Zivotni Voz
-
Upload
radoznalavesela -
Category
Education
-
view
731 -
download
4
Transcript of Zivotni Voz
Autor – nažalost – nepoznat. Aranžirao, propratio tekstom i muzikom Dottore El Cidre
ŽIVOTNI VOZ
Nedavno sam čitao knjigu u kojoj se život poredi sa putovanjem u vozu. Bila je to veoma zanimljiva knjiga.
Život je kao putovanja u vozu. Ljudi ulaze i silaze. Prilikom nekih zaustavljanja mogu se dogoditi prijatna iznenađenja.
Ljudi proživljavaju srećne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, tuge.
Kad se rodimo i zakoračimo u voz, srećemo se sa ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tokom čitavog našeg putovanja.
Na primer, naši roditelji…
Nažalost, kad-tad oni će sići sa voza i
ostaviti nas bez svoje ljubavi, brižnosti,
nežnosti, bez svoga prijateljstva i
društva.
Međutim, u voz će ući druge osobe
koje će nam, takođe, biti veoma važne.
To su naša braća i sestre, naši prijatelji i ljudi koje
srećemo i koje ćemo zavoleti tokom putovanja.
Mnoge osobe koje ulazeu voz gledaju na putovanje kao na kratku šetnju, Oni ne uživaju u predelima kraj kojih prolaze, ne žele da se zbližavaju sa drugima, pa kraj putovanja dočekaju sami.
Drugi u ovoj vožnji
kroz život nailaze samo na žalost i
tugu.Ali ima i onih
koji su u vozu, u toku
vožnje, uvek
nadohvat ruke i
spremno pomažu onima
kojima je pomoć
potrebna.
Mnogi, kada siđu sa voza, ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Neki nas uvaljuju
i u nevolje. Mnogi ulaze i silaze
a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam veoma dragi negde u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u delu našeg putovanja. Ponekad pokušavamo da ih pronađemo i da se smestimo u njihov kupe.
Međutim, na našu žalost,
često ne možemo da sednemo kraj njih. Mesto
pored neko drugi je već
zauzeo.
I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka bez ponovnog sastajanja. I nikad se ti trenuci neće vratiti. Zato, pokušajmo da svoje putovanja kroz život učinimo
najlepšim mogućim.
Pokušajmo da sa svima u
vozu budemo u ljubavi.
Pokušajmo da u svakom putniku
vidimo ono najbolje u
njemu.
Setimo se i toga da na svakom ukrštanju životnih koloseka
neki od vagona može da isklizne iz koloseka i da je
putnicima u njima možda potrebna naša pomoć.
I sami možemo doživeti iskliznuće. Nadamo se da ćemo tada naići na putnika koji će nas
razumeti.
Najveća misterija putovanja je što ne znamo kada ćemo
zauvek sići sa voza. Takođe ne znamo ni
kada će naši saputnici sići. Pa ni oni koji sede
do nas.
Sigurno ću biti veoma tužan kada budem
morao zauvek da napustim
voz.Verujem da će
veoma boleti rastanak sa
nekim prijateljima
koje sam sreo za vreme
putovanja i koji su mi
postali dragi. Međutim, gajim nadu da postoji glavna stanica i da ću videti kako svi moji dragi pristižu, sa
prtljagom koji nisu imali kada su ulazili u voz. I biću srećan što se ponovo srećemo.
Usrećiće me pomisao da
sam im baš ja pomogao do uvećaju svoj prtljag i da sam u njega stavio prave
sadržaje.
Moramo se truditi da imamo srećno putovanje i da znamo da se na kraju sva muka
stostruko isplati. Pokušajmo da pri silasku sa voza
ostavimo prazno sedište koje kod
ostalih putnika, koji nastavljaju
putovanje, budi čežnju i lepa i
prijatna sećanja.
Svima želim srećno i prijatno putovanje!