ga manuelno zadovoljava, rekla je: "Tata je zao ovjek kad me tjera da se igram sa njegovom nogom." Jedno dijete je govorilo o svojim posjetama ocu. Ono je jednostavno izjavljivalo da ne eli ponovo da ide tamo. Neto kasnije u toku dana se alilo na bolove u predjelu donjeg stomaka. Kasnije, opet, u vreme kupanja, reklo je da ne voli da ga otac kupa. Ove izjave su date u roku od nekoliko sati i mogle lako biti odbaene kao nepovezano ili nepristojno ponaanje od strane deteta. Djeca se, takoe, mogu igrati na naizgled neadekvatne naine ili neuobiajeno koristiti dio tijela u igri, npr.: u kui lutaka, igra sa lutkama bi mogla biti scena polnog akta, oralnog seksa ili neke druge seksualne radnje. Djeiji crtei mogu takoe izraziti osjeanja djeteta kroz simbole opasnosti i uasa. Jedno dijete, kad je trebalo da naslika svoju porodicu, naslikalo je ljude i zmiju koja je predstavljala djeda. Ovo dijete je bilo zlostavljano od strane svog djeda i zmija je za nju oznaavala njegov penis.

9

Imala je tri godine. Jedna djevojica, odmah posle uasnog seksualnog kontakta sa svojim ocem, stavila je krejon u vaginu. Dijete nije objasnilo ovaj dogaaj, samo je jednostavno reklo "to je loe". Djeca vjerovatno nee svoj bijes usmeriti direktno na osobu koja ih zlostavlja, verbalno ili fiziki, jer su zaplaena od strane poinioca i primorana da se osjeaju kriva i odgovorna za zlostavljanje.

Bol koji djeca nose u sebi se moe pretvoriti u bijes pogreno usmjeren na druge drutvene kontakte. Djeci je lake da izraze bijes tamo gdje osjeaju da to mogu, kao npr, prema vaspitaici, uiteljici, majci ili drugoj djeci. Neka djeca e zbog toga imati tekoe u sklapanju prijateljstava. Ovo moe biti usled osjeanja "razliitosti u odnosu na drugu djecu", zato to se osjeaju prljavo, usled osjeanja krivice ili sramote, kao rezultata zlostavljanja. Neka djeca se mogu povlaiti iz drutvenih kontakata, naizgled iz nepovjerenja prema odraslima. Ekstreman primjer se moe vidjeti kad djeca bukvalno zanijeme, tako to odbijaju da govore.

2.3 Emocionalno zlostavljanje

Medju istrazivacima javlja se neusaglasenost kada je u pitanju definisanje emocionalnog zlostavljanja.Nijedna druga forma zlostavljanja nije stvorila toliko konfuzije medju istrazivaima i prakticarima koliko emocionalno zlostavljanje.Vecina autora smatra da je emocionalno zlostavljanje prateci oblik ostalih formi zlostavljanja,ali da postoji i kao samostalni entitet.Javlja se neusaglasenost u odredjenjima sta tacno oznacava i konstituise koncept emocionalnog zlostavljanja i kako utvrditi jasne pokazatelje emocionalnog zlostavljanja. Problem definisanja emocionalnog zlostavljanja dalje se usloznjava zbog nesaglasnosti da li odredjenje emocionalnog zlostavljanja treba da obuhvate poremecaje u ponasanju roditelja ili da su usmjerena na posledice koje ta ponasanja imaju na djecu.Ove teskoce proizilaze iz toga sto posledice emocionalnog zlostavljanja nijesu jasno vidljive kao kod fizickog zlostavljanja.Ono ne privlaci paznju javnosti kao seksualno zlostavljanje.Posledice emocionalnog zlostavljanja nastaju tek poslije duzeg izlaganja djece takvom odnosu i one su daleko teze i dalekoseznije po razvoj djeteta.Emocionalno zlostavljanje cesto se skriva pod otkriljem intime i ostaje skriveno cak i za profesionalce. Garbarino i grupa autora 1986.god. definisu emocionalno zlostavljanje kao: konkretan napad odrasle osobe na razvoj djetetovog selfa I socijalne kompetencije kroz pet tipova ostecujuceg roditeljskog ponasanja: odbacivanje, izolacija, zastrasivanje, ignorisanje i kvarenje. Odbacivanje podrazumijeva verbalne ili neverbalne postupke roditelja ili staratelja prema djetetu koji razvijaju osjecanje bezvrijednosti,ponizenja,omalovazenosti (prezir,neprijateljski stav prema djetetu,stalno kritikovanje i omalovazavanje djeteta,uskracivanje nagrada,javno ponizavanje). Zastrasivanje podrazumijeva ponasanja roditelja koja stvaraju strah kod djeteta, osjecanje da e djetetu bliska osoba biti povrijedjena, napustena ili dovedena u tesku situaciju. Izolacija podrazumijeva ponasanje roditelja koje spreava dijete da uspostavi socijalne veze sa djecom i odraslima u okviru domacinstva ili van njega. Izolacija podrazumijeva i postavljanje granica djetetovoj slobodi kretanja u svom okruenju.

