FIT FOR LIFE

II ŽIVJETI ZDRAVO

Harvey & Marilyn DIAMOND

"Naučila sam više praktičnih podataka iz vaše knjige nego na satovima o prehrani koje sam pohađala više od godinu dana. Kad se rezultati provjere na sebi, odmah su vidljivi. Zaista se osjećam bolje ... Moja je energija tu!"

D. H. Chicago, Illinois

"Imam 15 godina i bavim se natjecateljskom gimnastikom ... Izgubila sam 4 kilograma i jača sam no ikad. Prije no što sam započela s vašim programom, odlazila bih na satove tjelovježbe i otprilike na pola puta obično potpuno istrošila svu energiju. No, jedanput se to nije dogodilo ... Moja je majka počela raditi prema istom programu zajedno sa mnom. Kaže da se nikad nije osjećala bolje, a izgubila je 8 kg.

J. W. Reno, Nevada

"Sedamdesetih smo godina, umirovljenici ... I zahvaljujemo vam što ste nam život učinili lakšim i boljim."

Gosp. i gđa J. H. W. Ocala, Florida

"U slučaju da postoji netko tko sumnja da ovaj način prehrane i življenja dovodi do stanja boljeg zdravlja i opće dobrobiti, osobno mogu poslužiti kao primjer za to ... Postao sam zdraviji no što sam bio u cijelomu svom životu, imam mnogo više energije nego itko od mojih poznatih ... Kupit ću knjigu živjeti zdravo svakomu u mojoj obitelji.

A.G. Seattle, Washington

Kopije ovih i drugih potpisanih svjedočanstava i preporuka stoje na uvid u uredu izdavačke kuće Warner Books, 666 Fifth Avenue, New York, New York 10103.

"Hvala vam, mnogo vam hvala za ... živjeti zdravo ... Osjećam se prekrasno i toliko sam oduševljena svime što sam naučila da moram o tome pričati svim mojim prijateljima ... I na kraju, hvala vam što ste nam sve to prenijeli na način koji razumijemo ... baš kao da ste ovdje i razgovarate s nama."

P. N. i J. M. Wooster, Ohio

"Pročitao sam obje vaše knjige i sviđaju mi se. Također sam isprobao vašu dijetu te izgubio 7 i pol kilograma u tri tjedna i osjećam se kao nov."

R.S. Fallbrook, California

"Izgubila sam 11 i pol kilograma u 7 tjedana! ... Hvala vam, evo jednog sretnika više na svijetu."

J.B. Cocoa, Florida

"U obitelji nas ima petero ... Nisam ni sanjala da bismo i mi mogli zaista preuzeti pristup preventivne prehrane za doživotno zdravlje. I još je nešto u svemu tome predivno, a to je da ne moramo sav novac koji smo štedjeli cijeloga života potrošiti na to da steknemo zdravlje i životnu snagu."

EJ. Winston-Salem, North Carolina

"Upravo sam pročitala živjeti zdravo i po mome mišljenju to je najvažnija knjiga o zdravlju i hrani koju sam ikad pročitala. Imam 80 godina i namjeravam slijediti prirodan način hranjenja kako bih ostatak života proživjela uravnoteženo."

A.W. Santa Monica, California

"Posljednjih 6 tjedana radim prema programu vaše knjige živjeti zdravo i primijetila sam značajnu promjenu u onome kako se osjećam ... Upravo pokušavam i djecu navesti da tako jedu, a polako uvjeravam i supruga da promijeni način prehrane."

E. M. O'Fallon, Missouri

"Prije četiri godine imala sam rak grlića maternice pa sam pročitala mnogo toga o pravilnoj prehrani. Vaše su mi knjige zaista pomogle. Osobito sam uživala u vašim receptima ... Moja kći i ja se osjećamo mnogo bolje. Ne mogu vjerovati kakva se razlika na koži naših lica primjećuje... Prekrasno je moći prestati koristiti propisane lijekove."

C.R. Rockland, Maine

"Uistinu sam uživao u knjizi živjeti zdravo. Prije tri tjedna započeo sam s programom i već osjećam veću životnu snagu i krepkost."

P.M. W. Amherst, New York

"Toliko sam zahvalna ... Cijeloga života imala sam bolove u leđima ... Ni moja prekomjerna težina nije mi pomagala! Jedući samo voće ujutro u prvom sam tjednu izgubila 3 i pol kilograma. U iduća tri mjeseca izgubila sam ukupno 14 i pol kilograma ... Boli u leđima je gotovo nestalo (boli me samo kad se jako umorim), a emocionalno se osjećam poput sasvim nove osobe ... I IMAM TOLIKO MNOGO VIŠE ENERGIJE!!!"

M. M. Clarksburg, West Virginia

"Hvala vam što ste mi spasili život. Upravo sam pročitao vašu drugu knjigu, živjeti zdravo, a vaša me je prva knjiga spasila od smrti i operacije prostate. Moj je urolog bio zaprepašten kad je na nedavnom pregledu ustanovio da moja prostata više nije uvećana. Nije vjerovao da je to moguće."

D.S. La Crosse, Wisconsin

"Moj suprug i ja ... skloni smo prirodnom načinu života. Trenutačno sam u sedmom mjesecu trudnoće, to je naše prvo dijete i ja uživam u izvrsnom zdravlju i puna sam energije cijelo vrijeme. Još trčim tri kilometra dnevno, šest dana u tjednu."

N. L. Midland, Michigan

NA SJEVERU I JUGU, ISTOKU I ZAPADU -LJUDI SU PRONAŠLI PRAVI PUT

I NAČIN DA SE OSJEĆAJU DIVNO U FIT FOR LIFE II: ŽIVJETI ZDRAVO

"Pročitao sam vašu drugu knjigu živjeti zdravo i nisam mislio da je to moguće, ali nadmašili ste Fit for Life ... Nikad u životu nisam se osjećao ovako živim, sretnim i zdravim."

R.N.W. Markham, Ontario, Canada

"Nikad vam neću moći dovoljno zahvaliti za sve što ste učinili za mene kao i za tisuće drugih. Vi ste mojoj budućnosti otvorili nova vrata svjetlosti... Volim se kretati na zraku i spavati s otvorenim prozorima - i više se ne razbolijevam tako lako niti ne patim od alergija kao prije."

A. W. Fort Wayne, Indiana

"Po zanimanju sam medicinska sestra i radim u uobičajenom liječničkom okruženju. Međutim, iskreno vjerujem u prirodne načine očuvanja zdravlja ... Hvala vam za knjigu živjeti zdravo! I meni i mojoj obitelji ona je bila od neprocjenjive vrijednosti."

A.D.W. Austin, Texas

"Ovaj je program načinio čuda s mojim dijabetesom ... Jučer sam kupila cijeli ormar nove odjeće. Moja je kći ostala zapanjena."

F.J. Blakes, Virginia

"Cijelog sam se života gnjavila s dijetama, ali otkad sam preuzela vaš program, izgubila sam na težini i održala je takvom uživajući pritom u svakom zalogaju hrane. Bilo je to nešto što sam tražila godinama! Blagoslovio vas Bog!!"

S. L. P. Seattle, Washington

ODUŠEVITE SE

Na pragu ste otkrića da živjeti zdravo nije

umjetnost koju moramo učiti, već jednostavno način življenja prema našim nagonima

kojemu se možemo vratiti

HRANA - Uživajte u neodoljivim jelima koja vas održavaju mladima i pomozite sami sebi steći tjelesnu spremnost. VODA - Ustanovite čega sve ima u vodi iz slavine i koja je voda najbolja za vaše tijelo. ZRAK - Naučite disati pa ćete doživljavati manje stresova u životu. SAN - Otkrijte kako ćete svake noći disati duboko i odmorno te zašto vas kratak san održava mladima i zdravima. SUNČEVA SVJETLOST - Uzmite od sunca ono najhranjivije i to tako da ne oštetite kožu. VJEŽBANJE - Osjetite bolju tjelesnu spremnost kroz jednostavan program koji oslobađa od stresa za sve uzraste i pruža vam svakodnevni trening. MEĐULJUDSKI ODNOSI PUNI LJUBAVI - Neka vještine iz pradavnih vremena unesu u vaš život više ljubavi, učine vaš seksualni život punijim i pospješe vaš duhovni rast.

BRAČNI PAR DIAMONDS VEĆ JE PREOBRAZIO ŽIVOTE MILIJUNA ČITATELJA KNJIGOM "FIT FOR LIFE", KNJIGOM BROJ JEDAN NA

PODRUČJU PREHRANE SVIH VREMENA TE "FIT FOR LIFE II: ŽIVJETI ZDRAVO OKRENITE MOLIM VAS STRANICU I POGLEDAJTE ŠTO

SAMO NEKI OD NJIH IMAJU REĆI O PROGRAMU IZLOŽENOM U OVOJ KNJIZI.

ZAHVALE

Poduzeću Warner Books želimo izraziti svoju duboku zahvalnost na ustrajnim naporima da u područje zdravstva unesu slobodni napredak, za profesionalni pristup njihova predanog osoblja, te odajemo posebno priznanje Larryju Kirshbaumu i Nansey Neiman za njihovu snagu i razumijevanje.

Mnogo hvala Normanu Brokawu, Melu Bergeru i Irene Webb iz Agencije William Morris na njihovoj stalnoj podršci i savjetima.

Također moramo posebno spomenuti velike reformatore zdravstva, naše učitelje i prethodnike koji su u teškim uvjetima i sami progonjeni vodili bitku za slobodu izbora u zdravstvenoj njezi: Isaac Jennings, Russell Trail, John H. Tilden, Sylvester Graham, Florence Nightingale, Herbert M. Shelton i svi oni drugi previše brojni da bismo ih ovdje navodili.

Svim onim današnjim obnoviteljima bez čijega rada ne bi bilo niti našega dugujemo vječnu zahvalnosti.

Našim roditeljima, Irvingu Diamondu koji je u najboljim godinama izgubio život jer je jedina pomoć koju je mogao zatražiti bio sustav liječenja koji je zanemarivao njegove biološke potrebe. Sophieji Diamond čija je ljubav uvijek našla put do nas. I Fran i Bernie Horecker čija nam je pedesetogodišnja ljubavna veza i obvezanost na savršenstvo pomogla shvatiti da je ljubav ono nešto što sve spaja i drži zajedno.

Uz to bismo željeli izraziti i našu bezgraničnu ljubav našoj djeci Beauu, Lisi i Gregu koji su još jednom na prstima prošli kroz svoje ljetne praznike iz poštovanja prema radu koji se odvijao u njihovom domu.

Hvala vam svima i sve vas blagoslovio Bog ... Bog blagoslovio i Itu koja je uvijek tu i na pomoći.

SADRŽAJ

Za Boga i za svu Božju djecu

PREDGOVOR UVOD

I DIO - Onda i sada

1. Nove informacije 2. Pogled unatrag 3 Zašto ovo činimo? 4. Pregled načela

II DIO - Elementi zdravlja

5. Uvod u elemente >:dravlja 6. Zrak 7. Voda 8. Hrana 9. Odmor i san 10. Tjelovježba 11. Sunčeva svjetlost 12. Odnosi puni ljubavi 13. Čistoća, ugodno okružje i tihi trenuci

III DIO - Posebne teme

14. Namirnice životinjskog podrijetla 15. Za našu djecu 16. Naša djeca imaju tekođer pravo biti FIT FOR LIFE 17. Detoksikacija - što činiti za vrijeme krize 18. Česta pitanja 19. Dva tjedna zdravog življenja

IV DIO - KUHARICA ZA ZDRAVI ŽIVOT

Uvod Dvotjedni jelovnik Živjeti zdravo Sokovi i frapei Voćne salate i umaci Salate od povrća i preljevi Jela od povrća Juhe, sendviči i delikatesni savici Krumpiri i žitarice Tjestenina i umaci Kolutići, kolačići i pogačice Riba i piletina Mlijeko od koštunjavog voća, shake-ovi i smrznute poslastice

ZAKLJUČAK BIBLIOGRAFIJA

01

03 08 21 24

39

41 53 78 93

114 121 140 146 164

177

179 210 222 238 249 267

275

277 281 288 295 298 310 319 329 338 342 345 348

PREDGOVOR

HARVEY I MARILYN: Ovo je knjiga o vašem tijelu i onomu što možete učiniti da biste mu pružili odgovarajuću njegu. To je priručnik koji vas korak po korak vodi praktičnom i razboritom načinu održavanja zdravlja. U njemu su za vas skupljeni i prerađeni najnoviji podaci iz mnogih područja povezanih sa zdravljem, on vam pruža razumijevanje utjecaja tjelovježbe, prehrane, disanja, sunca, sna, vode, ljubavi, seksa i još mnogo toga na vaše zdravlje. Raščišćuje zbrku koju možda osjećate i vodi vas s novom odgovornošću i pouzdanjem uz točno saznanje o onome što možete učiniti da biste izgledali i osjećali se najbolje što možete. I nikoga ne izostavlja. Od malih, puzavih beba do tinejdžera, od roditelja do baka i djedova, ova knjiga svima nudi razumna, SIGURNA rješenja za kojima ste tragali.

Ona je prepuna novih podataka koji će promijeniti vaš odnos prema tijelu. Pošto smo završili turneju gotovo dvije godine nakon izdanja Fit for Life u kojoj smo obišli 17 gradova, pružila nam se velika mogućnost biti svjedocima nevjerojatnih rezultata koje je kod stotina tisuća ljudi požnjeo program iznijet u knjizi Fit for Life. Od gubitka težine do značajnih poboljšanja zdravlja, o svemu postoje dokazi. To je nešto što za ljude znači dugotrajni napredak, oslobađa ih ovisnosti o lijekovima i liječenjima i omogućuje im da samostalno uklanjaju mnoge svoje zdravstvene probleme. Izgledajući i osjećajući se bolje no ikad, oni traže još više podataka pomoću kojih će steći još veću moć nad svojim tijelima.

Ovo je razdoblje velikih napredaka u području "samopomoći". Toliko toga ima što možete naučiti činiti da biste živjeli zdravije. Postaje sve očitije da sva liječenja i "kure" svijeta ne mogu donijete vječno zdravlje ako sami niste voljni živjeti zdravije. Godine zlouporabe tijela - pušenje, pijenje alkohola, prenajedanje pogrešne hrane, nedostatak tjelovježbe - to se samo može kositi s dobrim zdravljem. Emocionalna nestabilnost je također nespojiva s dobrim zdravljem. A kad se rezultati toga očituju u obliku narušenog zdravlja, lijekovi i operacije mogu djelovati samo poput raznih Band-aid akcija. Da biste popravili oštećenje ili izliječili bolest, morate živjeti zdravije. Ili još točnije, da biste spriječili bolest morate živjeti zdravije. Po svoj prilici vi to već znate. Ova vam knjiga govori kako treba izgrađivati to nagonsko znanje.

Danas na svjetlo dana izlazi obilje informacija o onome što sve podrazumijeva zdraviji život. I kako dolazite u dodir s tim informacijama postaje očito da ima također i mnogo obrazovanih, upućenih ljudi školovanih u sklopu mnogih različitih filozofija koji vam pomažu u potrazi za vašim oblikom "samopomoći". Svi ti specijalisti - liječnici higijene zdravlja, kiropraktičari, osteopati, medicina, psihologija, akupunktura kao i

fizikalni terapeuti, primalje, homeopati, maseri te specijalisti za tjelovježbu - svi vam oni m o g u p o m o ć i kad vam je potrebna njihova određena specijalnost. Nitko od njih ne moze učinit i međutim posao za vas i na nikoga od njih se ne biste smjeli za tako nešto osloniti. Za vas se izazov sastoji u tome da odvagnete ono što vam oni imaju reći, iskoristite ono što se čini da se može primijeniti na vašu situaciju i odbacite ono što se ne može primijeniti. Nijedan se liječnik ne smije smatrati najvišim i jedinim stručnjakom po pitanju zdravstvene njege. Svaki vam od njih može pružiti dobrobiti onoga što je sam naučio, ali je na vama da - koristeći se svojim zdravim razumom, nagonima, iskustvima iz prošlosti, sadašnjim potrebama i budućim ciljevima - odlučite je li ono što taj liječnik zaključuje za vas istinito i od pomoći. Na taj način vi ostajete onaj koji vodi igru.

Napisali smo ovu knjigu kao jedan prijedlog, u obliku nacrta za način zdravog življenja. Nakon zajedničkog dvadesetogodišnjeg proučavanja potreba ljudskog tijela predstavljamo vam običnim riječima ono što smo otkrili kao nužno da bi se vodio zdrav život. Ovdje su također i objašnjenja o tome kako svoje potrebe za zdravljem možete ispuniti lako i rutinski u sklopu svog uobičajenog načina života. Ne radi se o tome da nećete ništa morati mijenjati - morat ćete. Da bi ovaj program vrijedio za vas, morate biti voljni primjenjivati barem jedan njegov dio. I kako budete doživljavali te prve skromne promjene, dobit ćete pozitivne rezultate koji će vas potaknuti da učinite još veći napredak. Mijenjanje je zabavno. I ako možete u mislima dočarati svoj novi, zdrav način življenja koji uključuje stvaranje novih navika a ne prekidanje starih, osjetit ćete se vrlo dobro i uzbuđeni pred onime što za vas sprema budućnost.

Premda promjena katkad boli, ona je vrlo važna pojava. "Na tom svijetu stvarna samo mijena jest." Kako je Benjamin Franklin jednom rekao: "Kad se prestanete mijenjati, gotovi ste." Možete li zamisliti kako bi bez promjene vaš život bio stravično jednoličan?

Postoji samo nešto što može dovesti do svježe promjene, a to su novi podaci. Ne tvrdimo da mi imamo jedini odgovor ili najbolji odgovor. Ono što mi nudimo jest filozofija zdravstvene njege, jedan pristup življenju koji se pokazao dobrim za zaista mnoge ljude.

Postojalo je vrijeme kad smo i sami bolovali i tragali za ozdravljenjem, a isto tako imali i dovoljno sreće što smo stupili u dodir s područjem proučavanja koje nam je, iako posve novo i strano, donijelo iscjeljenje i dobrobit koje smo tako žudno trebali. Kad smo počeli s drugima dijeliti naš rad, uočili smo kako i oni postižu svoje ciljeve glede zdravlja. Osobno smo se osvjedočili kako tisuće ljudi unapređuje svoje zdravlje koristeći se tek manjim dijelom ovih podataka. Izdavanjem naše prve knjige zdravlje milijuna ljudi počelo se poboljšavati!

Ono što vam predstavljamo jest način zdravog življenja koji u mnogočemu može poboljšati vaše zdravlje ako se samo počne provoditi. To je način življenja smišljen za one koji se žele osjećati sigurnijima u

pogledu svoga zdravlja te preuzeti veću moć nad svojom sadašnjošću i onime što će im budućnost donijeti u tom životno važnom području. Nitko ne želi biti bolestan. Nitko od nas ne uživa u zamisli da možemo postati dio medicinske statistike. To je jednostavan, razumljiv način zdravog života koji vam može omogućiti da karte porazmjestite na svoju dobrobit.

Naše iskustvo govori da nam zdrav način života doista i donosi zdravlje koje svi želimo i cijenimo. Nezdrav način života donijet će i bolesti kojih se grozimo. Temeljna je postavka ovdje da ŽIVJETI ZDRAVO NIJE UMJETNOST KOJU MORAMO UČITI, VEĆ JEDNOSTAVNO NAČIN ŽIVLJENJA PREMA NAŠIM NAGONIMA KOJEMU SE MOŽEMO VRATITI. Stranice ove knjige će putem zdravog razuma i običnim riječima ovu postavku učiniti očitom!

Da, ono što vam imamo priopćiti jest drukčije! Da, to jest novi pristup. Da, on se suprotstavlja mnogim današnjim učenjima, ali on ubire plodove u vidu mnogostruke dobrobiti za ljude, o čemu nema nikakve sumnje. Možda taj pristup neće pružiti odgovor za svakoga, ali se već odražava na milijune ljudi u pozitivnom smislu, stoga svakako postoji mogućnost da ćete i vi od njega imati koristi. To je nešto čega biste trebali barem biti svjesni, kako biste mogli prepoznati mogućnost izbora koja se otvara za vas. A to je upravo to - jedna mogućnost izbora. Nadamo se da niste podigli zid prema promjenama zbog previše razočaranja u prošlosti, jer taj isti zid koji vas čuva od razočaranja vas isto tako čuva i od onoga što vam doista može pomoći i što je vrijedno vaše pozornosti.

Nitko nema sve odgovore. Niti mi, niti bilo tko drugi. Ono što vam mi nudimo jest MOGUĆNOST NOVOG NAČINA ŽIVLJENJA. Stoga je ovo naša najvažnija poruka: SVE ŠTO NAM JE POTREBNO DA BUDEMO ZDRAVI ILI DA POVRATIMO NAŠE ZDRAVLJE VEĆ NAM JE PRUŽILA PRIRODA. Ne nudimo vam program liječenja, već bolje reći razborit plan življenja koji se zbiva prema zakonitostima i uobičajenim uvjetima života pa tako neće samo očuvati zdravlje, već će također bolesnima omogućiti da se vrate u zdravo stanje. Predstavljamo vam mogućnost razumijevanja jedne zaista nečuvene vjerojatnosti: da VI MOŽETE IMATI POTPUNU MOĆ NAD SVOJIM ZDRAVLJEM! Na vama će uvijek biti odluka želite li to prihvatiti ili ne.

Istražite tu mogućnost i vidite sami možete li od nje imati koristi kao i toliki drugi. Kakva bi to bila šteta propustiti nešto što bi iz temelja moglo povećati trajanje i kvalitetu vašeg života samo zato što niste tu mogućnost istražili i dopustili da vam dokaže svoju vrijednost.

Svi mi želimo biti sretni i zdravi. Svi želimo sreću i zdravlje onima koje volimo. To je naša zajednička istina. S ljubavlju i poštovanjem nudimo vam ovaj nacrt življenja kao naš doprinos vašem osobnom naporu da postanete sjajan, radostan, pravi životni primjer zdravog života!

UVOD

HARVEY I MARILYN: Ako ste pročitali našu prvu knjigu, Fit for Life, možda ćete i vi dati napomenu koja se često čuje: "Aha, postigli su veliki uspjeh pa ga sada pokušavaju iskoristiti u drugoj knjizi koja je zapravo sve to isto samo ima drukčiji naslov." Premda je to svakako istina u nekim dijelovima, živjeti zdravo nije jedna od takvih knjiga. Zapravo, ovo je knjiga koju smo oboje željeli napisati prvu, ali smo morali, da tako kažem, ispitati vode prije no što smo vam je mogli predstaviti.

Fit for Life je samo jedna nit u tapiseriji znanosti o prirodnoj higijeni koja se odnosi na sve vidove izgrađivanja i njegovanja zdravlja te sprečavanja bolesti. Prirodna higijena drži da ZDRAVLJE NIJE ODSUTNOST BOLESTI, VEĆ PRIJE SAVRŠENO STANJE TJELESNIH FUNKCIJA. Ono što prirodna higijena čini za nas jest da nas dovodi do tog savršenog stanja.

Prije pisanja ove knjige morali smo biti sigurni da su ljudi spremni za pristup zdravstvenoj njezi koristeći se skupom netradicionalnih životnih načela o kojima se nikad prije nije tako naširoko raspravljalo. Stoga smo odlučili ponajprije napisati knjigu koja neće obuhvatiti cijeli golemi predmet zdravstvene njege, već će se ograničiti na jedno područje koje se čini toliko važno mnogim ljudima: gubitak na težini. Ako smo mogli imati uspjeha s pristupom koji nije dijeta, već pruža ljudima potpunu moć nad njihovom težinom, s pristupom koji je jednostavan za primjenu, nudi ukusnu hranu i djelotvoran je, ti će isti ljudi svakako postati prijemljivi i za srodne činjenice i podatke u svim drugim vidovima zdravstvene njege.

No, taj smo odgovor dobili, a naša su najveća očekivanja ostala premašena. Zaista, Amerika jest spremna! Knjiga Fit for Life se do sada u tvrdom uvezu prodala u više od 2 milijuna primjeraka, na popisu bestselera stajala je više od godinu dana i izdaje se u četrnaest zemalja. Primili smo tisuće pisama sa svih strana svijeta, toliko mnogo da smo pokrenuli dvomjesečnu publikaciju kako bismo omogućili ljudima da podijele svoja divna iskustva. Ljudi gube kilograme i osjećaju se prekrasno u svojem novopronađenom blagostanju. Što je to omogućilo?

Ima li iscrpljenijeg čovjeka od nekoga tko je isprobao svaku zamislivu pomodnu dijetu samo da bi morao potražiti još jedan program pomoću kojeg će skinuti kilograme i održati takvo stanje. Pristup izložen u knjizi Fit for Life je s uspjehom okončao tu potrebu za dijetama kod stotina tisuća takvih ljudi. Kao rezultat toga ona nam je otvorila vrata kako bismo uveli još mnogo više od toga istog sustava, prirodne higijene, kako bismo pokazali da ona može dovesti do izvrsnog zdravlja i slobode od mnoštva boljki koje inače opsjedaju ljude. Jer kao što je sigurno da sunce

daje toplinu, tako je sigurno da i primjena načela prirodne higijene djeluje jednako uspješno za one s ozbiljnijim problemima kao i za one s prekomjernom težinom. Ovdje je izložen sveobuhvatni pristup koji omogućuje pojedincu da dosegne svoje najviše potencijale, najviši stupanj blagostanja. Primjenom načela u ovoj knjizi možete vrlo lako preuzeti nov način zdravog života, unapređujući svoje zdravlje toliko da će svaki dan vašeg života biti radost i zadovoljstvo što živite slobodni od bolesti, napasnih oboljenja i smetnji. Štoviše, bit ćete oslobođeni straha da ćete patiti od njih. Zapamtite, kad bi se put do zdravlja mogao predočiti kao jedna tapiserija od mnogo niti, knjiga Fit for Life predstavljala bi samo jednu takvu nit. Ova knjiga daje mnogo više pojedinosti u tomu tkanju.

Sada kad postoje uvjerljivi dokazi da je knjiga Fit for Life vrlo djelotvorna u jednoj od glavnijih američkih preokupacija, smanjenju težine, vrijeme je da spojimo i ostale niti. Ako vam je naša prva knjiga otvorila oči, tada je bolje da sjednete kad budete čitali ovu. Mnogo je od onoga što ovdje iznosimo izazovno i proturječno. No baš kao što vam se u Fit for Life pokazuje da možete preuzeti nadzor nad svojom težinom te da se više ne morate u tom području osjećati nesretnom žrtvom, ova će vam knjiga pokazati kako ćete tu moć preuzeti nad svojim zdravljem. Uz isto samopouzdanje možete sebi osigurati život bez boli i bez bolesti.

Ovo su burna vremena. Sve više ljudi žudi biti zdravo i u dobroj tjelesnoj spremnosti pa čine sve što je potrebno kako bi tu spremnost povećali i održali. Svi su podaci ovdje i vama na raspolaganje i pomoć. Uz želju za uspjehom i otvoren duh ništa vam neće stajati na putu u dostizanju najviše razine krepkog zdravlja koje je VAŠE PRAVO PO ROĐENJU. Napokon, ZDRAVLJE KOJE U NAMA SJAJI I TITRA JE PRIRODNO STANJE NAŠEG BIĆA, I ISCJELJENJE JE BIOLOŠKI PROCES U TIJELU, A NE UMJETNOST KOJA SE IZVODI NA TIJELU. Zdravlje bi trebalo biti ustavljeno pravilo. Činjenica da toliko mnogo ljudi ima barem neke pritužbe u vezi sa zdravljem može dovesti do pogrešnog zaključka da su neke boli, neugode ili oblici narušenog zdravlja pravilo. Da niste u to povjerovali! Nitko nas nikad neće uvjeriti da je Bog koji je u svojoj beskonačnoj, nepojmljivoj mudrosti stvorio nas i ovaj veličanstveni planet kao dio tog uzvišenog poretka stvari ugradio i jedan naum o neprestanoj tjelesnoj patnji od kolijevke pa do groba.

Ne želimo vas navesti na pomisao da posjedujemo nekakvu čarobnu formulu, ne! Postoji više puteva do vrha planine, ovo je tek jedan od njih. On se temelji na zamisli da je ZDRAVLJE BESPLATNO I DA IMAMO NA NJEGA PRAVO. Mi i tisuće ljudi poput nas smo otkrili da je ovaj put jednostavan, siguran i pouzdan. To možete i vi. Ako mu pružite mogućnost, put prirodne higijene može vas dovesti do vašeg cilja.

PRVO POGLAVLJE Nove informacije

HARVEY: Hajdemo popričati o nečemu uistinu uzbudljivom. Zapravo, razgovarajmo 0 onome što je bez sumnje najuzbudljiviji predmet rasprave: nove informacije. "Što!" - reći ćete. "Nove informacije?" Skijanje na pijesku je uzbudljivo. Sedma igra na Svjetskom prvenstvu - World series1 je uzbudljiva. Vatromet na Dan nezavisnosti je uzbudljiv. Ali sve to blijedi u usporedbi s novim informacijama. Da ne stoji činjenica kako nove informacije uvijek zamjenjuju stare, još bismo se uvijek bojali brodovima isploviti predaleko od straha da ne bismo pali s planeta.

Pogledajte oko sebe bilo što - televizija, automobili, svjetla, telefoni, pisala, kompjutori, knjige, štednjaci, izaberite sami. Bez novih informacija ništa od toga ne bi postojalo. Zamislite ako hoćete što bi od svijeta nastalo kad bi od danas prestajale postojati nove informacije. U vrlo kratkom vremenu život bi postao ustajao, neugodan i nepodnošljivo dosadan. Jednoličnost bi bila stalno na dnevnom redu. život bi bio žalosno nezanimljiv.

Stoljećima su ljudi sanjali o letenju, no sve dok braća Wright nisu u Kitty Hawku letenje i ostvarili, ono je bilo upravo to - samo san. Njihov je uređaj za letenje bio nezgrapan i nesavršen, ali je njihov doprinos bio u tome što je taj uređaj doveo do uređaja za letenje toliko savršenog da će putovati 27200 km na sat te otići do Mjeseca i natrag.

Alexander Graham Bell govorio je pomoću jednog uređaja iz jedne sobe u pYugu što je dovelo do razgovora s jednog kontinenta na drugi. Razmislite o eksperimentima Thomasa Edisona s elektricitetom. Pokušajte zamisliti svijet bez električne struje. Toliko toga što činimo ovisi o njemu da bismo, kad bi elektriciteta nekako nestalo, teško mogli uopće funkcionirati. Astronomske količine novih informacija bile su potrebne da bi nastalo ono što imamo danas, svijet pokretan električnom strujom.

Radi se o ovomu: život bi bio iznimno teško iskušenje bez novih informacija koje redovito dolaze na svjetlo dana. Mi žudimo za njima. Trebamo ih. Mi ovisimo o njima. Mi ih tražimol Razmislite o nekom stručnjaku u bilo kojoj grani znanosti. Njegova pobuda za istraživanje jest svakodnevna nada da će otkriti nove informacije. Bez izgleda da će osvanuti s novim inoformacijama, ne bi bilo niti znanstvenika. Znajući da je sve to istina, znajući da nove informacije gotovo svatko nestrpljivo sluti i sa žudnjom iščekuje (bilo da je toga svjestan ili ne), zaprepašćujuće je da

1 World series = godišnji niz igara između prvaka dviju glavnih liga u bejzbolu u kojemu pobjeđuje prva momčad koja osvoji četiri igre

se kroz cijelu povijest na nove informacije gledalo s negativnošću, neprijateljstvom te katkad i uz žestoko opiranje.

"Ali zašto?" možda ćete upitati. Hej, to je pravo pitanje. Ako ste otkrili i razuman odgovor, javite i nama. Mi ljudi smo čudna vrsta. Odupiremo se onome što najviše želimo. Kao da se sve što je novo mora odbaciti prije no što će se prihvatiti, čak i kada to opiranje uopće nema smisla. Glasno zahtijevamo poboljšanja, a onda progonimo upravo one ljude koji nam ih donose. Mi smo poput gledatelja koji glasno pozdravljaju i divlje toptajući nogama traže od glumca koji je upravo ostvario fantastičnu glumačku izvedbu da se ponovno pojavi na pozornici kako bi ga obasuli trulim jajima. Baš kao što je Zemlja okrugla, nove će informacije neizbježno zamjenjivati stare. Pa ipak, kad god se one nove pojavljuju, pruža im se uvijek isti otpor.

Prije tri stotine godina je Galileo uz pomoć jednog od prvih teleskopa dokazao Kopernikovu tvrdnju kako se Sunce ne diže niti ne spušta ili kreće preko nebeskog svoda, nego da se Zemlja vrti na vlastitoj osi što stvara iluziju kretanja Sunca. Je li ova strahovito vrijedna i značajna informacija donijela Galileu svjetsku slavu i poštovanje? Ne, priskrbila mu je boravak u tamnici gdje je imao vremena trljati čvoruge koje je zaradio od ljudi što su na njega bacali kamenje zbog njegovih bogohulnih izjava. A ipak danas ima vrlo malo ljudi koji ne priznaju istinitost njegovih zapažanja. Prije stotinu godina je liječnik Ignaz Semmelweis iznio svoju zabrinutost da liječnici izlažu svoje pacijente dodatnoj opasnosti jer ne peru ruke prije operacije ili izvođenja porođaja. Čak bi i neposredno nakon autopsija na bolesnim leševima kirurzi odlazili izravno u drugu prostoriju asistirati pri porođaju ne isplahnuvši ruke. A kako je ta nova informacija primljena? Dr. Semmelweisa su njegovi vlastiti kolege osudili i nemilosrdno oklevetali. Umro je u umobolnici, obeščašćen i uništen. Znade li tko peru li danas kirurzi ruke prije operacije?

Još češće su nove informacije predmet napadanja ni iz kojeg drugog razloga već stoga što su one različite. One uznemiruju lijene umove, osobito ako su ovi svoje zanimanje potpuno predali starom načinu življenja. Naučiti nešto drukčije čini se za mnoge poput zabranjenog čina. No ono što zaista zapanjuje jest činjenica da se ono područje koje smisleno najžešće traga za novim informacijama ujedno najžešće i odupire novim informacijama! Nije li čudno što skupina koja je na najjasniji način odana priljevu svježeg znanja i novih informacija također zapodijeva i najveću bitku protiv njih te protiv promjena koje one navješćuju? Ta skupina svodi se na zajednički naziv: "znanosti". Marilyn i ja smo to već često vrlo osobno i doživjeli.

Kad je knjiga Fit for Life objavljena prvi puta, predstavljala je veliku količinu novih informacija. Ne radi se o tome da su to bile novootkrivene informacije, već su one bile nanovo razotkrivene. U skladu s poviješću bilo je gunđanja i nezadovoljstva. Negodovanje je dolazilo od

malene skupine na rubu ustaljene medicine, od nutricionista i dijetetičara. Na sreću, mnogi su članovi liječničke profesije koji su u tom programu imali uspjeha pružili više podrške. Profesionalni liječnici su obično oni prvi koji priznaju da u okviru školovanja za liječnike prehrani nije posvećena pozornost koju ona zaslužuje. Od 127 medicinskih fakulteta u SAD tek jedna trećina nudi prehranu kao predmet, a samo pola od toga zahtijeva i pohađanje. Pa ipak je maleni dio nutricionista i dijetetičara, zamišljajući se čuvarima svetog Grala kad se radi o tome kako treba jesti, bez okolišanja odbacio nove informacije otkrivene u knjizi Fit for Life - ne zato što one ne bi bile izvedive, već zato što su bile nove i različite od onoga što su oni bili naučili. I dalje su uporno prežvakavali iste stare besmislice o prehrani koje su u posljednjih nekoliko desetljeća nastojali protisnuti niz grlo javnosti.

Je li moguće da je prehrana jedino područje istraživanja koje se ne bi smjelo mijenjati, koje ne bi smjelo uživati pogodnosti od novih informacija? Teško! Pa ipak nove informacije u prehrani rutinski napadaju neki nutricionisti i dijetetičari jednostavno zato što one nisu potekle iz njihovih redova.

To nepovoljno stanje novih informacija prečesto zapada u okvire scenarija koji je opisao francuski filozof šesnaestog stoljeća Montaigne. Prema njegovim riječima: "Kad god se novo otkriće objavi znanstvenom svijetu, oni prvo kažu: 'Vjerojatno nije istinito'. Prema tome, kad se istinitost novog prijedloga dokaže neupitnom, oni kažu: 'Da, možda jest istina, ali to nije važno.' Konačno kad već prođe dosta vremena da se ta značajnost dokaže u potpunosti, oni kažu: 'Da, svakako to je važno, ali više nije nikakva novost'."

U slučaju knjige Fit for Life ti su se protivnici donekle povukli jer su čuli svjedočenja mnogih ljudi. Kad se velik broj ljudi osjeća bolje i to zbog uporabe neke nove informacije, teško će vas uzeti za ozbiljno budete li ih uvjeravali da im one ne pomažui.

Sve što itko u bilo kojem području nastojanja traži od drugih jest pošteno saslušanje. Kad se pojavi neka nova informacija koju je možda teško prihvatiti i koja napada uspostavljeni sustav vjerovanja, prvi odgovor i može biti odbacivanje. No sve nove informacije zaslužuju da ih se razmotri s nastojanjem da se uoče njihove moguće vrijednosti. Sve se mora pomno ispitati, vrlo pomno ispitati. A osuđivanje bez ispitivanja jesu najveće neznanje i oholost. Za ilustraciju navest ću ulomak iz knjige koju je 1912. napisao liječnik Isaac Peeples.

Osoba bez predrasuda vjeruje u ono što čini jer čvrsto vjeruje da je to istinito te je kao takva spremna raspravljati o tome s bilo kime također bez predrasuda. Voljan je to podložiti preispitivanjima i testovima do krajnjih granica, jer

2 podatak se odnosi na razdoblje u kojem je tiskan izvornik (1989.) op. prev.

ne želi vjerovati u ono što bi bilo neistinito, a zna da će istina podnijeti sve prave ispite, te isto tako da će se bolje vidjeti kao istina što se više bude preispitivala. On dopušta da su oni koji se razlikuju od njega iskreni sve dok se ne pokaže suprotno te to otkriće o neiskrenosti ne pobije njegove argumente. Ako njegovi argumenti budu i pobijeni, on neće pokušati skinuti sa sebe poraz tako što će objediti svoga protivnika, već će mu zahvaliti što mu je omogućio da shvati svoje slabosti i nesavršenosti svojih uvjerenja.

O, kakav bi to bio blagoslov kad bismo mogli računati na to da će svi zdravstveni profesionalci zauzeti ovako pošten stav.

A sada postavimo jasno smisao ovoga govora o novim informacijama te svih ovih primjera iz povijesti koji pokazuju kako nove informacije tako često doživljavaju teško rođenje. Smisao je ovaj: MNOGO TOGA IZNESENOG U OVOJ KNJIZI JESU PONOVNO OTKRIVENE INFORMACIJE. Mnoge zamisli u usporedbi s uobičajenim razmišljanjem izazovne su i proturječne. OVDJE IZNESENE ZAMISLI NAMIJENJENE SU POTICANJU RAZMIŠLJANJA I ISTRAŽIVANJA. Riječima Herberta M. Sheltona, jednog od najvećih mislilaca u području prirodne higijene: "Svaki se napredak koji je ljudska rasa učinila morao suočiti sa starim poretkom i prevladati ga. Kako je stari red stvari bio sastavni dio ustroja umova toga razdoblja, napredak se mogao ostvariti samo putem mentalne revolucije. Ljude je trebalo učiti da vide stvari na drugi način. Morali su naučiti da napredak ne znači uništenje svemira. Morali su usvojiti novo gledanje na svijet." Prema riječima liječnika Russella T.Tralla, jednog od očeva prirodne higijene: "Uvijek je jedan od najtežih praktičnih problema na svijetu bilo kako predstaviti nove istine tako da se ne povrijede stare pogreške, jer su ljudi vrlo skloni smatrati argumente koji su protivni njihovim mišljenjima napadima na svoju osobnost, a mnogo je njih koji svoje ukorijenjene predrasude pogrešno uzimaju za ustaljena načela."

Još jednom ćemo se, kao i u Fit for Life, pozvati na sposobnosti kojima smo svi bili obdareni kod rođenja kao pomoć u preusmjeravanju naših nastojanja da shvatimo nove informacije: to su naime naši nagoni, smisao za logiku i što je najvažnije naš zdrav razum. Ova su urođena svojstva s nama kroz cijeli naš život. Ona nam pomažu i usmjeravaju nas. Ako jedan stručnjak kaže jedno, a drugi kaže suprotno, što je onda s običnim čovjekom koji se samo želi osjećati dobro, a ne postati dijelom medicinske statistike? Koristeći se sredstvima koja je Bog smatrao odgovarajućim za vas te dopustivši sebi da osluhnete što to osjećate je u vašem najboljem interesu, pa tako možete započeti ponovno zadobivati svoju prirodnu sposobnost da vodite sami sebe u smjeru koji će donijeti najviše dobrobiti vašem zdravlju i dugovječnosti.

Ne trebate nikakvog "potvrđenog stručnjaka" koji će vam reći da se osjećate bolje. Vi možete stručnjaku reći kad se osjećate bolje. Ako iskoristite pojedine nove informacije i počnete se osjećati znatno bolje, hoće li vas bilo kakvo zastrašivanje ili pokušaji nekog takozvanog stručnjaka obeshrabriti tako da ćete možda i napustiti svoj novi pristup pa se opet vratiti onomu što ste radili i zbog toga se osjećali loše? Svakako se nadam da neće! Nema boljeg dokaza o vrijednosti nečega nego što je to uspješnost. Ako se nečim okoristite i to za vas ima rezultata, kakve druge dokaze o djelotvornosti toga još trebate?

Ako u jednom razdoblju jedete drukčiju hranu pa kronične probavne smetnje od kojih ste godinama patili nestanu i više se ne vraćaju, hoćete li prestati jesti na taj način pokaže li vam netko papir na kojemu piše da taj način prehrane nije djelotvoran u liječenju probavnih bolesti? Biste li prestali da vas na televiziji neki liječnik ili stručnjak za prehranu čiji je pokrovitelj tvornica kemikalija koja proizvodi sredstva za probavu pokuša prestrašiti i odvratiti od vašeg novog načina prehrane kako biste mogli nastaviti podupirati tu industriju od dvije milijarde dolara? Svi smo toliko uvjetovani da se oslanjamo na druge u vezi sa savjetima o tomu kako bismo trebali brinuti za vlastita tijela, da se bojimo vjerovati vlastitim nagonima. Ali vi na tom području imate mnogo veće sposobnosti no što ste toga svjesni ili što to vjerujete. Ako se možete dovesti natrag u sklad s vlastitim tijelom, ono će vam reći što ono želi. Jedan od načina na koji se to postiže jest da imate više vjere i pouzdanja u vlastite nagone, prosuđivanje i zdrav razum.

Dok ovo pišem, ispunjen sam golemom zahvalnošću što sam imao dovoljno sreće naučiti i iskoristiti to u svom životu te ponovno zadobiti vlastito zdravlje. Isto tako u meni počiva i neodoljiva želja da drugima pomognem otkriti kako isto tako mogu imati moć nad vlastitim zdravljem. Da bih opisao sposobnost kojom se može dospjeti od doslovce potpunog neznanja o tome kako tijelo radi ili kako se treba pravilno brinuti za sebe pa sve do točke razumijevanja načina na koje se zdravlje postiže i neprestano održava na visokoj razini, želio bih vam ispričati o svoj putovanju - od boležljivog, neobaviještenog pojedinca koji se boji vlastitog tijela do osobe koja je potpuno sigurna u činjenicu da može poživjeti dugo, bez boli i bez bolesti samo ako to želi!

DRUGO POGLAVLJE Pogled unatrag

HARVEY: Rodio sam se kašljući. Kao maleno djetešce ležao sam i kašljao u svojem bolničkom pregratku teško narušenog zdravlja koje je na nesreću trebalo postati još gore prije no što se popravilo. Tek s tri kratka tjedna na životu hitno su me vratili natrag u bolnicu na hitnu obradu. Imao sam akutne simptome izgladnjelostil Dječja mješavina koju su mi prepisali u bolnici bila je strahovito manjkava hranjivim sastojcima pa sam kao rezultat toga u dobi od tri tjedna gotovo izgubio život! To baš nije bio početak s povoljnim znamenjem.

Od vremena kad sam bio vrlo malo dijete sve dok nisam navršio dvadeset pet godina patio sam od najjačih oblika trbobolje kad god bih jeo. To je u toj mjeri postalo dijelom moga života da sam jednostavno zaključio kako je to zapravo dio mojeg doživljaja hranjenja. Pojeo bih večeru, desert, dobio svoju trbobolju i podnosio bol sve dok ne bih zaspao. Kao dijete često bih se od boli budio usred noći i odlazio spavati u kupaonicu s jastukom na krilu. Ujutro bi me jedan od mojih četiri brata pronašao i uzviknuo: "Harv je opet spavao u kupaonici." Radije i nisam nikome govorio o tome kako me boli želudac, jer bi mi inače davali neki Pepto Bismol koji sam uskoro prozvao Pepto Abysmal (nepopravljivo gadan). Pepto Bismol me je privlačio otprilike kao i šetnja bez odjeće kroz afričke predjele u kojima vlada muha cece. Nikad nisam znao što mi je gadnije, trbobolja ili Pepto Bismol.

Uz sve to, uvijek sam imao prehlade - tri, četiri, katkad i šest prehlada godišnje. Vječito sam ispuhavao nos. Siguran sam da sam osobno podignuo cijenu dionica Kleenexu. Nisu to bile manje prehlade kod kojih kišete i kašljete nekoliko dana, ispušete nos i gotovo. Bilo je to sličnije onome: "Bože, ja umirem?. Možda poznajete vrstu prehlade o kojoj govorim - kad osjećate da ćete zaurlali ako još jednom budete zakašljali onako prodorno da imate osjećaj kao da vam vruć brusni papir prelazi preko unutrašnjosti grla. Svaki put kad zakašljete je kao da vas netko udara po glavi.

Sjećam se da sam uzimao toliko lijekova da sam jedva hodao -nešto za kašalj, nešto drugo za mlitavost, nešto za glavobolju, nešto drugo za "sveopće olakšanje", a povrh svega toga i dovoljno strašnog Nyquila koji bi zaustavio i vodenog bivola u trku. Između prehlade i lijekova osjećao sam se kao da me je pregazio kamion.

Kao dijete bio sam kost i koža. Ne mislim samo mršav, mislim bez dovoljno mesa na kostima. Kad bi naišao vjetar, morao sam se zgrabiti za

najbliži čvrst predmet. U tim godinama nisam ni sanjao da ću se ikad morati boriti s problemom težine.

Od osamnaeste do dvadeset druge godine služio sam u zrakoplovstvu Sjedinjenih država. Posljednju godinu na dužnosti proveo sam u Vijetnamu gdje je velik dio hrane koju smo jeli bila preostala doslovno iz Drugoga svjetskog rata. Uistinu, za nekoga poput mene čija se ljubav prema hrani može pripisati jedino saznanju kako je to kad gotovo umireš od gladi što sam doživio kao dijete, ovi su "ostaci" bili gori od stražarenja usred noći. Vrlo često obroci su bili konzervirani. Ako nikad niste jeli jogurt kolač, kajganu od jaja u prahu i "odabrano miješano meso" iz konzervi s oznakom "pakirano 1944.", rođeni ste pod sretnom zvijezdom, budite zahvalni za to.

Pošto sam otpušten iz službe, zbog depresije koja me je zahvatila nakon podosta ratnih užasa i pojedenih "mesnih štruca" iz malih zelenih limenih konzervi zapakiranih prije no što sam se i rodio, odao sam se hrani kao da su mi rekli: "Nikad više nećeš ništa dobiti za jelo, danas ti je posljednji dan." Jeo sam ali baš sve i svašta što mi je stalo u usta i počeo dobivati na težini brže od sumo hrvača. Nekada siroto mršavo dijete je sada težilo preko 90 kilograma. A onda te kilograme više nisam mogao skinuti! Nisam to mogao vjerovati, ali BIO SAM DEBEO! Ja! Dijete kojemu bi stranci davali hranu jer su mislili da nisam jeo tjedan dana.

Mrzio sam što sam debeo. Sva mi je težina bila između pupka i koljena. Izgledao sam kao divovska kruška s rukama i nogama. Bilo je to ponižavajuće. Kad sam hodao, bedra su mi se sudarala poput dva kita. Kao i toliko drugi milijuni frustriranih Amerikanaca pridružio sam se vrtuljku s dijetama - izgladnjivao se do granice smrti pa onda opet gomilao kile. Između svakodnevnih bolova u želucu, čestih prehlada i prekomjerne težine nisam baš bio najsretnija osoba na svijetu.

A onda me je nova svijest, nadošla kao rezultat pogubnog događaja u kasnim tinejdžerskim godinama, odbacila u potragu za pomoć od koje me više nijedna sila na svijetu ne bi mogla zadržati: smrt moga oca. Nije se radilo samo o činjenici da je on umro, već kako je umro! Nakon nekoliko godina pritužbi na žestoke bolove u želucu, umro je od raka želuca. Imao je samo 57 godina.

Iskreno govoreći nikad nisam imao dobar odnos s ocem kakav sam želio imati. Često smo se razilazili u mišljenjima. Međutim, možete biti posve sigurni da sam ga od srca volio. Nažalost nikad mu to nisam rekao. Otišao sam u zrakoplovstvo nekoliko mjeseci prije no što je umro, a neposredno prije njegove smrti pozvali su me po hitnom pozivu kući. Nisam ga vidio od odlaska u vojsku. Dok sam letio kući, svjestan da je to posljednji puta što ću ga vidjeti živoga, bio sam prepun nesavladive želje da izrazim svoju ljubav prema njemu. U mislima sam tisuću puta ponavljao što ću mu reći: "Tata, volim te. Znam da ti to nikad prije nisam govorio, ali kažem ti sada. Bez obzira što se događalo između nas, volim

te zaista duboko i iskreno." Kad sam stigao u bolnicu, osjetio sam olakšanje pa čak i radost pri pomisli da ću ocu prenijeti svoje najdublje osjećaje ljubavi za njega. U času kad sam bio na vratima njegove sobe zaista sam bio ushićen. Spremao sam se pokopati godine nerazumijevanja i razočaranja. Spremao sam se prosuti nesputanu ljubav - zagrliti ga i nadoknaditi godine propuštenog razgovora i podijeliti s njim, čak i ako to bude tek na kratko, iskrene, predane osjećaje.

Ušavši u njegovu sobu s nagomilanim osjećajima i srcem koje je ludo lupalo, nisam mogao doživjeti veći šok nego da me je tamo dočekao sam vrag s podignutim rukama spremnim zariti svoje plamteće vile u moje grudi. Jednostavno nisam bio pripremljen za prizor koji me je dočekao. Bio sam razmišljao samo o pozitivnim stranama našeg ponovnog susreta. Nisam znao što su sve učinili mojem ocu tih mjeseci dok sam ja bio u vojsci. Sve su tri znanstvene metode liječenja koje se jedino smatraju "dokazanima" bile iskušane na mojem ocu. Između operacije kojom su mu odstranili želudac i veći dio crijeva, zračenja od kojeg mu je koža bila sva opečena i lijekova s kojima su ga bombardirali da bi mu ublažili nepodnošljivu bol od kemoterapije sveli su ga na bezbojnu, bezobličnu, praznu olupinu od čovjeka koji ne čuje, ne vidi i ne govori.

Stajao sam tamo posve šokiran, ne vjerujući, a moja je majka doslovce povikala u njegovo uho: "Irving, Harvey je ovdje, Harvey te je došao vidjeti." Kao da me je pogodio plimni val, činjenica da čak neću ni dospjeti izgovoriti barem one tri riječi koje sam mu s toliko iščekivanja želio reći. Od pogleda na njegovo slomljeno, izmučeno tijelo smjesta mi je pozlilo do najdublje nutrine. Istrčao sam iz sobe plačući i povraćajući. Bio je to posljednji put što sam vidio oca. Rak je uzeo njegov život. Liječenje mu je oduzelo dostojanstvo i više ga nije bilo. Taj posljednji prizor usjekao se zauvijek u moje pamćenje kao užareni žig.

Tijekom idućih nekoliko godina mnogo sam se puta s trzajem budio usred noći u lokvi znoja, dok mi je srce kucalo u grlu, iznuren od straha pred ponovnim prizorom oca na samrtnoj postelji uvjeren da ću i sam podlegnuti istoj sudbini. Zašto ne? Imao sam sve simptome. Pomislite kako sam se osjećao. Moj se otac tužio na strašne trbobolje prije no što je umro od raka na želucu, a ja sam imao strašne trbobolje svakog Božjeg dana. I eto me, s jedva dvadeset pet godina, umjesto da razmišljam o karijeri ili ženidbi, moje su se misli rojile oko raka i boli i patnje. Uza sve to, pretvorio sam se u balon teži od 100 kilograma pa sam i o tome imao što misliti u slučaju da mi ostane kakvih par sati kad me želudac ne boli.

No nešto se dogodilo. Čak niti ne znam točno što. Nije to bilo nešto posebno. Iznenada sam umjesto da se osjećam poput bespomoćne žrtve koja očekuje da stvari krenu na gore, postao ljutit, ljutit na cijelu tu zbrku -na svoje trbobolje, prehlade, neprestane dijete za gubljenje kilograma i prikazu raka. Bilo mi je svega dosta. Ako zaista moram postati dio statistike o oboljelima od raka, to neće biti bez borbe. Zapravo sam se

zakleo cijelom svemiru da neću dopustiti da se to dogodi. Učinit ću sve što se mora kako bih spriječio svoje postupno propadanje i smrt. Postao sam uzbuđen. Znao sam da će to biti dugačka borba, no već sam se počeo osjećati mnogo pozitivnije. želudac me i dalje bolio, ali se moje gledište mijenjalo. Razmišljanja o tome da postanem liječnik, da pobijedim rak i spasim milijune ljudi činile se su kao dobar početak.

Započeo sam istraživanje po raznim institucijama kako bih saznao u kakvu bih se školu uključio, koji bih smjer odabrao, želio sam zdravlje, pa sam želio i studirati zdravlje, baš kao što sasvim sigurno ne bih, da sam htio biti bogat, studirao siromaštvo kako bih shvatio načine na koje mogu postati siromašan. Ali dok sam išao od jedne do druge škole ispitujući koji je najbolji način da se nauči predmet zdravlje, svugdje su mi stalno govorili da ću za to morati učiti o bolestima. Svi studiji uvijek imaju mnogo predmeta vezane uz patologiju (bolesti), ali nijedan vezan uz zdravlje! Nisam to mogao shvatiti. "Mislite postoji riječ za studij bolesti, ali ne i riječ koja bi označavala studij nečega tako važnog kao što je zdravlje? ZAŠTO?"

Nešto je od mojeg oduševljenja splasnulo. Zapravo sam postao iskreno razočaran. Ono zbog čega sam zaista počeo osjećati da život sa mnom zbija neslane šale bile su prigode kada sam odlazio liječniku da bih dobio savjet o tome što moram činiti kako bih poboljšao zdravlje. Vrlo često moji su posjeti bili zakazani s ljudima koji su imali prekomjernu težinu baš kao i ja. Mnogi su bili i ćelavi, blijede, nezdrave kože pa čak su i pušili! Kad sam ih upitao slijede li oni sami svoje savjete, rekli su mi: "Nisam ja pacijent, vi ste." Ah, da, jasno mi je. Postalo mi je očito da tradicionalni pristup iscjeljivanju možda i nije pravi put kojim sam ja želio putovati. Ali nije to baš bilo tako da sam jednostavno mogao u rubrici poslovnih usluga potražiti "Alternativna briga o zdravlju". Ne radi se o tome da takva mjesta nisu postojala, ali tko je ikad za njih čuo? Moj je duh pomalo klonuo, ali moja zakletva nije. Osjećao sam kako radnja poprima dramatski snažniji smjer.

Odlučio sam se "sam baciti u potragu na terenu". Nešto mi je reklo da ako putujem otvorenih očiju, uši i uma, možda će ono što tražim pronaći mene. Upalilo je. Nakon tisuća prevaljenih milja po cijelim Sjedinjenim državama, moji su me putevi doveli do Santa Barbare, samo 150 kilometara od mjesta s kojeg sam krenuo. Tamo je bilo tako lijepo i mjesto mi je pružalo tako dobar osjećaj. Premda sam se nalazio na mjestu gdje sam se baš mogao i odmoriti i Iješkariti na suncu, bol u želucu podsjetila me je na onozbog čega sam tamo. Bilo je to ubrzo po mojem dolasku u Santa Barbaru kad sam se susreo s najsjajnijim primjerom zdravog života koji sam ikada sreo, a ta mi je nevjerojatna osoba predstavila filozifiju zdravstvene njege koja će moj život zauvijek promijeniti na bolje. Ta se filozofija zvala prirodna higijena. Ako ste slični meni, možda mislite: "Dobro, prirodna higijena. Treba prati zube, prati uši,

je li tako?" Ne baš sasvim. Otkrio sam da u prirodnoj higijeni ima mnogo više od pukoga pranja.

Iznijeli smo povijest i pozadinu prirodne higijene u knjizi Fit for Life, u orječju gubljenja težine i povećanja energije. No prirodna higijena predstavlja toliko mnogo više od toga. Taj pristup življenju također nudi razumljivu, jednostavnu i razboritu formulu za dug život pun energije time što je usmjeren na svaki vid života kao što se odnosi na naše zdravlje i dobrobit.

Znao sam da su moje molitve uslišane te da sam pronašao ono što će u mom životu biti zaista važno. Znao sam to jer je osoba koja me je u taj predmet uvela i izgledala kao utjelovljenje zdravlja: bistre oči, gusta kosa, gotovo prozirna koža, bez viška kilograma te prepun oduševljenja životom što nisam vidio dugo vremena. Za mene je točka na i bilo kad sam ga upitao je li ga ikad bolio želudac. Njegov je odgovor bio jednostavno: "Nikada!"

Objasnio sam mu kako sam patio od prodornih želučanih bolova svakoga dana tijekom dvadeset godina, da mi je i otac imao iste tegobe te da je doista i umro od raka želuca, i da sam siguran kako i mene čeka isti kraj. Dao mi je da se pridržavam jednog jednostavnog načela (pravilnog kombiniranja hrane) kako bih vidio može li se ustanoviti kakvo poboljšanje. Bio je to posljednji dan što me je ikad bolio želudac. Da, dobro čitate i, ne, ne pretjerujem. U jednom danu dvadeset godina patnji i muka došlo je kraju. Nisam to mogao vjerovati. Očekivao sam da se bol vrati, ali nikad se nije pojavila. A onda sam, kako sam počeo čitati više o tomu predmetu i primjenjivati druga načela prirodne higijene, u kratkom razdoblju prestao imati glavobolje i prehlade i izgubio više od 20 kilograma i to tako da sam cijelo vrijeme jeo\ Napokon nirvana.

Bilo je to 1970. godine. Otada nisam više patio od ovih problema, niti sam ponovno dobio na težini. Počeo sam vjerovati da to djeluje. Ne možete zamisliti tu radost i oduševljenje koji su me ispunili, niti žar s kojim sam učio i naučio sve što se uopće može znati o prirodnoj higijeni. Dakako, želio sam znati kuda čovjek mora poći formalno studirati taj predmet. Rekli su mi da premda prirodna higijena ima pisanu povijest od 150 godina te da na tu temu postoji vjerojatno više knjiga no što bih ja ikad mogao pročitati, ne postoji škola koja predmet nudi kao studij. Nisam to mogao vjerovati! Bilo je to kao da su mi otkrili mjesto na kojem se nalazi škrinja krcata neprocjenjivim blagom, a onda i to da ne postoji način na koji bih do blaga mogao doći. Kako je to moglo biti da postoji jedan po svojoj primjeni tako djelotvoran i univerzalan pristup zdravlju pa opet toliko nepoznat da čak nema niti ustanove na kojoj bi se o njemu moglo učiti? Kako se to znanje, dragocjeno kao sam život, moglo čuvati u tajnosti svo to vrijeme?

I tako sam proučavao prirodnu higijenu samostalno, pročitao svaku knjigu o predmetu koje bih se dočepao i družio se s ljudima u Santa

Barbari koji su načela prirodne higijene uklopili u svoj način života. Tri godine poslije smjestio sam se u Los Angelesu i nastavio studije, a neslužbeno sam savjetovao ljude po pitanju prirodne higijene.

PRIRODNA HIGIJENA: ZDRAVSTVENA ZNANOST KOJA NE ODUMIRE

Imao sam dovoljno sreće što sam prirodnu higijenu otkrio sam za sebe, unatoč naporima utemeljene medicine da sruši njezin ugled i spriječi njezin razvoj. Nakon osam godina samostalnog proučavanja na moje veliko oduševljenje i zadovoljstvo konačno je 1978. godine javnosti postao dostupan cijeli jedan program utemeljen na načelima prirodne higijene.

Američka visoka škola za znanost o zdravstvu osnovana je kasnih sedamdesetih godina. Škola nije "priznata".

Znate li zašto škole koje nude predmete i programe o alternativnom pristupu zdravlju nisu priznate? Početkom ovog stoljeća Rockefeller i Carnegie zaklade su se naveliko upustile u posao dobrotvornog izdavanja stipendija medicinskim školama. Njihov je cilj bio stvoriti "uglednu" medicinsku profesiju za muške pripadnike višeg društvenog sloja koja se temelji na filozofiji što zastupa terapiju lijekovima. (Sasvim slučajno su u to vrijeme Rockefelleri već i bili u poslu trgovine lijekovima.) U tom je povijesnom času postojala velika raznolikost po pitanju zdravstvene njege te su se lijekovi koristili uglavnom među bogatim ljudima, a one prirodnije pristupe zdravstvenoj njezi podupirao je veći dio ostatka populacije. Zaklada Carnegie je 1909. godine poslala Abrahama Flexnera na nacionalnu turneju koja je obuhvaćala sve škole koje su nudile poduku o zdravstvenoj njezi, od najvećih pa sve do najskromnijih. Na Flexneru je bilo, dakle na jednom čovjeku koji predstavlja samo jednu filozofiju, da odredi koje će škole dobiti tu dobrotvornu potporu kako bi postale uspješnije, a koje neće. Flexner je kao primatelje tih velikodušnih stipendija izabrao samo veće, bogatije škole koje su bile voljne raditi prema medicinskom modelu liječenja lijekovima kako su to izabrali Carnegieji i Rockefelleri. Za manje škole te za one s prirodnijim pristupima poruka je bila jasna: "Postupajte u skladu s medicinskim modelom ili zatvarajte školu." Što se Flexnera tiče, te škole i nisu bile vrijedne spašavanja. Želja stanovništva za slobodom izbora nije uopće ni uzeta u obzir.

Danas zloglasni Flexnerov izvještaj iz 1910.g. pokopao je raznolikost zdravstva u ovoj zemlji. Alternativne škole zatvarali su u velikom broju, uključujući osam američkih medicinskih fakulteta za crnce i sve medicinske fakultete koji su primali žene. One koji su se borili protiv zatvaranja divljački su razarale i uništile čete plaćenih razbijača. Nova medicinska elita koju su ozakonili Rockefeller i Carnegie zaklade nisu

imale želju dijeliti područje zdravstva ni sa kime čiji bi pogledi na svijet mogli biti drukčiji od njihovih, nisu imali ni najmanju namjeru učiniti svoje skupo učenje dostupno crncima, ženama ili iscjeliteljima laicima. (U svojem se izvještaju Flexner ustvari žalio da je, kao ishod popularnog tiska u prethodnom stoljeću, svaki "bezobraznik" bio u stanju tražiti medicinsko obrazovanje.) Sad su vrata bila zatvorena svima osim muškarcima srednjeg i višeg društvenog sloja.

Kao rezultat toga zakonskog utjecaja koji su zaklade Rockefeller i Carnegie posjedovale donošeni su strogi državni i savezni zakoni i odredbe o izdavanju dopuštenja ograničavajući službeno priznanje omiljenom medicinskom pristupu. Radilo se to putem na brzinu izbacivanih objava o namjeri zaprečavanja različitosti u pristupima zdravstvu u javnosti, što je u biti jamčilo monopol na liječenje u okviru zdravstva. To pojašnjavaju ove napomene dr. W. A. Evansa, povjerenika za zdravstvo u Chicagu koje su se pojavile u Dnevniku Američkog medicinskog udruženja od 16. rujna 1911. godine: "Kako ja to vidim, za medicinsko je zvanje mudro da se postavi ravno usred svakog pokreta zdravstva te da ga opskrbi osobljem. Postavite ih u odjele za zdravstvo, društva sušičara, u odjele socijalne skrbi za djecu, stambena društva itd. Budućnost te profesije ovisi o tome da drži konce u svojim rukama, tako da kad javnost pomisli o njoj, ona automatski pomišlja na liječnike, a ne na sociologe ili sanitarne inženjere (njegov naziv za pobornike prirodne higijene). Ova si profesija ne može dopustiti da ta mjesta zauzme bilo tko drugi osim medicinara." Ova si profesija ne može dopustiti da ta mjesta zauzme bilo tko drugi osim medicinara?

U nadolazećim desetljećima svi su oblici liječenja drukčiji od medicinskog pristupa bili zabranjeni zakonom i stjerani na skrovita mjesta. Homeopatija i primaljstvo bili su protuzakoniti. Prirodna higijena je stavljena izvan zakona. Kiropraktika je ozloglašena do te mjere da je postala gotovo protuzakonita. Danas smo, hvala Bogu, svjedoci velikog pokreta za oslobađanje i slobodu izbora. Ono što je bilo stavljeno izvan zakona je danas zakonito u nekim državama. I premda joj nemedicinske zdravstvene obrazovne ustanove još uvijek ne mogu dobiti državnu potporu ili priznanje medicine (očito), svejedno one danas doživaljvaju procvat jer ljudi odlučno zahtijevaju nove odgovore na probleme u kojima nisu pomogla "dokazana" medicinska rješenja. Uz sav slobodan protijek nemedicinskih informacija koji je danas zamjetan, očito je da se nalazimo usred sveopćeg pokreta reforme zdravstva, sloboda govora i sloboda izbora se konačno protežu i na područje zdravstva.

Alternativni oblici nisu se ponovno pojavili niotkuda. Javnost ih je tražila, a tijekom posljednjih trideset godina muškarci i žene čvrstih uvjerenja podnosili su uznemiravanja pa čak i prijetnje zatvorom kako bi zadovoljili potrebe narodnih masa. (Zdravstveni stručnjaci poput dr. Herberta Sheltona, dr. Williama Benesha i dr. Gian-Cursia su uistinu i bili u

zatvoru zbog uspješnog liječenja žrtava raka koji su prije bili liječeni u sklopu tradicionalne medicine te otpušteni bez nade u uspjeh ozdravljenja.)

Diplomirao sam prehrambenu znanost na Američkom fakultetu znanosti o zdravstvu u veljači 1983. godine. Ne, taj fakultet nije "priznat" -današnji Abrahami Flexneri su se pobrinuli za to - ali to je jedna jedina institucija u cijelim Sjedinjenim državama koja među studijima ima čak i predmet prirodnu higijenu.

To me dovodi do teme kojoj se treba obratiti i pokopati je: priznanje.

Kad je napokon nekim dijetetičarima i nutricionistima postalo očito da su njihovi pokušaji da ocrne podatke u knjizi Fit for Life jednostavno jalovi potezi zato što postoji mnogo ljudi koji očito od nje imaju koristi, odlučili su umjesto toga napasti mene, tvrdeći kako nemam priznanja -ako ti se ne sviđa poruka, napadni onoga tko poruku prenosi. To je, dakako, tipična poluistina koju naširoko koriste oni koji nisu sigurni u vlastiti status. Ispustili su jednu riječ. Ne radi se o tome da nemam priznanja, već o tome da nemam njihovih priznanja. S njihovim priznanjima veselo bih deklamirao one iste ustajale, prastare mitove o prehrani i zagovarao "one četiri osnovne skupine hrane" koje su nam uporno gurali niz grla potpomažući i potičući time širenje bolesti i patnji koje danas haraju Amerikom. Istina se ne uspostavlja priznanjima!

Američka udruga dijetetičara (American Dietetic Association - ADA) kojemu je propao bijedan pokušaj da američkom narodu predstavi jednostavan, primjenjiv pristup jedenju koji donosi rezultate pune zdravlja vrlo je ugroženo i neprijateljski raspoloženo prema onima koji uspijevaju tamo gdje oni nisu uspjeli. Postali su stručnjaci u nabacivanju dimnih zavjesa u svrhu prikrivanja vlastitih nedostataka, zablaćenja rada drugih ljudi i odvraćanja pozornosti s glavne teme, njihove vlastite nedjelotvornosti. Njihov cilj čini se odražava razinu javne zbunjenosti koja ljudima otežava da prihvate i zadrže bilo kakav novi program jedenja koji se razlikuje od onoga što ADA nameće.

Meni se čini da su ljudi koje najviše zanimaju priznanja oni koji samo njih i imaju - nemaju novih ideja, nemaju novih informacija koje bi priopćili ljudima, nemaju ništa od praktične vrijednosti, ali imaju svoje diplome. Što je- ADA? Početkom ovog stoljeća postojalo je nekoliko prehrambenih filozofija. Nekoliko se građana sličnih pogleda skupilo, izdali su sami sebi diplome i nadjenuti si službeni, zvučan naziv, Američka udruga dijetetičara. Otada pa sve do danas pokušavali su potisnuti sve druge filozofije u golemom području proučavanja prehrane. Nije ih postavilo nikakvo zakonodavno tijelo. Nisu ih izabrali ljudi. Oni su jednostavno sami sebe proglasili stručnjacima i sada tvrde da imaju

posljednju riječ u području prehrane. Oni vole sami sebi čestitati na tome što imaju priznanja i osvetnički napadati koga god nisu primili u svoj klub.

Da su ovi priznati dijetetičari imali sve odgovore, bi li se 90% ljudi u ovoj zemlji smatralo debelima? Bi li milijuni ljudi toliko žudjeli navaljivati u knjižare po nove odgovore svaki puta kad izađe neka knjiga o dijeti? Kako je to apsurdno da takva organizacija uskih pogleda koja služi sama sebi kao što je Američka udruga dijetetičara smatra da je odgovorna za donošenje odluka o tome tko bi trebao i tko ne bi trebao primiti "priznanje" pa postati kvalificiran da izdaje podatke o prehrambenom području. To je gotovo kao da nekoga tko nikad nije uspješno jedrio na otvorenom moru zatražite da procijeni je li brod vrijedan ploviti oko svijeta.

Vječna dimna zavjesa iza koje se skrivaju dijetetičari, taj predmet priznanja ne bi smio uopće biti predmet rasprave. Pravi je predmet istina. "PRIZNANJA" SAMA PO SEBI NE ČINE ISTINU VEĆOM ISTINOM, A NEIMANJE "PRIZNANJA" NE ČINI ISTINU MANJE ISTINITOM. Istina je istina tko god je iznosi. Ako vam čovjek koji nije završio više od četvrtog razreda osnovne škole kaže da će vam sila teža uništiti tijelo ako skočite s vrha Svjetskog trgovačkog centra, hoćete li bez obzira na to skočiti samo zato što on nema diplomu iz fizike? Bi li netko s diplomom iz fizike tko ne vjeruje u silu težu mogao biti pošteđen i ostati živ?

Što to točno znači biti "priznat"' John Bear ima diplomu. Predavao je na glavnim univerzitetima

(Iowa, Berkeley, Michigan State). Bio je direktor istraživanja u Bell & Howellovu odjel za obrazovanje, direktor Centra za nadarenu djecu u San Franciscu te savjetnik za velike organizacije kao što su General Motors, Xerox i Encyclopaedia Brittanica. Od 1974. g. dr. Bear je istraživao i pisao o području netradicionalnog obrazovanja. Njegova knjiga Bear's Guide to Non-Traditional College Degrees (Bearov vodič kroz netradicionalne akademske stupnjeve) smatra se standardnim tekstom koji istražuje alternativno obrazovanje.

Predstavljajući izjavu Carnegiejeve komisije za visoko školstvo u vezi priznanja i akademskih stupnjeva te netradicionalnih pristupa dr. Bear je rekao: "Jedna od čestih pritužbi koja se upućuje priznatim tijelima za izdavanje titula jest da one uglavnom vrlo sporo priznaju glavne trendove prema alternativnom ili netradicionalnom obrazovanju." Bez šale!

U devetom izdanju knjige dr. Beara, njegove posljednje knjige, on kritizira program Američkog fakulteta znanosti o zdravstvu. Naznačuje kako je u početku imao nekih sumnji, ali je nakon proučavanja povelike količine materijala ustanovio da je to "opsežan i bez sumnje vrijedan fakultet".

On nije jedini koji priznaje tu vrijednost. Pariški medicinski univerzitet, jedan od najuglednijih medicinskih škola u cijeloj Europi preveo je i ugradio taj "nepriznat" pristup u svoj nastavni plan prema kojemu uče njihovi studenti. Zanimljivo je da je odrednice prirodne higijene

vrijedno preuzeti od tako ugledne institucije visokog školstva, ali ne i od "dijetetskog uređenja" iz Sjedinjenih država.

Klevetnici mogu koliko god hoće pokušavati odvratiti pozornost od istinitih stvari ocrnjujući naša priznanja. To neće pomoći prestrašiti ljude kako ne bi istraživali i koristili se vrijednim, ispravnim podacima u vezi s predmetom koji je previše značajan da bi ga monopolizirala odabrana nekolicina koja je sama sebe proglasila jedinim kvalificiranim osobama koje mogu širiti informacije iz područja prehrane i to na snazi svojih "viših" priznanja koja su si sami dodijelili.

Kakva su to priznanja koja se doista mogu uzeti u obzir? Komad papira na zidu? Ili rezultati u životima ljudi? Predmet vjerodostojnosti jest uspjeh knjige Fit for Life po tome što je poboljšao živote stotina tisuća ljudi. To su naša priznanja - pozitivni rezultati u ljudskim životima. To su jedina priznanja kojima ćemo mi ikada težiti.

Jednom sam upitao g. T. C. Frya, utemeljitelja Američkog fakulteta znanosti o zdravstvu, zamjera li što su mu rekli da njegov fakultet ne može biti priznat unatoč iznimno velikim naporima koje je uložio u razvoj životno značajnog programa studija. Njegov odgovor pokazuje kako je ziasta posebna osoba, čovjek kojega zanima istina, a ne počasti. Ne trepnuvši, rekao je: "Sumnjam da će nam na sudnji dan suditi prema tome kakve diplome nam vise na zidu, već prije prema ožiljcima koje smo zadobili u borbama za čovječanstvo." To je T. C. Fry u jednoj rečenici. Uopće mu nije stalo što ga današnji "stručnjaci" nisu prihvatili. On jednostavno radi svoj posao i pušta da rezultati govore za sebe.

U prvim godinama studiranja često bih se uzbudio kad bi dijetetičari i nutricionisti napadali prirodnu higijenu zato što nije "pošteno" područje. Danas se, dakako, zbog izvanrednog uspjeha knjige Fit for Life, moraju okrenuti na drugu stranu. Mogli biste, napokon, ispasti vrlo glupi ako uvjeravate stotine tisuća ljudi da informacije kojima se koriste da bi se osjećali bolje i poboljšali zdravlje nisu održive i to samo zato što se dijetetičari s njima ne slažu. Uz fantastične rezultate koje doživljavaju toliki ljudi, čovjek bi pomislio da će dijetetičari to područje ozbiljno proučiti da bi ustanovili, ako ništa drugo, u čemu su možda pogriješili. Niti ne pomišljajte na tako nešto! Umjesto da uvide blagodati koje ljudi dobivaju primjenom načela prirodne higijene, dijetetičari ih svim silama pokušavaju proglasiti nezakonitim, strpati u zatvor sve liječnike koji ne spadaju u njihovo društvo ili ih novčano kazniti ako se ne suglase s njihovim stavovima. Tako je! Oni žele da prirodna higijena bude zabranjena, ne zato što ona nema što pružiti - svakako je vrlo živopisno dokazano sasvim suprotno -već zato što se oni s njome ne slažul Da, točno ovdje u prosvijetljenim, tehnološki uznapredovalim 1980.-tim godinama vidimo sljedbenike jednog područja proučavanja kako žestoko pokušavaju zabraniti drugo područje proučavanja da bi ostali sami i neugroženi na tronu koji su sami sebi izgradili. Valjda misle da se napis na našem novčiću od dva centa:

"Sloboda govora - korijen demokracije" ne odnosi na nutricionistička i prehrambena pitanja. Možete li zamisliti kako jedna bejzbolska momčad zabanjuje drugoj momčadi da igra zbog toga što ova druga ima bolju mogućnost pobijediti na World Series?

I nije baš tako da su dijetetičari toliko usklađeni sa zahtjevima tijela da se njihov pristup ne bi mogao poboljšati. Ako želite vidjeti koliko dijetetičari u ovoj zemlji znaju o onome što bismo trebali jesti, posjetite najbližu bolnicu i pogledajte što se nudi bolesnicima. Čini se kao da postoji neka zavjera da ih se tamo zadrži s obzirom na hranu čiju kvalitetu nadmašuje čak i bilo koji trećerazredni restoran u zemlji. Osobno se ne sjećam nikoga tko je izišao iz bolnice s napomenom: "Ah, kakva hrana! Gotovo bi se radi hrane vrijedilo vratiti u bolnicu!" Sustav bolničke prehrane je djelo ruku samih dijetetičara koji pokušavaju zabraniti svako drugo područje koje nudi prehrambene savjete! Američka udruga dijetetičara pokušalo se 1984. i 1985. godine kroz privatne razgovore sa zastupnicima u parlamentu pobrinuti da se donesu zakoni koje je predložio izaslanik Claude Pepper (zakoni HR-6049, HR-6050 i HR-6051). Prema njima je trebalo ispasti da je protuzakonito ako netko samo predloži da bi osobi koja umire od žeđi trebalo pružiti čašu vode - dakako, bilo bi to nezakonito ako niste član Američkog udruženja dijetetičara ili ako vas ono nije označilo kao "prihvatljivog". Ti su zakoni zamrli na zakonodavnoj skupštini zbog zapanjujućeg izljeva bijesa javnosti te zahvaljujući predanom i neumornom radu reformatora zdravstva kao što je Maureen Kennedy-Salaman, predsjednica Nacionalnog zdravstvenog saveza (National Health Federation) u Californiji. Maureen Salaman otišla je u Washington, razgovarala sa zastupnicima u parlamentu i skrenula pozornost javnosti na izopačenosti kojima su izloženi. Ovi zakoni, prerušeni u zakone "usmjerene protiv nadriliječništva" koji ne dopuštaju prijevaru starijih ljudi uključuju odredbe prema kojima bi ljudi poput T. C. Frya, M. Salaman, mene i tisuće drugih bili kažnjeni i poslani u zatvor kroz dugo godina jednostavno zato što širimo informacije koje smo ustanovili kao istinite - ne zbog toga što one ne bi bile istinite, već zato što su ih članovi Američkog udruženja dijetetičara procijenili kao bezvrijedne.

Neometana u svojim pokušajima da stekne moć nad cjelokupnim sustavom informacija u području prehrane u Sjedinjenim državama samo zbog pukog prosvjeda javnosti, Američka udruga dijetetičara nagovorila je zastupnika Peppera da uvede novi zakon, HR-1581, koji će im dati doslovno istu moć koju su se nadali ostvariti putem ona prijašnja tri zakona.

Dio strategije ADA-e u postizanju apsolutne moći nad cjelokupnim područjem prehrane jest da napada svaki rad koji se razlikuje od njihova.

Razmislite o ovome: Hrana koju jedu naša djeca u školi širom Sjedinjenih država toliko obiluje masnoćama da bi se ona mogla točno istisnuti iz nje. Te školske ručkove odobrila je ADA, uistinu je ADA taj

program i utvrdila. Gotovo svaka škola ima automate za prodaju napitaka, čokoladica i ostalu bezvrijednu hranu. Zašto nije ADA napala proizvođače koji su odgovorni za taj napad na našu djecu? Zašto su njeni članovi umjesto toga odlučili napasti program koji je pomogao milijunima ljudi da počnu jesti više voća i povrća, pomogao smanjiti uporabu soli, šećera i konzervirane hrane te smanjiti količinu masnoća i kolesterola - sve ono što stoji uz bok prehrambenim preporukama Nacionalnog instituta za rak, Američkog udruženja za srčane bolesti i Nacionalnu akademiju znanosti? Jednostavno zato što se ti ljudi više bave zaštitom svojih moćnih položaja, nego zaštitom ljudi. I zbog tog razloga oni će nastaviti napadati svakoga tko nije primljen u njihov uzak krug odličnika, bez obzira na to ima li osoba koju napadaju informacije koje vrijede ili ne.

Budite sigurni u jedno: činjenica što Američka udruga dijetetičara nije presretna s našim radom nas ni najmanje ne brine. Pružili smo im veliku mogućnost da se izjasne kako ih zanimaju ljudi, a ne moć. Dokazali su da to nije tako. Mi nismo knjige pisali za ADA-u, napisali smo ih za ljude koji su vrlo jasno pokazali svoje oduševljenje i zahvalnost. ADA može i dalje ostati zaokupljena pokušajima da sebi osigura monopol moći, a mi ćemo biti zaokupljeni pokušajima da popravimo štetu koju su prouzročili ljudi iz ADA-e te pomagati ljudima.

Vidljivo je da postoje strašna proturječja oko toga tko smije ili tko ne smije "imati dopuštenje" za dijeljenje prehrambenih savjeta, ali gdje ste u svemu tomu vi dok se stručnjaci prepiru?

Najvažnije je da javnost bude slobodna u svom odabiru između alternativa zdravstvene njege. Ta sloboda izbora mora postojati. To nije zvanje opterećeno svojim "službenim" položajem, odlučno u želji da sačuva samo sebe od prigovora koje mi pokušavamo ustanoviti i dokazati. Upravo je javnost ona čiju pozornost mi želimo zadobiti, ljudi koji se bore za svakodnevnu brigu o zdravlju. Otkrili smo da su ti ljudi i više nego voljni čuti jednostavne istine koje su uistinu poruke prirodne higijene i koje oni mogu provjeriti osobno za sebe. Javnost mora imati pravo odabrati ono što je dobro za nju. Mi smo potpuno uvjereni da načela u ovoj knjizi mogu podnijeti najpomnija ispitivanja te da će do najmanje pojedinosti dokazati kako su upravo onoliko vrijedne i iznimne kako to mi i navodimo.

Nenalik na druge sustave prirodna higijena ne ide za tim da skriva svoju jednostavnu poruku iza zagonetnih i nerazumljivih izraza. Ona nema što skrivati. Ona je otvorena, jasna i jednostavna za razumnijevanje. Ne nudi tajnovite napitke, ne nudi lijekove protiv svih bolesti niti čudesne lijekove koji donose zdravlje tamo gdje ono ne može logički ni postojati. Mi jednostavno upućujemo za prirodne zakone koji nam svima omogućuju da postignemo i održimo odlično zdravlje. Sve što se nadamo je da će informacije koje sadrži ova knjiga nešto značiti vama, te da ćete ih jednostavno isprobati pa vidjeti sami za sebe pomažu li vam da doživite višu razinu dobroga zdravlja. Svaki će tekst koji donosi neko znanje, koliko

god značajan bio, imati i napadače, i mi ne očekujemo da ćemo izbjeći toj sudbini. Ali ono što je doista dobro izdržat će kušnju vremena i dokazati svoju vrijednost, samo ako mu se pruži mogućnost. Prirodna higijena i ne traži ništa više - i ništa manje - nego da ima mogućnost vama prikazati svoje vrijednosti.

Svi napori koje sam uložio u ovo područje proučavanja nagrađeni su na najbolji mogući način. Uživam u blistavom zdravlju koje mi se nekada činilo izvan domašaja. Vidio sam druge ljude probuđene na dodir čistog zdravlja koje nam priroda svima omogućuje. A kao krunu svemu, univerzum mi je poslao "svjetlost moga života" u obliku najljepše, najosjećajnije i najdraže osobe koju sam ikad upoznao - Marilyn. Godinama smo plivali zajedno protiv struje, borili se da nas čuje mamutski sustav koji je odbijao priznati vrijednost informacija koje su nam doslovno obojima spasile život. A sada vidimo kako se stvari mijenjaju. Oči javnosti su sve otvorenije za činjenicu da je prirodna higijena prošla jedini stvarni ispit znanosti: Ona djeluje!

TREĆE POGLAVLJE Zašto ovo činimo?

MARILYN: Kad mi se konačno u dobi od trideset jedne godine 1975. pružila mogućnost da sjednem na travnjak ispred trgovine zdravom hranom u Veneciji, državi California i razgovaram s Harvevem, bila sam bolesna i očajna. Više od dva desetljeća patila sam od grčeva u probavnom sustavu. Jasno se sjećam žestokih, prodornih bolova ispod ošita koji su me u tinejdžerskim godinama toliko oslabili da bih se često na sastanku s dečkom ili na školskom plesu morala ispričati, otići u ženski toalet i legnuti na pod jer više nisam mogla podnijeti mučninu. Na fakultetu mi je ta neprestana tjelesna patnja priječila da sudjelujem u velikom dijelu uobičajenih društvenih aktivnosti u kojima su drugi uživali. Zbog toga sam postala razdražljiva i napeta, a moji su odnosi s ljudima trpjeli. Na kraju sam s dvadeset godina otišla u bolnicu na operaciju, ne želuca ili probavnog sustava kako biste očekivali, već zbog kroničnog oštećenja koljena. Na standardnoj Američkoj prehrani u koju je bilo uključeno mnogo mesa, mliječnih proizvoda i jaja u koljenima se pojavio toliki manjak kalcija da ih je oba trebalo operirati.

Ono što mi je ta operacija pružila bio je osobni doživljaj bolničke njege. U javnoj bolnici koju je podignuo grad New York - bolnici u kojoj su učili polaznici jedne važne njujorške medicinske škole - vidjela sam prizore patnje i te doživljaje još nosim u sebi. Kirurg koji me trebao operirati bio je specijalist iz Južne Afrike koji nije imao dozvolu za rad ni u jednoj drugoj bolnici. Ali da nije bilo toga, nikad ne bih imala mogućnost vidjeti kroz što sve prolaze ljudi koji si ne mogu priuštiti boravak u privatnoj bolnici, i ta je mogućnost djelovala na moju budućnost vjerojatno više od bilo čega. U toj javnoj bolnici pacijenti su bili poredani u krevetima toliko blizu jedni drugima da su se mogli dodirivati. Sobe su bile turobne i zagušljive. Ono malo nedovoljno raspoloživog osoblja iznurenog od previše posla i sve samo ne brižnog osoblja odgovaralo je na molbe za pomoć sedativima, laksativima, sredstvima za ublažavanje boli i za živce. Pacijenti koji nisu bili vezani za krevet često su morali pripomagati donoseći drugima bolesničke noćne posude i prazneći ih jer nije bilo dovoljno osoblja koje bi to obavilo. Osjećala sam se zarobljenom u toj sobi kao iz noćne more uz

- ona blještava svjetla iznad glave, sitne prozore s rešetkama i uz BOL.

A hrana! Dobacivali su nam je baš kao što se u vojsci vjerojatno dostavlja pošta. Bilo bi bolje da su je zadržali. Sastojala se od masnih, vodnjikavih umaka preko stišnjenog krumpira napravljenog kao od prašine, žilavo, sivo meso, bijeli kruh i margarin, vodenasto konzervirano povrće, konzervirano voće i ustajale šećerne deserte. (Hvala Američkom

udruženju dijetretičara.) Kako je itko mogao očekivati da će "ozdraviti" uz takav način prehrane? Gotovo sam umrla od gladi! Kad je moj liječnik konačno zaključio da ne dobivam onu njegu koja mi je potrebna da bih se oporavila, poslali su me kući. Tamo sam iduća tri tjedna provela u krevetu, oporavljajući se od operacije / boravka u bolnici.

To je iskustvo bilo prekretnica u mom životu. Nikad više nisam imala dobro mišljenje o sustavu zdravstvene njege koji dopušta toliki nemar u odnosu na temeljne potrebe bolesnih ljudi. Nesvjesrfo, ja sam već započela svoju potragu za nemedicinskim alternativama.

Operacija je zaista popravila moja koljena uništena prehranom, ali se bol u želucu nastavila. Nekako sam uspijevala gurati, ali u mojim dvadesetim godinama (bila sam udana, s dvoje djece) ta je bol postala poput noža. A onda se proširila i na leđa. Povremeno sam osjećala kao da je srednji dio mog tijela zapaljen! Jedino bi olakšanje bilo kad bih uzela Valium3, koji sam uzimala redovito pet godina. Također sam redovito miješala Valium s koktelima, vinom i ostalim lijekovima protiv boli.

1971. godine pružila mi se mogućnost preseljenja iz New Yorka u Los Angeles. Tamo sam počela postajati svjesna novih ideja o zdravlju. Počela sam mijenjati način života, uzimala sam cjelovite žitarice, smanjila uzimanje alkohola i počela se osjećati vrlo nelagodno u vezi s ovisnošću o Valiumu. Prestala sam uzimati taj lijek ne shvaćajući da ću doživjeti neke vrlo stresne simptome detoksikacije. Postala sam vrlo izgubljena i depresivna, a bol u trbuhu je sada bila nešto s čime nisam više mogla živjeti.

Kad sam toga dana 1975. godine sjela na travu s Harveyem, zagledana u najjasnije plave oči koje sam ikad vidjela, bila sam u najgorem stanju u cijelom životu. Tijelo mi se fizički slamalo, emocionalno i duševno ja sam bila olupina. Ono što sam vidjela u Harveyevim očima i na njegovoj glatkoj preplanuloj koži bio je čisto zračenje koje nikad nisam vidjela. On je treperio od zdravlja. Doimao se tako čistiml Oko njega je bilo neke lakoće i radosti koja je govorila o ljepoti i jednostavnosti života koju nisam poznavala. To "zdravlje" kojemu sam bila svjedok bilo mi je toliko strano da sam se zbog njega osjetila poraženom i posramljenom. Ono je unatoč tomu predstavljalo izazov i znala sam da taj izazov moram prihvatiti.

Požejjela sam tada, više no ikad u životu, naučiti ono što'je Harvey bio naučio. Željela sam sjati od istoga unutarnjeg žara zdravlja prepunog pouzdanja koje sam vidjela u njemu. Znala sam da on ima sve odgovore za mene. Počeli smo gotovo cijelo svoje vrijeme provoditi zajedno, a ja sam počela shvaćati da mogu preuzeti moć nad svojim zdravljem. Dva mjeseca poslije Harvey i ja smo se oženili u trgovini u kojoj smo se

3 Valium = anksiolitik, sredstvo za umirenje živaca

upoznali i gdje je on radio. Bio je to obred uz svijeće, rano ujutro, uz orošeno, svježe voće i povrće svuda oko nas.

To mjesto na kojem se zbivao obred bio je za mene jasan znak o tomu što će nam zajednički život donijeti! Unatoč svemu prve su godine za mene bile bolno iskušenje naše snage i izdržljivosti. Tijekom prve godine moje je tijelo prošlo proces prirode detoksikacije od lijekova koje sam bila uzimala velik dio života u odrasloj dobi. Oboje smo bili iznenađeni žestokim simptomima koje sam doživljavala i koje je bilo teško razumjeti. U to vrijeme nije bilo poznato da su to simptomi zbog neuzimanja Valiuma. Harveyeva nepokolebljivost u razdobljima uspona i padova u mojem oporavku nikad me nisu prestali oduševljavati, ali sada kad ga poznajem, shvaćam da je ta ustrajnost zapravo Harveyeva predanost ljudskom zdravlju. U ono su doba prirodnu higijenu još potiskivali pa se ona nije mogla javno provoditi, ali je unatoč tomu Harvey slijedio svoj poziv predajući svoje znanje svakomu koga je ono zanimalo. Bile su to teške godine, ali je Harvey uvijek govorio da će na kraju sve biti dobro ako on samo bude ustrajno otkrivao ljudima ono što zna i pomagao im.

Najbolje je od svega bilo da je, dok smo radili na programu iz knjige Fit for Life a ja se polako okretala vegetarijanizmu, bol koju sam osjećala u želucu cijeloga života - nestala! Pošto su prošle tri godine, osjećala sam se dovoljno jakom roditi dijete.

Naš je sin rođen kod kuće, u razdoblju od jednog sata i dvadeset minuta, na najprirodniji mogući način. Nisam mogla vjerovati koliko sam energije imala tijekom te trudnoće za vrijeme koje sam slijedila naš program. Napisala sam i ilustrirala cijelu jednu dječju knjigu. U tjednu prije njegova rođenja radila sam dan i noć za šivaćim strojem sastavljajući novi prekrivač od raznobojnih krpica za naš krevet koji je uskoro trebao pružiti dobrodošlicu našemu ljubljenom novom članu. Osjećala sam se tako divno da sam četrdeset pet minuta pošto se on rodio mogla ustati i sama ga okupati. Za nekoga čije je zdravlje desetljećima bilo oštećeno ovo je bilo izvanredna osobna potvrda da je to moje zdravlje ponovno vraćeno. Bila je to također potvrda o tome kako se dobro i snažno može osjećati trudna žena koja provodi zdrav način prehrane.

Ljudi su me pitali zašto smo se posvetili ovomu radu. Dobila sam drugu šansu u posve novom životu zdravlja i zato radim ono što radim. Biti bolestan i ovisan o lijekovima, pod jarmom boli i lišen moći nad samim sobom, to je živa noćna mora. Nitko tko je bio tako daleko od zdravlja kao što sam ja jednom bila i tko je bio tako blagoslovljen da pronađe prave odgovore ne bi mogao odoljeti pozivu da te odgovore podijeli s drugima. Uistinu mi je mrsko saznanje da ljudi nepotrebno pate. Eto zato sam se posvetila ovomu radu. Harvey jest taj rad. Zbog toga se i on posvetio njemu.

ČETVRTO POGLAVLJE Pregled načela

HARVEY: Najbolji način da se prikaže vrijednost nečega, ma što to bilo, jest da se vidi kako to djeluje. Mislim kako zaista djeluje. Prava je ljepota ovih informacija u tomu da nam ništa od svega ne morate vjerovati. Doista, molim vas i ne vjerujte* Vrlo lako možete sami ustanoviti koliko je prirodna higijena djelotvorna. Budući da nije složena, budući da je jednostavna, budući da stoji rame uz rame s načinom na koji u fiziološkom smislu djeluje vaše tijelo, možete se vrlo lako sami za sebe uvjeriti koliko će vam dobra ona donijeti. Bez obzira na ono što nastojite postići s vlastitim zdravljem, možete se koristiti određenim temeljnim načelima. Najosnovnija od njih zaslužuju da budu spomenuta.

lako su ta načela opisana u pojedinost u knjizi Fit for Life, važno je barem ih navesti. Pristup prehrani koji je predložen i opisan u toj knjizi izrađen je s ciljem da se ostvari vitalna funkcija održavanja unutrašnjosti vašeg tijela čistom i u vrhunskoj radnoj spremnosti. Kad je sve u redu iznutra, to se odražava i na vanjštinu. Premda je knjiga Fit for Life upućena na povećanje energije i smanjenje težine, njezin je temeljni cilj pročišćenje tijela. Imajte stalno na umu da vaše tijelo kao i sve ostalo može postati nečisto. Ako se unutarnji dijelovi vašeg automobila zamaste i zaprljaju, auto neće raditi dobro sve dok ga ne očistite. To isto vrijedi i za vaše tijelo. Rad unutarnjih dijelova tijela može biti zapriječen neizbačenim metaboličkim otpadom. Možete ih ili pročistiti ili se na sve oglušiti. Dakako, ako sve zanemarite, što u biti znači dopustiti da sve postane sve gore i gore, to ima smisla otprilike kao i da skočite pred jureći kamion.

Kako vaše tijelo postaje tako začepljeno? Zbog onoga što se zove metabolička neravnoteža ili toksemija - otrovanje krvi. Metabolizam je ukupan zbroj svih procesa u tijelu koji se tiču uzimanja hrane, iskorištenja onoga što se može iskoristiti i oslobađanja svega ostaloga. Postavljeno nešto drukčije, metabolizam je izgrađivanje (anabolizam) i razgrađivanje (katabolizam) tkiva u tijelu. Kad se otpad izgrađuje brže no što ga tijelo može izbacivati, vi ste otrovani. Što ste više otrovaniji, to bolesniji možete postati.

Svakoga dana vaše tijelo razgrađuje otprilike između 300 i 800 milijardi stanica. Svakoga dana! One se moraju eliminirati. Zašto? Zato što su, uz to što više ne koriste tijelu, one zapravo otrovne ili toksične za tijelo, a tu se pojavljuje riječ toksemija. Potrošene stanice su mrtve. Ako im se dopusti da se gomilaju većom brzinom no što ih se tijelo može rješavati, onda ćete dosegnuti točku u kojoj oni postaju otrov za tijelo i počinju uništavati njegove unutarnje organe. Razgradnja stanica nije jedini izvor

toksične građe. Postoji još nešto što pridonosi razini toksemije i s čime se tijelo mora boriti. Hrana! Tako je, naš stari prijatelj kojeg svi znamo i volimo.

Ljudi u Sjedinjenim državama imaju prehranu u kojoj velik dio čini prerađena hrana te prekuhana hrana. Budući da tijelo upija neiskoristive ostatke i toksične aditive iz probavnog sustava, ostaci hrane i aditiva (koji su toksični) razgrađuju se sporo. Taj otpad zajedno s toksičnim otpadom nastalim pri razgradnji stanica je ono što stvara metaboličku neravnotežu ili toksemiju.

Vi želite imati sustav koji je što je više moguće čist i oslobođen od toksičnog otpada. Ključ dugog življenja bez bolesti i boli leži u razumijevanju toksemije i smanjenju njezine razine.

Dr. John H. Tilden koji je otkrio fenomen toksemije početkom dvadesetih godina prvi je izložio te nalaze u svojoj značajnoj knjizi Toxemia Explained (Razjašnjenje toksemije). Dr. Tilden je bio liječnik koji se razočarao s pristupom iscjeljenju putem lijekova pa se okrenuo prirodnoj higijeni. Uspjeh koji je postigao primjenom načela prirodne higijene sa svojim pacijentima potpuno ga je uvjerio u vrijednost i odličnost ovog područja znanosti. Opisao je u kojoj je mjeri toksemija temeljni uzrok mnogih bolesti od kojih ljudi pate. Zorno je prikazao da se prečesto događa da ONO ŠTO ZOVEMO BOLEŠĆU NIJE NIŠTA VIŠE OD f\ PUKOG NAPORA SAMOGA TIJELA DA SE OČISTI OD TOKSINA.

Dakako, različitim su problemima nadjenuta različita imena, ovisno o dijelu tijela koje se koristi za eliminaciju od toga otpada, te se tako stvara iluzija da postoje tisuće zasebnih oboljenja, a uistinu je većina njih jedna i ista - toksemija. Misliti da je svaka pojedina bolest odijeljen i različit problem jest kao i misliti da voda, rosa, led, mraz i snijeg imaju odijeljenu i različitu bit. Predočite si golem jarak u kojemu ima mnogo vode. Taj je usjek načinjen od cigala i žbuke. Zbog neprestanih kišnih oluja vodeno tijelo postaje sve veće i veće i vrši sve jači i jači pritisak na jarak. Na kraju jarak počinje popuštati sve većem vodenom tijelu. Isprva popušta nešto žbuke i voda počinje ukapavati. Zatim iskoči nekoliko cigli i voda počinje prodirati kroz pukotine. S tim prodorom dio same konstrukcije počinje pucati i raspadati se, konačno su i temelji podlokani i narušeni, a kao rezultat svega dijelovi konstrukcije se ruše. Napokon razina vode postaje tako visoka da voda jednostavno prodire potpuno preko cijelog jarka i preplavljuje ga.

