Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. (Evanđelje po Mateju, 7:12)I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. (Evanđelje po Luki, 6:31)

Što ne želiš sebi, ne čini drugima. (Konfucije, Lunyu 12.2)

Ovo je cjelina dužnosti: ne čini drugima ono što ne bi da oni tebi čine. (Mahabharata, 5:15:17)

Ne postupaj spram drugih na načine koji bi tebi samom bili bolni. (Buddha, Udana-Varga 5.18)

Nitko od vas ne vjeruje istinski dok za svoga brata ne voli ono što voli sebi. (Muhamed, u Haditu)

Što ti je samom mrsko, ne čini drugom čovjeku. (Hilel)

Djeluj samo prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjeti da postane opći zakon.Djeluj tako da čovječanstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakoga drugog, uvijek istodobno koristiš kao svrhu, nikada samo kao sredstvo. (Immanuel Kant)

Zlatno pravilo označava etično načelo ponašaja pojedinaca prema bližnjem na način na koji i sam očekuje od drugih prema njemu.

Spada u arhetip ljudskog socijalnog ponašanja u zajednici. U socijalnim smislu zlatno pravilo slijedi načelo uzajamnosti i djeluje stabilizirajuce na društvo.

Zlatno pravilo vrijedi u pozitivoj ili aktivnoj, kao i negativoj ili u pasivnoj verziji: "kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima..." Biblija:((Matej|7|12)) i ((Luka|6|31)) i "Ne činite ono što ne želite da drugi čine vama. ..."

Zlatno pravilo u judaizmu i u kršćanstvu ima značaj općeg dobra, a bilo prisutno več primjerice u doba antičke grčke i rimskog carstva.

Poznate su formulacije filozofa Herodota, Talesa i Pitaka i mnogih drugih. U istočnim kulturama ovo etičko načelo je također poznato.

Ne daje specifične upute, nego postavlja kriterij za prethodnu procjenu posljedice ili ishoda mogućeg čina.

Pojam Zlatno pravilo se koristi tek od 18. stoljeća osobito na engleskom govornom području. Nakon prvog svjetskoga rata pojam se proširio i u drugim jezicima.