10

Kvarenje podrazumijeva navodjenje djece na drustveno neprihvatljivo i destruktivno ponasanje,kao i dopustanje i ohrabrivanje takvog ponasanja(prostitucija, ucesce u pornografskim medijima, kriminalne aktivnosti, zloupotreba psihoaktivnih supstanci); primoravanje na gubitak razvojno adekvatne autonomije licnosti kroz dominaciju:nedopustanje djetetu da razvija svoja shvatanja,potrebe i zelje). Ignorisanje podrazumijeva nedostatak emocionalne razmjene sa djetetomOno podrazumijeva neizrazavanje roditeljske ljubavi,brige i njeznosti za dijete, nezainteresovanost i neumijesanost roditelja u djetetov zivot,bilo zbog nedostatka kapaciteta licnosti roditelja ili zbog nedostatka motivacije. Specificni pokazatelji emocionalnog zlostavljanja kod djece su: zaostalost u razvoju, enureza, enkopreza, pojacani somatski simptomi kod predskolske djece ali i kasnije i poremecaji navika i spavanja. Drugi indikatori obuhvataju neuobicajene emocionalne reakcije, poremecaje u ponasanju, probleme u ucenju, u odnosima sa vrsnjacima, samopovredjivanje i slicno. Kako granice izmedju neadekvatnog i emocionalno zlostavaljajuceg roditeljskog ponasanja ostaju nedovoljno jasno odredjene,to otezava otkrivanje ove pojave i drustveno intervenisanje u zastiti djece.

3. TRETMAN ZLOSTAVLJANE DJECE

U radu sa zlostavljanom djecom najprije treba izgraditi njegovo samopostovanje.Djeca koja su bila zlostavljana ce se cesto osjecati bezvrijedno i misliti da nije vazno ko ih zlostavlja jer ne zasluzuju bolje.Takva djeca su naucila da zive u stvarnosti zlostavljanja koje se ponavlja i potrebno je dosta vremena da se oporave od tih efekata.Potrebno je puno truda u izgradjivanju samopostovanja djeteta,uz hvaljenje novostecenih znanja i stalno uvjeravanje da je sjajno.Potrebno je da postoje osobe koje su mu vazne u zivotu,a koje bi mu to govorile.

Treba izbjeci: 1)ISPITIVANJE-iako djeluje sasvim logicno da je to jedini nacin da sumnje da se desilo zlostavljanje budu potvrdjene.Medjutim,djeca se u svakom trenutku mogu povuci u odnosu na osobu koja zeli da im pomogne, ako ne postuje i ne identifikuje njihove potrebe.Tako ce ovo biti beskorisna vjezba,u najgorem slucaju dodatna trauma za dijete koja ga moze vratiti u cutanje za dugi niz godina. 2)ODUSTAJANJE OD SVOJIH SUMNJI-Uvijek ce postojati iskusenje da se odustane,obzirom da je mnogo lakse za sve nas da poreknemo bol-sto je stvarnost bolnija,ovo osjecanje ce biti snaznije. 3)RAZMISLJANJE DA JE BOLJE OSTAVITI SVE KAKO JESTE-Mnogi ljudi vjeruju da vazi:najmanje receno,najbrze popravljeno.Ovo nije uvjerenje onih koji su prezivjeli npr.incest,koji cesto godinama nose u sebi pecat destuktivnosti koji im je pocinilac nametnuo. 4)RAZMISLJANJE DA DJECA LAZU/PREUVELICAVAJU-Djeca izlozena seksualnom zlostavljanju ce vjerovatno prije smatrati da je krajnje jednostavno minimizirati nasilje,ukoliko uopste osjete da je zaista moguce da to saopste,nego sto ce preuvelicavati.Od sustinskog znacaja je da im se vjeruje i neophodno je da im se to cesto i jasno govori.