Problem ovdje nije u ciglama ili žbuci ili temeljima ili samoj konstrukciji. Problem je neprestani porast, golema količina vode koje je na kraju bilo više no što je taj ukop mogao zaprimiti. Nisu postojala četiri problema, već samo jedan: preopterećenje vodom.

Da bismo shvatili što se događa kod toksemije, zamislite da je vaše tijelo poput toga jarka, a voda je vaša razina toksemije. Bez obzira koliko ste snažni, bez obzira što sve poduzimate da biste ostali snažni,

razina toksemije koja neprekidno raste će s vremenom uzeti svoj danak. Ona će vas preplaviti i svaliti na vas kakvu bolest. Zbog toga i govorim da je tajna dugovječnosti u održavanju razine toksemije što nižom.

Kad se jede u skladu s načelima izloženima u knjizi Fit for Life, postižu se tri važna cilja: 1. Doživljaj jedenja jest radostan doživljaj - vi jedete istinski prvorazrednu i slasnu hranu i ne morate slijediti neki dogmatski propisani način hranjenja koji vam zadaje muke; 2. u vašem se sustavu stvara minimum otrovnih ostataka hrane; 3. postojeći toksični otpad se neprestano uklanja iz tijela. Načela je zaista jednostavno slijediti i ona gotovo odmah svjedoče o svojoj djelotvornosti. Jedan od razloga zbog čega djeluju tako dobro jest činjenica da su ona u skladu s prirodnim ciklusima vašeg tijela ili onime što se naziva cirkadijanim ritmovima. Cirkadijan znači "tijekom dana". Cirkadijani ritmovi su ritmičke pojave različitih funkcija tijela u određenim razdobljima svakog razdoblja od dvadeset četiri sata. Nitko ne osporava postojanje tih ritmova. O njima postoje stotine studija, jedan pogled u katalog bilo koje medicinske knjižnice navest će doslovno stotine knjiga o cirkadijanim ritmovima. U svojim proučavanjima tjelesnih ritmova dr. Charles Czeisler s Harvardskog medicinskog fakulteta uvjerljivo je prikazao da SE SVAKA FIZIOLOŠKA TJELESNA FUNKCIJA OBAVLJA UNUTAR ODREĐENIH JASNO DEFINIRANIH CIKLUSA.

Što se tiče iskorištenja hrane u tijelu postoje tri različita ciklusa od otprilike osam sati unutar svaka dvadeset četiri sata: aproprijacija (jedenje i probava), asimilacija (upijanje i iskorištenje) te eliminacija (uklanjanje otpada iz tijela te ostataka hrane). Ovi procesi ne isključuju jedan drugi, svi se mogu događati istodobno. Ipak, u različitim razdobljima prevladava jedan ili drugi.

Švedski znanstvenik po imenu Are Waerland je 1940. godine prvi izložio koji sati u danu odgovaraju svakomu ciklusu. Učinio je to tako što je odredio trajanje ciklusa eliminacije. Ako se zna kad je dominantan ciklus eliminacije, lako je odrediti kad će doći na red ostali ciklusi jer oni poštuju prirodni redoslijed. Tako ciklus asimilacije mora slijediti ciklus aproprijacije. Ako bi trebalo ispitati krv svaki sat tijekom dvadeset četiri sata, pokazalo bi se da je krvotok najjače opterećen između 4 sata izjutra i podneva, što upućuje na povećanje ciklusa eliminacije, jer je krv ona koja odnosi otpadne tvari u četiri kanala eliminacije: crijeva, mjehur, pluća i kožu. Stoga su tri ciklusa i njihova odnosna razdoblja ova:

Ciklus aproprijacije: 12.00 do 20.00 sati Ciklus asimilacije: 20.00 do 04.00 sati Ciklus eliminacije: 04.00 do 12.00 sati

lako se svaki od ovih procesa na neki način uvijek događa, funkcija svakog od njih posebno je izraženija i povećana tijekom određenih sati u

danu. Ciklus aproprijacije je vrijeme u danu kad je tijelo najsposobnije na najdjelotvorniji način preuzimati i probavljati hranu. Asimilacija je intenzivnija dok spavamo i upravo se tijekom toga ciklusa najbolje iskorištavaju hranjive tvari koje se odvajaju iz hrane i apsorbiraju iz probavnog sustava. Ciklus eliminacije zbiva se kad je tijelo obavilo sve svoje ostale zadatke pa se oslobađa otpada. Eliminacija nije tek pokretanje crijeva, to je cjelokupno izbacivanje otpada iz svih stanica i tkiva u tijelu.

Kad se ujutro probudite s onime što se zove "jutarnji dah" ili jezika prevučena tankom opnom, svjedok ste učinaka ciklusa eliminacije. Ciklus eliminacije je neupitno vaš najveći saveznik u očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti. Znam, to je odvažna izjava. Ona je međutim točna. Ako se otrovne otpadne tvari koje se gomilaju u vašemu tijelu mogu djelotvorno i redovito uklanjati, vaš će sustav ostati čist i umjesto bolesti u njemu će se razvijati zdravlje. SVRHA JE CIKLUSA ELIMINACIJE UKLONITI OTROVNE OTPADNE TVARI IZ TIJELA. On je doslovno vaš ugrađeni mehanizam za čišćenje i on radi svakodnevno, automatski. Ne morate ga prisiljavati na rad ili uzimati neka sredstva da biste ga naveli na rad baš kao što ni sebe ne morate prisiljavati da dišete ili trepćete. Jedina vaša obveza jest da dopustite tomu ciklusu funkcionirati slobodno te da ga ni na koji način ne sprečavate. Uplitanje u njegov rad je da tražite da postanete bolesni. Ubrzo ću vam i objasniti načine na koje mu pripomažete ili odmažete.

Kao što je već ranije izneseno, načela iz knjige Fit for Life uzimaju U obzir spomenute fiziološke cikluse i stvorena su da bi omogućila njihov savršen rad. Postoje samo tri načela koja se odnose na uzimanje hrane:

1. NAČELO HRANE S VISOKIM UDJELOM VODE

Zdrav pristup jedenju smišljen je da bi se unutrašnjost vašeg tijela čistila od nakupljenih otpadnih tvari. Vaše se tijelo mora pročistiti istom onom tvari koju koristite kod čišćenja bilo čega, bio to vaš auto, vaša odjeća, posuda za smeće ili ulazni puteljak do kuće - VODA! Bez vode biste teško čistili sve ove stvari. (Pokušajte očistiti auto komadom pice.)

Voda koja se nalazi u svom voću i povrću ima jedinstvenu kvalitetu. Za razliku od čiste vode za piće voda u voću i povrću igra dvojaku ulogu koja je neprocjenjivo važna. Ponajprije, ona je sredstvo za prijenos hranjivih tvari. Svi se vitamini i minerali te ostali elementi koji su sastavni dio voća i povrća dobivaju iz celuloze i vlakna i nošeni su vodom u crijeva gdje ih tijelo apsorbira i koristi. Kao drugo, ta ista voda, pošto ispusti hranjive tvari, preuzima otpadne tvari i odnosi ih iz tijela. Zbog iznimne značajnosti ove dvostruke uloge unošenja hranjivih tvari i izbacivanja otpadnih tvari važnost uzimanja dovoljnih količina hrane^ s visokim udjelom vode (voće i povrće) je jasna sama po sebi. U vašoj

prehrani ne treba biti isključivo hrana s visokim udjelom vode, ali je svakako mora biti u popriličnim količinama. Osoba čija se prehrana sastoji uglavnom od hrane s visokim udjelom vode (za razliku od hrane iz koje je veći dio vode ili čak i sva voda uklonjena konzerviranjem ili kuhanjem ili uz pomoć oba procesa) bez sumnje stvara okolinu pogodnu za zdravlje i dugovječnost, mnogo više nego osoba u čijoj prehrani prevladava hrana s niskim sadržajem vode.

Unutrašnjost vašeg tijela ne zaslužuje manju pozornost od vanjskoga dijela. Većina ljudi koje poznam kupaju se ili tuširaju svakoga dana ili barem svakoga drugog dana. Zamislite kakva bi se isparavanja širila iz tijela osobe koja se nije prala recimo, uh, šest mjeseci. Znate da bi zadah bio tako ružan, tako neugodan da joj ne biste mogli prići na dva metra, a da vam ne pozli. Uvedite tu osobu u zatvorenu prostoriju i svima će trebati plinske maske. E, dragi moji prijatelji, dan-danas u ovoj zemlji živi mnogo ljudi koji desetljećima nisu prali unutrašnjost svojih tijela. Nikakvo čudo da od raka i bolesti srca u Sjedinjenim državama svakoga dana umire 4.000 ljudi. Njihova su tijela iznutra toliko prljava i krcata otpadnim tvarima koje su se nakupljale tijekom godina i godina da ta tijela jednostavno prestaju biti sposobna funkcionirati. Ali ne uzbuđujte se ako ste od onih koji su zanemarili redovito pranje svojeg tijela jer nikad nije prekasno da učinite pravu stvar. Ako mu se dade mogućnost, vaše je tijelo uvijek spremno očistiti se, popraviti se i održavati se.

Na stranicama ove knjige bit će vam predstavljena sredstva koja će vam pomoći upravo u tomu. Jedno od tih sredstava, i to ono presudno, jest uzimanje dovoljne količine hrane s visokim udjelom vode, svježeg voća i povrća.

2. NAČELO PRAVILNOG KOMBINIRANJA HRANE

Jesti hranu u skladnim kombinacijama je u kemiji probave obvezno za savršeno zdravlje. Kombiniranje hrane djeluje ispravno, i to može potvrditi svatko tko u kratkom razdoblju barem pokuša uzimati kombiniranu hranu. Postoje oni - većina ljudi koji to nikad nisu iskušali - koji kažu da ovo načelo nije znanstveno, što su prazna naklapanja. Kao rezultat Flexnerova izvještaja i medicinskog monopola na prijelazu u ovo stoljeće, znanost o zdravstvenoj njezi je preko noći definirana kao nešto što pripada medicini i odnosi se na liječenje lijekovima. Kako je to moguće? Zastupnici jedne filozofije u danom predmetu ne mogu jednostavno prigrabiti riječ "znanost" i prisvojiti je samo zbog političkog utjecaja! ZNANOST JE ONO ŠTO DJELUJE I IMA REZULTATA! Dakako, ova jednostavna definicija znanosti koja se temelji na zdravom razumu možda je i previše očita za one koji imaju previše obrazovanja ili su obrazovani iznad svoje inteligencije. Unatoč tomu, pravilno kombiniranje hrane jest znanstveno zato što ono ima rezultata i ne postoji na Zemlji netko tko može dokazati suprotno.

Kombiniranje, istina je, nema nikakve veze s medicinskom znanošću koja se temelji na liječenjem lijekovima, ali je ono važno načelo u znanosti o prirodnoj higijeni. Isti ljudi koji danas tvrde kako je kombiniranje hrane neznanstveno se prije deset godina nisu slagali s time da prehrana bogata vlaknima može izliječiti rak jetre. Za deset godina govorit će vam da morate pravilno kombinirati hranu koju jedete. Zašto su ti "stručnjaci" uvijek posljednji koji shvate? Nakon više od dva desetljeća nepodnošljivih probavnih bolova pravilno kombiniranje hrane uklonilo ih je kod mene u roku od dvadeset četiri sata, a od izdanja knjige Fit for Life u lipnju 1985. godine primili smo tisuće pisama u kojima su ljudi širom Sjedinjenih država sami od sebe slali svoja svjedočanstva o sličnim pozitivnim rezultatima. Ako još niste podlegnuli umjetnosti kompliciranja, možete početi s pobiranjem (niste li to već učinili) mnogih nagrada koje vam donosi kombiniranje hrane prema načinu na koji radi vaš probavni sustav, a ne prema četiri osnovne skupine hrane.

Jeste li se ikad nakon jela osjećali umorno? Jeste li ikad primijetili činjenicu da ste nakon jela umorniji što je obrok bio veći? Sjećate li se kako su vam dok ste bili dijete govorili da ne smijete ići plivati nakon ručka jer ćete dobiti grčeve?

Razlog zbog kojega ste umorni nakon jela jest taj što probava uobičajene hrane troši strahovite količine energije. U biti troši i mnogo više energije no što je potrebno za bilo što drugo. Prema načinu na koji je izrađen naš želudac hrana mora tamo ostati otprilike tri sata zbog probave prije no što nastavi do tankog crijeva. Pravilno kombiniranje hrane je sredstvo koje osigurava da hrana koju pojedete neće ostati u želucu duže no što bi trebala.

Baš kao i sve ostalo probavni sustav ima određena ograničenja. Ja ne bih od vas tražio da skočite s trokatnice jer biste se mogli teško ozlijediti. Ne bih vas tražio da se s 320 km na sat autom zaletite na nasip jer biste mogli poginuti. Jedan moj prijatelj koji je radio na gradilištu pao je s visine trećeg kata i završio na rubu bazena, ustao i otišao. Shirley Muldowney, profesionalna vozačica auto-utrka, udarila je 1985. godine u zid pri brzini od 350 km na sat, a godinu dana kasnije već se pripremala vratiti se utrkama. Tijelo uistinu ima sposobnost preživljavanja kazne, ali zašto pretjerivati? Koliko samo padova i koliko sudara može čovjek očekivati da će preživjeti? Da, ljudi mogu i dalje funkcionirati čak i ako jedu gotovo sve u bilo kojoj kombinaciji dok im god stane u usta. Ali, je li to u redu? Ispitajmo to.

Prastara zamisao da moramo jesti namirnice iz svake od četiri temeljne skupine hrane u svakom obroku je vjerojatno odgovorna za više probavnih poteškoća od svake druge prehrambene navike. Ako promotrite bilo koju životinju u prirodi, u divljini, vidjet ćete da rijetko gdje postoje "obroci od sedam dijelova". Zapravo, toga nigdje nema! Mi smo jedina vrsta na Zemlji koja svoje obroke čini toliko zamršenima. Svugdje u prirodi

su obroci vrlo jednostavni - obično je to jedna vrsta hrane po jedna. Jeste li ikad vidjeli zeca da poseže za Rolaidsom? Jeste li ikad vidjeli tigra s Tumsom? Žirafu s Gelusilom? Ili pandu s Pepto Bismolom?4 Smiješno, zar ne?

Zašto ljudi u Sjedinjenim državama potroše više od 2 milijarde dolara godišnje na sredstva za probavu? Zašto! Je li to možda zato što hrana u tim ispaćenim probavnim sustavima doprinosi problemu? Bi li moglo biti što drugo? Ako stotinu balona bude napuhano jače no što se oni dadu napuhati pa se svi raspuknu, hoćete li to pripisati nečemu drugome, a ne činjenici da su puknuli od previše zraka? Ako deset automobila u savršeno dobrom voznom stanju počnete puniti kerozinom umjesto benzinom sve dok svaki od njih postane neupotrebljiv, hoćete li shvatiti da je to zato što je upotrijebljena pogrešna vrsta goriva?

Budući da je prva funkcija ljudskog probavnog sustava prerada hrane (najmanje 50 tona tijekom prosječnog ljudskog života) koja se redovito unosi u tijelo, a većina kroničnih probavnih tegoba pojavljuje se nakon uzimanja hrane, koliko je potrebno zdravog razuma da se shvati kako je hrana zapravo problem? Pa ipak, vrlo često nije toliko sama hrana koliko kombinacija različitih skupina hrane koje se nasumce i bez razmišljanja nabacuju u želudac zajedno i u isto vrijeme ono što uzrokuje poteškoće.

Evo i zašto. Veći se dio probavljanja hrane zbiva u želucu pomoću probavnih

sokova. Vrsta probavnog soka koji se izlučuje za probavu jedne vrste hrane ne vrijedi kod probavljanja druge vrste hrane. Zapravo neki probavni sokovi isključuju jedni druge kad se silom prilika nađu u dodiru. Žalosno je što tradicionalni način jedenja u ovoj zemlji gotovo uvijek stavlja hranu zajedno u kombinacijama koja jamče probavne tegobe - na primjer meso i krumpir, riba i riža, piletina i tjestenina, jaja i prepečenac, sir i kruh, žitarice i mlijeko.

Sada već možda i govorite: "Što time mislite? Jedem takvu hranu cijeloga života." I ja sam je jeo dok sam hodao uokolo s osjećajem kao da mi je u utrobu zauvijek usađen neki užareni nož. Evo jednostavnog razloga: Svaki pojedinačni gore navedeni primjer je kombinacija bjelančevina i škroba, a BJELANČEVINE I ŠKROB NE MOGU SE U ŽELUCU ISTODOBNO PROBAVLJATI NA ZADOVOLJAVAJUĆ NAČIN. Bjelančevine, uključujući svu mesnatu hranu (znači govedina, piletina, riba, svinjetina, janjetina ili bilo koje drugo meso životinje), mliječni proizvodi i jezgričavo voće zahtijevaju probavni sok koji je po svojoj prirodi kiseo. Ugljikohidrati koji se nalaze u kruhu, tjestenine, žitarice, krumpir (kuhani) i žitne pahuljice zahtijevaju probavni sok koji je po prirodi lužnat.

Rolaids, Tunis, Gelusil, Pepto Bismol =američki lijekovi za želučane i probavne tegobe, neki od njih poznati su i na našem tržištu

Svatko tko ima najosnovnije znanje o kemiji reći će vam da će kiselo i lužnato u zajedničkoj kombinaciji neutralizirati jedno drugo. Kad istodobno jedete meso i krumpir i oni zajedno ulaze u vaš želudac, kiselina se izlučuje kako bi razgradila odrezak, a lužine se izlučuju da bi razgradile i krumpire.' Hrana se nalazi u želucu zbog probave, ali dok kiseline i lužine neutraliziraju jedna drugu, za taj zadatak nema djelotvornih probavnih sokova.

I što se događa s hranom? Sjetite se na koji je način izgrađen ljudski želudac, hrana mora ostati u njemu otprilike tri sata prije no što prođe u tanko crijevo. No ako se hrana ne razgradi, ona tamo stoji i, nažalost, kvari se. Jeste li ikada pojeli obrok i nakon šest, sedam ili osam sati i dalje imali onaj osjećaj "težine" u želucu? To je zato što hrana nije bila probavljena zbog ove ili one neskladne kombinacije, obično je to kad se bjelančevine jedu sa ugljikohidratima. To u želucu stvara tako teške zbrke da bez sumnje poželite da vas nema. Neprobavljene bjelančevine se rapadaju, a neprobavljeni škrob fermentira što dovodi do kisele, loše probave, plinova, nadutosti trbuha od plinova, žgaravice, nervoze želuca ... i eto na! Treba posegnuti za raznim lijekovima: Rolaids, Turns, Gelusil, Pepto Bismol, Digel, Alka Seltzer, Bromo Seltzer, Gaviscon, Gas-X, Tempo, Mylanta, za mlijekom od magnezije, Maalox, Maalox-Plus, Riopan, Amphogel, Simeco5 itd., itd.

Sve probavne smetnje koje nas nagone da uzimamo bilo koji od ovih lijekova kako bismo ublažili bol nastaj* u zbog truljenja hrane i fermentacije u želucu. Međutim zbog nekog posebnog razloga nitko od dijetetičara i nutricionista sa želucima punima hrane koja se raspada ne može podnijeti kad čuje da njihova hrana smije tamo trunuti. To im je tako mrsko čuti da neki od njih uporno ustraju na tomu da (i to tonom koji bi značio da oni uistinu znaju o čemu govore) "hrana ne smije trunuti u želucu". Dakako, to uključuje samo one koji su operacijom uklonili centar za zdrav razum, da tako kažem. (Ne želim time ustvrditi da svi dijetetičari i nutricionisti pobijaju fiziološku istinu. Zapravo su mnogi od nih stupili u dodir s nama kako bi nas izvijestili o uspješnoj primjeni ovih novih informacija.)

Svatko tko izjavi da hrana ne smije trunuti u želucu kriv je za krajnje, neoprostivo nepoznavanje fiziologije. Jedno je ako to ustvrdi netko tko vlada područjem za koje nije potrebno znanje o zbivanjima u ljudskom tijelu, ali za neke navodne stručnjake za prehranu takvo je trabunjanje neoprostivo. Pitam se je li itko od tih "stručnjaka" ikad povraćao. Ta čak i

5 Američki lijekovi za želučane i probavne tegobe ' Zapravo se samo malena količina lužina izlučuje iz želuca. Međutim kad se u ustima žvaču ugljikohidrati, slina zasićuje ugljikohidrate lužinom koja se tada proguta i dolazi u dodir s kiselinom.

stručnjak za prehranu zna da se povraćana hrana izbacuje iz želuca - ne iz crijeva ili jednjaka, već iz želuca. A kad se hrana (koja je trebala iz želuca proći dalje za otprilike tri sata) povraća šest, osam ili čak deset sati pošto je pojedena, zbiva se nešto vrlo pogrešno. I kakav miris ta povraćana hrana ima? Ugodan ili užasan? Privlačan ili pokvaren? Ona ima pokvaren miris zato što y'esf pokvarena. Nimalo privlačno, znam, ali to je istina\

Nevjerojatno je da čak niti dokaz o tomu kako tijelo odbija hranu nije dovoljan da bi uvjerio još i tvrdoglavije "stručnjake" od ovih. Jedan takav slučaj koji je toliko klasičan da ga moram ovdje navesti zbio se na nekoj javnoj diskusiji u kojoj sam i sam sudjelovao. Jedan od sudionika koji nije smatrao da hrana smije trunuti u želucu ispitivao je vjerodostojnost kombiniranja hrane pa je izjavio da ne postoje znanstveni dokazi koji bi njezinu osnovanost potvrdili. Istaknuo sam da postoji gomila znanstvenih dokaza u prilog tomu, počevši od dr. Ivana Pavlova, jednog od najvećih znanstvenih istraživača svih vremena, Nobelovca koji je svojim radom utro put istraživanju u tomu području, što služi kao potvrda našim informacijama o kombiniranju hrane. Ovo je smjesta bilo odbačeno kao nevažno, premda je "stručnjak" priznao da o tome nema saznanja -klasičan primjer stava koji bi sažeto bio ovo: "Ja sam svoje rekao, nemojte me zbunjivati s činjenicama."

Na temelju kojih podataka je ovo pobijanje bilo izvedeno? Sasvim slučajno se izneseno nije slagalo s onime što je "stručnjak" želio da bude istina! Pa ipak, do dana današnjeg nije rad dr. Pavlova nikada bio opovrgnut.

Bilo je vrlo teško uzeti kao ozbiljno sve što je ta osoba nakon toga imala za reći. Ta koliko biste ozbiljno uzeli osobu koja nikad nije ni vidjela utakmicu bejzola, a govori Reggieu Jacksonu da ima potpuno pogrešan stav pri izvođenju udarca? Radi se o tomu da se neki ljudi bez obzira na sve uporno drže uvjerenja koja njeguju i ne osvrću se na nedvojbene dokaze koji pokazuju da je istinito upravo suprotno. Ali znate li što? Još ima ljudi koji tvrde d a j e Zemlja ravna. Ima ljudi koji tvrde da nikad nije bilo Holokausta. A ima i ljudi koji uporno tvrde da hrana ne smije trunuti u želucu. Dobro. Netko mora izvući one milijarde dolara kojima se održava proizvodnja antacida . Samo nemojte vi biti među njima. Pustite da želudac boli one "stručnjake" koji ne vjeruju u kombiniranje hrane.

A što je s onima koji redovito jedu te neželjene kombinacije bez nekih izraženijih probavnih smetnji? No, ljudsko je tijelo izvanredno prilagodljivo. Ono ima tu sposobnost da preživi poprilično mnogo zlouporabe te da i dalje funkcionira s prividnom lakoćom. Ali imaju li ti ljudi

' Kem. sredstva koja neutraliziraju ili vežu višak kiseline u želucu (soda bikarbona, magnezijev oksid). Op. prev.

ikad kakve druge poteškoće? Glavobolje? Obamrlost? Osipe na koži? Bolove u leđima? Prehlade? Nesanicu? I ove tegobe mogu biti rezultat oslabljene i nedjelotvorne probave. Posljedica nekritičkog kombiniranja hrane koje je proturječno načinu na koji je probavni sustav izgrađen te načinu na koji on djeluje uzima danak među američkim stanovništvom. O tome svjedoče i proizvođači prepisanih i neprepisanih lijekova. No cijela se situacija može izbjeći vrlo jednostavno i lako. Štoviše, možete u vrlo kratkom roku dobiti i jasne dokaze o djelotvornosti pravilnog kombiniranja hrane.

Jednostavno pokušajte ispravno kombinirati. Ako želite pojesti odrezak ili komadić piletine ili ribe, jednostavno se odrecite u tomu obroku uzeti i nešto što sadrži škrob (krumpir, riža, kruh, tjestenina). Kombinirajte s mesom nešto iz izbora dobro pripremljenog povrća - na pari, pirjanog na roštilju, pečeno ili kakvo god povrće volite - i nadopunite to s finom miješanom salatom. Nema potrebe da budete gladni ili da ne uživate u hrani koju volite. Samo nemojte jesti sve u isti čas. Ako ste željni krumpira, odlično! Pojedite pečene krumpire ili jam'" kao glavno jelo u tom obroku, s odabranim povrćem i salatom. Ili možda želite neko izvrsno jelo s tjesteninom. Nema problema. Neka to bude sa sosom od povrća i salatom. Ako ste imalo slični meni, tada jednostavno obožavate stišnjeni krumpir s umakom od pečenke i dvopekom. O da! Ali, reći ćete vi, to tako debljal Pogrešno! To deblja samo kad se jede uz pečenku ili neke druge n bjelančevine. To je ono zbog čega nastaje problem. Kad ih jedete s povrćem i salatom umjesto na tradicionalan način, možete uživati u "zabranjenim" omiljenim jelima poput ovih pa tako ne morate svjesno uništavati svoje tijelo i dugovječnost tako što pridonosite količini otrova u svom tijelu.

(I neka to bude umak od povrća za koji, dakako, ovdje imamo i recept.) Hrana koja se u vašem probavnom sustavu kvari neće donijeti ništa hranjivoga, ona će samo povećati razinu vaše toksemije.

Kombiniranje hrane djeluje, u to možete biti posve sigurni. Ali molim vas, NEMOJTE NAM VJEROVATI. Mi nikoga ne tražimo da nam bilo što vjeruje. DOKAŽITE TO SAMI SEBI. To je izvanredno jednostavno. °Q Uzimajte kroz cijeli jedan tjedan sve svoje obroke na tradicionalan način. Drugim riječima, pomiješajte sve skupine hrane zajedno u svakom obroku, baš kao što to zagovaraju neki dijetetičari i nutricionisti. A onda tijekom drugog tjedna slijedite prijedlog da se ne- miješaju bjelančevine i ugjjikohidrati u istom jelu. (Čak ni najnazadniji dijetetičar ne bi smatrao da ima neke opasnosti u tome što nećete uzeti krumpir uz odrezak.) Na kraju toga drugog tjedna znat ćete bez i najmanje moguće sumnje što to pravilno kombiniranje hrane pruža. Ako uistinu želite potvrditi koliko je

" Jani = slatki krumpir, batata

kombiniranje hrane djelotvorno, nakon jednog tjedna pravilnog kombiniranja obroka vratite se miješanju bjelančevina i škroba u vašim obrocima. Tu ćete naći nepobitne dokaze.

Vidjet ćete da to nema nikakve veze s vjerovanjima. To je sasvim jednostavno. To je način na koji vaše tijelo djeluje i čim počnete poštivati njegove napore, a ne ih izbjegavati i sprečavati, dobit ćete kao rezultat zdravlje i vitalnost.

Vrijedi li kombiniranje hrane za svakoga? Da. Apsolutno za svakoga. Ljudska bića imaju nešto što se zove probavni sustav specifičan za vrstu. Unutarnji rad svih vrsta životinja jednak je načinu rada unutar njihovih vrsta. Probavni sustavi svih pčela bilo gdje na svijetu su posve jednaki. Probavni sustavi svih žirafa, konja, klokana, tobolčara, gorila ili ljudi rade na isti način kao i probavni sustavi svih drugih unutar njihove vrste. Nigdje nećete pronaći znanstveni tekst iz područja fiziologije koji poučava da ljudi imaju međusobno prirodno različite probavne sposobnosti. Nigdje nećete pronaći niti najmanji dokaz da se ljudi razlikuju po svojoj biološkoj opremi. Ono što se događa u želucu jedne osobe jednako je onomu što se događa u želucu bilo koje druge osobe bilo gdje na svijetu. Zato kažem da to nema nikakve veze s uvjerenjima. Čak i ako odbijete povjerovati u kombiniranje hrane, ono će i dalje biti za vas djelotvorno, unatoč vašoj nevjerici. Bit će djelotvorno čak i za one dijetetičare i nutricioniste Jroji su obrazovani toliko iznad razina svojih sposobnosti da znaju mnogo toga što nije dobro postavljeno (iako bi neki radije da ih dograbi neka divlja životinja nego da to priznaju).

Pravilno kombiniranje hrane ne može se opovrgnuti i ja pozivam svakoga da učini tako nešto.

Ovdje, u konačnoj analizi, nalazi se ono najvažnije. Vama ne čini nikakvo dobro da slušate stručnjake kako se natežu o tome tko je u pravu. Najjednostavnije je na svijetu da vam netko kaže: "Ja mislim da je to istina", pa ustanoviti kako netko drugi kaže: "Ne, nije." Kako znate što je ispravno? Dokažite to sami sebi u najvećem laboratoriju na svijetu: vašem tijelu. Ako tjedan dana pravilno kombinirate vaše obroke pa osjetite golemo poboljšanje te budete sposobni odbaciti sve lijekove za probavne smetnje, hoće li vas ikoji stručnjak s bilo kakvim količinama podataka uvjeriti da se vratite navikama koje su vam prouzročile boli? Ne tražimo ništa drugo doli vašu poštenu procjenu u sklopu jednostavnog, jednotjednog pokusa J k o j i s e može izvesti s najvećom lakoćom." Zapamtite: £ N A N ^

Na posljednjoj stranici ove knjige nalaze se upute kako možete nabaviti tabelu pravilnog kombiniranja hrane prema programu iz knjige Fit for Life

3. NAČELO PRAVILNOG UZIMANJA VOĆA Pošto ste pročitali ovo, možda ćete upitati: "Kako to mislite pravilnog uzimanja voća? Pravilno je da ga stavite u usta i prožvačete."

To je istina, ali je također nužno shvatiti način na koji radi vaš probavni sustav. Postoje vrlo specifični tjelesni uvjeti u kojima se voće može iskoristiti na najdjelotvorniji način. Voće ima posve jedinstvenu kvalitetu što se tiče njegova probavljanja.

Kako sam već istaknuo u opisu pravilnog kombiniranja obroka, hrana mora ostati u želucu otprilike tri sata. Postoji jedna iznimka: voće. Voće je jedina hrana na svijetu koja ne zahtijeva probavu u želucu. Ono (

sadrži svoje vlastite probavne enzime i kad je voće zrelo ono je već (

gotovo prošlo probavni proces te zahtijeva samo oko dvadeset do trideset minuta boravka u želucu prije no što prođe dalje u crijeva gdje se hranjive tvari apsorbiraju i budu iskorištene u tijelu.

Budite svjesni činjenice da voće sadrži sve potrebne hranjive tvari koje zahtijeva vaše tijelo kako bi održalo život. To uključuje glukozu iz ugljikohidrata za energiju i vitamine, minerale, masne kiseline te aminokiseline za izgradnju proteina. Ovdje u igru ulazi riječ pravilno. Da bi se tijelu omogućila uporaba tih temeljnih elemenata, potrebno je zadovoljiti dva osnovna preduvjeta. Ponajprije se voće zbog svoje prilično istančane strukture mora jesti samo u svježem, zrelom stanju. Bilo da se radi o voćnom soku ili o cijelom voću, jedino svježe može ono biti značajno i vrijedno za tijelo. Konzervirano ili kuhano voće ili pasterizirani sok (kao što je sok napravljen iz koncentrata) će fermentirati u vašem želucu pretvarajući se u kiseline te zapravo pridonijeti toksičnom opterećenju tijela, dok.svježe voće i voćni sokovi djeluju tako da pomažu tijelu da se

očisti od toksičnog otpada. , Kao drugo, da bi brže prošlo kroz želudac kako to zahtijeva tijelo,

VOĆE SE MORA JESTI SAMO, NA PRAZAN ŽELUDAC. NE SMIJEMO GA JESTI UZ NEŠTO DRUGO NITI ODMAH NAKON NEKOGA DRUGOG JELA. Tradicionalna navika uzimanja voća uz obrok ili kao desert je upravo razlog što ljudi imaju toliko mnogo pogrešno stvorenih pojmova o tomu da voće deblja, da stvara kiselinu, da ima previše kalorija ili da je štetno za hipoglikemiju. Ako voće mora ostati u želucu s drugim vrstama hrane koje se duže probavljaju, ono brzo fermentira i upliće se u probavu ostale hrane u želucu. Pod tim uvjetima voće zaista ima negativne posljedice. Međutim ako se uzimaju ispravno, znači sami za sebe na prazan želudac, svježe voće i sokovi mogu imati samo pozitivan utjecaj na vaše zdravlje.

Dokažite to i sami. Uzmite nekoliko namirnica uključujući i voće na kraju svakog obroka, a zatim uzmite nekoliko obroka tako da pojedete najprije voće pa pustite da prođe dvadeset do trideset minuta prije no što pojedete ostatak obroka. Uvjerite se da li postoji osjetna razlika u onome kako se osjećate.

Ovdje voće u najvećoj mjeri služi vašemu zdravlju i dugovječnosti. Ako još niste pročitali knjigu Fit for Life, čeka vas senzacija. Odmah ću vam to reći: TRADICIONALAN DORUČAK JE JEDNA OD NAJNEZDRAVIJIH PREHRAMBENIH NAVIKA U CJELOKUPNOM POSTOJANJU OVE ZEMLJE. Sve to reklamiranje ideje da je doručak najvažniji obrok u danu je gomila komercijalnih gluposti. Ta je propaganda mamac za svakoga tko ne posjeduje znanje o ljudskoj fiziologiji. Ona služi komercijalnim interesima. Čak i dijetetičari i nutricionisti, za koje čovjek očekuje kako su pametniji, pali su kao žrtve zavjere koju su skovali proizvođači žitnih pahuljica početkom ovog stoljeća kako bi prevarili i zbunili ljude tako da ovi počnu jesti njihove proizvode svakoga dana odmah ujutro pošto se probude. Doručak je najvažniji obrok u danu koji treba preskočiti*. Vaš vlastiti zdrav razum, ono što strašno nedostaje današnjim "stručnjacima", potvrdit će vjerodostojnost ove tvrdnje.

Sjetit ćete se kako smo ukazivali na to koliko je energije potrebno za probavljanje uobičajene hrane. Zapamtite, probava troši više tjelesne energije nego bilo koja druga funkcija. Hrana koja se stavlja u želudac ima najveću prednost, a tijelo mora s probavom odmah krenuti. Ona zahtijeva goleme količine energije kako svjedoči tradicija popodnevnih siesta i upozorenje da se ne ide plivati nakon ručka kako se energija ne bi morala podijeliti između probave i tjelesne aktivnosti.

Kakve su vaše uobičajene sklonosti nakon jela? Odmoriti se ili trčkarati unaokolo? Možda se sjećate posljednjeg blagdana? Pošto ste nekako pronašli način na koji ćete strpati u sebe još jedan zalogaj, jeste li poželjeli raditi neke vježbe skakanja ili malo prijateljevati s ležajem? Kad se ujutro probudite, baš tada imate na raspolaganju više energije nego u bilo kojem drugom dijelu dana. Ako pojedete obilan doručak, iskoristit ćete obilnu količinu raspoložive energije. Tu sada dolazi do izražaja poznata američka stanka za kavu. Pošto ste pojeli tradicionalan doručak koji djeluje kao pljuska načelu pravilnog kombiniranja hrane, tijelo tako teško radi probavljajući ga, iskorištavajući energiju toga doručka da se mora pokrenuti ravno do automata za kavu po ono nešto što će vas "podignuti". Tragedija je u tom da je energija koja je zatražena za probavu doručka ona energija koja je trebala biti iskorištena kao gorivo u ciklusu eliminacije. Umjesto toga ona je preusmjerena na želudac i na taj način teško zaprečuje iznimno važan svakodnevni ciklus čišćenja. Ako se ovakav scenarij odigrava svakoga dana, to znači da se tom presudnom ciklusu nikad ne dopušta obavljati njegove funkcije koje donose zdravlje. Loše zdravlje je tada jedina moguća posljedica.

Kad redovito sprečavate svoj ciklus eliminacije, zajamčeno postavljate time temelje narušenom zdravlju. Unesite u prehranu voće, jedinu namirnicu koja gotovo i ne zahtijeva energiju za probavu. To je savršeno jelo za jutro. To je jedina hrana koja bi se ujutro trebala jesti. Ako želite da vaš ciklus eliminacije pošteno pročisti vaše tijelo - a zašto to ne

biste htjeli - JEDINA NAJBOLJA NAVIKA KOJU UOPĆE MOŽETE RAZVITI JEST NAVIKA UZIMANJA ISKLJUČIVO SVJEŽEG VOĆA I SVJEŽIH VOĆNIH SOKOVA OD VREMENA KAD SE PROBUDITE PA ><; DO PODNEVA. Isključivo to! Sve će drugo ostati u vašem želucu i biti zaprekom u vašem ciklusu eliminacije.

Dakako, to ne znači da je sve propalo ako se povremeno ne budete držali ove strategije. Ne, ne! Pa ipak, što manje budete kršili to načelo, to bolje. Čak i ako jedete voće ujutro samo dva ili tri puta u tjednu, to je bolje nego ništa. Ali prije no što ovo prihvatite ili odbacite, pokušajte! Kako smo rekli, najlakše na svijetu je dokazati istinitost toga za sebe. Ne vjerujte nam. Jednostavno pokušajte kroz jedan tjedan pa idući tjedan ne činite to. Vidjet ćete! Ne trebate stručnjaka da vam kaže kako se vi osjećate bolje. Vi ćete to znati! Ništa ne uspijeva poput uspjeha, i nema boljeg dokaza o vrijednosti nečega od dobrih rezultata.

Razlog za kratko proučavanje tri tjelesna ciklusa i ova tri načela uzimanja hrane jest taj što je to sastavni dio razumijevanja i iskorištenja elemenata zdravlja. Kad pogledate zgradu od cigle, nećete bez pomnijeg promatranja zamijetiti žbuku između cigala koja cijelu strukturu drži zajedno. Gore opisana načela su za prirodnu higijenu i elemente zdravlja ono što je žbuka za cigle. Opširniji opis tih načela molim vas potražite u knjizi Fit for Life.

PETO POGLAVLJE Uvod u elemente zdravlja

HARVEY: Nije li život veličanstven? Razmislite načas o ljepoti i savršenosti prirode. Pomislite na stalnu sklonost života prema onomu što je za život najbolje i u biljnom i životinjskom kraljevstvu. Svuda oko nas vrvi od primjera neopisive mudrosti i Tvorčeve moći, a na samom vrhu njegove tvorevine kao u znak najsjajnije počasti beskonačnom stvaraocu nalazi se remek-djelo svega stvorenog - ljudsko tijelo.

Kao čudo neumornog rada bez prestanka ljudsko je tijelo izgrađeno zbog zdravlja i sreće. Krajnje postignuće života na zemlji, postignuće vrijedno najveće hvale jest živjeti život radosti i krepke životne snage - život ispunjen zanosom, blagostanjem, bezgraničnom energijom i životnom strašću koja je stalna i nepokolebljiva. Kakva divota!

Je li to moguće? Je li moguće da djeca prolaze kroz svoje djetinjstvo slobodna od muka svakog zamislivog problema, od upala uha do prehlada, od kožnih osipa do trbušnih bolova? Je li moguće da budu slobodna od zlovolje i bijesa? Je li moguće da se adolescenti razviju u odrasle ljude a da prije toga ne pate od glavobolja, bolova u želucu, nečiste kože i prekomjerne težine? Je li moguće da budu uravnoteženi i pošteđeni silovitih iskustava uspona i padova? Je li moguće dosegnuti zrelost i uživati u poznijoj dobi slobodan od stotinu tegoba i bolova koji se pojavljuju kao neizbježni? Je li moguće živjeti život bez boli, bez stresa i bez bolesti, život ispunjen ljubavlju prožetim odnosima?

Moguće je! Bez dvojbe. I SVI Ml TO MOŽEMO!

MARILYN: Ljudska vrsta živi na ovom planetu mnogo milijuna godina. Povijest se bilježi tek 6000 godina unatrag, a pisana povijest zdravstvene njege stara je samo 3000 godina. Ako vam itko kaže da je sve što oduvijek znamo o našem zdravlju obuhvaćeno kratkom poviješću od 3000 godina koje suvremena medicina smatra samo svojima, vjerujte mu ako hoćete, ali to nije istina. Davno prije znali smo više o opstanku no što znamo danas. Naši su preci preživjeli kroz sve te milijune godina bez ikakvih "napredaka" u kojima mi danas "uživamo". Da su bili snažni i izdržljivi, o tome nema dvojbe. Onaj koji je ukrotio prvog konja nije bio slabić! Da su oni nailazeći na izazove prirode gubili, kako bismo se mi našli ovdje? Oni su živjeli u skladu s prirodom, a ne u raskoraku s njom. Posjedovali su bogatstvo instinktivnog znanja koje im je omogućilo da prežive, da se razmnožavaju i podižu svoju djecu.

Kakvo je bilo to instinktivno znanje? Možemo steći o njemu osjećaj kad promislimo kako su ljudi davnih vremena živjeli: na svježem zraku i na suncu, pili su čistu vodu, odmarali se i spavali kad bi sunce zapadalo, pouzdavali se u hranu koju im je pružala priroda, živjeli tjelesno aktivnim životom u međusobnoj ovisnosti i u zajedništvu.

Svi su ti prirodni elementi odredili nagonski način života naše vrste. Mi smo nasljednici onog golemog znanja koje proistječe iz takvog načina života i premda je civilizacija između nas i prirode ispriječila silne mase nerazumljive tehnologije, još imamo ta znanja duboko u sebi. Odvlače nas sve dalje i dalje od našega prirodnog dara i urođenog razumijevanja načina na koji treba živjeti, ali je unatoč svemu tomu naša urođena priroda kao vrsta uvijek preživljavala uz katkad zvonke, a katkad slabašne glasove one nekolicine koji su, srećom po nas, odbili predati to pradavno sjećanje. Danas su ti glasovi jasni i svi ih možemo čuti ako to želimo.

U Grčkoj se nalaze hramovi koji potječu iz otprilike 1500 g. pr. n. e., hramovi velikoga grčkog iscjelitelja Asklepija. Hramove su vodili svećenici. Bile su to prekrasne, prozračne građevine, istaknute po svojim ljekovitim lokacijama, smještene na brežuljcima iznad mora, u gajevima ili pokraj vrućih mineralnih vrela. Te "ondašnje bolnice" služile su stotinama tisuća Grka kroz gotovo 1500 godina. One nam pružaju veliki uvid u njegu i liječenje koje su dobivali bolesni ljudi na vrhuncu jedne od najvećih civilizacija u pisanoj povijesti. Mnogi povijesni opisi nam daju jasnu sliku djelotvornih mjera zdravstvene njege kojima su se koristili Grci za svoja savršena tijela, jednom davno živa a danas ovjekovječena za nas u kamenu. Victor W. Robinson, liječnik, govori nam u Priči o medicini da su hramovi bili smješteni u tako predivnim okružjima da "je sam prizor sumornom bolesniku često izmamio prvi osmijeh nade".

Kao i naši davni preci svećenici su se znali osloniti na ono što priroda donosi. Oni su shvatili da se prirodne biološke potrebe života koje su dio nasljedstva naše vrste - svjež zrak, voda, sunčeva svjetlost, hrana, odmor i san, mirna i lijepa okolina, tjelovježba i emocionalna sredina puna ljubavi i podrške - moraju zadovoljiti kako bi se iscijelila neka bolest. A da smo mi u današnje doba to zaboravili opisao je živopisno u svojoj knjizi Rubini u pijesku dr. Herbert M. Shelton) jedan od onih koji su u ovom stoljeću svojim zvonkim glasom doveli do reforme zdravstva.

Tijekom proteklog stoljeća smještali smo naše bolnice usred kožara i klaonica i drugih mjesta s kojih su se širili ružni mirisi. Danas ih smještamo u prenatrpane gradove, u prometne ulice gdje koncentracija ugljičnog monoksida i prometne buke najveća i u kojima je bučno baš kao i vani oko njih. Suvremena je bolnica poput kolodvora, sve sama buka i metež u kojem vrvi od liječnika, medicinskih sestri, bolničara, pacijenata i posjetitelja i svi oni puše. Bezalkoholni napici se prodaju na svakom katu i svi loču te omiljene otrove. Zadah

kemijskih preparata vrijeđa nos, a sredstva za umirenje zamjena su za tišinu. Svećenici zaslužuju vječnu hvalu i slavu što su omogućili da uokolo vlada ugodan miris cvijeća umjesto odbojnog mirisa lijekova te glazba umjesto štropota strojeva za čišćenje po hodnicima.

Od vremena propasti Asklepijevih hramova 400. g. n. e. zaronili smo u sve mračnije i mračnije doba tijekom kojega se na naše tijelo sve više gledalo kao na neprijatelja. Učili su nas da se usredotočimo više na život poslije smrti nego na ovaj. Nakon mnogo milijuna godina opstanka jedino uz prirodu, u bolesti i zdravlju, kroz najveću civilizaciju u povijesti te kroz razumijevanje uloge prirode u iscjeljivanju, upravo smo u tom mračnom razdoblju počeli prihvaćati otrove svih vrsta kao nešto što nas iscjeljuje. Zatomili smo svoje nagone i emocionalno i intelektualno počeli vjerovati tim otrovima koje su nam prepisivali kao lijek i na ih taj način pretvarali u čudotvorna ljekovita sredstva. Da bismo povratili zdravlje, prije tri stotine godina smo gutali krv šišmiša, konjske i kravlje balege, pčele, jegulje, paukove, zmije, miševe, mokraću bikova i koza, ljekovite masti za mumifikaciju, uši, životinjska crijeva, ljudsku slinu, ljudsku posteljicu, menstrualnu krv, ljudski izmet i mokraću, lubanje, mozak, kosu, krv, usni vosak, nokte s nožnih prsta i prsta na rukama i majčino mlijeko. Činimo to još i danas! Tvari kao što su raspadnuti bubrezi majmuna, žlijezde i jetra životinja, svinjski ili kravlji hormoni, mokraća bređih kobila, gnoj zaraženih konja i krava, prepucij novorođenčadi, amnionska tekućina, placente, španjolske muhe, zmijski otrov, iperit donedavno su bile u uporabi, a još se koriste i danas u cjepivima, serumima, "zdravim" dodacima, lijekovima, kozmetičkim preparatima za pomlađivanje te u kemoterapiji. I dalje iskušavamo sve vrste otrovnih eksperimentalnih metoda liječenja na bolesnima, a vrlo, vrlo često popratni efekti tih "kura" dovode do oboljenja koja su i gora od prvobitne bolesti.

Očito je u ime zdravstvene njege našim tijelima učinjeno mnogo toga prilično zaprepašćujućeg. Stoljećima je puštanje krvi bio popularan postupak iscjeljivanja. Primjenjivali su pijavice da bi povratili zdravlje! U prošlom su stoljeću liječnici branili da se bolesnicima daje voda smatrajući da bi im ona naškodila. Bojali su se svježeg zraka. (Doktori higijene borili su se protiv ovoga neznanja i na koncu pobijedili, unatoč tomu što su ih kao šarlatane zlobno napadali liječnici koji se s njima nisu slagali.) Dr. Oliver Wendell Holmes je ističući koliko gluposti ima u liječenju koje propisuju njegovi kolege liječnici jednom napisao: "Bog je svojim stvorenjima s neba dao svjetlost i zrak i vodu. Čovjek ih zatvara u zagušljive brloge i pita se zašto mu braća umiru." Kako su neki liječnici vjerovali da voće i povrće uzrokuje bolesti, ono je na prijelazu stoljeća zabranjeno. Danas se najsmrtonosniji postupak u našem društvu,

zračenje, koristi kod onih koji su najbolesniji. Mi od toga instinktivno uzmičemo. Intelektualno nas traže da prihvatimo.

U Sjedinjenim državama ima više bolnica i više liječnika nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta. Unatoč tomu naši radnici vode u svijetu po degenerativnim bolestima! Dvadeset posto naše djece rađa se s oštećenjima. Naši stari ljudi drogirani su s prosječno trinaest propisanih lijekova godišnje. Presađujemo organe kao da presađujemo voćke u našim vrtovima.

HARVEY: Kad čovjek razmisli o činjenici da se u Sjedinjenim državama na zdravstvenu njegu godišnje potroši gotovo pola bilijuna dolara te da_ unotoč tomu bolesti srca i rak još uvijek odnose 4000 života svakoga daria,)rr\ora se upitati gdje smo to pogriješili. Kad tomu dodate činjenicuUa milijuni ljudi pate od artritisa, dijabetesa, emocionalnih slomova i bolesti kože, probavnog sustava, bubrega, jetre, prostate - ustvari od bolesti u svakom području tijela - to je dvostruko teže prihvatiti. Nažalost, došli smo do toga da na oštećeno zdravlje gledamo kao na normalno stanje. To nije normalno! Zdravlje je normalno i takvo bi trebalo i biti. Činjenica da ono to nije služi kao tužno tumačenje položaja naše vrste. Činjenica da se tako nizak stupanj zdravlja tolerira i smatra normalnim jest uvreda našoj inteligenciji.

Dobro zdravlje je naše pravo po rođenju! Ako ga ne posjedujemo, to nije pogreška naših tijela ili zakona koji našim tijelima vladaju. PRAVI UZROK LOŠEG ZDRAVLJA LEŽI U TOME ŠTO SE NE USPIJEVAMO PONAŠATI U SKLADU SA ZAKONIMA I ZAHTJEVIMA ŽIVOTA. SVI PROBLEMI SA ZDRAVLJEM NASTAJU ZBOG NEPOŠTIVANJA PRIRODNIH ZAKONA, A NE ZBOG PRAVILNOG KORIŠTENJA TIH ZAKONA. Prirodni se zakoni ne smiju kršiti. Može ih se ne poštivati, zlorabiti, zanemarivati, ali ne - kršiti. Reći da je netko prekršio prirodni zakon je samo jedan zgodan izraz, kao da kažemo da sunce izlazi i zalazi, što se uistinu ne događa. Ako bi čovjek pao sa zgrade od dvadeset katova, on ne bi time kršio zakon sile teže, on bi ga time ilustrirao. Kako se prirodni zakon odražava na vas ovisi o uvjetima u kojima on djeluje - o uvjetima koje vi stvarate. Vi, dakle, možete voditi računa o načinu na koji na vas utječe prirodni zakon.

Automobil je fantastičan izum. Možete ga ili rabiti ili zlorabiti. Ako vozite svoj auto razborito, on vam može odlično služiti. Ako ga odlučite voziti tako da ga zlorabite, možda ćete se zaletjeti s njime u stablo i ubiti se. Tako je to s prirodnim zakonima. Možete živjeti prema zakonima stvarnosti i žeti nagrade ili zakone zanemarivati i zlorabiti pa trpjeti posljedice. Sve ovisi o tomu kakav ćete odnos odabrati prema njima.

Zdravlje je spontano. Organi tijela stvoreni su tako da rade normalno i u svrhu zdravog stanja od samog početka te da tako nastave

tijekom cijeloga života. Ako se to ne poremeti ili ne spriječi nečime što je rezultat kršenja prirodnih zakona, oni će funkcionirati baš tako dobro kao i samo Sunce, na prirodan, životan način, zato što drukčije i ne mogu. Uistinu će tjelesni organi obavljati svoje funkcije normalno \ uz manje poteškoća nego kad rade nenormalno.^JDajDisJe_js^ manje mišića nego da se namrštite. Nije teško disati ili disati pravilno ili dovoljno ili disati svjež zrak, ali jest teško suzdržati se od disanja ili disati premalo ili udisati zagađeni zrak.

Snaga i prilagodljivost tijela su zapanjujuće. Često ono može nastaviti funkcionirati unatoč tomu što je redovito zlorabljeno. Čak i kad postane bolesno, ono podnosi tu zlouporabu i nastavlja raditi godinu za godinu sve dok se čovjek ne upita kako ono uopće ostaje na životu. Da bi tijelo smanjilo svoje funkcije u toj mjeri da se dovede do stanja narušenog zdravlja poznato kao bolest, potrebno je da se tijelo dugotrajno i intenzivno zlorabi.

Život je prirodno ^drav! U pravilnim uvjetima života zdravlje je neizbježno poput plime i oseke. Jednostavnije je imati dobro zdravlje no imati loše zdravlje/. Vi se ne razbolite samo tako. Morate na tomu marljivo raditi. Morali biste uporno i dosljedno zanemarivati potrebe života da biste se razboljeli. Pa ipak, najveća, najmoćnija snaga na Zemlji, prirodni zakon, je na vašoj strani da bi vam pomogao postići i održati najvišu moguću razinu zdravlja.-Bilo bi za nas dobro da nikada ne zaboravimo kako smo dio prirode, ne iznad nje i ne odvojeni od nje. Postoje prirodni zakoni koji vladaju životom na Zemlji. Što više živimo prema tim zakonima, to nam je bolje. To je jednostavno pitanje zdravog razuma. Da nismo toliko uvjetovani, obasuti reklamom, pod raznim pritiscima i prinuđeni na to da zaboravimo i potisnemo naše prirodne sklonosti, bilo bi nam jasno sa/770 po sebi kako se možemo ispravno brinuti za sebe da bismo zaživjeli radostan život blagostanja koji zaslužujemo.

ŽIVJETI NA ZDRAV NAČIN NIJE UMJETNOST KOJU MORAMO UČITI, VEĆ JEDNOSTAVNO NAČIN ŽIVLJENJA PREMA NAŠIM NAGONIMA KOJEMU SE MORAMO VRATITI! Mi već posjedujemo ono što nam treba. Baš kao što pčela gradi saće a nikada nije studirala graditeljstvo, i kao što krava pretvara travu i žito u mlijeko bez ikakvog znanja o kemiji, tako smo i mi prirodno opremljeni i sposobni živjeti zdravo, frek izlegnuto pile nitko ne uči o vrijednosti pšenice ili kako je lisica opasna pa ipak ono zoblje pšenicu i bježi od lisice. Mi od rođenja imamo sličan nagonski uređaj koji nas vodi na našem putovanju kroz život. Duboko u ljudskom ustroju leže neizbrisivi prirodni zakoni prema kojima bismo se trebali ravnati kako bismo život vodili na ispravan način. Ti su zakoni postojali od početka vremena i dalje će postojati sve dok ima i života. Prije no što su postojali liječnici, prije no što su postojale bolnice, prije no što su postojali nutricionisti i dijetetičari, prije no što su postojale

mnoge proturječne škole i struje, prije svega toga postojao je prirodni zakon.

ZNANOST ĆE NAS IZNEVJERITI AKO NAM MOŽE OBJASNITI UZROK MRLJA NA SUNCU A NE OBJAŠNJAVA NAM ZAKONE ŽIVOTA I POSLJEDICE NEPRIDRŽAVANJA TIH ZAKONA. Zakoni su zakoni i njih se mora poštivati. Oni upravljaju onime što je nama biološki potrebno. Sve živuće vrste na Zemlji imaju biološke potrebe. Mi ljudi moramo razumjeti naše biološke potrebe da bismo ih mogli zadovoljavati. U protivnom postajemo odmetnici od biološkog zakona pa plaćamo i kazne u skladu s time. U tom je slučaju kazna loše zdravlje, patnja i prerana smrt. Razumijevanje onoga što naše biološke potrebu uistinu jesu i onoga čemu smo mi biološki prilagođeni jest ključ za zdravlje, krepkost i dugovječnost. Bez obzira na vječno promjenjiva mišljenja i nove sustave te pojavljivanje i nestanak različitih teorija, potreba ljudskih bića kao vrste su stalne, strogo određene i nepromjenjive.

Radi se o tomu da su načini života koji zanemaruju prirodne zakone življenja uzroci slabog zdravlja i od tog se zaključka jednostavno ne može pobjeći. NAČIN NA KOJI SE ZDRAVLJE MOŽE PONOVNO ZADOBITI TE OSIGURATI NJEGOVO OČUVANJE JEST U TOMU DA SE ŽIVI NA ZDRAV NAČIN. Upravo oni prirodni elementi koji su bili potrebni da nas prije svega izgrade će nas i održati zdravima i potpomognuti ponovno uspostavljanje našeg zdravlja ako ga izgubimo! Ti su elementi potrebni u stanju krepkog zdravlja, a potrebni su i u stanju narušenog zdravlja, jer su to naše biološke životne potrebel Te potrebe ne ovise o nekim slučajnim otkrićima ili o nečemu na što se je slučajno nabasalo u slijepom traganju, čak niti o rezultatima pomnih istraživanja. Naprotiv, one ovise o nečemu što je vezano uz nas od samog početka postojanja. Ukorijenjene su u samome životu. Što je to? To su oni isti elementi o kojima su ovisili naši stari: zrak, voda, hrana, sunčeva svjetlost, tjelovježba, odmor i san i ljubav. Jednako su važni i čistoća, ugodna okolina i trenuci mira i tišine. Nagrade za pravilnu uporabu ovih elemenata ne mogu kupiti ni prigrabiti niti nabogatiji ljudi na svijetu, a opet njih mogu imati besplatno i najsiromašniji na svijetu. Oni su neprocjenjivo vrijedni. Da se utapate, radije biste još jednom udahnuli punim plućima nego da vam daju škrinju prepunu dijamanata, rubina i smaragda. Da skapate od žeđi i na rubu ste smrti, radije biste popili čađu hladne vode nego imali sve zlato Fort Knoxa. Sunčeva svjetlost je vrednija i dragocjenija od najljepše umjetnosti na svijetu.

Kad smo mi bili stvoreni, također je stvoreno i sve što nam treba da bismo živjeli naše živote na zdrav i sretan način. Možemo birati da iskoristimo to što nam je dano za našu dobrobit ili zanemariti svoje potrebe i jednostavno se nadati da će sve ispasti kako treba. Osobno, radije bih izuzeo nadu i učinio sve da to bude više sigurna stvar. To postaje moguće kad čovjek živi zdravim načinom života. Radi se o tomu

da mnogi tragaoci za zdravljem pokušavaju povratiti ili poboljšati svoje zdravlje poduzimajući djelomične ili nepotpune mjere. Umjesto sveukupnog programa oni preuzimaju samo jedan ili dva elementa načina života koji izgrađuje zdravlje i odnose se prema njima kao prema hobiju. Stoga ćete naići na ljude koji jedu razmjerno dobro, ali nikad ne vježbaju i ne mogu shvatiti zbog čega se ne osjećaju odlično. Ili na one koji mnogo vježbaju, ali onda odbacuju potrebu da se dovoljno odmaraju te isto tako ne jedu osobito dobro. Misle da bi vježbanje trebalo biti dovoljno da se osigura zdravlje, baš kao što prva skupina misli da će sama ishrana dovesti do toga. To nije tako. Ravnoteža svih elemenata zdravlja je ono što se traži u vašem načinu života ... neprekidno - to jest, ako želite biti neprekidno zdravi.

Za potpuno zdravlje potrebno je - ne, ono to zahtijeva - cjelokupni program zdravog življenja, a to znači više od puke prehrane ili vježbanja ili samo mentalne uravnoteženosti. Nijednu od ovih potreba zdravog života se ne smije zanemariti, niti im se treba prekomjerno udovoljavati. Zdrav razum potvrđuje da je tako a, kako smo rekli i kako ćemo opet ponoviti, zdrav razum, logika i nagoni su sredstva na koja se nikad ne smijemo prestati oslanjati. Ta se sredstva nikad ne smiju smatrati pukim ostacima prošlosti koje treba odbaciti na hrpu otpada proiz davninalosti, o kojima se raspravlja ali koje se ne koristi. Možda i jesu bila potisnuta, ali nisu i iskorijenjena. Čovjek ne smije očekivati da će s čičkovog grma ubirati smokve. Ako je posadio čičak, tada će čičak i rasti. Niti bi smio očekivati kako će brati lubenice ako je zasadio divlje ruže. Ako je vaša želja krepko zdravlje, tada to mora biti ono što ćete i njegovati. Živjeti zdravo danas osigurava i zdravo sutra. Ako svakodnevnim izbjegavanjem elemenata zdravlja njegujete samo sjeme lošeg zdravlja, tada je loše zdravlje jedina moguća posljedica. ZDRAVLJE ĆE SAMO PO SEBI SLIJEDITI KAO REZULTAT ZDRAVOG NAČINA ŽIVOTA!

Previše mnogo ljudi je uvjereno kako mogu svoja tijela dogurati i do samog ruba propasti pa ih onda ponovno uskrsnuti uz pomoć pilule ili injekcije ili nekog drugog čarobnog napitka koji će ih spasiti od neizbježnog oštećenja nastalog zbog njihovih negativnih životnih navika. Ali to je jednostavno pitanje logike: ako želite zdravlje, tada morate zdravlje i njegovati. Slušajte svoje nagone. Vi znate da vas otrovi ne mogu učiniti zdravima. Nema veće lude od one koja vara sama sebe. I svakako nema ničeg vratolomnijeg nego misliti da se godinama možete uporno odricati elemenata zdravlja, a onda silom nastojati ostvariti zdravlje uz pomoć lijekova ili neke druge štetne mjere. Biste li se podvrgnuli liječenju zračenjem u vrijeme kad se osjećato dobro? Pa zašto to onda činite kad ste bolesni?

Moramo ponovno uspostaviti nadzor nad našim zdravljem. Čini se da smo mi vrsta koja odbija preuzeti odgovornost za svoje probleme. Mi ćemo zagledati pod svaki kamen, iza svakoga drveta i u svaki mračan

kutak ne bismo li pronašli nešto na što ćemo svaliti krivnju za naše bolesti. Mi preuzimamo stav žrtve, kao da je tijelo tek bespomoćna, nesretna žrtva nesretnih događaja, pogodno tlo ostavljeno na milost i nemilost svakog zlonamjernog bića koje se slučajno nađe u blizini. Žrtva okolnosti? Pogrešno! Postoji mnogo toga što možemo učiniti da bismo odredili svoju sudbinu u odnosu na naše zdravlje pa se hitno moramo baciti na taj posao.

Upoznajte se sa svojim biološkim potrebama pa ćete odvaliti velik komad puta u postizanju toga cilja. Oslonite se na veličanstvene prirodne elemente da biste ojačali sami sebe. Svaki se način na koji djelujete na svoju okolinu odražava i na vaše zdravlje. Elementi kao što su hrana, zrak i voda očito će dobiti najveću pozornost jer biste bez njih doslovce nestali. Premda zanemarivanje drugih elemenata nema ovako izravne negativne posljedice, ono će zaista uzeti svoj danak nakon nekog dužeg vremena ako se ti elementi ne priznaju, ne njeguju i isto tako ne upotrijebe korisno. Dobro ćemo promotriti te elemente zdravlja pa vidjeti ne samo kako oni utječu na svakog od nas pojedinačno, već i kako oni zajednički pružaju sve što je potrebno da bi se izgradili snažni temelji dinamičnog i trajnog zdravlja.

Dok budete čitali opise tih elemenata zdravlja i kako se njima koristiti u životu, iznenadit će vas njihova iznimna jednostavnost. Neki su od njih uistinu toliko jednostavni da bi vaša prva reakcija mogla biti i da obezvrijedite mogućnost da tako neznatan napor dovodi do takvih golemih dobrobiti. Unatoč tomu, to i jest ljepota prirodnih darova: jednostavno ali moćno. Toliko smo naviknuti očekivati kako će promjene biti teške i složene da smo, kad se doista sretnemo s onima koje i nisu složene, skloni sumnjati. Ono do čega ćete i sami doći jest da je svaka naša preporuka sama po sebi jednostavna, ali ono po čemu su one zaista značajne jest u njihovu zajedničkom korištenju. Njihovo međusobno djelovanje je ono što ih čini tako moćnima. Ono što se čini beznačajnim samo po sebi postaje iznimno veliko kad se nađe u dodiru s drugime. To će vam postati jasno kad ih počnete koristiti u svom životu.

ENERGIJA - BIT ŽIVOTA

MARILYN: Kad jednom shvatimo elemente zdravlja, možemo ih uklopiti u cjelovit program načina življenja kako bismo ponovno uspostavili nadzor nad načinom na koji trošimo svoju energiju. Zbog čega bismo to htjeli? Zbog toga što je, dragi čitatelji, ENERGIJA TEMELJNA BIT VAŠEG ŽIVOTA. Što više energije, to bolji je život. Bez energije nema ni života. Svaki proces u tijelu ovisi o energiji. Svaka životna djelatnost zahtijeva energiju. Djelatnost koja energiju najviše traži i koja ju vrlo često ne dobiva jest proces prirodnog iscjeljenja tijela.

Prava je istina i osnovna pretpostavka na kojoj se temelji cjelokupna prirodna higijena da je ISCJELJENJE BIOLOŠKI PROCES U TIJELU, A NE UMJETNOST KOJA SE NA TIJELU PRIMJENJUJE. Vaše tijelo ima tu sposobnost i moć da se bez dodatne pomoći razvija od jednog jedinog oplođenog jajašca do odrasle osobe. Sve što je bilo potrebno postići u tom rastu bilo je postignuto bez izvanjskih uplitanja, već samo uz elemente zdravlja koji se koriste kao sirovina. Vi znate kako to ide. Tijelo raste u skladu sa svojom urođenom inteligencijom koja nadaleko nadmašuje našu. Ako rastemo uz obilje dobrog zraka, vode, hrane, odmora, sunčeve svjetlosti i vježbu, ako nas nauče kako da budemo čisti, ako nam pruže okolinu punu podrške, obasipaju nas ljubavlju i dopuštaju nam da živimo u miru, mi rastemo bolje nego ako smo lišeni svega toga. Pa čak i da je tako, tijelo ipak raste. Budući ima tu sposobnost da se samo obnavlja, može li se uopće zamisliti da se ono ne bi moglo samo i održavati? Kako bi samo moglo ono posjedovati takvu inteligenciju da bude sposobno rasti pa onda bude ostavljeno na milost i nemilost nekih izvanjskih "iscjeljivačkih faktora" u slučaju da se u njemu nešto poremeti? Kad se porežete, nije li tijelo ono koje zacijeli ranu? Gotovo biste mogli promatrati kako se stanice kože oblikuju da bi prekrile rez. Kad se slomljena kost namjesti, ne obavlja li tijelo sve ostalo?

Kakav gop1 bio problem, tijelo će ga riješiti. Znam da je ovo teško prihvatiti s obzirom na našu prirodnu sklonost da se bolest "liječi" lijekovima, operacijama i svim vrstama drugih liječenja, ali je istina da je VAŠE TIJELO ORGANIZAM KOJI ODRŽAVA SAM SEBE. Baš kao što će biljka kojoj je oduzeta svjetlost posegnuti za njom iz sve snage prema bilo kojemu mogućem izvoru svjetlosti, tako i VAŠE TIJELO UVIJEK TEŽI ZDRAVLJU. Razlog zbog kojeg nam se ne čini da je tako leži u nama. Mi se tomu protivimo! Mi se uplićemo, naknadno ustanovljavamo što je trebalo činiti, činimo sve moguće u nastojanju da ozdravimo, a naš način života nam oduzima toliko energije da je u tijelima nikad ne ostaje dosta kako bi se izliječila sama.

Bolest je kriza energije u tijelu. U načinu života koji donosi bolest oduzimamo sami sebi elemente zdravlja. A onda se pitamo zašto smo bolesni. Način življenja koji donosi rak prouzročit će bolest raka.^ Način života koji donosi SIDU prouzročit će SIDU. Tu nema zagonetke! Želite li biti zdravi? Odaberite svoj način života. VAŠE JE TIJELO JE POTPUNO SPOSOBNO ODRŽAVATI SAMO SEBE SAMO AKO MU TO DOPUSTITE! Sve se svodi na energiju. Bez energije naša tijela prestaju funkcionirati. Dobar rad svih naših organa ovisi o bogatstvu energije.

Mogli bismo se usporediti s automobilom koji je baš kao i naša tijela načinjen od mnogo povezanih dijelova. U automobilu postoji akumulator. Iz njega kablovi i mnoge žice vode u razne dijelove auta - u svjećice, svjetla, okretač, sirenu, upaljač, radio i tako dalje. Kad je akumulator pun, auto vozi dobro. Kad okrenemo ključ, motor se pokreće.

Svjetla se upale. Sirena svira kad je pritisnete. Radio lijepo svira. Ako je akumulator slabo napunjen, motor će se vrtjeti, ali se neće pokrenuti. Zvuk sirene je slab, svjetla su prigušena, a radio slabo svira. Bez električne energije koju proizvodi akumulator "organi" automobila prestaju raditi.

Naša su tijela slična. Živčana energija započinje u mozgu, a leđna moždina i živci prenose je kao hranu svim dijelovima tijela. Ako živčane energije ima u izobilju, organi dobro rade. Probava je uredna, disanje je normalno, cirkulacija na potrebnoj razini, a apsorpcija, asimilacija i eliminacija se zbivaju normalno. Tkiva i tekućine u tijelu su slatki i čisti. Stanice su njegovane i mi smo zdravi. Ali ako se dopusti da naše energije kolaju smanjenim protijekom, ako nam je "akumulator" iscrpljen, sve funkcije u tijelu bit će oštećene. Probava je slaba, apsorpcija, asimilacija i eliminacija su spore, cirkulacija je ispod normalne, disanje je nedjelotvorno. I znate li što? Sva tkiva i tekućine tijela od slatkih postanu kiseli. Stanice više ne dobivaju hranu i mi se ne osjećamo dobro. Naše je zdravlje narušeno. Bolesni smo!

Pa što se ovdje čini najvažnijim sastojkom? Živčana energija! A što je živčana energija? Nitko uistinu ne razumije njezinu temeljnu prirodu, ali nitko isto tako ne zna točno što je električna struja pa je isto tako koristimo. Mi (ili stručnjaci za elektroniku) se doduše razumijemo u zakone koji vladaju elektricitetom, pa smo tako i ne znajući što je to sposobni njime se na mnoge načine i koristiti. I premda ne znamo kakva je to životna sila u našim tijelima koja se zove energija, poznavanjem zakona koji njome vladaju možemo se ipak njome koristiti. Osobito moramo poznavati zakone koji vladaju potrošnjom energije - načinom na koji se ona iskorištava. Ako poznajemo te zakone, možemo vladati energijom u svojim tijelima onako kao što stručnjaci za elektroniku vladaju elektricitetom. Kad kontroliramo energiju u tijelu, mi kontroliramo naše zdravlje. Kad zadobijemo svijest o tomu da je potrebno znati na koji se način troši naša energija, počinjemo živjeti na zdrav način.

Pogledajmo ponajprije kako se energija koristi. Kako je gubimo? Živčana energija u ljudskom tijelu troši se na cjelokupan rad koji tijelo obavlja kako bi se održalo. U svim životnim procesima - od treptanja do disanja i probave - mi koristimo živčanu energiju. Slušanje, vid, jedenje, cirkulacija krvi, razmišljanje, rabljenje mišića, govor i doživljavanje emocija - sve to koristi energiju.

Kako se onda živčana energija izgrađuje i stvara? Kroz odmor i san. Samo kad ne radimo, samo kad smo pasivni ili neaktivni mogu naša tijela nadoknaditi energiju. Postoji jedan jednostavan, čak i očit matematički zakon koji se odnosi na energiju. Kad je količina živčane energije koju trošimo veća od količine koju izgrađujemo, dolazi do smanjene opskrbe živčanom energijom u naša tijela. To dovodi do stanja koje se vrlo često događa pa ga je potrebno shvatiti i izbjegavati. To se stanje zove enervacija (živčana iscrpljenost, razdraženost). Kad su nam

živci oslabljeni, svi procesi u tijelu odigravaju se ispod razine uobičajenih vrijednosti. Organi prestaju djelotvorno raditi i sve se odvija usporeno i tromo. Kad ste živčano iscrpljeni, ulazite u stanje "samotrovanja".

Kako je to moguće? To je doista vrlo jednostavno. Kako je opskrba živčanom energijom slaba, ništa ne radi dobro. Eliminacija, u kojoj se skupljaju toksični konačni proizvodi metabolizma i izbacuju iz tijela, je potisnuta. Toksični otpad se počinje nakupljati jer nema dovoljno živčane energije da ih se izbaci. Taj je otpad otrovan i čini tijelo kiselim. U isto su vrijeme ostali procesi također oslabljeni pa čak i obustavljeni jer više nema dovoljno živčane energije koja će ih provoditi. Tako imamo slabu probavu, slabu asimilaciju ... i mješavinu samotrovanja za vrijeme dok tijelo apsorbira hranu koja se kvari u tromom probavnom sustavu.

Vidite li kako enervacija vodi do toga da se ne osjećamo dobro? Budući da su sve funkcije u tijelu otežane i produženog trajanja, mi se sve više i više trujemo. Na kraju to stanje trovanja dovodi do stvarnog sloma u tijelu. Postajemo bolesni. Onaj dio tijela koji je genetski najslabiji ili kojega se je najviše zlorabilo jest područje u kojemu se bolest očituje.

Kako se, dakle, možemo očuvati od enervacije budući da se ona čini uzrokom za to što se ne osjećamo dobro kao što bismo se željeli osjećati te napokon i uzrokom same bolesti? Kako sam već spomenula, živčana energija se troši na aktivnosti - sve aktivnosti - aktivnosti tijela za održavanje te aktivnosti koje tijelo obavlja u sklopu svakodnevnog života.

Život zahtijeva potrošnju. To ne znači da bismo morali prestati trošiti. Nikako! To samo znači da biste morali biti svjesni načina na koji trošite svoju dragocjenu energiju. Energija nije bezgranična vrijednost. Ako ostanete bez nje, osjećat ćete se spori i letargični a možete se i razboljeti. Stoga pokušajte ne trošiti energiju preko mjere i nerazumno. Ako vam predstoji tjedan u kojemu imate mnogo posla, to je razdoblje u kojemu morate jesti pravilno, redovito vježbati, biti na svježem zraku i omogućiti sebi dosta sna te održavati emocionalnu ravnotežu. To nije doba za noćne zabave, za uživanje alkohola, za bavljenje s tuđim problemima niti je to čas da se uzrujavate zbog pomoćnika koji kasni na posao po sat vremena. Tajna je u tomu da naučite živjeti tako da ne potrošite svakoga dana više živčane energije no što je možete nadoknaditi svake noći. Trik je u tomu da se izbjegavaju sve vrste prekomjernosti: previše rada, previše uživanja, previše jedenja, previše rada, seksa, emocionalnih uzbuđenja, briga. Baš kao što vrlo savjesno svake noći pazite da ne ostavite svjetla na autu kako vas ujutro kad se probudite ne bi dočekao prazan akumulator, morate biti svjesni koliko je važno da zatvorite i dovod vlastite energije kako biste spriječili da se vaš osobni akumulator isprazni.

Enervacija može biti i kronična. Neko vrijeme možete biti puni snage, osjećati se odlično, a onda će nešto puknuti jer ste pretjerali. Istrošili ste se. Ne izgledate i ne osjećate se dobro. Vaše je tijelo otrovano

i tromo. Na sreću se uobičajena živčana energija lako može povratiti. Treba samo zaustaviti sve pukotine kroz koje ona otječe.

Načinite popis elemenata zdravlja u svom životu. Imate li dovoljno svježeg zraka, dovoljno čiste vode, čiste hrane, vježbate li dosta, odmarate li se i spavate li dovoljno, boravite li na suncu, imate li mir i ljubav? Je li vaše gnijezdo u redu? Jesu li svi ovi elementi u ravnoteži? Ako to nije tako, na vama je da učinite ono što se mora. Nitko to ne može učiniti za vas onako kako treba. Dolazi kraj vremenu kad smo odlazili nekomu drugomu da bismo na pasivan način "zadobili zdravlje" ZDRAVLJE DOLAZI JEDINO OD ZDRAVOG ŽIVLJENJA.

Mnoge navike svakodnevnog života koje uzimamo zdravo za gotovo oduzimaju mnogo više energije no što smo toga svjesni. Na primjer mnogi ljudi misle da se pred televizirom opuštaju. Mnogo toga što se na televiziji daje može biti vrlo enervantno, kako mentalno tako i emocionalno. Sadržaj večernjih vijesti može pridonijeti enervaciji. Tko to može poreći? Neprekidan govor koji predstavlja golem dio većeg dijela programa može djelovati suvišno u ovom društvu koje je već samo po sebi bučno. Jeste li ikad promatrali kako se sportski navijači "opuštaju" kad njihova omiljena momčad gubi? I većina dječjih programa je enervantna zbog napasno neskladnih zvučnih podloga i pripovijesti prepunih nasilja. Reklame su posve sigurno oblik gubljenja energije.

Radi se o tomu da treba biti svjestan onoga što činimo u razdobljima razmjerne neaktivnosti, u vrijeme kada bismo mogli puniti svoje batereije.. Mir i tišina su temelj za odmor i san, a odmor i san su stanja tijekom kojih nadoknađujemo svoju živčanu energiju. Pogrešno je misliti da živčanu energiju dobivate iz bilo koje aktivnosti zato što svaka aktivnost zahtijeva potrošnju živčane energije.

Govorit ćemo više o odmoru i snu i miru i tišini u kasnijim poglavljima. Za sada treba znati da je najbolji način da se izbjegne enervacija i loš osjećaj do kojega ona dovodi te njezino akutno stanje (bolest) taj da se usvoji jedan razuman plan življenja koji će razinu vaše energije održati na visini dovoljnoj da biste vi mogli neprestano biti u vrlo dobrom stanju zdravlja. Taj je razuman plan življenja ono o čemu govori ova knjiga.

Sada kad razumijete koliko energija utječe na vaše dobro zdravlje i blagostanje, nastavimo s razmatranjem elemenata zdravlja i načina na koji oni, u ovom ili onom smislu, utječu na vašu energiju.

ŠESTO POGLAVLJE Zrak

HARVEY: Mogli bismo započeti upravo s elementom bez kojega bismo najmanje mogli opstati. O njegovoj važnosti nema spora. Zrak je nezamjenjiva potreba živoga tijela u svim mogućim uvjetima postojanja. Tjednima je moguće biti bez hrane, danima bez vode, ali šest minuta bez zraka pretvorit će vas u leš.

A znate li što je najluđe od svega? Sve do prije otprilike sedamdeset pet godina mnogi su tadašnji liječnici smatrali svjež zrak opasnim za bolesnike! Zraka su se zapravo bojali, osobito noćnog zraka. Prozore su čvrsto zatvarali a svi otvori za zrak bili su začepljeni kako bi se spriječio ulazak svježega zraka. Zaista! Ondašnje pobornike prirodne higijene (nazvane sanitarnim inženjerima) koji su pokušavali objasniti da je svjež zrak poželjan, a ne nešto što treba izbjegavati, smatrali su ludima što podupiru takva "neznanstvena" gledišta. Kako smo već istaknuli nove informacije ne nailaze uvijek na jednostavan prijem, a to uključuje čak i nešto toliko očito kao što je potreba za svježim zrakom! Na sreću danas čak ni najnazadniji "stručnjak" ne bi tražio da se provode eksperimenti kako bi se dokazalo da vam je potreban svjež zrak, ili bi ustcajao na testovima kojima će se dokazati da je svjež zrak vrjedniji od ustajalog, pa se čini da napredujemo.

Premda je zrak naša najveća potreba, jer nam je potreban svakog časa u budnom stanju ili dok spavamo, mi ga u potpunosti uzimamo kao gotovu činjenicu. Kad se ujutro probudimo, pretpostavljamo da ćemo moći duboko udahnuti zrak pun života. Ne budimo se s mislima poput ove: "Oh, duboko se nadam da će danas biti dovoljno zraka za disanje. Baš imam naporan raspored." Rijetko, gotovo nikada, ne razmišljamo o neizmjernoj važnosti zraka koji udišemo i iako se gotovo sav život na Zemlji održava tek jednim slojem zraka tanjim od tri kilometra, nismo pripravni ostati bez njega. U ovom času na ovom planetu ima oko 6000 milijardi tona zraka, stoga količina nije nešto zbog čega bismo morali biti zabrinuti. Ali bi se na kvalitetu zasigurno mogla obratiti dužna pozornost. Kaže se da je sav zrak na svijetu u određenoj mjeri zagađen. Čak je ustanovljeno da su i pingvini na Sjevernom polu kontaminirani.

Znate li zašto je zrak toliko važan? Zbog kisika. Vaša krv i bilijuni stanica od kojih je načinjeno vaše tijelo koje obavljaju životne funkcije moraju se redovito opskrbljivati kisikom, inače nastupa smrt. Oduzmite nekome zrak za jedno kratko vrijeme pa će ubrzo poplaviti. Otprilike 21 posto zraka se sastoji od kisika, a mi se kisikom opskrbljujemo tako što ga

izvlačimo iz zraka koji udišemo u pluća. To se zove disanje. Zdrava pluća sadrže oko milijardu sitnih plućnih mjehurića. Ovdje se krv pročišćuje, opskrbljuje kisikom i odašilje u ostale dijelove tijela. Kad izdišemo, mi izbacujemo ugljični dioksid te mnoge druge otpadne tvari.

Jednostavno reći da je ugljični dioksid smrtonosan jest kao da kažete da je Grand Canyon tek pukotina u zemlji. Da morate udisati zrak sa samo 3 posto udjela ugljičnog dioksida, postali biste vidno pospani. Udahnite i veće količine od toga, pa vas mogu odvesti na groblje. Svakih dvadeset četiri sata iz vaših se pluća izbacuje količina ugljičnog dioksida jednaka grudici ugljena za grijanje koja teži dvadeset dekagrama.

Znate li što? Sva gazirana pića uključujući soda-vodu, selters (vrsta mineralne vode) i pivo imaju u sebi ugljičnog dioksida. Dakako, kao da čujem nekog predstavnika proizvođača osvježavajućih napitaka ili piva kako objašnjava da biste morali popiti 100.000 galona da u sebe unesete dovoljno ugljičnog dioksida zbog kojega biste tek zijevnuli. O da! Za mene je to kao da mi netko kaže: "Daj da te opalim po licu sasvim lagano, nećeš to gotovo niti osjetiti. Morao bih te udariti deset puta po istom mjestu da bi ono barem poplavilo ili pocrnjelo." Hvala, stari, ali ja radije ne bih. Zadrži te svoje udarce po mojem licu, baš kao / svoj ugljični dioksid. ŠTO NE VALJA, NE VALJA NI U KOJOJ KOLIČINI.

Kad uzmete u obzir gotovo nevjerojatnu činjenicu da u sebe unosimo više vrijednosti sa zrakom nego s hranom i vodom zajedno, postaje vrlo očito zašto na ljude zagađeni zrak djeluje tako umrtvljujuće i zašto mi jednostavno moramo poduzeti sve što se može kako bismo opskrbili pluća najboljim mogućim zrakom. Zrak u većini gradova sadrži toliko zagađivača da je sličan nekoj kemijskoj juhi: ugljični monoksid, sumporna kiselina, solna kiselina, dušična kiselina, cijanova kiselina, benzen, metan, amonijak i još mnogo toga.

S obzirom na iznimnu važnost zraka, u prvom redu dobroga zraka, predlažem vam tri načina koji vam mogu pomoći da dobijete ono najbolje te da na najbolji način iskoristite zrak koji udišete.

1. ODLAZITE TAMO GDJE JE ZRAK NAJBOLJI

lako je u današnje doba gotovo nemoguće udisati zaista čist zrak, svakako se možemo postaviti u situacije u kojima udišemo najčišći mogući zrak. Ne postoji jamstvo za najbolji mogući zrak bez obzira što činimo ili bez obzira kuda idemo, ali nije potrebno mnogo da bi se shvatilo kako je zrak na otvorenome i daleko od civilizacije najbolji zrak koji nam se nudi. Na našu sreću priroda ima svoj vlastiti obrambeni mehanizam i ona neprestano pročišćuje i čisti zrak. Kiša pročišćuje zrak. Biljke pretvaraju ugljični dioksid u kisik, a oceani stalno obnavljaju kružni tok zraka te pročišćuju zrak po cijelom planetu.

Mi možemo birati, i da bi se živjelo zdravim načinom života i osiguralo vlastito postojanje važno je napraviti neke dobre odabire za sebe. Primjer: Gdje se osjećate bolje? U jurnjavi po gradu i auto-putevima, udišući ispušne plinove iz tisuća automobila koji rigaju ugljični monoksid. Ili u šetnji seoskim puteljkom. Nije potrebno odgovoriti. To je kao da vas pitam biste li radije odmor proveli na nekom tropskom otoku ili hodajući bosi po Sibiru. Razlog zašto se čovjek uvijek osjeća opuštenije i obnovljeno nakon šetnje po šumi je u ljepoti, skladnosti i čudesnosti veličanstvenog sustava zajedništva između biljaka i životinjskog carstva u Majci prirodi .

Seoski je zrak svjež zato što biljke i drveće koje tamo raste upija naš ugljični dioksid i izbacuje kisik. Biljni život i životinjski život neprestano zadovoljavaju potrebe jedno drugomu. Otpadni proizvod jednoga je potreba za onoga drugog. To je preveličanstveno za riječi. Kad god razmišljam o nečemu ovako izvanrednom, preplavi me strahopoštovanje pred blistavom veličinom i jedinstvenošću uzvišenog plana svega na ovom planetu.

Usporedite koliko vremena provodite na prometnim gradskim ulicama s vremenom koje provedete u šetnji plažom, u parku ili kroz šumu. Vaše je zdravlje jednostavno previše važno da ne biste mislili na to. Razlika u vašem zdravlju kad u pluća i krv dobivate svjež zrak je strahovito velika i očita. Učinite to! Otiđite tamo i obdarite sebe i svoje drage s darom vrednijim od zlata. Vi znate kako se lijepo osjećate kad to učinite, pa ipak se mnogo češće nešto drugo uspijeva ispriječiti ovomu što je toliko bitno.

Razmislite o tomu što ste ovdje pročitali. Razmislite o tomu kako je dobar zrak krajnje važan. Razmotrite činjenicu da je za život zrak potreba broj jedan i molim vas unesite u svoj način života šetnje tamo gdje je zrak najsvježiji. To može samo povećati vaše mogućnosti za dug život bez bolesti.

Davno u vrijeme kad su ljudi živjeli u skladu s prirodom okruženi biljnim životom mi smo se sami od sebe prilagođavali kako bismo zadovoljili naše biološke potrebe za svježim zrakom. Danas smo toliko udaljeni od razumijevanja svojih istinskih bioloških potreba da se, nakon cijeloga tjedna provedenog u zatvorenom prostoru, onoga jedinog slobodnog dana dobrovoljno zatvaramo u trgovačke centre u kojima nema ni daška svježeg zraka. Postoje i druge, zdravije mogućnosti koje bismo trebali iskoristiti.

2. VJEŽBANJE

Vježbanje je drugi element zdravlja. Raspravljat ćemo o njemu našire nešto poslije. Međutim važno je napomenuti da vježbanje u mnogome

pomaže kod spajanju s kisikom u cijelom vašem tijelu, osobito aerobične vježbe, koje ubrzavaju rad srca. Ono što bih ovdje želio naglasiti jest da kad god je moguće morate nastojati vježbati tamo gdje je zrak najbolji.

Najbolje vrijeme za šetnju i vježbanje je rano ujutro. To je vrijeme prije no što se svi automobili pokrenu i počnu se voziti uokolo zagađujući zrak. Ako trčite ili odlazite na jogging, pronađite stazu u blizini plaže ili parka ili šumske staze ili barem u pokrajnjim ulicama. Kad vidim ljude kako trče glavnim cestama, niti dva metra od samoga gustog prometa, sav se sledim. Zgranut sam što je toliko mnogo ljudi izgubilo zdrav razum pa trči i unosi duboko u sebe sav onaj ugljični monoksid izravno iz ispušnih cijevi automobila. Što bi oni mogli misliti? To je kao da ste saznali kako ste kao nagradu osvojili besplatan put u Europu pa se, kad vas upitaju gdje biste u avionu voljeli sjesti, vi umjesto da odaberete sjediti u odjelu prvog razreda odlučite za odjeljak za prtljagu.

Odaberite mudro. Ako već imate tu obvezu redovitog vježbanja, povećajte mnogostruko blagodati od toga tako što ćete vježbati na najčišćem mogućem zraku. Vrijednost toga mjeri se dužinom vašeg života.

MARILYN:

3. DUBOKO DISANJE

Vrlo malo ljudi u Zapadnom društvu razumije utjecaj koji disanje ima na svaki vid našeg života. Skloni smo zanemariti naše disanje, ponašati se kao da smo od njega odvojeni. Pa ipak naše disanje jest mi: ono je naša životna snaga koja ulazi i izlazi iz tijela. Kad disanje prestaje, životu je kraj. Kad je disanje duboko i ujednačeno, život je moćan. Ako je ono plitko i uznemireno, sam je život u opadanju i ugrožen.

Disanje nas opskrbljuje gorivom koje nas održava na životu. Način na koji dišemo utječe na to kako upijamo kisik u naša tijela. Kisik hrani mozak, živčani sustav i svaku stanicu tijela. Međutim ova životna tjelesna funkcija koja utječe na samo naše biće se u Zapadnoj kulturi strahovito zlorabi. Disanje se onemogućuje od samoga rođenja, i u većini slučajeva, teško oštećuje tradicionalnim medicinskim porođajnim postupcima.

Kad se dijete rodi, ono još prije toga nije imalo mogućnost upotrijebiti svoja pluća. Sav kisik koji mu je bio potreban dobivalo je kroz pupčanu vezu kojom je bilo povezano s majkom. Kod rođenja pluća nisu odmah spremna za uporabu. Postoji jedno iznimno važno prijelazno razdoblje od otprilike četrdeset pet minuta tijekom kojega se djetetu mora dopustiti da se prilagodi disanju vlastitim plućima. Za to se vrijeme pupčana vrpca nikako ne smije prerezati. Sve dok dijete ne može u potpunosti disati samo, ono se još oslanja na kisik koji mu dolazi od majke. Za vrijeme tog prijelaza dijete treba smjestiti na majčin trbuh s

glavom u blizini poznatih otkucaja srca i dopustiti mu da se odmara u tišini dok polako počne disati samo od sebe. Tek tada, pošto se iz pupkovine iscrpe sve preostale tekućine bogate kisikom, može se prekinuti pupčana vrpca. To je jedan logičan i vrlo čest postupak koji provode primalje. Taj postupak uspostavlja temelj za pravilno disanje.

A što mi stvarno s druge strane viđamo u našim bolnicama? Kao već ustaljenu naviku vidimo ponašanje prema novorođenčadi koje na odvratan način zanemaruje mehanizam životvorne funkcije disanja. U slučaju za slučajem nailazimo da je žurba, brzina porođaja, onaj kriterij kojemu se daje prednost pred svime ostalime. Dijete bude izvučeno iz porođajnog prolaza što je brže moguće, a ono što se dalje događa uspostavlja smetnje u disanju koje utječu na djetetovo zdravlje za cijeli' preostali život. Umjesto da mu se omogući da postupno prijeđe na samostalno disanje, pupčana vrpca se smjesta odstranjuje. Dijete koje nije sposobno disati samo, svojim plućima prevrnu naglavačke i lupaju po stražnjici, prisiljavajući ga tako da udahne zrak. Prvi udah života je uistinu očajnički hropac. Hladan zrak (sjetite se, svi su elementi u djetetovu životu do sada održavani na temperaturi od 37° C, na temperaturi majčina tijela) uvlači se u njegova nejaka, nespremna pluća. Ovo je čimbenik koji doprinosi astmi i drugim respiratornim oštećenjima poslije u životu. Nadalje, ono neuko lupanje liječnika uništava krvne žile u kralježnici, a to u mnogim slučajevima dovodi do sindroma iznenadne smrti novorođenčeta. Ono je uzrokom teških emocionalnih oštećenja u djeteta koje je biološki određeno da se s njime postupa s krajnjom nježnošću i blagošću od čas rođenja, a ne da ga se udara! U životinjskom svijetu nikad nećete vidjeti takve grubosti. Životinje kod porođaja pokazuju nježno, nagonsko ponašanje puno ljubavi koje smo mi "superiorna" ljudska bića izgubili.

Ovi grubi postupci utječu na naše disanje do kraja naših života. Naš je prvi udah hroptav i, za većinu nas, svaki je udah iza toga plitak i težak. Kakvo bi trebalo biti naše disanje? Kako tolike mnoge nas od samog doživljaja rođenja sprečavaju da dišemo normalno, na način na koji smo građeni kao vrsta, mi zapravo moramo "naučiti disati" poslije u životu kad postanemo svjesni da dišemo nepravilno i kao rezultat toga strašno patimo. Kako bismo unaprijedili disanje, Harvey i ja smo s Alanom Fingerom proučavali rad njegovih studija za jogu u Santa Monici, u Californiji i New Yorku. Iduća objašnjenja ispravnog disanja i vježbe koje smo ovdje iznijeli temelje se na Alanovim učenjima.

Obično bismo morali disati trbušno. Trbušni je udah potpun, cjelovit y udah. Tipično je da mi dišemo brzo iz gornjeg dijela naših pluća. Ne koristimo se cijelim mehanizmom za disanje pa stoga moramo disati brže da bismo unijeli dovoljno zraka. Što brže dišemo, to smo napetiji. To se može lako potvrditi. Ako ste uplašeni ili ljutiti, vaš dah dolazi vrlo brzo i to samo iz gornjeg dijela grudi. Ako ste šokirani, vi ustvari dahćete - plitkim

dahom iz grla. Ako ležite na suncu, odmarate se ili vas netko masira, disanje vam je polaganije i dublje.

Vaše se disanje izravno odražava na vaš um. Ako dišete brzo i plitko, um vam podivlja, a tijelo je napeto. Ako dišete polagano i duboko, um vam je miran a tijelo opušteno. Budući da mnogi od nas mogu zahvaliti svojim porođajnim doživljajima za nemogućnost normalnog disanja, moramo sada kao odrasle osobe učiti kako treba činiti ono bismo morali izvoditi nagonski. Ponajprije moramo usvojiti intelektualno razumijevanje nečega što bi se trebalo događati ali se ne može događati - automatski.

Jednom kad ste intelektualno shvatili mehanizam uobičajenog disanja, možete ga početi i provoditi. Nakon mnogo godina nepravilnog disanja uočit ćete strahovitu razliku u načinu na koji se osjećate kad počnete disati normalno. Postoje goleme blagodati koje idu uz disanje na način na koji je vaše tijelo izgrađeno da treba disati. Ono će se odraziti na cijeli vaš život jer disanje jest život, i ako mislite da je život već divan, čekajte samo! Postat će neizmjerno ljepši kad naučite u pluća udisati dublje i potpunije.

Evo ovako se zapravo izvodi pravilno disanje: ono započinje u trbuhu. Mišić vašeg ošita postavljen je po polovici srednjeg dijela tijela, u grudnom košu, tik ispod pluća. Kad udahnete, mišić ošita koji je oblikovan poput kupole mora se povući prema dolje. Da bi se to dogodilo, trbuh i probavni organi se moraju maknuti s puta. Trbušni mišić se i moraju izbaciti kako bi napravili mjesta da bi se trbušni i probavni organi pomaknuli nadolje. Tako se kad vi udahnete, trbuh izbočuje prema van, želudac potiskuje prema dolje, a ošit se spušta da bi u grudnom košu proizveo usisavanje. To usisavanje u grudnoj šupljini stvara vakuum koji tjera pluća, koja nemaju mišiće, da se napune zrakom. To se uglavnom događa na donjoj polovici pluća koja apsorbira oko 80 posto kisika. Gornja polovica koja apsorbira 20 posto koristi se samo kad se zbiva poseban napor, kad je živčani sustav u stanju stresa ili kad se nalazite u nekoj krajnje opasnoj situaciji. Drugim riječima gornju polovicu pluća morate upotrebljavati samo kad morate nekoga napasti ili od nečega bježati ili kad ste usred iznimnih fizičkih napora. Ali to se događa samo kao usputna djelatnost uz korištenje preostalog kapaciteta pluća. Da morate izvoditi sve one specijalne radnje ne koristeći cijeli svoj aparat za disanje već samo gornju polovicu (što većina nas i čini), vjerojatno bi vam to bilo vrlo teško. Kad ste, međutim, u uobičajenom stanju, morali biste disati trbušno, radeći samo s donjim dijelom pluća, što će vam dovesti 80 posto zraka koji trebate za normalan život.

Zbog stresnih porođaja koje smo proživjeli i navika disanja koje smo kao rezultat toga razvili skloni smo dahtanju i prisiljavamo sami sebe preživljavati na sve plićem i plićem disanju. Osim toga, za mnoge od nas je život pun dodatnih šokova i stresova koji nas neprestano bombardiraju u suvremenom životu. I tako zbog toga plitkog disanja koje naše tijelo

baca u stresnu situaciju / zbog stresnih napada izvana živimo život pod stalnim stresom. Većina ljudi danas diše potpuno iz grudi. Nikada ne koriste trbuh pa se stoga nikad ne puni donji dio njihovih pluća koji bi njihova tijela trebao opskrbiti s 80 posto kisika. Oni žive u određenom stanju polugušenja i to im je normalno! Neprestano su u prenapetom stanju, pod stresom, puni tjeskobe i mnogi žive na sredstvima za umirenje, a sve što im uistinu treba je zrak\ Onog časa kad nauče disati duboko iz trbuha te na taj način unositi zrak u donji dio svojih pluća, stres se u njihovu životu značajno smanjuje. Stres možda izvana i dalje postoji, ali kako je iznutra sve mirno, oni se s tim vanjskim stresovima mnogo lakše bore. Upravo to i omogućuje nekim ljudima da veselo brode kroz ludnicu suvremenog života dok drugi čupaju kose. Disanje i stanje vašeg duha je izravno povezano. Ako vam je disanje kratko i plitko, um vam juri uokolo. Kad usporite i produbite disanje, um vam postaje mirniji. Cijela se vaša svijest mijenja. Umjesto mahnitog, nepovezanog, prividno neracionalnog stanja koje nastaje kao rezultat te jurnjave uma vi postajete svjesniji sebe, sposobniji izdvojiti se na pozitivan način od pritiska oko vas. Ljudi vrlo često ustanove da kad se više koncentriraju na pravilno disanje, taj pritisak i kaos potpuno nestaju i oni shvate kako je cijelo vrijeme te stresove stvarao njihov um.

Ovdje je zanimljivo dodati da vas jasan, miran um koji će postati takav kod trbušnog disanja neće učiniti manje svjesnim ili aktivnim. Naprotiv, on će pridonijeti tomu da budete još aktivniji, ali će vaše aktivnosti biti točnije i svrsishodnije. Trbušno disanje pročišćuje vaš um i opušta vas. Ono vas ne izbacuje iz kolotečine. Ono vas uravnotežuje. Trbušno disanje je ključ za relaksaciju i za pravilnu opskrbu vašeg tijela kisikom. Bez njega bi neizbježna napetost i uskraćivanje kisika pripremile tlo za bolest i bol u tijelu.

Druga se blagodat, ako je još nešto i potrebno, odnosi na vaše srce. Srce je smješteno između pluća, a kad dišete plitko u grudima, pritisak se prebacuje na unutra i gotovo davi vaše srce, budući da vaše tijelo nije građeno za disanje na taj način. Trbušno disanje preuzima taj pritisak sa srca, što još jednom svjedoči o važnosti pravilnog disanja kao zaista izvanrednog ključa našega življenja.

Trbušno disanje, uz to što nas oslobađa stresa i opušta nas te preuzima prekomjeran pritisak sa srca, ima također i izvrstan utjecaj na živčani sustav. Disanje je nesvjesna funkcija autonomnoga živčanog sustava i ono je jedina funkcija tog sustava koju mi uistinu možemo koristiti da bismo sustav svjesno premorili. Vi ne možete znojnim žlijezdama reći: "Prekinite znojenje." Neće vas poslušati. I ne možete svojim crijevima reći: "Prestanite s probavom." Tim funkcijama autonomnoga živčanog sustava ne možete vladati. Ali promjenom disanja vi možete svjesno zavladati autonomnim živčanim sustavom. U Zapadnoj kulturi mi zovemo taj nenamjerni sklop funkcija autonomnim ili

"automatskim" živčanim sustavom jer se općenito smatra da smo nemoćni kontrolirati ga. Međutim jogiji već tisuće godina znaju da mi uistinu imamo potpunu kontrolu nad njime putem našeg disanja. Kroz duboko trbušno disanje možemo usporiti sve takozvane "autonomne" funkcije našeg tijela.

Sad kad smo intelektualno istražili mehanizam i blagodati trbušnog disanja, obratimo pozornost na praktične načine kako možete (i to smjesta) početi uživati u tim pogodnostima. Nažalost, puko znanje o tomu da je trbušno disanje uobičajeno i da bez sumnje donosi blagodati neće automatski i dovesti do toga da se ono i provodi u našim tijelima. Mi moramo dovesti do toga da se ono događa i u početku se moramo koncentrirati na taj cilj kako bismo prekinuli s navikom nepravilnog disanja. U osnovi želimo da se dogodi ovo:

Želimo da se trbuh proširi dok udišemo, a zatim da se zrak prenese gore u grudi koliko je god potrebno i udobno. To možda uopće neće biti vrlo visoko, budući da čovjeku kad je opušten i diše normalno ne treba mnogo zraka. (Primijetit ćete da se isto zbiva i kad jedete isljučivo

v živu hranu. Toliko od nje dobivate hranjivoga da nije potrebno mnogo jesti. i Vidite uvod u Kuharicu za zdrav život, str. ...) Ono čemu mi težimo je da

disanje bude stalno trbušno te da ne dopustimo da postane plitko Postoje dvije male vježbe koje možete raditi da biste to postigli,

koje bi ako je moguće, trebalo raditi svakodnevno. Zapamtite, disanje je život. Radeći ove vježbe ulažete nekoliko minuta u vlastiti život. Stoga ih napravite. Možda će vam se isprva činiti nezgodno, ali vježba dovodi do savršenstva, a dobrobiti su neopisive.

VJEŽBA TRBUŠNOG DISANJA

Ovo se može izvoditi sjedeći ili ležeći. Ako vježbate sjedeći, morate držati kralježnicu uspravnom, pa sjednite ravnih leđa ili na podu prekriženih nogu s leđima uza zid. Dok udišete, stavite ruke na trbuh, jednu iznad pupka a jednu na njemu. Prvo osjetite kako se nadima pupak, a onda osjetite kako se dah polako penje u grudi. Dok izdišete, ruka koja je postavljena iznad pupka će "potonuti", a za njom i donja ruka. Na taj način možete zapravo osjetiti kako se zbiva trbušno disanje. Dišite tako udobno kroz barem dvije minute a vježbu postupno produžujte i do pet minuta svakoga dana. Dok izdišete, brojite do četiri, zadržite dva brojanja, a onda otpustite dah brojeći četiri.

Drugi način izvođenja ove vježbe je da legnete leđima na pod, a to djeluje osobito dobro ako imate loše držanje, ako ste

vrlo napeti i pod stresom ili ste proživjeli kakav šok ili strahove zbog kojih vam je dah "zarobljen" u grudima. Smotajte ručnik za kupanje po dužini i stavite ga ispod kralježnice od struka do vrha glave. To će vaše grudi prisiliti da se izboče prema gore i prošire dok ležite na ručniku. Ovaj će položaj također automatski potisnuti dah dolje u trbuh. Stavite ruke na trbuh kako je gore rečeno i udišite polako i udobno kroz dvije minute, ako možete radite to do pet minuta.

Ovo je uistinu najbolja vježba dubokog trbušnog disanja koju možete izvoditi. Dok je budete radili, ustanovit ćete da ste postali svjesni načina na koji biste zapravo trebali disati cijelo vrijeme i ta će svijest početi prodirati i u vaš svakodnevni život. Počet ćete primjećivati razdoblja kada ne dišete normalno i kad vaš dah dolazi u kratkim dahtajima iz grudiju a um vam treperi. Automatski ćete početi disati trbušno što će vas odmah opustiti i umiriti vaš um.

NAIZMJENIČNO DISANJE KROZ NOS

Ova druga vježba disanja se može koristiti kao vrlo djelotvorno sredstvo za uravnoteženje vašeg živčanog sustava. U svakoj našoj nosnici postoje živci koji vode u središte mozga. Mozak ima dvije strane. Desna je strana kreativna, inspirativna i relaksirajuća. Lijeva je strana mehanička i određena za proračune. Jogiji su ustanovili da postoji jedan tjelesni ritam po kojemu svakih sat i dvadeset osam minuta strane mozga naizmjenično preuzimaju dominaciju. Nosnice to odražavaju. Jedna će nosnica također biti dominantna u tom razdoblju. Ako je desna strana mozga - strana za iscjeljivanje, odmor -dominantna, lijeva će nosnica također biti dominantna. Ako je lijeva strana mozga - mehanički kalkulator - dominantna, desna će nosnica biti dominantna.

U našem načinu života na Zapadu koji je tipično ubrzan većinu vremena provodimo koristeći mehaničke i kalkulatorske aktivnosti lijeve strane mozga. U našem je društvu teško izgraditi život prema kreativnim, inspirativnim, iscjeliteljskim i reklaksirajućim aktivnostima desne strane mozga. One se ne poklapaju s osobinama mahnitoga američkog životnog stila, osobito u gradovima. Upravo naš način života nameće neravnotežu između dviju strana mozga što u mnogome dovodi do napetosti u našem životu. Pomoću saznanja da je svaka nosnica povezana sa suprotnom stranom mozga i

koristeći se tom informacijom u vježbi disanja vi uistinu možete uravnotežiti dvije strane mozga, a rezultat je zaprepašćujući osjećaj ravnoteže.

Sjednite na stolac ili se udobno smjestite na podu s uspravnim leđima. U biti je ono što ćete u ovoj vježbi radili udisanje kroz jednu nosnicu i izdisanje kroz drugu, zatim udisanje kroz drugu nosnicu i izdisanje kroz prvu. Drugim riječima, udahnut ćete u lijevu nosnicu dok nabrojite do šest, pomažuići si prstima koji drže desnu nosnicu zatvorenom. Zadržite dah dok nabrojite do tri. Zatim otpustite desnu nosnicu i izdahnite dok nabrojite do šest zatvarajući lijevu nosnicu prstom te udišući opet u desnu nosnicu dok nabrojite do šest.. Zadržite dah nabrojivši do tri. Zatim otpustite lijevu nosnicu i izdišite dok nabrojite do šest. Izmjenjujući protijek zraka kroz nosnice šest puta, doživjet ćete nevjerojatan osjećaj opuštenosti i učinak uravnoteženosti koji će ovo imati na vaš mozak će biti čudesno umirujuć. U vaše će se biće spustiti golemi mir i sklad.

Ovu vježbu možete raditi koliko god želite, ali biste je morali pokušati izvesti barem jednom na dan. Ona je osobito pomaže prije nekog sastanka ili kao priprema za neki događaj prepun emocija koji bi mogao donijeti stres.

Obje ove vježbe trbušnog disanja i naizmjeničnog disanja kroz nosnice su izvanredna sredstva u današnjem društvu u kojemu vlada visoka napetost. Iskušajte ih, imajući na umu da je dah život, a život možete zajamčiti posvetivši mu nekoliko minuta svakog dana. Bila bi to loša usluga prema dobrobitima koje ćete sami osjetiti kad bismo vam ih ovdje opisivali. Njih je potrebno doživjeti da bi im se vjerovalo, a vi svakako zaslužujete da ih osjetite.

HARVEY: Postoji još jedna situacija u kojoj morate imati svjež zrak, a zaprepastili biste se koliko mnogo ljudi koji su te činjenice nesvjesni, zapravo prisiljavaju sami sebe disati loš, ustajao zrak. To se događa u vremenu dok spavate. Često pitam ljude ima li prostorija u kojoj spavaju otvoren prozor i vrlo često je odgovor ne!

Ovo je jedna od onih jednostavnih, malih mjera koje možete poduzeti da biste proizveli golemu promjenu na bolje. Zapamtite, sa svakim dahom koji izdahnete vi izbacujete otrovni ugljični dioksid baš kao i ostale otrovne otpade. Ako spavate u zatvorenoj sobi šest, sedam ili osam

sati, taj ugljični dioksid se nakuplja i vi počinjete nešto od njega i udisati. Osim toga, svaki daljnji udah ima manje kisika u sebi. Premda mnoge tjelesne funkcije počivaju dok spavate, mnoge druge rade. Kao prvo, to je vrijeme kad se obavljaju procesi asimilacije, apsorpcije i iskorištenja hranjivih tvari. Djelotvornost ciklusa asimilacije je znatno umanjena kad tijelu koje spava nedostaje svježeg zraka.

Jedan od glavnih razloga zašto se ljudi ujutro bude mamurni je taj što su se njihova pluća cijele noći morala zadovoljavati ustajalim zrakom umjesto sa svježim. A ako u prostoriji spava dvoje ljudi, zrak postane ustajao dvaput brže. Hej, imam dobru ideju - otvorite prozori Ako je hladnije doba godine, otvorite prozor samo centimetar, dva i pokrijte se, ako je potrebno, još jednom dekom. Molim vas ne uzimajte ovaj prijedlog olako. Primijetit ćete značajno povećanje životne snage odmah kako ste proveli ovo doista jednostavno, pa ipak iznimno blagotvorno rješenje. I opet je to pitanje zdravog razuma. Kad god se mora uzimati svjež zrak vi iskoristite tu mogućnost.

Život je dragocjen dar. Svi koji smo imali dovoljno sreće primiti taj dar želimo biti zdravi. Nitko ne želi biti bolestan ili nesretan ili slomljen od boli ili se susresti s preranom smrću. Svjesno stavljati život u opasnost, namjerno ugrožavati svoje dobro stanje tako što ćete namjerno sudjelovati u opasnim navikama za koje se zna da ubijaju jednako je najbezumnijim potezima. Život je jednostavno previše poseban da bi ga se tratilo. Kako bez sumnje znamo da je zrak pri vrhu popisa bioloških životnih potreba te da su naša pluća uređaj koji se koristi za pretvaranje zraka u naš život, zašto, zašto bi itko namjerno uništavao svoja pluća? U ovo možete biti sigurni: Svako uplitanje u funkciju vaših pluća donijet će odgovarajuće iscrpljenje vaše životne snage i skratiti vam život.

PUŠENJE I ZDRAVLJE

Ni na koji se način ne može raspravljati o važnosti zraka i pluća a da se ne dotakne predmet opake, smradne, ružne, gadne, bolne, neprirodne, neživotne navike pušenja koja je kako fizički tako i emocionalno, stvaralački, intelektualno i duhovno štetna. U jeziku ne postoji dovoljno ružnih riječi koje bi primjereno opisale ovu odvratnu, izopačenu naviku. Ružne riječi? Ne za mene. Ne postoji jezik koji bi bio previše ružan da osudi ovu naviku samouništenja, patnje i prerane smrti. Kako je nešto tako samo po sebi loše, tako užasno štetno, tako potpuno lišeno bilo kakve vrijednosti uopće postalo sveopćom sklonošću tolikih milijuna ljudi? To je ljudska tragedija monumentalnih razmjera. Tako je tužno što Je_ova smrtonosna navika toliko prevladalau svim sredinama na svijetu. Gade li

se ljudi toliko sami sebi da namjerno žele uništavati svoja tijela? Naš je stvoritelj smatrao da se pristoji podijeliti dar života. Je li to

primjereno iskazivanje zahvalnosti kad se tom daru nanose ovako razorna

djelovanja? Tisuću ljudi umire od bolesti u svezi s duhanom svakoga dana samo u Sjedinjenim državama. To je više nego sedam puta od broja ljudi koji ginu u nesrećama u motornim vozilima. Više ljudi umire svake godine zbog duhana nego što ima sveukupno poginulih Amerikanaca u Prvom i Drugom svjetskom ratu te u Vijetnamskom ratu zajedno*. Ne znam kako je s vama, ali mene to potresa do srži. Širom svijeta godišnje umire 2 do 2,5 milijuna ljudi. To je više od 6000 ljudi dnevno! U uvodniku svog dnevnika je 1986. g. Američka medicinska udruga (AMA) otvorila nemilosrdnu paljbu na kompanije za proizvodnju duhana, nazvavši ih "lešinarima koji vrebaju kako bi stvorili ovisnike koji žude za njihovim proizvodima." (Američko društvo za plućne bolesti ih zove "trgovcima smrti") Ako je širenje ove ovisnosti cilj tih "lešinara", morali bi biti uistinu ponosni na sebe. Bivši predsjednik Jimmy Carter je u osvrtu na cigarete kao najveću prijetnju zdravlju rekao: "Mislim da se je industrija duhana svjesno posvetila prouzročenju smrti za vlastitu dobit."6

Danas u Sjedinjenim državama ima nekih 54 milijuna pušača, od kojih se otprilike 75 posto smatra ovisnicima o ovom opakom narkotiku.7

Dakako, kad ljudi čuju riječ ovisnost, skloni su pomisliti na heroin ili alkohol ili neku drugu opasnu drogu. Prema dr. Williamu Polandu, direktoru Nacionalnog instituta za droge, duhan je mnogo gori ovisnički potencijal od alkohola ili heroina. Zapravo, on kaže da duhan može biti čak i do osam puta smrtonosniji od prekomjerne uporabe alkohola te da je uspješno liječenje od ovisnosti o njemu mnogo teže nego kod ovisnosti heroinu, koji je uz to i manje opasan od duhana. Dr. Poland je zatražio da se uporaba duhana prizna kao mnogo opasnija i smrtonosna od bilo koje druge opasne droge.

Samo nebo zna u kojoj se mjeri bolesti i slabo zdravlje mogu pripisati pušenju. Ali ono što jest poznato zvuči kao priča strave i užasa -jeziva priča strave i užasa: rak, bolesti srca, emfizem, bronhitis, spontani pobačaj, fetalna smrt, oštećenja kod rođenja, čirevi, oštećenja DNA, visoka razina šećera u krvi, visoki krvni tlak, neplodnost u žena, impotencija muškaraca, atrofija testisa, patološko povećanje brzine otkucaja srca te posljedična oštećenja srca, suženje pa čak i totalni kolaps krvnih žila, neosjetljivost šaka i ruku, znatno povećanje kiselosti u želucu, kržljanje okusnih pupoljaka te posvemašnje razaranje životnih stanica od usana do pluća. Duhanski je dim mnogo više vruć od vruće hrane. On potpuno i bez razlike razara stanice i okusne pupoljke. Jeste li ikad primijetili koliko soli i papra koriste pušači? To je zato što ne osjećaju okus

• Los Aftgeks Times, 30. rujna 1986.

7 Do posljednjeg izdanja Taberovog Medicinskog rječnika u njemu je duhan sustavno opisivan kao narkotik.

onoga što jedu. Ti začini dalje nadražuju sluznicu u ustima, usne, jezik, zubno meso, obraze, grlo. Najnoviji nalazi govore o tome da pušenje može pridonijeti čak i Alzheimerovoj bolesti kod ljudi u dobi od četrdeset osam godina. Zvuči privlačno?

Duhanske kompanije zgrću više od 20 milijardi dolara godišnje prodajom proizvoda koji prouzročuje neizmjernu bol, patnju, muke i smrt. Nije čudo što ih u AMA zovu "lešinarima". A kad se samo pomisli da prije manje od sedamdeset pet godina mnogi liječnici nisu pušenje smatrali štetnim. Obratite pozornost na ovu izjavu jednog liječnika iz Brooklyna 1913. g. : "Povijest ljudskog iskustva kao i iscrpnih istraživanja koje su provodili visoko obrazovani ljudi u znanstvenim istraživanjima upućuju na činjenicu da umjereno pušenje duhana nije štetno niti za tijelo niti za duh." Usporedite to s trijeznim realizmom dr. Russella T. Tralla, liječnika i pobornika prirodne higijene koji je prepoznavši iznimnu opasnost duhana posvetio cijeloj jednoj od mnogih knjiga koje je napisao napadu na uporabu duhana. (Bilo je to 1857. g.)

Dim cigarete sadrži više od 3000 kemijskih tvari, a nekoliko njih

zaslužuje da bude spomenuto:

ACROLEIN - toksična, bezbojna tekućina s kanceroznim

isparavanjima.

UGLJIČNI MONOKSID - iznimno toksičan, zapaljiv plin koji se rabi u proizvodnji brojnih kemijskih proizvoda. Udisanje ugljičnog monoksida kosi se s prijenosom kisika iz pluća u tkiva, na mjesta gdje je to potrebno.

f- NIKOTIN - otrovni alkaloid, glavna tvar koja u duhanu stvara ovisnost. Također se koristi kao insekticid za ubijanje parazitnih crva na životinjama

Jedna kutija cigareta dnevno udahnuta u pluća daje vam dovoljno nikotina da vas smjesta ubije kad biste cijelu tu količinu primili u samo jednoj dozi.

§- AMONIJAK - plinoviti lužnati spoj dušika i vodika koji se koristi kao sredstvo za hlađenje u opremi za smrzavanje i rashladnim uređajima te kod eksploziva, umjetnih gnojiva i dezinfekcijskih sredstava.

f- MRAVLJA KISELINA -jedak tekući plin koji se koristi u preradi tkanine i kože. Izlaganje ovoj kiselini nadražuje sluznicu i izaziva osip mjehurima.

VODIKOV CIJANID - iznimno otrovna tekućina koja se koristi u mnogim kemijskim procesima uključujući raskuživanje te kod kaljenja

željeza i čelika. Plin vodikova cijanida koristi se kao sredstvo kod izvođenja smrtne kazne.

DUŠIČNI OKSID - skupina nadražujućih i katkad otrovnih plinova koji se spajaju s hidrokarbonatima i stvaraju smog. Dušični oksid može oslabiti tjelesna tkiva i povećati sklonost oboljenjima dišnog sustava.

FORMALDEHID - jak plin koji se ponajprije koristi kao dezinfekcijsko sredstvo i konzervans. Vrlo je nadražujuć za sluznicu.

FENOL - kaustičan, otrovan kiselinski spoj koji je prisutan u katranu kamenog i drvenog ugljena te se koristi u dezinfekcijskim sredstvima.

ACETALDEHID - vrlo toksična, zapaljiva tekućina koja nadražuje oči i sluznicu te ubrzava rad srca. Duža izloženost uzrokuje povišenje krvnog tlaka te povećanu ubrzano množenje bijelih i crvenih krvnih stanica.

SUMPOROVODIK - otrovan plin koji se prirodno proizvodi iz tvari koje trunu i vrlo se često koristi u kemijskim laboratorijima.

PIRIDIN - zapaljiva tekućina, koristi se u proizvodnji lijekovima, u sredstvima za zaštitu od štetočina, u baktericidima i herbicidima.

METIL-KLORID - toksični plin koji se koristi u proizvodnji gume i skidača boje te kao antidetonator (primjesa u benzinu koja koristi da se smanji "lupanje" u motoru).

ACETONITRIL - toksičan spoj kojega ima u katranu kamenog ugljena i melasi kao popratnom proizvodu kod proizvodnje šećera. Koristi se u proizvodnji plastike, gume, akrilnih vlakana, insekticida i parfema.

PROPIONALDEHID - bezbojna tekućina zagušujećeg mirisa, koristi se kao kemijsko sredstvo za dezinfekciju i konzervans kao i u proizvodnji plastike i gume.

METANOL - otrovan tekući alkohol koji se koristi u antifriz tekućinama za automobile, u gorivu za rakete, u sintetičkim bojama, gumama, lijekovima i parfemima.

Ne zaboravimo arsen.

Sve ove kemikalije stvaraju u tijelu neopisive opasnosti. Dr. Paul Erlich, profesor biološke znanosti na univerzitetu Stanford tvrdi da bi se moralo provesti gotovo pola milijuna testova samo da bi se odredilo kakav

utjecaj na tijelo imaju bilo koje ove dvije kemikalije u zajedničkom spoju. {Los Angeles Times, 2. lipnja 1978. g.). Ne postoji tehnologija koja može odrediti štetnost njih šesnaest u isti mah.

Jeste li ikad primijetili neke rekiame kojima se industrije duhana služe kako bi na pušenje pridobili što više žena? Uvijek je to slika neke nadasve dopadljive, vitke ljepotice koja se upravo ludo provodi. (Iz očitih razloga oni neće prikazati sliku osobe koja usred grčevitog kašlja iskašljava komadić bolesnih pluća.) Jeste li ikad primijetili da te reklame nikad ne prikazuju gadnu travurinu na njezinim usnama? Ona je uvijek drži tako oprezno, kao da se radi o kakvoj dragocjenosti. Znate li zašto? Zato što je prizor žene kojoj s usne visi cigareta toliko odvratan da je postavljeno i reklamno pravilo da se to ne prikazuje. Međutim zbog nekog razloga kad se cigareta prikaže kako visi s muškarčevih usana, to se smatra "macho" potezom ... to jest, sve dok mu ne odstrane grlo pa mora govoriti kroz cijev ugrađenu u vrat.

Jedan me prizor nikad ne prestaje čuditi. Obično se to događa u zračnoj luci. Vidim vrlo, vrlo dobro odjevenu ženu prekrasnog izgleda, besprijekornog stila, s frizurom i make-upom bez pogreške - očito je mnogo vremena i truda uloženo u upravo ovakav izgled. Znate li one uspravne pepeljare koje stoje po svuda u zgradi luke? Visoke su šezdesetak centimetara, okrugle, dvadesetak centimetara u promjeru, s velikom rupom na vrhu u koju se odlažu pepeo i čikovi. Sjećate li se toga smrada kad se približite? Točno. Govorimo o jednom od najgorih mogućih smradova - o nečemu poput krepane životinje koja se raspada već nekoliko tjedana. Ta predivno uređena žena prilazi jednoj od tih pepeljara i privlači je sebi kako bi u nju mogla otresati pepeo s cigarete koju je upravo pripalila.

Tako lijepa izvana, bez ijedne dlačice u obrvi koja bi stršila u pogrešnom smjeru, a dobrovoljno dovlači jednu od onih ogavnih, smrdljivih posuda prepunu smeća. To je kao da se zaustavite na auto­cesti kako biste pokupili pregaženog, mrtvog tvora pa ga spremili pod košulju. Sate je provela radeći na tome da joj vanjština ispadne savršena, a onda je napala svoju unutrašnjost kanceroznim otrovima. Vidio sam ovakve prizore stotine puta, i svaki puta ne mogu ne osjetiti nevjericu i tugu zbog takve situacije.

Teško mi je progutati činjenicu da Ministarstvo zdravstva godišnje potroši kroz porez milijune dolara nastojeći suzbiti pušenje, a jedan drugi odio istog državnog aparata, Ministarstvo poljoprivrede troši stotine milijuna dolara od našega poreza kako bi tu industriju potpomagali. Razmislite o tomu. Vlada jednim krajem usana govori: "Bolje da prestanete pušiti, umrijet ćete od raka", a s druge strane kaže: "Hajde, platit ću ti da zasadiš duhan." Doima li vam se to čudnime? Znate li da ako se seljakova žetva ne može na tržištu prodati po čvrstoj cijeni, neka korporacija na saveznoj razini kupuje duhan novcem posuđenim od

države pa ga zadržava kako bi ga poslije prodala po boljoj cijeni? Vi možete biti odlučno protiv pušenja, ali se vaš novac u obliku poreza može iskoristiti za razne oblike financijske potpore države proizvodnji duhana koju vi ne odobravate. Zgodno.

PASIVNO PUŠENJE

Znam da će biti ljudi koji će spremno reći: "Hej, ako želim pušiti, to je moja stvar." To je istina. Isto tako si možete zabiti i nož u grudi, zapaliti kosu ili skočiti sa stijene. I premda bi svaki takav čin bio potpuno lud, barem ne biste ozlijedili nikoga drugog.

To nas dovodi do onoga što smatram najsramotnijim i najuvredljivijim dijelom pušenja: pušenje iz druge ruke ili pasivno pušenje -dim koji se povija i završava u plućima nevinih promatrača.

Ljudi možda i imaju neotuđivo pravo trovati sami sebe, ali nipošto nemaju prava trovati vas ili vaše dijete. Da se nalazite u trgovini gdje nešto kupujete i netko vam priđe pa ošamari vaše dijete, što biste učinili? Mogli biste ga dati uhititi. Ali ako ta ista osoba otpuhuje gadan dim ružnog mirisa iz svojih kanceroznih pluća u lice i pluća vašega djeteta, vi biste trebali "shvatiti da i pušači imaju svoja prava." E, ovo je odista zanimljivo shvaćanje. Kako ljudi imaju nezdrave, izopačene navike da truju sami sebe, oni očekuju da će zdravi dio stanovništva nepomično stajati dok se ovi drugima nameću sa svojim izopačenostima.

Načinimo još korak dalje. Ima li osoba koja se voli napiti pravo pregaziti dijete na biciklu? Ima li zanesenjak vatrenim oružjem pravo upucati nekoga u glavu?

Možete reći: "Čekajte, malo ste se zanijeli." Jesam li? Reći ću vam nešto o pasivnom pušenju. Nisam o pasivnom pušenju imao baš mnogo podataka kad sam

započeo istraživanje za ovu knjigu, iako su mi zdrav razum i prirodna nesklonost pušenju govorili što se može slutiti. Stupio sam u vezu s poznatom organizacijom visokog ugleda (Action on Smoking and Health (ASH) u VVashingtonu) koju je prije dvadeset godina pokrenulo društvo liječnika, pravnika i drugih istaknutih građana kako bi se pomoću zakona branili od moći duhanskih industrija. Nazvao sam ih i zatražio da mi pošalju što god mogu u vezi pasivnog pušenja.

Ono što sam primio me je zaprepastilo. Znao sam da je pasivno pušenje štetno, ali nikada nisam shvaćao točno koliko. Tijekom proteklih petnaest godina pojavile su se doslovno tisuće studija o pasivnom pušenju koje su bile objavljene u najuglednijim medicinskim časopisima u svijetu, uključujući Journal of the American Medical Association, The New England Journal of Medicine, Lancet, British Medical Journal i mnoge druge. Rezultati su očajnički obeshrabrujući. Neupitna, nepobitna činjenica jest

da duhanski dim izlaže nepušače vrlo jakim, ubitačnim karcinogenim tvarima. Problem nije u tomu da li pasivno pušenje predstavlja opasnost od raka za nepušače, već je problem značaj i veličina te opasnosti.

Razmislite o ovome kad netko bude primjenjivao ona svoja "prava" i otpuhivao vam u lice oblake dima. Dokazano je da su tri najotrovnija elementa u dimu cigarete smola, nikotin i ugljični monoksid. Ugljični monoksid je najgori od njih. Kod pasivnog pušenja ima dokazano dva puta više smole, dva puta više nikotina i pet puta više ugljičnog monoksida nego u aktivnom pušenju. / više od toga! ... U jednom članku u Los Angeles Timesu od 15. kolovoza 1986. navodi se nalaz jednog proučavanja: "Ljudi koji sjede u prostoriji ispunjenoj duhanskim dimom zadržavaju u sebi opasne kemikalije (krajnje proizvode nikotina) koje udišu dvaput duže od samih pušača." Prekrasno! I zato kad idući puta budete u restoranu jeli neko ukusno jelo (ili barem to pokušavali), a ljudi do vas dokazivali svoja pušačka "prava", imajte na umu da oni nameću vašim plućima vjerojatno najmoćniji oblik zagađenja.

Jedna četrnaestogodišnja studija u Japanu je pokazala da žene pušača razvijaju mnogo veći rizik obolijevanja od raka pluća nego žene nepušača. To je pripisano pasivnom pušenju. Izvještaj Agencije za zaštitu okoliša (Environmental Protection Agency) temeljena na desecima studija iz nekoliko zemalja te objavljena u glavnim medicinskim časopisima zaključuje da svake godine čak 5000 nepušača umire od raka pluća koji je prouzročen isključivo udisanjem dima cigareta drugih ljudi. Svaki će vam alergolog u većoj bolnici posvjedočiti o ljudima koji spadaju u onih procijenjenih 30 do 40 milijuna Amerikanaca s oboljenjima poput astme, peludne groznice ili sinusitisa koji mogu biti osjetljivi do te mjere da im je zbog izloženosti duhanskom dimu u svakodnevnim situacijama toliko slabo da im je potrebna liječnička njega a katkad i bolničko liječenje.

Za mene je neoprostiv zločin, nešto najvrednije prijezira ona šteta koju pasivno pušenje nanosi djeci. U jednom proučavanju povezanosti između dišnih infekcija u djece i pušačkih navika članova njihovih obitelji pokazano je da se postotak djece s tim bolestima podizao u izravnoj povezanosti s razinom pušenja kod članova obitelji. Učestalost upale pluća i bronhitisa kod djece koju su ispitivali tijekom prve tri godine života pokazala je izravnu vezu između tih bolesti i pušačkih navika roditelja. Ona je bila najniža kad su oba roditelja bili nepušači, najviša kad su oba roditelja pušila i negdje između ovih dviju razina u slučajevima sa samo jednim roditeljem koji puši. U prvoj godini života izloženost dimu cigareta od roditelja pušača podvostručuje kod djeteta rizik da oboli od upale pluća ili bronhitisa.

Imate li djecu? Pušite li? Učinite im uslugu - maknite im se s puta! Medicinska literatura navodi izvještaje o brojnim proučavanjima

koja se obavljaju kako bi se otkrilo kakav utjecaj ima pasivno pušenje na razvoj većine najnedužnijih nepušača - fejus. Vrlo loš. Osim što oduzima

fetusu zrak (što je jednako gušenju!), pušenje može smanjiti porođajnu težinu i do 10 posto ispod uobičajene. Nedostatak kisika u razvoju fetusa uzrokuje oštećenje mozga.8

REKLAMIRANJE LOŠEG ZDRAVLJA ?

U našem je društvu ustvari postalo uobičajeno da sami sebe trujemo. Da na ulici vidite čovjeka koji se udara ciglom po glavi, zaprepastili biste se. Pokušali biste mu pomoći, zar ne? Ali posvuda neprestano viđate ljude koji se truju tvarima koje dokazano uzrokuju rak pa čak niti ne trepnete. Te se tvari čak i reklamiraju zbog prodaje, za ime Božje! I to onda kad je već dokazano da je uporaba duhana ubojitija od bile koje druge opasne droge, uključujući heroin.

Budući se duhan može javno i zakonski reklamirati, možda bismo također trebali dopustiti i reklame preko cijelih stranica novina koje populariziraju umirujuće vrijednosti heroina? Besmisleno, zar ne? A DUHAN JE JOŠ I GORI!

Zašto je u redu da se duhan širom zemlje prodaje putem časopisa i oglasnih panoa? Industrija duhana godišnje troši 2 milijarde dolara kako bi namamila vas i vaše tinejdžere. Možda ste vidjeli neke od onih reklama preko cijele stranice koju je neka duhanska kompanija dala otisnuti kako bi pobila napore ljudi u smjeru zdravlja. Pomislili biste da bi se kompanija koja zarađuje bogatstvo na patnjama, bolima i smrti milijuna ljudi držala što je više moguće po strani od javnosti. Zaboravite! Zamislite samo tu oholost koja je potrebna da bi zapravo apsolutne, neosporive, nepobitne dokaze o štetnosti premazivali lažnim sjajem, u nastojanju da sebe prikažu kao obične ljude koji samo zarađuju za život.

U jednoj se reklami kaže: "Mi ne odobravamo djela onih koji pokušavaju manipulirati javnim mnijenjem metodama zastrašivanja." Pogodite na što ciljaju - na sveukupnu medicinu koja nastoji upozoriti ljude da se čuvaju pušenja što više mogu jer ono može biti štetno. Duhanska kompanija to ne odobrava. Ono što oni uistinu ne odobravaju jest smanjena zarada.

Ima jedna židovska riječ, chutzpah. Najbolja ilustraciju te riječi na koju sam naišao je jedna priča o čovjeku koji je ubio roditelje i na suđenju tražio pomilovanje zato što je bio siroče. A duhanske bi kompanije trebale osvojiti najveću nagradu za chutzpah svih vremena. Uznijeli su ga do nikad slućenih visina. Za jednu duhansku kompaniju koja zarađuje na ljudskoj nesreći je neodobravanje spašavanja ljudskih života kao "taktike

8 Želite li da vam se pošalju podaci u vezi predmeta o kojemu je ovdje riječ ili pročitati neke od ovih studija, stupite u vezu s ASH 2013 H Street, N. W., Washington. D. C. 20006, broj telefona (202) 659-4310.

zastrašivanja" kao da teroristi koji raznesu zračnu luku u Rimu ne odobravaju rad vozača hitne pomoći koji su došli po unesrećene.

Duhanske kompanije mogu reći što god žele. Zdrave navike ne uzrokuju patnju i smrt. Stupci obavijesti o smrti ne se pune imenima onih koji su umrli od posljedica čistog zraka!

Ako nikad niste čuli za Duhanski institut, dopustite mi da vam ga prestavim. Duhanski institut je smješten u pomodnom, poslovnom dijelu Washingtona u uredskoj zgradi nedaleko Capitol Hilla. Tamo ima oko osamdeset zaposlenika i lobista te oko još dvadesetak njihovih suradnika koji su porazmještani posvuda po zemlji. Što se u Duhanskom institutu radi? Najbolje se to može opisati analogijom. Zamislite da se Adolf Hitler koristi nekom P.R. tvrtkom kako bi uvjerio ljude da "Adolf zaista nije tako loš striček. On samo nastoji provoditi svoje pravo ljudskog bića da se izrazi na svoj osobeni način."

Eto to je ono što Duhanski institut želi učiniti s duhanskom industrijom. Njezini zaposlenici imaju na svojim stolovima napise koji govore o tako zgodnim stvarima kao npr.: "Hvala vam što ne dišete dok ja pušim", a predstavnici Instituta govore o istraživanjima koja su oni proveli i koja upućuju na to da u 96 posto slučajeva kad su ljudi kašljali u zatvorenom prostoru gdje se je pušilo to kašljanje nije bilo zbog pušenja cigareta. "Bile su to gljivice u zraku koje su dovele do toga da su ljudi imali alergijske reakcije, a krivnju su svalili na duhanski dim."

Ovu obožavam. U njoj ima taman toliko smisla kao da kažete da osobu koju je ubio pijani vozač nije ubio niti automobil niti vozač, već da je smrt prouzročena bojom kojom je slučajno bilo premazano 3 tone jurećeg čelika kojim je naslijepo upravljao pijani čovjek.

Duhanski institut vrlo odlučno ističe da to nije obrana pušenja per se, već je to obrana "prava". Oni vrlo često upošljavaju i svoje vlastite medicinske "stručnjake" i ubacuju ih da bi svjedočili na saslušanjima na kojima se raspravljaju zakoni o zabrani pušenja.

Nešto čime se ljudi u tom Institutu zaista vrlo ponose jest činjenica da svatko koga oni zaposle, od predsjednika pa do uredskih službenika, može u svako doba podlegnuti u samrtnom hropcu napadaju kašlja i nitko neće obratiti ni najmanju pozornost. Bez zabrinutih i sažalnih pogleda, bez prijezira ili straha. To je to toplo prihvaćanje i drugarstvo na koje je Duhanski institut uistinu ponosan. A njegovi predstavnici ne mogu po noći spavati dok svuda ne bude takve demokratske slobode. Neće se smiriti dok svaki čovjek, žena i dijete ne sazna da može poći do bilo kojeg uličnog ugla, ščepati stup svjetiljke i izgubiti se u grčevitom kašlju koji će vas navesti na pomisao da će upravo tu na ulicu izbaciti komad svojih pluća a da mu neki suludi antipušački nastrojen fanatik ne odbrusi sarkastično: "Hej, je li ti dobro?" Prema Duhanskom institutu potrebno jer pokazati određeno dobro ponašanje kad naiđete na nekoga koga, sa žilama koje mu izbijaju na vratu, napadne žestok kašalj od kojega prosipa

slinu na sve i svakoga u krug od tri metra. Vaš bi odgovor trebao biti sličan ovomu: "Oprostite, jeste li sinoć gledali utakmicu Lakersa?"

Pokušaj da se Duhanski institut uzme za ozbiljno je kao da pokušate uzeti za ozbiljno nečiju tvrdnju da je rat zabavan. To je beznadno. Ako slušate njih, samo jedan od 2 milijuna pušača jedva ikad zakašlje, a kad to i učini, to je zbog neke zloće u zraku. Prema ljudima iz Instituta manja je mogućnost umiranja od uzroka koji su povezani sa smrću, nego što je mogućnost da na vas nagazi dinosaur.

Na sreću sve manje i manje ljudi dopušta da budu nasamareni takvim šupljim riječima. Postoji jedan pokret protiv pušenja koji je uistinu ohrabrujući. Od 1979.g. se prodaja cigareta redovito smanjuje. Sve ankete pokazuju da bi 60 do 90 posto pušača vrlo rado smanjilo pušenje ili prestalo pušiti. U trideset devet država i brojnim mjestima postoji danas odredba o zabranjenom pušenju. U New York Cityju je u ožujku 1986. g. gradonačelnik Ed Koch predložio nešto što je sam opisao kao najstrože odredbe protiv pušenja u Sjedinjenim državama. Zakon je trebao zabraniti pušenje u baš svim zatvorenim javnim prostorima. U okrugu Los Angelesa je u rujnu 1986. g. pušenje zabranjeno u svim javnim bolnicama. Pomislite. Pušenje u bolnicama mora se zakonom ukidati! Čovjek bi logički očekivao da će bolnice biti jedino mjesto gdje uopće nećete naći ljude koji puše. Otiđite u bilo koju bolnicu u ovoj zemlji (osim u okrugu Los Angelesa)pa ćete naći profesionalce "zdravstva" kako sjede i otpuhuju dim iz svojih "kanceroznih štapića". Liječnici i medicinske sestre! Gospode, pomozi.

Mislim da se Nobelova nagrada za zdravstvo mora dodijeliti dr. C. Everettu Koopu, ministru zdravstva Sjedinjenih država. Kao gorljiv i otvoren borac protiv pušenja on cigarete naziva jednom od najpogubnijih tvari u našoj okolini te glavnim uzrokom smrti u našem društvu, koji se doduše može spriječiti. Njegov je uzvišen cilj načiniti Sjedinjene države društvom u kojemu nema pušenja i to do 2000. godine. Takve ljude cijenim.

Morate biti na čistu s jednime. U vašemu tijelu ima 154.000 kilometara krvnih žila. Sa svakim udisajem dima svaka se od tih krvnih žila steže. Zato se pušači često tuže na hladne ruke i noge. Njihovi ekstremiteti ne primaju dovoljno krvi. Još je strasnija činjenica da svaki organ vašega tijela ovisi o svježe opskrbljenoj krvi kisikom. Kada redovito prisiljavate organe tijela da se odriču svojega potrebnog udjela krvi, izazivate i veću nevolju no što možete zamisliti. Shvatite da je sve spriječeno tako da ne može optimalno funkcionirati. Vaša jetra, bubrezi, srce, želudac, štitnjača, mozak, vid, sluh, koža, SVE!

Nema uzvišenijeg niti plemenitijeg nastojanja no što je nastojanje da se ostavi pušenje. Sretni smo što smo bili svjedoci kako se mnogim ljudima život doslovce promijenio tim činom. Zaista je predivan prizor kada doživite onaj prekrasan osjećaj kojime ljudi zrače kad s uspjehom odbace

ovu užasnu naviku. Ako ste pušač, i vi ćete blagoslivljati dan kad se budete konačno oslobodili smrtonosnog zagrljaja pušenja.

Pretpostavimo da ste odlučni u želji da prestanete pušiti te da ste skloni da vam se malo i pomogne. Imate za to dva načina: Ili jednostavno odbaciti pušenje zauvijek u jednom iznenadnom napadaju odlučnosti ili ga ukloniti polagano. U svakom slučaju postoji nešto što možete očekivati da će se dogoditi, ali postoje i sredstva koja će vam pomoći da postignete svoj cilj. Držite na umu da ovdje imate posla s ovisnošću, te da bi kao i s bilo kojom drugom ovisnošću moglo biti nekih simptoma koji se javljaju s prekidanjem navike. Možda će biti i neugodni, ali oni se mogu umanjiti. Razumljivo je da možete doživjeti i glavobolje, smetnje i/ili razdraženost. Napokon, vaš je sustav bio zasićen vrlo toksičnim tvarima pa kad se one počnu izbacivati, to može djelovati zaista neugodno.

Tijekom godina vidjeli smo stotine ljudi koji su se ostavljali pušenja i njihovi simptomi prestanka kretali su se od normalnog prihvaćanja do reakcija izazvanih takozvanim postupkom "cold turkey" te do reakcija onih pojedinaca koji su doživljavali krajnje nelagodnosti i smetnje i koji su samo pokušavali polako smanjiti pušenje. Ne postoji neka norma, nema propisanog pravila koje govori o tomu što ćete ili nećete iskusiti. Jednostavno morate biti pripremljeni na neke moguće neugodnosti. Ako i osjetite razdraženost i potištenost, molim vas nemojte se obeshrabriti. Radije se utješite činjenicom da ste započeli s ponovnim uspostavljanjem dobre koncicije svoga tijela te da će to vaš život učiniti ljepšim.

Imajte na umu da smo mi vrsta u kojoj prevladava osobina lužnatosti. Naša su tijela dijelom lužina.10 Ako se prekomjerno prepustimo navikama koje stvaraju kiseline, to smanjuje našu ravnotežu lužnatosti, naše tijelo pati i mi moramo tu cijenu platiti. Ne mogu zamisliti ništa što proizvodi više kiseline od pušenja. Sjetite se našeg objašnjavanja o kombiniranju hrane. Tamo smo istaknuli da se, kad se kiselina i lužina pomiješaju, obje neutraliziraju. Ovaj dijelić znanja o fiziologiji možete iskoristiti za vlastito dobro kako biste umanjili moguće negativne posljedice prestanka pušenja. Nažalost nikotin, smola i ostale gadosti u cigaretama zasićuju vaša tkiva pa kad ih se tijelo počinje oslobađati, kiselina se počinje uzburkavati, a to je ono što stvara smetnje i neugodnosti.

Mnogi ljudi ustanove da onoga časa kad prestanu pušiti počinju dobivati na težini. Nešto od toga je očito zbog povećanog uzimanja hrane, ali ovdje je upleten još jedan činitelj koji morate razumjeti. Tijelo je beskrajno mudro. Nikotin i smola koji se oslobađaju iz tkiva su opasno otrovni, tako da tijelo čini jedino što može da bi uklonilo prijetnju: ono zadržava vodu kako bi razblažilo otrov sve dok se ne može isprati i izbaciti

" "cold turkey" = naglo i potpuno odu/imanje neke ovisničke tvari, npr droge ili nikotina. '" Ravnoteža lužine/kiseline (pll) kreće se od potpune kiselosti, preko 0. to potpune lužnatosti. 14; 7 je neutralno, a pll naše krvi se kreće između 7,35 do 7.4.

putem običnih kanala za eliminaciju. To doprinosi i dobivanju na težini, a traje koliko god je tijelu potrebno da eliminira svu nakupljenu smolu i nikotin. Što duže netko puši, to duže retencija vode kod njega traje. Ne bojte se. Proces detoksifikacije može se ubrzati promjenama u prehrani, osobito usmjeravanjem prehrane na voće i povrće koji pospješuju eliminaciju.

Još nešto možete učiniti. Ponajprije, budući da se kiseline pokušavate riješiti, čini se jednostavno najpametnije da smanjite količinu kiseline koju u to doba unosite u svoj sustav. Većina elemenata koji stvaraju kiseline u prosječnoj prehrani su životinjski proizvodi (sva mesa, mliječni proizvodi i jaja), soli, žitarice, kava, mineralne vode i alkohol. Nije potrebno izbaciti ove elemente u potpunosti. Radije ih smanjite koliko god možete na jedan prihvatljiv način te za to vrijeme pročišćujte tijelo od kiselinskih popratnih proizvoda pušenja cigareta. Ne čini li vam se to najmudrije na svijetu? Ako se želite riješiti kiseline, zbog čega je još i dodavati? Kad biste pokušavali ugasiti vatru, biste li na nju nabacivali još više benzina? Ako biste se našli u čamcu koji tone, biste li u brod ubacivali još više vode? To je isto. Do one mjere u kojoj budete smanjili količinu kiseline koju unosite u svoj sustav vi ćete ubrzati i oslobađanje od onoga što u vašem sustavu već postoji. Što prije očistite vaše tijelo od tih otrova, to će prije nestati i vaše žudnje.

Drugi način na koji možete smanjiti kiseline u svom tijelu je da se one neutraliziraju lužnatim jelima. Sva hrana koju jedete je u tijelu ili kisela ili lužnata, osim masnoća koje su neutralne. Ako smanjite uzimanje kisele hrane koja je gore spomenuta i istodobno uzimate određenu hranu koja je vrlo lužnata, možete znatno smanjiti i kiselost u tijelu i želju za cigaretama. Vidjeli smo kako to djeluje nebrojeno mnogo puta.

Kladim se da znate koje je iduće pitanje: Koja je hrana lužnata? Dobro pitanje. Uistinu kad se jede sirovo i u pravilnim kombinacijama, sve je voće i povrće lužnato. Stoga to znači da ćete ako slijedite program izložen u knjizi Fit for Life ili trodnevni jelovnik za detoksifikaciju u 17. poglavlju automatski jesti hranu koja smanjuje unos kiselina i istodobno povećava uzimanje lužina.

Zanimljivo je da je jedna od najlužnatijih namirnica celer. Poznajem ljude koji su zbog nekih prehrambenih nesmotrenosti (malo pristojniji način da se kaže kako su zapravo "zabrljali") dobili žestoku žgaravicu i bolove u želucu pa su pošto su pojeli nekoliko stabljika celera potpuno neutralizirali kiselinu i našli se u bolovima. Celer je gotovo nemoguće loše

*° iskombinirati. Možete ga jesti kad god želite. Celer djeluje prije, za vrijeme i nakon jela. Otkrio sam da je on osobito koristan kad se nakon sat i nešto poslije obroka osjećam tako da bih rado još nešto pojeo ili sam žedan, a prerano je da bih popio vode. Zbog visokog sadržaja vode celer je uistinu prava stvar za utažiti žeđ.

Postoji i drugo povrće koje služi istoj svrsi: krastavci, crvene ili zelene papričice ili listovi zelene salate. Unutarnji listovi jedne vrste divlje salate su vrlo lužnati, slatki i ukusni, s vrlo velikim sadržajem vode pa fantastično gase žeđ. Na taj se način može pametno iskoristiti neka hrana kojoj obično ne poklanjate previše pozornosti i koja nam isto tako pomaže ispraviti pogreške kod povremenih nesmotrenih postupaka.

Možda mislite: "Ali, pa neću ja tu samo stajati i jesti listove salate." Razumijem, i sam sam upravo to izjavio kad su mi to prvi puta preporučili. Ne mogu si pomoći a da ne pomislim na Woodyja Allena kako se lecnuo na "zdravu hranu" kad u filmu Annie Hall dolazi u restoran na ručak i naručuje "izdanke alfalfe sa stiješnjenim kvascem". Znam da je predložiti nekim ljudima da jedu zelenu salatu ili celer kao da im se kaže neka si gurnu prst u oko. Ali reći ću vam nešto: to je mnogo bolje no što možda zvuči i klasičan je primjer kako se uz pomoć dobre navike može iskorijeniti loša navika. Osim toga će, kao bonus u cijeloj priči, žvakanje celera i listova salate, u kojima uopće nema kalorija (što znači da te namirnice za svojega rastvaranja oduzimaju iz vašeg tijela više kalorija nego što mu ih daju) pomoći da se pobijedi debljanje koje tako često ide u korak s pokušajem da se prekine pušenje. Mogli biste se iznenaditi. Ne postoje magične formule, ali kad se pokušavate osloboditi vlasti nečega tako zlokobnog i štetnog kao što je pušenje, moraju se istražiti čak i najjednostavnije mjere koje mogu pomoći.

Zrak je vaša temeljna i prirodna biološka potreba. Vaša su pluća razvijena tako da mogu koristiti najsvježiji zrak koji ovaj planet nudi. Njegujući svijest o ovoj činjenici i imajući je stalno na umu možete samo poboljšati svoje zdravlje. O tomu nema sumnje. Koliko god truda ćete uložiti da biste udisali najbolji zrak što možete i kad god možete, to će uroditi plodom za vas i to daleko većom dobrobiti no što je napor koji ste učinili. Tijelo može učiniti mnogo s vrlo malo toga na raspolaganju. Čak i sitni napori donose velike nagrade.

Uvijek sam smatrao da bi ljudi, kad bi imali samo nešto malo znanja o stvarnim fizičkim potrebama svoga tijela, učinili sve što je potrebno da te potrebe i zadovolje ako samo mogu. Mislim da mnogi profesionalni stručnjaci za zdravlje ne pružaju ljudima dovoljno pouzdanja. Ljudi su stavljeni u položaj da se moraju oslanjati na "stručnjake" za gotovo svaku odluku, bila ona dobra ili loša. Oni su spremni preuzeti vodstvo u svojim vlastitim životima. Napokon, oni su spremni još i više se oslanjati na sebe same te na svoje urođene sposobnosti da usmjeravaju svoje živote na pravilan način.

Kako budete razvijali samopouzdanje, uživat ćete u pozitivnim izgledima koji će tada utjecati na sve vidove vašeg života, na vaš posao, vaše odnose i sve ostalo. Odlučite li korisno upotrijebiti neke od ovih jednostavnih smjernica koje su ponuđene u ovom poglavlju kako biste popravili kvalitetu zraka u svom životu te vitalnost pluća, doživjet ćete

neposredno iskustvo upravo onoga o čemu govorim. Osobno se nadam da ćete taj napor i učiniti. Vi ste vrijedni toga.

MARILYN: Za mnoge ljude pušenje je gotovo nesvjesna navika. Upitajte ih puše li pa će se neodlučno ispričavati umjesto da se oduševljeno diče s time što puše. Mnogi ljudi otvoreno ili potajno mrze činjenicu da puše. Žele se osloboditi cigareta, ali im se čini da tu ovisnost ne mogu prekinuti.

To je teška sittuacija, ali ni u kojem slučaju nije i beznadna. Mnogi su se ljudi odali cigaretama pa su se uspjeli i riješiti te navike. To je nešto što treba zapamtiti. Ako netko može prestati pušiti, svi mogu prestati. Znam to iz prve ruke jer sam i sama bila ovisna o cigaretama u dobi između sedamnaest i trideset godina, pa ipak sam mogla prestati pušiti.

Živo se sjećam kako je to bilo pušiti. Cijeli bi se moj želudac i probavni sustav stisnuo u jednom osjećaju mučnine dok sam u pluća uvlačila prvi dim. Kad sam dovršila cigaretu, u glavi mi je lebdio čudan osjećaj koji je kako sada znam bio rezultat nedostatka kisika u mozgu. Mrzila sam okus dima, baš kao i njegov miris na rukama i u dahu, i uvijek sam bila duboko svjesna same sebe kad bih držala cigaretu, kao da činim nešto što nitko drugi ne bi smio vidjeti. (To vjerojatno i ima smisla budući da samoubojstvo, pa makar i postupno, nije baš nešto što bi čovjek poželio izvoditi u javnosti.) Sjećam se kako me je moj sin Greg koji je bio vrlo malen dok sam pušila preklinjao da ne "zapalim tu cigaretu" jer on ne može disati kad ja pušim. Ali kao i tolike mnoge druge pušače moja me ovisnost učinila gluhom za potrebe drugih, čak i na potrebe mojega djeteta!

Kad sam konačno shvatila da mogu prekinuti s pušenjem, počela sam se odvajati od čina pušenja i objektivno ga analizirati. Ono čega sam postala svjesna bilo je da je za mene pušenje često bio način da skrenem svoju pozornost s vrlo negativnih misli o sebi samoj i o svom životu. Bilo da sam bila sama, besposlena ili u jeku neke aktivnosti (obično društvene), jedna bi poznata, depresivna misao isplivala na površinu, obično bi to bila pomisao povezana s nekom negativnom emocijom poput zavisti ili ljubomore ili nesigurnošću koju sam osjećala. Usred tih misli posegnula bih za cigaretom. I dok bih "se ubijala" emocionalno i intelektualno tim razornim mislima upotpunjavala bih taj proces prolazeći u mislima kroz slike kako se malo po malo fizički ubijam. Kako sam postajala sve jača i bliža prekidu s cigaretama, počela sam zamjećivati kakve vrste situacija i kakvi ljudi me navode da posežem za cigaretom. Shvatila sam da te situacije i ti ljudi vjerojatno i nisu za mene tako dobri te da ih moram izbjegavati.

Također sam počela shvaćati da sam ja gospodar svojih misli. Umjesto da dopustim mozgu da djeluje kao poludjeli projektor koji vrti negativne vrpce na moj račun, ja bih preuzela glavnu riječ. Mogla sam

postati producent vlastite "zvučne vrpce" pa kad bi mi mozak spontano i iz neke navike prešao na negativnosti, rekla bih: "Dosta s time, djevojko!" i okrenuti se nečemu pozitivnom. Kad sam naučila ovaj mali trik, psihološka okolina koja je običavala podržavati pušenje postala je sve manji i manji dio mene. Kad sam već znala da ne moram pušiti, moji su se osjećaji o meni samoj kao o osobi potpuno promijenili. Zadobila sam osjećaj o vlastitoj snazi i sposobnostima. Osjetila sam se slobodnijom i, dakako, zdravijom.

Pušenje ogrubljuje cijelo tijelo. Ono lišava tijelo kisika uzrokujući tako da se sve stanice nakupljaju zajedno mnogo čvršće pa koža izgleda deblja, grublja i mnogo starija. Kad sam prestala pušiti, prva promjena koju sam zamijetila, osim velike promjene u općem osjećaju zadovoljstva, je bila na mojoj koži koja je postala prozirnija i sjajnija. Otada sam tu istu promjenu primjećivala i na svojim prijateljima koji su ostavili pušenje. Kad god danas vidim djecu kako puše, osobito nedužne mlade djevojke, poželim da shvate što to čine svojoj prirodnoj ljepoti. Ništa je neće uništiti brže od pušenja.

Predočite si čin pušenja. Dim koji izlazi iz naših usta. Pa gdje to vidimo prizore ljudi kojima iz usta izlazi dim? Svakako ne u slikovitim predočenjima duša u raju! Kad pušimo, ne stvaramo li mi uistinu svoj vlastiti mali pakao na Zemlji?

Ako pušite i želite prestati, prije svega SHVATITE DA VI NISTE PUŠAČ. Ljudska vrsta čiji ste član nije po prirodi načinjena tako da u plućima sadrži dim. Zato i nećete naći nekoga kako tumara po zgradi koja gori u požaru! Možda ste razvili naviku neprirodnog uvlačenja dima u pluća, ali to ne znači da ste po prirodi pušač. Ako ispijate jedan martini ili čašu vina, to vas ne čini alkoholičarem, zar ne? Počevši od danas MISLITE O SEBI KAO O OSOBI KOJA NE PUŠI. Možete li to? Čak i kad posegnete za cigaretom, ZNAJTE DA VI NISTE PUŠAČ! Neprestano na to podsjećajte sami sebe pa će vam biti sve teže i teže uzeti cigaretu. VI MOŽETE PRESTATI PUŠITI. MILIJUNI LJUDI SU TO VEĆ UČINILI. I vi ste jaki poput njih. Svakako za to imate svu moju podršku za svaki napor koji u tom cilju učinite, a sigurna sam da imate podršku svih onih milijuna ljudi koji znaju da je naš zrak naš život.

SEDMO POGLAVLJE Voda

HARVEY: Kad imate nečega u golemim količinama, kad je to nešto posvuda prisutno i ima ga toliko da nikad ne biste tolike zalihe mogli iscrpsti, ne možete ne uzeti to kao gotovu činjenicu. Tako je to s vodom. Međutim postali biste i te kako svjesni koliko je voda dragocjena kad biste umirali od žeđi. Da ste izgubljeni u pustinji, dehidrirani i na rubu smrti od žeđi, da jedva gutate i na rubu ste kolapsa, radije biste popili čašu hladne vode nego da vam daju sve zlato i dijamante na svijetu. Unatoč nevjerojatnoj, neizmjernoj važnosti vode, pitam se koliko ljudi uistinu shvaća i cijeni duboki značaj njezine uloge u našim životima.

lako nema prednost koju uživa zrak, voda također zaslužuje jednaku pozornost. Zapravo bi, s obzirom na to da je disanje automatski a pijenje svjestan proces, voda zaslužuje čak i veću pozornost.

Lišene vode, biljke venu i propadaju. Bez vode životinje žeđaju i umiru. Voda je temeljna bit života. Bez nje nema života. Sjeme ne bi moglo proklijati. Biljke ne bi mogle rasti. Životinje ne bi mogle živjeti. Bez vode bi ovaj planet zauvijek ostao jedna golema, jalova, beživotna pustinja.

Vodu su oduvijek obožavali i štovali kao izvor života. Egipćani su obožavali Nil. Hindusi obožavaju Ganges. Prirodna vrela u Grčkoj odabrana su kao mjesta za hramove. I, dakako, krštenja se obavljaju u vodi.

Bez vode bi se naša tijela svela na nekoliko grama prašine. Ne postoji u tijelu ni jedna funkcija koja ne ovisi o vodi. Sedamdeset posto vašeg tijela jest voda. Sedamdeset posto! Ova vam tablica daje postotke vode u različitim dijelovima tijela:

Zubi 10% Pluća 80% Kosti 13% Mozak 80,5% Hrskavica 55% Žuč 86% Crvena krvna tjel. 68,7% Plazma 90% Jetra 71,5% Krv 90,7% Mišićno tkivo 75% Limfa 94% Slezena 75,5% Slina 95,5% Želučani sokovi 95,5%

Kad razmislite o tomu kako je samo dalekosežno voda uključena u funkcioniranje tijela, ne možete ne osjetiti strahopoštovanje. Razmotrite neke važnije funkcije vode u tijelu:

1. Voda podržava sve procese u vezi s prehranom, od probave i apsorpcije do iskorištenja i eliminacije. Od časa kad hrana uđe kroz vaša usta, svaki proces koji je nužan za transformaciju hrane u krv, kosti, mišiće i tkiva - što nije mali pothvat - ovisi o vodi. Neki ljudi kažu da nikad nisu vidjeli neko čudo. A što je onda proces koji pretvara jabuku u krv i kosti? Vidite li kako samo uzimamo stvari zdravo za gotovo? Manjak vode u bilo kojemu dijelu toga lanca procesa koji stvara ova čudesa života ubrzo se očituje u poremećajima samih tih operacija.

2. Voda sadrži hranjive tvari u tekućem stanju i prenosi svu hranu koja je potrebna za život u različite dijelove tijela. Jeste li se ikad upitali kako to da pošto ste nešto pojeli, te hranjive tvari iz hrane završe baš na pravom mjestu i opskrbljuju svaki organ, štoviše svaku stanicu, onime što joj treba da bi obavila svoju zadaću? Svi znamo da naša hrana sadrži vitamine, minerale, proteine (aminokiseline), ugljikohidrate, masnoće i ostale temeljne hranjive tvari za život. Ali kako se one izlučuju i distribuiraju? Pogodili ste - pomoću vode! Tijelo koristi vodu da bi ih ekstrahirala, prenosila sve na prava mjesta i ostavila u točnim količinama koje su potrebne u točno određeno vrijeme. Nenadmašiva savršenost. I društvo bi trebalo odražavati ovakvu sinergiju i točnost. Kladim se da bi bilo mnogo manje stresa i sukoba.

3. Voda sadrži otpadne tvari i toksine koje uzima iz stanica i prenosi ih do organa za eliminaciju. Već smo opisali proces kojim se toksini proizvode u tijelu kao nusproizvodi razlaganja hrane i stanični otpad. Naglasili smo važnost njihova što hitnijeg oslobađanja. Ugljični dioksid, dušik iz metabolizma proteina, mokraćevina i amonijak su samo neke od toksičnih tvari koje se moraju skupljati, razblažiti i izbaciti iz tijela. Voda ih prenosi do četiri organa za eliminaciju - crijeva, mjehura, pluća i kože - kako bi bili uklonjeni. Kako je to izvanredna organizacija. U isti čas voda dovodi ono što nam treba i odvodi ono što nam ne treba.

4. Voda je temeljni sastojak svih stanica i tkiva te svih tjelesnih tekućina. Bez vode ne biste imali pljuvačke. Ne biste mogli gutati! Vaš bi jezik bio prilijepljen za unutrašnjost usne šupljine. Ne biste mogli govoriti. Kako su želučani sokovi gotovo u cijelosti voda, bez nje se hrana u vašem želucu ne bi mogla probavljati. Vaše uže za spašavanje - krv - je više od 90 posto voda. Organi koji obavljaju životne funkcije su načinjeni od vode u većoj mjeri no bilo što drugo.

5. Voda održava različite vrste sluznica u vašem tijelu vlažnima i sprečava trenje između površina raznih tkiva. Bez ovog svojevrsnog podmazivača u vašem tijelu organi bi se slijepili zajedno i rastrgali se. Kosti bi strugale i otkrhavale se, a ne lagano klizile u zglobovima. Mišići bi izgubili gipkost i prestali funkcionirati na odgovarajući način. Svi vaši unutarnji organi plivaju u oceanu tekućina koje su pretežno voda.

6. Voda je glavno djelotvorno sredstvo koje regulira tjelesnu temperaturu te u mnogočemu djeluje poput vode u automobilskom hladnjaku. Jedan od glavnih razloga zbog čega je ravnoteža vode u tijelu tako presudna za naše zdravlje jest taj odnos prema kontroli i regulaciji temperature. Promjena unutarnje temperature za samo nekoliko stupnjeva može značiti smrt. Tijelo neprestano izlučuje vodu iz bubrega, crijeva, pluća i kože. Znojenje rashlađuje kožu pri hlapljenju. Sve to pomaže kod održavanja tjelesne temperature.

Iz svega navedenog mislim da je jasno kako je neopisiva važnost vode u održavanju našeg života neosporna. Čak ću se usuditi reći da vjerojatno u cijeloj zemlji nema mnogo dijetetičara koji se s time ne bi složili. Vaše tijelo svakoga dana obično izbacuje oko 4,5 I vode i to se, dakako, mora svakoga dana i nadoknaditi. S obzirom na tu dragocjenu ulogu dužna se pozornost mora usmjeriti na to da se omogući uzimanje najbolje vode. U vezi s time potrebno je razmotriti tri pitanja. Kad bismo trebali piti vodu? Koliko bismo je trebali popiti? I kakvu je vodu najbolje piti?

Kada - to je lako odgovoriti. Kad ste žedni! Potrebe za vodom mijenjaju se s godišnjim dobima i u odnosu na aktivnosti. Osobi koja se upušta u aktivan fizički rad na ljetnom suncu će očito trebati mnogo više vode nego službeniku koji boravi u uredu s rashladnim uređajem. Jasno je da vode trebamo više preko ljeta nego zimi te tijekom dana nego po noći. Najjednostavnije pravilo koje treba zapamtiti je ovo: AKO STE ŽEDNI, PIJTE. Vaše je tijelo jednostavno previše pametno da vas ne bi obavijestilo kad mu je voda potrebna.

Ovo zvuči prilično jednostavno, zar ne? No neki ljudi zaista zanemaruju žeđ kad se ona pojavi. I kad popiju nešto, radije posežu za nekim pićem sumnjive kvalitete.

Ljudi u Sjedinjenim državama danas konzumiraju više bezalkoholnih pića od vode! Čak i djeci kad su žedna daju radije soda-vodu nego vodu! Biološki gledano je to, moji dragi prijatelji, prava perverzija. Ni na koji nam način ti kemijski napici ne mogu donijeti dobra. Zapravo su i vrlo štetni o čemu ćete više saznati nadalje u ovoj knjizi. Gdje mislite da bismo pronašli prirodne izvore soda-vode tijekom svih milijuna godina za koje se vrijeme naša vrsta razvijala u punoj snazi (sve dok nismo započeli 6.000 godina nazadovanja)? Samo u posljednja četiri

desetljeća su nas lukavim reklamama s poiukama koje ispiru mozak uspjele konačno odvratiti od prirodnog izvora života.

Postoji jedna jednostavna formula kojom se možete koristiti kako biste zadovoljili potrebu svoga tijela za vodom te se istodobno oslobodili ovisnosti o raznim vrstama gaziranih pića. Ponajprije POPIJTE ČAŠU VODE UJUTRO PRIJE NO ŠTO POJEDETE ILI POPIJETE BILO ŠTO DRUGO. Kao drugo, POPIJTE ČAŠU VODE DESET MINUTA PRIJE °> SVAKOG JELA. Ako se počinjete gubiti tijekom tjelesne vježbe ili napornog hoda ili trčanja, popijte malo vode pa ćete opet doći k sebi. Voda koju popijete prije obroka spriječit će vašu žeđ za vrijeme ili nakon obroka.

Jedini negativni vid pijenja vode koji zaslužuje da bude spomenut u vezi je s vremenom određenim za jelo. Kako voda napušta želudac prilično brzo (za pet minuta), svakako je dobro piti vodu prije jela. Uzrok za zabrinutost jest u tomu da se voda pije uz jelo ili odmah nakon obroka. Probavni sokovi su tekućina, atekućina u vašem piću, i to bilo kakva, uz jelo ili poslije njega razblažuje probavne sokove i odnosi ih ravno iz želuca van. To vrlo ozbiljno usporava probavni proces i dovodi do mnogih probavnih tegoba koje more toliko mnogo ljudi. Osim toga kad pijemo uz jelo, skloni smo gutati hranu koja je samo djelomično prožvakana. Ne samo da je najbolje ne piti uz obrok, već biste na to trebali pričekati dva sata nakon jela. No neki ljudi se jako opiru čekanju pa ako jednostavno morate popiti nešto vode, neka to bude u vrlo sitnim gutljajima kako biste smanjili ove štetne posljedice. Ili uzmite stabljiku celera ili vlat krastavca ako možete. Oboje sadrže vrlo mnogo vode, a neće se previše kositi s vašom probavom.

O tomu koliko vode treba piti postoje zacijelo različita mišljenja. Jedno je sigurno: Što manje dobivate vode iz hrane, to je više morate piti. Ustvari je učestalost žeđi izravno povezana s količinom vode u vašoj hrani. Kad je sva voda iz hrane pokuhana ili isušena preradom, morat ćete, dakako, unijeti više vode pijenjem. Nema sumnje, upravo je zbog toga neki pametnjaković osvanuo s onom suludom idejom da se na dan mora popiti najmanje osam čaša vode. Niski i visoki, muškarci i žene, fizički aktivni ili oni koji sjede, ljudi koji žive u vrućim i hladnim klimatskim uvjetima, mladi ili stari - svi oni moraju piti osam čaša vode na dan. To je klasičan primjer besmislenog pristupa situaciji koju se moglo isto tako riješiti i na pametniji način.

Koliko bi vode trebalo piti? I opet je tu samo jedno osnovno pravilo: Pijte kad ste žedni. Inače po tom pitanju nema nekih krutih pravila. Razumna osoba neće pokušavati odrediti količine. Bez sumnje je istina da naša tijela zahtijevaju određeni minimum vode na dan. Većina ljudi dobiva dvije trećine vode koja im je potrebna iz svoje prehrane. Umjeren višak vode može proći bez posljedica, ali će velike količine popijene vode dovesti do toga da tkiva nabubre vodom, do razvodnjavanja tekućina u

tijelu i do oštećenja stanične funkcije. Nadimanje vodom također smanjuje sposobnost krvi da upija i prenosi kisik. Čovjek se i više znoji kada više pije pa to pretjerano znojenje može biti razdražujuće.

Iskustvo će spremno potvrditi da oni koji piju najviše vode najviše i pate od ljetnih vrućina, Dakako, moglo bi se pomisliti da piju više zato što kod njih vrućina uzrokuje veću žeđ. Međutim ako piju nešto manje, smanjuje se njihovo znojenje i tako se pokazuje da je uglavnom to prekomjerno pijenje, a ne vrućina uglavnom odgovorna za znojenje. Mnogo puta "žeđ" koju osjećaju oni koji piju velike količine vode nije uistinu fiziološka potreba za vodom. Žeđ koju izaziva sol, začini, masna hrana, prerađena i prekuhana hrana te hrana s vrlo niskim sadržajem vode. Možete popiti i galon vode pa nećete utažiti žeđ koju uzrokuju ove tvari.

Prekomjerno pijenje je jednako štetno kao i prekomjerno jedenje. Prekomjerno pijenje nečega tako neškodljivog kao što je voda može se činiti bezazlenim, ali to ni u kom slučaju nije tako. Primijećeno je da se težina oplođenih jajašca nekih morskih životinja koja su stavljena u vodu iz slavine povećala čak i tisuću puta. Takav rast nije normalan, a stanice koje se oblikuju u takvim uvjetima su manjkave i slabe. Prevelika zasićenost biljaka koje su uronjene u vodu oslabljuje ih pa čak i ubija. Previše vode dovodi do slabije vodene vegetacije, a duže stajanje u vodi će uništiti većinu vegetacije baš kao što se to događa i kod poplava. Ništa se ne može dobiti prekomjernim pijenjem vode. Jednostavno ne postoji pametan razlog zbog kojega biste morali popiti određen broj čaša vode svakoga dana samo zato što je netko proizvoljno zaključio da svakomu toliko treba. Ljudima se savjetuje da ispijaju te dnevne količine bez imalo razmišljanja o individualnim potrebama ili instinktivnim zahtjevima njihovih tijela. Savjetuje im se da piju čak i kad nisu žedni te da njeguju naviku da popiju čašu vode u redovitim razmacima. Za takvo rutinsko pijenje vode nema razloga baš kao ni za rutinsko jedenje. Zašto biste pili ako niste žedni? Je li to imalo pametnije nego da jedete kad niste gladni?

Pa koliko biste onda morali piti? Ovisi. Koliko biste morali jesti ili disati ili spavati? Koliko god priroda traži. A to će ovisiti o vašem osobnom načinu života, o vrsti vaše hrane, klimi, tjelesnoj aktivnosti itd. Obraćajte pozornost na znakove svoga tijela pa ćete postati usklađeni s njegovim potrebama. Najvrednije zdravstvene navike su one koje proistječu iz sklada koji vi ostvarite sa svojim tijelom.

Koja je voda najbolja za piće? To je lako - ČISTA! Ako postoji nešto što svatko želi, to je čista voda. Nitko ne želi nečistu vodu, pa ipak većina ljudi pije sve samo ne čistu vodu. Čista voda je jednostavno voda, samo voda i ništa osim vode. Vidjeli ste da se voda spominje u njezinoj kemijskoj formuli, H 2 0. Voda je vodik i kisik i to je sve! Sve drugo što u vodi ne spada u ova dva sastojka je zapravo zagađuje.

Većina ljudi u ovoj zemlji pije vodu koja im je najdostupnija - onu koja se nalazi na tržištu, "pročišćenu" vodu iz slavine. Malo ih je svjesno koliko mnogo nečistoće i otrova može biti u vodi koju piju. Ljudi uglavnom piju vodu bez razmišljanja, ali svatko tko pozorno razmotri pitanje vode iz slavine i sve ono što je zagađuje neće joj biti sklon. Osim brojnih kemikalija koje se vodi dodaju u pogonima za pročišćenje voda koja putuje kroz zamršenu mrežu cjevovoda obično usput pokupi i kovinaste otrove. Uz to kao rezultat našeg neprekidnog nepoštivanja krhke ravnoteže naše okoline gotovo sve vode na zemlji sadrže kemijske zagađivače. DDT je pronađen čak i u dalekim predjelima Sjevernog pola.

Voda iz slavine je danas vrlo slična nekoj kemijskoj juhi. Među zagađivačima su sapun, drvenjača (nepročišćena celuloza), nafta, sumporna kiselina, bakar, arsen, boje, pesticidi, radioaktivni otpad, poljoprivredna gnojiva i kemikalije iz raznih industrija koji su previše brojni da bi ih se sve navodilo. Postoje još i anorganski minerali u rasponu od lagano toksičnih do vrlo toksičnih - sumpor, željezo, sadra, kalcij, magnezij, vapno, natrijev karbonat, klor itd. K tomu se daljnji kemijski zagađivači namjerno dodaju u vodu navodno u nastojanju da se pročisti voda i poubijaju bakterije koje se nalaze u njoj. Samo što su te kemikalije mnogo, mnogo štetnije od bakterija koje one navodno uništavaju. Voda prolazi kroz mnoge procese i pogone za "pročišćenje": sedimentacija, filtracija, koagulacija, omekšavanje, kloriranje, bromiranje, jodiranje i fluoridacija.

Možda je najvažnije o vodi iz slavine zapamtiti ovo: Ona je više nego samo voda! Sve su kemikalije beskorisni otrovi. Dragi tragaoče za zdravljem, želio bih da ima nekih posebnih riječi koje bih ovdje mogao upotrijebiti kako bih vam ukazao na neusporedivu važnost činjenice da morate biti iznimno osjetljivi i pokazati posvemašnju moć rasuđivanja i krajnju selektivnost u vezi s vodom koju unosite u hram svog života. Molim vas nemojte učiniti strahovitu pogrešku da stavite vodu koju pijete na manje vrijedan položaj ili kažete nešto poput ovoga: "Pa to je samo voda. Voda je voda." To nije istina. Voda je životi Što je bolja voda, to je bolji vaš život.

Ako mislite da ste zaboravili kako presudnu ulogu u vašem životu ima voda, samo pročitajte ponovno ovo poglavlje. Čitajte ga svakog dana ako vam toliko treba da biste shvatili kako je kvaliteta vode koju pijete vrijedna koliko god vremena i napora uložite u pronalaženje najbolje vode za sebe.

Kako je čista voda ona koju vaše tijelo treba, postoji samo jedna vrsta vode koja je pogodna za vaše tijelo - destilirana. Destilirana voda je najčišća voda koja nam je dostupna. To je upravo sama voda! Kad se pojavi potreba za vodom uz onu koju prirodno dobivate iz voća i povrća u svojoj prehrani, destilirana voda je bez sumnje najbolja. Ovu temu svakako okružuju mnogostruka proturječja. Ali ne postoje vjerodostojni

argumenti protiv uporabe destilirane vode. Nema ni najmanjeg čvrstog dokaza koji upućuje na nešto drugo osim na potrebu za destiliranom vodom.

Priroda je neumorno zaokupljena destiliranjem vode. Da se taj proces ne obavlja vječito, Zemljina bi voda već odavno postala toliko zagađena i nečista da ne bi bila pogodna za život. Unatoč tomu sva je voda koja se pojavljuje u prirodi manje ili više nečista. Neke su vode vrlo nečiste. To uključuje mineralnu vodu i izvorsku vodu. U ovim su vodama rastvorene i raspršene mineralne tvari, ne one kakve rabi tijelo, već anorganski minerali. Čak i kišnica sadrži plinove i nečistoću koju je pokupila za padanja. Kiše u nekim područjima svijeta imaju tako visoku koncentraciju kiselosti da uništavaju šume i biljni život.

Destilacija nas opskrbljuje najčišćom vodom koju možemo dobiti. Neki tvrde da se čista destilirana voda (drukčija od one u biljaka) ne može naći u prirodi, da naši preci nisu znali način na koji dobiti destiliranu vodu. Istina je. Ipak, na veliku sramotu čovječanstva dokazano je da su sve naše vode zagađene toksičnim otpadom civilizacije. To je žalosno, ali sad moramo pribjegavati mehaničkim postupcima pročišćavanja vode. Neosporno, činjenice su jasne: Bez destilacije nema čiste vode.

VODA I MINERALI

Glavni razlog koji se navodi protiv destilirane vode jest da ona iz tijela ispire minerale. To je djelomično istina, ali ne na onaj način kako to misle protivnici destilirane vode. Prije no što objasnim zašto, važno je shvatiti razliku između organskog minerala i anorganskog minerala.

Osim drugih važnih uloga koje minerali imaju u tijelu oni su potrebni za metabolizam. TIJELO SE MOŽE KORISTITI SAMO S ORGANSKIM MINERALIMA. Fiziološki je nemoguće da vaše tijelo iskorištava anorganski mineral. Ono to jednostavno ne može i neće činiti. Svatko tko poznaje biokemiju i fiziologiju zna da je to točno. Ironija je u tomu koliko mnogo ima ljudi koji bi to trebali znati pa ipak ne uspijevaju pojmiti ovu jednostavnu činjenicu. Vaše tijelo ne može koristiti anorganske minerale kao što ni vaš automobil ne može voziti na Coca-Colu.

Istina je da je u kemijskom smislu organski mineral isto što i anorganski. Ali ovdje sva sličnost prestaje. Ljudsko tijelo ne može se koristiti anorganskim mineralima - to jest, mineralima koji već nisu bili organski prerađeni. Minerali se mogu koristiti jedino ako se nađu u organskim oblicima života kao što su biljke koje tvore prekrasnu vezu između zemlje i tla te životinjskog svijeta. Biste li otišli u neku šljunčaru, podigli kamenčić i pokušali ga sažvakati? Biste li otišli u prirodu, podignuli šaku zemlje i pojeli je? Jasno da ne biste. Eto, ovdje neka odgovor da vaš zdrav razum. Biste li pojeli taj komadić šljunka da je zdrobljen u čestice dovoljno sitne da se mogu progutati? Biste li jeli zemlju da je smljevena u

fini prah? Između njih nema razlike osim u veličini čestica. Mi ne jedemo kamenje i zemlju. Vaše tijelo ne može u strukturu svojih stanjca ugrađivati kamen. Kada pijete vodu koja sadrži minerale, oni su anorganski. To su fino izmljevene stijene! Oni u tijelu nemaju veću vrijenost nego bi imale zemlja i kamen kad biste ih jeli.

Vaše stanice moraju biti opskrbljene s mineralima koji su im potrebni kako bi obavile svoju zadaću. Minerali koje stanice ne mogu iskoristiti će se, ako se apsorbiraju, samo uplitati u rad stanice. Stoga stanice odbacuju anorganske minerale. Nakon određenog vremena to odbacivanje ostavit će iznenađujuće nakupine odloženih minerala, štetnih ostataka. Te minerale odlaže tijelo u razna tkiva - organe, zglobove, kosti i krvotok. Oni će dovesti do bubrežnih kamenaca, žučnih kamenaca, okoštavanja mozga, artritisa i srčanih bolesti. Zajedno s kolesterolom i masnoćama u žilama ovi anorganski minerali oblikuju debelu prevlaku sličnu betonu koja uzrokuje "otvrdnjenje žila". Oni doslovno začepljuju tijelo i krvožilni sustav. Vrlo, vrlo malo ljudi je svjesno kakvu minerali izazivaju propast. Ako minerali kojima opskrbljujete svoje tijelo nisu organski, vaše će ih tijelo odbaciti na veliku štetu svoje vitalnosti.

Pa kako dobivamo organske minerale? Kroz biljni svijet! Biljke uzimaju minerale iz zemlje i transformiraju ih. Biljka uzima u sebe ugljični dioksid, vodu i elemente iz zemlje. Ona također uzima sunčevu svjetlost kroz klorofil, a procesom fotosinteze stvara ugljikohidrate. Kako biljka raste, minerali iz zemlje postaju organski dio same biljke. Tek tada se mogu minerali asimilirati u ljudskom tijelu.

Koje su to biljke? Sve voće, povrće, cjelovite žitarice, jezgričavo voće, sjemenke i izdanci. Sve je to hrana koja vas opskrbljuje najboljim mineralima: organskim mineralima. Svi drugi minerali, bilo da se nalaze u vodi ili u dodacima hrani, nisu ništa više od kamenja ili u prah smljevenih metala. Tko god vam kaže drukčije ili prodaje mineralne nadopune hrani ili bi morao na sebi imati neki znak za raspoznavanje koji bi vas trebao upozoriti na opasnost od njegova neznanja o ovom važnom predmetu.

A što se tiče tvrdnje da voda otapa minerale, to je jedno od najgrubljih pogrešnih tumačenja podataka iz područja fiziologije. Podsjeća me na priču o jednom znanstveniku koji je proveo jedno istraživanje kako

*bi ustanovio djelovanje uklanjanja buhinih nožica. Ponajprije je buhu istrenirao da skoči na njegovu zapovijed. Uspješno je otkinuo svaku nogu i svaki puta nakon toga joj je ponovno dao nalog "skoči!". Buha je svaki put slušala. Sve do poslednje noge buha je slabašno pokušavala skočiti na zapovijed. Znanstvenik joj je otrgnuo i posljednju nogu i zapovijedio joj "skoči", ona se nije mrdnula. Glasno je povikao zapovijed - "SKOČI!". Buha se nije ni pomaknula. U izvještaju o svojim nalazima u znanstvenim časopisima taj je znanstvenik napisao: "Na temelju praktičnih prikaza može se zaključiti da će buha, ako joj uklonimo sve noge, postati gluha."

Možda se čini da je buha postala gluha, ali to nije razlog zbog kojega nije skočila. Možda se čini da se Sunce kreće preko svoda, ali se to uistinu Zemlja okreće. Možda se čini da destilirana voda otapa minerale, ali minerali koje ona uklanja su anorganski minerali i mineralni otpad.

Destilirana voda ima jednu bitnu kvalitetu. Kako djeluje gotovo poput magneta, ona preuzima odbačene i neiskorištene minerale te ih uz pomoć krvi i limfe odvodi u pluća i bubrege da bi ih tijelo izbacilo. Nazivati eliminaciju ovih štetnih minerala otapanjem minerala jest pogrešno. Tvrdnja da destilirana voda ispire minerale iz tijela nema uporište u činjenici. Ona ne ispire minerale koji su postali dijelom strukture stanica. Ona to ne može i neće. Ona skuplja i uklanja samo minerale koje su stanice već prije odbacile ili izlučile.

U vodi ne biste trebali tražiti hranjive sastojke. Voda je tijelu potrebna jednostavno kao voda, a ne kao izvor bilo kakvih slučajnih nečistoća koje je mogla preuzeti iz zemlje ili stijenja. Nikad ne biste od vode smjeli tražiti ništa drugo osim vode.

Ustvrditi da voda ispire nešto ili obavlja nešto u samomu tijelu znači načiniti temeljnu pogrešku. Voda ne čini ništa. Tijelo je, i jedino tijelo, ono koje djeluje. Tijelo usmjerava i nadzire procese kemijske apsorpcije i eliminacije koji se zbivaju u njemu. Voda je potpuno beživotna supstanca. Reći da voda ispire minerale znači pripisati vodi moć djelovanja koja je svojstvena samo živom tijelu.

Tijelo je gospodar. Tijelo je ono koje djeluje. Voda ne određuje što će ili neće unositi u tijelo. Tijelo rabi vodu. Ne rabi voda tijelo. Tvrditi da destilirana voda oduzima minerale iz hrane pa stoga tijelo od nje nema nikakve koristi jest besmisleno. Ovo nije pitanje koje se uzima olako. Nema razloga zbog kojega biste u tijelo unosili bilo što drugo osim destilirane vode, baš kao što je besmisleno u spremnik vašeg automobila ulijevati petrolej za rasvjetu.

Možda se čini da se oko ovoga pitanja podiže previše prašine, ali je potpuno jasno da se nijedna funkcija vašeg tijela ne može obavljati bez vode. Zašto ne biste htjeli da to bude voda najčišća što može biti? Zapamtite, tijelo ne može iskoristiti anorganske minerale. Oni samo zagađuju vodu, opterećuju tijelo zato što ono mora trošiti energiju kako bi je eliminiralo. Osim toga oni začepljuju vitalna tkiva i krvne žile. Sjetite se joda kao primjera kako organski minerali imaju predmoć nad anorganskim. Jod je mineral koji je tijelu životno potreban, ali samo u organskom stanju. U anorganskom obliku on je smrtonosni otrov koji se prodaje u ljekarnama s naljepnicom na kojoj stoji mrtvačka lubanja s prekriženim kostima.

Kad smo kod predmeta vode, obratimo pozornost na dva uobičajena postupka "pročišćenja" koji se izvodi s vodom iz slavine. Prvi je kloriranje. Uz neke iznimke klor se dodaje u vodu u svakom velikom gradu

u Sjedinjenim državama. Smatra se da on truje i ubija klice. A i sposoban je za tako nešto, s obzirom na to za što se klor prvobitno koristio. Čini se da smo mi lakovjerni Amerikanci već otupjeli na uobičajene otrove koji se rutinski dodaju u našu hranu /'vodu.

Klor se u Prvomu svjetskom ratu koristio za ubijanje ljudi - naših neprijatelja, dakako. A bilo je to i prilično gadna metoda koja bi potpuno sagorjela njihove unutarnje organe. Zapravo su mnogi vojnici i civili koji bi samo došli u dodir s tom kemikalijom zauvijek ostali fizički uništeni zbog oštećenja koja su pretrpjela njihova tijela. Danas napredujemo. Mi klor pijemol Dragi Bože! Sad će nas zacijelo počastiti s još nekim stihom sličnim onomu: "Da biste u sebe unijeli dovoljno klora koji bi vam uništio jednu jedinu stanicu, morali biste popiti vode u količini dovoljnoj da zaplovi Queen Mary." Da, da. Jeste li ikad primijetli koliko nam puta pjevaju tu pjesmu? I uvijek je to zato da bi nas nagovorili da progutamo još jedan otrov koji nam posluži kemijska industrija. Za ime Božje, pa naša su tijela gotovo poput odlagališta za smeće.

Klor (kakvoga ima u kloriranoj vodi iz slavine) zajedno sa životinjskim masnoćama iz prehrane (kakvu u tonama konzumira ova zemlja) rezultira u kemijskom spajanju klora i masnoća, u obliku guste, ljepljive mase. Ta se mašta lijepi za stijenke krvnih žila uzrokujući na taj način aterosklerozu - jednu srčanu bolest koja je, jednostavnim jezikom rečeno, najveći ubojica u ovoj zemlji. Kloriranje vode je dovoljan razlog sam po sebi zbog kojega treba uzimati destiliranu vodu.

Drugi postupak kojemu se podvrgava voda predstavlja najsramotniji oblik zlouporabe i prijevare koju zbog interesa velikih komercijalnih poslovanja trpi nedužna javnost. Fluoridacija.

Dokaz koji se koristi da bi se ljude uvjerilo kako je fluor u našoj vodi za piće koristan ili da ima neka pozitivna djelovanja na naše zdravlje jest nemoguće smiješan. Pitam se koliko je ljudi uopće svjesno što je uopće fluorid. S obzirom na način na koji se cijeli predmet zastire oblacima svega samo ne istine sumnjam u to. Za početak možete uzeti rječnik i pogledati riječ natrijev fluorid. Ustanovit ćete da je to otrovna tvar koja se između ostaloga koristi u liječenju zuba kao zaštita od kvarenja, što je samo po sebi nepouzdana primjena, s obzirom da je kvarenje zubi danas jednako rašireno kao i uvijek do sada.

Korištenje otrova na ljudskim bićima je postalo toliko uobičajeno da ih svaki rječnik suhoparno navodi kao standardne sastojke u našoj prehrani. Postoje i druge uporabe natrijevog fluorida. Oni uključuju otrov za štakore, kiselinu za rezbarenje, prašak za žohare, industrijske proizvode kao što su boje i plastika, lijekove (dakako), sredstva za sunčanje, sredstva koja se koriste u izradi metalnih predmeta, raskuživače, insekticide, fungicide, sredstva za uništavanje zaraznih klica, sredstva za gašenje vatre, otapala i nesagorive materijale. Zar ovo ne zvuči kao nešto upravo savršeno za vašu vodu za piće koju ćete unijeti u

sebe ili s kojom će vašemu djetetu ispirati zube svaki puta kad ga odvedete zubaru?

U najvećoj tvornici aluminija u Sjedinjenim državama ustanovio je direktor prodaje 1945. g. kako tijekom proizvodnje u otpad odlaze milijuni kilograma aluminija u obliku strugotina, posebno fine prašine koja se za vrijeme obrade odvajala od čvrstog tijela aluminija. Rukovodstvo kompanije je smislilo da bi svake godine moglo ubrati zgodnih 15 milijuna dolara kad bi samo moglo prodati taj otpad pa makar i po beznačajnoj cijeni od jedan i po cent po gramu prašine.

Ta je prašina bila toliko otrovna da je samo njezino odlaganje predstavljalo problem. U prvom se redu koristila kao otrov za štakore jer je imala takvo djelovanje da je mogla samljeti njihove probavne organe na komadiće kao što bi to učinilo staklo. Toliko je otrovna za čovjeka da su gotovo četrdeset godina napadali posuđe od aluminija upravo zbog te štetne metalne tvari koja bi se za vrijeme kuhanja bila ispuštala u vodu i hranu, osobito kiselu. Mnoge su zemlje uključujući Njemačku, Francusku, Belgiju, Englesku, Švicarsku, Mađarsku i Brazil zabranile prodaju aluminijskog posuđa. Čak je ustanovljena neosporiva veza između aluminija i Alzheimerove bolesti.

Otkriveno je da voda u Herefordu, državi Texas, sadrži mnogo kalcijevog fluorida u prirodnom stanju - koji je proizvela sama priroda tijekom tisuća godina - što je navodno pomagalo u jačanju zubi. Stoga su vodeće kompanije za proizvodnju aluminija odlučile proizvoljno proglasiti ove čestice aluminijske prašine "natrijevim fluoridom" i zatim ga prodavati u svim gradovima Sjedinjenih država tako što bi se ona dodavala u vodu kroz mjesnu vodoopskrbu. Oduševljenje javnosti ovim oblikom prevencije kvarenja zubi zasjenilo je razboritost i razum prenagljenim testovima bez podloge i dokaza te tvrdnjama osnovanima na tima neodgovarajućim testovima. Moćna aluminijska industrija je uložila sva svoja sredstva kako bi nadvladala glavne protivnike svoga velikog nauma da ostvari dobit na tom svojem nesretnom projektu, iznimno toksičnog aluminijskog otpada.

Dokazi i objašnjenja na temelju kojih se promicala fluoridacija temeljili su se na testovima provedenima u dva grada u državi New York, Kingstonu i Newburghu. Testovi koji su se tamo provodili četrdesetih godina se i danas koriste kako bi se opravdala fluoridacija. Kako izvješćuje trust proizvođača aluminija rezultati su pokazali da je 817 testirane djece iz Newburgha, grada u kojemu je provedena fluoridacija, imalo 60 posto manje pokvarenih zuba od 711 djece iz Kingstona, grada u kojem fluoridacija nije provedena. Sve ovo zvuči uvjerljivo, ali tko će otići u New York i osobno provjeriti podatke?

Činjenice su, međutim, ovakve. Industrijski su istraživači jednostavno skupili određen broj djece iz svakoga grada i pregledali im stanje zubi. Iskoristili su djecu iz Newburgha koja nisu imala mnogo problema sa zubima i djecu iz Kingstona koja su ih imala. Na taj je način

izgledalo kao da grad u kojemu je provedena fluoridacija ima mnogo bolje rezultate s fluoridiranom vodom. Ali istinski brojevi nisu bili 817 i 711. Sva je voda u Newburghu fluoridirana i sva su je djeca pila. Bilo je mnogo, mnogo više od 817 djece koja su vodu pila. Citiram dio iz The New Drug Story( Priča o novom lijeku): Voda u Kingstonu ostala je nedirnuta. Voda u Newburghu je podvrgnuta fluoridaciji. Ministarstvo zdravstva Sjedinjenih država je najavilo da će za pet godina ispitati stanje zubi školske djece u ove dvije zajednice te da će rezultati toga ispitivanja pokazati kako će fluoridacija smanjiti kvarenje zubi za pedeset posto."11

Ovaj je test donio sasvim suprotne rezultate od očekivanih! Pripremna anketa koju je provelo Ministarstvo zdravstva pokazala je da je fluoridacija uistinu prouzročila mnogo više pokvarenih zuba nego čista voda. I tako su odustali od svega nadajući se da taj predmet neće opet negdje iskrsnuti. Ministarstvo prosvjete države New York imalo je druge ideje. Njihovi su školski liječnici proveli ispitivanja zubi u djece iz oba grada i evo što su ustanovili:

"U Newburghu je (gradu s fluoridacijom) pregledano 4.969 učenika, a u 3.139 su pronađena oštećenja zubi. U Kingstonu (gradu s čistom vodom) je pregledano 5.308 učenika i pronađeno da ih 2.209 ima oštećenja. Konačni rezultat: u Newburghu (fluoridirani grad) je ustanovljeno da 63% učenika ima loše zube; u Kingstonu samo 4 1 % . Tako je u četiri godine izvještaj pokazao da je fluoridacija prouzročila 50% više problema sa zubima nego neprovođenje fluoridacije."12 To su činjenice. Nažalost, komercijalni su ih interesi izvrnuli tako da je ispalo kao da je fluoridirana voda najbolja stvar na svijetu.

Zbog dobiti i samo zbog dobiti su zagovornici "natrijevog fluorida" željeli da u svim vodovodima bude proveden proces fluoridacije. A zamislite ovo: samo se 5 posto gradske vode koristi za piće. Ostalih 95 posto otpada na uporabu u domaćinstvu, na sanitarne potrebe, zalijevanje travnjaka i vrtova, za potrebe industrije, otčepljenja kanalizacije, pranje ulica i gašenje požara. I opet jedan navod iz The New Drug Story: "John S. Johnson, gradonačelnik grada Fultona u državi New York objavio je da je mjedene šipke koje su držale opremu za mjerenje razine vode u gradu nakon tri godine izjeo fluorid. " Gradsko je vijeće je uklonilo fluorid iz gradskog vodovoda.

"U Chicagu, državi Illinois, su jedne novine iz toga područja objavile fotografije postupaka snimljene kada je fluorid bio stavljan u rezervoar južnog dijela Chicaga. One su prikazivale radnike u azbestnim odijelima i svemirskim kacigama. Natpis je na pošiljkama fluorida bio ovakav: 'UPOZORENJE: Standardni naziv ove tvari je "korozivna

11 Morris A. Bealle, The New Dn,K Story (Washington, D.C.: Columbia Publishing

Company, 1958), str. 127. 12 Bealle, str. 127.

tekućina". Ovaj natpis uistinu i znači ono o čemu govori. Isparavanja tekuće tvari su vrlo opasne kad dođu u dodir s očima, kožom ili bilo kojim dijelom tijela, /'//' ako se unesu u tijelo (naglasio autor). Kad dođe u dodir s kožom, može prouzročiti bolne opekline koje teško zacijeljuju. Poznato je da je izloženost isparavanjima u određenoj koncentraciji u roku od trideset do šezdeset minuta smrtonosna. To je tako korozivna tvar da će za deset minuta progristi i čeličnu ploču centimetar debelu.'"13

Ovo je uzeto izravno s natpisa na supstanci koja se treba staviti u vašu vodu za piće. I tako eto poznati otrov završava u našoj vodi za piće. Plaćati da bi vam fluoridirali vodu aluminijskom prašinom (natrijev fluorid) i još je piti čini se razumnim koliko i platiti nekom grubijanu da vas opali preko usta. Ne samo da ćete izgubiti zube, već će vas i stajati novca da se to izvede. I još nešto iz The New Drug Story. "Posljednji, smrtonosni udarac iluziji Ministarstva zdravstva Sjedinjenih država, koja se sastojala u tomu da na sve strane širi poruke kako "je fluoridacija bezopasna" ili da "ona čuva zube dječice", zadala je u Worcesteru, državi Massachusetts, skupina od pedeset devet liječnika medicine i sto pedeset i jednog zubara toga grada.

"Njih su kroz prijevaru nagovorili da pristanu na fluoridaciju ne znajući o njoj baš ništa. Mudrije glave su prevagnule pa je pokrenuto istraživanje. Zubarsko društvo u Worcesteru je zanijekalo svoj pristanak otvorenom i časnom izjavom, priznavši da je ta podrška dana pošto su čuli samo jednu stranu, i to onu koju su zastupali direktori prodaje iz trusta proizvođača aluminija. Ovo nepriznanje koje su potpisala sto dvadeset sedam člana Zubarskog društva u Worcesteru glasi: 'Saznavši, nakon odobrenja bez razmatranja prije samoga čina odobrenja, za drugu stranu plana fluoridacije te saznavši činjenice o njegovoj opasnoj i neznanstvenoj prirodi: da nije bitan za dobar razvoj zubi; da ne sprečava kvarenje zubi; da postoje bolji i manje štetni načini kontroliranja kvarenja zubi i to bez zagađenja vodoopskrbe te prinuđivanja cijele populacije na pijenje lijekom natopljene vode koja im ne nudi nikakve vrijednosti već je štetna za sva ljudska bića kao polagani, kumulativan otrov, da sve koristi koje se fluoridu pripisuju uopće ne pripadaju fluoridu, već boljoj prehrani, boljoj higijeni i boljoj kontroli. Kako sve ove navedene tvrdnje potkrepljuju sveučilišta u mnogim dijelovima zemlje, istaknuti znanstvenici, biokemičari, liječnici i zubari, zahtijevamo da se poništi ovo bezvrijedno odobrenje Zubarskog društva u Worceseteru koje je dobiveno na temelju prikaza samo jedne strane cjelokupne priče o fluoridu.'"14

Prodavači i zagovornici fluorida i dalje uspijevaju prodavati svoj otrov. Kada je riječ o poslu koji donosi novac, raspon njihovih zamki i smicalica je samo naoko bezgraničan. Dovoljno je već ljudi svjesno

l 3BealIe, str. 138.-139. l 4Bealle, str. 144.

opasnosti fluorida pa neće dopustiti da im se on ubacuje u vodu. Stoga su proizvođači fluorida osvanuli s "fluoridnom otopinom za ispiranje" koju bi prodavali školama u zajednicama u kojima u vodu nije dodan fluorid. Postojala je mogućnost da barem 20 milijuna djece u takvim zajednicama rabi otopinu. Prodavala bi se školama za po pedeset centi po učeniku. To je godišnje najmanje još 10 milijuna dolara više za one koji provode fluoridaciju. Svaka se sitnica računa. Kako je lijepo znati da se za vas i zube vaše djece brinu uz pomoć otrova za štakore\

U slučaju da se niste uvjerili u štetnost fluorida, razmotrite ovo. Ako je za čitanje ovog poglavlja potrebno pola sata, tijekom čitanja troje će ljudi umrijeti od raka prouzročenog fluoridom. Prema dr. Deanu Burkeu, bivšem glavnom biokemičaru u Nacionalnom institutu za rak, više od 50.000 Amerikanaca umire godišnje od raka koji je prouzročen fluoridiranom vodom za piće! Njegovim riječima: "... smo sada već imali dosta vremena da bismo mogli proučiti fluoridaciju i vidjeti kakve rezultate po ljudsko zdravlje ona ima te znamo da je ubojita. Svaka institucija koja podržava fluoridaciju je kriva za masovno ubojstvo." Ovo je oštra izjava! Dr. Burke je ove riječi izrekao na raspravi Organizacije za zaštitu okoliša 18. lipnja 1985. g. Preklinjao je tu organizaciju da učini sve što se može kako bi se okončalo to užasno trovanje naših voda. Na istoj je raspravi dr. John Lee, liječnik iz Mill Valley u Californiji svjedočio o tomu da je fluorid također glavni uzrok oštećenja kod novorođenčadi. Dr. Burke je naveo jednu studiju o smrtnosti od raka u Birminghamu u Engleskoj te ustanovio da se nakon samo nekoliko godina umjetnog fluoridiranja vode izvanredno povećala i stopa oboljelih od raka.

Rak s kojime se fluorid ponajprije povezuje jest rak crijeva, bubrega, mokraćnog mjehura, dojki i jajnika. Opasnosti fluorida poznate su već odavno.