11

5)RAZMISLJANJE DA SE STVARI MORAJU RESAVATI ISTOG TRENUTKA-Naravno da je vazno okoncati zlostavljanje djece pri razmatranju daljeg toka akcije.Prenagljene akcije mogu primorati dijete da porekne da je izlozeno zlostavljanju,a zatim produziti nasilje.Mora biti jasno da je svaki tip zlostavljanja odgovornost odraslog koji je to pocinio,da je zlostavljanje uvijek pogresno,i da ce pocinilac,a ne dijete,biti kaznjen.Mora se vjerovati djeci koja su bila zlostavljana i obezbijediti im siguran i konzistentan nacin spasavanja.Ovo mora obuhvatiti medjusobnu povezanost sluzbi ,narocito izmedju socijalnih sluzbi,policije i zdravstvenih sluzbi.Nastavnici,i ostali zaposleni koji provode vrijeme sa djecom igraju znacajnu ulogu. Vazno je upamtiti da rad sa djecom u ovoj oblasti treba da bude dobro planiran,senzibilno vodjen i finansijski osiguran.Organizacije koje pokusavaju da djeci pruze usluge i podrsku treba da se oslanjaju na iskustvo i snagu odraslih koji su prezivjeli zlostavljanje i koriste njihovu pomoc za razvoj odgovarajucih sluzbi.Podrska porodici je takodje veoma vazna.Kada se zlostavljanje djece otkrije/objelodani,to moze imati razarajuci efekat kod ostalih clanova porodice koji nijesu bili zlostavljani.Clanovi porodice ce dozivjeti sok,nevjericu,osjecanje krivice(zato sto nijesu zastitili dijete),odgovornost(ako je pocinilac osoba od povjerenja,clan porodice ili prijatelj),bespomocnost,tugu...Cesto,objelodanjivanje npr.seksualnog zlostavljanja ce prouzrokovati raspad ranijih odnosa i porodicnih veza(narocito ako je pocinilac clan porodice). Ovo moze predstavljati za majku trostruki teret izlazenja na kraj sa 1)zlostavljanjem sopstvenog djeteta, 2)sopstvenim osjecanjima krivice i neadekvatnosti, 3)gubitkom partnera i/ili podrske porodice. Od vitalnog znacaja jeste da porodice budu podrzane od trenutka kada je zlostavljanje objelodanjeno.Oporavak djeteta ce umnogome zavisiti od nivoa podrske koju ona/on dobija od ostalih clanova porodice.Pruzanjem podrske porodici indirektno se podrzava dijete. Svako dijete reaguje razlicito i moze imati razlicite potrebe i brige.Potrebno je biti senzibilan u vezi sa narocitim potrebama djecaka i djevojcica,djece iz razlicitih etnickih grupa i djece razlicitih fizickih i mentalnih sposobnosti.Vecina djece se osjeca odgovorno za zlostavljanje,narocito,na primjer,djeca crne rase mogu umijesati rasizam kao pojam,i osjecati da su zlostavljana zato sto su crne rase ili da je biti crn lose,sto moze biti dodatna teskoca kad moraju da razgovaraju sa ljudima bijele rase koji se nalaze u poziciji autoriteta.Zbog toga je potrebno zatraziti dodatnu podrsku i informacije za sebe i dijete u cilju minimiziranja predrasuda. Modeli drustvene reakcije se mijenjaju sa promjenama u naunim objasnjenjima.Tako se,pod uticajem naucnih interpretacija pojave zlostavljanja,povecava sistem drustvenih reakcija koje su usmjerene ka prevenciji,ranom otkrivanju i obezbjedjenju neposredne zastite zlostavljane djece.Iz svega navedenog proizilazi i imperativ za obezbjedjenje prava djeteta,koja podrazumijeva raznovrsne drustvene aktivnosti usmjerene na sprecavanje ovih pojava,kao i organizovanje i neposredno sprovodjenje zastitnih intervencija u konkretnim slucajevima zlostavljanja djece.Prema tome,zastita djeteta ima cilj da obezbijedi sigurnost djeteta,ali i da stvori uslove za pozitivan razvoj i dostojanstven zivot djeteta koji podrazumijeva odredjeni kvalitet sredine.Centri za socijalni rad imaju kljucnu ulogu u zastiti djece od zlostavljanja.Ali,tek sveobuhvatan multidisciplinarni pristup,koji podrazumijeva saradnju svih subjekata koji se bave ovim problemom(centri za socijalni rad,policija,sudstvo,zdravstvo,prosvjeta,itd.) moze obezbijediti efikasnu zastitu.Neizostavna je i saradnja sa nevladinim organizacijama,ciji