Dr. John Yimouyannis, biokemičar i znanstveni direktor Zavoda za nacionalno zdravlje smatra se jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za fluorid i njegov utjecaj na zdravlje. U studiji koju je provodio s dr. Burkeom o smrtnoj stopi ljudi u dobi od četrdeset pet i više godina u deset najvećih američkih gradova u kojima je provedena fluoridacija ustanovili su da je smrtna stopa među tim ljudima bila znatno viša od kad se počela provoditi fluoridacija nego u velikim gradovima bez fluoridacije a sa sličnim smrtnim stopama od raka u razdoblju između 1944. do 1950. g.

Čak i u području u kojemu bi fluorid navodno trebao donijeti određene koristi, manje kvarnih zuba, postoje ozbiljne sumnje u to, s obzirom na nalaze zubara da on prouzročuje mrlje na zubima. Pa zašto se ne bi počelo ljude obrazovati o tomu kako prehranom spriječiti kvarenje zuba, a ne izazivati opasnost od raka ovim vrlo štetnim otrovom? Riječima Ralpha Nadera, zastupnika potrošača: "Fluoridacija je problem koji odvraća pozornost od mnogo važnijeg problema, ona odvraća pozornost javnosti od uloge koju bezvrijedna hrana ima u nastajanju kvarnih zuba.

Često sam se pitao zašto ljudi koji su toliko orni za fluoridaciju nikada ne govore ništa o tomu kako je slab izbor hrane uzrokom za toliko mnogo zubnih šupljina naše djece."1 5

Nemojte ni na čas pomisliti da pitanje fluorida nije i financijsko i političko. Jeste li čuli za SIDU? Ne možete zaviriti ni u jedne novine ili časopis ili uključiti televizor, a da ne naiđete na neki izvještaj o toj užasnoj situaciji. Jeste li ikad čuli koliko ljudi umire od otrovanja fluoridom? U istih pet godina, od 1981. do 1986., kada je 10.000 ljudi podleglo SIDI, izvanredno velik broj od četvrt milijuna ljudi je umrlo od otrovanja fluoridom. Dvadeset pet puta više smrtnih slučajeva i ni riječi o tomu. Kako je to moguće? Svakako ne predlažem da zanemarimo SIDU, ali bih sasvim sigurno želio znati zašto se uistinu zanemaruju smrti zbog fluorida.

Kad razmislite o neobičnoj, neusporedivoj mudrosti i funkcionalnosti ljudskog tijela, ne možete skriti strahopoštovanje pred tom veličanstvenošću. Mi moramo učiniti sve ono što svatko od nas može učiniti fizički kako bi se rad tijela pomogao, a ne spriječio. Imamo obvezu činiti najbolje za sebe same. Sada kad znate puno značenje važne uloge koju voda ima u svim operacijama vašeg tijela, svakako učinite pametan izbor po pitanju toga kakvu vodu pijete. Samo bi jedan izbor trebao postojati - ČISTA VODA! A čista znači destilirana.

Usput, ako imate glačalo na paru, vi znate kakva se vrsta uvijek preporučuje za uporabu. Destilirana. A znate li zašto? Zato što će ako rabite vodu koja nije destilirana, minerali u njoj korodirati i uništiti vaše glačalo. Poznajem ljude koji nipošto ne bi u svoje glačalo stavili destiliranu vodu, pa ipak piju upravo onu vodu koju ne bi ulili u glačalo. Ako nedestilirana voda uništava unutrašnjost glačala, što tek može učiniti s vašim unutarnjim organima?

'5 Edith K. Rooosevelt: "Poison in Your Drinking Glass". Nutrition Health Review Vol 20, Listopad 1981., str. 23.

OSMO POGLAVLJE Hrana

HARVEY: Ahhh, da, hrana .... jedna od mojih najdražih slabosti. Volim hranu. Zaista volim i oduvijek sam je volio. Jedan od razloga zbog kojih sam sretan što sam naučio kako jesti i održavati zdravu tjelesnu težinu jest da mogu jesti, uživati u hrani i ne dobivati na težini. Kako sam krenuo, da nisam naučio što treba činiti, mogao sam do sada imati već i preko 200 kilograma - da sam to mogao preživjeti.

Evo zanimljivog podatka za vas. U prosječnom će životu svatko od nas pojesti otprilike između pedeset i devedeset tona hrane. To je mnogo hrane koju treba preraditi jedan mali želudac, ne mislite li? Pedeset do devedeset tona! Svi elementi zdravlja su važni, u to nema sumnje. I premda su zrak i voda očito najvažniji elementi s obzirom na to što moramo imati kako bismo zadovoljili svoje najneposrednije potrebe, hrana igra ključnu ulogu po pitanju našega dugotrajnog zdravlja i dugovječnosti. O tomu ne može biti nikakve sumnje.

Što se događa ako prestanete jesti? Umrijet ćete. Možda ćete se održati još mjesec, dva mjeseca ili možda čak i više, ali bez hrane ćete zasigurno umrijeti. Svakog pojedinog dana vaše tijelo gubi stotine milijardi stanica i svakoga dana one budu zamijenjene novim stanicama. Od čega su te nove stanice načinjene? Od hrane koju unesete u tijelo. Najlogičnije je zaključiti da će KVALITETA HRANE KOJA SE NAĐE U VAŠEM TIJELU BITI GLAVNI ČIMBENIK KOJI DOPRINOSI KVALITETI VAŠEG ZDRAVLJA.

Hrana koju jedete će postati vi. Posve doslovno, vaše će se" stanice izgrađivati od onoga što pojedete. Taj je zaključak neizbježan. Upravo zato i jest ovo poglavlje tako važno, zato što je hrana područje u kojemu smo na najsramotniji način napustili svoje biološke potrebe i zbog te činjenice plaćamo skupu cijenu - i to plaćamo našim zdravljem.

Htio bih da načas razmislite o nečemu. Shvaćate li da smo mi jedina vrsta na cijelom planetu koja ne jede hranu u njezinu prirodnu obliku? Molim vas, nemojte reći da to ne čine ni naši ljubimci niti životinje u zoološkim vrtovima. Kad njima vladaju ljudi, životinje jedu ono što im dajemo pa tako i boluju od istih zdravstvenih problema kao i mi. Kad su ostavljene sebi na brigu, sve životinje će u divljini uzimati svoju hranu u prirodnom obliku. Ljudi to ne čine i u tom smo pogledu potpuno sami. Znate li isto tako da smo mi jedina vrsta koja miješa različite vrste hrane u jednom obroku? Znate li da smo mi jedina vrsta koja nakon jela uzima lijekove u vrijednosti od mnogo milijardi dolara kako bi se oslobodila poteškoća i neugoda koje je proizvelo uzimanje obroka?

Nešto se čudno dogodilo u ovoj zemlji kad smo kod hrane. Premda je UZIMANJE NAJBOLJE, NAJSVJEŽIJE HRANE JEDNA OD NAJZNAČAJNIJIH BRIGA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA, hrana često ne dobiva pozornost koju zaslužuje. Zbog komercijalnih interesa, pohlepe, pogodnosti, apatije i sveukupne loše informiranosti previše je ljudi uljuljkano u vjerovanje da je sve što mogu strpati niz grlo i dobro da bi se tamo strpalo. Ali nije.

Možda su vas kroz reklamu, lažne tvrdnje, obećanja o vrijednosti ili štogod drugo uspjeli nagovoriti da kupite nečije proizvode. Ali većina je hrane koja se nameće Amerikancima tako bezvrijedna kao da jedete zdrobljenu opeku. U ovoj zemlji ima mnogo lošega zdravlja, a daleko više no što biste mogli i očekivati se može utvrditi prema onomu što ljudi jedu. Reći ću vam što predstavlja njajveću prijetnju vašem zdravlju na ovom planetu. Ne, to nije sve veća proizvodnja nuklearnih tvari. NAJVEĆA PRIJETNJA VAŠEMU ZDRAVLJU JE PRERAĐENA HRANA!

Danas se Amerikancima nudi više lažne, patvorene, devitalizirane, bezvrijedne "hrane" nego prave, istinski vrijedne, izvorne hrane koja je potrebna za održavanje života. A za to imamo zahvaliti prerađivačima hrane. Kako se debljaju naši strukovi (i krvne žile), tako je i s njihovim novčanicima.

Tako se po navici koristimo izrazom prerađena hrana da je za mnoge od nas ona počela predstavljati "tek jednu vrstu hrane". Shvatite što ona uistinu znači.

Shvatite da se riječ prerađeno odnosi na postupke koji na koncu oslabljuju vaše zdravlje. To je izraz koji možete vrlo lako i točno zamijeniti s riječju uništeno. Prerađivanje je skup postupaka kojima se savršeno dobroj hrani, onoj koja sadrži hranjive sastojke potrebne da bi se nastavio život, oduzima sve što ima vrijednost pa se zatim opet nudi na prodaju. Drugim riječima, prerađivanje je izrađivanje nečega što treba staviti u ljudski želudac, a što više ne sliči onome što je priroda proizvela da bi se konzumiralo.

Opisat ću za vas jedan zgodan, mali scenarij koji su smislili prerađivači hrane.

Ponajprije se, kao prvi korak, hrana koja je jednom ustvari bila hrana, stvorena od prirode i sposobna opskrbiti potrebe vašeg tijela, prerađuje. Drugim riječima, ona se denaturira i devitalizira - grije, pregrijava, patvori, melje u prah, usitnjuje, oštećuje, degradira i na mnoge druge načine lišava svojih prvobitnih vrijednosti - sve dok više uopće ne sliči na proizvod prirode koji je rastao za vas.

Idući je korak broj dva. Dodavanje kemikalija. Više od pola milijarde kilograma kemikalija dodaje se po sasvim ustaljenim pravilima u hranu koju Amerikanci pojedu svake godine. Postoje kemikalije za sve što uopće možete zamisliti: za bojanje u svrhu pojačanja ili promjene već postojećih boja; boje koje pojećavaju izgled; konzervansi koji štite od

kvarenja - tako da je i tri tjedna nakon kupovanja jedan bijeli kruh (kojega mi volimo zvati vitaminski obogaćenim stiroporom) još uvijek mek; omekšivači, stabilizatori, sredstva protiv pjenjenja; kemikalije koje sprečavaju fermentaciju; kemikalije za površinsku strukturu, čvrstoću, zgušnjavanje i emulgiranje; sredstva za dodavanje arome uz pomoć proizvoda uglavnom sintetičkog katrana kamenog ugljena proizvedenog u laboratoriju; kemikalije koje ili povećavaju ili smanjuju sadržaj vlage te mnoštvo umjetno proizvedenih hranjivih tvari na kraju kao pokušaj da se doda nešto od onoga što je uništeno.

Onaj dan kad je znanost stupila u područje industrije hrane uistinu je jedan tužan dan. Prirodna se hrana rutinski pretvara u mješavinu skupih kemikalija koje su i izrađene tako da simuliraju hranu. Kad prerađivači hrane proizvedu te odvratnoće uz pomoć čudesa suvremene tehnologije za izradu hrane, vrijeme je da im predate svoj teško zarađeni novac.

Treći je korak je izopačenost uznesena na nove visine. Prerađivači hrane unajmljuju lobiste da bi im ovi pomogli pri donošenju zakona koji im omogućuju da tu hranu nazovu ni manje ni više - prirodnom. Jeste li se ikad upitali kako se može nazvati prirodnom hrana koja je više od 50 posto prerađeni bijeli šećer i u kojoj vrvi od aditiva? Ali to su zakoni, čovječe, zakoni!

Prerađivači hrane su ustvari imali uspjeha u donošenju zakona koji su im dopustili uporabu riječi prirodno na naljepnicama sve dok je određeni postotak sastojaka uistinu i dolazio od prirodnog proizvoda. Lukavo, vrlo lukavo. Kad pogledate na popis sastojaka pakiranog proizvoda s nazivom "Sve prirodno" pa vidite nekoliko riječi s više slogova no što ih možete nabrojiti na obje ruke, to nije prirodno! Prirodno znači onakvo kakvo se pojavljuje u prirodi - i točka. Ne znam kako je s vama, ali kad sam ja bio dijete, ja se nisam odmarao u hladu starog, hidriranog klormetanskog1 6 stabla.

Ovakve su nejasne tvrdnje moguće budući da ne postoji općenito prihvaćena definicija prirodne hrane. Stoga FDA (Američka organizacija za hranu i lijekove) vrlo široke ruke dopušta proizvođačima da definiraju tu riječ sami za sebe. Kako zgodno. To je kao da automehaničarima kažete da moraju biti pošteni kad vam izdaju račun za obavljene usluge, ali o onome što je pošteno odlučit će oni sami. Pa će vam tada možda "pošteno"zaračunati 650 dolara promjenu ulja na autu ili 300 dolara zato što je popravio brisač stakla.

Sada slijedi četvrti korak, pakiranje. To je vrlo važno. Na pakiranje se troši više novca nego na sam proizvod: četverobojne kutije vrište obećavajući vrijednost i okus, besplatne kupone, "SVE JE PRIRODNO"

"'Klormetan (metil-klorid) - spada u organohalogenc spojeve koji nisu mnogo rasprostranjeni u prirodi, već predstavljaju proizvode kemijske industrije te između ostaloga imaju i posebnu namjenu npr. u pesticidima.

ispisano golemim slovima te možda uključuje i besplatnu zviždaljku ili neku drugu igračku kakobi vas navela da je kupite. Toliko toga dobijete.

I na koncu je tu korak broj pet. Unajmljuje se neka tvrtka koja vodi marketing i reklamiranje kako bi vas uvjerila da taj proizvod kupite. Dovoljna količina reklame navela bi neke ljude da kupe pa pojedu i katran ako im je predstavljen na pravi način. Ne smijte se. Pa ljudi već i jedu tako loše proizvode, pa čak i lošije. Te vam reklame zapravo ne prodaju hranu. One vam prodaju splačine. Reklame prikazuju sretne, zdrave ljude koje uživaju u proizvodima u ritmu zgodnog, živahnog jingla, govore o svemu samo ne o stvarnoj vrijednosti hrane. Sjećate li se jedne reklame za kečap koja vam je, umjesto da govori o tomu kako ova vrsta ima okus po rajčicama, taj proizvod prodavala na temelju činjenice da je ovom kečapu trebalo više vremena da ga se nakaplje na tanjur nego neki konkurentni proizvod?

Ovaj vrlo uspješan scenarij prerade hrane ima jedno vrlo odgovarajuće ime. Zove se "kašektomija" i izvodi se s preciznošću potrebnom za operaciju mozga. Vaš se novac stručnjački vadi iz vašeg novčanika, a za uzvrat dobivate nešto što nije samo bezvrijedno već i štetno. To je prvoklasna "kašektomija".

Što biste pomislili da otkrijete kako postoji jedna skupina ljudi koju nazivaju National Water Contaminators Association (NWCA - Nacionalna udruga zagađivača voda) koja se brine o tomu da vaša voda bude zagađena? Ili National Air Polluters Association (NAPA - Nacionalno društvo zagađivača zraka) čiji je posao pobrinuti se da vam bude zagađen zrak? Ili National Food Processors Association (NFPA - Nacionalno društvo prerađivača hrane) čiji je posao da prerađuje vašu hranu? Biste li bili zgranuti, iznenađeni, razočarani ili što drugo? Zacijelo ćete reći: "Ne postoje takve skupine." No, dobro, imate pravo ... uglavnom. Dvije od ovih skupina ne postoje, ali NFPA uistinu postoji. Ona održava konvencije, konferencije za sponzore o reklamiranju i nazivima hrane, a njezini su članovi upravo oni prerađivači koji prerađuju vašu hranu i provode "kašektomije".

Dopustite mi da vam predstavim Paula A. Stitta. Gospodin Stitt je biokemičar koji je svoj rad posvetio pomaganju Amerikancima da dobiju pravu hranu i razotkrio velike proizvođače hrane koji se koriste skupim reklamnim kampanjama vrijednim milijune dolara kako bi uvjerili ljude da je "antihrana" upravo ono što bi oni trebali jesti. Zbog otvorenog iznošenja svojeg mišljenja o američkoj prehrambenoj industriji dospio je u gotovo sve novine i časopise te intervjue u gotovo svakoj glavnoj emisiji na radiju i televiziji u zemlji. Napisao je knjigu s nazivom U borbi protiv prehrambenih divova (Fighting the Food Giants). Tu je knjigu napisao zato što se osjetio uvrijeđenim. Kad sam je pročitao, i ja sam bio ljutit i uvrijeđen. Ako je i vi budete pročitali, i vama će biti tako.

Ono što Stittovu knjigu čini tako napetom i značajnom jest činjenica da je nije napisao kao neki izvanjski protivnik. On sam bio je četiri godine profesionalni prerađivač hrane i radio je za dva golema proizvođača hrane u Sjedinjenim državama. Otpustili su ga kad je prosvjedovao zbog nekih potajnih, nepravilnih i prijevarnih načina na koji su se vodili poslovi u kompaniji za koju je radio. Kad je ustrajao na tomu da se javnosti mora ponuditi više hranjivih prehrambenih artikala, smaknuli su ga. Činjenica da je ta knjiga napisana s pogledom iznutra je ono što je na mene ostavilo snažan utisak. On zna što se događa. To nije nagađanje.

U uvodu svoje knjige gospodin Stitt navodi: "Postoji u ovoj zemlji jedna utjecajna sila koja se namjerila trovati vašu hranu, koja vas želi učiniti ovisnima preko te hrane i manipulirati kemijskim ustrojem vašeg tijela. Ova zavjera želi da budete prenajedeni, ali neishranjeni. Tko stoji iza te zavjere da vam oduzme život? Veliki prerađivači hrane.

"Bez vašeg znanja i pristanka oni kontroliraju sve što jedete, kada jedete, koliko pojedete, čak i način na koji o hrani razmišljate. Ti divovi su učinili sve što mogu kako bi vas spriječili da to saznate. Tako su izobličili vašu svijest o hrani da bi vas mogli pretvoriti u svojevoljnog sudionika u svojoj vlastitoj propasti."

Teško nama! Ovo je zaista zastrašujuće! Pročitao sam taj navod više puta kako bih u potpunosti shvatio ono o čemu govori. Vi ... vaša djeca ... truju vas svjesno i namjernol Jedno je kad pokušate zaraditi novac prodajom proizvoda za koji mislite da ima koristi premda možda i nema, ali staviti u prodaju neki proizvod s punom sviješću o njegovoj ništavnosti i štetnosti jest nesavjesno.

Jeste li ikad čuli da netko kaže: "Ja to ne razumijem. Stalno nešto jedem, ali sam uvijek gladan." Ili ste možda zatekli sami sebe (ili svoje dijete) kako se šunjate po kuhinji u potrazi za nekim jelom tek pola sata nakon obroka, iako jednostavno nema razloga zašto biste bili gladni. Ova naizgled zbunjujuća i razdražujuća situacija nije slučajna.

Jeste li ikad čuli za appestat? Appestat je organ smješten u bazi mozga. To je nešto poput termostata. Appestat je odgovoran za vaš tek. On neprestano prati i mjeri hranjive tvari u krvotoku. Kad njih nema u potrebnim količinama, vi se osjećate gladni. Pa što mislite da se događa kad jedete hranu čiji su hranjivi sastojci uništeni? Vi ćete se napuniti, ali će zato što je ta hrana "prazna" appestat registrirati da i dalje trebate još hrane. Vi nastavljate jesti, ali appestat se jednostavno ne isključuje. Rezultat je ona poznata pritužba: "Jedem cijelo vrijeme, ali još uvijek sam gladan." Tijelo je navedeno na to da misli kako mu treba još hrane, a zapravo žudi za hranjivim tvarima. Nažalost, postoje i dobročinitelji u ovoj tragičnoj situaciji - ljudi koji izrađuju i prodaju vam tu praznu hranu! Vaš prividno nezasitan tek je rezultat najogavnijih vrsta manipulacija kemijom vašeg tijela koje možete zamisliti, koje su sve smišljene zbog povećanja

dobiti na štetu vašeg sve slabijeg zdravlja. Eto to je toliko razbjesnilo gospodina Stitta da je ugrozio vlastitu karijeru kako bi pokušao iznijeti na vidjelo istinu.

Saznao je da je kompanija koja ga je zaposlila - a tako i mnoge druge - imala ljude koji su radili na takvim vrstama hrane koje bi zaobišle appestat. Oni su namjerno izrađivali prehrambene proizvode lišene hranjivih sastojaka - potpuno ih izbacivši preradom, zatim su namakali tu hranu u kemikalije kako bi bili dobrog izgleda i okusa. Na taj način vi jedete i jedete i jedete i kupujete još i još i još tih njihovih proizvoda. Oni se bogate. Vi se debljate, a vaše tijelo pati. I sve se to izvodi prema planu! Sve je smišljeno, sračunato. To se zbiva upravo ovoga časa dok ovo čitate!

Riječima gospodina Stitta: "Prehrambene kompanije znaju da se prisilno jedenje uzrokuje, a ne liječi, trpanjem bezvrijednih grickalica koje nemaju hranjivih tvari i koje su uistinu prerušene prazne kalorije. One čak znaju da neki proizvodi koje oni lansiraju kao zdrave i hranjive ustvari uzrokuju štetu i slabo zdravlje, ali skrivaju od vas tu istinu."

Evo samo jednog primjera zbog kojega ćete pozelenjeti od bijesa: Dok je obavljao neka istraživanja za projekt na kojemu je radio za

tu veliku kompaniju koja prerađuje hranu gospodin Stitt je naišao na izvještaj koji je kompanija objavila 1942. g. Bila je to detaljna studija u kojoj su štakorima podijeljenima u četiri skupine davali posebne vrste hrane. Prva je skupina dobila običnu, cjelovitu pšenicu, vodu, vitamine i minerale. Skupina broj dva dobila je pšenične pahuljice - proizvod koji je prodavala ta kompanija - vodu i iste vitamine i minerale. Trećoj je grupi davana voda i bijeli šećer. A četvrtoj skupini nisu dali ništa osim vode i hranjivih tvari.^ Štakori koji su dobili cjelovitu pšenicu živjeli su više od godinu dana. Štakori koji su dobivali samo vodu i vitamine živjeli su samo oko dva mjeseca. Oni koji su bili hranjeni bijelim šećerom i vodom živjeli su samo jedan mjesec. Štakori kojima su davane pšenične pahuljice umrli su kroz dva tjedna! Nisu umrli od neishranjenosti. Zapravo u tim pšeničnim pahuljicama ima nečega otrovnog. Kad se zrna izlože pritisku od 6.800 kilograma po kvadratnom inču (2,54 cm2), taj proces očito proizvodi kemijske promjene koje pretvaraju hranjivu žitaricu u otrovnu supstancu. Kompanija je za tu otrovnost znala trideset osam godina!

Šokiran, Stitt je odnio taj izvještaj jednom od svojih kolega koji je isto tako bio šokiran pa je otišao predsjedniku kompanije s molbom da ponovno razmotri prodaju ove "hrane" za nedužnu javnost. Ovo je izravan navod onoga što mu je predsjednik rekao: "Znam da bi ljudi trebali tu pšenicu bacati na mladenku i mladoženju na vjenčanjima. Ali ako oni uporno traže da im se s time pune usta, što ja tu mogu? Osim toga, prošle smo godine na tomu zaradili devet milijuna dolara." Gospodina Stitta su naputili da se drži svoga posla i ne brine o onomu što se događa u ostalom dijelu kompanije. Očito su ovi ljudi smislili kako da spavaju po

noći. Gospodin Stitt to nije mogao pa su ga otpustili kad je i dalje nastojao raščistiti ovaj predmet.

Kad se u orječju ove knjige spominje prerađivana hrana, to se odnosi na hranu koja je beživotna, stoga mrtva ... to jest bezvrijedna. Ni u kojim okolnostima neće vaše iznimno inteligentno tijelo nikad pokušati prihvatiti kao dio svoje cjeline nikakvu beživotnu^ tvar u svoju životnu staničnu strukturu. Ono to ne može i neće. VAŠE JE TIJELO ŽIVO I MOŽE SE IZGRAĐIVATI JEDINO POMOĆU ŽIVIH TVARI. Kako samo pametni morate biti da biste shvatili da je ako je veći dio od pedeset tona hrane koju pojedete mrtvo (prerađeno), to upravo ono što će i vaše tijelo postati, mrtvo\ Drugim riječima, vi imate određeni stupanj kontrole nad dužinom i kvalitetom svojega života. Ako je beživotna hrana ono što vi ne želite, tada je suprotno tomu ono što uistinu želite - životna hrana! AKO ŽELITE BITI ŽIVI, JEDITE ŽIVOTNU HRANU! Treba li vam za to dokaz ili vam zdrav razum govori iz same očevidnosti ove činjenice?

Dopustite mi da vam objasnim što je životna hrana. Životna hrana je bilo koja hrana koja nije ni na koji način izmijenjena u načinu na koji je stvorena u prirodi. Drugim riječima životna hrana je sirova hrana. Oba naziva opisuju isto: hrana u svom prvobitnom obliku, onakva kakvom ju je stvorio Veliki stvoritelj.

Svaka životinja na Zemlji je biološki prilagođena da jede određenu vrstu hrane. Lav je biološki prilagođen da jede zebre i gnuove. Konj je biološki građen tako da jede travu. Medvjed koala je biološki prilagođen da jede lišće eukaliptusa. Orangutan je biološki prilagođen da jede voće. ltd. itd.

Dvoje je istinito za prehrambene navike svih životinja. Ponajprije, one nikad ne prijeđu granice svojih bioloških uvjetovanosti - lav nikad ne jede žitarice, konj nikad ne jede zebre. Kao drugo, svi oni bez iznimke u cijeloj prirodi jedu sirovu hranu.17 Osim ako ih ne pojedu, pogodite od čega umiru životinje u divljini. Od prirodnih uzroka, to jest, došavši do kraja svojeg životnog vijeka.

Pogledajmo sada ljudske životinje - nas. Jesmo li mi prekoračili granice naše biološke prilagodbe jedući hranu koja nije za nas? Šalite se? Navedite nešto što nećemo pojesti. Jedemo žitarice, voće, povrće, gljive, mrave i druge kukce, riblja jaja, druge životinje - uključujući i svinjska crijeva, kravlju jetru, janjeći mozak, žablje krake, puževe, telad, konje, pse, štakore, zmije, crve u pokvarenim siru i mnoštvo prerađenih proizvoda koje nijedna druga životnija ne bi pri zdravoj pameti jela. Da, prekoračili smo tu granicu posve sigurno. Svakako smo i mi biološki

17 Sjetite se i opet da mislim isključivo na životinje u njihovu prirodnom prebivalištu, ne životinje u zoološkim vrtovima ili one koje držimo kao ljubimce pa su prisiljeni skrenuti od svojih prirodnih naklonosti.

prilagođeni na jedenje nečega. Bismo li mi mogli biti jedina životinja na Zemlji koja je stvorena da jede baš sve što nam zapne za usta? Teško.

LJUDSKA JE VRSTA BIOLOŠKI PRILAGOĐENA DA JEDE HRANU IZ BILJNOG CARSTVA. Možda smo naučili jesti drugu vrstu hrane i to je u redu, ali po pitanju onoga čemu smo biološki prilagođeni to je biljno carstvo. Dakako, bit će onih koji će to ismijati i ustvrditi da smo građeni tako ta jedemo meso isto kao i biljnu hranu. Tvrdnje poput tih ne temelje se na fiziologiji. Oni koji uporno tvrde da smo stvoreni tako da jedemo mesnu hranu su ili prodavači hamburgera koji od toga žive ili primaju plaću u kompanijama koje zarađuju od prodaje životinja za hranu. Ovo nije nagađanje ili zamišljanje.

Fiziologija naših tijela jest ono što jest, i nikakve uljepšavajuće priče niti priznati "stručnjaci" nikad ne mogu to promijeniti tako da se uklapa u njihove lažne pretpostavke. Sve životinje koje su uistinu građene tako da jedu meso drugih životinja imaju probavni sustav koji je kraći od probavnih sustava životinja koje su građene tako da jedu hranu iz biljnog carstva. U tomu nema iznimke. Usporedite probavne sustave životinja mesojeda ili sveždera s našim probavnim sustavom pa će to postati savršeno jasno. Naši su probavni sustavi mnogo, mnogo duži od sustava onih koji jedu meso. Ovo se jednostavno ne može zaobići.1 8

Ne samo da smo granicu prekoračili, već više ni ne jedemo hranu sirovu. Daleko od toga. Najveći je postotak naše hrane ili prerađen ili prokuhan ili oboje! A od čega ljudi obično umiru? Od bolesti* Ustvari je postotak smrti zbog prirodnih uzroka toliko malen da se u statistikama uopće ni ne navodi. Što vam vaši nagoni, zdrav razum i logika govore o svemu ovomu? Sve životinjske skupine na Zemlji osim jedne - nas - jedu hranu na koju su biološki prilagođeni, u sirovom obliku, i dozive svoj život s vrlo malo boli ili bolesti. Jedina vrsta koja se ne pridržava svoje biološke prilagodbe i ne jede hranu u sirovom obliku trpi bolove i od bolesti umire češće no od bilo čega drugoga.To su ledene, čvrste činjenice i sva lupetanja i brbljanja cijele vojske plaćenih profesionalaca neće ih ni za dlaku promijeniti.

Dopustite mi da ovdje budem vrlo jasan: Nipošto ovime ne mislim da biste, ako želite biti zdravi i živjeti punim životom, morali jesti samo hranu na koju ste biološki prilagođeni i to u sirovu obliku.

Neminovno je da će neki dijetetičari, nutricionisti i pseudointelektualci pročitati samo sadržaj, bibliografiju i nekoliko odabranih poglavlja ove knjige pa je odbaciti uz grimasu koja će reći kako vam ovdje zapravo navodim da ne smijete jesti ništa osim trave i to nekuhane. Ne želim ostavljati utisak da morate jesti isključivo nekuhanu hranu iz biljnog carstva kako biste iskusili zdravlje i dugovječnost. Međutim, želim vam uistinu skrenuti pozornost na to da što više

Učinak jedenja mesa na ljudsku vrstu obraduje se na šire u 14. Poglavlju.

neprerađene, životne biljne hrane budete jeli, to će biti bolje po vas. To je jasno! To je samo pitanje pronalaženja sretne ravnoteže koja će biti djelotvorna u vašem životu.

Uvijek moramo razmotriti ono što zovemo stvarnime za razliku od ideala. Bilo bi idealno jesti potpuno čistu, životnu hranu iz biljnog carstva, ali to jednostavno nije realno za očekivati. Stvarnost je takva da volimo mesto, tjestenine, kruh, pizzu, sladoled i mnoštvo druge hrane koja možda nije idealna, ali je odigrala svoju ulogu u našoj prehrani. Najbolje je približiti se što se više može idealu, a istodobno u tomu uživati. Ispravno je i prirodno da ćemo u jelu uživati, ali uživanje nije jedina svrha zbog koje moramo jesti.

Kad govorim o životnoj hrani, govorim o voću, povrću, jezgričavom voću i sjemenkama. Ako u vašoj prehrani prevladava ova hrana, tada će u vašem životu prevladavati zdravlje. To je lijepa, jednostavna jednadžba. Ono što mi predlažemo ne sastoji se u tomu da vi sada preko noći okrenete svoj život u potpunosti prema uzimanju isključivo životne hrane, već da povećate količine životne hrane već prema vašem životnom načinu i onomu koliko se sami budete na to željeli obvezati. Te promjene nikada ne bi smjele postati poput iskušenja ili natjecanja. Jedenje treba ostati radost. Kad se počnete osjećati bolje, automatski ćete biti oduševljeniji i prirodno ćete napredovati svojom vlastitom brzinom.

Ovih se dana mnogo priča o prevenciji bolesti. Ironija je u tomu da su još nedavno, prije samo deset godina "stručnjaci" gotovo poricali povezanost prehrane i bolesti. Istini za volju, kad je dr. David Reuben uveo prehranu s visokim udjelom vlakana, gromoglasno ju je napala (što je standardni postupak s novim informacijama) Američka udruga za unapređenje znanosti, skupina vrhunskih znanstvenih stručnjaka koji bi navodno trebali biti u prvim redovima borbe za ono što je za čovječanstvo najbolje. Oni su zapravo ustvrdili da bi vlaknasta prehrana "razderala crijeva i prouzročila rak jetre". Da li danas u našoj prehrani ima vlaknaste hrane? Još u travnju 1986. je Centar za istraživanje raka Sloan-Kettering izdalo list u kojemu se navodi da su oni koji zagovaraju vezu između liječenja raka i prehrane "šarlatani" . Postavite li pred neke "stručnjake" malo novih informacija, oni će ponavljati poput papiga: "šarlatani,

šarlatani, šarlatani". Unatoč tom otporu "stručnjaka" međusobna povezanost prehrane i

bolesti je ty/sr/nty_uspostavljena, ali osim tek površnih savjeta (npr. smanjite količine masnoća i kolesterola te povećajte količine vlakana) ne dobivamo previše smjernica za ono što bismo i kako bismo to točno morali činiti. To je ono što smo Marilyn i ja pokušali učiniti našim zajedničkim sveukupnim proučavanjem tijekom dvadeset devet godina: pružiti vam točno određena sredstva za uporabu. A ovo su te naše posebne odredbe:

1. Jedite hranu s visokim udjelom vode.

2. Pravilno kombinirajte svoju prehranu.

3. Jedite voće na ispravan način.

4. Suzdržavajte se od uzimanja teške hrane tijekom ciklusa eliminacije i asimilacije.

5. Vodite računa o svojoj biološkoj sklonosti i prilagodljivosti pa povećajte količine odgovarajućih životnih namirnica u svojoj prehrani (voće, povrće, izdanci, jezgričavo voće i sjemenke).

Kada počnete jesti manje kuhanu hranu u korist što više sv ježe^ _ hrane, smjesta će se početi zbivati pozitivne promjene, kako fizički tako i

mentalno. Budući da na taj način opskrbljujete svoje tijelo onime za čime ono prirodno žudi, sve će vaše tjelesne funkcije postati bolje: bolja probava, bolje iskorištenje hranjivih sastojaka, bolja eliminacija, bolje pročišćenje cjelokupnog sustava, sve će postati bolje. Kao i kod svakog stroja: što je bolje gorivo, to je bolji njegov rad. I kao i inače, mi ne žellimo da nas po tom pitanju držite za riječ. Naša je želja samo da ovo iskušate te se osvjedočite o ovim rezultatima sami za sebe.

Razlog zbog kojega prebacivanje na što više svježe hrane ima tako temeljito koristan rezultat je taj što ona smanjuje izloženost nezdravim učincima koje kuhana hrana ima na vaše tijelo. Kuhanje stvara okolinu pogodnu za bolesti. Ono samo po sebi proizvodi bolesti. To se pokazalo istinitim u brojnim studijama. Svakome tko je ove studije proučavao ti dokazi djeluju kao neodoljivi. Kuhanje hrane uništava potencijalne blagodati svojstvene životnoj hrani - ono razara ili obezvređuje 85 posto izvornih hranjivih sastojaka. Gotovo svi enzimi su ubijeni zato što su osjetljivi na vrućinu. Aminokiseline su uništene ili pretvorene u oblike koje je ili iznimno teško ili nemoguće probaviti. Pod mikroskopom se eterično tijelo živuće stanice iskri kao sunčevom svjetlošću. Mrtve stanice ne odašilju svjetlost, one nemaju boje. Ako iz biljke ili neke namirnice uzmete sjeme i izložite ga vrućini istoga stupnja na kojemu kuhate hranu za sebe, ono neće proklijati, neće rasti.

Evo malog eksperimenta koji možete izvesti na sebi. Kupite u trgovini dvije jabuke. Jednu ispecite pa ih obje stavite na prozorsku dasku. Uvjerit ćete se kako svježa, sirova jabuka traje poprilično dugo vremena, a ispečena jabuka fermentira i trune vrlo brzo.

U svojoj knjizi Budite svoj vlastiti liječnik dr. Ann Wigmore navodi: "Najuzbudljivije iskustvo koje pamtim je kad sam vidjela kako stanice raka uzete iz ljudskog tijela / dalje uspijevaju na kuhanoj hrani, ali ne preživljavaju na istoj hrani koja nije bila kuhana."

Jedna od najupečatljivijih i najutjecajnijih studija o kuhanoj hrani protiv životne hrane je ona koju je proveo dr. Francis M. Pottenger, a objavio Američki časopis za ortodonciju i oralnu kirurgiju. Dr. Pottenger je izveo jedan poman, temeljit eksperiment na 900 mačaka kojima je određena kontrolirana prehrana. Korištene su samo dvije vrste hrane koje su bile davane u sirovom ili kuhanom stanju. Rezultati su bili tako zapanjujuće uvjerljivi da nema nikakve sumnje u to da je životna bolja od kuhane. Mačke koje su jele samo živu, svježu hranu donosile su godinu za godinom na svijet zdrave mačiće. Nije bilo bolesti, slabog zdravlja, preranih smrti. No, mačke kojima je davana ista hrana, ali kuhana, razvile su sve one bolesti suvremenog čovjeka: bolesti srca, rak, bolesti bubrega i štitnjače, upalu pluća, paralizu, gubitak zuba, artritis, teškoće kod omacivanja, smanjen seksualni interes, dijareju, tako snažnu razdraženost da je s mačkama bilo teško raditi, oštećenja jetre i osteoporozu (zbog koje su im kosti i zubi postali tanki i krhki). Izmetine tih mačaka bile su toliko toksične da biljke nisu htjele rasti na tlu koje su gnojili tim izmetom, a biljke gnojene stolicom mačaka koje su hranili živom hranom su uspijevale. A ovdje je i presudna činjenica: prva generacija mačića koji su se rodili u drugoj skupini mačaka bila je bolesna i nenormalna. U drugoj su se generaciji rađali mahom bolesni ili mrtvi mačići. U trećoj su generaciji majke već bile jalove. Dr. Pottenger je slične testove provodio na bijelim miševima, a rezultati su se poklapali s rezultatima testova provedenima na mačkama.

Kuhana hrana uzima svoj danak! Zato svatko tko želi živjeti život lišen slabog zdravlja i bolesti u najvećoj mogućoj mjeri mora uvidjeti mudrost toga da barem malo poveća unošenje životne hrane u svoj organizam.

BOLESTI SE NE DOGAĐAJU SAMO TAKO. One se izgrađuju s istom onom sigurnošću s kojom se gradi i zdravlje, a nama je ostavljeno na izbor što ćemo graditi. Kako je rekao dr. Robert S. Mendelsohn: "Zdravlje je pitanje izbora, a ne zagonetne slučajnosti." Ako za podizanje zgrade od trideset katova koristite crvotočno drveto za osnovnu konstrukciju, slabe potpornje i ostale trećerazredne materijale loše kvalitete, kakvu mislite da ćete vrstu konačnog proizvoda dobiti? Nije potrebno odgovoriti. Ako, dakle, izgrađujete ljudsko tijelo a materijal koji će postati vaša krv, kosti, koža, organi - uistinu, svaka stanica vašega tijela -je slabije kvalitete, kakvu mislite da ćete vrstu tijela na koncu dobiti? Nije potrebno odgovoriti.

S obzirom na činjenice i dokaze koje sam iznio protiv kuhane hrane mogli biste zaključiti da će mi idući korak biti da vas pokušam nagovoriti da jedete samo životnu hranu ili gotovo svu životnu hranu. Ne bojte se. Kako sam već istaknuo, iako bi to bilo idealno, to svakako nije sasvim u skladu sa stvarnošću. Suočimo se s time, kuhana je hrana4sastavni dio našeg života. Ja znam da i sam pojedem određenu količinu, ali nastojim

jesti više životne nego kuhane hrane, a ona koju kuham je što je moguće više izvorna i neprerađena. A to je sve što se nadamo da ćete činiti i vi koji čitate ovu knjigu.

Kad biste znali da dom za koji ste crnčili i koji vam je tako dragocjen stoji točno na putu pobješnjele poplave te da je sve što morate učiniti da ga spasite pobacati oko kuće vreće s pijeskom, biste li učinili taj napor? Zašto ne biste učinili taj napor? Koja bi vas sila mogla spriječiti da poduzmete ovu zaštitnu mjeru? Vaš vam je život zacijelo važan koliko i vaša kuća. Postoje zaštitne mjere koje možete poduzeti kako biste spriječili loše zdravlje, a nijedna mjera nije tako djelotvorna poput poboljšanja kvalitete hrane koju jedete. To jednostavno ne možete poreći.

Vaša je hrana jedini, najvažniji čimbenik u izgrađivanju i očuvanju vašega zdravlja. U prošlosti je neukazivanje dužne važnosti prehrani predstavljalo očigledan propust monumentalnih razmjera. Kad čovjek samo pomisli da se nekad zapravo smatralo apsurdnim povezivati prehranu s lošim zdravljem! Danas bi to, dakako, bilo kao da kažete kako ocean nema nikakve veze s valovima koji se prelijevaju po obali. Svakoga dana postaje sve jasnije i očitije koliko je hrana presudna za zdravlje, a jednog će se dana ljudi prisjećati onih koji su u tu činjenicu sumnjali i to s istom nevjericom s kojom se danas prisjećamo puštanja krvi. Sada je čas da shvatite kako presudno možete utjecati na dužinu i kvalitetu svog života te života vaših voljenih. Nemojte čekati dok postane prekasno ili dok ti dokazi ne postanu toliko očiti da će sve postati gotovo staromodno. Učinite to sada!

Što više jedete životne hrane, to ćete biti životniji i slobodniji od bolesti i bolnica. Čak i ako su promjene koje budete učinili jedva vidljive, ipak ćete osjetiti poboljšanje. Dvotjedni jelovnik nazvan Živjeti zdravo koji je izložen u ovoj knjizi izrađen je da bi vam pomogao unijeti više životne hrane u svoju prehranu, a istodobno vam omogućuje da doživljaj jedenja ostane radostan doživljaj. Samo trebate pokušati. Ustanovite sami za sebe tu izvanrednu razliku koju možete ostvariti u svakom području svog života tako što ćete nagraditi svoje tijelo s manje prerađene beživotne hrane u korist što većih količina prirodne, životne, svježe hrane.

NOVI NAPAD NA VAŠE ZDRAVLJE - OZRAČIVANJE HRANE

Sad kad smo dokazali kako je hrana od presudne važnosti za cjelokupno zdravlje, pa čak i za naše živote, ne mogu zaključiti ovo poglavlje a da ne skrenem vašu pozornost na vjerojatno najpodliji pokušaj oskvrnjenja naše hrane (pa stoga i zdravlja) u povijesti ovoga planeta - na ozračivanje hrane, izlaganje vaše hrane radioaktivnim tvarima. Tako je, upravo onaj isti radioaktivan otpad zbog kojega su ljudi širom ove zemlje ogorčeni i marširaju ulicama protestirajući protiv toga da se on odlaže pod zemlju u njihovoj državi, taj se isti otpad sada koristi u napadu na vašu hranul Ma

čekajte malo. A mi bismo trebali biti radosni i uzvikivati: "Oh, Bože, Bože, nije li život predivan?"

Dobro, znam da će mnogi ljudi koji ovo čitaju reći: "O čemu vi to uistinu govorite? Nikad nisam čuo ništa o ozračivanju hrane." Zacijelo i niste. Pa oni su uložili su divovske napore da bi to od vas sakrili. Počinitelji ove ludosti se koriste svim mogućim sredstvima da bi se donijeli i stavili na snagu zakoni o kojima vi nećete imati pojma. Pa što biste drugo i očekivali, s obzirom na to što oni pokušavaju izvesti? Da netko želi opljačkati vaš dom, mislite li da bi vam pokucao na vrata i zamolio vas da ga odvedete do vaše kutije s dragocjenostima? Ne, ušuljat će se po noći kad kod kuće nema nikoga. Jednog dana samo ćete glavom vrtjeti lijevo desno pitajući se: " Što se dogodilo?" Ako ne progovorite glasno o svojem nezadovoljstvu upravo sada, krajem ovoga desetljeća, mnogo će hrane koju jedete biti podvrgnuto radijaciji koja se dobiva od smrtonosnih nuklearnih tvari i otpada.1 9 To je pitanje ili-ili: "Prestanite sada, ili ćete to poslije jesti!"

"No, tko stoji iza ovih zlodjela? Rusi? Najurit ćemo ih." Ne, ne. Nisu to Rusi. To bi bilo previše logično. To su Ministarstvo za energetiku (Department of Energy - DOE) i Međunarodna organizacija za atomsku energiju (International Atomic Energy Administration - IAEA), a oni imaju potporu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) te Američke organizacije za hranu i lijekove (United states Food and Drug Administration - FDA).

Možete biti sigurni da će svaka moguća blagodat koju donosi zlouporaba tog "napretka" biti uzveličana sve dok ne bude zvučala značajno poput drugoga Kristova dolaska na zemlju, dok se sve opasnosti koje postoje, a ima ih podosta, ne umanje do te mjere da više neće predstavljati nikakvu smetnju.

Ozračena hrana prima vrlo visoke doze radijacije - od nekoliko minuta do mnogo dužeg vremena, ovisno o hrani. Te se količine mjere u RADima (roentgen absorbed dose -apsorbirana doza radijacije). Jedan RAD je više od radijacije koju emitira jedna X-zraka. Tri stotine RADa će ubiti pola ljudi koji su izravno izloženi tom zračenju a preostale će sterilizirati. Pogodite koliko RADova želi FDA odobriti za primjenu na vašoj hrani? Sto tisuća na voće i povrće i 3 milijuna na biljke i začine. A ja sam cijelo to vrijeme mislio da je FDA ovdje da bi nas zaštitila! Hrana koja u Sjedinjenim državama trenutačno ima odobrenje da bude ozračena uključuje krumpir, pšenicu, pšenično brašno, svinjetinu, četrdeset sedam trava i začina, sjemenke i čaj. Jeste li vi to znali? Radijacija je razvikana jer navodno produžuje rok trajanja. Što ima loše u tome da uzmete svježu rajčicu, a ne onu koju su bombardirali nuklearnim otpadom kako bi mogla

19 Dva usputna proizvoda u proizvodnji nuklearnog oružja su kobalt 60 i eezij 137. Oni se koriste u vašoj hrani.

dva mjeseca čučati u sanduku ne pokvarivši se? Pa neka se pokvari. U prirodi je i određeno da se namirnice pokvare ako se ne pojedu, zato da bismo dalje tražili najsvježiju hranu. Tko ima koristi od dužeg vijeka trajanja? Vi nemate!

FDA na to spremno ističe da ozračena hrana ne čini hranu radioaktivnom osim ako se ne dogode oštećenja i kvarovi na opremi. Ovo je najveći "osim ako" u povijesti čovječanstva. E sad, ako se pokvari oprema koja izrađuje strojeve za pranje rublja pa se nađete s oštećenim, neuporabljivim strojem kojega morate vratiti da biste dobili novog, to može biti vrlo nezgodno - ali vam barem život nije ugrožen. Kad ne funkcionira oprema za ozračivanje vaše hrane, vi i vaša djeca jedete radioaktivnu hranu. Je li išta vrijedno te opasnosti? Zaista mislim - išta? Da li se strojevi ikad kvare? Je li svemirska letjelica eksplodirala? Je li se dogodio Černobil? Dakako, neki će vam "stručnjaci" reći da su šanse da se to dogodi jedan naprama milijun i to je vrlo umirujuće - sve dok vaše dijete ne plati cijenu za onaj "jedan" leukemijom ili tko zna čime. Kad se radi o vašem djetetu, nije važno jesu li šanse u omjeru jedan naprama milijun kvadrilijuna.

FDA tvrdi da je ozračena hrana "sigurna i zdrava". Ali njihovi najnoviji prijedlozi navode: "Uništavanje hranjivih tvari, međutim, nije važno." Prekrasno. Nije važno. Za koga? Uništavanje hranjivih tvari nije važno; inače je ta radijacija posve zdrava. Želite li kupiti ovu kuću? Osim činjenice da krov nema nosača pa će se srušiti ako prejako zalupite vratima kuća je savršeno sigurna. Biste li kupili auto kojega reklamiraju kao sigurnog ako samo preskočite činjenicu da kočnice ne rade na nizbrdicama a volan zakaže u oštrim zavojima? Nije nikakvo čudo da njezini zagovornici žele ovu užasnu inovaciju uvesti kradomice prije no što vi otkrijete što oni uopće smjeraju. Tko bi uzeo ozbiljno nekoga tko vam pokušava prodati kao "zdravu" hranu čiji su hranjivi sastojci uništeni? A uništeni jesu. Skupine aminokiselina (proteini) se raspadaju; masnoće i masne kiseline koje su vrlo osjetljive na radijaciju razlazu se u toksične supstance. Ugljikohidrati se razlazu u tvari koje oštećuju dijeljenje stanice. Uništavaju se neki enzimi, i vitamini budu uništeni ili iscrpljeni. Ovo FDA smatra "sigurnim i zdravim". Postoji nekoliko mrlji na ugledu FDA s obzirom na to koliko je u pravu kad nešto proglašava sigurnim. Između ostalih proizvoda koje je ona odobrila su taliomid, bendectine, soli sumporaste kiseline, EDB, DES, azbest i Balkon Shield. Hoćemo li sada vjerovati da je i ozračena hrana isto tako sigurna?

Premda FDA tvrdi da će se ozračivanje hrane strogo regulirati, to su prazne, lažne riječi zato što, kako sami priznaju, "FDA nije prikupila popis pogona i kompanija za radijaciju koje obrađuju hranu u Sjedinjenim državama. Kompanije koje obrađuju hranu ne trebaju se registrirati kod FDA." Kako će za ime Božje strogo kontrolirati te pogone ako ne znaju koji su i gdje se nalaze, što ozračuju i na koje su proizvode usmjereni?

I koliko je to samo "sigurno"? Njemački su znanstvenici otkrili da plastične posude i omotači u

kojima se ozračuje hrana otpuštaju toksične supstance u hranu tijekom tog procesa. Interni pregled FDA je 1982. g. pokazao da je samo 1 % od 413 studija koje su provedene u razdoblju od trideset godina navodno potvrdilo o sigurnosti. Dva proučavanja koja su provodili Rusi sa štakorima koji su hranjeni ozračenom hranom pokazala su oštećenja bubrega i testisa. Kod djece u Indiji koja su hranjena ozračenom pšenicom pokazala su se oštećenja kromosoma i abnormalnosti u krvi koje su povezane s leukemijom. Njemački znanstvenici su pronašli toliko loših učinaka da je Zapadna Njemačka radijaciju hrane zabranila zakonom. Ti učinci uključuju mutacije, smanjenu plodnost, metaboličke poremećaje, smanjenu stopu rasta, smanjenu otpornost na bolesti, promjene težine organa, tumore i još više toga. U Velikoj Britaniji također su zabranili ozračivanje hrane. Japanski liječnik Takahashi Kosei pregledao je studije na kojima je Svjetska zdravstvena organizacija temeljila odobrenje za ozračivanje. Podatke je ponovno analizirao i ustanovio da ne pružaju dokaze o sigurnosti. Umjesto toga se pokazalo da ozračeni krumpiri uzrokuju probleme krvnih žila, veću smrtnost, mutacije te povećane težine organa; ozračena pšenica uzrokovala je poremećaje hipofize, štitnjače, srca, a i pluća te je dovela do tumora. U tisuću dvjesto dvadeset tri mađarske studije nije dokazana sigurnost ozračene hrane.

A povećava li to uistinu vijek trajanja? Postoje mnoge studije koje ispituju djelovanje radijacije na produženi rok trajanja, jedno od njegovih osnovnih načela. Dr. Noel Sommer sa Sveučilišta u Californiji kojemu je Odbor za atomsku energiju platio kako bi od 1963. do 1973. proučavao isplativost ozračivanja kao tehnike za očuvanje voća i povrća došao je do sljedećih zaključaka:

1. Ozračene jagode plaču zbog ozljeda koje nastaju zbog rezova pri ozračivanju.

2. Agrumi su osjetljiviji na bolesti i prehlada pošto su ozračeni.

3. Javljaju se promjene u boji, mirisu, okusu i strukturi ozračenih proizvoda zbog kojih je taj proces upitan i može dovesti do potrebe za kemijskih aditivima.

4. Ozračivanje hrane vjerojatno nije sredstvo koje bi bilo dostatno u rukovanju s poljoprivrednim nevoljama kao što je infestacija voćne mušice i koja bi bila jedna od najčešćih uporaba. Bilo bi nedopustivo skupo graditi i održavati dovoljno pogona koji bi trebali biti dostupni u času kad se za njih ukaže potreba.

5. Nije izvjesno da bi se vijek trajanja bilo koje svježe (životne) namirnice ozračivanjem povećao za više od nekoliko dana kojom bi se kontrolirali organizmi koji trunu, a ni u kom slučaju ne postoji mogućnost da bi gama-zračenje moglo nadomjestiti fungicide (sredstva za uništavanje štetnih gljivica).

Druga tvrdnja glasi da bi ozračena hrana bila manje skupa. Ha! Bit će tu dodanih troškova za potrošača unatoč uvjeravanjima Ministarstva za energetiku i prehrambene industrije kako bi smanjeno kvarenje snizilo cijene. Te bi cijene uključile procijenjeno povišenje cijene od dva do dvanaest centi po funti ozračene hrane, ovisno o vrsti hrane, milijune dolara poreza koji su već predviđeni proračunom za financiranje izgradnje i rada pogona, troškove promidžbe u svrhu zadobivanja prihvaćanje ozračivanja u javnosti i astronomske troškove "sanacije" u tragičnom slučaju slučajnog propuštanja radioaktivnih tvari u okoliš.

FDA pokušava sve što može kako bi zavarala javnost i zaštitila samu sebe po pitanju krivnje u slučaju da se nešto poremeti. Oni su htjeli da se postojeći zakoni o isticanju naziva etiketama zamijene uvjetima poslovanja bez naljepnica kao u okvirima trgovine na malo. Na sreću je aktivistički pokret potrošača prisilio FDA da prihvati odredbu o etiketiranju. Stajalište koje su imali u FDA bilo je da potrošačima nedostaje temeljnog znanja da bi razumjeli riječi "obrađeno gama zračenjem" te da su se možda opirali kupovanju hrane koja je bila tako označena. O, Bože! Za ovako nešto doista treba imati obraza. Oni zapravo moraju poduzeti mjere da bi se borili protiv vaših prirodnih nagona za opstankom, u slučaju da biste se vi možda nepotrebno pokušali zaštititi od štetnih posljedica. Oni si to ne mogu priuštiti. To bi se vrlo nezgodno kosilo s njihovim planovima. Kad se krave vode na klanje, svakj će čas jedna od njih iskočiti da bi pobjegla pa će je morati ponovno vraćati u stado. To je isto tako vrlo nezgodno i za goniče koji ih vode na klanje.

FDA je 12. prosinca 1985. g. dala izjavu za tisak po kojoj će ozračena hrana imati naljepnicu "Pico-Waved". Ali u fizici ne postoji takav izraz. Kako pametno. Takva genijalnost koja služi samo da bi vas navela da radite ono što oni žele da radite. Jedna je riječ jednostavno izmišljena i iskorištena na taj način da bude manje neugodna od same istine ... uz to žele promijeniti ozračivanje hrane od "aditiva" u " proces" što prema FDA znači da ozračivanje hrane više neće automatski biti podložno pregledima o sigurnosti niti toksološkim testiranjima. To zajedno s uspostavljanjem zajedničkog odbora izuzima FDA kao jednu djelotvornu snagu za vođenje industrije. Industrija ozračivanja hrane bit će ostavljena da "upravlja" sama sobom - to jest, da čini što god želi, kad god to želi i gdje god to želi. Nitko nad njom neće imati nikakvog nadzora. Kako vam se to čini?

Svrha koja se želi postići ozračivanjem hrane jest da se Ministarstvo za energetiku oslobodi problema odlaganja nuklearnog

otpada te da se istodobno ostvari dobit za prehrambenu industriju. Ono ozakonjuje zakup radioaktivnog materijala Sjedinjenih država u privatnu industriju sa svrhom ozračivanja hrane. Isti nuklearni otpad koji predstavlja tolike probleme tolikim ljudima i strah i oprez u javnosti sada preuzima aureolu ugleda i poštenja. Umjesto da se vladina tijela dovinu načinima na koje bi se taj otpad ikako mogao očuvati u granicama sigurnosti, ono će ga sada dati u zakup i raspodijeliti kompanijama kako bi one na njemu zarađivale. A kako će to one zaraditi taj novac?

Pogodite kako ćete vi znati kupujete li ozračenu hranu? Na proizvodu će biti cvijet - ne mrtvačka lubanja, već cvijetl Mogli su onda barem staviti uginuli cvijet.

Institut za zdravlje i energiju, neprofitna skupina čuvara javnog ćudoređa koja skrbi za opasnosti od radijacije najbolje je to sve sažela: " Ministarstvo za energetiku ne nastoji iznaći najbolji način za očuvanje hrane ili zaštite ljudskog zdravlja, ono nastoji pronaći prikladan način na koji bi se riješila dijela svog nuklearnog smeća koje je nastalo pri izgradnji nuklearnog oružja." Ne smijemo im dopustiti da s time samo tako prođu.

Ako Ministarstvo za energetiku pronađe načina, širom zemlje pojavit će se tisuću pogona za ozračivanje hrane u roku od deset godina. Istina je ta da ti pogoni za ozračivane hrane nisu ništa više nego odlagališta nuklearnog otpada sa živopisnim imenom. Razmislite o ovome. To je prosječno dvadeset pogona za ozračivanje ili odlagališta nuklearnog otpada u svakoj pojedinoj državi ove zemlje. To potiče vrlo važna pitanja koja se tiču opasnosti pri prijevozu, rukovanju i uporabi radioaktivnih materijala. Odbor za nuklearne odredbe nema baš dobar ugled što se tiče praćenja kršenja sigurnosti i sprečavanja nesreća u sadašnjih devedeset osam atomskih centrala. Pazite! Devedeset devet nuklearnih centrala! Oni žele imati tisuću pogona za ozračivanje hrane. Količina radioaktivnog materijala koji bi se unosio i iznosio iz jednog pogona u pet godina bio bi pet puta veći od svih izvora radioaktivnih otpada niske razine proizvedenog u Sjedinjenim državama u 1981. g. Trenutačno se procjenjuje da je u privremenim skladištima pogona po svim Sjedinjenim državama, možda i u vašem susjedstvu, pohranjeno - 200 milijuna kilograma visoko radioaktivnog otpada. Životni vijek tog radioaktivnog otpada je 250.000 godina. Kad pomislite da će u svakoj državi biti u prosjeku dvadeset takvih zemljišta, vrlo je vjerojatno da će ih biti i u blizini gdje vi stanujete - ako ne vi, onda netko koga poznajete. Želite li takvo zemljište u svojem susjedstvu? Želite li preuzeti rizik da vam dijete bude otrovano nuklearnim otpadom? Želite li stajati u pozadini ne poduzimajući ništa i dopustiti da se po cijeloj zemlji zauzme tisuću takvih terena?

Predsjednik Ronald Reagan je 17. listopada 1986.g. izjavio: "Opasnost od toksičnog otpada je možda najhitniji problem s okolišem s

kojim se suočila naša zemlja." Nepojmljivo je kako je, dok je predsjedniku svjetina ludo klicala u znak odobravanja što je dao označiti 9 milijardi dolara kako bi osnovao Superfond iz kojega bi se financiralo čišćenje tih zemljišta s toksičnim otpadom, Ministarstvo za energetiku iza vaših leđa planiralo kako'će stvoriti tisuću zemljišta za nuklearni otpad širom zemlje - ne zemljišta za odlaganje samo toksičnog otpada, već i nuklearnog otpada, najotrovniju supstancu.

A onda nam, da bi nam u lice skresali kako smo lakovjerni i glupi, kažu da to nisu odlagališta otpada, već pogoni za ozračivanje hrane. Unatoč činjenici da je to isti onaj nuklearni otpad kojega se većina ljudi u ovoj zemlji smrtno boji, od nas se očekuje da uzdahnemo od olakšanja jednostavno zato što su oni koji su u položaju zgrnuti poprilično mnogo novca na ovim najodvratnijim napadima na naše zdravlje osvanuli s nekim manje uvredljivim nazivom za nj.

Budite posve načisto s jednime. Unatoč pokušajima da se ti napadi i oskvrnuća naše hrane opravdaju kao korisni postupci, oni uistinu imaju vrlo malo veze sa zaštitom hrane. Istina je ta da cjelokupna prepirka služi kao vješta kulisa koja je smišljena da bi se odvratila pozornost sa stvarnog predmeta: plutonijeve i nuklearne rakete .

Trenutačno se u Sjedinjenim državama svake godine proizvede 1.800 nuklearnih bojnih glava. To zahtijeva popriličnu količinu plutonija. Zastarjeli američki vojni reaktori koji danas proizvode plutonij za bojne glave jedva drže korak s trenutačnim naoraužavanjem. Po cijeni od deset milijardi dolara za jedan novi reaktor izgrađivanje novih reaktora se ne može financijski ostvariti. Pogodite gdje se još može naći plutonij. Može ga se ekstrahirati iz komercijalnog nuklearnog otpada. Ali ... 1982. g. je na Kongresu donesena zabrana ponovnog prerađivanja komercijalnog otpada koji upravo zabranjuje vojsci da iskorištava otpade proizvedene u građanstvu.

Ovdje se radnja zgušnjava. Popratni proizvod ekstrakcije plutonija, koji je jedna od najviše radioaktivnih komponenti je cezij-137. Kad bi Ministarstvo za energetiku samo moglo smisliti uporabu za cezij-137, moglo bi se okomiti na sav onaj prekrasan plutonij koji sjedi zapostavljen na odlagalištima smeća po cijeloj zemlji. E pa, smislili su oni taj način: mi ga dobivamo u hrani\

Znajući koliko je važno izgraditi pet novih nuklearnih bojnih glava svakoga Božjeg dana nijedna žrtva nije prevelika sve dok dobivamo taj dragocjeni plutonij. Tako smatra Ministarstvo za energetiku. Ministarstvo je 1983. g. ustvrdilo: "U kojoj će mjeri program uspjeti ovisit će o stupnju do kojega će se ova tehnologija primijeniti industrijski te o potražnji za

Los Angeles Times, 18. listopad 1986.

cezijem-137 koja se nakon toga bude stvorila. " STVORILA! Potražnja se mora stvarati. Ozračivanje hrane nema nikakve veze s produžavanjem vijeka trajanja i ubijanjem bakterija. Ono ima veze s plutonijem i nuklearnim bojnim glavama.

Jednom je Mark Twain rekao da postoje dvije beskonačne stvari: svemir i čovječja glupost. A ova je izjava pala čak i neovisno od ovog posebnog primjera ludila na koji bi se mogla odnositi.

Dr. Donald B. Louria, profesor i predsjednik Odjela za preventivnu medicinu i javno zdravlje pri Sveučilištu za medicinu i zubarstvo na Medicinskom fakultetu u New Jerseyu te autor nekoliko knjiga o zdravlju napisao je pismo jednom kolegi u kojemu iznosi svoje poglede na ozračivanje hrane. Uz njegovo dopuštenje uzeli smo neke izvatke iz toga pisma:

Vrlo sam zabrinut zbog ozračivanja hrane. Do 1990. g. će mnogo hrane koju pojedemo mi i naša djeca prvo biti ozračena kobaltom 60 ili cezijem-137. Oni koji to predlažu govore da je ovakav tretman potpuno siguran, da takva vrsta ozračivanja može smanjiti uporabu potencijalno opasnih pesticida te da će duži vijek trajanja ozračene hrane pomoći da nahranimo siromašne dijelove svijeta. Je li to uistinu sigurno? Odgovor čini se ne zna nitko. Tijekom posljednjih desetljeća provedeno je mnogo stotina studija, ali se smatra da samo šačica (njih 69) zvuči dovoljno trijezno da bi mogle pružiti korisne podatke. Od toga otprilike polovica zaključuje da je ozračivanje sigurno, a polovica da nije. Teško da bi to pružilo uvjerljivo odobrenje. Postoji valjana zabrinutost da radiolitički proizvodi u hrani nisu sigurni, a ona uključuje i mogućnost genetičkih oštećenja. Postoje i druga pitanja sigurnosti. Količina kobalta 60 ili cezija 137 koji se koriste u pogonima za ozračivanje je golema. Malo je dokaza o sigurnosti u tim pogonima. Neka nesreća ili teroristički napad mogao bi na susjedstvo izbaciti goleme količine radijacije. Pogon u kojemu ima nekoliko milijuna kirija radijacije s mogućnošću velikog zagađenja okoline nije dobar susjed. Uz to će se ta golema količina cezija 137 i kobalta 60 kontinuirano morati transportirati na velike udaljenosti. Nesreće u kojima se radijacija nesmotreno ispušta su neizbježne.

21 THE NATION, "Zbog čega je D.O. E. (Ministarstvo za energetiku) za ozračivanje hrane?", 7. viječe 1987.

Je li to djelotvorno? Neprestano se raspravlja o tomu da li ozračivanje značajno produžuje vijek trajanja. Pri 100.000 RADa radijacija će biti djelotvorna protiv određenih nametnika, ali neće spriječiti kvarenje. Tako glavni argument zagovornika ozračivanja hrane, da će ono koristiti kako bi se nahranili svi siromasi svijeta, vjerojatno ne vrijedi. Da bi se postigao značajno duži vijek trajanja, bilo bi potrebna mnogo veća količina ozračivanja, a to bi opet značilo više radioaktivnih tvari u hrani te veliku vjerojatnost da bi se hranjive vrijednosti hrane znatno smanjile. Čak i kod manjih radijacijskih doza pitanje gubitka hranjive vrijednosti nije uopće riješeno. Stoga kontroliranje štetočina putem radijacije ne može biti zamjena za smanjene hranjive vrijednosti. Zamisao o tomu da se ozračenom hranom nahrani cijeli svijet je građenje kula u zraku.

Postoje li i neke usputne značajne posljedice? Ima, i to jedna čiji je dublji smisao strahovit. U Sjedinjenim državama postoji jedna tendencija da se kobalt 60, koji se u Kanadi naveliko pojačava cezijem 137 koji se može dobiti iz našega nuklearnog otpada. Želimo iskoristiti otprilike osam milijuna kirija koje smo nagomilali. Aii to neće trajati zadugo. Manji broj biljaka će to vrlo brzo iskoristiti. Mnogo, mnogo više će nam toga trebati, a samo je jedan mogući izvor. Naše istrošene gorive šipke u nuklearnim reaktorima, građanskim i vojnim. Da bi se dobio potrebni cezij 137, nuklearni bi se otpad morao prerađivati, a prerađivanje kojim se dobiva cezij 137 će također dati i plutonij koji naša vojska želi za Ratove zvijezda i ostale vojne pothvate. Postoji čvrsta sumnja u to da ozračivanje hrane ne odražava odluku da se nahrani svijet, već je prije trik Ministarstva za energetiku i Ministarstva obrane da se oslobode nuklearnog otpada istodobno opskrbljujući gorivom naše ratne strojeve. Ubrzo bismo se mogli naći u zabrinjavajućoj situaciji da sudjelujemo u utrci u naoružanju samim pritiskom na prekidač za svjetlo u svom domu. Budući utrka u naoružanju pruža sve veću vjerojatnost da će nam djeca stradati, možda u biti svakodnevno pridonosimo smrti naše vlastite djece. Bilo bi zanimljivo vidjeti što se događa industriji ozračivanja hrane da se cezij 137 zabrani kao izvor radijacije.

Kad je službenik Radiation Technology, Inc. (jedna od kompanija koje imaju izgleda da se obogate na ovim planovima) upitao jednog roditelja iz New Jerseya zbog čega podržava stranu koja je protiv ozračivanja, ovaj je odgovorio: "Ako idem njihovim putem, a oni nisu u pravu, moja djeca neće stradati. Ako idem vašim putem, a vi nemate pravo, moja djeca mogu umrijeti."

Ima li se ovomu još što dodati? Vjerujte da ima. Ponajprije, budite spremni čuti kako često ovakvi i mnogi drugi napisi protiv ozračivanja hrane postanu predmet napada i poruge. Iza toga stoji veliki novac i velika moć. Te sile jednostavno žele ono što žele i iskoristit će sva potrebna sredstva kako bi i dobili ono što žele. Stoga će najveći napor uložiti u to da ozloglase svakoga koga vide da ih pokušava spriječiti u postizanju cilja. Što je još važnije, kad odete u trgovinu kupovati hranu, upitajte poslovođu ima li namjeru prodavati ozračenu hranu. Recite mu da ćete kupiti hranu negdje drugdje ako ima. Najdragocjeniji cilj trgovine je zadovoljan potrošač. Ako se nađe dovoljno ljudi koji će izraziti svoje nezadovoljstvo ozračenom hranom, vjerujte mi, ni oni je neće željeti više od vas.

Ovo nije nešto prema čemu biste se smjeli odnositi lijeno i nezainteresirano. Ako im ne kažete što želite, uskoro nećete imati izbora. Najvažnije što možete učiniti je stupiti u vezu s NCSFI National Coalition to Stop Food Irradiation (Nacionalna koalicija za sprečavanje ozračivanja hrane), poštanski pretinac 59-0488, San Francisco, California 94159-0488, telefon: (415) 566-2734. Tamo možete dobiti mnogo više podataka a reći će vam i kako točno možete pomoći da se spriječi ovaj čudovišni napad na vaše dobro zdravlje.

DEVETO POGLAVLJE Odmor i san

HARVEY: Otprilike jednu trećinu života provedemo spavajući. Fantastično okrepljuće djelovanje sna je dobro poznato. To je jedino područje u kojemu nije potrebno tražiti dokaze da bi se dokazalo njegovo djelovanje. Najbolji lijek za umor je ... spavanje. Bez toga prirodnog okrepljujućeg sredstva istinsko je zdravlje nemoguće. Zdrav, umirujuć san koji odmara mišiće, živce i mozak je jedan od najvećih prirodnih podmlađivača. Upravo se tijekom razdoblja odmora i sna tijelo oporavlja, ponovno puni energijom i priprema za obnovljenu aktivnost. San je po svemu bitan za život kao i zrak, voda i hrana.

Općenito san prihvaćamo kao nešto svakidašnje, ali kada ne možemo spavati, žudimo za njim jače no za najdragocjenijim draguljem. Ljudi rijetko razmišljaju o spavanju jer to promatraju tek kao vrijeme u kojem je tijelo neaktivno.

Strašno ćete pogriješiti ako mislite da su vaše noći manje važne ili manje složene od vaših dana. U satima kad spavamo, kad se čini da smo najpasivniji, nešto je u nama vrlo aktivno i puni nas za idući dan. Kad smo aktivni, trošimo energiju; kad smo naoko neaktivni, izgrađujemo tu energiju. Zanimljivo je da se energija uvijek bilježi po onome koliko je trošimo, a ne koliko je nakupljamo. Mozak i živčani sustav rade uz pomoć živčane energije u obliku elektriciteta. Tijelo se kao električno vozilo mora svake noći ponovno napuniti. San je djelomičan zastoj pogona zbog ponovnog punjenja baterija.

Prvi je cilj sna obnavljanje živčane energije. U snu se uspostavlja vitalnost tijela. Za vrijeme sna u tijelu sve vrvi i komeša se od djelatnosti -popravljanje tkiva, icjeljivanje, opskrbljivanje organa i stanica gorivom, zamjena starih stanica koje su izgubile vitalnost s novima (reprodukcija stanica zbiva se dvostruko brže nego u satima kad smo budni). Srce pumpa krv kroz tijelo da bi preuzelo otpadne tvari koje se prethodnog dana nisu eliminirale i odvelo jh do kanala za eliminaciju. Mišići se napinju, srčani otkucaji, temperatura i krvni tlak uspinju se i padaju; seksualno smo uzbuđeni; naša osjetila dozivaju u sjećanje cijeli svijet prizora i zvukova. Samo jedan dio mozga spava, jer živčani sustav nastavlja izvoditi milijarde procesa dok mi spavamo.

Mozak je najdivniji, najsloženiji i najčudniji organ kojega znanost poznaje. U vrijeme razvoja zametka mozak raste za otprilike 360 milijuna novih živčanih stanica dnevno, a na kraju je to sveukupno 100 milijardi najrazvijenijih, najusavršenijih stanica u cijelom svemiru. Tijekom

posljednjih nekoliko desetljeća mnogo se naučilo o mozgu. Međutim, unatoč napretku u razumijevanju ovog organa prema kojemu se mora osjećati strahopoštovanje mi posjedujemo tek oskudno znanje o zamršenosti ovog čuda svega stvorenog. Mnogi sumnjaju u to da ćemo ikada moći pojmiti istinsku veličinu inteligencije koja je potrebna da um i tijelo međusobno djeluju na ovaj poseban način. Uistinu je to krajnji izazov prirode. Ima ljudi koji vjeruju d a j e jedina svrha naših tijela da jednostavno dovodi hranu i kisik kako bi se održavao mozak.

Svi procesi i funkcije u tijelu su pod sveukupnim nadzorom mozga. Sve što se tiče međusobnog djelovanja stanica, tkiva i organa je pod nadzorom. Mozak je vrhovni sudac najboljeg tjelesnog stanja. I tako divan iznad svakog zamišljanja, gotovo sve funkcije mozga i njegovi rezultati zbivaju se ispod razine svijesti. U biti smo na razini svijesti slaboumnici u usporedbi s bezgraničnom inteligencijom nesvjesnoga u našem mozgu. Čak je i najsavršeniji kompjutor koji možemo zamisliti primitivan u usporedbi s očito bezgraničnom složenošću ljudskog mozga. Kad čovjek razmisli o astronomskom broju zadaća koje mozak istodobno obavlja sa savršenošću dvadeset četiri sata tijekom nekoliko desetljeća, mora zastati u poniznom strahopoštovanju. Sjetite se, u tijelu ima nekih 75 do 100 bilijuna stanica, broj koji mi ne možemo pojmiti. Da morate potrošiti 75 bilijuna dolara, morali biste trošiti 1 bilijun svakoga dana kroz više od 200 godina. Ovdje se radi o velikim brojevima. Pomislite o tome da je tih 75 bilijuna stanica živo i odašilje poruke na koje im trebaju odgovori. Važ mozak u svakom času doslovno prima, analizira i odašilje poruke svima 75 bilijuna. Eto zašto je mozak najveća zagonetka u našem svemiru.

Milijarde signala neprestano šibaju kroz vaš mozak i prenose zapanjujuću količinu informacija, prateći ne samo stanje u kojem je unutarnja okolina vašega tijela, već isto tako i vanjsko okruženje. Ne možete ni gutati ni disati ni pjevati ni šiljiti olovku ili razmišljati o protekloj noći ili o sutra ili bilo što a da vaš mozak ne zna za to. U isto vrijeme kad vaš mozak možda registrira da vas je na vratu nešto zasvrbjelo, vi ste osjetili miris svježe odrezane kriške lubenice i slušate prijatelja koji vam priča neku zgodu. Signali se prerađuju, analiziraju, provjeravaju i kategoriziraju tako da vi možete smjesta reagirati - počešati vrat, uzeti komad lubenice i smijuckati se na šalu. U međuvremenu vaš mozak također prati kemiju vaše krvi, temperaturu, disanje i sve ostale bitne procese koji vas drže na životu - i sve to bez važe svijesti o tomu. Kad shvatimo da je svijest tek jedna od mnogih funkcija u našem mozgu i samo jedna od njegovih manjih aktivnosti s obzirom na veličanstvenost njegove zadaće da upravlja cijelim tijelom, možemo iskazati zahvalnost za potrebu za odmorom i snom i njihovu ulogu u osposobljavanju mozga da se stalno puni živčanom energijom.

Nema sumnje, odmor i san su dva osnovna prijeko potrebna elementa u životu čija je važnost neopisiva, ali to puno značenje ne

prepoznaje većina ljudi. Oni samo odu na spavanje, probude se kad je gotovo i odu dalje za poslom. San je toliko presudan da nas on jednostavno potpuno preuzima kad ga tijelo treba. Možemo ga sprečavati ili u vrijeme opasnosti odlagati, ali ako to činite na duže vrijeme, možete se jednostavno slomiti. Tijelo mora imati san jer bez njega ono kopni, stoga ga ono jednostavnoi/z/'ma.

Mnogi ljudi su skloni pobrkati riječi odmor i san kao da one znače isto. Nije tako. Premda su oboje iznimno važni, oni sasvim sigurno nisu isti. Stanje sna postoji samo kad se svijest isključi. Malo ljudi treba uvjeravati u to da je san važan. To bi se činilo potrebnim kao da pokušavate uvjeriti nekoga u činjenicu da je voda mokra ili vatra vruća. Međutim, kad se radi o važnosti odmora, ljudi čini se nemaju osjećaj o tome koliko je on bitan za očuvanje zdravlja.

Što je odmor? To je razdoblje neaktivnosti tijekom kojega tijelo može ponovno zadobiti potrošenu energiju. Kad iscrpljujemo energiju brže no što se ona može nadoknaditi, razdoblje neaktivnosti omogućuje tijelu da se uspostavi prvotno stanje. To ste već iskusili. Umorni ste, slabi pa ćete sjesti i na čas, dva zatvoriti oči, glava će vam zakimati nekoliko puta, a onda ćete iznenada "doći k sebi" i u tih nekoliko sekundi osjetit ćete se osvježeni i ojačani.

Postoje četiri vrste odmora kojima se možete koristiti za ponovno punjenje i osvježenje.

1. Fizički odmor dobiva se prestankom fizičke aktivnosti - potrebno je sjesti ili leći te se opustiti.

2. Odmor osjetila osigurava se tišinom i zatvaranjem očiju jer se putem tih osjetila odvodi energija.

3. Emocionalni odmor postiže se neupuštanjem u burna zbivanja koja nastaju u odnosima između ljudi.

4. Mentalni odmor ostvaruje se tako što se um suzdržava od svih intelektualnih aktivnosti.

U biti je odmor smanjenje utroška energije, što omogućuje tijelu da usmjeri energije prema obnavljanju. Vrlo je koristan za ponovno oživljavanje i poboljšanje vašeg izgleda.

Iz raznih razloga može katkad noćni san biti nedovoljan, možda zbog osobito stresnog dana, ili zbog toksične krize kroz koju prolazi vaše tijelo ili zato što vam nadolaze misli o nekoj značajnoj situaciji u životu. Kad nemate dobar san zbog bilo kojeg od ovih razloga pa ste tijekom dana pospani, bezvoljni ili potišteni, potreban vam je odmor. Kad se nekim ljudima predloži da usred dana malo odrijemaju, to je jednako kao da ste

im predložili da si u oko zabiju oštar štapić. Drijemati je uistinu loša riječ. U današnjoj atmosferi buke i meteža koji je nametnut radoholičarstvom te naporima da se uspije i napreduje biološke potrebe tijela se katkad žrtvuju u korist uspješnosti pod svaku cijenu.

Najvećim se dijelom stres s kojim se toliki radni ljudi bore može pripisati prisiljavanju tijela da radi iznad svojih sposobnosti što ga tako dovodi do sloma. Mislim da je naša kultura koja počiva na imperativu "uspjeti pod svaku cijenu" dovela do toga da neki ljudi misle kako bi radije da ih uhvate da kradu, nego da ih vide kako drijemaju poslijepodne. Stoga tjeraju sami sebe dalje, premda osjećaju potrebu za odmorom, i pribjegavaju stimulansima (kava, čaj, bezalkoholna pića, lijekovima koji ih "podižu" itd.). Ovakav način ima svoju cijenu. Problem se samo pogoršava, a ne rješava. Ljudi koji krenu ovim putem dodatno gube energiju iako se to možda u tom času i ne vidi. U mnogim je zemljama širom svijeta siesta, podnevni počinak, uobičajena. Životinje u prirodi također se odmaraju dok danju vlada vrućina. Drijemanje pridonosi zdravlju i općem dobrom stanju.

Mnogo je bolje u tišini se na neko vrijeme odmoriti sa zatvorenim očima i nepokretnim tijelom kako bi se u popodnevnim i večernjim satima moglo što djelotvornije obavljati poslove, nego preskočiti potreban san i vući se cijelo poslijepodne obavljajući sve sa znatno smanjenom djelotvornošću - ta slaba učinkovitost će se i te kako odraziti u produženom vremenu rada za kojega se nećete osjećati niti poletno niti dobro. Drijemanje je također važno zbog toga što pospješuje tjelesne funkcije, uključujući probavu i na taj način promiče bolje zdravlje kroz bolju opskrbu hranjivim tvarima. Odmor sprečava pretjeranu iscrpljenost, dovodi do boljeg i djelotvornijeg rada te povećava uspješnost. Kad ste iscrpljeni, znatno se smanjuju oštrina vašeg uma i tjelesne moći. Odmaranje izoštrava um i sprečava iscrpljenost koja vas inače noću čini nervoznima i razdraženima. Ono vam također omogućuje da mnogo brže zaspite te da spavate čvršće i bolje.

Iskušajte ovo: Umjesto da za vrijeme iduće stanke ispijete dvije šalice kave, koja će se okomiti na vas poslije kroz potrebu za još više kave, pronađite neko tiho mjesto, umirite um, zatvorite oči i nekoliko puta duboko udahnite pa opustite mišiće. Pretvorite stanku za kavu, vašu stanku namijenjenu stimulansima, u stanku za odmor pa vidite sami za sebe kakvu će pozitivnu razliku to činiti u odnosu na vaš dan. Samo pokušajte!

Taj zdrav običaj da se poslijepodne nakratko odspava velikim je dijelom uništen zbog potreba industrijskog društva. Taj je gubitak poprilično pridonio našem lošem zdravlju i navikama na stimulanse zbog kojih u industrijskim zemljama vlada tako mnogo stresa i bolesti. Naši su roditelji znali što čine kad su nas u doba djetinjstva zvali u kuću da bismo poslijepodne malo odspavali. ODMARANJE I DRIJEMANJE NIJE ZNAK

LIJENOSTI. TO JE PAMETNO I DJELOTVORNO TROŠENJE VAŠEG VREMENA.

Otprilike 50 milijuna ljudi u ovoj zemlji pati od besanice. To se očito sukobljava sa sposobnošću tijela da nadoknati živčanu energiju koju će trebati za idući dan, stoga je to za ljude vrlo ozbiljan problem.

Ima jedna priča o tome kako je nekomu jedan prijatelj rekao da zna što je najbolje za besanicu: Dovoljno se naspavati. To se može činiti smiješnim, ali nikako nije šala za nekoga tko ne može zaspati ili ima vrlo slab, isprekidan san. Nažalost mnogi takvi ljudi pribjegavaju lijekovima (pilule za spavanje i umirenje, alkohol) što na kraju problem samo još pogoršava zato što se takav pristup bavi samo simptomima, a ne uzrokom. Mnogo bi mudrije bilo potražiti uzrok, a ne metode kojima će se dovabiti san. Nesanica nije pojava koja nema uzroka i ona će vrlo brzo nestati kad se njezin uzrok ukloni.

Postoji nekoliko razloga koji pridonose nemogućnosti spavanja. Na primjer kafein. Da bi jedna šalica kave prošla kroz bubrege i mokraćni sustav, potrebno je dvadeset četiri sata. Ljudi koji piju nekoliko šalica kave, vruću čokoladu i mineralnu vodu imaju mnogo kafeina u krvotoku. Klonulost pa stimulacija koja se dobiva kafeinom može zakočiti san, osobito dobar san. Tijelo mora trošiti energiju za izbacivanje kafeina, a osim toga u isto vrijeme stvara i manje energije zbog nedostatka sna, što je začarani krug. One navodno nedužne šalice kave koju popijete tijekom dana uzimaju svoj danak za vrijeme noći. Svjež zrak je drugi čimbenik koji utječe na sa, kako smo naveli u poglavlju o zraku. Oni koji spavaju u svježem, a ne u ustajalom zraku uvijek svjedoče o boljem snu. Vježbe (o kojima će biti riječi u idućem poglavlju) također pomažu da se krv opskrbi kisikom te da se omogući uklanjanje toksina iz tijela što cjelokupni sustav ostavlja s manje posla kod uklanjanja otpadnih tvari po noći, tako da se može uživati u boljem snu.

U najvećoj mjeri je čimbenik koji utječe na naš san hrana. Ništa ne može poremetiti san više od jedenja u vrijeme kad bismo trebali poći u krevet. Prvi je razlog za san obnavljanje živčane energije. Kad jedete prije spavanja, to preusmjerava velik dio energije na probavu hrane. Budući da je mozak zauzet probavom, rezultat toga bit će manje sna. Jednostavno ne možete očekivati da ćete spavati dobro dok vam tijelo obavlja probavnu zadaću. Između uzimanja obroka i odlaska u krevet trebalo bi proći barem dva sata.2 2

Što više otrova u sebi imate, to ćete teže spavati kroz noć. Način života u kojemu se jelo temelji na što više zdrave hrane zahtijeva manje probavne energije. Zdrava hrana smanjuje potrebe za snom i povećava djelotvoran san. Eto zašto prehrana i navike jedenja imaju takav presudan utjecaj na to koliko sna nam treba ili koliko dobro spavamo. NAJVEĆI

Jedina je iznimka u tome voće koje se pojede na prazan želudac.

ČIMBENIK KOJI DOPRINOSI ZDRAVOM SNU, A KOJEMU OPET PRIDONOSI SAM ZDRAV SAN, JEST OPĆENITO ZDRAVLJE.

Budući da kvaliteta naše hrane tako presudno utječe na naše zdravlje, lako je vidjeti zašto je on tako važan činitelj u kvaliteti našeg sna. Tijekom proteklih sedamnaest godina mog proučavanja područja zdravlja stotine ljudi govorilo mi je da im se san značajno poboljšao odmah pošto su poboljšali svoju prehranu. Neki ljudi koji su imali teškoće u spavanju dvadeset godina uzastopce mogli su prospavati cijelu noć bez ikakvih lijekova. Ako ste jedan od 50 milijuna Amerikanaca koji ne spavaju dobro, želimo da znate da ima nade za vas. Zaista i više od puke nade, postoji čak i razlog za slavlje. Jednostavna činjenica jest da je san previše važan za vašu cjelokupnu dobrobit da se ne bi zbivao spontano onda kad je to potrebno. Poboljšavši svoje prehrambene navike i primjenom nekih savjeta koje ćete naći u 19. poglavlju "Dva tjedna zdravog življenja" možete se nadati čvrstom, mirnom, odmornom snu.

Koliko je sna čovjeku potrebno? Recimo to ovako. Trebali biste spavati kad vam se spava, a spavanja vam je dosta kad se probudite. Uistinu je dovoljno ono što je potrebno da bi se nadoknadila živčana energija, ponovno izgradile zalihe, nadomjestile i izbacile potrošene stanice te eliminirali popratni proizvodi metabolizma. Ne postoji neka posebno određena količina koja je ista za sve. Različiti uvjeti zahtijevaju različite dužine spavanja. Nekim je ljudima sasvim dosta četiri sata, nekima treba deset. Ako osigurate najbolje uvjete što se tiče zraka, vode, hrane, sunčeve svjetlosti, vježbanja i pozitivnih utjecaja, spavat ćete sve dok to vaš sustav bude trebao, a onda ćete se probuditi. Sve dok se zadovoljavaju ciljevi sna, nije uistinu važno koliko spavate.

Zapravo i nema nečega poput predugog spavanja. Tijelo neće spavati duže od svojih potreba. Svijest se vraća onda kada su te potrebe zadovoljene. Međutim svakako postoji ono što se zove manjak spavanja i to je bolest našeg vremena. To je prekršaj koji mnogi ljudi čine protiv samih sebe, to je podrivanje nečijeg sveukupnog zdravlja. Nikad vam ne bi palo na pamet da si namjerno oduzmete zraka, vode ili hrane koji su vam potrebni za obavljanje životnih funkcija. Ali iz nekog razloga san možete žrtvovati. To je velika pogreška! Kad smo neispavani, ne proizvodi se dovoljno živčane energije koja zadovoljava naše potrebe. Što smo duže budni, to više energije trošimo. Što manje spavamo, to manje energije stvaramo. To nije dobra kombinacija. Kad se energija nepotrebno rasipa, sve se aktivnosti u tijelu ozbiljno umanjuju. To znači slabu probavu i poremećenu eliminaciju - siguran način da se dobije na težini, da se osjeća umor i stres, manjak energije, da se izazivaju bolesti i jednostavno da se općenito osjećamo užasno.

Ne znam kad se to točno dogodilo, ali je nekako postalo gotovo pomodno da se tijekom noći ne spava mnogo sati. Čut ćete kako ljudi govore: "Noćas sam radio sve do dva ujutro i ustao u sedam sati!" A netko

drugi će odgovoriti: "Ooo, izvrsno!" Ili će se hvaliti o tome koliko spavaju po noći pa će onaj koji spava najmanje sati ispasti pobjednik! No to jednostavno ne smije biti tako. San je životna potreba, kao dobra, zdrava hrana ili šetnja na svježem planinskom zraku. To nije nešto bez čega bi se moglo ili trebalo biti. Kvaliteta i kvantiteta sna su jednako važni.

Iskoristite na čas svoj zdrav razum. Jesmo li mi kao vrsta uistinu stvoreni da bismo po cijele noći radili kao što je to slučaj? Mi u ovo suvremeno doba pretvaramo noći u dane, a ipak naši preci koji su bili više u skladu s prirodom i svojim biološkim potrebama, nisu mogli činiti ono što mi činimo. U mnogo prirodnija vremena sati spavanja započeli su kako je jenjala danja svjetlost. Odlazili su na spavanje s markom i budili se sa svjetlošću što je, osim u "zemljama ponoćne svjetlosti" - zemljama arktičkog kruga, razdoblje od barem osam sati. Do današnjeg dana mišljenja jogija o zdravlju podrazumijevaju odlazak na spavanje oko devet sati i ustajanje sa suncem. Po pitanju kvalitete sna san koji dobijete u satima prije ponoći su najvredniji i pružaju najviše odmora. Ovo je nešto što možete sami provjeriti. Pokušajte otići na spavanje što ranije. Nije slučajno da se stara izreka "Tko rano rani dvije sreće grabi" tako često ponavlja. Ili da se početak noći naziva "snom za ljepotu". Spavajte koliko god vam je potrebno i, za ime Božje, nemojte se ustručavati to činiti.

Katkad smo skloni činiti nešto ne razmišljajući o posljedicama jednostavno zato što nismo svjesni da bi one mogle biti i negativne. Ako ste iz ma kojeg razloga ugrozili svoj san zbog ostalih aktivnosti, rada, igre ili bilo čega drugog, vi potcjenjujete i umanjujete svoje zdravlje. Preokrenite to stanje i počnite svojem tijelu dopuštati da se odmara i spava onoliko koliko to ono traži u sklopu biološke životne potrebe, pa ćete biti spremni za najvredniju promjenu u svom životu.

DESETO POGLAVLJE Tjelovježba

HARVEY: Život je kretanje, i što se manje krećemo to smo manje životni. Imamo tijela posebno izgrađena za kretanje. Da bismo postigli i održavali zdravlje, moramo uspostaviti pravilnu ravnotežu između odmora i aktivnosti. Ako se previše odmaramo i ne uravnotežujemo taj odmor s dovoljnom tjelesnom aktivnošću, ostvarenje naših istinskih mogućnosti za zdravlje postaje prilično težak zadatak. Svakako nema potrebe potrošiti nekoliko stranica nastojeći dokazati da je tjelovježba važan sastojak u zdravom načinu života. Tko god misli da to nije tako u jadnom je položaju. Mislim da će vam najbolje poslužiti jedan pregled koji pokazuje neke koristi od vježbanja kojih možda niste svjesni i koje će cijeli predmet pojednostaviti te stvoriti u vama želju da redovito vježbate.

Za svakoga postoje navike vježbanja. Te se navike mogu značajno razlikovati od osobe do osobe, a tako i treba biti. Različitim ljudima su potrebne različite navike te jednostavno ne biste trebali nastojati činiti više no što zahtijevaju vaš tip tijela i važe životne navike samo zato da biste bili "in". Neki ljudi žustro vježbaju svakog dana po tri sata i više. Drugi gledaju na tjelesnu aktivnost s istim zanosom s kojim bi se suočili sa Saharom. Fizička bi aktivnost trebala biti radost koju željno očekujete i u kojoj sudjelujete s voljom, a ne zbog krivnje. Dobrobiti od čak i naoko zanemarivih količina redovitog vježbanja su tako velike i duboke da će svatko tko tek počinje vježbati, pa makar i sasvim skromno, uskoro postati svjestan vrijednosti vježbanja te iskreno poželjeti sudjelovati u nekoj vrsti živahne svakodnevne aktivnosti. Ništa ne potiče zanimaje kao rezultati.

Mišićno-koštani sustav u ljudskom tijelu je još jedan primjer veličanstvenosti našeg tijela. Otprilike šest stotina pedeset mišića rade zajedno s više od 200 kostiju i odgovorni su za svaki pokret tijela. Ta masa kosturskih mišića u tijelu može se promatrati kao jedan veliki organ za kretanje. Gotovo je svaka aktivnost, a osobito atletika, rezultat združenog djelovanja gotovo svih mišića u tijelu. Potreban je rad 200 mišića da bi se učinio samo jedan korak, ili 40 mišića samo da bi se podignula noga.

Kosti se obično prikazuju kao čvrsta masa. One to nisu. Kosti su žive, porozne strukture koje dišu. Vrlo fine krvne žile omogućuju protijek krvi kroz kosti. Ustvari se krv proizvodi u koštanoj srži fantastičnom brzinom. U sekundi koja vam je potrebna da biste okrenuli ovu stranicu oko 3 milijuna crvenih krvnih stanica će iz vašeg tijela nestati, a tijekom iste te sekunde proizvest će se 3 milijuna novih. I to se zbiva svake

sekunde vašeg ž/Vofa! Kad bi se sve crvene krvne stanice iz vašega tijela stavile jedna na drugu, dostigle bi 31.000 milja u vis u svemir. Kosti su žive i baš kao i svaki drugi dio tijela one od tjelovježbe imaju mnogo koristi. Stoje više netko aktivan, to jače i izdržljivije postaju njegovi mišići i kosti. Možda ste vidjeli kakvi su rezultati kad netko slomi kost ili rastrga mišić pa mora nekoliko tjedana nositi gipsani kalup. Mišići i kosti u tom kalupu počinju atrofirati, skupljati se po dužini i širini. Ako se kalup ostavi predugo, to područje može postati potpuno beskorisno. Ali kad se ovoj ukloni i kretanje ponovno bude moguće, mišići i kosti reagiraju tako što ponovno poprimaju svoju uobičajenu veličinu i snagu.

Svaki dio vašeg tijela ovisi o redovitoj fizičkoj aktivnosti. Kad određeni dio tijela krene u akciju, tijelo odgovara tako što šalje više krvi, hranjivih tvari i energije u to područje. Takav odgovor vodi do sveukupnog poboljšanja zdravlja i vitalnosti tog određenog dijela. Ako se vježbanje zanemaruje, tijelo će oslabiti i sve će njegove fizičke moći biti umanjene, ali se s redovitom vježbom cjelokupni sustav jača i okrepljuje.

Život ovisi o protijeku krvi u našem tijelu. Svaka kapljica krvi kruži kroz cijelo tijelo u svakoj minuti! Vježbanje umnogome povećava djelotvornost s kojom srce donosi krv i s njome kisik te ostale vitalne hranjive tvari u sva područja i tkiva u tijelu. S ovim povećanjem djelotvornosti vitalni se krvni putevi pročišćuju a cjelokupna se cirkulacija poboljšava. To zauzvrat služi da bi se osigurao optimalni rad svih organa i održavao njihov pravilan rad.

Vjerojatno je za svoju veličinu najjači mišić u vašem tijelu - srce. Svatko tko je proučavao njegov rad morao je osjetiti strahopoštovanje pred tim remekdjelom veličine šake koje predstavlja neumorni organ neopisive vrijednosti i funkcionalnosti. U prosječnom životu ono otkuca 2,5 milijardi puta prenoseći četvrt galona (1,136 I) svake minute u svaku stanicu u tijelu kako bi se pročistio i nahranio cijeli sustav. To je 55 milijuna litara tijekom cijelog života. Ono ima zaliske tanke kao papir debeo deset milijunti dio inča, a koji su čvršći od željeza. Kad kirurzi zamjenjuju srčane zaliske silikonskim dijelovima, ti tvrdi materijali načinjeni ljudskom rukom istroše se i izobliče nakon samo nekoliko godina, ali fina, postojana tkiva zdravog srca rade punom snagom i odolijevaju otkucajima kroz cijeli život. Tako snažno i izdržljivo je normalno srce da je gotovo nemoguće preostalo tijelo napregnuti dovoljno jako da bi se oštetio taj čudesni organ. Ovo izvanredno izrađeno, nevjerojatno izdržljivo, savršenstvo veličanstvene vješine ima neprestanu i potpunu moć nad rijekom života koja teče našim krvožilnim sustavom. Možete li zamisliti vrijedniji pothvat od onoga koji održava vaše dragocjeno srce u najboljem stanju? Ima li što prirodnije od toga?

Vjerojatno je najveća vrlina redovitog vježbanja u tome što ona jača vaše srce, čini ga djelotvornijim i većim organom. Tako je. Vi uistinu možete povećati mišiće svoga srca te time povećati i njegovu sposobnost

za rad. Kao svaki drugi mišić koji se ne rabi dostatno srce će postati maleno, slabo pa čak i atrofirati ako se predugo zanemari. Ili se taj isti mišić može žustro i redovito uvježbavati kako bi postao velik i jak.

Veće srce je zdravije i jače srce. Ono ima sporije i jače otkucaje. Količina krvi je veća a srčane kontrakcije su jače pa šalju veće količine krvi kroz žile sa svakim otkucajem i omogućuju duže razdoblje odmora između otkucaja. Činjenica je zapravo ta da srce uopće nije tako nježno kao što se katkad zamišlja. Ono je s obzirom na svoju veličinu mnogo jače od bilo kojeg drugog mišića u tijelu.

Svaka dobra vježba trebala bi u osnovi biti usmjerena na tri područja kondicije: 1. krvožilni sustav ili aerobičnost, 2. snaga i 3. fleksibilnost. Aerobične vježbe služe kao oblik koji jača srce. Aerobične vježbe dovode vas do toga da dahćete i znojite se, one udvostručuju uobičajene otkucaje srca za dvadeset do trideset minuta. To opskrbljuje krv kisikom. Riječ aerobično doslovno znači "s kisikom".

Sposobnost osobe za rad mišića ovisi o opskrbi kisikom za rad mišića. Plivanje, vožnja bickila, jogging, preskakivanje konopca, rukomet, tenis, košarka - to su sve aerobične vježbe. I premda hodanje mora nešto duže trajati i ono je vrlo djelotvorno i, svakako, aerobična aktivnost.

Satovi aerobika su danas vrlo u modi i to je vrlo pozitivno. Međutim, samo jedno upozorenje: Potrebno je postupno odgovarati na zahtjeve nekih od ovih vrsta vježbi. Isto tako je pogrešno pokušati natjerati svoje tijelo do razine izvođenja za koju ono možda nije spremno. Nastojeći ići u korak s voditeljem programa (koji se po cijeli dan bavi time zarađujući za život) ne može biti u vašem najboljem interesu. Za mnoge su napokon možda korisnije više prirodne aerobične vježbe poput hodanja ili plivanja.

Koje god aerobične vježbe radite one će potaknuti mnoge prekrasne promjene u vašem tijelu pa biste se vježbanjem morali baviti redovito. Ako ugledate divlju mačku - nekog lava ili tigra - vidjet ćete kako trči, skače, rasteže se po cijeli dan. Ta je životinja spretna, vješta i puna života i ima strahovitu razinu izdržljivosti. Stavite ju u zoološki vrt pa će, unatoč tomu što će se i dalje rastezati, uskoro njezino tijelo početi propadati i ona će postati lijena. Zašto? Zato što je prestala s aerobičnim vježbama.

SKAKANJE S OTPOROM

Jedna jedinstvena vježba koju s oduševljenjem preporučujemo za dobro stanje i snagu krvotoka nazvana je skakanje s otporom na trampolinu. Vježba poskakivanja pojavila se od kad je izumljen trampolin 1963. g. Međutim najvećim su dijelom ljudi koji koriste njezine prednosti studenti tjelesne kulture. Skakanje na trampolinu je uvedeno u vojnu službu prije Drugoga svjetskog rata i koristilo se za razvijanje ravnoteže, spretnosti,

koordinacije, ritma i pravilnog tempiranja, kao i lijepo razvijenog tijela. Skakanje s otporom je prije nekoliko godina pokrenuo dr. Harry Sneider koji je već trideset godina atletičar i trener fitnesa. Za to je skakanje potreban samo jedan mini-trampolin i utezi od pola kilograma, kilogram i kilogram i pol. To je tako jednostavno i prikladno sredstvo za vježbanje cijelog tijela da mnogi ljudi pomišljaju: "Kako bi nešto toliko jednostavno i zgodno moglo za vas biti dobro?" Da je samo malo složenije, malo skuplje ili da donosi veću neugodu, vjerojatno bi bilo popularnije. Činjenica je da će skakanje s otporom na trampolinu u idućem desetljeću vjerojatno unijeti revoluciju u pokret fitnesa ne samo za svjetski poznate atletičare, već za svakoga koga zanima fitnes, od najslabijih do najjačih, od najnespretnijih do najpoletnijih.

Skakanje s otporom je vjerojatno najbolji kućni program za treniranje aerobika koji danas postoji. Ono što iznenađuje je da je cijena sprava za skakanje prilično razumna. Jednako tako je privlačna i njegova praktičnost. Možete ga koristiti bilo gdje - u spavaćoj sobi, u radnoj sobi, čak i u dvorištu. I možete na njemu skakati bez obzira na to kakvo je vrijeme. To je vježba za krvožilni sustav i općenito jačanje na koju ne utječe kiša. Svatko od najmanjeg gegavog djeteta do najstarijih može imati koristi od jednostavnog skakanja po trampolinu čak i ako izvodi samo "skokove za zdravlje", ritmičko kretanje gore-dolje. Ljudi koji su prikovani uz krevet ili su u invalidskim kolicima također mogu imati koristi tako što jednostavno stave noge na spravu dok netko drugi skače po njemu. A evo i zašto je to tako!

Pokretanje mišića je stanična funkcija. Svaki je mišić zajednica stanica koje se skupljaju kako bi obavljale funkciju koju ne može obaviti jedna stanica sama - to jest, pokretanje dijela skeletnog sustava. Već smo prije spomenuli da u tijelu ima otprilike 650 mišića. Oni su uistinu vrhunski organizirane zajednice stanica; pojedinačne stanice su zapravo u međusobnoj vezi kroz zamršen sustav živčanih stanica ili neurona kako bi obavile svoj posao. Bez tih živčanih stanica stanice mišića ne bi mogle djelovati.

Vježbe skakanja na trampolinu stimuliraju neuromuskulami sustav što se ne može postići ni jednom drugom vježbom. To se postiže kombiniranjem triju sila - sile teže (uvijek prisutna, nepromjenjiva sila koja djeluje prema dolje), akceleracije i deceleracije (dvije suprotne sile kretanja). Riječima Alberta E. Čartera, predsjednika Nacionalnog instituta za vježbe na trampolinu i zdravlje: "Stimulacija mišićnih živaca pri vježbanju s trampolinom je fenomenalna. Te vježbe također pružaju aerobične aktivnosti u kojima nema neugodnog šoka koji je inače prisutan kad se udari o čvrstu podlogu." Osobno poznajemo mnoge joggere koji su se prebacili na skakanje s otporom. Možete iz njega izvući onoliko aerobične koristi koliko biste dobili od jogginga, samo bez ozljeda koje često doživljavaju trkači: ozljede koljena, ozljede Ahilove pete, izrasline na

potkoljenici, nategnuća skočnih zglobova i lomovi stopala. Najbolje je isprobati."

Sustav vježbi za skakanje s otporom koji slijedi izradili su Harry i Sarah Sneider kroz svoje opsežno istraživanje. Ono ima mnoge blagodati i predstavlja gotovo znanstveni prodor u području fitnessa i atletike. Naizmjenična lakoća te povećana sila teža do kojih dolazi u skakanje s otporom zajedno s nizom vježbi koje razrađuju svaku mišićnu skupinu kroz cijeli raspon pokreta dovode do sveukupne bolje tjelesne kondicije i snage. Svaka pojedina stanica, organ i mišić se razrađuje. Skakanje s otporom dodatno stimulira djelatnosti limfnog sustava, pomaže da se tkivima dovodi više kisika, jača srce, pospješuje metabolizam, probavu i eliminaciju, izgrađuje mišiće, ispravlja loš vid, poboljšava sveukupnu koordinaciju, držanje tijela, ispravlja zglobove te vraća pokretljivost vratu, kukovima, koljenima, zglobovima i leđima. Ovo može zvučati kao neko pretjerivanje, ali vidjet ćete - sve je to istina!

Skakanje s otporom na trampolinu je vjerojatno najsvestranija vježba koja postoji. Vježbamo na njemu već više od šest godina i imamo ih tri komada koje svi u obitelji koriste, bili bismo bez njih izgubljeni. Čak volimo i darivati tu spravu za skakanje ljudima koje volimo. Predstavljamo vam ovaj program vježbi zato što vjerujemo u njega. Čak i ako trenutno aktivno izvodite neku vrstu vježbi nadamo se da ćete istražiti skakanje s otporom. Poslužit će vam da nadopunite one druge vježbe koje već radite. Ako još niste pronašli "savršen sustav vježbi", ovo može biti to! Nadamo se da ćete ga iskušati i otkriti kakav je to blagoslov za vas.23

Na idućim ćete stranicama naći "SAVRŠEN PROGRAM VJEŽBI" PO METODI FIT FOR LIFE za skakanje s otporom koji su razvili Sarah i Harry Sneider. Dr. Sneider je vodeći stručnjak i trener za skakanje s otporom na trampolinu koji se njime koristio da bi svladao gubitak kuka u Drugom svjetskom ratu i na taj način s velikim uspjehom razvio program skakanja na trampolinu za sve tipove tijela. Dodatni programi za ljude svih godina ili onih koji imaju posebne ciljeve te još mnogo više informacija o skakanju s otporom na trampolinu u mogu se naći u njegovoj izvrsnoj knjizi Olimpijski trener koju možete naručiti od: Sneider's Family Fitness, P.O. Box 3374, Arcadia, California 91006.

23 Ako imate poteškoća pri traženju reboundera i utega z avaš "savršen program vježbanja", pišite nama, na adresu 2210 Wilshire Boulevard, Suite 118, Santa Monica, Californica 90403.

SAVRŠEN PROGRAM VJEŽBI za svakoga

Bilješka: Neke vježbe možda neće biti pogodne za vaše posebno tjelesno stanje. Ne činite nijednu vježbu koja uzrokuje bol vašemu tijelu. Ako niste sigurni u to koje vam vježbe odgovaraju, posavjetujte se s vašim liječnikom ili specijalistom. Koristite se zdravim razumom. Činite ono što vi mislite da ima smisla!

1. UVIJANJE: Učvršćuje nadlaktice i podlaktice te pojačava stisak šake. Upute: Uhvatite utege (vrećice s pijeskom). Lagano trčite ili hodajte vukući noge po sredini malog trampolina s dlanovima prema gore i laktovima uza se. Podignite oba utega zajedno do ramena, zatim ih vratite u početni položaj. Ponovite 12 puta.

2. PRITISKIVANJE: Učvršćuje i razrađuje gornji dio leđa, ramena, ruke i stisak šake. Omogućava izvrsnu sveukupnu napetost ruku. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite ili hodajte po sredini malog trampolina. Prinesite utege ramenima, odgurnite obje ruke iznad glave, zatim ih vratite do ramena nakon svakog ponavljanja. Ponovite 12 puta.

3. USPRAVNO POTEZANJE: Izvrsno je za držanje tijela, gornji dio leđa, prsa i podlaktice. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite ili hodajte po sredini malog trampolina. Ruke držite čvrsto skupljene ispred donjeg dijela tijela. Podignite obje ruke do brade s laktovima ispruženima u ravnoj crti od brade. Spustite ruke na početni položaj nakon svakog ponavljanja. Ponovite 12 puta.

4. STEZANJE TRICEPSA: Djeluje na nadlaktice i ramena te ojačava stisak šaka. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite, hodajte ili poskakujte po sredini malog trampolina. Stavite ruke iza glave držeći utege skupa. Pritisnite utege iznad glave istegnutih ruku, a zatim ih vratite dolje u početni položaj.

5. STEZANJE: Jača stisak šake, podlaktice i grudne mišiće. Upute: Držite utege s laktovima 10 do 15 cm od prsa dok hodate ili poskakujete po sredini malog trampolina. Čvrsto stegnite pa opustite. Ponovite 12 puta.

24 Svaki broj ponavljanja je tek prijedlog. Vi činite kako vama odgovara.

6. VISOKO SAVIJENO DODIRIVANJE LAKTOVA: Uvježbava grudi, i učvršćuje gornji dio leđa, ramena i ruke. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite, hodajte ili poskakujte po sredini malog trampolina. S laktovima koji su svijeni u razini grudiju te usporedni s tlom prinesite podlaktice jednu drugoj ispred sebe. Raširite natrag u otvoren položaj. Ponovite 12 puta.

7. PODIZANJE POSTRANCE: Razrađuje ramena, ruke i gornji dio tijela.

Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite, hodajte ili poskakujte po sredini malog trampolina. Držeći ruke ispružene podignite utege barem do visine ramena ne svijajući laktove. Polako spuštajte raširene ruke na bokove. Ponovite 12 puta.

8. KRIŽANJE: Učvršćuje prsni koš, oblikuje ruke i ramena te jača gornji dio leđa. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite, hodajte ili poskakujte po sredini malog trampolina. Raširite ruke u stranu u visini ramena. Prinesite ruke ispred grudiju i prekrižite ih kao da ćete zagrliti sami sebe. Vratite ruke do početnog položaja raširenih ruku. Ponovite 12 puta.

9. SPRINTANJE U VISINI KOLJENA: Dobro je za sve mišiće, osobito mišiće struka, bokova, bedra, listove i gornji dio tijela. Upute: Uhvatite utege, trčite na mjestu po sredini malog trampolina dižući noge što više možete. Činite to kroz 30 sekundi do 1 minutu.

10. PRITISKIVANJE NA GORE I PREMA VAN: Učvršćuje gornji dio leđa, ramena, ruke i grudi. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite, hodajte ili poskakujte po sredini malog trampolina. Odgurnite utege do ramena, pa iznad glave tako da dlanovi budu okrenuti jedan prema drugome, zatim ih vratite do ramena. Sada odgurujte utege u stranu šireći ruke ravno iz ramena i vraćajte ih natrag do ramena. Naizmjenično pritiskujte iznad glave pa u stranu. Ponovite 12 puta.

11. VJETRENJAČE: Dobro je za prsa, ramena, ruke, gornji dio leđa, bokove i bedra, pripomaže pravilnom držanju. Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite, hodajte ili poskakujte po sredini malog trampolina.Držeći ruke ispružene činite njima velike krugove, okrećući ih prema gore. U drugom dijelu obrnite smjer. Ponovite 6 puta u svakom smjeru.

12. LAGANI JOGGING: Vježba koja dovodi cijelo tijelo u dobro stanje.

Upute: Uhvatite utege. Lagano trčite po sredini malog trampolina, dok vam se laktovi i koljena kreću zajedno u laganom ritmu. Trčite tako 30 sekundi do 1 minutu.

POSEBNE VJEŽBE ZA STARIJE LJUDE ILI LJUDE S OŠTEĆENIM ZDRAVLJEM

LIMFATIČNO POSKAKIVANJE: Pospješuje rad i pročišćavanje limfnog sustava, ovo je unutarnji "usisavao" vašeg tijela. Upute: Lagano poskakujte po sredini strunjače tako da ne podižete noge od nje. Ruke držite sa strane, ako želite, možete u njima držati i utege. Zadržite uspravan položaj. Početnici: 1 do 2 minute Srednji: 3 minute Napredni: 5 minuta.

Napomena: Neki su trampolini izrađeni s držačem za ruke za starije ili slabije ljude. Ovo je vježba koja se može prilagoditi tako da od nje imaju koristi i ljudi u invalidskim kolicima ili vezani za krevet. Jednostavno stavite spravu pod njihove noge dok oni ostaju sjediti u stolcu, a netko drugi neka lagano poskakuje.

DIZANJE UTEGA

Za razliku od vježbi za krvožilni sustav i jačanje, o kojima će uskoro biti riječi, dizanje utega ponajprije služi za razvijanje mišićne snage i izdržljivosti. Najuobičajeniji oblik dizanja utega podrazumijeva opremu za vježbe tipa Nautilus ili slobodne utege. Ali ono također uključuje i razne vrste trbušnih vježbi itd. Premda profesionalni bilderi vježbaju za razvijanje svakog mišića koji mogu razraditi uz pomoć utega, svaka vježba podizanja utega koncentrira se na specifičan mišić ili skupinu mišića što se,razlikuje od programa vježbi za cijelo tijelo koje se izvode u programima aerobičnih vježbi.

lako vježbe podizanja utega mogu biti iznimno korisne za jačanje mišića i općenitu izdržljivost, one čine vrlo malo na razvoju ostalih dijelova tijela. Uistinu, ako se ne uravnoteže s aerobikom i istezanjem, vježbe dizanja utega mogu katkad biti i štetne. Držite na umu da snažni mišići i slabo srce nisu dobra kombinacija. Bilo bi idealno kad bi se jedan dan moglo vježbati dizanje utega, a drugi dan aerobik i vježbe istezanja. Na taj

ćete se način koncentrirati na različita područja tijela svakog dana istodobno omogućuući drugim područjima da se oporave.

Pravilna uporaba dizanja utega zajedno s pravilnom prehranom je najbolji način za povećanje tjelesne težine. S obzirom na to da 90 posto ljudi želi izgubiti težinu, mnogi će ljudi na to odgovoriti: "Ma koga briga za to?"

Iznenadili biste se koliko mnogo pisama primamo od ljudi koji žele povećati težinu. Za one od vas koji spadate među takve kombinacija svježe, zdrave, neprerađene hrane i trening dizanja utega je najbolji način da dobijete na zdravoj težini. Dizanje utega ne morate izvoditi u obliku intenzivnog supernapornog programa. Čak će i uporaba laganih utega povećati vaše mišiće i to će se događati sve dok prehranom opskrbljujete tijelo najboljim gradivnim tvarima.

Budući da mišić teži više od sala, popunit ćete ih i dobiti na težini čim počnete makar malo vježbati. Nije potrebno dugo vremena da se netko vrlo mršav popuni upravo toliko da znatno poboljša svoj vanjski izgled. Danas zacijelo nije teško pronaći neki klub ili gimnastičku dvoranu s profesionalnim trenerima koji vas mogu uputiti na pravi put i odrediti vam prikladan program vježbi koji je izrađen tako da se uklapa u vaš način života te je u skladu s vašim željama i potrebama.

Jedan nas je mladić nazvao i požalio se da premda jede dobru hranu prema našim načelima (uključujući i dovoljno tjestenine da nahrani četveročlanu obitelj) te redovito vježba s utezima, ne može dobiti na težini ni grama. Rekao je kako je to pokušavao već nekoliko mjeseci. Bilo je to teško vjerovati jer obično ta vrsta discipline tijekom dužeg razdoblja donosi rezultate. Sve dok u jednom našem drugom razgovoru on nije slučajno spomenuo da je maratonski trkač koji se natječe u dva ili tri maratona godišnje uz to što svakog mjeseca trči stotine milja.

Čini se da uistinu nema baš pravih debelih maratonaca. Još nisam sreo maratonca koji je s uspjehom nabildao tijelo dizanjem utega. Možda se to može, ali ja to nikad nisam vidio. Od svih oblika vježbi maratonsko trčanje je iznimka po pitanju "normi" u prehrani i dizanju utega. Ono zahtijeva posebnu prehranu i poseban trening.

ISTEZANJE

Bez obzira na to kako izvrsno i snažno tijelo može izgledati, bez pravilnog istezanja mišića tijelo ne može razviti najveće mogućnosti. Podroban program vježbi istezanja radi na svakom mišiću, živcu, organu i žlijezdi u tijelu. On dovodi do lijepe građe tijela koje bude snažno i elastično i bez mišića koji su pretjeranim vježbama uvećani, ali ne i elastični.

MARILYN: Mnogo je pristupa istezanju. Neki od njih mogu biti i od pomoći. Neki mogu biti i štetni zato što se izvode bez razumijevanja načina na koji tijelo radi. Od mnogih pristupa istezanju koje smo istraživali jedan koji pruža mnoge dobrobiti je hatha joga.

U 6. poglavlju knjige sam u raspravi o disanju govorila o autonomnom živčanom sustavu koji regulira sve nesvjesne tjelesne procese - disanje, treptanje, zapravo sav rad svih organa u tijelu. Taj autonomni živčani sustav ima dvije strane: simpatičnu, koja odgovara na sve naše hitne potrebe i parasimpatičnu koja nas smiruje nakon svake reakcije. Drugim riječima kad god ste ugroženi, djeluje simpatični živčani sustav. Srce vam kuca brže, žlijezde izlučuju više adrenalina, znojne žlijezde se otvaraju, dlake se nakostriješe. Sve se to zbiva u vašem tijelu dok se tijelo sprema da bi se zašititilo - bijegom ili borbom. Čak i ako je situacija zamišljenja, čak i ako prijetnja nije stvarna, primjerice kod nekog strašnog prizora na filmu - reakcija je ista. Mozak nema uređaja za projiciranje. Na filmu možete biti sasvim svjesni da je to sve samo ekran prepun slika, ali ćete možda doživjeti psihički šok jednako kao da se sve uistinu događa vama. Vaše tijelo to ne može znati. Ono odnosi rezultate onoga kroz što vi prolazite u svom umu. Neprestani napadi stresnih situacija, stvarnih ili nestvarnih, prinudit će vaš živčani sustav da u sve vaše organe i mišiće pohrani napetost. To vas čini napetim, steže organe i njihovu opskrbu kisikom te dovodi do stresa koji doživljavaju toliki ljudi.

Ako prevladava simpatična strana, bit ćete previše aktivni, nervozni i stalno pod stresom. Ako se toga ne oslobodite, taj će stres dovesti do bolesti.

Zadaća je parasimpatične strane živčanog sustava smiriti nas nakon snažnih reakcija tako da u nama prestane brujati. Nakon napadaja snažnog smijeha, bijesa ili straha parasimpatični živčani sustav dolazi na pozornicu povratiti našu ravnotežu. Ako je, međutim, parasimpatični sustav previše dominantan, postajemo previše opušteni ili depresivni ili lijeni. Savršena ravnoteža između simpatičnog i parasimpatičnog sustava je ono što se traži, a to je ono što nam pruža hatha joga.

Hatha joga je znanost o uravnoteženju vašeg tijela. Ha znači "sunce" i odnosi se na vaš simpatični živčani sustav, vaše aktivirano stanje. Tha označava "mjesec" i odnosi se na vaše parasimpatično stanje ili stanje odmaranja i iscjeljenja. Joga znači "jedinstvo". Dakle hatha joga označava jedinstvo između aktivnog i pasivnog - jedinstvo sunca i mjeseca, jedinstvo stanja u ravnoteži u najproduktivnijem stanju vlastitog bitka. Joga položaji govore upravo o tome. Ti nas položaji istežu, uče nas kako otpustiti napetost i stres koji je pohranjen u našim mišićima i organima, u samim dubinama našeg bića. Oni nas jačaju, pružaju nam ravnotežu, odlučnost i snagu volje kojom ćemo u životu djelovati.

Od ovih saznanja okrećemo se nizu joga položaja koje je za čitatelje Fit for Life izradio Alan Finger, učitelj joge druge generacije čiji su studiji YOGAWORKS trenutačno smješteni u Los Angelesu i New Yorku. Kad Alan poučava, on daje uvod u jogu na ovaj način:

Drevni su jogiji proučavali kako se životinje rješavaju stresa, kako se mačke, psi i razne druge životinje rastežu i ostvaruju ravnotežu. Zatim su proučavali ljudsko biće i zabilježili kako bi ljudi, postavši umorni, zijevali i rastezali ruke ili bi tijekom rada u polju nastojali istegnuti kralježnice. Prije mnogo tisuća godina jogiji su na temelju tih opažanja počeli razvijati filozofiju istezanja. Primijetili su da je disanje uvijek povezano s tim procesom.

Kad god se čovjek protegne, postoji otpuštanje, uzdah. U procesu joge, kad izdahnete, vi otpuštate napregnutost u svom tijelu. Kad udahnete, jačate i razvijate svoje tijelo. Liječenje se u jogi zbiva dok dišete za vrijeme jednog položaja. Ako zadržite dah, odupirete se otpuštanju napetosti. Ako dišete zajedno s položajem i za vrijeme položaja, udisaj za izdisajem, lagano i ravnomjerno, vaše se tijelo malo po malo počinje otpuštati. U jogi činite samo onoliko koliko možete, nikad se ne prekoračuju granice. Kad je dosta, dosta je, ali taj dosta je uistinu potreban. Ne postoji natjecanje sa samim sobom niti s drugima.

Joga je otvaranje vašeg bića. Kad god izvodite jedan položaj, učinite to najbolje što možete, dišući za to vrijeme lagano, a za to će se vrijeme zbivati iscjeliteljsko djelovanje. Ovaj izbor položaja koji sam načinila za vas je najmanji, ali iznimno djelotvoran izbor vježbi koje možete izvoditi svakog dana kako biste razgibali svaki dio svog bića.

Ako vas zanima naučiti više o tome kako uklopiti jogu kao dio svog načina života, možete dobiti Alanove video i audio trake na adresi:

YOGAWORKS 146 E. 56 St. New York, N.Y. 10022

Skup svakodnevnih joga vježbi

UPOZORENJE: Neki joga položaji možda neće odgovarati ljudima koji imaju problema s križima. Ako vam položaj pričinjava i najmanju neugodu u području križa, nemojte ga izvoditi. Posavjetujte se s liječnikom ako se pitate jesu li određene vježbe dobre za vaše tijelo.

1 MAČKA: Uči vas kako zadržati gipkost građe kukova koji su temelj vaše kralježnice. Stanje vaših kukova određuje koliko će okretna biti vasa kralježnica. Kralježnica je središnji dio vašeg živčanog sustava i stoga

glavna cesta u vašem životu. Kad se nauče pokretati kukovi, kralježnica se pokreće do svojih krajnjih granica na svaku stranu. Na taj način održavate kralježnicu zdravom i kukove pokretnima. Kod starih ljudi kukovi postanu ukočeni. Ako vaše kukove održavate labavima i savitljivima, to pogoduje protijeku života u vašem živčanom sustavu i hrptenjači.

Upute: Kleknite s rukama na podu i u ravnini ramena. Koljena i stopala su razdvojena za širinu kukova. Udahnite svijajući leđa prema gore kao u grbu, a bradu privlačeći grudima. Uvucite sjednu kost. Izdahnite, leđa spustite u luku prema dolje, a lice podignite uvis, istodobno okrećući sjednu kost prema gore. Započnite kretanje kralježnice iz kukova. Ponovite 5 puta, udišući što niže u kralježnici i izdišući dok povijate kralježnicu u luku prema dolje.

2. ŠATOR: Ovaj položaj radi na otpuštanju pritiska iz stražnjeg dijela nogu. Na tom mjestu su pohranjena nesvjesna potiskivanja, ovdje se nalazi ono što vas opterećuje a da toga niste ni svjesni. Mali strahovi, šokovi, čak i osjećaji neugodnosti o kojima nikad ne razmišljate spremljeni su tu odostraga u vašim nogama. Zvuči automobila i njihovih sirena, škripa kočnica i sve one sitne uznemirenosti koje nesvjesno registrirate spremaju se u stražnji dio vaših nogu i eto zašto su vaše noge tako umorne i ukočene.

U položaju šatora izdužujete kralježnicu i istežete stražnji dio nogu zaokretanjem kukova. Otpuštate napetost koja se uvukla u stražnji predio nogu, napetost koja ustvari pritišće kukove prema dolje te na taj način stvara tolike tegobe s leđima. Ovaj položaj otpušta pritisak na kralježnicu oslobađajući kukove.

Upute: Kleknite sa usporedo postavljenim stopalima i koljenima razdvojenima petnaeastak centimetara. Postavite dlanove, raširenih prstiju, na pod na mjestu gdje se spaja sa zidom. Poravnajte palac i kažiprst uza zid. Držite stopala ravnima, a noge raširene i ispružene. Približite trbuh i bedra pa podignite sjednu kost u zrak. Zadržite kroz 6 ravnomjernih udaha. Neka udisanje i izdisanje bude ravnomjerno.

3. KRPENA LUTKA: Ovo je ekstremnija verzija položaja šatora. Pruža iste koristi, s tom razlikom da dobivate mnogo dodatne krvi koja se slijeva' u mozak dok se saginjete i visite. To je kao da ste se napola okrenuli naglavačke.

Upute: Zauzmite položaj šatora i prilazite rukama prema stopalima. Prekrižite ruke puštajući laktove neka vise prema podu. Okrenite sjednu kost u zrak. Pazite da prednji dio bedara bude napet i čvrst te se

koncentrirajte na to da vam sjedna kost bude u zraku. Zadržite kroz 6 ravnomjernih udaha.

4. ZAOKRETANJE RUKE: Pomaže da se oslobodite podsvjesnog potiskivanja, onih s kojima se ne možete boriti, a koji svejedno ostaju u vašem umu. Pohranjuju se u vašim ramenima pa sve do kukova.

Upute: Stanite sa stopalima na udaljenosti od desetak centimetara i zaokrenutima pod 45stupnjeva. Lagano sagnite koljena u ravnini sa stopalima. Zaokrećite ruke 10 puta u svakom smjeru, naprijed i natrag.

5. POLOŽAJ USPRAVNOG DRŽANJA: Položaj za držanje. Uči vas kako ispraviti svoje držanje. Kad ste pogrbljeni, potiskujete sve svoje organe, silite kralježnicu da se iskrivljuje, što dovodi do lošeg držanja, oštećenja kralježnice i raznih bolesti. Srce je smješteno između pluća. Ako se pogrbite i vaša se prsna kost uvuče, zapravo davite svoje srce, kao i unutarnje organe. Ne dopuštate da pravilna količina krvi protječe kroz vaše srce ili druge organe vašeg tijela.

Važno je stajati uspravno i dopustiti da krv protječe kroz srce. Položaj uspravnog držanja uči vas kako ćete to raditi. Premda to nije način na koji ćete stajati kad ste opušteni, ovaj će vas položaj naučiti kako da stojite uspravno i onda kad ste opušteni.

Upute: Stanite s nogama lagano razdvojenima tri do četiri centimetra, raširite palce tako da se dodiruju i raspodijelite težinu u područje svake noge između palčeva, dva mala prsta i peta. Zategnite prednje strane bedra, prisilivši tako svod stopala da se podigne. Stegnite čvrsto područja stražnjice i stidne kosti podižući kralježnicu prema gore. (Pazite da vam stražnjica bude uvučena, a ne ispupčena!) Opustite ramena i zamislite da u vrškovima prstiju imate olovne utege. Osjetite kao da vas nešto podiže uvis od prsne kosti i krune glave. Zadržite položaj 15 sekundi.

6. OPUŠTANJE VRATA: U vratu su pohranjena svjesna potiskivanja. Kad postanete napeti i kad ste jako zaposleni, vrat vam se steže i koči.

Upute: Stanite u položaj uspravnog držanja podižući ruke u stranu sve dok nisu usporedne s podom. Bradu usmjerite preko svakog ramena, dvaput na istu stranu. Zaokrenite glavu na četiri točke - prsa, sa strane, leđa, sa strane. Kako budete pritiskali glavu unatrag, bradu usmjerite u zrak. Načinite 2 zaokreta u smjeru kazaljke na satu i 2 zaokreta u obrnutom smjeru.

7. ISTEZANJE RUKU O ZID: Ovaj će položaj opustiti napetost u vašim ramenima i razviti grudni koš preuzimajući pritisak sa srca i pluća.

Omogućuje da krv slobodno protječe u te glavne organe. Također uklanja pogrbljenost i spuštena ramena.

Upute: Stanite prema zidu na razdaljini za dužinu ruku sa stopalima koja su razdvojena za širinu ramena. Postavite dlanove na zid visoko iznad glave. Pritisnite sjednu kost unatrag savijajući gornji dio leđa u luk i gurajući bradu, vrat i prsa naprijed prema zidu. Dišite kroz 6 udaha polagano i ujednačeno.

8. POLOŽAJ STOLCA: Pomaže za jačanje bedra, stražnjice i trbuha. Ovi mišići moraju biti snažni kako bi držali kralježnicu ravnom. Oni su sjedište odlučnosti i volje.

Upute: Stanite u uspravan položaj. Razmaknite stopala petnaestak centimetara i držite ih usporedno. Podignite ruke iznad glave tako da vam bicepsi dođu u ravninu uha. Sa stopalima ravno na podu, ravnom kralježnicom i uvučenom stražnjicom sagnite koljena i stanite do točke u kojoj se osjećate ugodno bez napora. Zadržite kroz 6 udaha. S rukama i dalje iznad glave uspravite se, krenite na prstima pa opet sagnite koljena, ovaj puta ostanite na prstima. Zadržite položaj kroz 6 udaha. Uspravite se, spustite ruke da budu usporedne s podom ispred vas i spustite se sasvim da biste sjeli na pete držeći leđa ravna a stražnjicu uvučenu. Zadržite kroz 6 udaha i vratite se na stojeći položaj.

9. RATNIK: Ovo je dinamički položaj koji razvija snagu u stražnjici, bedrima i trbuhu. Razvija građu vaših kukova i ispravlja probleme držanja.

Upute: Stanite s nogama jako raširenima, barem jedan metar. Okrenite stopala ulijevo, lijevim stopalom pod 90 stupnjeva, a desnim stopalom 10 stupnjeva. Savinite lijevo koljeno u pravi kut, tako da vam je bedro usporedno s podom. Desnu nogu držite ispruženom iza vas. Raširite ruke u stranu, usporedno s podom. Neka vam svi zglobovi budu u istoj razini. Zadržite položaj kroz 6 jednakih udisaja. Promijenite strane, obrćući ove upute za lijevu i desnu stranu.

10. RASPUHANA PALMA: Isteže hrptenjaču i sve glavne organe u svim smjerovima - u stranu, unatrag i naprijed.

Upute: Za svijanja u stranu stanite skupljenih nogu. Uhvatite jedan zglob suprotnom rukom pa se istežite preko na drugu stranu, s bicepsima uz uši. Kukovi bi vam se trebali izbaciti na suprotnu stranu. Zadržite položaj kroz 6 udaha na svakoj strani. Dok se svijate unatrag, raširite ruke ravno u zrak, pogled je usmjeren između vrhova prstiju. Uvucite stražnjicu i

istegnite se gore i unatrag, izdužujući tako slabinski dio kralježnice. Svijajte se unatrag samo onoliko koliko vam je ugodno i zadržite položaj stisnuvši stražnjicu. Zadržite položaj kroz 6 udaha. Za vrijeme svijanja prema naprijed nagnite se naprijed i obgrlite gležnjeve, s palcima dodirujući pod, s laktovima iza listova. Ispružite sjednu kost u zrak dok izravnavate noge. Zadržite kroz 8 ravnomjernih udaha.

11. RODA: Ovaj položaj uravnotežuje lijevu i desnu stranu mozga. Osim što pomaže u ostvarenju fizičke ravnoteže on razvija kukove i zglobove koljena.

Upute: Zauzevši uspravan položaj podignite lijevu nogu i stavite je na unutarnju stranu bedra desne noge što više možete. Nastojte zadržati koljena i kukove u istoj razini. (Usmjerite oči na jednu točku, za ravnotežu.) Prinesite ruke ispred prsa u položaj za molitvu. Sva snaga mora biti skupljena u mišićima bedara, stražnjice i trbuha. Ramena i prsa moraju biti posve opuštena. Zadržite položaj kroz 4 ravnomjerna udaha. Zatim razdvojite ruke petnaestak centimetara s dlanovima prema naprijed i raširite ruke uvis. Zadržite položaj kroz 4 udaha. Polako opustite. Ponovite na drugoj strani.

12. ISTEZANJE NOGU U LEŽEĆEM POLOŽAJU: Opušta stres iz nogu. Mišići nogu su mjesto na kojemu su pohranjene nesvjesno potisnute emocije pa oni djeluju kao posuda u koju stane mnogo naše ograničenosti i predrasuda u životu. Oslobađanje od tog stresa vas prosvjetljuje i osvježava. Ovaj položaj također opušta pritisak u kukovima jer oslobađa napetost koljenih tetiva koje prianjaju uz dno sjedne kosti.

Upute: Koristite za ovaj položaj smotani ručnik. Legnite udobno na leđa na pod s ravnim vratom i ramenima. Smotajte ručnik po dužini, podignite uvis lijevu nogu tako da vam je drugo stopalo ravno položeno na pod a koljeno savijeno. Podignite desnu nogu okomito na pod, ručnik poput omče ovijte oko stopala i lagano privlačite k sebi jednu po jednu stranu ručnika držeći ramena i vrat ravne na podu. Popnite se rukama gore po ručniku istodobno lagano opuštajući stražnji dio noge koju držite što više ravnom. Zadržite položaj 15 sekundi do 1 minutu na svakoj strani dišući ravnomjerno.

13. MALTEŠKO UVRTANJE: Ovaj položaj opušta napetost duž cijele kralježnice. Masira trup tijela protkan živcima koji se protežu niz svaku stranu vaše kralježnice. Također masira vaš probavni sustav. Pruža vam izvanredan osjećaj opuštenosti.

Upute: Legnite na leđa i raširite ruke u stranu pod pravim kutem u odnosu na tijelo. Podignite desnu nogu u položaj svinutog koljena i postavite desnu nogu na lijevo bedro odmah iznad koljena. Postavite lijevu ruku na desno koljeno i nježno gurnite koljeno dolje prema podu sve dok ide, držeći desnu ruku i rame ravno na podu. Zadržite položaj kroz 6 udisaja. Vratite desnu nogu u ravni položaj na podu. Ponovite s desnom nogom.

14. IZBACIVAČ ZRAKA: Masira probavni sustav. Otpušta plinove iz sustava, masira i olabavljuje kukove i namješta kralježnicu.

Upute: Kao prvo, dok ležite na leđima, prinesite desno bedro do trbuha. Isprepletite prste i obujmite objema rukama desno koljeno pet centimetara ispod samog koljena. Vrat i leđa neka budu što ravniji na podu. Zadržite položaj kroz 6 ravnomjernih udisaja. Ponovite s lijevom nogom. Kao drugo, svinite obje noge gore, pritiščući bedra na trbuh rukama. Zadržite kroz 6 udisaja.

15. OPUŠTANJE NA LEĐIMA Upute: Stavite smotani ručnik pod kralježnicu od vrha glave do kukova. Dok se opuštate na ručniku, osjetite svoje disanje od trbuha - dok udišete, trbuh se podiže, kad izdišete, trbuh se spušta. Činite tako 2 do 5 minuta.

Pokušajte vježbati ove joga položaje svakog dana kako biste održali tijelo snažnim i gipkim. Dobro ih je načiniti nakon šetnje i toplog tuša ujutro kad zagrijete tijelo. Kad živite u društvu poput našeg, od stresa ćete se smežurati i uvući u sebe, a vaši će organi biti prigušeni. Rezultat toga je prema riječima Alana Fingera:" Kao da na vatru bacate prekrivač -gušite je." Prekidate dovod krvi u organe i iz njih. Ti položaji vas uče kako stajati uspravno i držati se ravno omogućujući krvi da pravilno kruži. Kako ljudi stare, oni se uvlače u sebe; mišići im slabe jer ih stres isteže prema dolje; proces starenja zavlada, bolesti dođu, a ljudi to prihvaćaju i govore: "Oh, pa dobro, starimo." To nije nužno. Vi možete svoje mišiće održavati jakima i istezanjem izbaciti napetost iz njih. Možete održavati ispravno držanje. Tako ćete voditi zdrav život u punoj tjelesnoj spremnosti. Joga neće samo dodati godine vašem životu, već će dodati i život vašim godinama.

BOLOVI U LEĐIMA

Ova boljka od koje pate milijuni ljudi u ovoj zemlji je druga po redu iza glavobolje po broju ljudi koje pogađa. Ti ljudi mogu biti u posebno nezgodnu položaju po pitanju toga kako da vježbaju a da ne pogoršaju svoj problem. Najvećim se dijelom uzrokom bolova u leđima može smatrati loše držanje. Većina ljudi ne stoji, ne sjedi niti ne leži ili hoda ispravno. Metoda za poboljšanje tjelesnog kretanja i držanja koje uistinu

zaslužuje što je odnedavno tako dobro prihvaćena nazvana je Alexander tehnikom. Nastala je prije pola stoljeća u Engleskoj, poučavaju je ovlašteni učitelji Alexander tehnike širom Amerike. Ona kombinira sustav usklađivanja laganog polaganja ruku s jedinstvenim verbalnim upućivanjem na podsvijest kako bi osobe zaboravile stare načine držanja i počele držati glavu, vrat, ramena i kralježnicu na biološki ispravan način. Rezultat toga je oslobađanje od boli te zapanjujuć osjećaj lakoće jer se tijelo stavlja u prirodno ispravan položaj. Kao dodatna mjera kvalitetnoj kiropraktičarskoj njezi ova je tehnika prvi logičan korak u borbi protiv bolova u leđima jer se bori protiv uzroka problema, a ne s rezultatima.

KOLIKO TREBA VJEŽBATI?

HARVEY: Tjelovježba nije sama po sebi neka vrsta lijeka protiv svih bolesti. Neki smatraju da bi nas vježbanje samo od sebe trebalo zaštititi od bolesti. Ako navodno trčimo svakog dana, možemo jesti sve vrste masnih hrana pa smo ipak zaštićeni od začepljenja krvnih žila, kolesterola u krvi i skleroze krvnih žila. Smrt Jima Fixxa, oca discipline trčanja, u dobi od pedeset dvije godine pokopala je ovu osobitu besmislicu. Premda je trčao svakog dana, tri glavne žile iz njegova srca postale su teško začepljene.

Potrebno je jasno i glasno istaknuti ono što je bitno: tjelovježba nas ne osigurava protiv bolesti, niti ona bolesti liječi. Sigurno je da pomaže tijelu tako što ga jača i osposobljava da se bori s narušenim zdravljem, ali vježbanje nema onu čudesnu sposobnost ispravljanja rezultata nezdravog načina života. Dakako, uvijek će biti onih koji će upirati prstom na neke izdvojene slučajeve osoba koje provode stroge vježbe, a jedu neograničeno pa se ipak osjećaju mnogo bolje nego neki koji niti vježbaju niti pravilno jedu. Razlika između njih se može objasniti činjenicom da su potonji zanemarili dva elementa zdravlja, a oni prvi samo jedan. Vježbanje neće popraviti zlouporabu prehrambenih navika, ali će nedostatak vježbanja zacijelo pridonijeti njihovom utjecaju.

Koliko bi se trebalo vježbati? To je određeno s nekoliko čimbenika u načinu života pojedine osobe. Svakako ne morate postati neki istaknuti atlet ili maratonac koji mora udovoljavati fiziološkoj potrebi tijela za vježbom, koja i nije tako velika kao što neki vjeruju. Umjesto da nastoje udovoljiti proizvoljno postavljenima zahtjevima koje su izradili neki "stručnjaci", mnogo je korisnije vježbati upravo onoliko koliko je za vas dobro. Mi imamo samo jedno strogo pravilo: VJEŽBAJTE VISE NEGO NIMALO! Sve dok izvodite barem neke vježbe, naginjat ćete prema onome što za vas predstavlja najbolji oblik i količinu vježbe.

Vrlo često se ljudi oduševe vježbanjem, započnu neki svestrani program koji uključuje mnogo više vježbanja no što njima odgovara pa se razočaraju i na kraju proklinju vježbanje ili više uopće ne vježbaju. Tada

nastupa krivnja i cijeli predmet vježbanja postaje bolna točka. Pokušajte da na vas ne utječe ono što drugi čine i ne idite u korak s njima. Neka na vas utječe vaša vlastita želja da doživite dugačak, snažan i ispunjujući život. Vježbanje u jednom određenom obliku je jednostavno jedan od dijelića koji pridonose ostvarenju toga cilja.

Poprilično je važno vrijeme za vježbanje. Iz vlastitog iskustva i iz iskustva mnogih ljudi koje sam ispitivao - te prema mišljenjima zaista mnogih ljudi koji pišu o vježbanju - najbolje vrijeme čini se u jutarnjim satima. No, to je svakako općenito rečeno. Poznajem ljude koji žustro vježbaju svakog dana dva ili tri sata kasno poslije podne ili rano uvečer. Slijedite svoje osobne sklonosti. Ali vodite računa o tome da kad se ujutro probudite, imate potpunu količinu energije koja se nakupila u snu te noći. Stoga je jutro vrijeme kad je vaše tijelo fiziološki najbolje opremljeno da bi se upustilo u vježbanje i imalo od toga koristi - po mom mišljenju. U svakom slučaju, pokušajte vježbati u različito vrijeme dana te odlučiti što je najbolje za vas.

Još je važnije kada vježbati u odnosu na to kada jedete. Idealno će bilo kakva vrsta vježbi biti najkorisnija kad vam je želudac potpuno ispražnjen od hrane. Osim voća ili voćnih sokova, najbolje je za vas ako ne jedete prije vježbanja. Očito je i zbog čega.

Naš se život temelji na energiji. Sve što činite zahtijeva određenu potrošnju energije, od čitanja do trčanja. Vježbanje uzima popriličnu količinu energije, a znamo da jedenje troši i više no bilo što drugo. Ako u vašem želucu ima hrane koja se probavlja i time koristi dobar dio vaše raspoložive energije, vježbanje u isto vrijeme samo će previše opteretiti vaš sustav. Vaše tijelo mora podijeliti svoju energiju između ove dvije aktivnosti stoga niti jednu ne obavlja kako treba. Ako jedete pa onda vježbate, hrana će ostati u vašem želucu mnogo dulje no što je potrebno, potrošit će se više energije no inače, a učinak svega toga bit će da ćete se osjećati iscrpljeno. Vježbanje prije jedenja omogućava vašem tijelu da se potpuno upusti u tu aktivnost i to tako da ne mora istodobno zadovoljavati potrebe želuca. Voće i voćni sokovi su jedine iznimke jer, kako smo ranije naveli, oni su jedina hrana koja ne traži probavnu energiju u želucu.

Ovo vrlo lako možete provjeriti i sami. Koji god oblik vježbanja činite izvodite te vježbe jedan tjedan u isto doba dana - nakon obroka. Zatim tjedan dana vježbajte u isto vrijeme - prije obroka. Bit će vam tako teško odrediti koje je poželjnije kao što bi vam bilo teško odlučiti što vam je udobnije - ležati na ležaju ili se bacati niz stubište.

Ako ste skloniji nekom obliku aktivnosti nakon obroka, krenite na laganu šetnju što toliki ljudi smatraju da im uistinu pomaže kod probave obroka. Veća aktivnost od ove dokazat će se samo štetnom. Još jedina aktivnost osim ove koju možemo preporučiti je vrlo, vrlo lagano istezanje. Ne mogu zamisliti doba u koje lagano istezanje ne bi bilo od pomoći.

Vježbanje je temeljna biološka potreba. Ne postoji način postizanja zdravog življenja bez vježbanja. Šetajte kad god možte. Hodanje je umjetnost koja u našoj zemlji izumire, postoji izravna povezanost između automobila i golemih, "nekorištenih" bedara. "Savršen skup vježbi" i "Skup svakodnevnih joga vježbi" dani su kao prijedlog koji će vam pomoći da ostvarite jedan redovit obrazac vježbanja u kojemu uživate. Ali znajte da svaki puta kad postajete svjesni svoga tijela, vi ga ustvari vježbate. Kad iznenada shvatite da sjedite u pogrbljenom i iskrivljenom položaju pa se izravnate i ispravite u lijep uspravan položaj, to je oblik vježbe - vi se koristite svojim mišićima kako biste poduprli tijelo. Kad hodate, ispravite tijelo. Koračajte dugim koracima (za dugonogi izgled)! Zamahujte rukama! Kad se saginjete da biste nešto podignuli, budite svjesni načina na koji to činite: koristite noge, a ne leđa.

Svako kretanje tijela i svijest o tom kretanju je vježba. Čišćenje kuće i vrta je vježba. Vježbanje je dio života, ono je ukorijenjeno u ljudskom postojanju i nije nešto što morate promatrati kao odvojenu disciplinu. Osjećajte se dobro u vezi s pokretanjem svoga tijela. Naginjat ćete tome da ga pokrećete sve više i više.

JEDANAESTO POGLAVLJE Sunčeva svjetlost

HARVEY Zamislite kakav bi prizor pružala Zemlja bez Sunca. To nije baš lak zadatak jer bi se malo toga vidjelo. Ponajprije, bio bi mrkli mrak tako da ionako ne biste ništa vidjeli. Štoviše, ne bi ni života bilo - ni biljaka, životinja, ljudi, ničega. Predočite sebi golemu, mračnu, hladnu, jalovu, ledeno hladnu stijenu i dobit ćete svoj planet bez sunca.

Kroz cijelu je povijest sunce bio predmet obožavanja i štovanja onih koji su bili svjesni njegovih iscjeljivačkih svojstava. Planiranje aktivnosti na blagotvornim zrakama sunca je isto tako dio prirodnog življenja kao i opskrba hranom ili vodom ili bilo koji drugi element zdravlja. Drevne civilizacije kao što su bili Babilonci, Egipćani, Asirci, Grci i Rimljani sve su poznale higijensku uporabu sunca i opremale svoje gradove vrtovima sunca u tu svrhu. Jedan od prvih egipatskih hramova podignut je u čast njihova boga sunca. Nazvali su ga Heliopolis ili Grad sunca.

Izvanredna, veličanstvena tvorevina kakvo je sunce je izvor svega života onakvog kakvog ga mi znamo. Ono je vaš prijatelj, a ne vaš neprijatelj. Mi ne možemo postići i održavati puno zdravlje ako ne uspostavimo i ne održavamo razuman odnos sa suncem. Građeni smo za život na sunčevoj svjetlosti i treba nam blagodat koju dobivamo iz redovitog dodira s njegovim zrakama, ne samo zbog njegove topline već i zbog svjetlosti.

Svjetlost je nužna za vid i zbog topline, ali je isto tako i vitalni hranjivi sastojak koji je potreban tijelu, premda to malo ljudi shvaća. Sunčeva je svjetlost bitna za biljke i životinje. Toliko je važna za život da uskraćivanje njezinih životnih zraka izravno pridonosi našem vlastitom uništenju.

I životinje i biljke iskorištavaju moć sunčeve svjetlosti.Vegetacija je najbogatija i u najvišem stanju razvoja u tropskim predjelima blizu ekvatora gdje su i sunčane zrake najbogatije. Na većim zemljopisnim širinama nailazimo na gotovo jalove, besplodne zone u kojima su sunčane zrake mnogo slabije - uistinu ih i nema tijekom jednog dužeg razdoblja u godini. Oduzmite biljkama sunčevu svjetlost i kao posljedica toga biljke će biti blijede i bezbojne.

Ranije smo u 6. poglavlju istaknuli kako ovisimo o biljkama da bismo pretvorili ugljični dioksid u iskoristivi kisik za disanje. To se postiže putem procesa fotosinteze koja nije moguća bez sunčeve svjetlosti. Da , nema sunca, ne bismo mogli disati!

Mnogi ljudi na sjevernim zemljopisnim širinama pate od takozvane "teške zimske depresije". Ljudi koji inače žive normalnim, sretnim životom doživljavaju duboke depresije što dolaze zimi i lišavaju ih gotovo svih zadovoljstava. Tužni su, letargični, nesposobni obavljati jednostavne zadatke i skloni zaplakati bez nekog jasnog razloga. Istraživači u Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje uspjeli su tu bolest iskorijeniti jednostavno tako što su oboljele ljude na nekoliko sati dnevno izložili fluorescentnom svjetlu punoga spektra koje simulira sunčevu svjetlost. Smanjenje sunčeve svjetlosti u zimskim mjesecima dovodi do ove teške depresije.

Punoglavci kojima se oduzme svjetlost ne uspijevaju se pretvoriti u žabe. Oni jednostavno nastavljaju rasti kao punoglavci. Životinje koje prožive svoj život u potpunom nedostatku svjetlosti su obično slijepe, pa čak i bez očiju. Pilići koji se podižu na sunčevoj svjetlosti donose jaja s tvrđom i debljom ljuskom od onih koji nisu toliko izloženi suncu. Proučavanja nekih od pionira prirodne higijene, osobito uglednog Russella Tralla, potvrđuju da se bolnički pacijenti koji imaju dovoljno sreće da se nađu u sobama na sunčanoj strani zgrade brže oporavljaju od onih u sjenovitoj strani.

Mnoga su proučavanja potvrdila iznimnu važnost sunčeve svjetlosti u hranjenju zdravih biljaka i životinja. Jedan od najpoznatijih i najuglednijih istraživača je gospodin pod imenom John Ott koji je autor tri knjige o toj temi i koji je utemeljio Institut za zdravu okolinu i istraživanje svjetlosti koje je koordiniralo njegova proučavanja načina na koje svjetlost može potaknuti zdravlje biljaka, životinja i ljudi.

Gospodin Ott je rekao: "Moja su proučavanja pokazala da je svjetlost hranjiva tvar slična svim ostalim hranjivim tvarima koje uzimamo u hrani te da nam je potreban puni spektar prirodne svjetlosti. Tu je činjenicu odavno potvrdila znanost."25

Gospodin Ott je skovao izraz potsvijetljenost, nedostatak potrebne količine svjetlosti (baš kao što je pothranjenost nedostatak pravilnog unosa hranjivih tvari u prehrani). Jedan od testova koje je provodio bio je sa štakorima i miševima koje su zatvorili i hranili u svrhu laboratorijskih pokusa. Obično je iz kaveza trebalo ukloniti muške pripadnike prije no što na svijet dođe novo leglo jer bi oni požderali sve mlade, ali je gospodin Ott ustanovio da se to ne događa ako se kavezi stave na prirodnu danju svjetlost. Naprotiv, mužjaci pokazuju sasvim normalne roditeljske nagone i pomažu brinuti za mlade. Pomicao je kaveze naizmjenično s prirodne na umjetnu svjetlost. Pod prirodnim su svjetlom muški primjerci bili mirni i prilagodljivi. Kad bi ih smjestili pod umjetnu svjetlost za donošenje novog legla, ti su isti mužjaci počeli opet napadati svoje mlade.

2- John Ott: "The Light Side of Health", Mother Earth News, siječanj-veljača 1986., str. 17

Gospodin Ott je također proučavao ljude. Tako je 1973. g. izveo proučavanje školskog sustava u okrugu Sarasota. Opremio je dvije učionice svjetlom punog spektra koje je simuliralo prirodnu svjetlost. U druge dvije učionice, koje su služile kao kontrolna skupina, ostalo je uobičajeno fluorescentno svjetlo. U učionicama sa svjetlom punog spektra se je nekoliko iznimno hiperaktivne djece potpuno smirilo te uspjelo prevladati svoje nesposobnosti za učenje. U svakoj je učionici bila postavljena kamera za bilježenje dužih vremenskih razmaka u kojima bi se pojavili primjeri ponašanja s ispadima a u učionicama s fluorescentnim svjetlom ih je uvijek bilo više.

Od mnogih eksperimenata koji su do sada bili provedeni sa svrhom da dokažu blagotvoran utjecaj sunčeve svjetlosti jedan je osobito značajan. Taj je test proveden s dvanaest biljaka graha kako bi se odredilo da li neizravna ili rasipana dnevna svjetlost ima isti učinak na biljke kao izravna sunčeva svjetlost. Stabljike graha bile su iste sorte i u istoj fazi razvoja. Posađene su jedna blizu druge na taj način da ih je šest uvijek primalo izravnu sunčevu svjetlost, a šest drugih je primalo samo raspršenu dnevnu svjetlost. Kad su se mahune obrale i usporedila težina, grah koji je rastao na punoj sunčevoj svjetlosti bio je tri puta veći od graha koji je rastao na neizravnoj svjetlosti. Takav je rezultat bio i očekivan. Ono što je slijedilo iduće godine bilo je potpuno neočekivano. Kad su sve biljke koje su narasle iz pobranih sjemenki primile punu količinu izravne svjetlosti, one čiji su roditelji bili podizani u sjeni donijele su tek polovicu uroda od prethodne godine, a potomci tih biljaka u četvrtom koljenu nisu niti sazreli. Oduzimanje izravne sunčeve svjetlosti tijekom jednog ljeta oslabilo je biljku genetski do tog stupnja da je cijela vrsta nakon četiri godine bila potpuno istrijebljena!

Kod ljudi se obično zna da je problem rahitisa stanje prouzročeno nedostatkom vitamina D. Rahitis obično pogađa djecu. To je strašno teško oboljenje koje se odlikuje abnormalno niskom koncentracijom kalcija u kostima što dovodi do teških iskrivljenja kostiju i bolova u mišićima. Problem nije nedovoljna količina kalcija u tijelu, već je to nedostatak vitamina D koji pomaže u regulaciji prenošenja kalcija u kosti. Pogodite koji je apsolutno najbolji izvor vitamina D? Tako je. Sunce.

Vitamin D je jedinstven po tome što se može oblikovati u tijelu. Odmah ispod kože nalazi se jedna tekućina nazvana ergosterol. Kad ona dolazi u dodir s ultraljubičastim sunčevim zrakama, pretvara se u vitamin D i apsorbira u krv. NE POSTOJI BOLJI IZVOR VITAMINA D OD SUNČEVE SVJETLOSTI, i oni koji vam govore d a j e umjetni vitamin D koji se dodaje hrani jednako dobar čine vam lošu uslugu. Tužna je istina ta da vam vrlo često ljudi govore kako dodaci s vitaminom D obavljaju istu zadaću kao i sunčeva svjetlost samo zato da bi vam ih prodali. Imate na primjer proizvođače mliječnih proizvoda koji vam govore da ono malo umjetnog, anorganskog vitamina D koji su dodali u svoje proizvode na

neki način odgovara potrebama tijela. Gluposti! To je jednostavno još jedan primjer "kašektomije".

Vitamin D je sredstvo koje služi u mnoštvu drugih tjelesnih funkcija, od kojih nije baš malena uloga u sprečavanju ostedporoze kroz osiguravanje pravilne ravnoteže kalcija. Razlog zbog kojega biste se morali osloniti na sunčevu svjetlost za pravilnu količinu vitamina D je u tome da će se previše umjetnog vitamina D (dodaci) kositi s apsorpcijom kalcija što je jednako štetno kao da dobivate premalo kalcija. Naša nas prirodna sklonost boravku na danjoj svjetlosti opskrbljuje upravo pravom količinom vitamina D koju trebamo. Kad se industrija i pseudoznanosti počinju miješati u prirodne odnose između naših tijela i našeg okoliša, čuvajte se!

Nažalost, strah od prevelike izloženosti ultraljubičastoj svjetlosti doveo je do toga da se mnogi ljudi i previše klone sunčeve svjetlosti i to do te mjere da time stvaraju manjak vitamina D. Zbog straha od raka kože mnogi ljudi nikad ne dopuste da im sunce dođe do kože. To je pretjerana reakcija, najnerazumnije razmišljanje. Postoji jedna bitna razlika između sunčanja i prženja na suncu. Nitko ne kaže da morate ležati na suncu sve dok se šteta ne dogodi.

Svaki element zdravlja možete rabiti pametno ili zlorabiti nerazumno. Možete se prejedati bezvrijedne hrane sve dok ne postanete debeli i bolesni. Znači li to da ne biste trebali jesti hranu? Ili to znači da biste trebali jesti hranu na pravilan način? Vrlo brzo možete i istjerati sav zrak iz pluća pa hiperventilirati sve dok doslovce ne izdahnete. Znači li to da ne biste smjeli uopće disati? Ili to znači da biste morali pravilno disati? Možete vježbati agresivno i divlje pa pretjerati sve dok ne klonete od boli i iscrpljenosti. Znači li to da ne biste uopće smjeli vježbati? Ili to znači da biste morali vježbati pravilno? Možete držati glavu pod vodom sve dok se ne utopite. Znači li to da ne biste smjeli upotrebljavati vodu? Ili to znači da biste je morali pravilno koristiti? Slično tome možete boraviti na suncu dok vam koža ne bude sličila čipsu od krumpira. Ali to ne znači da ne biste trebali biti na suncu, već prije da biste sunce trebali pravilno koristiti.

Ne smijemo sunce, koje našem planetu omogućuje život, smatrati svojim neprijateljem. Sunčanje je u svakom slučaju jednako bitno i korisno kao i bilo koji drugi element zdravlja, ali sunčajte se pravilno! Najbolje vrijeme za ležanje na suncu je tijekom ranih jutarnjih sati ili kasno popodne kada je ono najslabije. Trebali biste što više izlagati kožu suncu i koristiti što manje losiona, ulja i drugih preparata za zaštitu od sunca jer će oni spriječiti da se ultraljubičaste zrake apsorbiraju i onemogućiti pravilan rad lojnih žlijezda u tijelu. Zapamtite, nije vam samo stalo do pukog sunčanja, već do sveopće revitalizacije cijeloga tijela koje nije ograničeno samo na kožu.

A što se tiče onih zlogukih glasonoša koji su uspjeli ljude na smrt preplašiti s prijetnjama o raku ako samo kroče na jutarnje sunce a da se

prije toga nisu umotali u odjeću ili se oblijepili raznim mastima, dopustite mi da posve jasno iznesem naše stajalište kako nas ne bi optužili da pokušavamo promicati rak kože. SREDSTVA ZA SUNČANJE SU POTREBNA JEDINO KAD SE NA SUNCU NALAZITE DUŽE VRIJEME TIJEKOM RAZDOBLJA NAJJAČEG SUNCA. Ne mislim da je sunčanje satima po najgoroj vrućini vrlo dobra zamisao, imali vi na sebi sredstva za sunčanje ili ne. Ljudi koji vole provoditi mnogo vremena na jakom suncu bi uistinu morali poduzeti sve mjere predostrožnosti kako bi zaštitili kožu. Ne učiniti to je ludost koja izaziva nevolju. Kad kažemo: "Nemojte rabiti sredstva za sunčanje" to se odnosi na vrijeme u danu kad je sunce najslabije (rano ujutro ili kasno poslije podne kad su ultraljubičaste zrake najslabije) te na izlaganja koja traju tek po pola sata. To je pravilna uporaba sunca. Isticati da je svako sunce pod bilo kojim uvjetima štetno -to je glupo, uistinu glupo!

Za one koji nikako ne vole sjediti na suncu ili koji lako pocrvene i izgore, budite svjesni da je sam boravak na otvorenom, na sunčevoj svjetlosti, premda ne na izravnom suncu, također vrlo djelotvorno. Svjetlost uzimamo u sebe kroz oči i to je iznimno vrijedno činiti. Stoga provedite barem neko vrijeme vani na suncu, pa makar samo sjedili u hladu. Ako nosite naočale, pobrinite se da to budu naočale s punim spektrom koje ne izuzimaju sve one zrake koje su vam potrebne i koje vani na otvorenom dobivate slobodno. Prema gospodinu Johnu Ottu najbolje su sunčane naočale neutralne sive s punim spektrom koje možete naručiti kod svakog optičara.

Znanje o važnosti sunčeve svjetlosti nije novo otkriće premda su, a što je tako tipično, ljudi koji u ovoj zemlji vode brigu o zdravlju pokušali ovjekovječiti ideju da se samo kad oni nešto otkriju tome mora dodijeliti priznanje. Slučaj koji to dokazuje je članak u New York Timesu (od 13. studenog 1984.g.) pod naslovom "Otkriće iznaneđujućeg utjecaja svjetlosti na zdravlje". Autor navodi: "Svjetlost može donijeti koristi za zdravlje daleko veće no što je to znanost mogla i zamisliti čak i do prije četiri godine unatrag." Bože mili! Prije cijele četiri godine! Članak odaje lažan dojam da je to "otkriće" novo. Nije novo. Sunčanje se u ovoj zemlji promiče više od stotinu godina, osobito ga zagovaraju pioniri prirodne higijene koji nikad nisu primili dužno priznanje. Sylvester Graham je 1843. g. napisao Predavanja o znanosti ljudskog života u kojima je naglasio blagodati sunčeve svjetlosti za rast i razvoj kostiju. Russell Trail, doktor medicine, je 1850. g. isticao važnost sunčeve svjetlosti za brži oporavak bolničkih pacijenata. Arnold Rikli je 1855. g. utemeljio instituciju za iscjeljivanje na jednom otoku u Jadranskom moru i prepisao sunčanje svim svojim pacijentima. Napisao je sedam knjiga u kojima opisuje svoje metode. Earnest Wellman, doktor medicine, u napisu Znanost o zdravlju istaknuo kako je sunčeva svjetlost prijeko potrebna za sve oblike života, životinje i ljude. Izvanredno prosvjetljujuća knjiga o važnosti sunčeve

svjetlosti je Sunčeva svjetlost koju je napisao doktor medicine Zane R. Kime.

Uskratiti sebi zrake sunca koje vam pružaju život i pospješuju zdravlje je isto kao da si uskratite vodu kad ste žedni, hranu kad ste gladni ili san kad ste umorni. Kad se razborito provodi, u skladu s drugim elementima zdravlja, unošenjem sunca u svoj organizam vi poduzimate one mjere koje su potrebne da biste sebi osigurali najvišu moguću razinu zdravlja.

DVANAESTO POGLAVLJE Odnosi puni ljubavi

MARILYN: Ljubav. Postoji li slađa riječ na bilo kojem jeziku? Ima li čega ljepšeg što biste mogli reći nekome od "volim te"? Kad silaze s usana ljubljenog ili od najmilijeg, vašeg djeteta, nisu li te riječi najveća nagrada u životu? Kad su vremena teška, čuti "volim te " koje iskreno izgovara prijatelj može vašu tugu pretvoriti u radost. Ljubav je sila tako golema da se u njezino ime ostvaruju najveći podvizi.

Je li moglo postojati nešto drugo osim ljubavi što je nadahnulo Michelangela da oslika Sikstinsku kapelu? Je li moglo postojati u svemiru što drugo osim ljubavi što je zapalilo želju da se izgradi Taj Mahal? I što bi drugo ako ne ljubav krhkoj ženi dalo snage da podigne u zrak automobil s nogu svoga sina koji je nesrećom pao na njega?

Kad malo razmislite o tomu, postoji li išta dragocjenije od ljubavi u vašem životu? Mi smo se sami uvijek iznova znali uvjeriti u to da je ljubav koja protječe našim životima ono zbog čega sve uspijeva. Uzajamno djelovanje bez ljubavi nikad ne donosi zadovoljstvo i rijetko vodi do uspješnog rezultata. Kao jedan element zdravlja ljubav utječe na svaki vid ljudskog postojanja. Ona osobito utječe na vašu opću dobrobit i sreću. Bez obzira na to koliko ćete nagomilati materijalnog bogatstva ili kakav ugled i utjecaj stječete osvajajući sve bolje položaje u društvu i u poslovnom svijetu, bez ljubavi niste potpuni. Pa ipak ljudi ulažu toliko vremena i napora u stjecanje materijalnog. Oni sami sebi određuju vrijednost prema onome koliko imaju ili koliko su uspješni i troše vrlo malo energije u punim, bogatim odnosima koji hrane njihove živote.

Bez onoga temeljnog ispunjenja koje dobivamo od odnosa ispunjenih ljubavlju nikad uistinu ne dobivamo neko trajno zadovoljstvo iz onoga što posjedujemo ili iz položaja koje smo osvojili. Možemo biti moćni i uspješni u poslu, ali smo osamljeni i otuđeni u domovima. I pojedinci i parovi neobjašnjivo teže steći sve više i više, pa ipak su njihovi odnosi toliko prazni i površni da oni nisu sretni bez obzira na to koliko svega imaju. No oni i dalje teže za još i još, ne shvaćajući da uludo troše energiju na "igračke"za koje će ubrzo opet izgubiti zanimanje. Kad bi samo nešto te energije uložili u to da njihov odnos uspije, život bi im postao neizmjerno ugodniji. Primjere možemo naći svugdje: poslovni ili financijski magnati koji umiru osamljeni i napušteni, žene odjevene u krzna i prekrivene draguljima koje se doimaju nesretno, djeca ili tinejdžeri na koje se prosipa obilje igračaka ili automobila a kojima se uskraćuje nježan odnos i koja kao rezultat toga postaju bolesna i neuravnotežena. Tako je tužno vidjeti

toliko mnogo ljudi koji jure uokolo gomilajući ono za što su uvjereni da će ih usrećiti ili posvećuju svu svoju energiju na ostvarivanje uspjeha, a ne shvaćaju koliko bi vrijedilo isti taj napor uložiti u to da njihovi odnosi postanu bolji.

Što je, napokon, ljubav? Kad govorimo o ljubavi, svakako ne govorimo samo o odnosima između muškaraca i žena. U svakom uzajamnom djelovanju ima mjesta za ljubav. Iskren osmijeh označava ljubav, bilo da razgovarate sa strancem ili prijateljem. Ukratko, postoji način da iskazujete ljubav u svim svojim odnosima!

"Da, da svakako!" možda ćete reći. "Svi moji odnosi mogu biti puni ljubavi? Od većine njih me boli glava, oni su sve samo ne puni ljubavi!" Možda i jest tako, ali to je ustvari vaš izbor. Da biste shvatili istinu u ovomu potrebno je samo razumjeti prirodu ljubavi.

U ljudskom su iskustvu određeni elementi jasno vidljivi, drugi su apstraktni. Oni jasno vidljivi elementi su sve što vidimo oko sebe, sve što možemo dodirnuti i provjeriti putem osjetila. Vaš auto, vaša hrana, sve što posjedujete - sve je to posve vidljivo. Ono što nema određenog oblika je, međutim, apstraktno. To su zdravlje, ljepota, mržnja, mir, vrlina, dobrostivost, ljubomora, zavist, samoća, zahvalnosti, bijes i ... ljubav. Na ovom popisu ima još toga.

Najvažniji vid apstraktnih elemenata je taj da su oni tu oko nas cijelo vrijeme. Oni su dio našeg života u svakom času. Samo se trebamo priključiti na njih. Možete se u to uvjeriti sami. Možda ste opušteni, divno se osjećate, posve mirni u odnosu na sve. Netko će uključiti televizor na kojemu su vijesti i upravo u tom času kad se osjećate tako divno, raspalit ćete se zbog neke nepravde o kojoj se izvješćuje, smjesta ćete postati ljutiti. Zadrli ste u tu emociju i sami ste izabrali učiniti tako. Na isti način ćete možda šetati i vidjeti u svojoj okolini ljepotu ili ružnoću. Oboje je tamo. Vi odabirete što i kako ćete opažati. Osamljenost je tu ako je želite izabrati. LJUBAV JE TU DA JE OSJETITE AKO TAKO ODABERETE. Samo se morate na nju priključiti. Ljubav možete osjetiti i u gužvi gomile. Možete je osjetiti kad ste sasvim sami. Vaše misli mogu biti pune ljubavi kad god vi odaberete da budu takve. Ako odaberete osjećati mržnju ili ljubomoru ili zavist, možete to učiniti. Jednostavno se priključite na njih na isti način. Želite li živjeti život u razočaranju i frustraciji? Samo se priključite na te osjećaje. Želite li biti osamljeni? Priključite se osami. Želite li osjećati ljubav? Sve ovisi o vama.

Možda poznajete ljude koji imaju uistinu bogate i pune odnose. Reći ćete: "O, kako su sretni. Želio bih da i ja imam toliko mnogo dobrih prijatelja." Shvatite da to nema nikakve veze sa srećom. Ti su ljudi na neki način naučili kako i odabrali se priključiti na ljubav. LJUBAV JE ŽIVOTNO STAJALIŠTE, baš kao što sunce sja jednako na svakoga - ono ne sja toplije, duže ili sjajnije na nekoga posebno u mnoštvu ljudi - i ljubav je tu

jedako za svakoga. Nekako su oni odabrali ljubav, a drugi nisu. To je jedina razlika. Ali izbor uvijek možete načiniti sami.

Kad načinite taj izbor da pokazujete ljubav i odnosite se prema drugima s ljubavlju, počinjete doživljavati ono što mi zovemo "učinak bumeranga". To je vrlo pozitivan vid ljubavi koji uvijek dolazi kao rezultat toga što ste odabrali ljubav. Taj je "učinak" toliko jednostavan: koliko ljubavi unesete u svoje odnose s ljudima, toliko ljubavi se vraća ravno k vama. To se može dokazati. Možda se neće događati odmah, ali ljubaznost može pobijediti čak i najmrzovoljniju ili najdrskiju narav ako je ljubav koja se pruža iskrena i čvrsta.

Jednom smo nagonski znali kako biti puni ljubavi, ali je to znanje tek podatak koji smo naučili zaboravljati. Da li bi naša vrsta opstala da smo u početku uvijek bili otuđeni i toliko napadački raspoloženi? Već odavno bismo sami sebe uništili! A pogledajte nevinu djecu, one iz naše vrste koji su najbliži svojim nagonima. Oni samo vole. Oni to čine bezuvjetno. Ako ih se ne zlostavlja pa nisu puni straha, oni prebivaju u ljubavi. Kako smo dospjeli tako daleko od saznanja o onome što značimo jedni drugima? Kako smo izgubili svoju jednakost? Mnogi su ljudi tako krajnje otuđeni od svoje sposobnosti da vole da su čak zavađeni i sami sa sobom. Istina je ta da je SVE DOK NE VOLITE SAMI SEBE, VRLO TEŠKO UISTINU VOLJETI BILO KOGA.

Volite li sebe? Jeste li u svojem životu korisni i vrijedni? Iskaljuju li ljudi na vama svoje frustracije i komplekse te razočaranja? Zamjerate li sami sebi i zlostavljate se? Ako se oni oko vas prema vama ne ponašaju s ljubavlju, možda je jedan od razloga za to da se vi ne ponašate s ljubavlju prema seb/'.Vi ste zapravo zlostavljajući sebe postavili teren da vas zlostavljaju i drugi. Vi ste dali primjer, a svi drugi ga slijede. "Kako?" upitat ćete. Za početak, razmotrite svoje misli. Kakve su? Jesu li ugodne, optimistične, zanosne, pune l j u b a v i I ? Ili su tužne, prepune prijekora i pogrde, očajne, pune razočaranja? Ono o čemu najviše mislite i sami ćete? postati. Ako su vaše misli uglavnom negativne, ne možete postati pozitivna osoba.

Osvrnite se na to kako je samo nesiguran i promjenjiv uzorak vašeg razmišljanja. Tako je promjenjiv da traži da preuzmete nad njim nadzor. (Jedno vrijeme u danu kad sjednete u tišini sami sa sobom pomoći će vam da postanete toga svjesni.) Vaše misli lete od jednog predmeta do drugog, vukući za sobom vaše emocije kao da se nalazite na brdskoj željeznici u zabavnom parku. Možete se u jednom času prebacivati od osjećaja sreće do očaja, od suza do smijeha. To i činite. Svi to činimo i to tako da se ništa oko nas ne mijenja. Jedino se mi mijenjamo onako kako se mijenjaju naše misli. KONTROLIRANJEM NAŠIH MISLI MOŽEMO SE OSJEĆATI SRETNI CIJELO VRIJEME.

S druge strane, ako se neprestano loše odnosite prema sebi, kakvo ponašanje uopće možete i privući prema sebi? Ako se pri pogledu u

zrcalo neprestano kudite, očekujete li da vas drugi neće kuditi? Ako se razljutite na sebe zato što ste zagubili ključeve, očekujete li da se drugi neće otresati na vas zbog nečeg jednako beznačajnog?

DAJTE SAMI PODSTREK DRUGIMA DA VAS VOLE Glavno sredstvo u razvijanju spremnosti za ljubav je: VOLI PONAJPRIJE SAMA SEBE, VJERUJ PRVO U SEBE, PRIHVATI SEBE PRIJE SVEGA, i) Jer vi ste ono što jeste. Vi ste kreacija Svemogućeg. Vi niste slučaj. Mnogi znanstvenici osporavaju da postoji Bog koji nas je sve stvorio, ali to je kao da kažete da se slika može naslikati bez umjetnika. Netko je naslikao sliku i neka je sila stvorila nas. Vi ste stvoreni u svoj svojoj posebnosti, baš kao i ruža. Biste li krivili ružu zbog toga što nije orhideja? Mrzite li petuniju zato što nije božur? Je li drveće bezvrijedno u usporedbi s pticama zato što ptice mogu letjeti a drveće ne može? Je li kiša manje vrijedna od vjetra, drvo manje vrijedno od kamena? Po čijem mišljenju? Po kojem sustavu vrijednosti? Kakva luda pitanja! Pa ipak mi se služimo istom vrstom usporedbi kad osuđujemo sami sebe.

Ako mislite da niste divni, to je zato što se uspoređujete s nekim drugim. Ako ste zaključili da niste dobri ili vrijedni ili pametni ili nadareni, to » je zato što negdje postoji neki standard s kojime se mjerite. Zar ne vidite koliko je to besmisleno? Vi ste vi, stvoreni da budete tko jeste. PRIHVATITE SEBE! To je prvi korak. Budite ono što jeste, a ne ono što drugi očekuju da budete. Volite to što jeste pa će ljubav početi prožimati vaše odnose jer kad se konačno obvežete na ljubav i prihvatite sebe, bit ćete tada sposobni voljeti i prihvaćati druge. Kad vam jednom postane prihvatljivo i ugodno s onime tko jeste, bit će vam ugodno i s drugim ljudima. Najvažnije je od svega da ih, budući da ih vidite onakve kakvi oni jesu, a ne kako vi želite da budu, uzmognete prihvatiti bezuvjetno te im na najdobrohotniji način omogućiti da budu oni sami. Ovakvo stajalište bez prosuđivanja očituje se u odnosima kao ljubav.

Eto, poruka je kratka. Možete li voljeti sebe i dopustiti sebi da budete onaj tko jeste, učinili ste značajnu promjenu poput kvantnog skoka prema iscjeljenju. Dopuštajući sebi da budete ono što jeste, vi možete i drugima dopustiti da budu što jesu te možete početi shvaćati uzvišeno postojanje koje nastaje u životu u bezuvjetnoj ljubavi sa svima koji vas okružuju.

Ovo je doba u kojemu smo mi ljudi skloni biti grubi jedni prema drugima. Pretrpani gradovi su prava smrt za individualni duh - svugdje oko vas ima ljudi koji od vas traže da budete ono što oni od vas očekuju. U prirodi nema zahtjeva. Samo mi postavljamo zahtjeve jedni drugima. Došlo je vrijeme da volimo ono što mi sami jesmo. U ovom dobu katkad je to jednostavnije naučiti daleko od napučenih gradova. U prirodi možete čuti otkucaje vlastitog srca i zvuk svojih koraka. Pođite tamo što češće možete - na more, u planine, u šume i na livade. U prirodi možete naučiti

da ste vi dio veličanstvenog i predivnog plana te da ste jednako vrijedan dio remek-djela cjelokupnog života kao što je i sve drugo što vidite oko sebe. U vrevi i buci gradova gubimo smisao za svoje jastvo. Ako morate ostati u gradu tijekom dužih razdoblja, uravnotežite to šetnjama kroz park ili posjetama muzejima.

Zašto park ili muzej? Dojmovi. Sve što vidite ostavlja na vas dojam. Neki vas dojmovi podižu i daju vam energiju, a drugi vas čine potištenima pa vas mogu i razdražiti. Ako budete svjedokom neke automobilske nesreće i vidite kako netko leži na ulici teško ozlijeđen, doživjet ćete jeziv, obeshrabrujuć prizor koji vas može iscrpiti i baciti u očaj. Ali ako šećete parkom i naiđete na gnijezdo u drvetu u kojemu cvrkuće sitna ptičica, taj vam prizor može raznježiti srce i uljepšati cijeli dan. Još satima poslije toga možda ćete uzbuđeno opisivati prijatelju što ste vidjeli.

Kad god možete za sebe stvoriti ugodniji doživalj, trebate to učiniti, čak i u takvim naoko beznačajnim događajima kao što je vožnja kući iz posla ili kupovine. Možda biste isto tako lako mogli umjesto još jedne vožnje po autoputu krenuti živopisnijim putem kroz park ili uz jezero ili uz obalu mora. Možda vam se to čini kao mala stvar, ali mnogo sitnica se zbraja. Osim toga, one postavljaju iznimno pozitivan psihološki presedan u vašem životu. Kad iskačete iz ustaljenih tračnica da biste si priuštili neku lijepu impresiju, na jednoj istančanoj razini vi sami sebi govorite: "Ja sam dobra osoba, zaslužujem da se prema meni dobro ponašaju." I to je istina! Slično tome će svjesno stvaranje finijih utisaka na vaše voljene učiniti vaše odnose skladnijima. To pokazuje da vam je stalo i stvara ozračje u kojemu ima više ljubavi i radosti. To je jedan od onih jednostavnih, malih prijedloga koje je jednostavno provjeriti. Kad učinite napor, pa makar i neznatan napor, da biste poboljšali dojam koji ćete sami doživjeti i unijeti u svoju nutrinu, ostat ćete zapanjeni pozitivnim rezultatima koji će nakon toga početi prodirati u sve vidove života.

Evo i nečega čega u vašim odnosima morate biti svjesni. Neki ljudi koji nisu zdravi nastojat će vući energiju iz svakoga tko im to dopusti. Oni jednostavno žive tako što drugima izvlače energiju. Kako sami imaju malo energije i ne znaju na koji bi je način sami obnavljali, oni će je pokušati uzimati od onih oko sebe. Ti su ljudi "kradljivci energije". Ono što oni kradu od vas vrijedi više od vašeg novca. To je vaš život!

Vi znate tko su oni. To su oni koji stalno prigovaraju, kude, ljudi koji vam uvijek govore kako ste "zabrljali". Oni idu u korak s vašim nedostacima. Uvijek su spremni nadugačko raspravljati o manama drugih ljudi radije nego da porade na vlastitima. Uvijek vas podsjećaju na to koliko im "dugujete". Nikad vam ne dopuštaju da zaboravite svoje prijestupe, a kamoli da vam oproste. Kad oni započnu sa svojom tužaljkom, s dužnom se pristojnošću oglušite na njih. Uklonite im se iz

dosega kad god vas započnu cijediti. To je najbolje što možete za njih učiniti.

Kradljivce energije potrebno je prepoznati i priznati kao takve te ih držati pod kontrolom kako bi se nezdrav odnos popravio. Bez obzira koliko ste bliski u životu, morate oko sebe podići utvrdu kad se oni nalaze u vašoj blizini. Ne dopustite im da iskorištavaju vašu energiju. Oni će ubrzo shvatiti da im je izvor životne energije prekinut. Bit će prisiljeni drugdje tražiti nov izvor za opskrbu. Kad više ne budete svojevoljno pothranjivali njihove krađe energije, oni će shvatiti da sami moraju smisliti nov način da vam se obrate ili će vas jednostavno ostaviti na miru. Ako vam je stalo do njih, možete ih naučiti da je jedini temelj za odnos s vama pozitivno međusobno druženje. Ako njima nije stalo, mnogo je bolje da se uklone s puta.

Drugo sredstvo pomoću kojega stječete spremnost na ljubav je da SAMI ZAPOČNETE RADITI NA TOME DA VAŠ ODNOS BUDE DJELOTVORAN ZA VAS. No to je malo složenije u suvremenom društvu. Toliko je mnogo ljudi čini se vrlo zbunjeno zbog načina na koje se međusobno odnose. Na sreću, danas sve više ljudi nastoje sami smisliti što bi to za njih bilo dobro. Umjesto da čine sve onako kako su to činili njihovi očevi i majke, oni žele znati tko su oni i što njima treba u smislenoj cjelini njihovih odnosa. Ovakvo postavljanje odnosa u osobnijem svjetlu je pozitivno. Više ne činimo samo površno i reda radi ono što je tradicionalno prihvaćeno, bez obzira na to uklapa li se to u naše potrebe i nade ili ne.

Nove razine svijesti koje nastaju iz pokreta o samosvijesti i velike promjene ženskog pokreta dovele su do odbacivanja tradicionalnih i neupotrebljivih načina odnošenja, ali nam nisu uvijek pružale jasne nove modele. Po našem mišljenju se određeni tradicionalni pojmovi vjerojatno ne bi smjeli izgubiti. Premda su muško i žensko u osnovi jednaki, oni su također bitno različiti. Biološki je to nešto što se ne može poreći. Biološki gledano muškarci su mišićaviji. Biološki gledano žene su nježnije. Čak i kad se žene posvete body-buildingu, one ne mogu razviti onoliko mišića koliko to mogu muškarci. Žene su, međutim, jedinstveno sposobne donositi na svijet djecu i davati život iz svojih tijela. Muškarci nisu. Tako je naravi žena prirođena tiha snaga i izražajnije odgojne osobine. Muškarci su građeni tako da su usmjereni na svoju fizičku vanjštinu. Žene su građene tako da su više okrenute prema svojoj nutrini. U seksualnom smislu muškarac daje a žena prima. U prošlosti su te razlike određivale naše uloge u životu. Muškarac je radio i uzdržavao ženu koja je bila koda kuće i brinula za dom i djecu. Danas su u nekim slučajevima muškarci kod kuće a žene rade izvan doma. U nekim slučajevima i muškarac i žena rade zajedno kod kuće ili izvan nje na zajedničkom poslu. Katkad zajednički podižu djecu. U drugim slučajevima izbjegavaju imati djecu zato što im nije jasno tko mora činiti što. Nalazimo se uistinu usred goleme društvene revolucije.

Dok se sve to ne sredi, budemo li poštivali razlike između spolova, to će nas odvratiti od zastranjivanja u krajnosti. Ove se razlike moraju poštivati jer se one međusobno prirodno nadopunjuju. Spolovi zaslužuju da im se jednako pristupa, da uživaju jednake blagodati i nagrade, ali nema smisla da se oni natječu do te točke u kojoj bi se njihove prirođene osobine izgubile. Postoja prirodna ravnoteža muškog i ženskog načela u svijetu koja se mora održavati, baš kao što postoji i ravnoteža tame i svjetlosti. Ako se žene odreknu svojih ženskih odlika umjesto da ih smatraju vrijednima, te će se odlike ipak morati pojaviti negdje drugdje kako bi se održala prirodna ravnoteža - što manje ženstvenosti u žena, to će je više biti u muškaraca i obratno isto vrijedi za muževnost. Je li to uistinu ono što mi želimo da se dogodi?

Ja ne mislim da je bit ženskog pokreta u tomu da žene preuzmu urođene osobine suprotnog spola te napuste vlastite ženske odlike.Vođe pokreta nikada nisu to zagovarale. Mnogo bolje od napuštanja je prilagodba od tradicionalnih stega koja bi omogućila da se odnosi i veze između žena i muškaraca uklope u stvarnost suvremenog življenja.

Jedan izvrstan "novi" model koji se sve češće pojavljuje, tim supružnika, je zapravo povratak jednostavnijoj strukturi iz prošlih vremena kad su muž i žena radili zajedno na polju ili u nekoj vrsti zanata. Ako su oba partnera jednako nadarena i snažno se dopunjuju, ti timovi su uistinu uspješni te nalaze u svom radu / svojem odnosu veliko ispunjenje. Parovi nam vrlo često govore kako napuštaju svoja radna mjesta da bi radili zajedno. Postoje i prednosti toga, oni se ne moraju razdvajati, mogu u nekim slučajevima raditi kod kuće, mogu prilagodljivije odrediti raspored zadataka. Traganje za zajedničkim ciljem donosi i dodatne zajedničke mogućnosti. Ako su i djeca dio toga odnosa, i ona postaju dijelom napora koji taj tim ulaže, a odgovornosti po pitanju njihove skrbi se također dijele. Timski odnosi pružaju bogate mogućnosti boljeg međusobnog upoznavanja, a kako se često u toj potrazi za zajedničkim ciljem nalazite i u odnosima s drugim ljudima, pruža vam se i mogućnost da dajete jedno drugomu snagu te da djelujete kao protuteža slabosti onoga drugoga. To stvara vrlo čvrstu povezanost punu ljubavi i poštovanja. Što je najbolje od svega, rad više nije nešto odvojeno za sebe i samo rutinska aktivnost, već postaje izazovniji, uzbudljiviji u svojoj promjenjivosti, kao i područje veće bliskosti jer se svaki njegov vid zajednički doživljava.

LJUBAV I KOMUNIKACIJA

Jedan od razloga zbog kojih se različite vrste odnosa raspadaju i ostaju bez ljubavi jest pomanjkanje komunikacije. Komunikacija traži predanost. Traži vrijeme i trud. Morate htjeti da odnos uspije i biti voljni učiniti sve što je potrebno da se održi otvorena komunikacijska veza.

Tri su vrlo djelotvorna sredstva pomoću kojih se može olakšati komunikacija. Tijekom prvih godina braka, Harvey i ja koristili smo ta sredstva u velikoj mjeri kako bismo bili sigurni da kontinuirano i svjesno radimo na savladavanju prepreka koje se pojavljuju u mnogim odnosima. Kada se počnete koristiti ovim sredstvima, osobito ako pristanete to činiti unutar odnosa sa nekim, ubacuje se novi element dragovoljnog truda i pomaže vas uzdići na više stupnjeve međusobnog razumijevanja.

1. Pružanje prostora. Pružanje prostora pravi je ispit čovjekove sposobnosti da bude budan i svjestan osobnih međudjelovanja. Jeste li ikada primijetili da u skoro svakom razgovoru između dvoje ili više ljudi, najčešće prije nego što jedna osoba završi misao, druga već počinje govoriti? Jeste li uočili da se to događa vama ili da sami to činite nekome drugome? Događa se stalno. No, ljudi su rijetko svjesni toga, jer je toliko uobičajeno. Ukoliko mislite da tomu nije tako, otiđite sada i poslušajte razgovor između dvoje ili više ljudi. Bit ćete zapanjeni učestalošću kojom ljudi govore dok netko drugi govori. Zapravo, jednom kada počnete obraćati pažnju na ovaj fenomen, jedva ćete naići na razgovor u kojem se ovo ne događa.

Zato svi imamo male mehanizme pomoću kojih zadržavamo riječ bez upadanja. Kada govorite često morate udahnuti, a vidite da je osoba s kojom razgovarate spremna uskočiti u toj pauzi i početi govoriti. Prema tome, kažete nešto poput "Sad slušaj što sam napravio." Ovo vam daje trenutak da udahnete i nastavite što ste govorili. Ili se koristite velikim, očitim " I . . . " . Ovo drugu osobu upućuje da još niste gotovi. Međutim, često čak i ovakve doskočice ne djeluju i ljudi vješti ubacivanju u pauzi počet će govoriti u svakom slučaju.

"Pa, što onda?" pitat ćete. "Svi to rade". Upravo to i želim reći. Ako svi govore jedni preko drugih ili grabe prilike u pauzama upasti u riječ sa svojim mišljenjem, nema dovoljno slušanja. Većina nas je toliko zaokupljena formuliranjem onoga što ćemo reći da ne slušamo ono što se govori. A ne slušanje ne doprinosi uspješnoj komunikaciji. Štoviše, na suptilnom stupnju, ljudi koje se prekida na kraju razgovora osjećaju određeno razočaranje umjesto zadovoljstva. Kada se netko mora neprekidno boriti da zadrži riječ ili iznese ono što smatra da je važan komentar, osjećat će se frustriranim.

Pružanje prostora popravlja ovo stanje i prisiljava ljude da jedni druge slušaju. Zahtijeva da je osobi dopušteno da govori bez prekidanja. Kada netko govori, vi slušate dok ne završi. Ovo im omogućuje da neopterećeno dovrše svoju misao; vama omogućuje da doista pažljivo pratite što se govori, a zauzvrat vam pruža priliku da govorite, a da ne morate vrebati put u razgovor poput nepoželjnog trgovačkog putnika koji pokušava ući u nečiju dnevnu sobu kako bi prodao nešto što nije potrebno. Što je još važnije, osoba s kojom razgovarate osjeća se manje

ugroženom i stoga postaje otvorenija i opuštenija. Počnete li promatrati tuđe razgovore, vidjet ćete kako rijetko, ako ikad, ljudi pružaju prostora. Promatrajte vaše razgovore i pokušajte sami pružiti prostora. Kažem "pokušajte", jer je ova, naizgled jednostavna, vježba, jedna od najtežih stvari za napraviti. Vidjet ćete na što mislim kada pokušate. Međutim, jednom kada ju savladate, uočit ćete koliko vam razgovori s drugima mogu donijeti više zadovoljstva i biti uspješniji. Kao dodatna prednost postat ćete poznati kao veliki sugovornik. Ljudi s kojima razgovarate, iako ne uočavaju da im pružate prostora da završe ono što govore, osjećat će osvježenje kada ih se sluša bez prekidanja i bez prisiljavanja na borbu kako bi dovršili misao. Razgovor s vama napustit će s osjećajem uvaženosti, značenja i upotpunjenosti. A zasluga će pripasti vama. Ovo će pomoći svim vašim odnosima - poslovnim, s prijateljima i partnerima. Vježbanje pružanja prostora sa nekim pruža najviše zadovoljstva. Kada su obje strane svjesne pružanja prostora i svjesno streme k tomu u međusobnim razgovorima, dolazi do komunikacije koja je toliko puna zadovoljstva i ljubavi koliko se samo može zamisliti. Tada komunikacija uistinu postaje jedna od važnijih stvari u vašem životu. Harvey i ja čak imamo i znak rukom kojim se koristimo u razgovoru s više ljudi kada jedan od nas zaboravi pružiti prostora i nekoga prekine. Zabavite se ovim sredstvom. Ne samo da će vam tako razgovori pružati više zadovoljstva, već će znatno doprinijeti i vašem odnosu.

2. Izbjegavanje negativnosti. Jeste li ikada primjetili kako si iz navike dopuštamo izražavati negativne osjećaje? Redovito ćemo otpočeti komunikaciju sa drugom osobom uz negativnu emociju. Primjer: Upravo ste se vratili s posla i vaš partner ili prijatelj vas čeka. Prva stvar koju kažete je "Promet je bio užasan, a ni ovo grozno vrijeme nije puno bolje. Čovječe, ja više ne mogu putovati u ovom gradu!" Je li to način na koji se počinje ugodan susret? Čak i ako vam je zaista svega dosta i to morate izraziti, kako bi bilo da počnete s nečim pozitivnim što će ublažiti vaše nezadovoljstvo - "Baš se veselim što te vidim! Opustimo se neko vrijeme. Tako sam sretan da više nisam u autu već u ovoj toploj kući!" Isti se fenomen negativnosti uvlači u svakodnevni neobavezni razgovor. "Nije li ovo vrijeme strašno?" umjesto "Dobro će nam doći ova kiša." Ili " Ovo prokleto dizalo nikako da stigne" umjesto "Ovo dizalo pruža mi priliku da stojim i malo se protegnem prije no što sjednem i provedem ostatak dana za radnim stolom".

Uočavate li razliku? Sve te tričave sitne negativnosti koje iz navike nesvjesno izgovaramo daju negativan ton razgovoru. Imamo izbor koji ćemo prizvuk odabrati. Ako se svjesno nastojimo izražavati pozitivnije, ljudima će komunikacija s nama biti ugodnija. Negativni početak ponukat će drugu osobu da se udalji od nas što je prije moguće. Ugodan početak komunikacije dovest će do ugodnije i potpunije diskusije.

3. Položaj tijela. Vaše tijelo govori jednako glasno kao i vaša usta. Položaj tijela koji zauzimate u diskusiji može otežati ili poboljšati komunikaciju. Spoznajte da kako govorite tiha energija teće od vas, a isto se događa i kada slušate. Ako govorite ili slušate sa rukama prekriženim ispred sebe djelujete kao da se želite zaštititi ili stvoriti prepreku otvorenosti između sebe i osobe s kojom pokušavate komunicirati. Ukoliko govorite ili slušate sa rukama na bokovima, prešutno izražavate autoritativan položaj. Nesvjesno nadjačavate osobu s kojom navodno komunicirate. Zapamtite da energija teće sa vašeg tijela i utječe na svakoga kome se obraćate. Želite da ta energija bude što je moguće pozitivnija i usmjerenija. Ako sjedite ili stojite iskrivljeni ili zgrbljeni kada pokušavate komunicirati, vaša energija teće nepravilno i ne podržava vašu komunikaciju.

Tok energije je najpravilniji kada su vam obje noge čvrsto na zemlji i ruke uz tijelo, a šake spojene ispred ili iza sebe. Bilo koji drugi položaj ometa pažnju i umanjuje važnost. Ukoliko sjedite, prekrižite gležnjeve i spojite ruke u krilu. Ovako samosvjestan položaj vašeg tijela doprinosi svjesnoj komunikaciji. Što je komunikacija svjesnija, to je značajnija.

Možete biti sigurni da ova tri sredstva za komunikciju djeluju. No ipak nemojte nam vjerovati na riječ!. Probajte ih i uvjerite se sami u promjene do kojih dovode. Kada se radi o nečemu toliko važnom kao o odnosu punom ljubavi, svako potencijalno korisno sredstvo valja probati. Tražimo samo da pokušate.

Upotrijebite potrebnu energiju da bi pružili prostora ljudima s kojima razgovarate kako bi se osjećali opuštenima i da ih se sluša. U međuvremenu držite tijelo u položaju koji potiče pravilan tok energije a kad govorite činite to sa pozitivnim stavom. Vidjet ćete i osjetiti da se stvari događaju. Dobre stvari.

ŽIVJETI U SADAŠNJOSTI

Još je jedna prepreka koja stoji na putu ostvarenju odnosa punih ljubavi: "Sindrom prošlost - sadašnjost - budućnost". Nažalost, većina nas nosi sa sobom velik teret u pristupu kao posljedicu prethodnih iskustava. Ili smo se opekli u vezi - tako što su nas odbili ili povrijedili - ili smo to isto mi napravili nekom drugom. Idemo dalje, ali zadržavamo sve negativne osjećaje koji su posljedica neuspješnih veza. Opterećujemo se njima noseći ih gdje god išli, pa i onda kada nam se pruži nova prilika za komunikaciju. Mi smo poput ljudi koji odluče ići u kupovinu ali nose sa sobom sve što su ikada kupili. To ne ostavlja ni slobodnu ruku koja bi isprobala novi proizvod, a kamoli ga odnijela kući.

Evo što je važno znati o prošlosti. Prošlo je! Prošlost vas ne može dotaći. Možete ju pustiti. Možete oprostiti sebi što god da ste učinili,

možete oprostiti drugima što god da su oni učinili i možete početi iznova svaki dan. Zar to nema smisla? Bilo što drugo je toliko opterećujuće! Ako sa sobom nosite sve boli iz prošlosti, neizbježno će vam obojiti sadašnjost i ovjekovječit ćete ih u budućnosti. Ako ih nosite sa sobom, neće nikad proći. Učite od njih i oslobodite ih se.

Ako ne vidite izglede za blistavu budućnost, to je obično zato jer se držite prošlosti. Kada temeljite vaše poglede na prošlosti koja nije bila dobra, držite se toga strahujući da će se ponoviti u budućnosti - a naravno i hoće, jer ju nosite sa sobom. Jedini način da se osigura dobra budućnost jest da se uveća sadašnjost. Usredotočite se na sadašnjost. Učinite sadašnjost dobrom! Ako uvijek njegujete sadašnjost čineći ju što je moguće pozitivnijom i ugodnijom, budućnost će biti ugodna i pozitivna jer budućnost postaje stvarnom tek kad postane sadašnjost.

Olakšajte si teret. Nastojte se riješiti vaših emotivnih opterećenja. U sadašnjosti nema vremena za gubljenje. Ono je sve što imamo.

Upamtite, ljubav je u zraku! To je još jedan od onih elemenata kojim se potpuno možete poslužiti. Otvorite se tome. Navalite. Ne morate osjećati da to nije iskustvo za vas. Počinjući sada možete utkati ljubav u svaki susret u toku vašeg dana. Smješkajte se, dišite, komunicirajte iz srca. Vidite drugu osobu kao nekoga s kim možete podijeliti ugodan susret. Takvo je olakšanje kada to učinite. Ljubav je jedan od elemenata koji je najlakše unijeti u vaš život! Mi znamo da vi to možete od ovog trenutka na dalje. Samo počnite danas! I zapamtite, mi vas volimo!

SEKS

Nije teško privući vašu pažnju tom riječju, zar ne? Madison Avenue to zna. Oglašivači se njime koriste posvuda kako bi nam prodali alkohol, dezodoranse, losion poslije brijanja, traperice, lijekove protiv prhuti, cigarete, tekućinu za ispiranje usta, preparate željeza, osvježivače mirisa za kupaone, kreme za lice, avionske karte, odmore itd. Sigurna sam da biste popis mogli značajno produžiti. Čini se da smo u modernim vremenima izgubili pojam o tome što seks zapravo jest i koja mu je svrha -toliko ga povezujemo s onim s čim nema nikakve veze.

Ukoliko imate kakvih pitanja u svezi sa vašom seksualnošću, možda ćete steći nove uvide iz ovog poglavlja, jer Prirodna Higijena zasigurno utječe na čovjekov seksualni život. U deset godina koliko savjetujemo ljude, nismo nikad dobili negativnu informaciju od nekoga po pitanju utjecaja ovakvog načina života na seksualne odnose i seksualnu aktivnost. Primili smo, međutim, mnogo pozitivnih povratnih informacija o "poboljšanim odnosima". Način života kojeg zastupa Prirodna Higijena ima uistinu pozitivan utjecaj i na naš vlastiti odnos.

Seks je oduvijek bio motivirajuća snaga u ljudskom životu. Nagon za održanjem vrste tjerao nas je kroz vijekove da postanemo junaci, junakinje i veliki tvorci. Ovaj nužan čin održanja vrste prošao je kroz neke začuđujuće promijene kad uzmemo u obzir da je on biološki temelj vrste poput prehrane i sna. Skoro je nemoguće razumijeti kako je nešto tako prirodno postalo toliko zamršeno. Nagon za održanjem vrste, koji nam je zajednički sa svim drugim živim bićima na planeti, postao je u našem vremenu opsesijom. Ono što sva druga živa bića čine posve prirodno, mnogi su ljudi potpuno zapostavili. Nenormalne seksualne aktivnosti nazivaju se "bestijalnima", pripisuju se "životinjskim instinktima" što je potpuno pogrešan opis. Student prirodnih nauka nikad ne bi ovo dvoje povezao budući da je seksualno ponašanje nižeg dijela životinjskog carstva instinktivno dobro uređeno i kontrolirano baš kao i njihovo hranjenje, spavanje i vježbanje.

Još ne tako davno seks je bio "nešto što se ne spominje". O tome se nikad nije otvoreno razgovaralo. To se smatralo nepristojnim. Nosio je žig nečega nečistoga i griješnoga! Naši vlastiti djedovi i bake i njihovi djedovi i bake živjeli su na kraju tog doba. Naša je generacija izvršila pritisak kako bi se odbacio taj mentalitet. No, čak i dok je seks bio potisnuta tema, rani su pristaše Prirodne Higijene u svojim radovima za laike obradili seksualno ponašanje na način koji uklanja paučine neznanja i predrasuda, te naglašava poštovanje i obzir prema ljudskom tijelu u potpunosti, uključujući sve njegove dijelove. Prema seksu su se odnosili kao prema jedenju, navici koja služi tijelu te stoga, zahtijeva određeno razumijevanje,disciplinu i suzdržljivost kako bi bila ugodna, a tijelo lijepo.