12

praktican rad sa zlostavljanom djecom predstavlja nezamjenljivu pomoc u zastiti ove najbespomocnije i najranjivije populacije.

ZAKLJUAK Postoje razliita shvatanja pojave i pojma nasilja nad djecom i ona proisticu iz razlicitih filozofskih,naucnih,metodoloskih i prakticnih pristupa. Ono sto oteava precizno definisanje ove pojave jeste dinamina priroda njenih sadraja, oblika i uzroka, s jedne strane ,i raznolikost aspekata vrjednosne, ideoloke prirode, s druge strane.

13

Posebnu panju privlai pojava zlostavljanja i zanemarivanja djece u okviru porodice, jer se ak 70% ove pojave deava u porodici, koja u savremenim drutvima ima status visoko zatiene drutvene grupe. Savremeni teorijski pristupi daju porodici znaaj bio-psiho-socijalnog sistema, i naglaavaju da poremeaji porodinih odnosa (nastali u kontekstu ireg drutvenog okruenja) koji dovode do pojave zlostavljanja i zanemarivanja djece, jesu sloena pojava za drutvenu reakciju. Za razliku od drugih oblika zlostavljanja, zanemarivanje se uvijek odnosi na roditelje koji su odgovorni za odgajanje djece. Zanemarivanje moe biti namjerno i nenamjerno. Do zanemarivanja moe doi usled roditeljskog neznanja ili nezainteresovanosti. Meutim, ono moze da ima za posledicu i smrt djeteta. Zanemarivanje kod djece dovodi do poremeaja psihosocijalnoig razvoja. Kod djece se javlja apatija, omalovazavanje sebe, prekid skolovanja ili neredovno pohadjanje nastave. Kritke analize fenomena zanemarivanja naglaavaju da je drutvo tokom istorije shvatalo zanemarivanje kao nedovoljnu materinsku brigu za dijete, da bi se skrenula panja sa drutvenih uzroka zanemarivanja (siromatvo, marginalizacija) i redukovalo sredstva za rjeenje problema na makro nivou.

LITERATURA

1. Djore Ignjatovi, Biljana Simeunovi Kati, Viktimologija, Beograd 2011.godina,

2. Belsky, J. (1980.) Child maltreatment: An Ecological integration. American Psychologist,

35, 320-335.

14

3. Belsky, J. (1984.) The determinants of parenting: A prosesses model. Child Development,

55, 83-96.

4. Belsky, J. i Vondra, J. (1989.) Lessons from child abuse: The determinants of parenting.

U: Cicchetti, D i Carlson, V. (ur.); Child maltretment: Theory and research on the causes

and consequences of child abuse and neglect. Cambridge: Cambridge University Press.

UVOD1. PROBLEMI DEFINISANOSTI ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA DJECE2. OBLICI ZLOSTAVLJANJA DJECE I NJIHOVE POSLEDICE2.1 Fizicko zlostavljanje2.2 Seksualno zlostavljanje2.3 Emocionalno zlostavljanje

3. TRETMAN ZLOSTAVLJANE DJECEZAKLJUAKLITERATURA