Što se danas dogodilo? Seksu se daje previše oduška, baš kao i jedenju. Nemojte se sada previše uzrujati. Namjera nije da vas se ograniči, već da vam se ukaže na to kako ćete poboljšati i usavršiti kvalitetu nečega što vrednujete. U naše je vrijeme seks postao potpuno neobuzdan. Postao je dopustljiv čak i u mladih "teenagera" koji u sve mlađim godinama začinju potomstvo. Ovo se ni na koji način ne disciplinira. Umjesto da se na seks gleda kao na normalnu biološku funkciju u cilju razmnožavanja i kao izraz bračne ljubavi, postalo je dopustljivo, čak i uobičajeno da se senzualnost komercijalizira i sablazno prodaje na veliko kao pornografija. Protivljenje ovome se odbacuju kao napadi na "osobne slobode".

Zar ne mislite da smo otišli malo predaleko? Umjesto da objasne, zaštite i poštuju normalnu ulogu seksa u društvu, te ga prikažu u zdravom svijetlu naspram puritanske pozadine, naši seksualni učitelji, uključujući mnogo psihologa i psihijatara izgleda da su prihvatili drugu krajnost; nerado zauzimaju konstruktivan stav po pitanju promiskuiteta i preljuba.

Evo u čemu je bit. Ako kritizirate "novu seksualnu slobodu", obilježit će vas kao stidljivka ili nazadnjaka. Sa biološkog stajališta, međutim, ONO ŠTO JE FIZIOLOŠKI NORMALNO SE NE MIJENJA.

Zahtjevi i ograničenja koja su biološki utemeljena u ljudskom tijelu postojala su prije više desetaka tisuća godina. Ista su danas i bit će takva još 10,000 godina. U seksualnom smo smislu danas, unatoč našoj "novoj seksualnoj slobodi" ono što smo oduvijek bili kao vrsta.

U idealnim uvjetima seks služi dvjema važnim svrhama u normalnom ljudskom postojanju: 1. Omogućuje održanje vrste kroz stanično ujedinjenje dvoje ljudi suprotnog spola, koji zatim imaju obavezu pružanja njege bespomoćnom potomstvu koje je plod njihovog spajanja. 2. Pruža način izražavanja ljubavi između dvoje ljudi koji su ujedinili svoje sudbine. Ovo izražavanje ljubavi služi kao duhovna hrana za to dvoje ljudi. Pomaže im u njihovom povezivanju na poseban način koji se ne pojavljuje između njih kao pojedinaca i bilo koje druge osobe u njihovim životima.

Kroz našu zbunjenost nad ovim dvjema svrhama dopustili smo da seks postane vrstom športa. Baš kao što više ne "jedemo da bismo živjeli" već živimo da bismo jeli, često si dajemo oduška u seksu zbog razloga koji nisu idealni. To ne znači da očekujemo da se sva seksualna aktivnost odmah isključivo veže na ljubav i razmnožavanje. To bi bilo idealno, ali zasigurno nije realno očekivati.

Ove su informacije ponuđene kako biste gledali na seks iz malo drugačije perspektive od one koju vam prodaje Madison Avenue i pobornici "seksualne revolucije". U naše vrijeme pristati na bilo što drugo osim "bilo kakav seks, sav seks, sve više i više seksa, na sve više i različitih načina", znači izvrgnuti se žestokoj kritici od onih koji su izgleda gurnuli njihalo do krajnjeg položaja. Pretpostavljam da se mnogi ljudi slažu kako je današnje društvo pretjeralo u zahtijevanju neograničene seksualne slobode, ali se boje to reći kako se ne bi izložili takvoj reakciji.

Ja se ne bojim! Mislim da smo pretjerali. Seks nije prikladna razbibriga za četrnaest i petnaestogodišnjake ili teenager-e općenito. To po meni nisu najbolje godine za parenje niti roditeljstvo. Prema mom mišljenju, ozračje seksualne slobode koje smo tražili stvorilo je žalosno stanje. Našu djecu ne bi trebalo učiti kako da izbjegnu začeće, već da je seks ozbiljna odgovornost u osnosima odrasli'H) koja je van dometa njihovih sposobnosti. Kao što je u studenom 1986. rekla Jo Ann Gasper, zamjenica pomoćnika tajnika za pitanja populacije i šefica Federalne službe za adolescentnu trudnoću, "Jedini siguran način da se ne zatrudni jest seksualna apstinencija. Poruka koju valja prenijeti je ne upuštati se u seks prije braka." Ovakav trend u obrazovanju teenager-a je vrlo ohrabrujući nakon toliko godina u kojima se naglasak stavljao na opskrbu teenager-a kontracepcijom. Iz vlastitog iskustva s teenager-ima otkrila sam da, kada ih se jednom ohrabri da se ne upuštaju u seks, postaju mnogo bezbrižniji i sigurniji u sebe. Seksualni ih odnosi previše opterećuju u godinama kada otkrivaju sebe.

"Prihvatljivo" izražavanje seksualnosti na televiziji i u široko dostupnim kinima, knjigama i časopisima javno obznanjuje slike i pristupe koji pothranjuju zbunjenost i korupciju u umu koji ne pravi razliku. Tako mnogi ljudi vjeruju da se nezdrave i perverzne aktivnosti mogu smatrati "normalnim seksualnim ponašanjem". Sigurno je da nas uče da su nevjera i požuda normalan dio života - to je posvuda na televiziji. A one koji se instinktivno osjećaju seksualno sputanima ohrabruje se da se "oslobode tih sputanosti" korištenjem droga i alkohola - "opuste se" drugim riječima. I sve to u udarnom terminu na televiziji. Kao roditelj, ne želim da su mi djeca izložena onome što danas preplavljuje medije u svezi seksa. Osobno me razbješnjuje neprikladan odnos prema seksu u mnogim popularnim televizijskim emisijama. Znatan dio je vrlo opasan za podložnu mladež u našem društvu.

Činjenica je da kada se u nečemu pretjera, kvaliteta trpi. Izlet u Disneyland s vremena na vrijeme je užitak. Ako idete svakog dana smučit će vam se. Večera za Dan zahvalnosti je također užitak, ali ne kao svakodnevni događaj. Božić svakoga dana gubi sjaj. Kod seksa, kada težimo kvantitetu i učestalosti, proporcionalno se smanjuje kvalitet. Kada učestalost postane pokretačka snaga kao što jest u našem društvu, prekrasno, uzbuđujuće i ispunjujuće iskustvo pretvara se u nešto uobičajeno, nezadovoljavajuće i dosadno. Tražeći lijek protiv toga, ljudi su se dovinuli novim načinima stimulacije, umjesto da shvate da je učestalost uzrok problema.

Za trajno zdravlje i vitalan seksualni život nužna je umjerenost. To ne bi trebalo biti iznenađujuće! Isto je kod svih fizioloških funkcija. Da biste bili zdravi, i kako se ne biste ozlijedili, morate biti umjereni u jelu, snu, vježbi, igri, radu / seksu. Kada u bilo čemu pretjerate, plaćate to pogoršanjem vašeg zdravlja.

Nažalost mnogobrojni "autoriteti" savjetovali su vas da ćete se redovnim i čestim seksom "osloboditi napetosti". Filmovi i knjige kao normu "macho" ponašanja neprekidno ističu učestalost. Ona to međutim nije. Sa sobom unosi dosadu, frustraciju i iscrpljenost koja se ne smije povezivati sa zdravim seksom. Seksualna aktivnost i orgazam smanjuju umjesto da stvaraju energiju, a energija je, upamtite, bit života. Da seks troši mnogo energije spoznat ćete i po tome da je rijetko tko nakon seksa raspoložen za tenis. Samo je jedna tjelesna funkcija koja se može mjeriti sa energijom koju troši probava, a to je seksualna aktivnost. Pretjerivanje na ovom polju dovest će do oslabljenosti. Nećete imati dovoljno energije za razgradnju otrova. Zapravo će dovesti do otrovanja. Seksualna energija je vrijedna. Ne smije se bezrazložno trošiti, već ju treba čuvati i njegovati za pravi trenutak i pravu osobu. Ova energija je dar! Dovoljno je snažna da napravi bebu, dragocjenu bebu. Vjerujem da nam nije darovana kako bismo ju protratili uzalud.

Moje vlastito iskustvo Prirodne Higijene znatno je promijenilo moj seksualni život. Kao prvo, prije nego što sam spoznala da način života određuje zdravlje, mislila sam da je rijedak seks prokletstvo, stvarno loše. Sjećam se svojih prijatelja početkom 1970-ih. Obrazovani, "sofisticirani", imućni bračni parovi natjecali su se uspoređujući bilješke o tome koliko često imaju seksualni odnos, nastojeći postati par koji "čini to najčešće". To su bile godine "Boba i Carol i Teda i Alice". Ma koliko nezadovoljavajući bio, učestali seks je pobijedio u malograđanskoj Seksualnoj olimpijadi u kojoj smo živjeli. Kada sam promijenila svoj način života to je strahovito utjecalo na moja seksualna iskustva. (Naravno sve se promijenilo kada sam susrela Harveya, ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljno da tada nisam promijenila svoj način života). Kada sam počela čistiti svoje tijelo od otpada koji ga je opterećivao i dopustila si da se odmorim, ozdravim i apstiniram, dogodilo se nešto nevjerojatno. Počela sam doživljavati seks kako ga nikada prije nisam doživjela. Jedan od razloga bila je ljubav koju smo Harvey i ja dijelili. Ona je stvorila najpovoljniju potporu za smislenu i potpunu seksualnu komunikaciju. Drugi razlog bio je da sam iznutra postala čišćom, a KADA STE ČISTI IZNUTRA, SVA FIZIČKA ISKUSTVA POSTAJU SNAŽNIJA, ŽIVLJA I INTENZIVNIJA - UKLJUČUJUĆI SEKS! U stvari, Harvey i ja smo se oboje prilično iznenadili koliko je ljudi bilo spremno razgovarati o povećanom seksualnom užitku kojeg su doživjeli kada su prihvatili ovaj način života. Mnogo tih povratnih informacija dobili smo od ljudi u zrelijim godinama koji su mislili da se izgubljeni čulni užici neće nikada vratiti. Ali, jesu!

To ima smisla, zar ne? Živčani impulsi mogu bolje registrirati vaše ugodne reakcije ako ste čisti iznutra. Nadalje, kada ste u zdravom stanju, bolji ste u svemu što radite. Ako igrate tenis, bolji ste u tome. Ako pišete, kreativniji ste. Na poslu ste djelotvorniji. Zašto ne bi ovo vrijedilo i za seks? Što vam je tijelo u boljem stanju kao posljedica pravilne ishrane, odmora i vježbe, to će vam seksualno iskustvo biti bolje. Tako suzdržanost i disciplina postaju važan dio zadovoljavajućeg seksualnog života, a važnu ulogu igra i odabir. Kad god ste u seksualnom odnosu sa nekom osobom, pristajete miješati svoju energiju sa njenom. Budući da seks može stvoriti dijete,za što uvijek postoji mogućnost, budite sigurni da je partner prikladno odabran. Držanje do sebe, ljubav i poštovanje prema vlastitom tijelu pomoći će vam da privučete odgovarajućeg seksualnog partnera. Što ste vi čišći i zdraviji, privući ćete čišće i zdravije ljude. Suzdržanost i disciplina pomoći će vam da više uživate u seksualnom iskustvu. Prije nego li seks uđe u vezu par se mora vrlo dobro poznavati, imati potpuno povjerenje i dijeliti međusobnu ljubav. Ovo možda zvuči staromodno, ali zapravo je razuman savjet kako ostati zdrav i sretan.

Prema Dr. William L. Esseru, vodećem autoritetu za zdrav život, "pretjerano prakticiranje seksa općenito dovodi do ranog smanjenja vitalnosti. Kada se ovo dogodi, obično se traži medicinska pomoć. Često

se predlažu hormoni, no, oni ne uklanjaju uzroke. Pokušava se promijeniti ishrana tako da uključuje mnogo bjelančevina, koriste se afrodizijaci i mehanička stimulacija, ali svi bezuspješno dok se ignoriraju uzroci. Psihijatar je uvijek zaposlen sa ovakvim slučajevima. Nemogućnost da se otklone pretjerane aktivnosti kao i drugi uzroci iscrpljenosti, pogrešna ishrana, pomanjkanje odmora i sna koje potiču sve veću zatrovanost također neće moći vratiti seksualne funkcije na normalu".*

Ako mene pitate, to je prilično visoka cijena za prekomjerno uživanje.

Evo još jedne ideje za razmatranje. Možda je opsjednutnost seksom znak niskog stupnja zdravlja. Bilo koji farmer može vam reći "Korov je teško istrijebiti". Nezdravi unutar vrste, instinktivno osjećajući svoju bolest, okreću se seksu kao sredstvu održanja linije. Nažalost, što je manje životne snage u roditeljima, bit će je manje i u potomstvu, a vrsta kao cjelina postaje sve slabija i slabija. Da li je opsjednutost seksom manifestacija pogoršanog zdravlja? O ovome ne bi bilo loše razmisliti.

Mnogo je slučajeva unutar Prirodne Higijene u kojima su neplodni parovi uspješno začeli nakon prihvaćanja zdravijeg stila života. Pogledajte ovo sa stajališta zdravog razuma. Ujedinjenje spermija i jajašca je osjetljiv proces. Okoliš tog ujedinjenja je značajan. Sićušan spermij mora prijeći veliku udaljenost prije prodiranja i sjedinjenja s jajašcem. Ako je okoliš tog ujedinjenja čist i sjajan i nezagađen otpadom i nusproizvodima iz hrane, proces će se lakše odvijati. Ako su ženski organi za razmnožavanje očišćeni a ne začepljeni, začeće je jednostavnije. Isto tako, ako spermij dolazi od zdravog tijela a ne tijela lišenog životne snage, imat će vitalnost da "izvrši zadatak". Toliko je žalosno vidjeti mnoge parove kako prolaze kroz umjetne medicinske manipulacije da bi imali dijete, a da ne shvaćaju da postoji dobar razlog zbog kojeg ne mogu začeti: nešto u vezi stanja njihovih tijela spriječava začeće. Možda jedan od njh puši. Ili možda koriste kavu, alkohol ili druge droge koje spriječavaju začeće. U mnogim slučajevima je pokazano da se sa nekoliko mjeseci pravilne ishrane (mnogo svježeg voća, povrća, integralnog zrnja, sirovih orašastih plodova i minimum mesa, mliječnih i obrađenih proizvoda), dovoljno odmora, vježbanja, sunčevog svjetla, svježeg zraka i podrške pune ljubavi obično neplodnost izlječi, a i rezultirajuće potomstvo je mnogo zdravije zahvaljujući ovakvoj promjeni.

Još je jedan vid seksualnosti koji zaslužuje pažnju, to je pitanje kontracepcije. Ovo pitanje zbunjuje mnoge ljude. Pokušavaju se odnositi prema svojim tijelima prirodnije i ideja "anti - bebi pilule" sa svim negativnim nus pojavama vrlo ih uznemiruje. Sa punim pravom.

' William L Esser. The Greatest Health Discovery, Chicago: Natural Hygiene Press, 1972.)

Spirala također može uzrokovati ozbiljne fizičke poteškoće. Razmotrite to iz kuta zdravog razuma. Ako se strano tijelo stavi unutar vašeg tijela, hoće li to vaše tijelo jednostavno podnositi? Ili će ga se uz raspoloživu energiju nastojati riješiti? U prethodnim radionicama i u privatnoj praksi često smo radili sa ženama koje su pokušavale osloboditi svoja tijela otrova i smršaviti, lako su dosljedno pratile naš program, očekivanih rezultata nije bilo. Zatim smo primijetili da je ovo predvidiv obrazac kod žena koje su imale spiralu. Sva energija koju su njihova tijela oslobađala zbog zdravijeg života tijelo je koristilo nastojeći se riješiti spirale. Kada se spirala uklonila rezultati su bili značajni - smanjenje težine, sjajna koža, novopronađena energija, te lakše i ugodnije menstruacije.

Postoji nekemijski, neagresivni, prirodni oblik kontracepcije kojim se spriječava trudnoća. Zove se Ovulacijska Metoda i temelji se na radu dvaju australskih medicinskih istraživača, Dr.-a Evelyn i John Billings. Uz pravilnu upotrebu postiže se uspješnost od 98,5%. Međunarodno istraživanje koje je nedavno provela Svjetska Zdravstvena Organizacija pokazalo je uspješnost ove jednostavne metode u pet različitih područja na svijetu od kojih su tri bila zemlje u razvoju gdje su se ispitivanja provodila na nepismenim ženama.

Ovulacijska metoda uklapa se potpuno u prirodnu brigu o sebi, jer vas jednostavno uči o vašem tijelu i kako da prepoznate njegove znakove. Pokazuje vam kako ćete prepoznati dane u kojima vam je najveća mogućnost za začeće. Učite osmatrati jasne znakove plodnosti koje žensko tijelo iskazuje tijekom svakog mjesečnog ciklusa. Nakon samo nekoliko mjeseci ti vam znakovi mogu postati poznati i počet ćete razlikovati kada se pojavljuju sigurni i nesigurni dani za seksualne odnose. Stoga se Ovulacijska Metoda može koristiti u spriječavanju trudnoće ili kao pomoć parovima koji žele začeti.*

Druga prirodna, a vrlo djelotvorna metoda kontracepcije je Simpto -Termalna metoda, koja uči ženu kako prepoznati tri znaka koje joj tijelo daje da je plodna. Za dodatne informacije obratite se na: Couple to Couple League, P.O.Box 111184, Cincinnati, Ohio 45211.

Postoje mnoge knjige o Ovulacijskoj Metodi i prirodnom planiranju obitelji. Odlično objašnjenje metode daje njen začetnik, John J. Billings, M.D.: The Ovulation Method (Collegeville, Minnesota: Liturgical Press). Još jedna knjiga koja opisuje metodu je knjiga Mercedes Argu Wilson The Ovulation Method of Birth Regulation.The Latest Advances

for Achieving or Postponing Pregnancy - Naturally (New York: Van Nostrand Reinhold Company). Također su korisna objašnjenja u knjizi How to Choose the Sex of Your Baby autora Landrum B. Shettles, M.D., Ph.D.; i David M. Rorvick (Garden City, New York: Doubleday and Company).

Kako postajete sve više usklađeni sa vašim biološkim potrebama i sve sposobniji da im udovoljite, očekujte da će vaša seksualna iskustva postati mnogo intenzivnija i ugodnija. Dok kao vrsta postajemo zdraviji, vidjet ćemo buduće generacije sve zdravijeg potomstva. To je ideja čije je vrijeme već došlo!

TRINAESTO POGLAVLJE Čistoća, ugodno okružje i tihi trenuci

MARILYN:

Čistoća, ugodno okružje i tihi trenuci tri su dodatna elementa zdravlja koja se moraju osigurati kako bismo rasli. Svaki od njih je važan i ne smije se potcijeniti.

ČISTOĆA

"Čistoća je bliska pobožnosti". To svi znamo! No, poslušajte ovo: "Prema našem mišljenju, sasvim je dovoljno jednom tjedno kupati čitavo tijelo radi užitka i čistoće. Češće kupanje smatramo da bi bilo škodljivo". Što mislite, odakle potječe ovakvo nazadno razmišljanje? Iz "National Lampoon"? Blizu ste! Dolazi iz članka naslovljenog "Zlouporaba kupanja" koji se pojavio u Boston Medical and Surgical Journal 1850. godine. Prije samo 136 godina učili su nas da se ne kupamo češće nego jednom tjedno.

Daleko smo dogurali od tada! Bile su nužne higijenske reforme popularnog zdravstvenog pokreta prošlog stoljeća i istodobno educiranje stanovništva kako bi se konačno medicinari toga doba uvjerili da je redovito kupanje značajan faktor zdravlja. Zdravstveni reformatori koji su se zalagali za često kupanje desetljećima su bili napadani kao "obmanjivači".

Današnji se Higijeničari, usprkos sličnim omalovažavanjima, bore za čistoću unutrašnjosti tijela. Milijuni ljudi su do sada iz prve ruke iskusili neospornost kombiniranja hrane koja nas čisti iznutra. Koliko će trebati da napokon nadvladamo sljepoću i uporan otpor kojeg neki pripadnici medicinske profesije žestoko iskazuju. Higijenske reforme, unatoč svim protivljenjima, imaju tendenciju prevladavanja, stoje tim bolje za sve nas.

DANAS ZNAMO DA JE ČISTO TIJELO IZNUTRA I IZVANA GLAVNI PREDUVJET ZDRAVLJA. Nažalost, nastojeći kompenzirati utjecaj prljave unutrašnjosti tijela mnogi ljudi jednostavno "pretjeruju" u održavanju čistoće tijela izvana. Kemikalije i deterdženti koje koriste u ime čistoće su otrovni i mnogi doprinose bolesti. Šamponi, sprejevi za kosu, tekućine za ispiranje usta, pasta za zube osvježivači daha, sredstva za peeling i tonici, losioni za lice, puderi, sve moguće kreme, dezodoransi i sredstva protiv znojenja, sprejevi za žensku intimnu higijenu i dezodoransi za noge koriste se u nevjerojatnim količinama u našoj kulturi. Pretjeruje se. Mnoge televizijske reklame za proizvode za osobnu higijenu stvarno su neugodne; zapravo svjedoče o našem kompleksu prljavosti!

Ironično je da mi nismo prljavi izvana, nego iznutra, a to ne može prikriti niti jedan mirišljavi sprej ili krema. Što je još gore, upravo oni stvaraju probleme. Ti sprejevi i kreme većim dijelom se sastoje od nagrizajućih kemikalija kojima nije mijesto na ili blizu naših tijela. Onemogućuju proces čišćenja tako što prisiljavaju tijelo da skupi pore kroz koje se oslobađa otrovnih tvari. Nadalje, budući da kao opsjednuti zahtijevamo da se ti produkti proizvode, ne možemo okrivljavati kemijske tvrtke kada svoje nus proizvode bacaju u naše vode. To smo sami tražili, zar ne?

Jesu li svi ovi proizvodi štetni? Možete se kladiti da jesu! Sprejevi za žensku intimnu higijenu nadražuju, često sadrže talk koji, poznato je, izaziva rak. Sredstva protiv znojenja zapravo začepljuju pore aluminij kloridom, a aluminij je neposredno povezan s Alzheimer - ovom bolešću. Sprejevi za usta kojima ubijamo bakterije uzročnike neugodnih mirisa također ubijaju i korisne bakterije. Paste za zube sadrže spojeve koji stružu caklinu sa naših zuba, te boje i fluor koji su otrovni. Istraživanje DuPont Labs - a otkrilo je da je sadržaj freona u bočicama laka za kosu i dezodoransa u spreju opasno visok, a čestice tih sprejeva često su toliko sitne da mogu prodrijeti u plućno tkivo i biti apsorbirane u krvotok. Pokusi provedeni na osobama koje mnogo koriste sprejeve, pokazali su da svi ispitanici imaju prekancerogene promjene na plućnim stanicama.

Zašto smo toliko samosvijesno društvo? Zašto osjećamo da moramo tijela izlagati svim tim kemijskim spojevima protiv neugodnih mirisa? To je jedino zato, jer nismo očistili unutrašnjost naših tijela. Stoga, otrovne tvari izlaze i uzrokuju neugodan miris. Niti jedan kemijski spoj tu ne može pomoći. Može samo pogoršati. Radi se o borbi protiv simptoma umjesto uzroka. Valja očistiti unutrašnjost tijela. To će riješiti problem. Da biste to postigli, držite se temelja knjige "Fit for Life 1" iz poglavlja 5. Kada vam unutrašnjost tijela bude čista, nećete imati potrebuza svim ovim kemijskim sredstvima za uklanjanje neugodnih mirisa. ČISTO TIJELO NEMA NEUGODNIH MIRISA.

Oni koji žele u međuvremenu koristiti siguran dezodorans neka probaju dezodorans u kamenu "Le Crystal Naturelle". To je dezodorans za tijelo u obliku svjetlucavog kristalnog kamena veličine šake sačinjenog od prirodnih mineralnih soli. Učinkovito uklanja tjelesne mirise ispod pazuha ili nogu bez štetnih kemikalija ili parfema, a i dalje vam omogućuje da se znojite što je jedan od načina na koji vaše tijelo ostaje zdravo. "Le Crystal Naturelle" preporučuje se za sve tipove kože; ne zatvara pore i ne ostavlja trag na rublju. Traje vrlo dugo i vidjet ćete da je izuzetno učinkovit, siguran i ekonomičan.

Kako je većina komercijalnih proizvoda za njegu tijela i sapuna puna kemikalija, zašto ne biste istražili alternativna prirodna sredstva? Danas su dostupna mnoga koja sadrže samo prirodne sastojke. Potražite ih u prodavaonicama prirodne hrane. Postoje doista prirodne alternative.

Kaša koju dobijete kada procijedite bademovo mlijeko je odlična za trljanje tijela i sadrži prirodno bademovo ulje, pa istovremeno vlazi kožu. Čaj od mente je dobar tonik za lice. Umjesto da koristite sprej za žensku intimnu higijenu, isperite sa dvije litre tople vode u koju ste umiješali dvije velike žlice limunovog soka ili jabučnog octa. Nadomijestite sprejeve za kosu s kemijski aktivnim tvarima sa gelovima i pjenama bez aerosola.

Najbolji način da budete čisti izvana je pomoću tople, ne vruće, kupke ili tuširanja svakoga dana i uz minimum "produkata". Čistite zube i desni samo sa mekanom keficom i vodom uz redovito korištenje zubnog konca kako biste uklonili naslage. Masirajte desni da ih održite zdravima. Ugodan dah dolazi iznutra, ne od paste za zube. Umjesto da mažete kožu kremama da bi bila mekana, pijte puno vode i jedite mnogo voća i povrća. Uz to, prije kupanja, istrljajte kožu nasuho pomoću srednje tvrde četke od prirodnih vlakana. Tako ćete ukloniti mrtve stanice kože koje se inače skupljaju i daju koži grub izgled. Što je još gore, mrtve stanice ometaju izmjenu tvari koja se u velikoj mjeri odvija putem kože. Nakon suhog četkanja, namočite se u kadi ili pod tušem, a zatim se temeljito istrljajte prirodnom morskom spužvom. Koža će vam tada doista biti glatka i svježa. Ukoliko želite upotrijebiti ulje, najbolje je koristiti malo čistog kokosovog ulja.

Izbjegavajte upotrebu pudera na bebama. Hranite ih pravilno majčinim mlijekom, mlijekom orašastih plodova i sjemenki, voćnim sokovima i voćem. Perite ih u toploj vodi blagim sapunom od kokosovog ulja ako ne možete bez sapuna. Redovito ih presvlačite. Bit će dražesne i bez ojedina. (Pisala mi je Jae Duckhorn iz Pasadene u Californiji da, kada god bi svojoj bebi dala mliječne proizvode, beba bi slijedeće jutro imala osip. Isto sam čula od mnogih majki.)

Kod održavanja tijela čistim, najjednostavnija , najprirodnija rješenja su i najinteligentnija. Svi kemijski proizvodi za tijelo puno više koriste reklamama u Wall Street-u nego vašem zdravlju. Uklonite ih! Uštedjet ćete mnogo novaca i osjećat ćete se bolje bez njih.

UGODNO OKRUŽJE

Ljudska vrsta ovisi o stanovanju. Ne uspijevamo dobro bez nekog oblika skrovišta. Velika tragedija našeg vremena je što su mnogi ljudi, naši sunarodnjaci , prisiljeni živjeti bez vlastitog doma. To je simptom poremećenih vrijednosti našeg vremena.

Nakon naših tijela najviše se kemikalijama pretjeruje u našim domovima. Domovi su nam doista postali odlagališta kemijskog otpada, a mi, koji kao vrsta nužno trebamo svježi zrak, plaćamo to našim zdravljem.

JEDINI SIGURAN I PREPORUČLJIV OSVJEŽIVAČ ZRAKA JE OTVORENI PROZOR. Čimbenici koji najviše doprinose onečišćenju zraka su dim cigarete, lule i cigara, te masni mirisi od prženja mesa i druge

hrane. U zdravom kućanstvu u kojem se ne puši i gdje svježe voće i povrće čine glavninu ishrane neće doći do mirisa koji opsjedaju mnoge američke domove. Dobro provjetravanje stat će na kraj zagušljivim mirisima. Čak i zimi kuću treba nakratko otvoriti i omogućiti izmjenu unutrašnjeg i vanjskog zraka. Ako u vašoj kući postoje pušači, možda biste pušenje mogli ograničiti na dio jedne sobe. U mnogim slučajevima, pušači u obitelji puše vani.

Čime se koristite da bi vam kuća bila "čista"? Znate li što se nalazi u proizvodima koje redovito kupujete? Shvaćate li kakav utjecaj neki od tih proizvoda imaju na vas? Mnoga sredstva za čišćenje u kućanstvu nisu važna; postoje mnogi sigurni nadomjesci. Nažalost, mnogi ljudi redovito koriste otrovne kućanske kemikalije jednostavno zato jer nisu svjesni štetnosti tih proizvoda.

Jedan od najkorisnijih načina trošenja vremena pri prihvaćanju zdravog načina života jest da odbacite sve što vam više neće trebati. Uloženi trud u raščišćavanju vašeg okružja bit će na liniji pojačanja vaših nastojanja da postanete zdraviji.

Pretražite vašu kuhinju i izbacite zagađujuća otrovna sredstva za čišćenje. Uklonite iz kuhinjskih ormara i frižidera prehrambene proizvode koji sadrže kemikalije. Iz prostorije za pranje rublja izbacite sva sredstva koja ste do sada navikli upotrebljavati za odjeću.Kada to učinite, na vaše ćete oduševljenje moći sve ove otrovne i skupe proizvode zamijeniti sa manjim brojem učinkovitijih, bezopasnih proizvoda i pritom značajno uštedjeti. Štoviše, sam fizički čin pročišćavanja vašeg doma dat će vam osjećaj jače odanosti pročišćavanja vašeg tijela (i ovog planeta!) Sredstva za čišćenje kuhinja mogi biti posebno opasna. Na etiketi sredstva za lako čišćenje pećnice piše: "Upozorenje: Može uzrokovati opekline na koži i očima. Nadražuje sluznicu. Ne dovoditi u dodir sa vanjskim površinama. Držati podalje od električnih uređaja. Ako dođe do trovanja ili dodira s očima, potražite liječničku pomoć." Zašto bi itko želio držati nešto ovako odvratno u kući? Što je još gore, mnogi odvratni kemijski spojevi poput ovoga maskirani su "miomirisima" kako bi se mogli sa što manje smetnji udisati. Kako li su samo proizvođači obazrivi prema nama! Zapravo, sredstva za čišćenje pećnica nisu nužna. Kao prvo, ako smanjite potrošnju mesa, pećnica će vam se manje prljati. Kao drugo, jedini razlog zbog kojeg se u pećnici skori prljavština koja zahtijeva opsežno čišćenje je taj što se iz dana u dan mrlje i masnoće peku. Ono što trebate napraviti je da sve mrlje uklonite čim se pećnica ohladi. Tako ćete izbjeći potrebu za jakim sredstvima za čišćenje.

Čistači odvoda su vrlo slični dredstvima čišćenje pećnice. I oni sadrže visok postotak lužina. Zajedno sa čistačima zahoda uzrokuju 10,000 ozljeda godišnje. Još gore, ako zahod ostane začepljen nakon upotrebe sredstva, razvija se opasna otopina koja oslobađa otrovne pare.

Ponekad kombinacija dvaju opasnih tvari može biti smrtonosna. U studenome 1975. godine šesdesetosmogodišnja žena upotrijebila je sredstvo za bijeljenje pomiješano s amonijakom kako bi sa prozora uklonila tragove jaja.' Kada je unijela posudu s tom miješavinom u kuću, pare su ju usmrtile. Nećakinja koja ju je pronašla također je smrtno stradala dok joj je pokušala pružiti umjetno disanje usta na usta.

Sredstva za čišćenje koja koristimo u svojim domovima trebala bi nam pomoći u čišćenju a ne da nas truju. Jedostavno se ne možete izlagati svim tim otrovima iz dana u dan. Djelovanja se zbrajaju - malo odavde, malo odande - i žestoko utječu na vaše nastojanje da se oslobodite otrova. Nadalje, sve to bacamo u odvod - u vodene izvore - a zatim se čudimo kako nemamo čiste vode za piće!

Većina ljudi nije upoznata s mnogim manje otrovnim, jeftinijim i daleko učinkovitijim zamjenama za sredstva za čišćenje koja koriste u kućanstvu. Evo nekoliko korisnih naputaka o nadomjescima.

• Za općenito čišćenje površina, umiješajte nekoliko žlica octa u kantu vode. Ova otopina je nevjerojatna za pranje prozora i podova. Za ribanje površina upotrijebite sodu - bikarbonu.

• Za bijeljenje koristite boraks. Daje bjelinu, a ne šteti tkanini, boji, tkanju niti vodovodu.

• Kada čistite suđe, masne posude i tave (kojih ćete ubrzo imati sve manje, jer povrće i zrnje rijetko stvaraju masnoću), koristite razrijeđenu otopinu za namakanje ili sodu - bikarbonu ili bio - razgradiv tekući sapun.

• Ako trebate očistiti pećnicu, izribajte ju sa sodom - bikarbonom.

• Za otčepljivanje odvoda koristite vruću vodu, a zatim pola čaše boraksa. Upotrijebite gumeni vakum otčepljivač.

• Za pranje posuđa koristite bio - razgradive sapune. (Najbolji su Amway ili Shaklee - vidi str. 169).

Jeste li znali da se u našoj zemlji kupuje više deterdženata nego bilo kojeg drugog proizvoda u trgovinama mješovite robe? Više od kruha, mlijeka ili bilo koje druge hrane! Deterdženti mogu uzrokovati više trovanja od bilo kojeg proizvoda u kućanstvu. I ako ste se ikada prošetali uz obali i vidjeli pjenušave mjehuriće na valovima, znat ćete da svi deterdženti koje bacamo u vodu završavaju u našim oceanima. Problem kod današnjih deterdženata je što mnogi ljudi ne shvaćaju da oni nisu više samo sapun. Običan sapun je relativno bezopasan i koristi se tisućama godina.

Današnji su deterdženti, međutim, kemijski proizvodi koji sadrže sredstva za pojačanje pjene, parfeme, enzime, sredstva za čišćenje i pojačanje sjaja. Ako vam malo uđe u oko, može izazvati ozbiljne pekline rožnice i oštećenja vida. Unošenjem u tijelo mogu se opasno oštetiti gornji probavni putevi. Morate pažljivo izbjegavati upotrebu deterdženata onako kako koristite običan sapun. Odjeća koja se pere tim deterdžentima upija umjetne mirise i druge ostatke koji nadražuju i koži i pluća. Enzimski dteredženti često se okrivljuju za dermatitis, napadaje astme i simptome gripe.

Kada je Kathy Atwood, koja je kucala naš preliminarni rukopis, pročitala poglavlje o deterdžentima, spomenula je kako su ona i njena kćer patile od strahovitih kožnih alergija zbog upotrebe komercijalnih deterdženata. Prešla je na Amway bio - razgradivi deterdžent za rublje. Tijekom prvih nekoliko pranja odjeća se čak činila prljavijom dok su Amway proizvodi izvlačili kemijske ostatke komercijalnih deterdženata iz tkanine. Nekoliko pranja kasnije odjeća je bila čista i blistava. A što je još važije, Kathy i njena kćer više ne pate od alergija uzrokovanih deterdžentima.

Nekoliko je načina da se smanji utjecaj štetnih umjetnih deterdženata koje danas svi tako nesvjesno koristimo. Kao prvo, možete znatno smanjiti potrošnju. Istraživanje Sindikata potrošača kaže: "Većina ljudi upotrebljava dvostruko više deterdženta nego što je potrebno." Kao drugo, možete smanjiti potrošnju drugih dodataka za pranje rublja -omekšivača, sredstava protiv statičkog elektriciteta, sprejeva za uklanjanje mrlja. Prva dva ostavljaju štetne tragove u rublju koji nadražuju kožu. Posljednji je posebno opasan, jer ga tijekom korištenja i udišete (Vjerujte mi, niti jedna kemikalija u bilo kojem od ovih proizvoda ne čini vam dobro). Kao treće, možete koristiti danas dostupne bio - razgradive proizvode poput onih koje nude Amway i Shaklee. Ovi se proizvodi mogu kupiti od lokalnih Amway i Shaklee dobavljača čiji se brojevi nalaze u telefonskom imeniku.

Najbolje rješenje za statički elektricitet nisu kemijski sprejevi, nego da kupujete više pravih prirodnih tkanina poput pamuka umjesto sintetičkih. Prave tkanine su bolje za vašu kožu, jer joj dopuštaju da diše.

Većina ljudi redovito šprica svoje domove protiv insekata. Pare iz tih sprejeva zadržavaju se mjesecima i vi ih udišete! Ako mogu ubiti kukce, kako mogu biti korisni za vas? Lijek protiv insekata u kući je redovito "proljetno čišćenje" tijekom kojeg se rješavate smeća i prljavštine koja ih privlači. Ako živite u staroj kući ili stanu u kojemu su kukci stanovali prije vas, možda ćete se morati pomiriti sa kontrolom umjesto potpunim istrebljenjem. Na kraju krajeva, koliko god otrova koristili, insekti uvijek nekako prežive, zar ne? Zapravo, dok oni prežive naše otrove, mi im podliježemo. Jeste li se ikada zapitali zašto? Možda su oni usklađeni s prirodom, a mi u sukobu s njom.

Postoji nekoliko načina kontroliranja nepoželjnih insekata. Žoharima i sličnima valja ukloniti "sastajališta" u i oko kuće. Uklonite sva postojeća plodna tla za komarce na vašem posjedu. Upotrijebite ulje citronele kao prirodno sredstvo za suzbijanje komaraca. Kapljica na koži -ili još bolje, na odjeći - učinit će vas manje privlačnim komarcima. Ovo djeluje! Postavite mreže na prozore i vrata. Ako ipak koristite pesticide, koristite one u prahu koji ne oslobađaju pare.

Ne unosite zračenje u vaš dom. Često nas pitaju zašto smo u knjizi "Fit for Life 1" zauzeli stav protiv mikrovalnih pećnica. Pa, želite li nuklearnu elektranu u svom susjedstvu? Shvaćate li d a j e vaša mikrovalna pećnica vaš vlastiti izvor zračenja? Znam, vaš je argument da to nije nuklearno zračenje, nego "neionizirajuće zračenje niske energije". Zar ne? Pa što onda? Zašto vam treba trajan izvor niskog zračenja u vašem domu? Radi udobnosti? Žao mi je, ali to je još jedan primjer koji potvrđuje da nas je mentalitet "brza hrana, nemam vremena za kuhanje" doista zgrabio za vrat. Ove pećnice postoje radi lijenosti i nepoznavanja činjenica, proizvođači su nam mikrovalke ponudili kao "neophodne moderne naprave", a nitko se nije potrudio i upozorio nas na njihove opasnosti. Pa što ako zaleđeno pile možete skuhati za četiri minute? Je li to vrijedno toga da u domu imate potencijalni izvor trovanja zračenjem? Jesu li opasne? Da! Vodeći prirodni higijeničari, posebice Dr. Virginija Vetrano iz Austin-a, Texas, već desetljećima upozoravaju na opasnosti od mikrovalnog zračenja.

Mikrovalna pećnica je poput obrnutog atomskog skloništa. To je čvrsta mala kutija koja zadržava zračenje! Ako je savršena čvrsta mala kutija, zračenje ne izlazi - ali nije. Zračenje ipak iscuri, naročito oko vrata i spojeva. Količine tog zračenja toliko su značajne da je vlada čak postavila granične vrijednosti "prihvatljivog istjecanja". Što mislite, koga bi to trebalo štititi? Vas ili proizvođača? I tko provjerava vasty mikrovalku? Jesu li vam se u posljednje vrijeme najavili vladini inspektori?

Poslušajte! NE POSTOJI SIGURNA DOZA RADIJACIJE. Dr. Karl Morgan, istraživač utjecaja radijacije na ljudsko zdravlje, naveo je: "Od 1960. do danas sakupljeno je nevjerojatno mnogo podataka koji pokazuju da nema sigurnog stupnja izlaganja i ne postoji količina zračenja koja bi bila tako niska da je opasnost od nje jednaka nuli.* Ono što je kod mikrovalnih pećnica zabrinjavajuće nije da hrana postaje radioaktivna. Bilo kakvo kuhanje uništava barem dio neophodnih hranjivih sastojaka u namirnicama. Ali mikrovalke ih uništavaju brže. Zabrinjavajuće je ono što se tiče vas\ Vaše tijelo nema načina da vas upozori da se zaštitite kad ste pod utjecajem zračenja. Imamo osjetila koja nas upozoravaju od

' Mike Benton, "Radiation in Your Kitchen", Lesson 51, The Life Science Health System, Austin, Texas: Life Science.

opasnosti od drugih otrova, ali kada primamo zračenje nema nikakvog upozorenja. Ne možemo to osjetiti, okusiti niti namirisati. Sablasno je tiho! Nemamo niti sredstvo koje bi nas upozorilo na gomilanje štete od zračenja. Utjecaji na zdravlje mogu se pojaviti tek nakon više godina kada je već kasno ukloniti uzrok. Neki od pretpostavljenih utjecaja mikrovalnih pećnica su: smetnje u radu srčanih pace - makera; oštećenja osjetljivog tjelesnog tkiva, posebno kod fetusa koji se razvija; oštećenja očiju, uključujući mrene i živčana iscrpljenost.

Pravi je problem u tome što nitko ne zna koliko su mikrovalne pećnice opasne. Takozvane "sigurne" vrijednosti za mikrovalke koje propisuju vlade su pristrane industriji. Dr. A.H. Frey je otkrio da čovjekov živčani sustav reagira na izloženost mikrovalovima 3oo puta ispod stupnja kojeg je vlada proglasila sigurnim. Ako ćete dobrovoljno uvesti ovakvu varku u vaš dom - vaše ugodno okružje - barem znajte ovo: Starije mikrovalke ispuštaju više od novih zbog općeg habanja i nepravilnog servisiranja. Moguća su oštećenja tijekom transporta ili upotrebe, pa budite oprezni. Predmeti se nikad ne smiju umetati na spojeve vrata. Upotreba krpica za ribanje, žice ili drugih sredstava za ribanje može uzrokovati veće istjecanje radijacije - koristite samo blagi deterdžent za čišćenje. Dok pećnica radi, budite udaljeni od nje barem pola metra i držite pogled podalje od vrata. Da li još uvijek želite mikrovalku?

Možda niti jedan od ovih argumenata ne može nadjačati udobnost, pa ako ćete ju već koristiti, redovito provjeravajte stupanj zračenja pomoću uređaja za otkrivanje mikrovalnog zračenja (može se pronaći u Radio Shade-u). I zapamtite da pored gore spomenutih opasnosti po zdravlje, postoji i važnije pitanje: Želite li nuklearne elektrane po čitavoj državi? Vjerujete li da je bilo koje povećanje udobnosti vrijedno opasnosti od tragedija nuklearnih eksplozija ili tereta odlaganja nuklearnog otpada? Ne vjerujem. Trebamo podržati oblike energije koji ne ugrožavaju život. Što više budemo kupovali "udobnost" nuklearnih strojeva, to će se nuklearna industrija dublje ukorijeniti. Kada bi se postavilo pitanje "Kada su mikrovalovi toliko uvriježeni, želite li nuklearnu elektranu u dvorištu?" Znam što bi bio moj odgovor.

Vjerojatno vas neće iznenaditi da je količina zračenja televizije sigurno štetna kada se pribroji svim drugim X - zrakama kojima smo danas okruženi. Prije nego što je 1960. umro od raka uzrokovanog X -zrakama, Dr. Emil Grubbe, vodeći svjetski stručnjak za zračenje, dao je interview u kojem je odgovorio na pitanje što sve može zračenje od televizije. Bio je bez jedne ruke, nedostajalo mi je nekoliko prstiju sa druge ruke, a nos i brada postepeno su mu nestajali. Rekao je: "Pogledajte mene ili zamislite malo dijete kako bespomoćni umire od leukemije. Čak i ako je samo televizijsko zračenje ispod štetnog stupnja, kažem vam da je štetno kada se pribroji svim drugim X - zrakama koje danas imamo. Proizvođači televizija ne misle na ovo. Izložite li čovjeka atomskim

istraživanjima, medicinskim X - zrakama, normalnom kozmičkom zračenju iz svemira, pa tomu dodajte izloženost zračenju TV-a još četiri sata dnevno sa udaljenosti dva metra i dobit ćete sablasnu sliku stanja. Ali ne mislim da je televizijsko zračenje sigurno niti samo po sebi.

Vlada je odredila "siguran" stupanj TV zračenja. Znam što sada mislite. Siguran za koga? Za nas ili za proizvođače? Priča je uvijek ista. "Sigurno" bi trebalo biti šesnaest kilovolta. Većina televizora radi daleko iznad te granice - količina zračenja raste s veličinom i bojom. Televizijska cijev proizvodi toliko X - zraka da bi proizvođač trebao staviti etikete s upozorenjem za servisere na sve nove cijevi. Zašto se ne upozori i potrošača? O ovakvim temama javnost ne može dobiti nikakve informacije. To bi industriju preskupo stajalo. Prema Međunarodnoj komisiji za zaštitu od zračenja, nitko ne bi trebao primiti više od 5 rem-a prije tridesete godine života. Mi primamo po 1 rem svake godine što gledamo TV! Do tridesete godine to je 30 rem! Majke u neznanju dopuštaju djeci da satima gledaju TV svakoga dana a nitko im ne govori ono što ću vam sada reći: STO JE VEĆA UDALJENOST OD EKRANA TO JE ŠTETNOST MANJA, ODMAKNITE TU DJECU OD TV -a! Trebali bi početi sa barem dva metra. Kako se dvanaest posto djece rađa s urođenim manama, trudnice valja upozoriti da je potencijalna opasnost za fetus vrlo visoka, jer su ljudske stanice najosjetljivije na X - zračenje tijekom dioba. To vam je to. Televizija, osim prednosti nosi sa sobom i vrlo stvarne opasnost, zar ne?

Još je jedna stvar koju bi trebali znati. Od 1968. kada je naša vlada odredila sigurne stupnjeve izloženosti X - zrakama, spušteni su osam puta - a još uvijek su 1000 puta veći od prihvatljivih stupnjeva zračenja u Rusiji. Nitko ne zna ništa o kumulativnom učinku ove tihe ubojice. Možemo ga samo imati što manje u našim domovima. Barem smo toliko mudri da ne ostavljamo upaljenu televiziju čitavog dana, bilo da netko gleda ili ne. Ne zafrkavam se! Neki ljudi to rade! Najbolji način da djelujete protiv zračenja u kući ili onog na poslu od računala i kopirki je da što više izlazite van na prirodno svjetlo.

Svi vi roditelji koji neprekidno djeci ponavljate: "Isključi taj televizor i pođi se igrati vani!" - u pravu ste!*

Vaš dom je tamo gdje se povlačite. Sve što je u njemu mora biti namjerno postavljeno kako bi podržali vaše zdravlje. Lako je ukloniti nagrizajuće kemikalije koje ste prekomjerno upotrebljavali. Lako je razmjestiti namještaj u sobi da bi bili na sigurnoj udaljenosti od televizije. A postoje i drugi načini kojima možete osigurati zdraviji dom.

* Diskusija o utjecaju radijacije u djelu Dr. Vkginije Vetrano opisan u "The Greatest Health Discovery", Natural Hygiene Press, Chicago. Illinois, pp. 177-186, otvorit će vam oči.

Znate, po prirodi smo vrsta koja živi vani. U davna vremena smo provodili puno više vremena vani nego što to činimo danas. Naša osjetila i dalje reagiraju na ljepotu u prirodi. Naši su zamišljeni ili stvarni rajevi puni bilja i cvijeća. Oni podižu duh i smiruju um. Unesite ih u svoje domove. Ispunite ih biljkama i cvijećem gdje god možete.Živimo u simbiozi s biljkama. One upijaju otrovni ugljični dioksid kojeg mi oslobađamo i razgrađuju ga kako bi dobili kisik neophodan za disanje. Živuće biljke u stvari će nam pomoći da zrak u našim domovima održimo čistim. Tjedni izdatak za cvijeće, ma koliko skroman bio, stvorit će slike prirodne ljepote za kojom vaše tijelo biološki žudi.

U vrtu možete učiniti više. Posadite drveće! Ono pročišćava zrak. Tropske šume, koje osiguravaju kisik za naš planet, uništavaju se munjevitom brzinom. Do 2000. godine ostat će samo 10 posto ovih šuma. Djelujte protiv te ludosti sadnjom drveća kada god i gdje god to možete. Sadite cvijeće koje možete rezati za vašu kuću. Posadite povrtnjak. Tako uloženo vrijeme i trud ide neposredno vama.

Boje djeluju na nas mnogo više nego što mislimo. Razne boje utječu na razna energetska središta u našim tijelima. Na primjer, crvena stimulira seksualnu energiju. Narančasta i žuta pomažu probavi. Vedre su i blještave i djeluju na nas poput sunca. Zelena nas dira u srce i puna je ljubavi, sklada i mira. Djeluje blago na osjećaje. Plava utječe na pluća i disanje. Ljubičasta je nadahnjujuća duhovna i eterična. Podržava tišinu i meditaciju. Bijela je boja viših stupnjeva svijesti. Intenzivne boje pobuđuju jake reakcije. Nježne (prigušene, ali ne slabe) boje stvaraju smirujuću pozadinu za ublažujuće postojanje. Koristite boje svjesno u vašem domu. One više utječu na vaše zdravlje nego što mislite.

Muzika djeluje na vas slično kao boje. Tiha opuštajuća glazba može djelovati vrlo umirujuće. Glasna i gruba glazba može djelovati kao vrsta zagađenja. Biljke izložene jakom "rock'n roll-u" ugibaju, dok one izložene laganoj klasičnoj glazbi bujaju. Koriste glazbu na prikladan način i svjesno. Može vam zaista pomoći da se osjećate dobro. Muzika je bila jedan od ljekovitih elemenata koji se koristio u hramovima Asklepia.

Poboljšajte, a ne iscrpljujte njome svoje zdravlje.

TIHI TRENUTAK S VREMENA NA VRIJEME

Za neke je tempo modernog života prebrz. Vrti im se u glavi. Jasno razmišljanje postaje teško. Emotivne reakcije su nagle i nekontrolirane. San je nemiran. Probava je poremećena. Odnosi su iscrpljujući. A sve zato, jer je um preopterećen.

Naš um je ekran u kojem sagledavamo život. Sličan je jezeru. Ako je jezero mirno, možemo jasno vidjeti do dna; možemo vidjeti sjajan novčić kojeg je netko bacio u njega. Kada je jezero valovito i namreškano, taj isti novčić izgleda poput goleme ribe koja vreba na dnu. Tako je i sa

našim umom. Ako je miran, jasno ćemo sagledavati naš život. Bolje ćemo shvaćati naše odnose i vidjet ćemo što moramo učiniti u poslu. Ako vam se um nalazi u kaos-u, gubimo osjećaj za stvarnost. Mali novčići postaju ogromne ribe. Mali neočekivani događaji postaju strašni problemi. Čini se da je život pun poteškoća i nemira.

Umirenje uma je prekrasna aktivnost. To je poput isključivanja računala, odnosno svih izvora informacija na koje smo obično vezani. Po čitav dan smo obasipani beskrajnim nizom podražaja. Zahtjevi dolaze od naših partnera, djece, nadređenih ili podređenih. Pod opsadom smo dok prometujemo s jednog mjesta na drugo. Dok smo budni, naši umovi i misli jure neprekidno vratolomnom brzinom. Živimo u svijetu strašne pozadinske buke. Svatko je doživio zvuk mljevenja i skvičanja koji proizvodi električna pila dok reže stablo, lako se zapravo naviknemo na taj zvuk, osjećamo olakšanje pri nagloj tišini kada pila stane. Isto se olakšanje može doživjeti ako si svaki dan priuštite tihi trenutak, razdoblje koje osvježava, jača, pojašnjuje i obnavlja.

Ljudi misle da su ovakvi trenuci samo za duhovno nastrojene.U stvari, ovakvi trenuci su dar ljudskom rodu u kojemu svi možemo uživati. Svakom će nekoliko tihih meditativnih trenutaka biti od koristi. Sjednite na stolicu, stavite noge na pod, ili sjednite direktno na pod s ugodno prekriženim nogama. Prekrižite dlanove u krilu i zatvorite oči. Prvo ćete primijetiti da vam misli vrludaju i skaču poput psića na uzici. Nikako da ih umirite. Što se više trudite, to se um više opire, jer koristite misli da biste stišali misli. To je kao da nuklearnoj industriji kažete neka se sama regulira. Nema šanse!

U prirodi je uma da juri. Ne želi biti upregnut niti treniran. Želi upravljati. Stoga, morate biti strpljivi. Umjesto da ga prisiljavate, prepustite mu se - neka radi sam. Vi samo otiđite nekamo drugdje. Kada vas opali mišlju, poput djeteta koje traži pažnju, recite mu: "Ne sada" i usredotočite energiju na disanje.

Poslušajte zrak dok udišete i izdišete. Osjetite ga. Gledajte ga zatvorenih očiju, možete mu dodijeliti i zvuk - stvarno i ima zvuk: HOM dok udišete, SA kada izdišete. Ponavljanje ovih zvukova u sebi dok udišete i izdišete pomoći će vam da ignorirate besmislice vašeg uma koji će se napokon umiriti. Dahom možete također očistiti svoje unutarnje biće. Pri svakom udisaju udahnite LJUBAV. Kod svakog izdisaja, izdahnite sve negativne emocije koje osjećate: SRDŽBU, LJUBOMORU, MRŽNJU ili osjećaje NAPETOSTI koje stvaraju. Budući da "Kraljevstvo Božje leži u nama samima" koristite ovu vježbu kako bi očistili to kraljevstvo i ispunili ga Božjom ljubavlju. Što duže to budete činili, to će vam um postajati smireniji. Na kraju će teći lagano s vašim dahom. Disanje će vam se usporiti i postati vrlo nježno; um će vam biti sve mirniji. Tada se mozak odmara i liječi. Kaže se da dvanaest minuta ovog dubokog i opuštajućeg stanja pomlađuje duh i tijelo koliko cjelonoćni san.

Malo ljudi shvaća koliko je začuđujuće teško sjediti u stanju bez misli samo jednu minutu. Možda se čini lako, ali pokušajte to sada i vidite možete li sjediti jednu minutu sa savršeno mirnim umom, potpuno bez i jedne misli.... Kako je bilo? Shvaćate li što mislimo? Dok ovo budete provodili, možda ćete u početku naići na samo nekoliko sekundi koje su potpuno lišene misli, ali osjeteit ćete ih. Kada je um miran, čak i samo par sekundi, to je poput mirnoće na dnu bunara. Dobijete letimičan pogled na potpuno umirujuće postojanje. Postepeno povećavajte tih par sekundi na minutu ili dvije, pa na osam, deset ili dvanaest minuta. Mnogim ljudima će za to trebati puno vremena, čak godina, ali svakodnevno vježbanje koje dovodi do svakog malog produljenja nosi sa sobom neopisive prednosti. Što konkretno? Vidjet ćete da ste puno sposobniji suočiti se sa zahtjevima svakodnevnog života. Postat ćete manje nervozni, manje napeti, manje kritični i više puni ljubavi i tolerancije prema drugima u vašim odnosima. Bit ćete manje skloni pretjerivanju u određenim situacijama i sposobniji da ih pravilno osmotrite prije nego što djelujete. Takođet ćete manje zahtijevati od drugih i osjećat ćete se potpunijima i samodovoljnima.

Kako biste počeli uvoditi svakodnevne tihe trenutke u vaš život, počnite s pet do deset minuta dnevno i povećavajte do dvadesetpet ili trideset minuta. Disciplinirajte se da sjedite unaprijed određeno vrijeme bilo da postignete stanje bez misli ili ne.* Ponekad ćete uspjet, ponekad nećete. Radite ovo kad vam odgovara, rano ujutro je prikladno vrijeme, jer će vas tihi trenutak pripremiti za ostatak dana. Ako ne možete ujutro, odvojite vrijeme tijekom pauze na poslu, prije večere ili prije počinka. Ako to činite u isto vrijeme svakoga dana, umom ćete upravljati još brže, jer će se naviknuti na disciplinu vašeg redovitog tihog trenutka.

Tihi trenuci pomažu vam da postanete više puni ljubavi, kreativniji i učinkovitiji u svakodnevnom životu. Djelovat će protiv stresa i pomoći će vam da sebe pravilno sagledate. Jednom kada se naviknete da sjedite u tišini svakog dana, dan bez tihog trenutka neće se činiti potpunim.

Namjestite alarm na satu prvo na dvije minute, zatim povećajte na pet, pa sedam, pa dvanaest. Umirujuća pribranost koju ćete tada osjetiti može vas ohrabriti da vrijeme povećate na dvadeset, dvadesetpet, te trideset minuta. Ako se alarm oglasi, a vi želite još, namjestite sat ponovno.

ČETRNAESTO POGLAVLJE Namirnice životinjskog podrijetla

HARVEY: Potajan, ostričanog runa, prevaren, zavezanih očiju, nasamaren,

apsurdni argumenti, hokus - pokus, beznačajni rituali, račun dobara, blebetanje, nonsens, varka, nesuvisle riječi, lukavstvo, obmanjivanje, napoj, nepoštene doskočice. Pogodite što im je zajedničko? Sve su to riječi kojima se može opisati što je ljudima učinjeno ili čime su hranjeni kako bi im se prodali životinjski proizvodi. Životinjski proizvodi su sva mesa (uključujući riblje i pileće) mliječni proizvodi i jaja. To su namirnice bogate bjelančevinama koje najviše koštaju i najteže se probavljaju no, neprestano nas opominju da ih sve više jedemo. Nukani smo jesti nekoliko

U "Fit for Life 1" predočili sno dva poglavlja o životinjskim proizvodima koja su imala priličnog odjeka. Neki su se dijetetičari i nutricionisti takoreći ozarili kada su spoznali da je netko napokon odlučio iznijeti istinu o nekim najrazornijim i najbezvrijednijim namirnicama u našoj ishrani. Otvoreno govoreći, u tim smo poglavljima iznijeli samo dio priče. Nismo zapravo odali koliko su te namirnice stvarno štetne. Nismo bili sigurni da su ljudi spremni na to zbog prihvaćenosti propagande o korisnosti životinjskih produkata. Zamisao je bila da počnemo polako, najprije da upozorimo javnost koja je mnogo voljnija čuti istinu od "stučnjaka".

Usprkos onim dijetetičarima i nutricionistima koji će reći bilo što kako bi zaštitili svoje prihode od mesne i mliječne industrije, mnogobrojni ljudi već su prozreli oblak propagandnog dima i jedu manje životinjskih proizvoda - i osjećaju se znatno zdravijima. Alergije im nestaju. Djeca pate od manje prehlada i infekcija uha. Ljudi koji boluju od artritisa i kostobolje manje pate od bolova. Krvni tlak pada. Oni koji pate od poteškoća sa disanjem doživljavaju olakšanje. Narod se općenito bolje osjeća s manje životinjskih proizvoda u ishrani.

OD ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA ĆETE SE RAZBOLJETI

Dame i gospodo, životinjski proizvodi daleko su gori nego što možete zamisliti. Bolovi i patnja koju ova "hrana" uzrokuje nemjerljivi su. Može ih se povezati sa skoro svakom ozbiljnom bolešću današnjice. Toliko je dokaza koji potvrđuju ono što govorim da je zaista nevjerojatno da više ljudi ne vidi ono što je očigledno. Proizvođači hrane životinjskog

puta više bjelančevina nego što naša tijela mogu iskoristiti. Životinjski proizvodi nas ubijaju.

porijekla zbog podijeljenih interesa iskazuju sa krajnjom gorčinom uvrijeđenost nad našim ukazivanjem razornosti tih proizvoda na ljudsko zdravlje. I to unatoč obilju potkrepljujuće literature u časopisima i udžbenicima te argumentima zdravog razuma. Do kraja ovog poglavlja i sam ću iskazati malo vlastite uvrijeđenosti. No, dok industriju ljuti smanjenje profita, mene brine patnja koju su tvorci njihovih milijuna dolara nametnuli nedužnoj javnosti. Kako se usuđuju praviti se nesvjesnim gomile dokaza koji terete njihove proizvode.

Prije nego što idem dalje, želim jasno reći da ne mislim da su svi zaposleni u proizvodnji i prodaji životinjskih proizvoda svjesni negativnih strana tih proizvoda. Za razliku od npr. duhanske industrije, gdje njihovi proizvodi ubijaju ljude, u mesnoj i mliječnoj industriji postoje ljudi koji iskreno vjeruju da su njihovi proizvodi vrijedni. Nažalost, grdno se varaju.

Nemojte niti na trenutak pomisliti da nisam upoznat s kontroverznošću onoga o čemu ovdje pišem, no budite sigurni u jedno: nakon prašine koju su podigli sebični krivo informirani dijetetičari i nutricionisti nad onim što je o mesnoj i mliječnoj hrani napisano u "Fit for Life 1", nikako ne bismo mogli dozvoliti da se i jedna riječ o ovoj temi objavi koja se ne može podržati. Dokazat ću vam da je ono što govorim o štetnosti životinjskih proizvoda ispravno na dva načina.

Prvo, pomoću najvećeg neprijatelja industrije životinjskih proizvoda i dijetetičara, zdravog razuma. Oni ne podnose zdrav razum. To ih izluđuje. Vidite, oni mogu pitanja pobrkati i zbuniti neuku osobu s mnogo priče pune višesložnih riječi i poluistina. Još nisu izumili način kako da prevare ljude da napuste zdrav razum.

Drugi dokaz dolazi iz znanstvenih časopisa. Ironično je da sva naša opravdanja podržavaju njihovi vlastiti časopisi, a da dijetetičari i nutricionisti nisu toga svjesni. Možete li zamisliti? To je poput lopova koji pred sucem i porotom poriče krađu zlatnog sata, a sat nosi na ruci. Osobno, najradije ne bih citirao znanstvene radove, jer, otvoreno govoreći, svatko može dokazati što god želi. Ponudite li dijetetičarima dovoljno novaca, za tjedan dana će dokazati da je bolje jesti stare tepihe nego hranu. Jeste li čuli za knjigu "Kako lagati pomoću statistike"? Istraživači mogu manipulirati statistikom kako bi dokazali što god žele. Benjamin Disraeli, predsjednik Engleske vlade iz devetnaestog stoljeća, jednom je rekao: "Postoje tri vrste laži: laži, proklete laži i statistika". Međutim, dijetetičari i nutricionisti toliko uporno tvrde da "nema dokaza u literaturi", da će na neki način biti zabavno pravdati svoje dokaze pomoću njihovih dragocjenih časopisa. Osim toga, izdavač je inzistirao na znansvenoj podršci. Kroz čitavo ovo poglavlje vidjet ćete brojeve u zagradama pokraj izjava o životinjskim proizvodima. Oni se odnose na popis knjiga i članaka koji potanko opisuju ovdje izložene činjenice. (Popis literature je numeriran radi lakšeg snalaženja.)

Još jedna stvar prije nego što nastavim, lako se zalažem protiv životinjskih proizvoda, ne pokušavam vas uvjetriti da ih se potpuno odreknete preko noći. To bi moglo biti previše nerealno. Zapamtite, idealno naspram nerealnog. Sam nisam potpuno isključio životinjske proizvode iz svoje ishrane, a hranim se ovako već sedamnaest godina. Cilj je upoznati vas sa situacijom - slično kao "upoznaj svog neprijatelja". Postoji način uključuvanja životinjskih proizvoda u vašu ishranu koji je najmanje štetan i bilo bi glupo ne iskoristiti takvu informaciju.

Što kada biste iz nekog razloga morali preplivati kanal? Da li bi imalo smisla baciti se u vodu ne znajući koliko daleko trebate ići, u kojem smjeru i kakve su struje - a usto niste ni dobar plivač? U takvim biste uvjetima ipak mogli uspjeti zahvaljujući sreći i uzdajući se u vlastite instinkte kako biste preživjeli. No, zar ne bi bilo pametnije poduzeti određene mjere kako biste smanjili opasnost? Tako je i kada jedete životinjske proizvode. Ne predlažem da ih u potpunosti izbjegavate, već da spoznate da predstavljaju jasnu i određenu opasnost, te da poduzmete mjere kako biste smanjili štetnost od njih.

Jeste li čuli za visok kolesterol u krvi, artritis ili osteoporozu. Naravno. Tko nije? Razmotrite ovo. Da nije životinjskih proizvoda nikad ne biste niti čuli za ove probleme, a kamoli znali što su. Jedini razlog njihovog postojanja je konzumacija životinjskih proizvoda. Začuđujuće? Naravno da jeste. Predusretljivo? Potpuno! Preuveličavanje? Nipošto! To su samo neki od problema, dio zdravstvenih poteškoća na koje ću se osvrnuti, a svi su povezani s uzimanjem životinjskih proizvoda.

Iz svakog područja znanstvene zajednice, od Američke zajednice za rak do Svjetske Zdravstvene Organizacije do Američkog kardiološkog društva do nacionalnih zdravstvenih instituta, mole nas da unosimo manje masnoća i kolesterola, a više vlakana, zar ne? To nikoga ne čudi. Životinjski proizvodi imaju vrlo mnogo masnoća, vrlo mnogo kolesterola, a vrlo malo vlakana. Ovo nije nagađanje. Ovo je činjenica. Životinjski proizvodi su sušta suprotnost onome što nam se govori da jedemo.

Kolesterol je tvar koju nalazimo isključivo kod životinja i ljudi. Izlučuje ga jetra i neophodan je tijelu. Ustvari, mnogi ljudi vide samo negativnu stranu kolesterola. Međutim, ljudsko tijelo izlučuje oko 2,000 miligrama kolesterola dnevno, a tijelo ga koristi u svim tkivima.

Tijelo će izlučiti tu dnevnu količinu unosili kolesterol hranom ili ne, jer može upotrijebiti samo vlastiti. Kolesterol unesen hranom kao što već znate, predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje. Zapamtite, kolesterola

{jiema nigdje drugdje nego u životinjskom tkivir U biljnom svijetu ga nema! (98) Razumijete? Da ljudi ne jedu životinje i životinjske proizvode, ne bi | bilo problema s kolesterolom. Istraživanja su pokazala da, dok životinjske^ bjelančevine podižu stupanj kolesterola u krvi, biljne bjelančevine ga čak smanjuju. (350) Želite li sniziti vaš kolesterol? Smanjite unos životinjskih proizvoda i povećajte unos povrća. To vam govori zdrav razum.

' General Practitioner, September 17, 1982. str.85.

upućuje na razvoj dijabetesa. A obilno je prikazano da ishrana siromašna mastima, a bogata vlaknima zapravo umanjuje potrebu za inzulinom. (27, 39, 185, 274, 349, 368) Marilyn i ja višestruki smo svjedoci tome tijekom posljednjih deset godina. Dijabetičari su osjetili znatno poboljšanje i smanjenje potrebe za inzulinom smanjujući količinu životinjskih proizvoda u svojoj prehrani. Tinitis, ili zujanje u ušima, je još jedno oboljenje uzrokovano visokim postotkom masnoća u životinjskim proizvodima. (361)

Rak. Postoji nešto kod te riječi. Ružna je. Zastrašujuća. Nešto se dogodi kada čujete taj izraz - javlja se slika nečega jezivog što uključuje bol, bespomoćnost i beznađe, lako dvostruko više ljudi umire godišnje od bolesti srca, rak izaziva veći strah. Životinjski proizvodi uzrokuju rak. Nema nikakve sumnje. Nije pitanje da li uzrokuju rak ili ne, već u kolikoj mjeri. Moje je mišljenje da, kada bi se nekim kozmičkim naletom sreće životinjski proizvodi potpuno uklonili iz naše prehrane, rak (osim onog povezanog s pušenjem) ne bi više predstavljao problem. To još ne mogu dokazati, ali radim na tome. Međutim, ono što je dokazano je to da zahvaljujući visokom sadržaju masnoće i kolestrola, a niskom sadržaju vlakana, životinjski proizvodi imaju udjela u uzrokovanju raznih oblika raka među kojima su: rak debelog crijeva, dojke, jetre, bubrega, prostate, testisa, maternice i jajnika. (31, 86, 106, 183, 184, 235, 250, 270, 326, 407, 420)

Rak debelog crijeva pruža savršen primjer. Prije deset godina, kada smo ljudima pokušali govoriti o povezanosti raka debelog crijeva i prehrane, nitko nije bio osobito zainteresiran. (Imajte u vidu da su Prirodni Higijeničari govorili o ovoj vezi prije više od pola stoljeća) (9, 10, 81, 85, 118, 201, 337, 373, 374, 375, 379) No, nakon poteškoća predsjednika Reagana s rakom debelog crijeva, svi su odjednom postali zainteresirani. Danas, organizacije poput Nacionalnog instituta za rak i Američkog društva za rak napokon pokazuju da ta veza zaista postoji - da se rak debelog crijeva doista može spriječiti kvalitetnom prehranom. U stvari, istraživanja dokazuju da se prehrana najbogatija životinjskim mastima i kolesterolom podudara s najvišim postotkom raka debelog crijeva (24, 7 1 , 97, 104, 248, 249, 387, 388) dok druga istraživanja dokazuju da ga prehrana bogata vlaknima spriječava. (74, 182, 235, 248, 302, 395)

PARNICA PROTIV MESA

Jedete li ikada mrtvog psa? A mrtvog psića? (Oni su puno mekši). Siguran sam da se neki od vas sada mršte govoreći "Kako misli, jesti mrtvog psa?" No, kako odrediti koje se životinje mogu jesti, a koje ne? Ljudi jedu mrtve piliće i mrtve svinje. Jedu mrtve male krave. Zašto ne i male štence? Zapravo se psi i psići u nekim dijelovima svijeta smatraju posebnim poslasticama. Neki nas ljudi smatraju barbarima, jer jedemo mrtve male krave. Naravno, kada ovu "hranu" naručite u restoranu ne

Usput, jeste li čuli za žučne kamence? Uglavnom ih uzrokuje isti mastan otpadni proizvod, kolesterol. (52, 165, 294, 339) U nekim sredinama gdje se održava nizak stupanj kolesterola, bolesti srca su vrlo rijetka pojava. (28,232) Kolesterol i jako zasićene masti u životinjskim proizvodima doprinose također i aterosklerozi. (147, 273) Jedno desetogodišnje istraživanje zaključno je pokazalo da grijano mlijeko daje najveći doprinos svim oblicima bolesti srca. (30, 237) Visok sadržaj masti u životinjskim proizvodima također doprinosi visokom krvnom tlaku ili onome što se zove hipertenzija. (75, 232, 299). Smanjenjem unosa zasićenih masti u ishrani krvni tlak se snižava. (316)

Mokraćna kiselina je jedan od najjačih poznatih otrova, a hrana bogata bjelančevinama, posebno meso, jedan je od glavnih izvora mokraćne kiseline. Nakon autopsija, sve su žrtve leukemije imale visok stupanj mokraćne kiseline u krvi, koja se smanjuje ishranom siromašnom bjelančevinama. (205,292) Mokraćna kiselina kostobolju izuzetno bolan i deformirajući oblik artritisa te bubrežne kamence. Obje bolesti mogu se spriječiti i izlječiti ishranom siromašnom bjelančevinama. (59, 94, 423) Vrlo bolni i najrašireniji bubrežni kamenci uzrokovani kalcijem također su posljedica ishrane bogate bjelančevinama. I oni se mogu spriječiti smanjenjem unosa životinjskih proizvoda. (113, 328, 389) Ljudsko tijelo najteže se suočava sa bjelančevinama i zbog napora uzrokovanog prerađivanjem prekomjernih bjelančevina, jetra i bubrezi su preopterećeni i povećavaju se. (187) pokazano je da ljudi koji pate od otkazivanja rada bubrega ili jetre osjete znatno poboljšanje uvođenjem prehrane siromašne bjelančevinama. (161, 207, 213, 265, 406)

Kada se kristali mokraćne kiselne nastane u zglobovima, dolazi do bolnog artritisa. (135, 70, 223) Nema sumnje da su životinjski proizvodi glavni čimbenik u razvoju artritisa. Tridesetogodišnje istraživanje u Skandinaviji ukazalo je na neosporivu povezanost mlijeka i artritisa. (6) Jedno pažljivo provedeno istraživanje pratilo je pacijenta s teškim reumatskim artritisom čije se stanje znatno popravilo nakon uklanjanja mliječnih proizvoda iz njegove prehrane da bi se pogoršalo njihovim ponovnim uvođenjem.* Ovi dokazi jasno pokazuju da su mliječni proizvodi osnovni krivac za ovu bolnu, mučnu bolest. Ljudima koji pate od bolesti srca i artritisa naglo se poboljšava stanje kada smanje unošenje mliječnih proizvoda. (146, 281) Artritis se rijetko pojavljuje u sredinama gdje prevladava hrana siromašna bjelančevinama. (46, 47, 356) Prema tome, nikad nije kasno postupiti ispravno.

Budući da su mliječni proizvodi čimbenik koji doprinosi artritičnim stanjima, njihovim uklanjanjem ili smanjenjem potrošnje uklonit ćete ili ublažiti artritis. Visok sadržaj masnoće u mliječnim proizvodima također

tražite odrezak male krave, nego teleći odrezak. Dato mu je drugo ime kako ne biste osjećali odvratnost ili sram kada ga naručujete. Pametno? U stvari, kada bi više ljudi znalo što je zapravo teletina vjerojatno bi ju smjesta prestali jesti, jer je barbarizam preblaga riječ da se opiše mučenje i nehumano zlostavljanje neophodno za proizvodnju ove "delikatese".

Ako volite životinje - ne mislim kao jelo, nego kao prijatelje - možda ćete htjeti preskočiti slijedećih nekoliko stranica, jer su pomalo neugodne. Telad izabrana za "tvornicu teletine" živi najviše četiri mjeseca. Za to vrijeme prolaze pakao da bi ljudima osigurali "popularno bijelu", mekanu teletinu. Proizvođači teletine uzimaju telad neposredno nakon rođenja (jedan dan staru) i stavljaju ih u pojedinačne staje u zgradi tvornice teletine. Telad nikad više ne vide svoje majke. Staje su tek nešto veće od teleta koje je često vezano oko vrata kako bi mu otežali kretanje. To se čini da se smanji razvoj mišića i da meso ostane mekano. Poput drugih mladih životinja, telad voli skakutati vani. To "buduća teletina" nikad ne može.

Kroz čitavo vrijeme zatočeništva tele se hrani "mliječnim nadomjestkom", mješavinom masnoća, šećera, sredstava za sprečavanje plijesni, vitamina i antibiotika. Nikad ne okusi majčino mlijeko. Ovi nadomjesci izuzetno su bogati masnoćom kako bi se nepokretna telad naglo utovila. Ta dodatna masnoća jedva čeka ući u vaše arterije. Tele se drži na dijeti koja je potpuno lišena željeza - tako da mu je meso anemično. Tako ostaje bijelo. Zaboga, to bi bilo neprihvatljivo! Nesretna životinja često pokušava jesti svoju staju ili liže čavle ili drugi metal pokušavajući se domoći žaljeza. E da, štagljevi u kojima se ovakva telad drži u potpunom su mraku. Mrak ih umiruje.

Ovo zlostavljanje traje oko petnaest tjedana nakon čega telad teži oko 330 funti i sprema se za klanje. Zapravo, proizvođači bi ih htjeli još zadržati i uzgojiti, no do tada su već toliko anemični i nezdravi da bi se ubrzo mogli razboljeti i uginuti. Dakle, malo prije no što bi umrli od bolesti, brzo ih se odvodi na klanje te na vaš stol ukusno pripremljene dinstane sa točno određenom količinom parmezana i mrvica. Dobar tek!

Ne dajemo drugo ime samo mrtvoj teladi kako bi nam bilo manje mučno dok ju jedemo. Jedete li trbuh mrtvog praseta? Slaninu? A mljevenu mrtvu kravu? Hamburger. A nemojmo zaboraviti razne dijelove mrtvih krava i svinja, otpad oguljen s kostiju i mljevene druge otpatke nagurane u crijevo. Hrenovke. Nema potrebe nazvati jabuku ili komad lubenice drugim imenom, zar ne? Neki će mi ljudi zamjeriti na izražavanju, no izražavam se doslovno s određenim ciljem. Želim istaći da nismo stvoreni kao mesožderi - niti fiziološki, niti psihološki.

Već sam napola dokazao da psihološki nismo opremljeni. Pozovite se na trenutak na zdravi razum. Nisu li vas izražavanje i opisi u posljednjih nekoliko odlomaka pogodili? To je zato, jer vam nije u prirodi jesti mrtvu životinju. Ako vas je samo čitanje o tome pogodilo, kako biste došli do

mrtvih životinja da ih se ne kolje za vas? Biste li uopće razmotrili ubijanje teleta vlastitim rukama, razrezali ga nožem i kroz krv i iznutrice izvadili omiljeni dio? Zatim biste se naravno morali riješiti kostura prije nego počne trunuti i zaudarati. Što biste s njim napravili, posebno da nemate hladnjak? Zakopali ga iza kuće? Kada bismo zaista bili predodređeni da jedemo meso, slinili biste od očekivanog oduševljenja nad mogućnošću zadiranja u životinju. Štoviše, kao svaki prirodno određen mesožder na zemlji, jeli biste ju sirovu. Kako vam se to sviđa? Biste li mogle savladati svinju, na neki način ju ubiti i odmah ju zagristi i pojesti? Vaša prirodna averzija prema hvatanju, ubijanju, klanju i jedenju drugog živog bića u komadu i sirovog trebala bi vam pomoći da uvidite da psihološki nismo mesožderi. Još je lakše dokazati da fizički nismo predodređeni da jedemo meso.

Povijest naše vrste vrlo je jasna. Razvijali smo se kao biljojedi, ne kao mesožderi. (14, 29, 223, 250, 266, 279, 297, 306, 330, 394) Zubi nam nisu prilagođeni deranju i kidanju mesa. Imate li kljove? Pogledate li u usta morskom psu ili vuku, vidjet ćete kakve biste zube trebali imati kao mesožder. Naša slina se potpuno razlikuje od sline mesoždera. Naša sadrži enzim čija je jedina svrha razgradnja složenih ugljikohidrata kakve nalazimo u biljnoj hrani. Životinje koje jedu meso nemaju taj enzim. Njihova je slina jako kisela kako bi se razgradile koncentrirane bjelančevine. Naša je lužnata. Želudac mesojeda izlučit će deset puta više klorovodične kiseline od našega. Takva koncentracija uspješno razgrađuje meso. Mesojedi također imaju sposobnost uklanjanja ogromnih količina kolesterola, te imaju poseban enzim za razgradnju mokraćne kiseline. Naša jetra može razgraditi tek malu količinu kolestrola i nemamo navedeni enzim. Probavni sustavi mesojeda su kratki, oko tri puta duži od njihovih tijela. To omogućuje brzo izbacivanje razgradujućeg, trulećeg mesa. Svi biljojedi imaju duga crijeva, osam do dvanaest puta duža od njihovih tijela kako bi se osiguralo vrijeme potrebno za probavljanje i odstranjivanje hranjivih tvari iz biljne hrane. Nema sumnje, kako god na to gledali, mi nismo mesojedi.

Shvaćam da se uspjelo prodobiti dovoljan broj ljudi da povjeruju kako će, ne budu li svakoga dana jeli hranu bogatu bjelančevinama , patiti od nedostatka proteina. Naravno, mesna i mliječna industrija ne ističe činjenicu da od hrane bogate bjelančevinama ne dobijete bjelančevine. Draže im je da ljudi ostanu u zabludi da se čovjekove bjelančevine izgrađuju od životinjskih proizvoda. Ako uzmete zalogaj piletine, to je pileći protein, ne ljudski. Ako uzmete zalogaj svinje ili junca, to je svinjski ili juneći potein, a ne ljudski.

Bjelančevine se grade od aminokiselina. Ovo je prekratka i preznačajna rečenica da bi se samo jednom izgovorila. BJELANČEVINE SE IZGRAĐUJU OD AMINOKISELINA. Ne postoji fiziolog na zemlji koji

tvrdi suprotno. To nije upitno kao što nije pitanje da li je sunce vruće, voda mokra ili kamate previsoke.

Činjenica da su aminokiseline građevni materijal za bjelančevine objašnjava zašto slonovi, vodeni buffalo, volovi, konji, nosorozi, gorile, i druge snažne^ i izdržljive životinje nisu izumrle uslijed pomanjkanja bjelančevina. Čak i stoka, koju bismo trebali jesti dok nam ne izađe na uši, ne jede životinjske prozvode, a ne pate od nikakvog nedostatka bjelančevina. Jeste li razmišljali o ovome?

"A lavovi?" pitate, "Jedu zebre i pretvaraju ih u bjelančevine. Zašto ne bismo i mi to mogli?" Kao prvo, probavni sustav lava stvoren je da bi meso pretvorio u bjelančevine i glukozu, a prvi preduvjet za to je da zebru jede sirovu. (Jeste li ikada vidjeli čopor lavova kako pravi roštilj za večeru?) I, dok je meso sirovo, lanci aminokiselina koji čine bjelančevine zebre lako se razgrađuju i ponovo sastavljaju u bjelančevine lava. Nakon kuhanja aminokiseline se združuju i bjelančevine postaju neupotrebljive. Stoga, mesojedi hranjeni isključivo kuhanim mesom postaju nezdravi, bolesni, sterilni i nesposobni za razmnožavanje. Sam čin pretvaranja sirovog proteina zebre u proteine lava zahtijeva toliko energije da lavovi spavaju dvadeset sati dnevno. Orangutani jedu samo voće i spravaju samo po šest sati.

Pretpostavljam da bi, ako ste voljni jesti vaše meso junca, svinje i pileta sirovo i spavati dvadeset sati dnevno, vaš oraganizam možda mogao preraditi te proteine u proteine koji vama trebaju. No, zašto ne biste podmirili potrebu za aminokiselinama (bjelančevinama) iz izvora kojemu je vaš probavni sustav biološki prilagođen? Voća i povrća. SVAKA AMINOKISELINA POTREBNA ZA STVARANJE LJUDSKIH BJELANČEVINA MOŽE SE NAĆI U VOĆU I POVRĆU. Već osjećam prezir nekolicine nazadnih dijetetičara tamo u kutu. Dobro, nemojte mi vjerovati. Pođite se samo boriti s gorilom srebnih leđa koja je tri puta veća od nas, ali trideset puta snažnija. Jedu samo voće i bambusovo lišće, a mogu vam iskrenuti automobil ako žele. Otkud dobivaju proteine?*

PARNICA PROTIV MLIJEČNIH PROIZVODA

Pothranjivanje podrugljivog vjerovanja da potrebu za bjelančevinama ne možemo zadovoljiti bez životinjskih proizvoda je očito krivi prikaz i posljedica komercijalizma.

Volio bih vidjeti one od vas koji se ne slažu da ulove zeca, razderu ga zubima i rukama (ako biste ga mogli uhvatiti) i prožderu ga sirovog:

Čitava tema proteina i aminokiselina potanko je razrađena u poglavlju 9, "Protein" u "Fit for Life 1".

zajedno sa krvlju, iznutricama, kostima, kožom i mesom kao što bi to učinio bilo koji pravi samopoštovani mesožder. Nakon što završite sa zecom, volio bih vas vidjeti kako odlazite na livadu, spuštate se na četiri noge i sisate mlijeko iz kravljeg vimena kako biste se napili nakon mrtvog zeca. I to je pomalo odvratno, zar ne? Zašto? Zato jer tome po prirodi nismo skloni. Ako mlijeko niste dobili iz dojke vlastite majke, sada je prekasno\ Činjenica je da većina ljudi na svijetu reagira na kravlje mlijeko tako da se razboli. (121) Nanosite uvredu velikom planu Prirode kada pođete k drugoj vrsti po mlijeko.

Ubija me u pojam kako neki ljudi uvijek nastoje stvari učiniti protuprirodno. I uvijek se služe nekom poluistinom kako bi to opravdali. Na primjer jeste li vidjeli ogromne plakate i središnje stranice u časopisima sa nekoliko različitih mliječnih proizvoda i natpisom:"Kalcij, na prirodan način"? Izostavili su dvije vrlo važne riječi: "Za teladi Kalcij, na prirodan način za telad! Kravlje mlijeko je za telad. Što je tu tako teško za razumjeti? Kada ga jednom odbijemo od vimena, niti tele neće piti mlijeko - niti svoje vrste, niti bilo koje druge. Oni su prirodno prepametni da bi pokušali nadmudriti veliki plan Prirode. Šteta je da mi nismo!

Istančana veličanstvenost Prirode je toliko izuzetno predivna i čudesno savršena da bismo se usudili imati drskosti posumnjati u nju. Postoji razlog zašto svi sisavci raspolažu mlijekom pri rođenju svojih mladih. To je zato što mlijeko svake pojedine vrste koristi samo toj vrsti. To je priroda! Stoga, za svakog sisavca na zemlji, osim nas, vrijede dvije stvari: 1. Ne uzimaju mlijeko druge vrste. To bi značilo prekoračenje biološke prilagođenosti, a to ne čine. (Upamtite, ne govorimo o kućnim ljubimcima ili životinjama u zoološkim vrtovima koje smo izopačili koliko i sebe).

2. Nakon što je jednom odbijemo od sise, niti jedna životinja ne uzima mlijeko. Mlijeko je hrana koju je stvorila Priroda za hranjenje mladih unutar vrste. Posebno je prilagođeno brzom rastu djeteta. Tome služi! Idiotski je zahtijevati da ga pijemo nakon djetinjstva, pa sve do osamdesetih godina, ako ih doživimo. Bilo bi smiješno, da nije žalosno. Zar ćemo doista povjerovati da tamo gdje naše majke završe, krave trebaju nastaviti?

Kako to da je vrsta s najrazvijenijim mozgom, najvećom inteligencijom i jedinstvenom sposobnošću zaključivanja toliko tupoglava, da ne vidi ovu jednostavnu istinu? A tu je još i ironična činjenica da MLIJEČNI PROIZVODI IZAZIVAJU BOLESTI. Štetni su. Uzrokuju patnju. Savršeni su za jelo ako želite biti nezdravi i imati oboljelo tijelo. Dijetetičari i nutricionisti koji navijaju za i govore u ime mliječne industrije navodeći da su mliječni proizvodi dobra hrana, trebali bi se postidjeti - ne samo zato jer navode nedužnu javnost da vjeruje kako su mliječni proizvodi u stvari

vrijedni, nego i zbog neuspjelog držanja koraka u području o kojem bi trebali nešto znati.

Izjaviti da su mliječni proizvodi korisni čovjeku je dokaz neoprostivog nepoznavanja činjenica. Postoji previše dokaza da mliječni proizvodi predstavljaju jasnu i neposrednu opasnost. Ovakvo pogrešno razmišljanje mi je razumljivo od nekoga van zdravstvenog područja, no, neshvatljivo je da netko na koga se gleda s poštovanjem obmanjuje ljude uslijed lijenosti, neznanja, ponosa, novčane dobiti ili sva četiri faktora zajedno. Zločin je prodavati zdravlje našeg stanovništva za svemogući dolar. I, kao što ćete vidjeti, dokazi ne izlaze na vidjelo tek sada, već je desetljećima poznato koliko su mliječni proizvodi štetni. Prije sam iznio dokaze o bolestima uzrokovanim životinjskim proizvodima (uključujući mliječnim) koji su bogati masnoćama i kolesterolom. Dokaza ima još mnogo više, a potvrđeni su zdravim razumom i znanstvenom literaturom.

Kravlje mlijeko je namijenjeno naglom razvoju ogromne, koščate šivotinje sa četiri želuca, a ljudi ni na koji način ne zadovoljavaju te uvjete, (lako sam, nažalost, vidio ljude koji počinju tome opasno sličiti.) Razmotrite slijedeće: Kravlje mlijeko namijenjeno je rastu teleta koje teži 90 funti pri rođenju i 2000 funti nakon samo dvije godine. Ljudsko čedo ima masu 6 - 8 funti pri rođenju i postići će masu od samo 100 do 200 funti u osamnaest godina! Jesti mliječne proizvode znači jesti hranu prirodno određenu da vas učini vrlo velikim, poput krave, vrlo brzo. Ako trenutno jedete mliječne proizvode, nadam se da ne pokušavate smršaviti. Prije biste vatru ugasili kerozinom. No, još je toliko pitanja vezanih uz štetnost mliječnih proizvoda da jedva znam odakle da počnem.

Kravlje mlijeko uzrokuje više sluzi od ijedne hrane koju jedete -gustu sluz koja začepljuje i nadrađuje čitav dišni sustav; sluz koja prekriva unutrašnjost tijela i onemogućuje kolanje tekućina; gusta, ljepljiva sluz koja stavlja ogroman teret na samočišćujuću sposobnost tijela, začepljuje osjetljivu sluzokožu i pogoduje bolestima. Alergije na pelud, astma, bronhitis, sinusitis, prehlade, povećana sluzavost nosa i infekcije uha su prvenstveno uzrokovani mliječnim proizvodima. Mliječni proizvodi su glavni uzrok alergija. (36,37, 73, 153, 264, 377) Skoro se svaka knjiga, rad i istraživanje o alergijama poziva na mliječne proizvode. Njihova uloga u ovom području nije upitna.

Pored mnogih drugih izvora, ovo potvrđuju dva najeminentnija, kvalificirana istraživača utjecaja mliječnih proizvoda. Obojica su doktori medicine i vrlo su cijenjeni. Dr. William A. Ellis, uskoro osamdesetogodišnjak, bavi se istraživanjem utjecaja mliječnih proizvoda preko četrdeset godina; Dr. N.W.Walker, autor osam knjiga bavio se istraživanjem prehrane i zdravog života osamdeset godina i tiho je preminuo 1985. u 109-oj godini života. Oba ova učena gospodina davala su samo ponižavajuće izjave o mliječnim proizvodima. Također su izvijestili o srčanim oboljenjima koje uzrokuju - kao i o jakim bolovima u

grudnom košu. Kao što Dr. Ellis naglašava, već je 200 godina poznato da je sir osnovni čimbenik koji doprinosi glavobolji. Istraživanje objavljeno u "Nature" 6. srpnja 1974. pokazuje da je za migrene kriv jedan protein koji se nalazi u mnogim sirevima. Vidio sam stotine ljudi čije su glavobolje prestale kada su se odrekli mliječnih proizvoda ili samo smanjili njihovu potrošnju.

Imate li djece? Da li je vaše dijete ikada imalo upalu uha? Budući da ih medicinari i dijetetičari smatraju normalnima u djetinjstvu, bio bih začuđen da kažete da nije. Ako je vaše dijete imalo ili ima infekciju uha mogao bih se kladiti u bilo što da on ili ona jede mliječne proizvode ili umjetno mlijeko za djecu ili oboje. U sedamnaest godina još nisam naišao niti na jedno dijete s upalom uha koje nije jelo mliječne proizvode. Evo kako ćete provjeriti što govorim, a istovremeno zaštititi vaše dragocjeno dijete od daljnje patnje: uklonite sve mliječne proizvode iz djetetove prehrane ili značajno smanjite njihovu potrošnju i posmatrajte što se događa. Nakon početnog razdoblja u kojemu će djetetu možda i dalje curiti nos ili će zadobiti još jednu upalu uha dok se tijelo očisti od zaostale sluzi, nos će se trajno pročistiti, a infekcija uha neće se ponoviti. To smo vidjeli u doslovno u stotinama slučajeva. Dječje tijelo vrlo brzo reagira na pozitivne promjene. Začepljeni, sluzavi nosevi koji bole do suza nisu normalnil

Naravno, možda govorite: "Ali, što je s kalcijem?" Pažljivo su s vama manipulirali i potrošili stotine milijuna kako biste upravo tako reagirali. Ne brinite. Uskoro ću prijeći na tu temu i ukloniti vaše strahove. A strah je upravo ono čime su mahali pred vama da biste uopće počeli kupovati mliječne proizvode. Razmislite. Ime li lukavije reklame od one koja će vas nagnati da mislite kako ćete bez određenog proizvoda patiti od nedostataka, boli i jada? Strah je učinkovito sredstvo koje se koristi desetljećima kako bi se ljude natjeralo da postupaju na određen način da bi se dostigao željeni cilj. Najčešće cilj šteti vašem zdravlju, a pogoduje trgovini.

Razmotrite slijedeći slučaj: Sredinom dvadesetih godina kada se provodilo opsežno cijepljenje protiv kozica, priličan broj ljudi je odlučio ne cijepiti ni sebe niti svoju djecu zbog smrtnosti koju je cijepljenje izazivalo (isto kao svinjska groznica današnjice). Stoga se koristila najbolja poznata strategija. Strah. U studenom 1925 u listu "Wisconsin Medical Journal" objavljen je članak sa slijedećom izjavom Dr. John P Keller-a, Povjerenika za zdravstvo za Milwaukee, Wisconsin:

Budući da se ljude ne može cijepiti protiv njihove volje, glavni zadatak odjela za zdravstvo oduvijek je bio i uvijek će biti da se nezaštićene ljude nagovori na cijepljenje. Ovo namjeravamo sprovesti na tri načina: Prvo, obrazovanjem, Drugo, strahom i Treće, prisilom. Vrlo nerado spominjemo strah i prisilu. No, njima se postiže više nego

obrazovanjem, jer djeluju brže budući da je obrazovanje normalno spor proces. Tijekom ožujka i travnja primijenili smo obrazovanje i cijepili 62,000 ljudi. U svibnju smo upotrijebili strah i prisilu, te cijepili 223,000 ljudi.

Zapmtite, mliječni proizvodi bogati su kolesterolom i mašću, a uopće ne sadrže vlakna - loša kombinacija prema svima i svakome tko išta zna o prehrani. Čudno je, zar ne, da dijetetičari i nutricionisti toliko uporno hvale mliječne proizvode, a znaju da su namirnice bogate masnoćama i siromašne vlaknima kontraproduktivne. Koje još dokaze trebaju? I za čije se interese zalažu?

Usprkos poplavi znanstvenih činjenica, osnovnom zdravom razumu i čistoj logici, uspješno reklamiranje koje provodi mliječna industrija, te nastojanja i dijetetičara i nutricionista koje su unajmili nekako su nas uvjerili da je teleća hrana neophodna za čovjekovo preživljavanje.

U mliječnim proizvodima postoje dva elementa koje enzimi u tijelu trebaju razgraditi: laktoza i kazein. Laktozu razgrađuje enzim laktaza, a kazein enzim renin. Nakon treće ili četvrte godine života renin više ne postoji u ljudskom probavnom traktu, a kod većine ljudi niti laktaza. Pojmom nesnošljivosti laktoze se razbacuje kao da je riječ o nekoj rijetkoj pojavi koja se samo ponekad javlja. U stvari, preko 98 posto stanovništva se podnosi laktozu, jar nemaju laktaze. No, umjesto da se ovo prihvati kao dio velikog prirodnog plana, i ukinu sve namirnice koje sadrže laktazu (svi mliječni proizvodi), farmaceutske tvrtke odmah ulaze u igru i počinju reklamirati kemijske preparate pomoću kojih ćete lakše razgraditi laktozu. Kao da javnost ne troši već dovoljno Ijekova, (PREKO 25 MILIJUNA TABLETA NA SAT) još ih se mora proizvesti da bismo kroz tijela progurali nešto čemu tu uopće nije mjesto. Majka Priroda čini sve sto može da nam pomogne da to shvatimo.

Kazein je proteinski sastojak u mlijeku. To je vrlo gusta, gruba tvar koja se koristi u proizvodnji najjačih ljepila za drvo. Je li tko za sendvič od ljepila? Kravlje mlijeko sadrži 300 posto više kazeina od ljudskog. Nusproizvodi bakterijske razgradnje kazeina završavaju u obliku guste končaste sluzi koja se lijepi za sluzokožu i onečišćuje naša tijela. Ljudsko tijelo naprosto nema probavni mehanizam koji bi ju razgradio. Ranije smo spomenuli Dr. N.W.Walker, svjetski priznatog autoriteta za ovu temu i stručnjaka za žljezdani sustav. Njegova su ga istrživanja uvjerila da su gušavost i drugi poremećaji rada štitne žlijezde neposredna posljedica kazeina iz kravljeg mlijeka. Posebno je naglasio da se problem značajno pojačava ako se mliječni proizvodi pasteriziraju. (Varku o pasterizaciji razmotrit ćemo uskoro).

Godinama se čirašima savjetovalo da uzimaju mlijeko kako bi olakšali bol. Prirodni Higijeničari od početka su izražavali svoje nevjerovanje u takve apsurdne savjete, jer su znali da su namirnice koje

stvaraju kiselinu najgora stvar za čiraša. Svi mliječni proizvodi, osim maslaca, stvaraju kiselinu. Isprva su im se priznati elitni zdravstveni "stručnjaci" rugali, ali današnji će se medicinari ili dijetetičari složiti upravo s onim higijeničarima koje su nekoć napadali. Mliječni proizvodi pogoršavaju čireve. (171, 199, 272)

Upala debelog crijeva je još jedna izuzetno bolna i neugodna bolest. Često prethodi raku debelog crjeva. Mliječni proizvodi ne samo da doprinose upali, već se njihovim uklanjanjem iz prehrane postiže znatno olakšanje. (317, 382, 419) I, kao što smo ranije rekli, mliječni proizvodi kao i sve druge namirnice bogate bjelančevinama glavni su čimbenik raka debelog crijeva.

Nedavno istraživanje u Italiji ukazuje da je smrtnost od raka prostate oko 60 posto viša na sjeveru nego na jugu. Pronađeno je da je često konzumiranje mlijeka i sira važan čimbenik. (370)

Iznenadna smrt novorođenčeta izrazito je srcedrapajuća tragedija. Malo, nedužno novorođenče jedan čas guguče, a drugi tren je mrtvo, lako se za ovaj sindrom ne može okriviti niti jedan pojedinačan uzrok, mliječni proizvodi bez sumnje snose dio krivice. (100, 242, 280, 390) Razumijem da ova informacija neće usrećiti majke, pogotovo one koje su na nesreću ovako izgubile dijete, no dokazi su tu i moraju se sagledati.

Zapravo, opis bolesti povezanih s mliječnim proizvodima toliko je dug da jedva postoji problem kojemu bar ne pridonose. Knjiga koja daje vrlo uvjerljivu i temeljitu optužbu mliječnih proizvoda je "Don't Drink Your Milk" autora Oski i Bell. Među mnogim bolestima koje autori bar dijelom povezuju s mliječnim proizvodima, mnoge su ovdje već izložene, su i bolest Lou Gehrig-a i multiple skleroza. Multiple sklerozu najčešće nalazimo u onim dijelovima svijeta gdje djeca odrastaju na mliječnim proizvodima umjesto na majčinom mlijeku. (7,21) Pacijentima koji boluju od multiple skleroze znatno pomaže dijeta siromašna životinjskim bjelančevinama koju već trideset godina primjenjuje doktor medicine sa Sveučilišta u Oregonu. (367)

Da nije moderne tehnologije, svi bi sisavci hranili svoju mladunčad i nakon odbijanja od sise svi bi dalje živjeli od hrane na koju su biološki prilagođeni. U divljini se ne postavlja pitanje pijenja mlijeka; time se bavi samo onaj sisavac koji je "prepametan" da vjeruje Prirodi. Naravno, velika industrija traži svoje profite i čini što može kako bi održala mit o prikladnosti kravljeg mlijeka za ljude.

Prije nego što je postao visokoplaćeni savjetnik za prehranu u "National Dairy Products Company", profesor E. V. McColIum isticao je činjenicu da mlijeko nije nužno u prehrani čovjeka. (Pogledajte ranija izdanja njegove knjige "The Newer Knowledge of Nutrition".) Izdvojio je stanovnike Južne Azije koji nikad ne piju mlijeko. Ishrana im se sastoji od riže, soje, krumpira, izdanaka bambusa i drugog povrća. Prema profesoru McColIumu, ovi su ljudi izuzetne tjelesne građe, izdržljivosti i sposobnosti

za rad. Nemaju deformacije kostura u djetinjstvu i imaju najbolje zube od svih ljudi na svijetu. To je potpuno suprotno i povoljno u odnosu na narode koji piju mlijeko. Nažalost, profesor je našao za shodno poništiti ove činjenice iz svih izdanja svojih radova koja su izašla nakon što je postao savjetnik u "National Dairy Products Company". Istina se mora potisnuti kada i ako ugrožava dobiti i plaće. (336) Ovo je tužna istina života u SAD. Ponovo se zdravlje naroda žrtvuje za svemogući dolar.

VARKA O PASTERIZACIJI

Što kada bih vam rekao da postoji posebna bomba koja, kada se tijekom rata baci na grad u kojem se vode borbe, ubija samo neprijatelja, a naše saveznike ostavlja netaknutima. Biste li mi vjerovali ili biste mislili da lažem? Što kada bih vam rekao da možete uzeti hranu s nekim dobrim i nekim lošim sastojcima i zagrijati ju do temperature koja bi ubila loše sastojke (naše neprijatelje), a ostavila dobre (naše saveznike) netaknutima? Biste li to povjerovali? Laži su čudne stvari. Ako jednu koja je dovoljno krupna ponavljate dovoljno glasno, dovoljno dugo i dovoljno često, ljudi će povjerovati da je to istina. Zaista hoće. Zaista jesu! Jer se već vrlo dugo govori velika laž, vrlo glasno i vrlo često tako da ju javnost prihvaća kao istinu. Koja je to laž? To je gore naveden primjer -pasterizacija.

Bilo tko tko vam kaže da je pasterizirano mlijeko sigurnije od svježeg ili jednostavno laže ili iskazuje klasičan primjer koliko su ljudi spremni zakopati glavu u pijesak u ime financiranja ili plaće. Pastrizacija je naprosto jedna od najvećih varki koja je podmetnuta nesumnjičavoj javnosti. Toliko je dokaza koji potvrđuju istinitost ove tvrdnje da bi se njima mogla više puta ispuniti ova knjiga. Pasterizacija je toliko uvjerljivo prodavana, da ljudi kojima šteti skaču u njenu obranu. Ono što izaziva najveću gorčinu je da ljudi odgovorni za pasterizaciju optužuju druge za ono što su oni sami krivi. Sjećate li se starih western-a u kojima bi zlikovac počinio kukavičluk i nastojao da se junak okrivi navodeći gnjevne stanovnike gradića da mu presude? Zlikovac bi bio najglasniji optužitelj. Dok sam kao dijete gledao takve filmove na televiziji, razljutio bih se i viknuo najbližoj osobi: "Hej, to nije fer, zločesti je kriv, a optužuje dobrog!" Ljudi koji stoje iza pasterizacije sigurno su napisali scenarije.

Istina je da su problemi povezani s pijenjem mlijeka puno naglašeniji kod pasteriziranog nego kod svježeg mlijeka, a pobornici pasterizacije i dalje upiru prst optužbe u druge. Hej, nije fer!

Želim jasno reći jedno: Smatram da mlijeko, bilo svježe ili pasterizirano, ne bi trebao unositi itko koga zanima zdrav život, no zamisao da je pasterizirano mlijeko nekako bolje od sviježeg previše je apsurdna. Uzmete li bilo koju hranu ili biljku punu života i ugrijete li ju do visokih temperatura, što će se dogoditi? Uginut će! Enzimi, osnova života

svake žive stanice, ubijaju se na 130 stupnjeva. Mlijeko se pasterizira na preko 170 stupnjeva. Podvrgnete li krišku lubenica temperaturi od 170 stupnjeva i u njoj neće ostati ništa vrijednog. Bit će ubijeno. Podvrgnete li cvijet iz vašeg vrta - ružu ili ljubičicu - temperaturi od 170 stupnjeva i sudbina će joj biti ista, smrt. Izložite li šaku svježih izdanaka punih života temperaturi od 70 stupnjeva i dobit ćete isti rezultat. To je kraj putovanja, zastor se spušta, povratka nema i stiže glasnik Smrti.

Mlijeko koje teće iz kravljeg vimena puno je života i sirovih tvari za život teleta. Pasterizirate li mlijeko pri 170 stupnjeva, događa se isto što i lubenici, cvijetu ili izdancima. Ubija se! Kao što smo pokazali u poglavlju 8, MRTVA HRANA NE MOŽE PODRŽATI ŽIVOT. Pasterizacija ubija.

Jedini cilj pasteriziranja mlijeka bio je da se stvori navodno čist proizvod. Krajem devetnaestog stoljeća, kako je rasla potražnja za mlijekom, mlijeko je postajalo sve prljavije. Ljudi su se razboljevali, čak i umirali, pa je postojao veliki pritisak da se mlijeko očisti. No, suprotnost prljavom nije pasterizirano; suprotno od prljavog je čisto. Pasterizirani mlijeko nije automatski čisto. Može biti prljavo kao bilo koje drugo mlijeko. Problem je, barem kod svježeg mlijeka, da sko se pokvari, odmah se ukiseli i tada ga bacate. Pasterizirano mlijeko se također može pokvariti -ali se neće ukiseliti. Trunut će! Postaje gnjilo i to zna svaki mljekar. Nažalost, kada se mlijeko pasterizira ne možete znati kada se počinje kvariti. Stoga je vjerojatnost da popijete zaraženo mlijeko puno veća kod pasteriziranog nego kod svježeg mlijeka. Pasterizirano mlijeko je užeglo mnogo prije nego se razvije karakterističan miris.

Potreba za čistim mlijekom predstavljala je veliki problem. Ljudi su zahtijevali da se mljekare očiste. Razumijete? Htjeli su čiste mljekare koje bi im osiguravale čisto svježe mlijeko. Ljudi su stotinama godina pili svježe mlijeko i sviđalo im se. Protivili su se pomodnoj zamisli pasterizacije. Nisu htjeli da se itko petlja u njihovo mlijeko. No, s pasterizacijom bi se navodno riješio problem čistoće. Ljudima se grijano mlijeko nije sviđalo, jer nije imalo istu aromu. Okus mu je bio odvratan.

Svježem mlijeku je odzvonilo kada su ljudi sa smislom za trgovinu i reklamiranje spoznali prednosti mlijeka koje se neće ukiseliti. Hej, hej! Mogli su proizvoditi više mlijeka, skladištiti ga, transportirati ga, a da se ne ukiseli. Ovo je bila znakovita dobra vijest - za trgovinu. Ne za ljudsko zdravlje. Naravno, ne bi imalo smisla tražiti da se ljudi slože s pasterizacijom zato jer pogoduje trgovini. Stoga se navala na pasterizaciju sakrila pod okrilje ubijanja svih zlih životinjica u mlijeku čineći ga zdravijim. Nije bilo važno žto se ubijanjem lošeg ubijalo i dobro. Ljudi / dalje nisu htijeli pasterizaciju. Nije im se sviđao okus i nisu imali povjerenja u nju. Tako se velika zarada našla naspram naroda. Pogodite tko je pobijedio? Polako, nemojte se žuriti. Znam da je to vrlo teško pitanje.

Pasterizacija je počela 1895. godine. Čistoća više nije predstavljala problem, jer se zagrijavanjem mlijeka smatralo da čistoća

više nije neophodna. Nije da niste mogli doći do svježeg mlijeka - mogli ste. Osnovana je Medicinska komisija za mlijeko, skupina liječnika koja je provjeravala i "potvrđivala" svježe mlijeko prema vrlo strogim standardima. Do 1930. godine je čisto, nepasterizirano mlijeko postalo široko dostupno diljem zemlje.

Zanimljivo je da se i mliječna industrija protivila obaveznoj pasterizaciji. Borili su se na sudu - i izgubili. (41) No, sada su to preboljeli i ipak su zadovoljni pasterizacijom. Zašto ne bi bili? U manje od 100 godina mliječna industrija prošla je put iz gotovo potpunog mraka do Golijata prehrambene industrije. A sve to zahvaljujući pasterizaciji. Pogodite tko se još protivio pasterizaciji. Dijetetičari! Časna riječ! Budući da su uvidjeli da se komercijalni interesi bave samo rokovima trajanja, a ne nepromijenjenošću mlijeka, žestoko su se opirali pasterizaciji. Gdje su danas? Pa, nisu napustili mliječnu industriju. Onda su se borili protiv pasterizacije znajući da je pogrešna, no danas kada se stanje popravilo -financijski - snažno podržavaju proces koji su nekoć napadali. Stoga vidite, nekoć su stvarno i znali o čemu govore.

Prije nego što nastavim, dozvolite mi da prenesem nekoliko izjava ljudi koji su nastojali učiniti sve da se zaštite od pasterizacije tijekom tridesetih godina.

Ove su zabilješke izvađene iz "Vaccination Enquirer", periodičkog časopisa koji je izlazio u Engleskoj od početka do sredine ovog stoljeća. Prva je od 1. travnja 1932.: "Pasterizacjija je mlijeko učinila opasnim, a ne sigurnim. Pasterizacija je možda neophodna, možda je čak i korisna, no nikad od lošeg mlijeka ne može napraviti dobro mlijeko." Članak iz istog broja kaže: "Nije li strašna pomisao da su birokratska i medicinska tiranija koračale rame uz rame do točke u kojoj građanin, po prvi puta u povijesti svijeta, neće moći namaknuti prirodno mlijeko neposredno iz zdrave krave u svim uvjetima čistoće, nego će morati konzumirati samo ono mlijeko koje je tretirano i promijenjeno u skladu s promjenljivim medicinskim dogmama i trenutnim odredbama. Možemo se jedino nadati da će naši prijatelji u Parlamentu, iako sve malobrojniji, naći načina na koji će se odlučno i, nadamo se, uspješno usprotiviti ovoj strahovitoj i nesnosnoj novotariji." Nije baš objeručke dočekana, zar ne? Slijedeći citat je iz istog časopisa, "Vaccination Enquirer", od 1.lipnja 1938. Jedan dopisnik je napisao: "Čudi me da je toliko profesionalne propagande odano omalovažavanju svježeg mlijeka koje je , ukoliko je čisto, prirodno dato kako bi čovjeku podarilo najveće vrline. Dokaz ovoga nalazim unutar vlastitog znanja. Prije nekoliko je godina Gradsko Vijeće Salt Coates u napadu entuzijazma osnovalo tvornicu mlijeka iz koje se prodavalo samo pasterizirano mlijeko. S vremenom je došlo do epidemije poteškoća među djecom u gradu koju su hranili tim mlijekom. Majke i doktori nisu nikako mogli naći uzrok dok se opći povratak svježem mlijeku, koje se ravno sa farmi prodavalo na malo u gradu, nije poklopio s napretkom djece. Nije

potrebno naglasiti da se tvornica za pasterizaciju ubrzo zatvorila, no ovakvi dokazi su možda pre jednostavni da bi zadivili učene umove koji obožavaju teorije."

Drugi članak iz izdanja 1. lipnja 1938. citirao je pismo upućeno na "The Daily Telegraph": ugledna gospođa Lionel Guest koja je držala krave deset godina u Kanadi i deset godina u Engleskoj kaže da mačke i psi odbijaju pasterizirano mlijeko, osim ako su na rubu gladi, čak ga ni štakori ne piju rado, a oni nisu poznati sladokusci. Takoreći svo pasterizirano mlijeko je prikriveno pokvareno mlijeko, nikad se neće ukiseliti kako treba nego postaje užeglo. Danas se i krave toliko cjepljuju protiv svega i svačega da mlijeko postaje odvratno."

Iz izdanja 1. ožujka 1937.: "Odbor za stočne bolesti] izvještava da bi smanjenje sadržaja vitamina C u mlijeku uslijed pasterizacije moglo imati ozbiljne posljedice za malu djecu ukoliko se ne nadoknadi voćnim sokom, te da pasterizaciju podržava golema težina komercijalnih interesa koji je se ne mogu osloboditi." Kao što vidite, znali su zašto se provodi.

Posljednji citat je iz izdanja 1. rujna 1939.: "Dr. Marie Stopes imala je vrlo dobar članak o mlijeku u "The Daily Mirror" od 9. lipnja 1939. Izdvajamo: "Niz okolnosti je rezultirao nedavnom navalom na pasterizaciju koja je akutna opasnost za svakoga u ovoj dražavi. Veliki komercijalni interesi nalaze se iza pasterizacije. Suprotstavljaju joj se samo pojedinačni napori, te je javnost razumljivo spremna prihvatiti ono što ozbiljno smatram kobnim otrovom. Možda vas neće ozlijediti naglo, no s vremenom hoće. Jedna od opasnosti je i ta što se pasterizirano mlijeko ne može niti pošteno pokvariti. Kada se svježe mlijeko pokvari, to odmah znate po okusu i mirisu. Komercijalni interesi naravno podržavaju pasterizaciju, za njih je to zakonit način da prodaju pokvareno mlijeko. Nakon pasterizacije je navodno sigurno. Nije. Iskreno ga opisujem kao konbni otrov." Znali su što se događa kao i mnogi ljudi u SAD, no znate tko je pobijedio.

Dr. N. W. Walker, 109 - godišnji ranije spomenuti gospodin, oštro se protivio pasterizaciji, nazivajući je komercijalizmom, a tvrdnje da spriječava bolest "neublaženim lažima". U svojoj je knjizi "Diet and Salad Suggestions" izvijestio o 12 smrtnih slučajeva neposredno pripisanih pasteriziranom mlijeku 1928. u San Franciscu. Godine 1927. u Montrealu u Kanadi pasterizirano mlijeko je uzrokovalo 533 smrtna slučaja.

Dr. William Ellis koji se četrdesetdvije godine bavi istraživanjem ove teme kaže da pasterizacija uništava korisne enzime čineći mlijeko puno gorim od svježeg. Jedno desetogodišnje istraživanje zaključno je dokazalo da je pasterizirano mlijeko glavni čimbenik koji doprinosi svim oblicima srčanih oboljenja. Godine 1945. zabilježeno je 450 slučajeva' zaraznih bolesti uzrokovanih svježim mlijekom, a 1492 pasteriziranim mlijekom. (257) U lipnju 1982. preko 170 ljudi u tri države jugoistočnih SAD oboljelo je od crijevne zaraze koja je uzrokovala proljev, povišenu

temperaturu, povraćanje, bolove u trbuhu i glavobolje. Preko 100 ih je primljeno u bolnicu. Uzrok? Pasterizirano mlijeko. (34)

Pasterizirano mlijeko se često nameće kao neophodno za zdrave zube. Istraživanje na štakorima čiji je proces kvarenja zubiju biološki identičan ljudskom pokazuje suprotno. Štakori su podijeljeni u tri grupe. Prva je hranjena standardnom hranom za štakore koju proizvodi "Purina". U prosjeku su imali manje od jednog karijesa tijekom čitavog života. Druga grupa je hranjena ishranom vrlo bogatom rafiniranim šećerom. Prosjek je bio pet i pol karijesa po štakoru. Treća grupa je hranjena pasteriziranim mlijekom i imali su devet i pol karijesa svaki što je gotovo dvostruko više od grupe hranjene šećerom! (359) Tijekom tridesetih godina list "Lancet" je izvijestio da će se dječji zubi manje kvariti pri ishrani koja sadrži svježe mlijeko umjesto pasteriziranog. (168) Isti časopis je izvijestio da se nazebine, vrlo često oboljenje koje uzrokuje strašan svrbež i ojedine kod djece, gotovo potpuno uklanjaju kada se mlijeko ne pasterizira.

I ponovo isti časopis daje izvještaj o tome da se otpornost na tuberkulozu povećava kod djece hranjene svježim mlijekom umijesto pasteriziranim i to tako da se u pet godina pojavio samo jedan slučaj tuberkuloze. U prethodnih pet godina dok se djeci davalo pasterizirano mlijeko, bilo je četrnaest slučajeva tuberkuloze. Drugo istraživanje je 1933. godine statistički pokazalo da je rast djece značajno veći kada piju svježe mlijeko nego kada piju pasterizirano. (211)

Psi hranjeni s pasteriziranim mlijekom oboljevali su od šuge i drugih poremećaja. Štenci hranjeni svježim mlijekom odlično su napredovali. Kada je jedan engleski liječnik hranio psiće i mačiće samo pasteriziranim mlijekom, uginuli su. Štenci i mačići hranjeni svježim mlijekom odlično su se razvijali. (336) No, evo onoga što nadmašuje sve: Telad hranjena pasteriziranim mesom uginula bi prije zrelosti u devet od deset slučajeva. (245, 344) Telad! Upravo ona životinja kojoj je mlijeko namijenjeno - jedina kojoj je namijenjeno - ne može živjeti od njega ako je pasterizirano. Razmislite o tome neko vrijeme. Pasterizirano mlijeko ubija.

Postoji jedno dugoročno istraživanje koje tako jasno dokazuje da pasterizirano mlijeko izaziva bolesti da sam ga sačuvao za kraj. Ne samo da ga je provela izuzetno poštovana osoba poznata po svojim kliničkim istraživanjima, već priroda njegova istraživanja ne ostavlja mjesto sumnji u štetnost grijanog mlijeka. Istraživanje je isto ono na koje smo se pozvali u poglavlju 8 - istraživanje koje je Dr. Francis M. Pottenger provela na 900 mačaka. Molim vas da ponovo pročitate rezultate ovog istraživanja (na strani 94) koji zavržavaju razornom optužbom kuhane hrane. Ako se sjećate, životinje su hranjene sa samo dvije vrste hrane, bilo kuhanom ili sirovom. Namjerno nisam spomenuo koje su to dvije vrste hrane bile da se naglasak ovdje ne bi izgubio. Te dvije hrane su bile meso i mlijeko. Kada su ih jele sirove, životinje su napredovale. Kada se ista hrana davala kuhana, mačke su se razboljele i uginule.

Evo sada glavnog udarca. Čak kada je meso ostavljano sirovo, a samo se mlijeko grijalo, pojavili su se isti simptomi propadanja! Dr. Pottenger provela je još jedno ispitivanje sa troje djece. Jedno je hranjeno majčinim mlijekom, jedno svježim mlijekom, a treće pasteriziranim mlijekom. Prvo dvoje djece je bilo zdravo i rast im je bio normalan. Treće je poboljevalo, bilo je sitno i dobilo astmu sa osam mjeseci. (336) Ova otkrića ne mogu nikako ostavljati sumnju kod bilo koga tko želi sagledati dokaze pošteno i objektivno. Pasterizirano mlijeko je opasno i djeluje razrajuće. Uzrokuje bolesti. Nema niti jednu iskupljujući! kvalitetu. Jedino može zamaskirati pokvareno mlijeko tako da velika trgovina može obrnuti velik novac.

Naravno, javnosti se ne govori da je pasterizacija neophodna kako bi se zadovoljili komercijalni interesi. Ne! Nju valja uvjeriti da je to zdravije - ili, još bolje, uplašiti je do te mjere da čak zahtijeva pasterizaciju. Nije li to ironično? Ljudi su tako nasamareni da zahtijevaju nešto što uništava njihovo vlastito zdravlje. Pažljivo postavljenim oblakom dima ljude se zastrašilo kako bi povjerovali da im pasterizacija zapravo pruža zaštitu od neke česte pojave poput salmonele. Ljude se navelo da vjeruju kao se radi o nekom zastrašujućem biću koje obitava samo u svježem mlijeku i koje će vas "ukokati" ako ga unesete u tijelo. To je jedno veliko sranje. Kao prvo, salmonele ima posvuda. Ima je u vašem tepisonu, u vašoj kosi i nosu, u vašem probavnom sustavu. Ima je mnogo u vašoj hrani. U stvari, nazovete li Centar za kontrolu bolesti u Atlanti, Georgija i upitate gdje je najčešća, reći će vam u mesu i piletini. Stoga, ako niste vegetarijanac vjerojatno jedete nešto salmonele svakoga dana.

Kao drugo, pasterizacija ne garantira da u vašem mlijeku ionako neće biti salmonele. U listopadu 1978. u Arizoni se pojavila epidemija trovanja hranom zbog salmonele. Zahvatila je šezdesetšestero ljudi, a uzrokovalo ju je pasterizirano mlijeko. Sadržaj bakterija bio je dvadesettri puta veći od zakonom dozvoljenog. I Centar za kontrolu bolesti je izvijestio da je mlijeko bilo pravilno pasterizirano. (262)

Priroda je namijenila da se svo mlijeko konzumira svježe. Tako ga uzima svaka životinja u prirodi - osim nas, naravno. Veliki Stvoritelj je odredio da se mlijeko konzumira onako kako teče od sise (ili vimena) svake pojedinačne životinje. Pasterizirati znači patvoriti ga i lišiti ga vrijednosti. MLIJEČNI PROIZVODI, AKO SE JEDU UOPĆE, TREBAJU SE KONZUMIRATI SVJEŽI - ALI ČISTI! Ako svježe mlijeko dobije "potvrdu" da je čisto, može biti sigurnije od pasteriziranog, jer pasterizirano ne znači čisto, već grijano. Pasteriziran proizvod i dalje može biti prljav. Prljavo mlijeko znači upravo to. Može sadržavati dlake, čađu, prašinu, prljavštinu, gnoj, znoj ili male insekte. Pasterizacija neće ukloniti niti jedno. Prljavo mlijeko, svježe /'// pasterizirano predstavlja jasnu opasnost. Pravo pitanje bi trebala biti čistoća, no zakopano je pod lavinom propagande koja služi iskljičivo sebi. Uvreda je i napad na inteligenciju javnosti predložiti da

je svrha i namjera Prirode pogrešna, a da su mliječna industrija i "zdravstveni" stručnjaci koje upošljava u pravu - da je nastojanje Prirode manje vrijedno od onog mliječne industrije. Sva priča i konfuzija i statistika i taktika straha i hvalisavost "stručnjaka" nikad neće promijeniti činjenicu da se Prirodu ne može usavršiti, a pothranjivati mit da se može je izraz krajnje drskosti i neukosti.

ŠTO JE S KALCIJEM?

Pozabavimo se gorućim pitanjem koje je svakome na vrhu jezika. "Odakle ću podmiriti potrebu za kalcijem? Očekujete li da pustim kosti da mi se smrve od osteoporoze poput suhih grančica?"

Bit će vam zanimljiva vijest da je oko pitanja kalcija izgrađena industrija vrijedna više milijardi dolara. Strah i pogrešne informacije šire se poput zlih glasina. Znajte da sve što čujete o kalciju nije točno, niti je potpuno pošteno. Samo u posljednje dvije ili tri godine, zahvaljujući velikoj pažnji medija, pitanje osteoporoze naraslo je od ponekad spominjane teme do bijesne nemani. Žene se posebno osjećaju ugroženima da ne budu li svakodnevno unosile dodatni kalcij u svoja tijela mogu računati na osteoporozu, prije ili kasnije. Mliječna industrija potrošila je milijune dolara kako bi ljude uvjerila da je najbolji i najpouzdaniji način da se izbjegne osteoporoza piti barem tri čaše mlijeka dnevno i natovariti se sa što više drugih mliječnih proizvoda. To vam govore isključivo kako bi vam pomogli da dostignete visok stupanj zdravlja. I, ako vjerujete u to, možda biste htjeli uložiti u projekt izgradnje koji se planira u Zemlji Nedođiji.

U životu postoje mnoge ironije. Mnogo ih je u području zdravstva. Mnoge se nalaze u ovoj knjizi. No, evo ironije koja nadmašuje sve druge. Neprestano nas usrdno mole da konzumiramo mliječne proizvode kako bismo se suprotstavili osteoporozi dok su MLIJEČNI PROIZVODI GLAVNI UZROČNIK OSTEOPOROZE!

Znam, previše je bizarno da biste vjerovali, no postoje neosporivi dokazi koji potvrđuju ovo uznemiravajuće otkriće. Ne izmišljam. Postoji ogromna količina znanstvenih podataka koja je u neposrednom sukobu s jednostranom sebičnom propagandom koju širi mliječna industrija. Naravno, mogu potpuno razumjeti da industrija čini i govori što god može kako bi potpaljivala ovakvo besramno iskrivljavanje istine. Na kraju krajeva, posao je posao. Ono što mi je potpuno nepojmljivo je da dijetetičari i nutricionisti koji bi trebali biti i suviše informirani da u to vjeruju, također inzistiraju da mliječni proizvodi pomažu pri osteoporozi. To je zločin. Zar je moguće da ih toliko mnogo ne zna za mnoštvo istraživanja o kojima izvještavaju njihovi vlastiti časopisi i udžbenici koja dokazuju suprotno? To je previše apsurdno.

Tri su važna pitanja u vezi osteoporoze: 1) Sto je to? 2) Koji je uzrok? 3) Kako se može spriječiti?

Prvo, što je ostoporoza? Vaše su kosti sačinjene od nekoliko elemenata. U kostima i zubima

prevladavaju kalcij i fosfor koji se pohranjuju u tvari bogatoj bjelančevinama koja čini strukturu kostiju. Kalcij se gubi iz kostiju zbog raznih razloga. Doslovno napušta kosti. Kroz neko vrijeme, ukoliko ga dovoljno ponestane, kosti postaju porozne i krhke i mogu se slomiti uz najmanji podražaj. Kihanjem se može slomiti rebro. Kuk se može slomiti vožnjom po neravnoj cesti. Kosti postaju toliko osjetljive da čak i prijateljski zagrljaj može urokovati njihov lom. Zamislite dasku - čvrsta je kada je drvo puno, no ako je crvljivo, možete ju slomiti lagano lupkajući po njoj. Tako je i kod kostiju s pomanjkanjem kalcija. Kao da su nagrizene crvima.

Osteoporoza je izuzetno ozbiljan problem za mnoge ljude. Zahvaća 15 do 20 milijuna ljudi u SAD. Godišnje 15000 ljudi umire samo od slomljenog kuka.

Osteoporoza je u SAD postala industrijom vrijednom 4 milijarde dolara. Prodavači preparata kalcija su presretni. Takoreći iz vedra neba stiže potražnja milijuna žena koje u napadajima straha zahtijevaju kalcij. Odjednom nadopuna kalcijem postaje najnovijim sredstvom prodaje proizvoda. Prije se govorilo "novo i poboljšano"; a danas "S dodatkom kalcija" - magične riječi koje pune blagajne. Možete nabaviti preparate protiv kiseline s kalcijem, sredstva protiv zatvora s kalcijem, gazirane sokove s kalcijem, kruh s kalcijem, pahuljice za doručak s kalcijem, brašno s kalcijem, vitaminske tablete s kalcijem. Samo još čekam prodavača automobila koji se na televiziji pojavljuje vičući: "Požurite i iskoristite ovaj popust!" da završi sa: "...i prvih petsto ljudi koji ovaj vikend kupe auto dobit će besplatno vreću kalcija u prahu." Kao što ćete uskoro vidjeti, ovi dodaci kalcija čine više štete nego koristi.

Koji je uzrok osteoporoze? Kao i kod mnogih drugih patnji, ne postoji jedan jedini uzrok. Nekoliko je čimbenika koji zajedno doprinose konačnom slabljenju. Tako je i kod osteoporoze. Bilo bi krasno kada bi se osteoporoza mogla izbjeći jednim jednostavnim postupkom poput dodavanja kalcija u prehranu, lako se na prvi pogled čini da je upravo to rješenje, nije. Ustvari, istraživanja su jasno pokazala da dokle god se ne uklone faktori koji uzrokuju gubitak kalcija iz kostiju, čak ni vrlo visoke doze preparata kalcija nemaju učinka. (17, 25, 90, 143, 234, 260, 269, 329, 362, 405, 406) Razmislite. Industrija vrijedna više milijuna dolara prodaje preparate kalcija dok su dokazi već pristigli; ne koristel U stvari,

štete! Većinu ovih preparata čine kuhana koštana srž ili dolomit i mnogi sadrže štetne količine olova, arsena, žive i drugih otrovnih metala. (309)

Vjerovali ili ne, tijelo lako zadovoljava potrebu za kalcijem, puno lakše nego što većina ljudi misli. Jednom kada je ta potreba zadovoljena, to je to. Dodatnom količinom se ništa ne postiže. Ako imate čašu od dva del i pun vrč soka, nakon što napunite čašu do ruba, više neće stati. To je to. Nema iznimaka. Ukoliko i dalje natačete sok u punu čašu, prolit će se po podu i baciti. Stara izreka: "Od viška glava ne boli" ne vrijedi. Da, čini se da vrijedi, a to je upravo privid koji prodavači preparata kalcija koriste kao biste natovarili tijelo s više kalcija nego što vam treba. No, za razliku od prolivenog soka, koji se gubi ili se može počistiti, višak kalcija u tijelu ima neke vrlo ozbiljne posljedice. Ovaj kalcij se, nošen krvlju, pohranjuje u mekim tkivima - u krvnim žilama, koži, očima, zglobovima i unutrašnjim organima. U krvnim žilama se kalcij miješa s masnoćama i kolesterolom i uzrokuje stvrdnjavanje arterija. Kalcij koji završava u koži uzrokuje boranje. U zglobovima se kristalizira i tvori vrlo bolne artritične naslage. U očima poprima oblik mrena. A u bubrezima tvori tvrde naslage poznate kao bubrežni kamenci. (108, 117, 204, 249, 310) Stoga, nemojte misliti da je uzimanje dodatnog kalcija nedužna mjera opreza. Nije! Izaziva bolest!

Od čega onda nastaje osteoporoza? Nekoliko je krivaca.

DUHAN. Ovo me uopće ne čudi uzimajući u obzir koliko negativno duhan utječe na mnoge druge vidove zdravlja. Zašto bi u ovom slučaju bilo drukčije? Vidite, jedna od neophodnih uloga kalcija je da u tijelu podrži kiselo lužnatu ravnotežu. Višak kiseline neutralizira se pomoću minerala uključujući kalcija. Pušenje je navika koja izarazito pojačava kiselinu. Za integritet tijela je važno da se ta kiselina neutralizira, pa se kalcij doslovno crpi iz kostiju i zubiju kako bi se ova potreba zadovoljila. (110, 354)

ALKOHOL. Alkohol ometa apsorpciju kalcija, jer utječe na sposobnost jetre da aktivira vitamin D. Vitamin D je važan u metabolizmu kalcija. Što više pijete alkohol, to više ometate sposobnost tijela da razvija i održava zdrave kosti. (60, 354)

KOFEIN. Ova droga koju nalazimo u kavi, čaju, gaziranim sokovima, čokoladi i mnogim Ijekovima koji se mogu kupiti bez recepta, uzrokuje da

' se iz tijela izlučuje dvostruko više kalcija nego što je normalno. Ovo je rezultat nekoliko istraživanja. (146, 172, 243)

GAZIRANI SOKOVI. Ovdje je krivac fosforna kiselina koja se dodaje mnogim gaziranim sokovima kako bi se održali mjehurići. Nastaje djelovanjem sumporne kiseline na fosfor. Zvuči li to kao nešto što biste željeli da dođe i dodir s osjetljivom stijenkom vašeg želuca? Sumporna

kiselina, mljac! Još jedna nagrizajuća sitnica koju vam donosi vaš prijazan, brižan i obazriv proizvođač gaziranih sokova.

Važno je razumjeti da kalcij ne djeluje sam u tijelu. Tijelo koristi kalcij u skladu s drugim mineralima. Fosfor igra važnu ulogu. Unos kalcija u odnosu na fosfor trebao bi biti dva naprema jedan. Ishrana bogata fosforom uzrokuje značajan porast razine fosfora u krvi. U nastojanju da održi pravilan odnos kalcija i fosfora u krvi, tijelo uzima kalcij iz kostiju i pušta ga u krvotok. Da kalcij ne djeluje na višak fosfora, rezultirajući sadržaj kiseline u krvi ugrozio bi čovjekov život. (Osim gaziranih sokova, pogodite koje druge dvije pregrambene skupine sadrže najviše fosfora? Točno! Mesni i mliječni proizvodi! Meso ima čak dvadeset puta više fosfora nego kalcija. (146) Dobri stari životinjski proizvodi. Je li tko za cheesburger?)

SOL. Ova kisela tvar je često glavni sasojak životinjskih proizvoda, ne ne govorim o tonama soli koje sami dodajemo jelu ili nam ga dodavaju proizvođači hrane. Našao sam savršenu izjavu u jednom časopisu: "Jednadžba je jednostavna. Što više natrija (soli] unosite, to više kalcija izlučujete." (298)

PREPARATI PROTIV KISELINE. Neki preparati protiv kiseline sadrže aluminij koji uzrokuje povećano izlučivanje kalcija. Oni koji tokom dana uzimaju ova "olakšavajuća sredstva" trebaju znati da uzrokuju daljnje pomanjkanje kalcija." (125) Osim toga, klorovodična kiselina pomaže apsorpciju kalcija u želucu, a ovi preparati neutraliziraju klorovodičnu kiselinu. (144) To je još jedan razlog da počnete pravilno kombinirati hranu.

NEDOVOLJNO KRETANJE. Jasno je pokazano da kretanje povećava koštanu masu, dok nedostatak kretanja uzrokuje gubitak kostiju. Ovo nije upitno što mnoga istraživanja potvrđuju. (12, 18, 19, 120, 142, 173, 277, 352, 415) Kretanjem se mogu čak ponovo izgraditi kosti već pogođene pomanjkanjem kalcija. Kosti su žive i reagiraju na tjelovježbu poput mišića - postaju jače. Vježbanje i aktivnost stvaraju pritisak na kostur koji nadalje stimulira stvaranje nove koštane mase. Više o vježbanju nalazi se u poglavlju 10.

POMANJKANJE SUNČEVE SVJETLOSTI. Vitamin D igra izuzetno važnu ulogu u metaboliznu kostiju. Budući da je najbolji izvor vitamina D

' Sredstva protiv kiseline koja sadrže aluminij uključuju Rolaids, Amfogel, Digel, Geli Maalox, Mylanta, Riopan i Someeo. Možda ih ima još, pa provjerite etikete. Naravno, možete početi pravilno kombinirati hranu koju jedete i tako uopće ukloniti potrebu za njima.

sunčeva svjetlost, nije teško zaključiti da malo sunčeve svjetlosti svakoga dana neće naškoditi spriječavanju osteoporoze. (134, 146, 198, 210,249)

GLAVNI UZROK OSTEOPOROZE. Sada dolazimo do posljednjeg, glavnog uzroka osteoporoze koji je daleko štetniji od svih dosad spomeniutih. Ovo je doista zadnji udarac, vrhunska uvreda, smrtonosni udar. Jeste li već otkrili? Da, preteča bolesti: ž ivotinjski proizvodi. Da se stanovnike ove zemlje nije toliko mučilo, plašilo, tiraniziralo, ugrožavalo, teroriziralo, prisiljavalo, zastrašivalo, maltretiralo i guralo da se naždiru daleko pretjeranim količinama proteina iz životinjskih proizvoda tijekom posljednjih pola stoljeća, posljednji dio ovog poglavlja bio bi suvišan, jer ne biste nikad ni čuli za osteoporozu. Mesna hrana i mliječni proizvodi su glavni razlozi zašto ipak znate za nju.

Zahvaljujući propagandi pothranjenoj komercijalnim interesima, mi Amerikanci jednostavno konzumiramo daleko više proteina nego što je našim tijelima potrebno i bilo tko tko se potrudio pogledati relevantna istraživanja zna da je ovo istina. Sadašnja preporuka Svjetske Zdravstvene Organizacije minimalne dnevne potrebe za proteinima je oko 40grama. Preporučena dnevna količina je oko 55grama. Amerikanci danas prosječno uzimaju preko 100grama dnevno! (53, 223, 250) Najčudnije je što je pokazano da možemo živjeti vrlo, vrlo dobro sa manje od 30 grama dnevno! (119, 166, 175, 186, 223, 225, 250, 251, 313) Svjetska Zdravstvena Organizacija priznaje to, ali gotovo udvostručuju taj broj kako bi dodali "prag sigurnosti". Ovaj prag sigurnosti dodaje 30 do 50 posto našim stvarnim potrebma kako bi se kompenzirale neke eventualne potrebe nekih za dodatnim proteinima. Ovo se zatim udvostručuje i posljedica toga je da se svima govori neka unose više nego dvostruko više proteina nego su potrebni tijelu. Dokazano je da se život može održati sa daleko manje proteina i to je vrlo jednostavno provjeriti.

Nažalost, zamisao da nam treba toliko puno proteina temelji se na ispitivanjima provedenim prije tričetvrt stoljeća na štakorima. (276) Ta ista ispitivanja, iako odavno odbačena, još su temelj smiješno visoke preporuke današnjice. Kada se uzme u obzir težina, odrasli štakor treba tri i pol puta više proteina od odraslog čovjeka. (68) Koncentracija proteina u mlijeku ženke štakora je deset puta veća od one u ljudskom mlijeku koje sadrži samo 2 posto proteina. (49) Mi nismo štakori! Unatoč tome, opominju nas da se svakodnevno natrpavamo prekomjernim proteinima i naravno, navode nas na vjerovanje da se životinjski proizvodi najbolji izvor proteina, a višestruko je pokazano da nam prehrana lišena životinjskih proizvoda može pružiti sve što trebamo. (1, 2, 15, 32, 65, 85, 92, 112, 122, 126, 167, 176, 78, 191, 209, 211, 212, 228, 250, 282, 303, 322, 383, 418)

Evo ubojice, a stvarno to i mislim - ubojice. Što mislite, što se događa s viškom proteina? Prvo se razgrađuje na aminokiseline od kojih

se neke metaboliziraju u jetri i izlučuju putem bubrega u obliku uree. Zajedno s ureom i aminokiselinama mokraćom se odstranjuju i ogromne količine minerala. (324) Jedan od njih je kalcij! ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DA ŠTO VIŠE PROTEINA UNOSITE, TO VIŠE KALCIJA GUBITE! (17, 25, 64, 88, 105, 146, 177, 179, 203, 233, 234, 241, 249, 250, 393, 405, 409)

Dr. John A. McDougall, M.D., izvanredni profesor na Sveučilištu Hawaii je jedan od najvećih suvremenih istraživača utjecaja životinjskih proizvoda na svaki vid našeg zdravlja, uključujući osteoporozu. Dr. McDougall ni izdaleka nije priznat koliko zaslužuje. Njegove dvije knjige "The McDougall Plan" i "McDougall's Medicine" trebale bi postati obaveznom literaturom za svakoga u polju zdravstva, a da ne govorimo o laicima. U te dvije knjige zajedno naveo je preko 1600 izvora literature koji potvrđuju njegov rad koji predstavlja dio materijala na ovu temu koji će vam najviše otvoriti oči. Zašto njegovo ime nije priznato šire? Kao prvo, ne prima plaću od Nacionalnog odbora za domaće životinje i meso niti od Nacionalnog vijeća za mljekarstvo.

Dr. McDougall kaže: Utjecaj gubljenja kalcija kojeg imaju proteini na ljudsko tijelo nije

kontroverzno područje u znanstvenim krugovima. Mnoga istraživanja provedena u posljednjih pedeset godina jednoznačno pokazuju da je najvažnija promjena u prehrani koju možemo napraviti ako želimo stvoriti pozitivnu ravnotežu kalcija i osigurati čvrste kosti, smanjiti količinu proteina koju jedemo svaki dan.(20)

Godine 1930. objavljeno je prvo istraživanje koje je pokazalo da kod čovjeka prehrana bogata mesom uzrokuje gubitak velike količine kacija i negativnu ravnotežu kalcija.(247) Pa ipak, pedesetpet godina kasnije, naši učeni medicinski autoriteti i dalje pomno razmišljaju o uzroku osteoporoze.

Znam da tisuće ljudi sada pita: "Zašto autoriteti ne čitaju o ovim istraživanjima ako se doista nalaze u njihovim časopisima?" To se i mi neprestano pitamo.

Za mene su jednostavni argumenti zdravog razuma mnogo važniji i puno većeg značaja nego sva znanstvena istraživanja zajedno. Kao što sam ranije rekao, statistikom se može manipulirati dok ne potvrdi ono što želite, no zdrav razum djeluje na način kojim se ne može manipulirati. Prehrana Eskima jedna je od najbogatijih proteinima na svijetu. Konzumiraju ponekad i preko 400 grama dnevno. Među Eskimima također nalazimo najveću učestalost osteoporoze na svijetu! (244) Pogrbljeni su već u srednjim dvadesetim godinama.

Kada čovjek pomisli da je o ovoj činjenici izvjestio "American Journal of Clinical Nutrition", vlastiti časopis nutricionista, pita se što rade dietetičari i nutricionisti koji inzistiraju da jedemo mnogo proteina da bismo

izbjegli osteoporozu, i tko ih plaća. Oni "stručnjaci" koji tvrde da se mliječni proizvodi moraju jesti radi kalcija ukoliko ne želimo da nam se kosti smrve poput suhog lišća, možda bolje neka preskoče slijedećih nekoliko odlomaka - naravno, osim ako se mogu suzdržati od napadaja zbog pomisli da će morati objaviti istinu o mliječnim proizvodima.

Stanovništvo SAD konzumira više mliječnih proizvoda od bilo koje druge zemlje na svijetu, ogromnih 75 milijardi funta godišnje. To je više od 300 funti po svakom muškarcu, ženi i djetetu u ovoj zemlji. To je mnogo sluzi. Ovdje bismo mogli izgubiti nekoliko naših "stručnjaka", jer će vam trebati nešto zdravog razuma da biste ovo prihvatili. Da mliječni proizvodi stvarno pomažu u spriječavanju osteoporoze, ne bi je uopće trebalo biti -ili vrlo malo- s obzirom na nevjerojatne količine mliječnih proizvod koje konzumiramo. No, iako javnost konzumira astronomske količine mliječnih proizvoda, osteoporoza se pogoršava. Zašto? Odgovor nam je pred očima. Iz godine u godinu konzumiramo milijarde funti mliječnih proizvoda, no imamo više osteoporoze nego ikad. Nije potreban doktorat kako bi se donijeli porazni zaključci o navodnim prednostima mliječnih proizvoda kojima se godinama natrpavamo. Može li biti više očigledno? Da se raspalite čekićem po palcu i da postane otečen i plav, što biste pomislili o nekome tko bi vam rekao da ga ponovo udarite kako bi vam bilo bolje?

Ovo će morati neke od dijetetičara izbaciti iz njihova svijeta samozavaravanja u svijet realnosti. Kada se problem osteoporoze razmatra na svjetskoj razini, upada u oči činjenica da se najveća učestalost osteoporoze pojavljuje u zemljama gdje je najveća potrošnja mliječnih proizvoda i dodataka kalcija. (SAD, Švedska, Finska i Velika Britanija) Osteoporoza se najmanje pojavljuje u zemljama u kojima se konzumira najmanje mliječnih proizvoda (azijske i afričke zemlje). (231, 385, 386, 396). Tamo gdje je potrošnja proteina najveća, osteoporoza je najčešća. (231, 357, 385, 386, 396). Nekoliko je ispitivanja provedeno među Bantu ženama u Africi. One konzumiraju manje od upola proteina od Amerikanaca i vode život koji zahrijeva velike količine kalcija (doje do desetero djece tijekom života), no osteoporoza je kod njih skoro nepoznata. (357, 397, 398)

Dok sam obrađivao ovo poglavlje, začudilo me mnoštvo dokaza koji optužuju mesne namirnice i mesne proizvode kao glavne krivce za osteoporozu. Zapanjuje me da je, tko god je odgovoran, uspio prikriti istinu od široke javnosti toliko dugo. A dodaci kalcija samo pogoršavaju stanje! (90, 260, 269, 329, 362). Jasno je da ne može biti jasnije da se razoran utjecaj proteina na kalcij ne može ublažiti niti unošenjem velikih količina kalcija. OSTEOPOROZA NIJE POSLJEDICA NEDOSTATKA KALCIJA U PREHRANI! (17, 25, 177, 179, 203, 233, 308, 405) Ponavljam: OSTEOPOROZA NIJE POSLJEDICA NEDOSTATKA KALCIJA U PREHRANI! Nema nikakve sumnje. "Literatura" vrlo određeno otkriva da nedostatak kalcija ne nastaje uslijed prirodne prehrane siromašne

kalcijem. (157, 285, 369, 396) Širenje straha da se potreba za kalcijem ne može podmiriti bez mliječnih proizvoda je neoprostiva prevara, laž koja je pothranjivana u ime zarade a ne iskrene brige za ljudsko zdravlje.

Odakle dobijate kalcij? Kalcija ima u svim namirnicama koje rastu iz zemlje. Lako

podmiruju potrebe za kalcijem i djece u razvoju i odraslih. KALCIJ DOLAZI IZ TLA KOJEG BILJKE APSORBIRAJU I UGRAĐUJU U SVOJU STRUKTURU. Životinje konzumiraju biljke i apsorbiraju kalcij. Ovako i krava dobija kalcij! Krave ne konzumiraju mliječne proizvode a imaju sav kalcij koji trebaju. Kako to? Kako to da krave bez ikakvih poteškoća uspijevaju zadovoljiti potrebu za kalcijem za sebe i svoje mlade, a da nikad ne popiju niti jednu čašu mlijeka? Kada se s ovakvim pitanjem zdravog razuma suoči dijetetičare koji uporno inzistiraju da mi ne možemo dobiti kalcij iz biljnog svijeta, rekordnom brzinom prelaze na drugu temu! Jasno je ustanovljeno da je zeleno lisnato povrće glavni izvor upotrebljivog kalcija u ljudskoj ishrani. (16, 26, 146, 249, 336, 416) Pored toga kalcij sadrže svi orašasti plodovi i sjemenke, zrnje, grahorice, svježe voće, sušeno voće, te povrće. Izjave da ne možemo zadovoljiti potrebe za kalcijem ishranom lišenom mliječnih proizvoda su potpuno neistinite, neobrazovane i dvolične, to su čiste laži! Zapamtite, istraživači su pronašli da se pomanjkanje kalcija ne javlja među pojedincima na prirodnoj prehrani.

Nemojte da vas prevare besramni komercijalni interesi. Niti jedna životinja u prirodi ne uzima mliječne proizvode nakon odbijanja od sise... , osteoporoza nije problem u divljini. Osteoporoza je jedinstvena ljudskoj vrsti. Jedine iznimke su životinje za koje se brinu ljudi. (286)

Interesantno je spomenuti da je, pored fosfora, o kojemu smo raspravili na str. 198, magnezij također važan mineral u upotrebljivosti kalcija. Magnezij je potreban za apsorpciju kalcija. Tijelo ga koristi pri prijenosu kalcija u kosti. Da morate prijeći rijeku, a nemate brod, ne biste mogli doći do druge obale. Čak ni kada biste doveli deset ljudi sa sobom i dalje bi vam trebao brod. Dodatni ljudi ne bi bili od koristi. Bilo bi jedanaest nasukanih ljudi umjesto jednoga. Tako je s magnezijem i kalcijem. Bez magnezija koji će prenijeti kalcij do kostiju možete uzalud progutati kantu kalcija. Kružit će tijelom bez "broda" koji bi ga odveo do cilja i nataložiti se u mekim tkivima uzrokujući mnoge probleme o kojima smo prethodno raspravljali.

Tijelu treba dvostruko više kalcija nego magnezija, no većina ljudi konzumira daleko više kalcija. Budući da je u našoj prehrani toliko puno više kalcija nego magnezija, pokazano je da, kada se prosječnoj osobi smanji ukupan unos kalcija, veća količina kalcija postaje upotrebljiva zbog bliže ravnoteže s magnezijem. Kako vam se to čini? Prehrana siromašna kalcijem može vam zapravo pomoći u spriječavanju osteoporoze. Previše kalcija, međutim koči apsorpciju magnezija (204). A mliječni proizvodi koji

su bogati kalcijem i fosforom, vrlo su slab izvor magnezija (Previše ljudi, broda nema!). Istraživanja također pokazuju da povećan unos magnezija podiže stupanj i kalcija i magnezija. (70) To je zato, jer se porastom magnezija postiže bolja ravnoteža magnezija i kalcija. Zatim se, bez povećanja unosa kalcija, kalcij u tijelu može efikasnije iskoristiti. (146, 179, 195, 249, 250, 259,416)

Još jedan izuzetno važan čimbenik u iskorištavanju kalcija je tvar zvana kalcitriol.* Ova tvar kruži tijelom i kontrolira i štiti kalcij. Nizak unos kalcija povećava količinu kalcitriola koji kruži i poboljšava učinkovitost apsorpcije kalcija. Visok unos kalcija potiskuje stvaranje kalcitriola i kalcij je slabo iskorišten (177). Zato su pomanjkanja kalcija rijetka u onim dijelovima svijeta gdje je nizak unos kalcija. Stoga, navala na povećanje unosa kalcija zapravo pojačava problem i doprinosi osteoporozi. Pored svih varijabli opisanih u ovom poglavlju koje igraju ulogu u vezi kalcij/osteoporoza, predložiti unošenje mliječnih proizvoda radi kalcija kao mjeru prevencije, predstavlja pomanjkanje razumijevanja stanja koje graniči s idiotizmom.

Još jedan mineral kojim vas straše da unosite više mliječnih proizvoda nego što možete iskoristiti je željezo. Željeza ima u mnogim vrstama voća, u svakom zelenom lisnato povrću, u kukuruzu, grahoricama, žitu i mnogim drugim vrstama povrća. Jedno nedavno istraživanje u SAD ističe da, iako u mlijeku ima željeza, tijelu stoji na raspolaganju samo 5 - 1 0 posto tog željeza. Djeca hranjena kravljim mlijekom mogu zapravo patiti od anemije zbog pomanjkanja željeza.**

Znam da se mnogi ljudi pitaju zašto se zdravstveni stručnjaci i industrija namjerno ne obaziru na vezu između životinjskih proizvoda i gubitka kalcija i osteoporoze, već je zanemaruju i preporučuju dodatke kalcija koji su se pokazali beskorisnima. Pogledajte cijene mesa, mliječnih proizvoda i dodataka kalcija. Kada bi velik broj ljudi otkrio istinu i sve se manje oslanjao na ove proizvode, a sve više na prirodne izvore kalcija -voće povrće, orašaste plodove i sjemenke - to bi predstavljalo velike ekonomske nevolje ovim industrijama. Znam da je žalosno što se svelo na profit protiv zdravlja, ali ovdje se radi o golemoj količini novaca. Ne budimo naivni. Ljudi će se kompromitirati za dobre stare "zelembaće", a za to nema boljeg primjera od nastojanja mliječne industrije i unajmljenih govornika da vas uvjere da dalje koristite njihove proizvode usprkos ogromnoj količini dokaza da doprinose osteoporozi!

' Ovaj hormon tijelo proizvodi kao posljedicu apsorpcije vitamina D. M "Pediatrics", Volume 75, 1985, str. 182

SMANJITE BOLESTI

Kao što sam rekao ranije u ovom poglavlju, predstavnici mliječne industrije izrazili su negodovanje nad našom tvrdnjom u "Fit for Life 1" da mliječni proizvodi nisu tako dobra hrana kao što nas se navodi da vjerujemo. Sada kada sam pokazao da su još gori, da su dapače štetni, opasni i izazivaju bolesti, pitam se nije li ovo negodovanje predstava, oblak dima koji bi prikrio njihove komercijalne motive nukanja ljudi štetnim proizvodom hineći srdžbu kada su suočeni s vlastitim nepoštenjem.

Mliječni proizvodi su povezani sa svim bolestima dišnog sustava. S tim se slaže svaki nepristrani istraživač i autoritet na temu utjecaja mliječnih proizvoda.

Godišnje umire preko 30,000 djece mlađe od pet godina od bolesti dišnog sustava. Petnaest tisuća ovih nesretnika umire u toku prvog mjeseca života. Preko 5,000 umire u prvom tjednu od sindroma dišnih bolesti (SDB). U SAD to je glavni uzrok smrti uslijed bolesti kod djece mlađe od tri godine.

Na temelju svojih sedamnaest godina rada u području zdravstva potpuno sam uvjeren da ovu nacionalnu tragediju uzrokuju goleme količine mliječnih proizvoda koje se redovito nameću trudnim ženama. Ogromne količine prekomjerne sluzi prekrivaju mala dječja pluća i ]| onemogućuju im pravilan razvoj. Jeste li se pitali zašto je potrebna : cjevčica za isisavanje guste sluzi iz grla i nosa novorođenčeta neposredno nakon rođenja kako bi moglo disati? Kod djece žena koje tijekom trudnoće nisu uzimale mliječne proizvode ovo isisavanje nije potrebno, jer su im dišni putevi čisti. Prema izdanju "Lancet"-a od siječnja 1960. (str. 177) u plućima djece koja umiru od SDB-a nalazi se tvar "sluzoprotein" (93). Ovaj gusti sluzavi protein je upravo ono što se stvara u tijelu kod uzimanja mliječnih proizvoda. Istraživanja pokazuju da su njime prekrivena osjetljiva mala dječja pluća. Prema mom mišljenju, ova tvar ne bi bila prisutna da buduća majka drastično smanji potrošnju mliječnih proizvoda tijekom trudnoće.

Izazivam mliječnu industriju da dokaže da sam u krivu. To bi mogli lako dokazati pomoću sitnog, infinitezimalnog postotka stotina milijuna dolara koje troše na reklamu kojom uvjeravaju ljude da konzumiraju njihove proizvode. Mogli bi postaviti jednostavan pokus praćenja jedne skupine žena koja konzumira onoliko mliječnih proizvoda koliko preporučuju nutricionist koji zastupaju mliječnu industriju, druge skupine koja konzumira upola toliko i treće koja uopće ne uzima mliječne proizvode. Tvrdim (kao i drugi stručnjaci za ovo područje) da će prva skupina imati najviše poteškoća pri porodu i najviši postotak SDB-a. Druga skupina će imati manje, a treća najmanje.

Volio bih da se ljudi koji vode ovu industriju prestanu skrivati iza bujice domišljatih riječi svojih plaćenih stručnjaka za prehranu i da

prestanu hiniti uvrijeđenost zbog opravdane zabrinutosti nad njihovim proizvodima. Ako žele biti uvrijeđeni, neka se uvrijede vlastitom ulogom u ovoj tragičnoj stvari.

Vidjet ćete. Mliječna industrija će ovo ignorirati ili smatrati nevažnim ili će mene optužiti za nešto; nikad neće prihvatiti moj izazov dokle god postoji i najmanja mogućnost ugrožavanja njihovih prihoda, radilo se o mrtvim bebama ili ne.

Upamtite, ne predlažem vam da se potpuno odreknete životinjskih proizvoda. Ako to na kraju učinite, sjajno! No, zasad samo razmotrite smanjenje unosa i zamislite da ste u prijelaznom stanju. Životinjski proizvodi uključeni su u recepte na kraju knjige i "Fit for Life 1" da biste naučili kako da ih jedete uz što manju štetnost. Najvažnija je umjerenost, a ne brzina dostizanja cilja. Dokle god postižete određeni napredak, poboljšavate vaše zdravlje - nema potrebe za osjećajem krivice, optužbama ili frustracijom. Uzimajući u obzir dokaze iz ovog poglavlja, molim vas učinite nešto kako biste smanjili količinu životinjskih poizvoda koju jedete. Jedini razlog zbog kojega to možda ne biste željeli učiniti je da vas uopće ne zabrinjava mogućnost dobivanja raka , leukemije, bolesti srca, srčanog udara, visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola, dijabetesa, artritisa, multiple skleroze, poremećaja štitnjače, guše, čireva, kostobolje, oštećenja bubrega, oštećenja jetre, migrene, žučnih kamenaca, bubrežnih kamenaca, neočekivane smrti novorođenčeta, tinitisa, astme, alergija, infekcije uha, bronhitisa, sinusitisa niti osteoporoze.

POSEBNA OPASKA: Kada sam počeo prikupljati materijal za ovo poglavlje, namjera mi je bila da citiram sva istraživanja koja sam mogao naći koja pokazuju štetnost životinjskih proizvoda. Na moje čuđenje materijala je bilo toliko puno više nego što sam očekivao, da sam ubrzo shvatio da bi to bilo nemoguće. Da sam htio obuhvatiti sve, trebala bi mi knjiga nekoliko puta veća od ove. Nemojte misliti da uveličavam. Postoji toliko istraživanja da bi se lako napisale tri knjige veličine ove koju držite u rukama. Otvoreno govoreći, bio sam zapanjen. Znao sam da životinjski proizvodi predstavljaju opasnost, samo nisam shvaćao koliko mnogo dokaza postoji koji podržavaju moju tvrdnju i koliko su dugo poznati čak i tradicionalnoj znanosti. (Prirodhi Higijeničari, naravno, odavno znaju za te opasnosti)

Postoji li liječnik, dijetetičar, nutricionist ili član mesne ili mliječne industrije koji bi želio i dalje inzistirati da životinjski proizvodi nisu opasni kao da sve ove informacije ne postoje? Ako ste iskreno nesvjesni goleme količine dokaza koji tvrde suprotno, pozivam vas da pođete u najbližu sveučilišnu knjižnicu i pogledate u "Cumulated Index Medicus". Ova knjiga koju je izdao "Department of Health and Human Resources" toliko je masivna i opsežna da će vam se zavrtjeti u glavi. Svake godine izlazi dvadeset do dvadesetipet svezaka koji sadrže sva svjetska istraživanja po pitanju zdravstva. Možete pregledati nekoliko desetljeća pod naslovima

"Meso" i "Mlijeko"; pogledajte podnaslov "Negativni utjecaji". Tu ćete naći popis nekoliko stotina istraživačkih radova i časopise u kojima su objavljeni.

Vi koji i dalje ne vjerujete, ne napadajte mene. Potužite se bezbrojnim istraživačima na čije se radove pozivam. Siguran sam da će ih zanimati vaše mišljenje. Još bolje, učinite uslugu stanovništvu ove zemlje i podrobno se informirajte o ovoj temi.

Jednog dana u budućnosti svi će biti svjesni štetnosti jedenja životinjskih proizvoda kao što smo danas svjesni nužnosti Iječnikova pranja ruku prije porađanja djeteta. Zašto ne biste krenuli prije i dostigli one koji već više od jednog stoljeća upozoravaju ljude da ne konzumiraju životinjske proizvode? Zauzmite stav koji će početi smanjivati patnu. SADA.

Prvih dvadestet i pet godina života proveo sam jedući životinjske proizvode najmanje tri puta dnevno. Bio sam debeo, bolestan, umoran, nemotiviran, patio sam od bolova, i neprestano se borio s nekim zdravstvenim problemom. Posljednjih sedamnaest godina unosim minimalne količine životinjskih proizvoda (svjež maslac i kiselo vrhnje) i potpuno sam se oslobodio prethodnih boljki. Tisuće drugih ljudi je promijenilo svoj život na sličan način bilo odricanjem od životinjskih proizvoda ili značajnim smanjenjem njihove potrošnje. TO MOŽETE I VI!

PETNAESTO POGLAVLJE Za našu djecu

HARVEY: Naš najdragocjeniji izvor, naše blago - naša budućnost - su naša djeca. Ogromna briga koju Marilyn i ja osjećamo za njih je naša najjača pokretačka snaga. Naša djeca zaslužuju biti voljena, njegovana i zaštićena od onoga što se ponekad čini otvorenim napadom na njihovo blagostanje. Čista i iskrena dječja nedužnost je Božji dar koji nas hrani, jedinstveno veselje koje grije naša srca. Mi, kao čuvari njihova zdravlja dok ne odrastaju dovoljno da se brinu sami za sebe, imamo ogromnu odgovornost / obavezu da im osiguramo sve što je potrebno za njihovo zdravlje i vitalnost.

Ako odrasla osoba pregleda razne pristupe življenju i, nakon vaganja svih mogućnosti, odluči živjeti zanemarujući većinu elemenata zdravlja, to je isključivo njeno pravo. No, nema pravo nametnuti te vrijednosti djeci koja su potpuno ovisna o presudbama i vodstvu svojih skrbnika.

Ovo su dužnosti najviše važnosti. Da li će naša djeca biti zdrava i sretna ili neprestano mučena jednom bolešću za drugom, gotovo je isključivo na nama. Ovo je ponekad težak teret. Savjesno činiti ono što je najbolje za dijete može biti izuzetno teško. Djeca su nam stalno suočena sa svim mogućim nezdravim proizvodima da ponekad i najpredaniji roditelj postaje toliko frustriran da se povlači i prepušta liniji manjeg otpora. Ovaj stav: "Predajem se" je upravo što mnogi oglašivači vrebaju. Tako je. Postoje ljudi koji provode bezbrojne sate smišljajući stvari kojima će namamiti dječju želju, čak čežnju. Ne zanima ih da su možda te stvari štetne, već što se može prodati i po kojoj cijeni.

Već ste naučili koliko je u našim životima važna hrana kao građevni materijal naših tijela. Odabir hrane nije nikada važniji nego u godinama rasta i razvoja djeteta. Koliko su dobro naša djeca hranjena možemo vidjeti po tome kako se osjećaju i po rezultatima koje postižu.

Naša djeca bi trebala biti svjetleći primjeri krepkog zdravlja. Činjenica je da je danas dvostruko više djece ograničeno u svojim aktivnostima zbog kroničnih bolesti nego prije dvadesetpet godina! Djeca su danas podložna kapi. Devedesetosam posto mladeži ima bar jedan faktor koji ih čini sklonima srčanim bolestima. Sedamdesetpet posto ih je daleko predebelo. Četrdesetdva posto ima kolesterol iznad "prihvatljivog". Godine 1954. 58 posto naše djece nije moglo proći na testu tjelesne izdržljivosti. Na istom testu 1978. 86 postoje palo. Godine 1983. 99 posto

naše djece nije moglo položiti i nisu se mogli kvalificirati za Nagradu predsjednika za tjelesnu izdržljivost. Stvari se postupno pogoršavaju.

George Allen, bivši trener profesionalne nogometne ekipe "Washington Redskins" i sadašnji predsjednik Predsjednikovog tjelesnog konzulata kaže d a j e "užasnut situacijom. Danas mnogi dječaci i djevojčice ne mogu pretrčati niti milju u trinaest minuta. Zamislite! Većina odraslih može bez napora prehodati milju za jedanaest minuta." Prema Allenu i drugim autoritetima za tjelesnu izdržljivost, bit problema je u tome što školska djeca ne dobivaju ispravne upute o tjelovježbi i prehrani. Ma nemojte!

Skoro svaki pedijatar će vam reći da su neprekidne groznice, prehlade, proljevi, infekcije uha, povećana sluzavost nosa i kašalj od kojih pati naša mladost "uobičajene dječje bolesti". Slaba, krhka, boležljiva djeca toliko su postala učestala da naši zdravstveni savjetnici, naši "stručnjaci" smatraju te probleme uobičajenima! Ne bi smjeli biti uobičajeni. To što jesu je ogromna tragedija. Ovi "uobičajeni" problemi djetinjstva su upozorenja tijela da nešto nije u redu. Umjesto da se ta poruka prepozna i poduznu pravilne mjere da se problem ukloni, smatra se nevažnom, a djeci daje neki lijek za suzbijanje simptoma. Problem kod suzbijanja simptoma i zanemarivanja uzroka je što uzrok postepeno postaje sve gori i gori. Naša voljena djeca, naši obožavani i najdraži maleni trebali bi biti puni života. Trebali bi biti apsolutno utjelovljenje života. Trebali bi biti veličanstveno živi. Ne samo da nisu oličenje zdravlja i vitalnosti koje bi trebali biti, već boluju od svih mogućih oboljenja: srčanih bolesti, gojaznosti, dijabetesa, prehlada, upala pluća, groznica, probavnih bolesti, oslabljenog vida, loših zubiju, letargije itd., itd. Vrhunac je da je najzastupljeniji uzrok smrti naše djece zbog bolesti rak. Rak!

Koje je kukavne zločine počinila naša nedužna mladost da je zaslužila ovako strašno iskustvo u najnježnijim godinama? To je njima učinjeno. Dat ću vam tri kratka primjera kako biste razumjeli da proizvođači hrane u ovoj zemlji ne prezaju ni od čega u trovanju vašeg djeteta radi profita. Traže malu djecu, predškolsku i školsku. Čak ni kada su suočeni s golemim dokazima o štetnosti po zdravlje, zalažu se protiv promjena nastojeći pod svaku cijenu nastaviti. Tek kada ih sila zakona zaustavi zaista će prestati - nadam se.

Prvi primjer je tragičan niz od barem 130 slučajeva beba koje nisu rasle i koje su se razboljele nakon primanja dječje hrane kojoj su nedostajali neki hranjivi sastojci. Godine 1980. Kongres je stavio na snagu zakon o minimalnim količinama hranjivih sastojaka, kontroli kvalitete i drugim standardima za dječju hranu, lako je FDA izdala predložena pravila kako bi se sproveo zakon, novoimenovano osoblje FDA odgađalo je primjenu tih pravila i podleglo zahtjevima proizvođača dječje hrane da drastično ublaže propise. Zašto bi to učinili? To su ljudi o kojima ovisite da vas opskrbe možda jedinom

hranom koju vaše dijete jede. Borili su se da je održe lošijom! I dragi moji, pobijedili su - ako to želite nazvati pobjedom. Izmijenjena pravila izdana su u travnju 1982. i stupila su na snagu u srpnju 1982. Prema memorandumu FDA, pravila su prepravljena tako da "uglavnom odražavaju promjene koje su predložili proizvođači". Lijepo.

Drugi primjer odnosi se na "Gerber" i "Beechnut", dva najveća domaća proizvođača dječje hrane. Oni proizvode tri vrste hrane za djecu; procjeđenu hranu za bebe, malo gušću hranu za nešto veću djecu i hranu za djecu koja su prohodala. Tijekom 1970-ih javnosti ih je prisilila da prestanu dodavati opasno visoke količine soli u prve dvije vrste dječje hrane zbog utjecaja kojeg bi to kasnije u životu imalo na visok tlak. No, budući da im se nije posebno naglasilo da smanje sol i u trećoj vrsti hrane, nisu to učinili. I, 1984. Centar za znanost u službi javnosti morao ih je posebno tražiti da to učine. S takvim ljudima morate biti vrlo određeni -"Ne želim opasno visoke količine soli u bilo kojoj dječjoj hrani, čak ni onoj za djecu koja već hodaju". Usput, 1984. "Beechnut" je kažnjen najvišom kaznom Odjela za poljoprivredu države New York - $250,000. "Beechnut" je prodavao sok od jabuke za djecu na kojemu je pisalo da je "100 posto čisti" sok od jabuke. Ispalo je da tekućina sadrži umjetne dodatke i vrlo malo ili ništa jabučnog soka. Ovo nisu automobili o kojima lažu, niti televizori niti tosteri. Ovo je hrana vašeg djeteta!

Treći je primjer slučaj podmuklog pokušaja stavljanja loše mesne hrane u želudac vašeg djeteta. U siječnju 1985. Odjel za poljoprivredu SAD zabranio je dvjema peradarskim tvrtkama da opskrbljuju škole hranom na temelju činjenice da tvrtke lažno predstavljaju da njihovi proizvodi zadovoljavaju vladine specifikacije. Očito su, "Cal-Pacific Poultry" i "Beaumont Poultry", obje u Kaliforniji pod istom upravom, koristile neovlaštene markice za falsificiranje datuma proizvodnje skrivajući tako stvarnu starost mesa. Fuj! Pošaljite djecu u školu po trulo pileće meso. Toliko je još ovakvih slučajeva velikih trgovina koje paze na svoje profite umjesto na zdravlje vašeg djeteta da je to jednostavno odvratno. Stalno se događa.

Ne želim da izgleda kao da nema nade. Naprotiv, nije upitno da se stanje može okrenuti. Zaista, u mnogim slučajevima ga i okreću oni koji su dovoljno brižni da poduzmu prikladne korake nužne za zaštitu svojih voljenih. Nitko, ama baš nitko, ne može voljeti vašu djecu kao vi i ni u koga se ne možete pouzdati da će ih zaštititi poput vas. Jedini način da ih se poštedi jada i blagoslovi veseljem i živošću koje zaslužuju je da ih vi zaštitite. Jedna od najboljih mjera koju možete sada poduzeti je da ih počnete štititi od vjerojatno najsilnijeg napada na njihovo blagostanje danas, industrije "junk" hrane.

Prije nego što nastavimo, moramo preimenovati "junk" hranu, barem u ovoj knjizi. Izraz "junk" hrana se toliko često koristi da je postao demodiran. Više nema pravog značenja. Čak se o njoj zbijaju i šale. A

pitanje zasigurno nije smiješno. U ovoj knjizi ćemo ju nazvati "mrtvom" hranom , jer je upravo to. Nemojmo okolišati.

Definirajmo mrtvu hranu: tipično, jako obrađena hrana lišena svih hranjivih vrijednosti, bogata solju, šećerom i masnoćama, te ne podmiruje nijednu potrebu tijela. Zvuči li kao nešto na čemu biste htijeli da vaše dijete odraste? Ne? Pa industrija mrtve hrane najviše bi to htjela. Troše milijune dolara kako bi "upecali" vas i vašu djecu , unajmili "stručnjake" čije se cijenjene preporuke prodaju najboljem ponuđaču da vas uvjere da njihovo smeće nije tako loše.

Mrtva hrana nije samo nešto'što se jede. Predstavlja novac, profite i moćno reklamiranje. Više od polovice hrane koju pojede tipičan Amerikanac je mrtva hrana. To je preko 700 funti mrtve hrane godišnje. To ne uključuje hranu poput mesa, alkohola i bijelog kruha. Budući da mrtva hrana nema hranjivih vrijednosti, zašto je ljudi jedu? Zato jer je vrlo uočljiva, jako reklamirana i temelj nacionalne prehrambene trgovine. Mrtva hrana postoji iz jednostavnog razloga stoje profitabilna.

Dobro je poznata činjenica da je roba s najnižim profitom u trgovinama ona prava koja nas održava na životu. Pakirana, obrađena hrana ima najvišu cijenu. Kako je to perverzno. Ono što vam najviše pomaže i što je zapravo zdravije košta najmanje, no, ljudi jedu puno više onih proizvoda koji štete i najviše koštaju.

Pogledajte krumpir. Lako se uzgaja, bogat je hranjivim sastojcima, sadrži vitamine, minerale i svih osam esencijalnih aminokiselina. Koliko košta? Dvadesetpet centi za jednu funtu? Uzmite isti krumpir, spržite ga u ulju, ubijte sve što vrijedi, dodajte sol i konzervanse, stavite ga u šarenu vrećicu sa zgodnim imenom i dobit ćete čipse koji se prodaju po cijeni deset do dvadeset puta većoj od početnog krumpira. Jeste li čuli za "Betty Crocker's Twice Baked"? To je uvreda inteligenciji da ne govorim o uzvišenom krumpiru. Osim vrlo male količine izmučenih krumpira (osušenih, naravno, što znači obrađenih, što znači bezvrijednih) sadrži oko trideset drugih sastojaka: kemikalije, kemikalije, kemikalije, BHA, BHT, natrij glutaminat, kukuruzni sirup, pileću mast, svinjsku mast ili goveđi loj itd. itd. Zatim dodajete mlijeko, jaja i maslac. Pravi krumpir takoreći nema masnoće. "Twice baked" ima vrlo mnogo masnoće. Evo, problematične točke. Umjesto da kupite običan krumpir, ispečete ga i dobijete neke vrijednosti iz njega za oko dvadesetpet do trideset centi po funti, možete kupiti kutiju "Twice baked" od 125 g za ..$1,19 ili funtu za $3,81. Lukavo. Mrtva hrana je toliko skupa, zato jer netko mora platiti ambalažu i reklamu. Taj netko ste vi. Bez reklamiranja ne bi bilo industrije mrtve hrane. Da je nikad nismo vidjeli, ne bismo sigurno znali ništa o njoj. I, budući da mrtva hrana ne podmiruje niti jednu potrebu za hranjivim sastojcima i naša tijela nemaju urođenu potrebu za njom, da smo gladni, posegnuli bismo za nečim što će koristiti našim tijelima.

Što mislite, na koga najjače cilja industrija mrtve hrane? Pa, na vaše male ljubljene, naravno! Oni su najbespomoćniji članovi društva, ne razumiju riječ prehrana niti važnost jedenja zdrave hrane. Ono što znaju o hrani dobivaju iz televizijskih emisija i reklama, a osvetoljubivo ih zaskaču. Neki od najvještijih oglašivača i trgovaca unajmljeni su kako bi se dočepali vaše djece! Podrežite ih i ne puštajte ih da rastu. Privucite ih, dražite ih i upecajte ih! Prije nekoliko mjeseci sin me pitao da li bih htio s njim gledati posebni program "Charlie Brown-a" - "Trajat će čitav sat, tata," od osam do devet sati navečer. Sjeo sam s njim i uzeo olovku i papir i zapisao reklame koje su puštane u to vrijeme. Bilo ih je jedanaest. Devet za jako zašećerenu, visokoobrađenu mrtvu hranu poput slatkiša, pahuljica za doručak, gaziranih sokova i slično. Devet u jedan sat! Čak je i moj sin shvatio da se njime manipulira. Rekao je:"Eno ih, opet me pokušavaju upecati na šećer. Jel'da tata?"

PAHULJICE ZA DORUČAK-NAPAD NA ZDRAVLJE VAŠEG DJETETA

Pahuljice za doručak su školski primjer uspješnog odstranjivanja novca. Krajem devetnaestog stoljeća Dr. John Kellogg vodio je zdravstvenu ustanovu za vegetarijance u Battle Creek-u, Michigan. Godine 1895., u vrijeme kada su ljudi jeli strahovite količine mesa uvjereni da su voće i povrće "prljavi", Dr. Kellogg je, tragajući za zdravim nadosmjestkom za meso, izumio "cornflakes". Ovo je bio relativno čist proizvod - gotovo netaknut, neobrađen kukuruz, samljeven, rastopljen, ugrijan i osušen. Dr. Kellogg, koji se iskreno brinuo za ljudsko zdravlje, zgrčio bi se od sramote i zbunjenosti (da ne govorimo o srdžbi) nad današnjom perverzijom pahuljica koje je izmislio.

Znate li kako se danas rade "cornflakes"? Prvo se zrnje kukuruza namače u lužini. Lužini! Istoj nagrizajućoj tvari koja će vam spaliti kožu. Zatim se zrnje izlaže pari pod tlakom te se namače u začinjenom sirupu koji je uglavnom rafinirani bijeli šećer. Tada se suši dok se ne stvrdne i pušta kroz ogromne valjke koji ga splošnjavaju pod tlakom od sedamdesetpet tona. Nakon toga ih se prži, grije i razbija na pahuljice koje su spremne za uranjanje u kupku konzervansa i aditiva. Ono što je otpočelo kao pravo zrno kukuruza pretvorilo se u silu smrti.

Pođete li u najbližu trgovinu, vidjet ćete da najviše mjesta na policama zauzimaju pahuljice za doručak. Kada spoznate da su gotovo sve pravljene od istih osnovnih sastojaka - kukuruza, pšenice, riže i zobi, vidjet ćete da se proizvođači moraju koristiti prilično maštovitim doskočicama kako bi vas uvjerili da je njihov proizvod bolji od toliko mnogo drugih. Svi se natječu za vaš dolar.

Prije nego vam pokažem neke njihove strategije prodaje, pogledajmo prvo sastojke ovog " vrlo hranjivog proizvoda". Ne mogu

govoriti o svima, jer ih je previše. Stoga ću izdvojiti jedan Kellogg's-ov -"Fruit Loops". Nadam se da se zbog toga Dr. Kellogg neće previše okretati u grobu. ( Nastavite s vašim najomiljenijim.)

Prema zakonu, jedna strana kutije s pahuljicama mora imati "podatke o hranjivoj vrijednosti". Možete se kladiti u prazne kalorije da je ne bi bilo da nije obavezna, no i u ovakvim uvjetima proizvođači su se zaista potrudili da budu što nerazumljiviji. Radi se o mješavini grama (g), miligrama (mg), porcija od jedne unce, ekvivalenata i mnogih višesložnih riječi. Na kraju popisa nalaze se "podaci o ugljikohidratima" u gramima (g). Sve je u jedinicama porcija od jedne unce što je 28,35 grama. Dva su popisa; (1) složeni ugljikohidrati i (2) sukroza i drugi šećeri. U "Fruit Loops" ima 13 grama šećera, što znači da je preko 45 posto šećer, odnosno da je šećer glavni sastojak. Tako je. Ima ga više od kukuruza, pšenice ili zobi. Zaista bi me čudilo da danas postoji itko tko nije upoznat s opasnostima prerađenog bijelog šećera u ljudskoj prehrani. Njegova upotreba povezuje se s toliko različitih bolesti i poremećaja metabolizma da bi ih bilo teško sve razmotriti u ovom poglavlju.

Tijekom procesa rafiniranja u šećeru se uništavaju šezdesetčetiri elementa. Nestaju svi vitamini, minerali, enzimi, aminokiseline i vlakna, a ostaje samo prazna, nehranjiva štetna sukroza. Zaista ne sadrži ništa vrijedno. Kada ju jedete, vaše tijelo mora uzimati temeljne hranjive sastojke iz zdravih stanica kako bi s njom izašlo na kraj. Dvije knjige koje biste trebali pročitati ukoliko želite znati kako vas šećer može otjerati u preranu smrt su: "Sugar Blues" William-a Dufty-a i "Sweet and Dangerous" John-a Yudkin-a.

Za sada imamo 45,85 posto šećera. Zatim 12 grama kukuruznog, pšeničnog i zobenog brašna. Ne kukuruza, pšenice i zobi, već visoko obrađenih brašna. To je 42,3 posto rafiniranog brašna. Pogađate? Preko 88 posto pahuljica otpada na rafinirani šećer i škrob! Da ponovim. Preko 88 posto pahuljica otpada na rafinirani šećer i škrob! Za vašeg klinca? Svakoga dana? Gospode, smiluj se! Stoje u preostalih nešto manje od 12 posto? Biljno ulje pomiješano s vodikom, pristojan naziv za zasićenu mast, sol, umjetne boje, nešto butilatnog hidroksitoluena (BHT), kojeg vam donosi naša prijazna kemijska tvrtka radi spriječavanja užeglosti biljnog ulja; nešto sintetiziranih, anorganskih, umjetnih vitamina i nešto anorganskih minerala. To nije hrana. To je vrlo loša, neslana šala. Nemojte da vas zavedu sjajni natpisi proizvođača "SADA POJAČANO ILI OBOGAĆENO ESENCIJALNIM VITAMINIMA".

Oni koji se zalažu za mrtvu hranu neprestano pokušavaju otkriti nove puteve ulaska u vašu lisnicu. Ovo je još jedna jeftina prijevara. Oni znaju da njihovi proizvodi nemaju hranjive vrijednosti kad su sve hranjive tvari zagrijane, smotane, napuhane, istisnute i "izšećerene". Stoga, da bi se obranili od napadaja klevetnika, pokušavaju nešto vratiti natrag. Dodavaju anorganske tvari za obogaćivanje, koje su kemikalije kao i drugi

aditivi i konzervansi kojima je prožeta štetna hrana. Njih tijelo ne može iskoristiti poput prirodnih elemenata. Ni na koji način ne zamjenjuju niti služe istoj svrsi kao vitamini, minerali i hranjiva koja istovremeno postoje u živoj, cjelovitoj hrani. Cilj je da povjerujete kako se dodavanjem umjetnih hranjivih sastojaka može čudesno preobraziti patvorena, prekomjerno obrađena smjesa mrtve hrane i kemikalija u hranjivu zdravu hranu. Hoće li nova sjedala i novi premaz boje pretvoriti staru olupinu u auto koji dobro ide?

Tijekom procesa mljevenja i rafiniranja iz brašna se uklanja ili oštećuje više od dvadesetšest esencijalnih elemenata. Procesom "obogaćivanja" vraća se sićušan, neupotrebljiv postotak istih. Da vam netko iz džepa uzme $26, zadrži $22, a vama vrati $4 u lažnom novcu, biste li se smatrali "obogaćenima"? Pa, eto vam je: mješavine rafiniranog šećera, rafiniranog škroba, zasićenih masnoća, soli i hrpe kemikalija koje drže sve to zajedno. Kad smo već kod kemikalija, želite li čuti nešto što će vas začuditi više od ičega? Otvorite kutiju "Fruit Loops", gurnite nos unutra i duboko udahnite. Nećete vjerovati da neki ljudi stvarno dopuštaju svojoj djeci da to jedu. Miriše poput izljeva kemikalija, potpuno odurno, a upravo takvo je i u tijelu.

Od Dr. Edward A. Taub-a sam saznao o neobjavljenom ispitivanju provedenom na "Fruit Loops" prije nekoliko godina na jednom sveučilištu na zapadnoj obali. Kutija "Fruit Loops" stavljena je u kavez sa štakorima. Štakori su pojeli kutiju i ostavili "Fruit Loops". Pomirišite ih i vidjet ćete zašto.

Reklamom se postiže da ljudi jedu hranu koju čak i štakori izbjegavaju. Ovdje govorimo o velikom novcu, oko 4,5 milijardi dolara od prodaje. Industrija koristi najnepoštenije i najnedostojnije moguće metode kako bi navela djecu da žele te mrtve proizvode. To je prevazišlo jeftine darove, životinje koje govore i vesele klaunove. Ove odvratnosti sada nazivaju prema likovima iz crtanih filmova koje djeca gledaju. Tako postoje raznobojne, šećerom prekrivene i kemikalijama prožete pahuljice za doručak zvane "Strawberry Shortcake, Smurffberry Crunch, Donkey Kong, Mr. T, CP30, G. I. Joe, Cabbage Patch Dolls, PacMan, ET, Rainbow Bright, Ghost Busters". Smatram da je ovo posebno vrijedno prezira. Mali, osjetljivi dječji umovi smatraju te omiljene likove herojima. Uvijek budni proizvođači hrane plaćaju čitavo bogatstvo za pravo stavljanja tih heroja na kutije napoja maskirane kao hrana. Trebao bi postojati zakon.

Roditelji diljem zemlje zauzeli su se protiv rasparčivača droge. Ujedinili su se kako bi ove posrednike smrti istjerali iz svog susjedstva i dalje od škola. Jedini način da rasparčivači mrtve hrane puste vaše dijete na miru je da ih prestanete plaćati da prave svoje smeće. Osnovni razlog zbog kojeg roditelji kupuju te stvari je praktičnost - štede vrijeme.1 No, vaša djeca zaslužuju sve vrijeme koje je potrebno da se pobrinete da primaju živu hranu s kojom nitko nije petljao kako bi imala sretno i bezbolno

djetinjstvo. Ako prestanete kupovati ovu skupu, bezvrijednu "hranu", nestat će. Postojat će samo dok postoji potražnja. Zahtijevajte odličnost, a ne drugorazredne obrađene i rafinirane proizvode koji ne mogu zadovoljiti potrebe rastućeg dječjeg organizma.

Još jednu stvar valja uzeti u obzir po pitanju ovih pahuljica. Što se obično prelije preko njih? Mlijeko! Mlijeko u želucu ne ostaje tekućina. Tijekom probave, kada se unese tekućina, ono što prvo napušta želudac je voda. Kod mlijeka je ono što ostaje koagulacija gustih gruševina za čiju je razgradnju potrebna intenzivna probavna aktivnost. Usireno mlijeko je vrlo koncentrirani protein. Pahuljice su škrob, tako da imate potpuno nekompatibilnu kombinaciju hrane koja se kvari i trune u želucu. Dodavanjem voća pahuljicama i mlijeku stvara se još pogubnija kombinacija koja može samo stvoriti bolesti oduzimajući vašem djetetu energiju. Kada djeca jedu ove pahuljice s mlijekom, sva se njihova energija mora trošiti na svladavanje ove nekompatibilne mješavine u želucu; ne preostaje im energije za druge zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Nije ni čudo što mnoga djeca cvile i što se teško s njima izlazi na kraj.

U " Los Angeles Times " sam našao mali, lako previdiv članak s naslovom "Istraživanje TV reklama pokzuje naglasak na slatkoj hrani". Izvjestio je da je dijete, koje je tijekom prvih devet mjeseci u godini gledalo TV program po danu vikendom, moglo vidjeti preko 5500 reklama za pahuljice za doručak, slatkiše i druge zašećerene proizvode, a samo jednu za povrće. Koliko god da je to ogroman broj, uzmite u obzir da se radi samo o prvih devet mjeseci i samo o programu vikendom. Tko zna koliki bi broj bio da se zbroje sve reklame tijekom čitave godine?

Naravno, šećerna industrija učinit će apsolutno sve da pridonese ugledu svog proizvoda. Otkada se potrošnja zapravo smanjila za 25 posto od ranih 1970-ih (hvala Bogu), šećerna industrija započela je radijsku i tiskovnu kampanju vrijednu $2 milijuna koristeći slogan:"Koristite pravi šećer ako znate što je dobro za Vas". Reći će bilo što, učinit će bilo što i unajmit će bilo koga kao glasnogovornika. Najdraže im je kada nutricionisti izašu na ulice i hvale šećer. Toliko je napadno neprikladno da netko s nutricionističkom "titulom" može hvaliti otrov poput rafiniranog prerađenog šećera da je zapanjujuće. Zamislite da pivska industrija plati šeficu MPPV (Majke Protiv Pijanih Vozača) toliko da zapravo brani umjereno pijane vozače. Zamislite da NUS (Nacionalno Udruženje Strijelaca) unajmi nekoga čije je dijete ubijeno u pljački zakonito nabavljenim oružjem da brani "pravo" na kupovanje oružja preko oglasnika. Sada zamislite da šećerna industrija plaća nutricionista da brani konzumaciju šećera. Zapravo, to ne morate zamišljati, jer se stalno događa.

Pogodite tko je izjavio slijedeće: "Preporučio bih da bi većina ljudi mogla slobodno udvostručiti dnevni unos šećera. Ljudi kažu da od šećera dobivate samo kalorije, a nikakva hranjiva. Ne postoji savršena hrana, čak

ni majčino mlijeko". "Šećer bi trebalo zvati zabavnom hranom, a ne "junk" hranom".

Da, netko je to zaista izgovorio. Da li šef šećerne industrije? Da li predsjednik industrije pahuljica za doručak? Možda šef industrije slatkiša?

Predajte se. Nećete nikada pogoditi. To je rekao Dr. Frederick J. Stare, osnivač Odjela za prehranu pri Školi za javno zdravstvo na Sveučilištu u Harvard-u. Znam, ni ja nisam mogao vjerovati. Dr. Stare je primio predstavnike instituta za pahuljice za doručak, te tvrtki "Kellogg" i "Nabisco", te svjedočio pred Kongresom u ime industrije pahuljica za doručak i šećerne industrije. Da li vam slika postaje jasnija?

U obraćanju o izbirljivosti u hrani koje je 16.svibnja 1951. izdala Zaklada za istraživanje šećera, Dr. Stare je rekao:"Na kraju moram reći da su industrija hrane, Zaklada za istraživanje šećera, Zaklada za prehranu i nekoliko drugih pojedinačnih prehrambenih tvrtki učinile mnogo da podrže osnovnu prehranu i naš odjel [ prehrane na Harvardu ] na čemu smo im vrlo zahvalni". Između 1950. i 1956. prema "Open Letter II " Društva za prehranu - Boston (22.siječnja 1957.) ove skupine uložile su gotovo četvrt milijuna dolara u harvardski Odjel za prehranu Dr. Stare-a. Svježeg zraka. Trebam svježeg zraka!

Ohrabrujuće je znati da nisu svi tako glupi i lakovjerni kao što to mnogi nutricionistički "stručnjaci" misle. U rujnu 1983. na nacionalno prikazivanom "Donahue Show" jedan je od tih tzv. "autoriteta" iz polja prehrane grubo je prekinut u svom izlaganju bedastoća o šećeru. Dr. Victor Herbert vjerojatno je mislio da govori skupini budala. Ili to, ili je bio toliko naviknut da ga se uvažava, jer je imao "prihvatljive"preporuke i "M.D." iza svog imena, da je zaboravio misliti. Dok je iz nekog razloga branio šećer, publika ga je takoreći isfućkala sa pozornice kada joj je najozbiljnije pokušao objasniti da neka ispitivanja pokazuju da šećer zapravo smiruje djecu. Kada se buka stišala , jedan srdit član publike je ustao i rekao:"Ja sam učitelj i-najgori tjedan za rad u školi je tjedan nakon Noći vještica. Djeca od šećera polude". Zatim je Dr. Herbert pokušao obraniti svoj magareći položaj koristeći izraze koje nitko od publike nije mogao razumjeti. Srećom, Donahue ga je spasio i prešao na drugu temu. Moram priznati da je bilo vrlo ohrabrujuće gledati ga kako se koprca braneći se protiv upućenijeg gledateljstva. Hvala Bogu, ljudi više nisu spremni vjerovati bilo što zato jer dolazi iz usta "stručnjaka".

TRAGEDIJA RAKA KOD DJECE

Ranije spomenut rak, kao glavni ubojica naše djece, otriježnjuje. Ovo se ne smije olako shvatiti. Događa se i svatko od nas mora učiniti sve što može da zaštiti našu djecu od ove tragedije. Ne možemo se pouzdati u pomoć znanosti ili medicine kada je u pitanju rak. lako bi nas željeli uvjeriti da "dobivaju bitku" protiv ove strašne patnje, ne dobivaju. U stvari,

medicinska znanost polako potpuno gubi konce iz svojih ruku kada je rak u pitanju. Učestalo se u tisku pojavljuju veliki zbunjujući naslovi poput "Samo pomoću lijekova kaže izliječeni od raka". Time bi nas trebali navesti da mislimo kako se postiže napredak. No, niže u članku mnogo manjim slovima piše: "Izliječeni pacijent umro je od upale pluća".* Jeste li vidjeli crtani u kojemu dva nosača lijesa stoje nad grobom i jedan kaže drugome:"E, pa barem nije umro od ničega ozbiljnog"?

Nakon milijardi dolara, mnogo godina istraživanja, pogrešnih izjava 0 napretku i milijuna smrti, "dokazane" metode liječenja dokazale su samo da su neuspješne. Priče o napretku su upravo to, priče! "The New England Journal of Medicine" je jedan od najprestižnijih časopisa iz svijeta medicinske znanosti. Što u ovom časopisu kažu istraživači? Nije ohrabrujuće. Autori jednog rada pokušali su ocijeniti ukupni napredak u borbi protiv raka tijekom 1950. - 1985. Njihov zaključak:"Ovi podaci sami po sebi ne pokazuju da je posljednjih tridesetpet godina intenzivnog i rastućeg napora da se poboljša liječenje raka imalo cjelokupnog utjecaja na fundamentalnu mjeru kliničkog ishoda - smrt. Dapače, u odnosu na rak kao cjelinu, gubimo se. Učestalost raka se također povećava što ukazuje na neuspjeh spriječavanja ili kontroliranja novih ili već postojećih uzroka raka". U drugom odlomku kažu:"Kao glavni zaključak možemo reći da se tridesetpet godina intenzivnog rada usredotočenog većim dijelom na poboljšanje terapije mora smatrati neuspjelim".* Može li išta biti jasnije? Na kraju kažu:"Razlog ovog neuspjeha treba pažljivo procijeniti, no, u međuvremenu bismo možda trebali promijeniti pristup raku". Autori za budućnost predlažu:"Područja koja najviše obećavaju nalaze se u spriječavanju raka umjesto u liječenju".

To je upravo ono što Prirodni Higijeničari govore već tričetvrt stoljeća. Mnogo se govori o prevenciji, ali nedovoljno se čini.

Ne znam kako vi, ali ja sam vidio terapiju iz prve ruke. Ružna je, bolna i ne djeluje." Moram vam dat jedan primjer terapije protiv raka koja se koristi na odraslima i na našoj dragocjenoj djeci. Predstavlja uzaludnost 1 očaj mnogih terapija protiv raka. U mnogim slučajevima je terapija u potpunoj suprotnosti s dinamikom ljudskog tijela. Mislim da se najčešće terapiji pristupa jednostavno zato, jer medicinski tehničari moraju nešto raditi ili će ljudi početi postavljati pitanja o tome kuda idu milijarde dolara. Prečesto je terapija okrutna i toliko suprotna zdravom razumu da je čudo što se nastavlja.

•

* Ovo nije izmišljeno. Stvarno se pojavilo u " Los Angeles Times ", 2. veljače 1979. * Jedan od koautora citiranog izvještaja bio je John C. Bailar koji je bio urednik "Journal of the National Cancer Jnstute" i radio za isti institut dvadesetpet godina! ** Dr. John Cairns sa Harvarda također izjavljuje da se bitka protiv raka gubi. Prema njegovim riječima:"Moja kritika odnosi se na to da terapija protiv raka i istraživanja pružaju javnosti beskrajan niz otkrića i rješenja koja to uopće nisu".

Svi ratovi imaju svoje strahovite oblike uništavanja i patnje. Za vrijeme Prvog svjetskog rta, Nijemci su po prvi puta upotrijebili plin dušikov diklorodietil sulfid protiv SAD i Saveznika u Belgiji. Ovo odvratno oružje uzrokovalo je velike gubitke. Oni koji nisu podlegli plinu zadobili su strašne plikove na plućima, koži, očima i crijevima. Mnogi su ostali trajno osakaćeni. Sva medicinska terapija bila je neuspješna, a naknadne autopsije su pokazale da je plin uništio čak i limfno tkivo. Upotreba ovog užasnog otrova zabranjena je Ženevskom konvencijom 1925. Usprkos tome, od tada su ga neke zemlje ipak koristile. Godine 1984. otkriveno je da Irak koristi ovaj plin protiv Irana. Reagan-ova administracija to je oštro osudila. Sovjetski Savez optužen je da ga je koristio u Afganistnu. "ABC News Closeup" napravili su reportažu o Afganistanu pod naslovom "Kiša strahote". Prikazani su obimni dokazi umiranja ljudi od ovog plina. Ljudima su pluća bila toliko spaljena i puna plikova da su iskašljavali krv. U izjavi o upotrebi ovog plina jedan je glasnogovornik United States State Department-a rekao:"Ni jedna zemlja nema opravdanja za njegovu upotrebu".

Zamislite slijedeću sliku. Žena se nalazi kod doktora sa svojim voljenim sinom, teenager-om. Ulazi sestra, oko dječakove glave stavlja gumenu traku i kaže:"Ovo će pomoći smanjiti gubitak kose". Majka diše nepravilno u nervoznom iščekivanju. Dječak zasuče rukav i sestra mu podveže ruku. Dok stišće šaku, sestra ubada podlakticu tražeći venu koja nije stvrdnuta uslijed kemoterapije. Dječak se trgne pri ulasku igle, majka zadržava dah. Prvo mu u ruku ide lijek Oncovin. Jedak miris ubrzo izaziva mučninu kod dječaka. Sestra mu govori da duboko diše. Druga šprica sadrži samo oko tri žlice tekućine, ali izgleda kao jedna litra. Sama pomisao da će mu to uštrcati u žile pojačava dječakovu mučninu. Kako sestra uklanja posljednju iglu i izlazi iz sobe, dječakove oči susreću se s majčinim. On se pokušava nasmiješiti, ona pušta suzu i govori:"Jesi dobro, srce?" On klimne, ali lice mu se iskrivi. Majka ga zove imenom dok on trči prema umivaoniku, te povraća. Osamsatne posljedice terapije su počele. Sestra se vraća sa čašom hladne vode; dječak ponovo povraća. Dok, držeći se za ruke, odlazi s majkom ugovoriti datum slijedeće terapije - svakih deset dana - dječakovo lice ne odaje olakšanje. Zna da će mu fizičke popratne pojave obilježiti čitav dan, a emocionalni ožiljci pratit će ga čitav život.

Jeste li uočili vezu? Drugi lijek koji je izazvao tako burnu reakciju u dječakovom tijelu bio je dušikov diklorodietil sulfid. Da, isti plin zbog kojeg su ljudi iskašljavali krvava pluća tokom rata, isti plin čija je upotreba zabranjena u ratu, isti plin kojeg je osudio svatko od Predsjednika na dalje.

Kako se osjećate nakon što ste ovo pročitali? Zar vam zdrav razum ne vrišti od zgražanja? Ako ne, negdje je na odmoru. Priču koju ste

pročitali nisam izmislio kako bih vas šokirao. Napisao ju je dječak koji je to proživio.

"Journal of the American Medical Association" tiskao je prvi rad o upotrebi kemoterapije kod liječenja raka 21.rujna 1946. pod jednostavnim naslovom "Terapija dušikovim plinom". Ne zanimaju me nerazumljivosti koje izgovara neki "ugledni" doktor u bijeloj kuti i sa stetoskopom. Moji instinkti i zdrav razum užasnuti su da se ista ogavna tvar koja ubija može koristiti kao lijek. Sama činjenica da će tijelo biti u strašnim bolovima i agoniji osam sati trebala bi biti dovoljan dokaz da se tijelo nastoji zaštititi od te odvratne spletke. Ako pacijent umre, okrivljuje se rak. Ako pacijent uspije preživjeti, zasluge se pripisuju terapiji.

Zamisao korištenja toliko podle i smrtonosne tvari u ljudskom tijelu zato što je osoba bolesna previše je nevjerojatna. No, ideju zapravo brane naši medicinski "stručnjaci" koji su nekako sebi objasnili da bi ta tvar mogla biti korisnom. Što biste vi mislili kada biste naišli na reklamu za ovu knjigu koja vas poziva da učite o elementima zdravlja- hrani, zraku, vodi, tjelovježbi, odmoru dušičnom plinu itd. Zapitali biste se da ne čitate časopis "Lud". ELEMENTI ZDRAVLJA SU ONO ŠTO JE POTREBNO DA BI SE ODRŽAO ŽIVOT, BILO DA STE DOBROG ILI LOŠEG ZDRAVLJA. Ako zdravu osobu ne biste otrovali dušikovim plinom, onda jamačno to ne smijete učiniti niti bolesnoj osobi. Da se dušikov plin nije uveo tijekom rata, nikad se ne bi koristio u liječenju raka. Isprobava se na pacijentima samozato što postoji. Iz istog razloga Odjel za energiju pokušava kontaminirati našu hranu radioaktivnim otpadom: Ionako ga ima, pa bolje da ga za nešto iskoristimo. Tako je!

U čemu je bit čitave ove priče o raku i terapiji raka? Budući da znamo da će više naše djece umrijeti od raka nego od bilo koje druge bolesti, zaista moramo poduzeti preventivne korake sada kako naša dragocjena djeca ne bi nikad iskusila terapiju dušikovim plinom - niti bilo koju drugu. Znam da puno čimbenika igra ulogu u ovoj stravičnoj bolesti. Ishrana je jamačno među najvažnijima. Nema razloga da se ishrana djeteta ne može poboljšati i nema boljeg trenutka za to od sadašnjeg. Postalo je bolno očigledno da se ne možemo osloniti na medicinsku znanost da smanji pojavu raka niti da se uspješno s njim suoči kada je već otkriven.

Najveća zaštita koju će vaše dijete ikada dobiti dolazi od vaših napora. Zaštita protiv šećerom prožete, kemikalijama opterećene mrtve hrane koju nude proizvođači je zaštita protiv raka. Vašem djetetu je ona potrebna. Vi je možete pružiti i nema boljeg načina da iskoristite vrijeme.

ŠESNAESTO POGLAVLJE Naša djeca imaju također pravo biti Fit for Life

MARILYN: Jedno od pitanja koje se najčešće pojavljuje otkada smo napisali Fit for Life upućuju majke sa svih strana svijeta: "Kako mogu znati je li ovaj program dobra zamisao za moju djecu?"

Moje srce je s njima. Mase proturječnih informacija o prehrani sa svih strana svijeta zbunjuju zabrinute majke. Činjenica da smo kao majke izgubile svo nagonsko znanje koje smo nekada imale, a koje sve ženke drugih vrsta na Zemlji imaju - nagonsko znanje o tome kako hraniti svoje potomstvo - je zastrašujući dokaz o odvojenosti od našeg izvornog biološkog nasljeđa. Možemo biti sigurni da naši preci kroz milijune godina nisu imali nikakvih pitanja o njezi i prehrani svoje djece. Nikako ne bismo mogli preživjeti kao vrsta da oni nisu nagonski znali kako podizati zdrave naraštaje jednog za drugim. Naši mladi preci su morali biti hitrog koraka i dovoljno snažni za uspinjanje i dugotrajno pješačenje. Većinu vremena živjeli su na otvorenom i mnoge sate provodili su na suncu, vjetru i kiši.

Razumljiv je razlog za zabrinutost u današnje doba, naročito u svjetlu sve veće prisutnosti prerađene i beživotne hrane u svakom kutku života naše djece. Znam da vam to ne moram opisivati. Siguran sam da ste, kao brižni roditelji, duboko i bolno svjesni izravne veze između tih beživotnih namirnica za koje se zna da su otrovne za našu djecu i njihovog lošeg zdravstvenog stanja. Znamo da je situacija ovakva: Prerađivačka industrija se koncentrira na stvaranje ovisnosti djece o beživotnoj, kemijskoj hrani koju oni jedu od jutra do mraka. Usprkos naporima mnogih svjesnih roditelja koji nastoje ukloniti beživotnu hranu iz jelovnika svoje djece, ekonomska propaganda im je stalno nameće.

Industrija beživotne hrane poslužuje našoj djeci čak i školske obroke i uz pomoć je prehrambenih stručnjaka koje unajmljuje progurala u Odjelu za zdravstvo SAD-a i Društvenim službama Zakon o proizvodima tvrdeći da tako osigurava hranjive obroke po manjoj cijeni. Baš! Taj hranjivi obrok se sastoji od hamburgera, pečenih krumpirića, pizza i hrenovki u pecivu. Možete prošeteti po bilo kojoj američkoj ulici i dobiti isti takav obrok po izboru na jednom od fast-food mjesta. Takav obrok je većinom napravljen od neprirodnih preljeva i zasićenih masnoća! Kad je američki Odjel za poljoprivredu dao neočekivan i poticajan prijedlog da se meso u programima školskih obroka zamijeni maslacem od kikirikija, jezgričavim voćem i sjemenkama da bi se kod djece smanjio unos kancerogenih masnoća, naučili smo zanimljivo pravilo. To pravilo je, naravno, značilo da se meso mora posluživati djeci. Pitam se kao roditelj -

a znam i neki od vas se pitaju samnom - kako si mi kao nacija možemo priuštiti financiranje stranih ratova ako si ne možemo priuštiti krepku, visokokvalitetnu hranu za školske obroke naše djece? Od kakve je koristi naše sadašnje izdvajanje za razvoj naoružanja? Ne bismo li se trebali više baviti razvojem snažnih, budućih naraštaja Amerikanaca? Mogu li biti snažni ako napredujemo prečacem na račun kakvoće njihove prehrane? Loša hrana rezultira slabim razvojem.

Neki su pitali je li program Fit for Life zdrav pristup prehrani djece. Jedan od odgovora na to dolazi od desetogodišnje Gine Barlotte iz Columbusa, država Ohio koja nam je pisala 28. srpnja, 1986.

Dragi gospodine i gospođo Diamond,

Moji mama i tata su kupili vašu knjigu prije sedam mjeseci. Oni obično ne kupuju knjige o prehrani ili dijetama, ali vašu knjigu su kupili jer je logična. Pročitali su je i odlučili da ćemo početi jesti na taj način.

Mama i tata su nam također rekli što sol, šećer i meso rade našim arterijama. Moja mala sestra koja ima pet godina to zna napamet. Dok se vozimo autom ona nam to priča.

Svako malo idemo u Dunklin Donuts ili Baskin Robins2 6, ali to bar "ne radimo svaki dan". To kaže Patrice (moja petogodišnja sestra).

Natalie (moja devetogodišnja sestra) nije jela mnogo povrća. Sad kad se hranimo na ovaj način, voli gotovo svo povrće (osim vrste graha podrijetlom iz Perua)! Zapravo, nitko to u našoj obitelji ne voli osim tate.

U Columbusu ima jedan dućan zdrave hrane. Idemo tako možda jednom tjedno. Ne znam ravnaju li se oni po vašoj knjizi, ali su protiv mesa i mliječnih proizvoda. Tamo se može kupiti imitacija mlijeka ili kikiriki s rogačem. Mama kupuje imitaciju mlijeka za palačinke. Koristimo i pšenično brašno za palačinke.

lako ljudi ne misle da je vaš način prehrane pravilan, ima mnogo ljudi koji misle da je, uključujući i nas.

Vaša Gina Barlotta, stara 10 godina

•

Prihvaćajući činjenicu da je Fit for Life prikladan za djecu, što je istina budući da ga podržavaju mnogi liječnici uključujući dvojicu najnaprednijih pedijatara, dr. Edwarda A. Tauba i dr. Roberta S. Mendelsona, kako da ga prilagodimo životnim navikama naše djece?

Prvo, budući da je rak najveći ubojica djece, a dobar dio uzroka se povezuje izravno s prehranom, pogledajmo preporuke za prehranu za sprečavanje raka Američkog društva za rak: — — 26 Nazivi fast-food restauracija (op.prev.)

1. Jedite hranu bogatu vlaknima kao što su voće, povrće i neoguljene žitarice. 2. Koristite tamnozeleno i tamnožuto voće i povrće bogato vitaminima A i C. 3. Koristite brokule, kelj, prokulice, korabicu i cvjetaču. 4. Budite umjereni u konzumiranju hrane iz rasola, dimljene hrane i hrane iz rasola nitrita. 5. Smanjite ukupni unos masnoća iz životinjskih izvora, masnoća i ulja. 6. Izbjegavajte prekomjernu težinu. 7. Budite umjereni u konzumiranju alkohola. (Mnogi dječji lijekovi protiv kašlja sadrže prekomjerno visoke količine alkohola).

Svaka od ovih 7 preporuka je uključena u Fit for Life. Komentar u predgovoru ovih preporuka Američkog društva za rak

kaže: "Postoje dokazi da su prehrana i rak povezani. Slijedite ove promjene u svakodnevnoj prehrani da biste smanjili izglede za dobivanje raka." To je istovremeno i ohrabrujuće i tragično. Ohrabrujuće je to što nam jasno pokazuju da je RAK POD NAŠOM VLASTI. Tragično je to da su osamdeset godina, dok su predstavnici Prirodnog liječenja preklinjali ljude da shvate vezu između prehrane i raka i ostalih bolesti), oni zaduženi za tretman i sprečavanje bolesti gorljivo negirali tu povezanost i, štoviše, imali dovoljno drskosti prijetiti i zaplašivati zagovornike Prirodnog liječenja. Sad kad se uzajamna veza više ne može poricati zbog brojnih dokaza, konačno smo dobili plan prehrane koja sprečava rak. Koliko je života moglo biti spašeno da su te preporuke objavljene ranije?

Pogledajte čega to ima za prehranu djece u javnom sektoru? Zašto nema više pritisaka protiv hrane bez vlakana, nesvježe, masne, soljene i zašećerene hrane koja se nameće našoj djeci? Jesu li školski obroci u suglasju s ovim preporukama za prehranu koje sprečavaju rak? Sigurno ne! Zašto Američko dijetetsko društvo, koje je isključivo odgovorno za školski program prehrane i za hranu koja se nudi našoj bolesnoj djeci u bolnicama, u potpunosti zanemaruje preporuke za prehranu koje sprečavaju rak? O čijoj zaštiti oni skrbe - industrijskih profitera ili zaštiti naše djece? Obvezuje li Američko dijetetsko društvo industriju hrane da se drži prehrambenih preporuka za sprečavanje raka kad se radi o proizvodnji hrane za djecu? U svakom slučaju - ne! Bune li se liječnici i nutricionisti koji su odgovorni za našu dobrobit protiv načina na koji se naša djeca hrane? Nije li savršeno jasno da je zaštita djece od socijanih i ekonomskih sila koje ne cijene djecu kao naš najdragocjeniji i najvažniji resurs potpuno u rukama nas roditelja? Mi roditelji moramo preuzeti kontrolu i oduprijeti se zbog prava naših mališana da budu zdravi.

Očito je da mi moramo preuzeti kontrolu nad prehrambenom dobrobiti naše djece. Oduvijek je to bilo u rukama roditelja, no mnogi nisu znali što valja činiti, pa su to prepuštali djeci koja su postala male, nedužne žtrve-potrošači industrije beživotne hrane. Došlo je vrijeme da

ponovno preuzmemo kontrolu i zaštitimo nedužne koji očajnički trebaju našu zaštitu. Počnimo to činiti za njihovo dobro i što je brže moguće. Stoga ako se pitate je li Fit for Life prikladan za djecu ili ako ste zbunjeni jer neki liječnik ili nutricionist kaže kako nije, učinite provjeru prema preporukama za prehranu protiv pojave raka. Fit for Life zadovoljava sve (a i još neke druge) preporuke, a uzima u obzir i fiziologiju tijela tako da će bolovi u trbuhu i bolovi koje vaše dijete sada osjeća, a koji su posljedica pogrešne prehrane, biti stvar prošlosti. Dat će vam formulu za uključivanje u prehranu više voća, povrća, cjelovitih žitarica, uz smanjivanje masnih proizvoda životinjskog podrijetla.

Prije nekoliko godina javili su nam se Dale i Martha Kirstine, zgodan par iz San Juan Capistrana, država Kalifornija, koji su prešli na naš program. Program se tada zvao Dijamantna metoda, a o njemu su pročitali u časopisu Star. Dale je izgubio 13,5 kg i više ne pati od akutne hiperglikemije i alergija. Martha je s konfekcijske veličine 14 prešla na 6. Njihove dvije mlade, lijepe kćeri su s njima također prešle na program i to se, kako nam je rekao Dale, doista isplatilo. Therese i Lorie su u to vrijeme bile u školi za djecu s poteškoćama u učenju. Nakon 6 tjedana programa, javio se njihov učitelj da bi pitao je li bilo kakvih promjena u obiteljskom životu. Dale i Martha su objasnili da su djevojčice slijedile nov način prehrane. Učitelj je odvratio da je njihov rad u školi značajno poboljšan i pozvao je Dalea i Marthu da dođu u školu održati predavanje drugim roditeljima o Dijamantnoj metodi. Obje djevojčice su mogle napustiti specijalnu školu i upisati se u redovnu. Kad sam tri godine nakon toga razgovarao s Daleom i Marthom, rekli su mi da Therese i Lorie i dalje postižu dobre rezultate u redovnoj školi i da potpuno razumiju utjecaj pogrešne prehrane na bolesti i loš uspjeh u školi.

Ako ste roditelj, postoje određene važne smjernice u primjeni Fit for Life principa u stil života vaše djece što će, mislim, olakšati vaš život. Za početak, UČINITE TO PRVO ZA SEBE. Započnite svoj dan svježim voćem do podneva. Pravilno kombinirajte svoj ručak i večernji obrok. Jedite manje mliječnih proizvoda i govedine. S vremena na vrijeme uzimajte škrob u obliku krumpira, tjestenine, cjelovitih žitarica u glavnom jelu navečer umjesto mesne hrane. Voće jedite uvijek na prazan želudac, nikada kao desert. Zamijenite slatke zalogaje svježim voćem i povrćem ili sirovim jezgričavim voćem, premda katkad oko 16 sati možete pojesti malo slatkog, ako baš morate. Izbacite gazirana pića i zamijenite ih svježim sokovima od voća i povrća. To su jednostavne promjene i jednom kad ih počnete primjenjivati počet ćete se osjećati sjajno. Taj će vas osjećaj ispuniti pouzdanjem; zračit ćete entuzijazmom i to je prikladan trenutak za početak uvođenja nekih promjena u život vaše djece. Tež ih je promijeniti prije nego li promijenite sebe.

Promjene u prehrani djece moraju biti uvedene bez pritisaka ili prisile. Znam kako se osjećate. Želite odjednom iz njihovog života ukloniti

sve što ih truje! Želite početi iznova, okrenuti novu stranicu. Ispunjeni ste frustracijom i bijesni na proizvođače beživotne hrane koji proizvode otrov zbog dobiti i prodaju ga vašoj djeci! Poznajem sve te osjećaje. No morate prihvatiti činjenice. Ako su vaša djeca tipična američka djeca starija od 2-3 godine, ako piju gazirana pića, jedu slatkiše i vole posjete restauracijama beživotne hrane, morate prihvatiti činjenicu da su dosegli određenu razinu ovisnosti o većini toga što biste poželjeli izbaciti. Ništa se ne događa preko noći. Potrajalo je dok su dovde došli, potrajat će dok ih vratite onamo gdje biste željeli da budu. NO KOD DJECE JE DIVNO TO DA SE ONI DOISTA ŽELE OSJEĆATI DOBRO. Oni doista vrlo brzo uočavaju razliku u svojoj energiji. Kad nestanu želučane tegobe nastale zbog loših kombinacija hrane i glavobolje zbog šećera, s čim su se naučili živjeti cijeli svoj život, njima se to dopadne. Stoga molim, najvažniji aspekt u procesu podizanja zdravog djeteta jest strpljenje. Ako to pretvorite u bitku suprotstavljeni volja ili u situaciju punu prigovaranja, djeca će početi povezivati hranu s napetošću prije nego li s ljubavlju i zadovoljstvom i tako ćete i sebi i njima uraditi medvjeđu uslugu.

Najlakše je s djecom kad su mala, mlađa od 3 godine. Smanjite im obroke mliječnih proizvoda i promatrajte kako sve vrste respiratornih problema, prehlade i infekcije uha nestaju. Umjesto toga dajte im svježe voćne sokove i voće (no, očekujte sluzav iscjedak iz nosa, prehladu ili nešto kašljanja u ovoj početnoj fazi uvođenja promjena). Mogu vam jamčiti da će me neki liječnik nutricionist na televiziji citirati izvan konteksta i reći će vam da ja kažem da se djeca razbole kad krenu na Fit for Life program, no ja to ne kažem\ Kad smanjite obroke kravljeg mlijeka i sira i jogurta i sladoleda, njihova malena tijela koja su bila opterećena hranom koju nisu mogli djelotvorno probaviti, će zapjevati od sreće i izbaciti sve što ih opterećuje. Ta faza brzo prolazi i od tada nadalje vaša djeca će praktički biti oslobođena prehlada ako im ne dozvolite pristup mliječnoj hrani. Kladio bih se da ovaj zadnji redak neće biti citiran! Djeca svih uzrasta, naročito ona mala, trebaju svježu, zdravu, životnu hranu da bi rasli brzo i razvijali svoja zdrava tijela puna života.

Trebalo bi napraviti studiju o odnosu kravljeg mlijeka i odvikavanja od pelena. Po mojem iskustvu, djeca koja ne koriste kravlje mlijeko odvikavaju se lakše i brže. Nervni impulsi u malom, preopterećenom tijelu jednostavno ne putuju dovoljno dobro i stoga proces učenja može biti usporen. Zdravi razum! To nije hrana koja poboljšava inteligenciju. To je hrana stvorena za ljupke, ali neinteligentne životinje nevelikog mozga. Za vrijeme jedne od naših nedavnih turneja predstavljanja knjige, jedna mlada majka iz Denvera nam je rekla da njezina četverogodišnja djevojčica pati od mokrenja u krevet. Nakon što je pročitala Fit for Life, izostavila je obroke mlijeka i mokrenje je nestalo. Nakon toga katkad bi joj dala mlijeko i mokrenje se ponovno pojavilo. Tome nije uzrok samo unos tekućine jer je dijete pilo sokove umjesto mlijeka. Možda to nije dovoljno

"znanstveno" za neke ljude, ali je svakako vrijedno pozornosti ako ste roditelj kojemu je navrh glave mokrih pelena i plahti. Naš sin, koji nikada nije pio kravlje mlijeko, je prestao koristiti pelene kad je imao jednu godinu.

Dajte im majčino mlijeko dok možete. Oni znaju kad im je dosta i sami će prestati između prve i treće godine. Zapamtite, majčino mlijeko je hrana koju je priroda stvorila za ljudsko potomstvo. Majčino mlijeko je savršeno prilagođeno djeci i sadrži samo 2% proteina. Upotpunjujte majčino mlijeko svježim voćnim sokovima, mlijekom od jezgričavog voća i sjemenki, svježim voćem što duže možete prije uvođenja kuhanog povrća.

Majke, jednom kad prestanete dojiti ili čak kao dodatak majčinu mlijeku, možete dati svojoj djeci ukusno, kvalitetno mlijeko koje se laho pripravlja, mlijeko od jezgričavog voća i sjemenki. Napravite ga od sirovih badema, lješnjaka, sjemenki sezama ili suncokreta ili od mješavine svega toga. Mlijeko od jezgričavog voća je dnevni izvor dobre prehrane kojeg su koristili američki Indijanci, Europljani, Azijci i Afrikanci mnogo prije nego su mliječni proizvodi postali unosna industrija. To je praksa koju bismo morali oživjeti zbog naše djece. Mlijeko od jezgričavog voća i sjemenki su desetljećima koristili predstavnici Prirodnog liječenja u Americi, a nebrojeni praktičari takovog liječenja ga toplo preporučuju djeci i odraslima. To mlijeko je odličan izvor upotrebljivog kalcija, proteina, vitamina i minerala i nema niti jednu znanstveno dokazanu štetnu popratnu pojavu kao kod korištenja kravljeg mlijeka. Od mlijeka od jezgričavog voće i sjemenki možete raditi ukusne zamjene za sladoled - pjenušavi frape od jezgričavog voće - uz dodatak svježeg voća i smrznute banane, a sve pripravljeno u običnom mikseru ili Vitamix aparatu. Naša djeca su godinama koristila bademovo mlijeko i obožavaju ga zaslađenog s malo javorova sirupa i izmiksanog s rukohvatom jagoda. Ako imate Champion sokovnik možete svojoj djeci napraviti divne smrznute voćne sladolede kao zamjenu za sladoled. Recepti se nalaze u knjizi Fit for Life, a neki su za vas ponovljeni u kuharici u ovoj knjizi. (Ja osobno redovito pijem sezamovo mlijeko). Kušajte! Odlično je!

Što se tiče prakse vrlo ranog davanja mališanima žitnih pahuljica, što većina pedijatara nutricionista još uvijek preporučuje, znajte: Vaša djeca do 18. mjeseci starosti nemaju ptialin, enzim potreban za razgradnju // škroba. Prije toga ne mogu probaviti škrob. To je još jedan od razloga^, zašto vidimo toliko mnogo malih Amerikanaca sa začepljenim nosevima ili s pojačanim lučenjem iz nosa. Kruh, žitarice, krumpir i svi kolačići i čips će ih preopteretiti. Držite ih na voću i povrću što duže možete. Oni ne trebeju ni približno toliko raznolike hrane koliko mi mislimo da im treba. Nemojte uvoditi mnogo novih vrsta hrane najednom. Jedna po jedna s nekoliko dana razmaka je u redu. Djeca su mali ljudi. Oni trebaju pravu ljudsku hranu.

Klonite se lažne, umjetne hrane za dojenčad pune škroba. Uzimajte voće i usitnjavajte ga svježeg dok djeca ne dobiju dovoljno zubi za žvakanje. Radite miješane salate. Pomiješajte avokado s malo vode. Djeca će voljeti svjež, pravi okus i napredovat će. Kad osjetitie potrebu da dodate prehrani kuhanu hranu, pomiješajte svježe povrće kuhano na pari -npr. mrkve, mahune, tikvice. Možete dodati malo maslaca ako želite, ali ne morate. To samo uči djecu da "trebaju" maslac. Što više odlažete uvođenje kuhane hrane u jelovnik, to bolje. Prerano uvođenje kuhane hrane u prehranu vodi alergijama i dječjoj pretilnosti.27

Zapamtite da majčino mlijeko ima samo dva posto proteina i izbjegavajte davanje životinjskih proteina što dulje možete. Najbolje je nikada. Oni vjerojatno dobivaju mnogo više od 2% proteina u voću i povrću i u cjelovitim žitaricama koje ćete im davati kasnije.;'Leukemija i) unos životinjskih proteina su bez sumnje povezani. Djeca dobivaju amino-

"Rišeline za izgradnju proteina koje trebaju u pravilnom omjeru iz voća i povrća. I opet će nutricionisti nastaviti raspravu o tome, no tome je tako zato jer oni nemaju smisla za pravu narav ljudske fiziologije. Mi ne jedemo proteine zbog proteina. Mi stvaramo proteine iz amino-kiselina kojih ima u izobilju u biljnom carstvu. Nutricionisti promiču i predstavljaju industriju koja se osniva na studijama usmjerenim na dobit. Oni vam nameću tu dodijeljenu im promičbu, a to šteti vama i šteti vašoj djeci.

Voće i povrće je idealna hrana u prehrani malog djeteta. Što je moguće dulje pričekajte s korištenjem škroba i počnite s kuhanim krumpirima i jamom. 2 8 Pjenaste, miješane juhe su također divno jelo za djecu. Dodajte hruskave kekse, kruh i pahuljice iza djetetova 18. mjeseca ako možete čekati toliko dugo.

^ (Akgjrje""učite djecu da jedu šećer, ona z a n j j m ^ ^ ih naučite da su trešnja ili plod borovnice ili lubenica poslastice prije nego li je to cup-cake2 9 ili kolačić, tada neće postati ovisnici o šećeru i kako budu rasli tako će i konzumiranje šećera biti više pod kontrolom i ograničeno samo na rijetke prigode.

Znam kako je teško u našem društvu djecu odvraćati od šećera. Šećer je svuda oko nas. Nije nam uvijek bilo lako, ali Beau nijednom nije okusio šećer do svoje 5. godine. Sad kad mu je 8 godina, pojest će malo slatkog jednom mjesečno na kakvoj zabavi. Pojest će malo i to će biti sve. Katkad se drugi dan osjeća "bljak" i on zna zašto.

Kad jednom dijete navrši 3 godine, uvođenje promjena može biti zamršenije. Tada nailazite na ovisnost koja postaje ozbiljnija kako dijete

27 Vidi "Dijele ne valja požurivati da jede krutu hranu", los Angeles Times, 13. rujan, 1984.

2* Jani - tropska povijuša s jestivim korijenom, slatki krumpir, (op. prey). Cup-cake - kolačić za jednu osobu napravljen u obliku šalice i najčešće smrznut,

(op.prev.)

raste. Većina roditelja koji izražavaju zabrinutost zbog prehrane svoje djece su obično zaokupljeni zloporabom šećera. Shvatila sam da s mnogom djecom starom između 4 i 12 godina dobar, otvoren razgovor o konzumiranju šećera, ovisnosti o šećeru i gaziranim pićima može biti vrlo koristan. Djeca vole sudjelovati u odlučivanju o vlastitom životu. Oni imaju mnogo više zdravog razuma nego što smo mi svjesni. Važno je također da shvate da su mama i tata zabrinuti i da pokušavaju naći načina da im pomognu kako bi bili zdraviji. Ako odlučite razgovarati sa svojom djecom o svemu tome, prvo osigurajte situaciju prikladnu za pravi razgovor. Nemojte pokušati otvoreno razgovarati dok vozite i dok je vaša pozornost rascjepkana, a drugo dijete na stražnjem sjedalu viri iza vaše glave. Budite opušteni i neka vas nitko ne prekida dok razgovarate tako da doista možete razmijeniti misli i osjećaje i čuti djetetove reakcije. Ako imate više djece, bit će najbolje da razgovarate sa svakim posebno. Način prehrane je vrlo osobna stvar.

Predlažem vam ovu strategiju jer sam je i ja morala upotrijebiti s Beauom nakon što je neko vrijeme proveo u školi kad je imao šest i pol godina. Gledao je kako mu slijeva i zdesna promiču blještavo zamotani slatkiši, kolači i gazirana pića. Djeca su to obožavala. Ambalaža je bila privlačna. Slatkiši su bili lijepih oblika i veličina i boja. Beau se osjećao izostavljenim. Želio je iz prve ruke saznati kakovog su okusa te stvari. Harvey i ja smo se u početku dogovorili da mu nikada nećemo uskraćivati ništa što doista želi kušati, tako da je dom bio njegovo sigurno područje, mjesto gdje je sve bilo dopušteno. Stoga nikada nije osjećao da se mora skrivati od nas da bi iskusio išta od onoga za što je osjećao da mora iskusiti.

Počelo je ovako. Želio je jednostavno znati kakvog su okusa neke od tih nepoznatih stvari. Želio ih je iskusiti. Naše riječi više nisu bile dostatne. Naravno, željeli smo da nije tako, no pomirili smo se s tim. Tako je Beau jedan da kušao ovo, drugi dan nešto drugo. Za par dana pojavilo se nešto treće što je želio kušati. To je trajalo nekoliko tjedana i ja sam prijetila da se ono što je počelo kao isprobavanje brzo pretvara u svršenu stvar. Bila sam svjedokom rastuće ovisnosti moga sina o šećeru. Shvatila sam da je po prvi put u životu njegovo malo, snažno tijelo napadnuto otrovnim kemikalijama koje će isisati sve minerale iz njegovih kostiju. Njegova urođeno uglađena narav i uravnotežen temperament brzo su se rastakali u zlovoljnu razdražljivost koju sam viđala kod druge djece no nikad kod njega. Bilo mi je dosta. I tako smo malo porazgovarali. Spustila sam se do njegove visine dok smo razgovarali tako da se možemo gledati u oči i gladila sam ga po glavi i rukama da bih pojačala verbalnu komunikaciju tjelesnim dodirom.

Ovako je tekao naš razgovor: "Beau, znam da si vrlo znatiželjan zbog slatkiša i kolača \ znam da

ti ih klinci u školi i TV čine toliko primamljivim da ih ti želiš kušati."

"Da, oni ih toliko vole, pa ja želim znati kakvog su okusa". "A ja sam ti dala da ih puno jedeš, je li? "Da..." "No, radi se o tome da mi je u zadnje vrijeme teško kad mislim o

tome kako sam ti dozvolila da to jedeš. To je loše za tebe; to je otrov. To u sebi ima prerađeni šećer. Od toga su tvoje kosti toliko slabe da ne možeš narasti jak, a ima i drugih otrovnih kemikalija. Ja čak ni ne znam kakvu će ti štetu nanijeti. Ima mnogo kemikalija koje oštećuju tvoj mozak ili tvoje oči ili od njih možeš dobiti rak, a ove to mogu. Čokolada je toliko loša da zbog nje neki ljudi ne mogu imati djece kad odrastu. I ti znaš da se u zadnje vrijeme nisi osjećao dobro kao prije. Slatkiši u sebi imaju i boju, a mnoge od tih boja su otrovne.

"Pa zašto ih rade?" "Beau, ljudi koji to proizvode rade to zato da mogu zaraditi mnogo

novaca. Oni to ne rade zato što su slatkiši dobri za djecu. Oni su loši za djecu i ljudi to znaju. No njima je novac važniji."

"Ja mislim da oni rade ružnu stvar ali moji prijatelji to ne znaju pa jedu slatkiše."

"Ovako stoje stvari, Beau. Tvoji prijatelji ne znaju koliko su slatkiši loši, njihove mame ne znaju koliko su slatkiši loši, no ja znam i kad ti kažem da ih možeš jesti osjećam se jako loše jer dozvoljavam nekome da ti čini zlo. Dozvoljavam da ti zlo nanosi netko kome nije stalo do tebe. Ja te odviše volim da bih dozvolila da te truju. Ne mogu nikome dozvoliti da te truje čak i ako je otrov u lijepom omotu. Moram te zaštititi jer te toliko volim."

"Pa možda onda više neću jesti toliko slatkiša." "Dragi moj, ako ćeš me stalno moliti da ti dozvolim jesti slatkiše,

morat ću reći ne. Znaš li što ti hoću reći kad kažem "ne" za slatkiše i slične stvari?"

"Da me voliš." Razgovor poput ovog s vašim djetetom može biti mnogo

djelotvorniji od "uvođenja zakona". Može se dogoditi da to neće potpuno riješiti situaciju - ovisnost o šećeru je snažna - no uvijek se možete pozvati na svoju ljubav prema djetetu. NIŠTA NE USKRAĆUJETE SVOJEMU DJETETU KAD KAŽETE "NE" SLATKIM JELIMA; SVOJEMU DJETETU DAJETE LJUBAV. Djeca to osjete. Oni su pametni. Nesvjesno znaju da je sva ta zašećerena hrana loša za njih i kad kažete "ne", vaša ljubav prema njima se nesvjesno ponovno potvrđuje.

U dućanima prirodne hrane i, nadamo se, uskoro u supermarketima, naći ćete zdrave zamjene bez šećera: slatkiše, kolače, napitke i žitarice. Očito je da za sada takve namirnice još uvijek moraju biti u drugom planu u prehrani vašeg djeteta iza cjelovitije, životne hrane poput voća, povrća, cijelih zrnja i majčine kuhinje koja zamjenjuje svu tu umotanu hranu. No te zdravije alternative su dobre zamjene za otrove.

Moći ćete prepoznati sastojke: maslac , brašno od cjelovitih žitarica, med, maslac od kikirikija, bademi, javorov sirup, graham brašno, rogač, kikiriki, datulje, kukuruz, zob, granola3 1, skorup, itd. Pročitajte natpise na popularnim čokoladnim pločicama ili na omotnicama napitaka, kolačićima ili šećernim pahuljicama. Pročitajte ako možete, rekla bih. Nećete prepoznati mnogo od onoga što pročitate kao sastojke hrane. Tu će biti prerađeni šećer i kemikalije i boje i dodaci i konzervansi i, dragi roditelji, te stvari nisu hrana..Jo ubija našu djecu%- u većinj_slučajeva polako,"~afj> sigurno u svakom slučaju./Ako to prestanete kupovati i zatražite životnu hranu, proizvođači hrane će morati udovoljiti vašim zahtjevima ili prestati poslovati.

Evo jednog malog primjera zamjene umjetnog za pravo. U proljeće 1986. radili smo s Beauom odlomak iz "Merv Griffin Show-a". Vidite Merv je nevjerojatna osoba, vrlo mu je stalo do ljudi. On voli djecu i odmah mu se Beau dopao. Beau je ponio svoju torbicu za ručak da bi pokazao Mervu što jede u školi. U njoj je bila Gypsy Boots pločica koja se sastoji od datulja, maslaca od kikirikija, kokosovog oraha, kikirikija, rogača, maslaca, itd. To je dobro i prirodno. Merv je odgrizao komadić i nasmiješio se jednim od svojih zanosnih osmjeha zbog kojih je toliko slavan. Svidjelo mu se! U idućih nekoliko tjedana nakon tog nastupa, Beau je morao dijeliti svoje Gypsy Boots pločice s četvoricom ili petoricom svojih prijatelja svaki dan u školi. Vidjeli su ga na televiziji i kad su čuli za pločicu koja je dobra i oni su je poželjeli. Nakon emisije smo primili dosta pisama od majki koje su htjele znati gdje bi mole naći Boots pločice. Mi sad radimo na tome da pustimo na tržište savršeno hranjivu, slatku pločicu koja će obožavatelje slatkiša svih uzrasta oboriti s nogu.

Ovisnost o šećeru je problem s kojim se najteže boriti ako je dijete doista ovisno. Sve drugo je lakše. U ugrađivanju Fit for Life programa u život osnovnoškolske djece važno je biti fleksibilan, strpljiv, pun razumijevanja i blag. Ako su djeca naviknuta na tipičnu američku prehranu - hamburgere s bijelim kruhom, piletinu i okruglice, sir i kruh, pizzu, sladoled za desert, voće nakon glavnog obroka, piće uz obrok, obilan doručak, mnogo prerađene i beživotne hrane - mnogo toga će se morati mijenjati. Sjetite se svojih ciljeva kad vam se napor uvođenja promjena činio prevelikim. Vi želite samo više cjelovite, prave, životne hrane u životu vašeg djeteta. Budite im primjer i ne očekujte da se čuda dogode preko noći.

Najbolje je početi s doručkom. Znam što mnogi roditelji osjećaju. Nakon godina uvjerenosti u važnost obilnog doručka, dovoljno je teško

'° Maslac za razliku od ostalih mliječnih proizvoda ne stvara kiselinu jer sadrži malo ili nimalo mliječnih krutih sastojaka. Neutralan je jer je prije masnoća nego bjelančevina. 31 Granola - obrok žitarica od zobi, pšenice, sjemenki sezama, smedeg šećera ili meda, sušenog voća ili jezgričavog voća (op. prev.).

promijeniti sebe, a kamoli svoje dijete. No uz 70% predebele djece, moramo omogućiti da faze eliminacije rade za njih; moramo omogućiti njihovim tijelima da se prirodno očiste od nagomilanog otrova ili će biti debeli i bit će bolesni. Neka djeca ne vole doručak. Dobro! Nemojte ima ga nametati! No natjerajte ih da pristanu na voće - "Dobro, nema doručka, ali

želim da pojedeš malo voća." Recite im zašto: Voće je gorivo za tvoj mozak Ono će ti dati snagu za školu ujutro." Ako vaše dijete voli

doručkovati, mogli biste početi s voćem ali ako to nije dovoljno možete ponuditi i druga jela dok se dijete ne privikne na doručak s voćem koji je lakši i daje puno energije. Trebate samo učiniti da ta hrana izgleda stvarno. Idealan doručak uključuje svježi sok ili džus, dvije vrste voća, malo celera ili salate i malo sirovog jezgričavog voća. Možete ponuditi i malo povrća kuhanog na pari - bolje pravi kukuruz nego pahuljice od kukuruza. Dobro je pri ruci imati smrznuto povrće poput graška i kukuruza i graha, no morate znati da smrzavanje uništava oko 30% hranjivih sastojaka u hrani. Zbog toga se nije dobro oslanjati isključivo na smrznutu hranu. Ako je vaše dijete ljubitelj žitnih pahuljica i neće povrće, pokušajte mu dati granolu (zašećerenu medom ili datuljama) s bademovim mlijekom ili sokom od jabuke. To je ukusan, premda još uvije pretežak jutarnji obrok. No vidjet ćete da ga možete postupno izbacivati. Komadić prepečenca s cijelim zrnima, prepečeno čajno pecivo s mekinjama ili neko drugo svježe ispečeno pecivo je također prikladno, naročito vikendom. Ali uvijek nakon voćnog obroka ili salate.

Kad smo već kod vikenda, kad doručak može biti više svečanost, možete kušati domaću granolu od kokosovog oraha i jabuka napravljenu od jabuka, kokosovog oraha, badema itd. Ili probajte francuski prepečenac s javorovim sirupom - kruh se namoči u bademovo mlijeko umjesto u jaja. (Oba jela su ukusne novotarije i ja sam ih uključio u recepte na kraju knjige - vidi stranice 296,342 ). No molim, počnite sa zdjelom ukusnog svježeg voća i nemojte odmah ujutro stavljati ostale namirnice djeci pod nos. Ako vide jedino svježe voće i ako puni volje sjednete s njima za stol da biste uživali, djeca bi se mogla najesti samo voća i ne poželjeti ništa drugo. Tada možete zadovoljno u raspored upisati još jedan dan koji teče neometano u krugu eliminacije nagomilanog otpada iz njihovih tijela. Ako ih spremate za školu, nakon voćnog doručka zapakirajte još voća za prijepodnevni obrok, možda čak malo voća sušenog na suncu. Zapamtite, VOĆE JE JEDINA HRANA KOJA ĆE IM DATI ENERGIJU BEZ DA JE POTROŠI. Kad jednom učine pomak s teže hrane na voće ujutro - proces koji može potrajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana ili mjeseci - djeca će imati mnogo više snage za jutarnji rad jer teški obrok ne troši njihove energetske zalihe. Ako u početku brinete da "će biti gladni" dodajte malo sirovog jezgričavog voća u njihovu torbicu za ručak, za svaki slučaj.

Evo nekoliko mogućih namirnica u tipičnoj Beauovoj torbici za ručak. Znam mnogo drugih mama koje koriste ovaj osnovni obrazac:

1. Malo voća oguljenog i narezanog na ploške u termos boci ili cijelo voće. 2. Vrući krumpiri brzo preprženi na maslacu i pomiješani s kukuruzom, graškom ili mahunama ili sa svim tim u termos-boci za hranu širokog otvora. Obično u hladnjaku držim mnogo povrća već kuhanog na pari tako da je doista vrlo lako ponovno zagrijati ovaj glavni obrok za ručak. (No povrće kuhano na pari ne bi smjelo biti u hladnjaku više od dva dana). Beau je ljubitelj krumpira tako da je vruć obrok krumpira idealan za njega i nikada ne traži još. (Djeca će stalno jesti jedno te isto ako im se to dopada). Mogli biste lako zamijeniti tjesteninu s povrćem ili rižu s krumpirom i povrćem. U danima kad se čini da se Beau pomalo zasitio, termos-boca širokog otvora služi kao hladni spremnik za salatu s crvenom rajčicom, prokulicom i omiljenim preljevom ili za običnu juhu od povrća. 3. Ručku od vrućeg krumpira ili salate ili juhe dodajem celer ili mrkvu ili krastavac narezan na ploške. U danu kad jede samo salatu, Beau dobiva svo troje. 4. U "gladnom" danu prepečeni sendvič s maslacem. 5. Poslijepodne za užinu - suho voće ili pločicu s orasima ili sirovim bademima - ili dobar kolačić. 6. Dajem mu i termos-bocu s destiliranom vodom tako da ako ožedni neće biti u napasti popiti loš sok napravljen od koncentrata kakve obično poslužuju u školi.

Znam što mislite. Pitate se kako uopće možete sve to staviti u djetetovu torbicu za ručak. Ne možete! Morate otići kupiti radničku kutiju za ručak da biste sve to mogi staviti. Nemojte se smijati! Uradite to! Postoje i vrećice s pretincima za pakiranje obroka koje dobro funkcioniraju. Vidjet ćete kako je to jednostavno jednom kad počnete, a svakako ćete se dobro osjećati što dijete otpremate u školu s pravom hranom umjesto s mnogo umjetne.

Kad smo Beaua prvi put tako poslali u školu osjećao se "drukčijim" i bio je za ručkom tretiran kao "drukčiji". Mi smo mu stalno govorili da je dobro što je drukčiji i da je zdrava prehrana dar koji ne valja olako shvaćati. Nije dugo potrajalo dok se duga djeca nisu priključila razmišljanju kako ukusna, svježa lubenica, trešnje od kojih cure sline i ta velika termos boca puna krumpira i kukuruza s maslacem i nisu tako loša zamisao. Ulovila sam sebe kako spremam dodatne količine celera, mrkve ili male rajčice da bi ih Beau mogao podijeliti, a već ste čuli za događaj s pločicama. Isti način prehrane smo provodili s Beauom ovog ljeta na kampiranju. Jedno dijete je nekoliko dana promatralo Beaua kako jede svoje ukusne krumpire i nakon toga mu reklo kako je on sretan. Sjećam se preobrazbe jednog Beauovog prijatelja koji je uvijek jeo jela poput hamburgera i hrenovki u pecivu, kako je jednom nakon jela rekao, "Ti si sretan, Beau. Volio bih da moja mama ima isti "mozak za kuhanje" poput tvoje mame."

Vratimo se, roditelji, na školski ručak. Većina djece ne mari previše za trajne kobasice. Većina ih prihvaća otprilike kao životnu činjenicu, kao vrijeme za spavanje. Kompleksni ugljikohidrati za ručak su pravilan izbor -krumpiri, tjestenina, riža ili kruh sa cijelim zrnima. Djeca dobivaju energiju iz tih ugljikohidrata ili škroba i voća. Proteini u ručku će ih potpuno usporiti, naročito ako su pomiješani s kruhom. Ako morate zapakirati sendvič neka to bude dobra kombinacija namirnica ili "goodwich" (vidi stranice 326, 328). Nepravilna kombinacija namirnica za ručak će djetetu oduzeti energiju i prisiliti ga da posegne za šećerom da bi se umjetno osježilo onako kako vi posežete za šalicom kave.

Pravilno kombinirajte namirnice za djetetovu večeru. Ako je glavno jelo piletina, poslužite ju s povrćem i salatom. U tom slučaju ne pripremajte krumpir, rižu ili okruglice i ne poslužujte kruh. Ako imate tjesteninu ili rižu neka to bude glavno jelo s preljevima od povrća i salatom. Krumpiri mogu mnogoj djeci biti omiljeno jelo. Pripravljajte ih pečene, pržene, na roštilju, kao pire s umakom, kuhane pa prepržene u tavici ili čak pomfrit, ali povremeno.

Goodwich je odlična zamjena za beživotnu hranu o kojoj su mnoga djeca najčešće tako ovisna. Znam djecu koja ih jedu svaki dan. Naučite se pripravljati goodwich. Cijela vaša obitelj će ih voljeti. Zamijenite hamburgere tomburgerima (str. 324). Recepti se nalaze u kuharici na kraju ove knjige zajedno s mnogim drugim jednostavnim i jeftinim idejama za obroke koje će vaša djeca voljeti.

Natuknula sam već nešto o ovom pitanju, no mislim da ono zaslužuje dodatno objašnjenje. Pitanje prehrane djece ne mora biti pretvoreno u zamršen i težak pothvat. Znam da su mnoge majke postale ovisne o lako dostupnoj hrani poput zamrznutih večera i jela u konzervama i omotima, da i ne spominjemo koliko ih se mnogo u prehrani svoje djece gotovo potpuno oslanja na fast food restauracije. To je osnovna pogreška. Svaki put kad se odlučite za tu vrstu lako dostupne hrane, odlučujete se za beživotnu hranu za svoje dijete. Znate, takva hrana je u zadnjem naraštaju jedva postojala. Naše majke su podizane na hrani koju su pripremale naše bake. Kad su zapakirana, smrznuta jela i jela iz konzervi postala lako dostupna, bila su povremena "pojava" kad mi Mama poželjela malo odmora. Sada su pravilo, a ne iznimka. Mi i naši roditelji smo imali puno više mogućnosti jesti prirodniju, neiskvarenu, domaću hranu od djece ovog naraštaja. I to je razlog što rak i srčane bolesti prevladavaju kod mladih koji ni u kojem slučaju ne bi smjeli biti bolesni, a truju se svakodnevno kemikalijama iz prerađene, beživotne hrane.

Molim vas da shvatite da je hranjiva, domaća kuhinja mnogo jednostavnija nego što mislite. Koristite samo svježe sastojke, pravi maslac i što je manje moguće hrane zagađene kemikalijama. Djeca vole voćne kupove s jagodama, narezanim narančama ili pladnjeve s

lubenicom narezanom na kriške, kruškama, šljivama ili trešnjama. Čujem ih u trgovinama kako mole majku da im kupi jagode. Ona odgovara da su preskupe i posiže za jednako skupim paketom prerađene hrane. O tom pitanju nam treba novi način razmišljanja. Između prerade, pakiranja i marže za prerađenu hranu i beživotne hrane, a ne prehrane, i računa za liječnika stoji znak jednakosti. PRAVA HRANA JE ZA DOLAR PO KILOGRAMU ISPLATIVIJA I PUNA JE HRANJIVOSTI. Kad počnete davati veću važnost voću i povrću u planiranju obroka pred zapakiranom hranom i obrocima, vidjet ćete da će se račun za hranu smanjiti. Isplativije je jesti pravu hranu!

Djeca vole jednostavnu hranu. Ima jedan šestogodišnjak koji nas redovito posjećuje. Radim mu tjesteninu s povrćem ili cijelim zrnjem i on to halapljivo pojede. Njegovi roditelji su zadivljeni. Kod kuće neće taknuti tjesteninu, no oni uvijek imaju tjesteninu s mesom, sirom ili umakom od rajčice. Često djeci namećemo potrebu nas odraslih za začinjenom hranom, no njima do toga uopće nije stalo. Oni vole pečene krumpire s maslacem i kukuruz u klipu. Vole mahune koje mogu jesti prstima. Mnoga djeca vole vruću, ukusnu prokulicu kuhanu na pari koju mogu umočiti u rastopljeni maslac, a puno njih voli i artičoku. Omiljen je kruh s cijelim zrnima i češnjakom. Vruće kukuruzne tortilje s maslacem ili avokadom i prokulicom čine dobar, hranjiv obrok. Kao i sirovo jezgričavo voće. Pire od avokada kao preljev za kukuruzni čips s mrkvom i celerom čine odličan ručak. Djeca vole pire krumpir i preljev za večeru. Dopadaju im se sendviči s rajčicom ili avokadom za ručak. Neka vaši obroci budu jednostavni, s tjesteninom, rižom ili krumpirima kao glanim jelom i vidjet ćete kako će se to klincima dopasti. Hoće! Svidjet će im se i juha za glavno jelo s vrućim kukuruznim kruhom ili dvopekom i salatom. Ako imate djecu koja ne vole jesti salatu, pokušajte u nju staviti malo prepečenih komadića krumpira ili makarona. Začinite salatu preljevom kojeg vole - Thousand Island je obično njihov omiljeni preljev - i kad prije večere kažu da su jako gladni, dajte im prvo salatu dok završavate ostalo. Glad će ih brzo proći - vidjet ćete! Ako vole sir, a vi ga nastojite smanjiti u jelovniku, stavite male kockice sira u salatu.

Pokušao sam u kuharicu ubaciti mnoge recepte koje sam testirao na djeci. Iskušajte neke od njih s djecom. Nemojte od toga raditi veliku stvar ili to glasno oglašavati, kao "Od sada nadalje jest ćemo zdravu hranu!" To može zvučati odviše prijeteće i može uzrokovati otpor. Ono što je njima bitno je to da je ta hrana dobra koliko i zdrava. Dodajte nekoliko novih recepata tjedno vašem jelovniku bez nametanja. Cijenit će vas jer će hrana biti dobra, a kroz to će se očitovati vaša pažnja.

Ako imate tinejdžere, jasno je da ih ne možete natjerati da promjene svoj način prehrane. No, morate znati da smo dobili mnogo pisama i komentara od tinejdžera koji su iznimno zainteresirani i uzbuđeni zbog rezultata koje su postigli s Fit for Life. Najviše što možete s

tinejdžerima postići je da im date informacije na neprijeteći način i da im dozvolite da uvedu promjene brzinom koja njima odgovara i da ih u tome podupirete.

Dobre vijesti sligle su od gospodina Henryja C. Rossa, ravnatelja studentske menze u Bucknell Univerzitetu u Pennsylvaniji. On je rekao novinaru koji ga je intervjuirao da "500 od 2000 studenata koje svakodnevno poslužuje najviše za ručak ili večeru voli povrće." Posljedica toga je da je fakultet uveo posebnu prostoriju za jelo u kojoj se za ručak poslužuju juha i salata. Ross je rekao da su kuhari teško mogli povjerovati da je studentima draže povrće od mesa. "Studenti i dalje vole desert," rekao je Ross, "no naglasak je na zdravlju. Svježe voće je prvo na popisu."

Kojeg li ohrabrujućeg trenda* Ovo izvješće je za buduće zdravlje ljudi u ovoj zemlji, realno govoreći, značajnije od svih udarnih vijesti o "medicinskim dostignućima" kojima smo stalno izloženi u tisku. S povećanjem broja urednika i reportera koji su svjesni nevjerojatnog utjecaja bezvremenih, jednostavnih istina zagovornika Prirodnog liječenja, izvješća poput ovog će početi puniti naslovne stranice umjesto da budu gurnuta na zadnje stranice novina. Naši mladi ljudi zahtijevaju za sebe hranu koja će ih činiti snažnima i zdravima. Trebali bismo svi predahnuti i zaplesati!

lako je pokret za emancipaciju žena bio pozitivan u aspektima koje mnogi od nas još ne mogu potpuno procijeniti, ima jedan porazan rezultat, a taj je da je majčinstvo, koje uključuje zdravu prehranu, palo s položaja visokog poštovanja kojeg ono zaslužuje. Odviše mnogo mladih majki osjeća da su neuspješne u usporedni sa zaposlenim ženama i one traže načine kako da se dokažu iako im je dokazivanje pod nosom i gleda ih, bespomoćno tražeći pozornost koja im pripada. Što može biti valjanije od pomoći u produžetku zdrave vrste kroz nježnu, stalnu i brižnu skrb za koju je ženka naše vrste tako dobro biološki opremljena. Za naš opstanak je to mnogo važnije od promaknuća i dodataka na plaću. Društvo koje više cijeni zaposlenu ženu od majke i time ženu prisiljava da radi na štetu djeteta, je društvo koje malo mari za svoje potomstvo. Po mojem mišljenju DRUŠTVO KOJE NE BRINE ZA SVOJE POTOMSTVO NEMA BUDUĆNOSTI.

Tužno je to što su mlade majke prisiljene napustiti svoje obitelji i postati radna snaga dok ih djeca još trebaju. Majčinstvo je iznimno vrijedno zanimanje s punim radnim vremenom sve dok su djeca u školi i dok ne dosegnu neovisnost. Kad žena ispuni tu obvezu, ona je mnogo sposobnija dati svoj daljnji doprinos društvu od one žene koja sve pokušava odjednom i na kraju je iscrpljena i puna osjećaja krivice jer nijedan posao ne obavlja kako valja.

Možda imate prijatelje koji jednostavno ne shvaćaju važnost napora vezanog uz pravilnu prehranu djece. Kažu da za to jednostavno

nemaju vremena. Njima je mnogo važnije da si ne pokvare savršeno manikirane nokte od pripremanja cjelovite hrane svojoj djeci. Ili možda osjećaju da su važniji satovi tenisa ili umjetnosti. Vrijeme koje majke ne žele utroštiti na pravilnu prehranu svoje djece je vrijeme koje će na kraju utrošiti na brigu o tome kako da djeca ozdrave kad obole. Niti jedna aktivnost ne može biti važnija od pravilne njege i prehrane djece u društvu u kojemu je 75% djece predebelo, u kojemu je rak glavni uzrok smrti djece i gdje gotovo sva djeca imaju najmanje jedan simptom bolesti srca. Vrijeme koje majke ne utroše na pravilnu prehranu može se čak izjednačiti s bolničkim vremenom. Nema načina da se to izbjegne. Ili postupite pravilno odmah kad za to imate prigodu ili ćete vi i vaše dijete kasnije platiti visoku cijenu.

Zašto bi dijete bolo bolesno? Ono je mlado i treba biti čisto i jako. Oni koji ne žele odvojiti vrijeme za očuvanje njihovog zdravlja su oni koji zapravo uzrokuju bolest. Majke Amerike, krenite! Posao skrbi za djecu Amerike je vaš posao. Posjedujemo prirodnu, urođenu, sjajnu sposobnost da obavimo taj posao. Majke ni jedne druge zemlje na svijetu ne podižu svoju djecu na bezvrijednoj hrani. Ulijenile smo se i postale samozadovoljne. Moramo se probuditi*. Ne slušajte one koji kažu da je od toga nešto važnije! Učinite to i budite zbog toga ponosne! To je djelo velike ljubavi*.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE Detoksikacija - što činiti za vrijeme krize

MARILYN: U 5. poglavlju sam govorila o iscrpljenosti i njezinom utjecaju na tijelo. Objasnila sa da svi tjelesni procesi trpe kad iscrpimo naše nervne energetske zalihe. Eliminacija toksičnog otpada staničnog metabolizma, što je inače rutinski i stalan proces, se drastično usporava i otrovni otpad koji valja eliminirati se počinje skupljati unutar tijela. Osim toga, probava, apsorpcija i asimilacija su manje djelotvorni. Bez odgovarajuće nervne energije za potpuno obavljanje tih funkcija, tijelo ih obavlja sporije. Dio toksičnog otpada koji nastaje iz hrane koja nije dobro probavljena ili koja se pokvari u sporom probavnom traktu se apsorbira u tijelo, što dalje pogoršava već zatrovano stanje organizma.

No ljudsko tijelo ima sposobnosti i načina da se brani od "autointoksikacije" ili samotrovanja koju uzrokuje iscrpljenost. Ono to čini u formi kroničnih bolesti. Prehladit ćemo se ili imati povišenu temperaturu. Može nam se upaliti grlo ili možemo dobiti proljev. Može nas boljeti glava ili možemo biti razdražljivi. Na taj način tijelo preuzima vlast. Obara nas s nogu tako da nam postane toliko loše da moramo prekinuti sve aktivnosti, leći i odmoriti se i prepustiti pametnijem od sebe ono malo snage što je ostalo za izbacivanje ovog po život opasnog otrovnog otpada. Zapamtite, ENERGIJA JE BIT ŽIVOTA, ona se troši na svaki tjelesni proces i aktivnost u našem svakidašnjem životu. Zapamtite također da su SAN I ODMOR JEDINI NAČIN DA SE ENERGIJA OBNOVI I NADOKNADI.

Stoga, kad se osjećate loše, kad ste "slomljeni" zbog pomanjkanja energije i kad niste dovoljno mudri da se odmorite ili odspavate i dozvolite svojem tijelu da napravi nove zalihe iscrpljene energije, vaše tijelo preuzima vlast i tjera vas u krevet u jeku procesa čišćenja ili detoksikacije.

Kad jednom krene detoksikacija i tijelo vas prisili da mu konačno dozvolite neodložnu eliminaciju otrova, ima jedna važna stvar koju morate shvatiti. Prvo morate shvatiti da niste "bolesni". Ništa niste "pobrali". Zapravo ste svjedokom najčudnovatijeg aspekta ljudskog postojanja: sposobnosti svojeg tijela da sačuva zdravlje i cjelovitost pomoću uklanjanja onoga što je za nj štetno. Naravno da ono to može! Tijelo se zna razviti od sićušnog jajašca do odraslog čovjeka. Zna se razmnožavati. Zna kako održavati ogromno mnoštvo tjelesnih funkcija istovremeno. Kako je moguće da se uz sve to, tijelo ne bi bilo u stanju obraniti? Kad pretjeramo - kad previše jedemo, radimo, unosimo u tijelo previše štetnih tvari iz zraka, hrane i vode, kad smo preemocionalni ili seksualno preaktivni i kad premalo spavamo - naš organizam je prisiljen preuzeti

vlast i spriječiti stanje iscrpljenosti i zatrovanosti koje smo si priskrbili. Ono što tada radite će uvelike utjecati na vaše ukupno zdravlje i odrediti hoćete li s godinama biti sve jači ili sve slabiji.

Ako podržite detoksikaciju tako da joj omogućite da prirodno prođe, bit ćete jači i manje skloni idućim takvim krizama u budućnosti. Ako ju ne podržite, kriza će redovito dolaziti jer će se tijelo truditi dovršiti nezavršen proces čišćenja. Razmotrimo ovu zadnju tvrdnju malo detaljnije.

Kako možete podržati detoksikaciju? Odgovor na to pitanje je tema ove knjige. I U ZDRAVLJU I U BOLESTI MORATE SVOJEM TIJELU DATI ONO ŠTO TIJELO BIOLOŠKI ZAHTIJEVA. Raspravljali smo o ovim jednostavnim elementima zdravlja - zraku, vodi, hrani, odmoru i spavanju, suncu, vježbanju i pozitivnim emocionalnim utjecajima. To su vječni elementi očuvanja zdravlja koje nikada medicinska znanost nije "otkrila" jer se na tome ne može zaraditi. To su obične zdravstvene mjere koje mogu poboljšati vaše zdravlje bez štetnih popratnih pojava. Neki od ovih elemenata su važniji kad smo bolesni nego kad smo zdravi. To su odmor i spavanje, svjež zrak, čista voda, hrana koju jedemo i odnosi s drugim ljudima.

Prvo i najvažnije su odmor i spavanje. Detoksikacija uzrokuje iscrpljenost, a simptomi, bilo da su to običan umor ili kihanje, kašalj, bolovi, itd., su način na koji nam tijelo govori da su nam baterije prazne, da je račun u banci prekoračen ili, realno govoreći, da više nemamo energije. Kad vam ti simptomi kažu da više nemamo energije, uime zdravlja, slušajte! ENERGIJU MOŽETE STVORITI SAMO ODMARANJEM I SPAVANJEM, i kad je dovoljno stvorite, kriza prolazi. Stoga kad se vaš organizam čisti od otrova, molim vas, dajte mu mogućnost da se odmori! Ako to uradite, organizam će nadoknaditi energiju i vrlo brzo će normalno obavljati sve tjelesne funkcije, a vi ćete se dobro osjećati. Ako svojem tijelu ne priuštite odmor kad mu najviše treba, kriza će se produžiti i vaša vitalnost će mnogo duže biti smanjena. Tijelo se neće moći osoboditi svih otrova koji su se nagomilali kao rezultat iscrpljenosti, tako da proces neće biti dovršen i vi ćete postavljati temelje za novu krizu dok ova još nije prošla. Zapamtite da svaka aktivnost troši energiju. Kad se vaš organizam čisti, smanjite sve moguće aktivnosti i odmarajte se u tihoj, udobnoj prostoriji. Znam da nam suvremeni način života ne dozvoljava da to lako uradimo, no to i jest ono što je krivo sa suvremenim načinom života i zato nemamo visoku razinu zdravlja i energije.

Očito je da većina ljudi u potpunosti zanemaruje važnost odmaranja, što je faktor zdravlja i to se mora promijeniti. Primali bismo stalno pozive prijatelja iz estrade koji su slijedili Fit for Life program i koji nisu mogli razumijeti zašto su "zaradili" prehladu ili gripu iako su se "tako dobro hranili". Mi bismo ih uvijek pitali, "Koliko se odmarate?"

"Odmaram? Što je to? Znate koliko sam zaposlen. Jedva da imam vremena za spavanje!" (Što s rokovima za ovaj film ili onu ploču ili sa svim

onim sastancima, večerama i društvenim obvezama koje su dio tog posla).

Privoljeti nekoga od tih ljudi čiji se život odvija "u brzoj traci" na odmor je bilo teže nego dobiti dijete-dobrovoljca za rani odlazak na spavanje. Sad ti moćni pojedinci nadoknađuju propušteno. Kad osjete da im odmor počinje nedostajati, reorganiziraju svoj život da bi se mogli odmarati, bez otpora koji su prije pružali. Zašto? Zato jer to djeluje!

Dr. Herbert Shelton je o toj temi govorio u svojem govoru pred Američkim društvom za prirodno liječenje u New Yorku 1950. godine. Bio je toga svjestan tada, mnogo prije nego što su drugi shvatili tadašnju situaciju, a mi znamo koliko je današnja mnogo lošija.

Svi oblici pretjeranog rada, užitaka i trošenja su uzroci iscrpljenosti. U civilizaciji današnjice živimo životom kojemu je osnova rasipanje, a ne očuvanje... Zamijenjujeno dan za noć i čini se da se patološki užasavamo odlaska u krevet. Zbog takvih razloga ... stvaramo velike povorke ljudi koji ulaze i izlaze iz ordinacija liječnika svih specijalizacija,'ljudi koji ulaze i izlaze iz bolnica i prerano odlaze na groblja. Gradimo sve više bolnica i sve su veće. Opremljene su najmodernijom opremom, osoblje čine najbolje obrazovani ljudi svijeta, no nikako ne liječimo ogromnu i rastuću količinu bolesti među nama iz jednostavnog razloga što dan provodimo stvarajući sve više nevolja ... Samo će odustajanje od navike življenja koja proizvodi i njeguje iscrpljivanje omogućiti da bolestan ponovno postane zdrav. Ono što je najviše od svega potrebno nisu nove ustanove za bolesne, niti više liječnika, niti bolji liječnici, nisu to ni programi zdravstvenog "osiguranja" ili programi "socijalizirane" medicine, već normalan način života - način koji čuva dragocjenu energiju života i ne rasipaju.

Da bi se razina zdravlja u Sjedinjenim Državama poboljšala, neke će se stvari morati promijeniti i mi ćemo te promjene morati iznuditi za naše dobro. Čovjek mora biti svoj vlastiti zdravstveni reformator. Prva promjena: Kad vam treba odmor, zaslužujete odmor i morate se odmoriti onoliko koliko vam treba. Prekinite svaku aktivnost koja nije nužna i dozvolite svojem tijelu da se napuni koliko je potrebno za normalno funkcioniranje. Što se više odmarate, to ćete se brže ponovno osjećati dobro. Vaše će vam tijelo reći koliko dugo.

Sad kad smo to sredili (nadam se da sam postigla napredak u uvjeravanju vas da imate pravo na odmor i da odmaranje ima smisla), pazite da u prostoriji u kojoj se odmarate ima dovoljno svježeg zraka. Već smo naučili da je disanje jedan od načina na koji se tijelo oslobađa otrova. Sa svakim dahom izdišemo otrove. Pogodite što se događa ako je soba zagušljiva! Ponovno udišemo otrove i detoksikacija traje dulje.

Druga važna pomoć za vrijeme detoksikacije je čista voda. Pijte vodu onoliko često koliko želite. Sjetite se pitanja koje je Harvey potaknuo u poglavlju o vodi. Većina onoga što pijemo je dodatak otrovima u našem tijelu. Pokušajte piti samo destiliranu vodu, ako je imate, naročito za vrijeme detoksikacije.

Svaka aktivnost tijela troši energiju, a prehrana koja tjera tijelo da probavi hranu troši najviše energije. Kad ste u procesu detoksikacije, jedite laganu hranu i ako niste gladni slušajte svoje tijelo i ne namećite mu hranu. Bez obzira što bi vam neinformirani ljudi mogli reći o potrebi da jedete da biste "sačuvali snagu", zapamtite da HRANA TROŠI ENERGIJU PRIJE NEGO POSTANE IZVOR ENERGIJE. Mi smo uskladištili u tijelu dovoljno hranjivih tvari da bismo mogli tjednima živjeti bez hrane, tako da lagana prehrana kroz nekoliko dana sigurno neće štetiti! Ako ste iscrpljeni, trebate stvarati energiju, a ne ju trošiti. Ako ste gladni - i samo ako ste gladni - oslonite se na hranu koja troši najmanje energije jer traži malo ili nimalo probavljanja. Znate koja su to jela: svježi voćni sokovi, svježi sokovi od povrća i svježe voće i povrće. Ako spavate, ležite i niste aktivni, odmarate organizam i fizički i psihički. Voda, svježe voće i povrće će vam omogućiti dobar psihički odmor. Slijedeći ovaj jednostavan režim, energija će se brzo stvarati i prava glad i želja za aktivnosti će se brzo vratiti.

Jedan od najvažnijih faktora kojeg morate biti svjesni za vrijeme procesa detoksikacije je faktor odnosa s ljudima. Mogli biste poželjeti biti sami kad ste potrošeni i to je u redu ako se tako osjećate. Ono što valja izbjegavati je odnos s drugim ljudima koji vas emocionalno iscrpljuje. Prvo, vi znate što se događa, no mnogi oko vas možda to neće razumijeti. Na neki način ste pretjerali, potrošili ste svoju energiju, zatrovani ste jer je vaše tijelo iscrpljeno i sad se oporavljate i oslobađate otrova. Ljudi s manje suvremenim razmišljanjem bi vas mogli čuti kako kišete ili vidjeti da ležite i pomisliti da ste "bolesni". Mogli bi od vas tražiti da potražite pomoć, a sve što vam treba je odmor. Ima ljudi koji mogu biti vrlo nasrtljivi kad se radi o zdravlju. Zamolite ih da vam daju tu slobodu da radite ono što je za vas najbolje. Nisu vam potrebni "glasnici propasti" koji će vam govoriti da ćete postati statistička brojka za tjedan dana ako nešto ne uradite, nekud ne odete ili ne uzmete nešto za vašu slabost i simptome čišćenja3 2. Jedno od najvažnijih pravila Asklepijskih svećenika stare Grčke je bilo očuvanje dobrog raspoloženja onih koju ulaze u hram. Moral je tamo bio velika stvar. Na prvom mjestu je bila vjera u proces tjelesnog ozdravljenja.

Budući da pozitivan stav potpomaže proces ozdravljenja, čudi me današnje liječničko osoblje koje zadaje niske udarce moralu oboljelih. Često čujemo priče o prilično bolesnim ljudima kojima liječnici kažu koliko im života ostaje ili kako nemaju izgleda za preživljavanje, a čak se i

Svakako, ako vi sami osjećate da ima mjesta za zabrinutost, posjetite liječnika kojem vjerujete.

zdravim ljudima daju statistički podaci o broju ljudi koji će u budućnosti oboljeti. Kako itko može sigurno znati što će biti u budućnosti? Kako nam može itko u ovom golemom svijetu mogućnosti i promjenljivosti reći kako nemamo izgleda? Povijest je puna priča o ljudima koji su izveli nemoguće kad im je kazano da nemaju izgleda. Kako može itko imati hrabrosti i reći nam koliko nam života preostaje? Znate kakvog utjecaja ima proizvoljno određivanje vremena smrti nekome tko je bolestan. Obično ga to dodatno oslabljuje. Pobornici pozitivnog stava stalno dovode u pitanje ovakav negativan pristup. Konačno, ono što mislimo uvelike utječe na to kako se osjećamo, i ako nam netko tko je autoritet kaže kako misli da ćemo umrijeti ili da ćemo oboljeti, kako ćemo se osjećati? Loše! Nesigurno! Bez nade! Bespomoćno! Mnogo ljudi prkose ovakvom stavu i dokazuju da su zloguki proroci u krivu, no mnogi podlegnu kad bi još mogli imati izgleda.

Molim vas, kad ste u procesu čišćenja, ne dopustite ljudima da vas čine malodušnim. Okružite se ljudima punim ljubavi i potpore. Ako netko vama drag ne razumije vaše stanje, zamolite tu osobu da se ne miješa. To nije vrijeme kad biste se trebali braniti. Vjerujte inteligenciji svojeg tijela. Ona je mnogo veća od vaše vlastite ili od inteligencije vašeg prijatelja. Pretjerali ste i vaše tijelo se pregrupira. Dozvolite mu to. Ono će se pobrinuti o svemu što valja napraviti. Događa se prirodan, biološki proces, lako je to za većinu nas novi pristup, zapamtite da je to zapravo stari način razmišljanja, nagonska reakcija od koje smo se udaljili, a kojoj se sad vraćamo. Mi smo na ovom planetu već milijune godina; preživjeli smo i za to vrijeme napučili Zemlju, preživjeli i položili silne psihičke testove. Mi smo snažni - morali smo biti - svako ozdravljivanje je i tada bilo biološki proces. I moralo je biti jer nismo imali 3000 godina staru tehnologiju liječenja o kojoj sada ovisimo... pa ipak, uspjeli smo, narode! Znači jednom smo podosta znali i mogli bismo ponovno podosta znati.

Kad kažem da je važno izbjegavati emocionalno pražnjenje za vrijeme detoksikacije i okružiti se ljudima punim ljubavi i podrške, ne želim reći da ljubav treba ići do točke spolnog odnosa. Iza probave, seksualna aktivnost je najveći potrošač energije. Ako je vaša energija iscrpljena, molim vas, suzdržavajte se. Ako se baš ne osjećate sjajno, kako uopće seks može biti užitak? Vođenje ljubavi je jedno od najljepših, najstvaralačkijih, najprofinjenijih iskustava koje dvoje ljudi može podijeliti. Nos koji curi to može definitivno upropastiti.

Slijedeći element kojeg također morate preskočiti dok traje čišćenje je vježbanje. Vježbanje oduzima energiju. Vježbanje ne doprinosi izgradnji energetskih zaliha. Odmarajte se! Imat ćete dovoljno snage za vježbanje kad kriza prođe, i kad ponovno počnete budite umjereni. Pretjerano vježbanje je iscrpljujuće. Iznimka može biti lagano skakanje koje pomaže čišćenju limfnog sustava ako osjećate da ste to u stanju.

Ljudi često pitaju koliko traje čišćenje od otrova. To se ne može znati. Vaše tijelo radi. Kad se posao završi, kriza je gotova. Pitanje koliko

to traje je poput pitanja koliko treba noktima ili kosi da narastu. Za svaku osobu je to drukčije. Koliko ste iscrpljeni? Koliko ste prekomjerno radili? Mogu vam reći da sam vidjela apsolutno sve radeći s detoksikacijom više od 10 godina. Vidjela sam osobe očišćene od otrova nakon tri sata, šest sati, jednog, dva, tri ili četiri dana, deset dana i sve varijante između toga.

Govorim vam sa stanovišta mojeg osobnog iskustva s detoksikacijom, svjedoka detoksikacije kod Harveya i moje djece, i sa stanovišta onog što sam saznala kroz razgovor s prijateljima, studentima, pacijentima, sudionicima seminara i ljudima koji su sudjelovali u našim četvero tjednim radionicama detoksikacije. Uz to smo dobili tisuće poziva i pisama kroz ove godine od ljudi koji su tražili savjet o detoksikaciji.

Kad počnete shvaćati faktor uzroka i posljedice koji je pozadina detoksikacije, razvit ćete strašan osjećaj vlastite moći da budete i ostanete zdravi, i znanja kako da se brinete za sebe ako se razbolite. Mogli biste primijetiti da krize imaju naročit skup simptoma ako u početku vaše tijelo prolazi kroz krizu detoksikacije istovremeno dok se vi privikavate na pametniji stil života. Upaljeno grlo je vrlo zdrav simptom - to vaše tijelo zatvara vrata hrani. Tijelo bolno govori, "Dragi moj, ovaj čas hrana nije korisna. Imam više nego što mi treba." Kod upaljenog grla svakako biste /i trebali prestati jesti sve osim sokova i najlaganijeg voća i povrća dok upala ne prođe i tijelo još jednom ne očisti ulaz u probavni trakt.

Drugi simptomi detoksikacije su glavobolja, kašalj, bolovi u trbuhu, proljev, kožni osip i začepljeni sinusi. Emocionalne reakcije su također čest rezultat iscrpljenosti i simptom detoksikacije3 3. Shvatit ćete da je to što osjećate jedini način na koji vam vaše tijelo kaže da usporite i olakšate si tegobe kakva god da su vaša iskustva s detoksikacijom. Ako godinu za godinom zanemarujete signale svojeg tijela i ako umjesto da se odmarate i jedete manje, vi nastavljate sa svojim životom i uklanjate simptome lijekovima umjesto da se pozabavite uzrokom, tj. vašom iscrpljenom energijom, vaše tijelo će vam se naposlijetku obratiti mnogo jačim jezikom nego što je to samo šmrcanje ili kašalj.

Dopuštanje biološkom procesu detoksikacije da se prirodno dovrši kad god je to potrebno je poput pametnog ulaganja ili štednje za budućnost. Uzimanje lijekova da biste mogli nastaviti raditi isto ono što je simptome i uzrokovalo je poput trošenja više nego što ste zaradili. U prvom slučaju budućnost je sigurna; izgradili ste zdravlje slušajući svoje tijelo. U drugom vaša budućnost ne izgleda dobro. Pretjerano trošenje bilo koje pogodnosti, bio to novac ili vaša energija, prije ili kasnije će vas stići i morat ćete platiti cijenu. Što je dug veći, više ćete morati platiti.

33 Ako netko od estradnih TV liječnika odluči pročitati moguće simptome na državnoj TV, možemo se samo nadati da će ta osoba biti dovoljno poštena da to ne pročita izvan konteksta.

Evo najvažnije misli koju valja zapamtiti: VAŠE TIJELO IMA DOVOLJNO PAMETI DA SE SAMO IZLIJEČI. Tijelo to može bez ičije pomoćil Veličanstvena snaga i mudrost koja vas je izgradila iz oplođenog jajašca je još u vama. Ne samo da vas je tijelo sposobno izliječiti, već je ono jedina prava snaga koja to može. KAD VAŠE TIJELO UĐE U KRIZU OZDRAVLJENJA - KAD POKRENE AKCIJE ZA DETOKSIKACIJU - NE MIJEŠAJTE SE! Ostavite svoj organizam na miru i on će za vas obaviti sav posao. Tijelo je samodostatno ako se njegovim jednostavnim biološkim potrebama udovolji izvana. Odmarajte se, spavajte, jedite malo, pijete vodu, smiješite se\ Vaše tijelo je gospodar svog područja!34

Naše društvo već dugo vremena previše troši na više načina. Data nam je prigoda da vidimo kako pretjerano trošenje može biti skupo kad se radi o našem zdravlju jer usprkos svim bolnicama, liječnicima, medicinskim planovima i policama osiguranja koje imamo, naš iscrpljujući stil života uzrokuje to da vodimo svijet prema degenerativnim bolestima. I dok gradimo sve više bolnica, broj bolesti je sve veći, a ne manji. Poznavanje odnosa uzroka i posljedica iscrpljenosti i detoksikacije je moćno sredstvo za odgovarajući pristup manjem broju simptoma tako da to u konačnici ne vodi ozbiljnijim zdravstvenim poteškoćama koje prevladavaju u našem društvu.

Na slijedećim stranicama ćete naći popis recepata koji se nalaze u kuharici za jela koja valja jesti za vrijeme detoksikacije. Klasificirana su od lakših do težih. Kad se ne osjećate dobro, molim vas jedite što je manje moguće. Držite se lakših jela. Postupno se možete orijentirati na teže recepte kako vam se vraća snaga. Nekim ljudima salata, naročito ona s jačim začinom, nikako nije primamljiva za vrijeme detoksikacije. Ako ste vi jedan od njih, za vas je miješana salata. Jedite čiste juhe od povrća ili povrće kuhano na pari.

Jedite salatu ako vas privlači za vrijeme detoksikacije jer mnogim ljudima samo životna hrana donosi najviše dobrobiti. Životna hrana drugim ljudima koji imaju manje vitalan probavni sustav u početku ne odgovara jer ima previše celuloze. U tom slučaju najbolje djeluje živtona hrana s povrćem kuhanim na pari ili juhe od povrća. Podneblje će vam također pomoći kod izbora. Životna hrana je prikladnija kad je toplo. Kombinacija tople, kuhane juhe i povrća bi mogla najbolje odgovarati kad je hladnije.

34 Povremeno će dio simptoma napora tijela u čišćenju biti uključeni i povišena temperatura ili proljev. To dvoje, koje potiče tijelo, je dugo bilo krivo shvaćeno i stoga je izazivalo nepotreban strah. Blago povišena temperatura ili običan proljev koji traje dva do ni dana su svakako neugodni, ali nisu opasni po život. Ako bi, ipak, jedno ili drugo potrajalo duže od tri dana ili ako se zabrinete, potražite stručno mišljenje koje će potvrditi daje ono kroz što prolazite samo privremena terapeutska funkcija vašeg tijela u naporu da bude zdravije.

Najvažniji princip kojeg valja zapamtiti je taj da je krajnji cilj promjena u prehrani usklađivanje s tijelom i oslobađanje energije da bi omogućili organizmu obavljanje posla liječenja. Što manje jedete, to manje opterećujete probavni sustav i to više energije ima vaše tijelo za obavljanje posla oporavka. Zato MOLIM, ODMARAJTE CIJELO TIJELO UKLJUČUJUĆI I SVOJ PROBAVNI SUSTAV AKO SE ČISTITE OD OTROVA.

Naravno, velika pozornost je data važnosti ravnomjernog protoka energije kroz tijelo. Svo čišćenje i detoksikacija, svaka aktivnost, mentalna i psihička, svaka tjelesna funkcija tijela - u potpunosti ovise o tom neprekinutom tijeku energije. Zbog toga mislim da je važno proučiti dobrobiti kiropraktičkih zahvata. Sva energija organizma proizlazi iz nervnog sustava, stvara se u mozgu i kičmenoj moždini. Živci izlaze iz kičmenog stupa i prenose energiju do svih dijelova tijela. Često, međutim, kralješnica može izići iz tog lanca i to ne samo da uzrokuje nelagodu u leđima, već i ometa protok energije kroz živce, što je mnogo ozbiljnije. Organima je uskraćena energija koju čekaju da bi proveli čišćenje ili oporavak i dolazi do novih problema ili do pogoršanja. Kiropraktički zahvat namijesti kralješnicu i normalizira protok energije. Provjera kralješnice da se vidi je li zahvat namiještanja potreban je vrlo jednostavna i bezbolna. Javite se lokalnoj skupštini Državnog kiropraktičkog društva u vašem gradu da biste dobili ime nekog pouzdanog kiropraktičara.

Stručna masaža je još jedan od načina kojim možete ubrzati poboljšanje svojeg zdravlja. Kad je tijelo iscrpljeno, limfni sustav, naša "odvodna tvornica" zaglibi i tijelo postane "močvarno". Tijelo izlučuje dodatne količine sluzi koja treba upiti i očistiti toksične tvari. Antihistamini isušivanjem djeluju protiv tog čišćenja. Krivo! Važno je omogućiti otpadu da prođe, a ne da se zaustavi. Limfnu odvodnju će poboljšati određene terapije masaže kao što je švedska ili limfna masaža i refleksologija. Osim što imaju važnu terapeutsku važnost, vrlo su ugodne! Koristite prednosti masaže i u bolesti i u zdravlju.

Akupresura, koja se zasniva na drevnom kineskom proučavanju meridijana koju su nešto kao karta našeg zdravstvenog sustava, će također pomoći za vrijeme detoksikacije, naročito ako se koriste laganiji dodiri da bi se stimilirali nervni i cirkulatorni sustavi. Duboku akupresuru ne bi trebalo primijenjivati za vrijeme detoksikacije jer zna biti bolna i iscrpljujuća. Akupunktura, 5000 godina stara kineska tehnika liječenja se može koristiti da se poprave kratki spojevi u električnoj energiji, pa se liječenje može nastaviti. Glasno napadana do nedavna od strane medicinske znanosti, ova drevna umjetnost liječenja sad ima ugled koji joj s pravom pripada.

RECEPTI ZA DETOKSIKACIJU

SOKOVI OD SVJEŽEG VOĆA I POVRĆA

Tangerine Jagoda-jabuka

Naranča Grejp

Naranča-ananas Ananas-jagoda Trešnja-grožđe

Lubenica-dinja cerovača Tropska ambrozija

Dinja medljika i dinja cerovača Jabuka-celer

Ljetni Vegemato Mrkva

Mrkva-celer-rajčica

SOKOVI

Smrznuti voćni sokovi Datuljina šljiva (persimon)

Lubenica Dinja cerovača Dinja medljika

Almond Sunrise

VOĆNI DAN VOĆNE SALATE. KAŠE, POSLASTICE, PLADNJEVI

Fruit for Life salata s preljevom od banane i kruške Banane narezane na kriške, jagode i kivi

Salata od manga, dinje i bobica sa šerbertom3 5 od dinja medljike cerovače

Bola s kruškama, dinjama i kašom od marelica i indijskih oraha Na kriške narezane jabuke s cimetom i smokve s grožđem

Na kriške narezan ananas, papaja i banana Na kriške narezane naranče, persimon (datuljine šljive) i kruške

Granola od kokosa i jabuke

15 Šerbet - orijentalno piće od voća i sa šećerom, poslužuje se hladno (op.prev.)

SALATE OD POVRĆA I PRELJEVI

Narezane rajčice, avokado i krastavci Francuska salata puterica

Taco3 6 od meke salate s avokadom i preljevom od svježeg bilja Zelenjava i nasjeckano povrće s preljevom od grejpa

Miješana salata od povrća s nori algom Fit for Life salata od prokulica

Miješana salata

JUHE OD POVRĆA

Kineska kukuruzna juha Gusta juha od zelene salate i od krastavaca (rijetka juha)

Miso juha i povrće Bistra juha s povrćem

Seljačka juha od mrkve Zelena juha sa svježim biljem

Juha od avokada

POVRĆE KUHANO NA PARI (SA ILI BEZ LIMUNA. MASLACA ILI MASLINOVOG ULJA)

POVRĆE KUHANO NA PARI ILI PEČENO POVRĆE

Pirjane zelene mahune i umak Slatki i kiseli crveni kelj

Slatke mrkve au Naturel Šparoge

Lagana cvjetača Italiano Krumpiri kuhani na pari i povrće u maslinovom ulju

Pire krumpir Obični krumpir kuhan na pari

JELOVNICI ZA DETOKSIKACIJU

Kad se organizam čisti od otrova, naglasak je na hrani koja će hraniti vaše tijelo bez uzimanja životne ljekovite energije. Slijedeći primjeri tri moguća plana prehrane za detoksikaciju se temelje na receptima koje ćete naći u kuharici ove knjige. (Opaska: Ako se zbog jutarnjih voćnih obroka osjećate napuhnuto možete jesti voće s malo sirovog celera i listovima svježe salate, ali ne salate kristalke).

36 Taco - Meksičko jelo koje se sastoji od pečene, presavinute tortilje nadjevene mljevenim mesom, narezanom salatom itd. (op.prev.)

PRVI DAN

Dan samo na sokovima će osloboditi maksimalnu količinu energije za ozdravljenje i oporavak. Ostanite u krevetu, odmarajte se, spavajte i pijuckajte 2-2,5 dl svježeg soka svaka dva sata od 8 sati ujutro do 20 sati. Možete piti sve sokove koje volite tako dugo dok su svježi i možete zamijeniti 2 dl vode s dva ili tri voćna "obroka" ako želite. Dobro je ujutro piti samo voćne sokove, a popodne sokove od povrća i onda opet prije spavanja voćni sok. Ne morate u jednom danu jesti jako raznoliko. To je samo zbog toga da bi vas potaknulo da kušate nove kombinacije i okuse.

08.00 - sok od dinje cerovače 10.00 - sok od naranče 12.00 - sok od jabuke i celera 14.00 - sok od mrkve 16.00 - koktel od povrća 18.00-sok od dinje medljike 20.00 - sok od jabuke i banane

DRUGI DAN

Dan životne hrane će omogućiti nastavak detoksikacije bez potrošnje mnogo energije na probavu, osim ako ne jedete prečesto. DORUČAK - Sok od dinje po izboru ili tanjur na kriške narezane dinje cerovače, medljike i lubenice ( ili bilo kojeg voća kojeg ima u vašem podneblju) sa salatom. RUČAK - Miješana salata, narezane rajčice, polovica avokada ili oguljeni krastavac narezan na ploške (po želji). VEČERA - Plata od narezanih naranči, kruški, persimona i banane ili svježeg voća kojeg kod vas ima sa salatom i celerom.

TREĆI DAN

DORUČAK - Svježi sok od naranče, jabuke, smokve i grožđe. RUČAK - Zelenjava i usitnjeno povrće s preljevom od grejpovog soka, narezane rajčice. VEČERA - Bistra juha s povrćem, brokoli kuhan na pari, mrkve, špinat i cvjetača.3 7

Nekim ljudima najviše odgovara topla juha i povrće na večer u danu životne hrane dok traje detoksikacija. Ako želite topli obrok za ručak, pojedite juhu tada. Dobro je svesti raznolikost na minimum za vrijeme detoksikacije, pa stoga za ručak i večeru pojedite istu juhu.

OSAMNAESTO POGLAVLJE Česta pitanja

HARVEY: Radim u noćnoj smjeni i po danu moram spavati. Kako da uklopim ovaj program u svoj raspored?

lako su tjelesni ciklusi najefikasniji kod ljudi s "normalnim" rasporedom, ciklusi će se prilagoditi vašem načinu života ako vam je noćna smjena stalna. Ako se vaš raspored mijenja (jedan tjedan ujutro, jedan tjedan noćna smjena) neće biti lako uspostaviti rutinu. No, i jedna važna navika koju možete razviti i postići najbolje rezultate je UZIMATI SAMO SVJEŽE VOĆE I SVJEŽE VOĆNE SOKOVE U PRVIH 4 ILI 5 SATI NAKON BUĐENJA. To je najvažnije.

Dobro se osjećam, no ipak bih želio mršaviti brže nego dosad.

Znajte da vaše tijelo radi po principu veće važnosti. Kad odluči da je potrebno više omršavjeti, to će se dogoditi. Mnogo češće će tijelo izgubiti nešto na težini, ostati na tome dok se oporavak u organizmu ne završi i tada se vratiti na posao daljnjeg gubljenja težine ako je to nužno. Dopustite svojem tijelu da odluči o svojoj težini. Ono zna. Vi ne znate. Vaša je obveza da se pravilno hranite, a organizam će napraviti ostalo. Dobar način da pospješite gubljenje težine i "gurnete" tijelo s platoa jest naglasak na danima s prirodnom hranom iz kuharice.

Mršavio sam i osjećao se tako vitko. Hoću li dobiti nešto od toga natrag?

Praktički svaki čovjek bez obzira koliko vitak, ima nešto otpada kojeg valja ukloniti iz tijela. Ako mršavite i ne želite više mršavjeti, shvatite da ste izgubili otpad i da će se VAŠE TIJELO VRATITI NA ONU TEŽINU KOJU ŽELI i tako će ostati. U vašem slučaju, trebali bi u vašoj prehrani prevladavati kompleksni ugljikohidrati. Uz pravilnu prehranu i vježbanje (naročito lagano dizanje utega) dobit ćete zdrave kilograme.

Postoje li topli napici koji mogu zamijeniti kavu?

Biljni čajevi su prilično dobri i možete birati između mnogo ukusnih okusa. Ne sadrže kofein i mnogo su bolji od običnih komercijalnih čajeva. Celestial Seasoning ima veliko mnoštvo ukusnih čajeva bez kofeina. Vruća voda s iscijeđenim limunom je također prilično ukusan napitak koji

utažuje želju za nečim vrućim ujutro. (Limun neće fermentirati jer ne sadrži šećer).

Koja sladila su najbolja?

Ne znam ni za jedno sladilo koje u sebi ne sadrži nešto nepovoljno. Izaberite jedno i koristite ga umjereno. Ja bih koristio med ili sirup medljike (sirov) prije nego aspartam3 8 ili fruktozu ili neki drugi prerađeni proizvod. Neki dućani također imaju i usitnjeni, nerafinirani šećer od datulje ili javora. Vrlo su ukusni i mogli biste ih kušati ako ih nađete.

Povremeno kad jedem voće, čak i na prazan želudac kako je savjetovano, osjećam se naduto. Mogu li nešto učiniti?

Razlog za povremeno nadimanje nakon voća je taj što voće pomaže organizmu u čišćenju od otrovnog otpada iz želučane ovojnice. Taj otrov uzrokuje vrenje voća i nadutost kad ga se pokrene. S vremenom će se taj otrovni talog potpuno ukloniti iz želuca i nadimanja više neće biti. No to je dugoročan proces. Ipak, postoji nešto što možete uraditi odmah. Ta pomoć može zvučati začuđujuće s obzirom na to koliko često upozoravamo kako voće valja jesti samo. No kao i s ostalim "pravilima" i ovdje postoji iznimka, a to je: Uzimanje celera i/ili lišća salate (bilo kakve) s voćem ublažava međusobno djelovanje otrovnog taloga i voća. Ovo visoko lužnato povrće neutralizira kiselinu u želucu i sprečava nadimanje. Uspješno! Zagovornici Prirodnog liječenja to prakticiraju već dugo vremena. Neki ljudi nastavljaju jesti celer i salatu s voćem i nakon čišćenja želuca jednostavno zato jer im se to dopada.

Aspartam - vrsta umjetnog sladila (op.prev.)

kombinirate namirnice, pravilno jedete svježe voće i izbjegavate hranu koja fermentira (alkohol, ocat, miso 3 9 , jogurt) problem s kandidom će postati stvar prošlosti.

A što je s namirnicom tofu?

Ovo jelo staro preko 1000 godina podrijetlom iz Kine odnedavna privlači našu pozornost. To je lako probavljivo jelo puno proteina što može igrati važnu ulogu u vašoj prehrani kad počnete smanjivati unos životinjskih proteina. Tofu je sačinjen od sojina mlijeka, a to je tekućina koju dobijemo kad namočena i mljevena zrna soje lagano i kratko prokuhamo. U visokokvalitetnoj pripravi tofua, mlijeko se zatim zgušnjava pomoću nigari (koncentrata koji ostaje nakon što se morska sol izvadi iz morske vode) ili kalcijeva sulfata (iz sadre, gipsa). Tofu je bogat aminokiselinama i kalcijem kojeg sadrži više nego kravlje mlijeko. Ima puno željeza, magnezija, fosfora i natrija, esencijalnih B vitamina, kolina 1 i E vitamina. Za razliku od ostalih proteina, tofu je lužnat, a ne kiseo. Zbog lužnatosti i zbog toga što ne sadrži nimalo krutih vlakana sojina zrna, tofu se dobro kombinira sa škrobom, naročito sa smeđom rižom i ostalim žitaricama i s cjelozrnatim kruhom. Potražite mnogo novih tofu recepata u idućoj kuharici THE FIT FOR LIFE KITCHEN.

Zašto smijemo u programe Fit for Life I Living Health uključiti maslac i ulje?

Prvo, nama je masnoća u prehrani potrebna. To je jedna od skupina namirnica koja je nužna za ljudski organizam. Bez masnoće naše tijelo ne napreduje. U oba programa potičemo ljude da smanjuju unos proizvoda životinjskog podrijetla, naročito mesa i mliječnih proizvoda. Na taj način smanjuju se štetne životinjske masnoće koje jako pridonose srčanim bolestima. Jedan od razloga zbog kojeg potičemo ljude da umjereno koriste maslac jest činjenica da od njih tražimo povećanje unosa povrća, krumpira i cijelog zrnja. Mi smo društvo koje traži bogat okus. Malo je ljudi koji bi dugo mogli ostati na režimu s puno povrća, a bez maslaca. I budući da je toliko životinjskih masnoća eliminirano smanjivanjem mesa i mliječnih proizvoda, mala količina maslaca neće štetiti. Povećano uzimanje voća i povrća koje je bogato vodom će pomoći u ispiranju maslaca iz organizma.

. 39 Miso - tjestenina od soje, soli i fermentiranih žitarica; koristi se u japanskoj kuhinji (op.prev.) 40 Tofu - blaga hrana slična siru, puna proteina, nastala grušanjem ekstrakta soje. koristi se u juhama i si. (op.prev.) 41 Kolin - vitamin B-kompleksa (op.prev.)

Bolujem od kandide, kako mogu onda jesti voće?

To nije tema koju mogu obraditi u jednom odlomku. Naročito je važno razumijeti jedan aspekt kandide: ako imate gljivice kandide, a skoro svi imamo, budite pažljivi s voćem i svime što možete provjeriti u tijelu JEDINO SE NEPRAVILNIM UZIMANJEM VOĆA MOŽE ZARAZA KANDIDE POGORŠATI. Kad se svježe voće jede samo i na prazan želudac, ono neće provrijeti. To je ključno. Kad jedete kuhano voće ili voće s drugim namirnicama dolazi do truljenja i vrijenja u želucu. Gljivice kandide se vriježom razmnožavaju na hrani koja fermentira - na ugljikohidratima. Nema mogućnosti fermentacije bakterija ili gljivica ako se uzima samo svježe voće na sasvim prazan želudac. Također je za ljude s kandidom iznimno važna stroga kombinacija namirnica. Svi ugljikohidrati će fermentirati ako ih se uzima s proteinima ili kuhane. Ako pravilno

Biljna ulja koja preporučujemo su razni oblici nerafiniranih, hladnoprešanih ulja, a ne hidrogenizirana, prerađena ulja koja su za vaše tijelo preteška. Posebno se preporučuje maslinovo ulje koje, prema izvješću Centra za zdravstvena istraživanja University of Texas, stvarno smanjuje kolesterol u krvi. Stanovnici Grčke i južne Italije koji troše mnogo maslinovog ulja imaju mnogo nižu razinu kolesterola u krvi i mnogo manje srčanih bolesti nego stanovnici Europe i Sjedinjenih Država. Malo Amerikanaca će uživati u salati bez preljeva, pa stoga koristite ulje umjereno i dajte prednost hladnoprešanim, superčistim maslinovim uljima. Kod prženja na naglo koristite kombinaciju ulja šafranike i maslaca ili čisto ulje šafranike.

Molim vas, točno objasnite zašto je maslac bolji od margarina?

Pa da! Kao da se pitate što je bolje - svila ili poliester? Sok od pravog voća ili Gatorade?4 2 Dijamant ili imitacija? Ni u čemu nema usporedbe između pravog i krivotvorenog.

Za vrijeme 2.svjetskog rata do maslaca se teško dolazilo, pa je umjesto toga napravljena sintetska zamjena, margarin. Margarin se radi pretvaranjem "čistog tekućeg višestruko nezasićenog ulja"43 u čvrstu masnoću. Kako se tekućina pretvara u krutinu? Pomoću hidrogenizacije -plin vodika se upuhuje u ulje dok se ne ukruti. Može biti čvrsto kao cement ako se koristi dovoljno vodika. Margarin se podvaljuje kao namirnica koja ima nanje masnoće i kalorija i koja pruža neku zaštitu od srčanih bolesti. Istina je da maslac i margarin imaju istu količinu kalorija i masnoće, no margarin doprinosi baš onim problemima za koje neki tvrde da ih sprečava, naročito srčanim bolestima! Proizvođače margarina je često trebalo prisiljavati da ne daju lažne izjave, lako su malo snizili glas, još uvijek su vrlo vješti u stvaranju utiska da margarin spriječava srčane bolsti. Margarin spriječava bolesti srca otprilike onoliko koliko nož spriječava krvarenje.

Evo jedne laži. Izraz "višestruko nezasićena masnoća" nabacuju uokolo kao da je to odgovor neba na kolesterol u krvi. Ne samo da 999 ljudi od 1000 nemaju pojma što "višestruko nezasićena masnoća" doista znači, već ne znaju ni da se VIŠESTRUKO NEZASIĆENA MASNOĆA PRETVARA U POTPUNO NEZASIĆENU MASNOĆU NAKON

4~ Gatorade - vrsta američkog gaziranog napitka Višestruko nezasićeno ulje - ulje koje sadrži više od jedne dvostruke ili trostruke veze u

molekuli kao i nekim masnoćama i uljima biljnog i životinjskog podrijetla, (op.prev.).

HIDROGENIZACIJE. Zapravo ta vrsta masnoće uzrokuje iznimno veliko povišenje kolesterola. Potrošači ove vrste masnoće najčešće umiru od srčanih bolesti i raka iako o tome ništa nećete čuti od oglašavača. Istina je da je maslac životinjska masnoća, no u umjerenim količinama je mnogo bolji od hidrogeniziranog ulja. Po riječima dr. Davida Reubena, "Kukuruzno ulje, ulje od šafranike i sva druga višestruko nezasićena ulja u procesu pretvaranja u margarin postaju jednostavna, obična "zasićena" ulja. To je zasigurno jedan od najvećih neotkrivenih skandala u povijesti. Proizvođači margarina tvrde da vam pomažu izbjeći zasićene masnoće, a nude vam margarin koji je vrlo zasićena masnoća nastala stvrdnjavanjem biljnih ulja. To nije odviše uzbudljivo, zar ne? To, naravno znači da plaćate višestruko nezasićenu masnoću, a dobivate sve prednosti masti osim niske cijene." Znate što me apsolutno izluđuje? Liječnici zapravo preporučuju margarin kao zdrav nadomjestak maslacu! To je sramotno! Lošije informirani od toga ne možete biti.

Pročitajte knjižicu Johna H. Tobea, Margarin, ako poželite pročitati dobru raspravu o toj temi. Evo što gospodin Tobe kaže o margarinu: "/To je/ kemijska smjesa koja se ne topi kad je trljate među prstima...Što mislite što bi vaš krvotok mogao učiniti s tim plastičnim česticama? Opipom i izgledom su potpuno nalik celuloidnim pahuljicama i vi točno to unosite u svoje tijelo i krvotok svaki put kad jedete hranu s hidrogeniziranim masnoćama." Ne biste li radije malo pravog maslaca u svojim obrocima? Bilo bi to bolje umjesto ljepljive, stisnute masti. Prehrana usklađena s Fit dor Life principima tako drastično smanjuje životinjske masnoće da umjerene količine maslaca kojeg uzmete neće prouzročiti nikakve probleme. To se ne može reći za plastičnu masnoću.

Volim jesti kokice i volio bih znati je li to u redu.

Kokice su škrob i tako ih valja tretirati. Ne jedite ih s proteinima u želucu. Najbolje kokice su one napravljene bez masnoće na zraku i bez soli. Malo rastopljenog maslaca, ne margarina, je u redu. Dr. Walker ističe da je ljuska kukuruza teško probavljiva kad se jednom rastvori, tako da bismo uz kokice svaki put kad ih jedemo morali jesti ili krastavce ili celer. Zvuči malo čudno ali je ukusno. I što je još važnije, visok sadržaj vode u tim namirnicama jako pomaže kod probavljanja i prolaska kokica kroz organizam. Kušajte! Vrlo ugodno ćete se iznenaditi.

Što je s octom?

Ocat je fermentirana tekućina i spriječava razgradnju hrane slinom. To vrijedi za sve vrste: jabučni, vinski, jabučnjak i balzamni. Ocat je ocat i jednostavno nije hrana. Ne probavlja se i ometat će probavu drugih

Valja uočiti da kažemo maslac, ne margarin. Margarin je vrlo štetan suprotno preporukama ekonomske propagande, začepljuje

arterije. Mi ga zovemo "plastična masnoća". Koristite maslac. Uvijek birajte radije pravo nego umjetno.

namirnica. Zamijenite ga sokom od limuna, rajčice ili grejpa kad god je ocat potreban.

Ja sam dijabetičar i htio bih znati mogu li slijediti ovaj program?

Od svih zdravstvenih stanja koja zahtijevaju pozornost i oprez kad se mijenja prehrana, dijabetes je stanje kod kojeg valja biti najoprezniji. AKO STE DIJABETIČAR, APSOLUTNO NIŠTA NE SMIJETE MIJENJATI BEZ ZNANJA SVOJEG LIJEČNIKA. Radili smo s mnogo dijabetičara koji su uspješno i potpuno uspjeli eliminirati potrebu za inzulinom, a radili smo i s drugim kod kojih nije bilo baš nikakvih poboljšanja. Ključno je da sve promjene provodite pod nadzorom svojeg liječnika. Hoćete li uspjeti ili ne, tek valja utvrditi, a to ovisi o vašoj osobnoj konstituciji i naporu.

Zadnja istraživačka promatranja su jasno pokazala da fruktoza u voću može pogoršati dijabetes. Očito je da voće valja jesti pravilno, što znači samo na prazan želudac. Evo što treba:

Obavijestite svojeg liječnika da želite probati jesti prema pravilima za koje ste saznali i zatražite ga da pomno prati tijek programa. Usporedno s početkom uvođenja novog prehrambenog životnog stila, polagano smanjujte količinu potrebnog inzulina. Nakon vrlo malo vremena vašem liječniku će biti jasno trebate li i ne nastaviti smanjivati inzulin. Kod više od 50% dijabetičara s kojima smo radili je postignut značajan napredak i oni su mogli bar smanjiti količinu nužnog inzulina. Imamo povijest bolesti nekolicine ljudi s kojima smo se profesionalno bavili, a koji su uspjeli ili drastično smanjiti inzulin ili ga potpuno prestati uzimati.

Dopustite da vam ispričam priču o gospodinu Joeu Gandolfou koji živi u Lakelandu na Floridi. Gospodin Gandolfo koji ima 50 godina je vrlo uspješan poslovni čovjek vrlo aktivnog životnog stila. Napisao je 5 bestselera o poslovanju i trgovini i vodi veliku korporaciju. 1982. godine dijagnosticiran mu je dijabetes i počeo je uzimati inzulin. Zbog aktivnog života nije mu odgovaralo uzimanje inzulina i redovite injekcije. No svi njegovi napori da se skine s inzulina završile su neuspjehom. Nakon što je pročitao Fit for Life prije dvije i pol godine, g. Gandolfo je prilagodio prehranu svojem specifičnom životnom stilu i uspio je smanjiti unos inzulina na sedam jedinica. Nedavno mu je liječnik rekao da s tako niskom potrebom može čak i potpuno prestati s uzimanjem inzulina.

Zanimljivo je da g. Gandolfo uspjeh u prevladavanju dijabetesa umnogome pripisuje celeru. Zašto? Dva su razloga. Prvo, celer je, kako smo to često naglašavali, vrlo lužnat. Budući da se dijabetes pogoršava u kiseloj okolini, što se više uzima lužnate hrane to su veći izgledi za smanjivanjem simptoma bolesti. Drugo, a to će mnogima biti iznenađenje, zeleni listovi celera sadrže vrijedan sastojak inzulina. Ubrzo nakon početka uzimanja celera i celerova soka (napravljenog s lišćem), g. Gandolfo je uspio smanjiti inzulin. Zapravo se osjećao lošije kad bi uzeo svojih sedam

jedinica što je djelomično nagnalo njegovog liječnika da preporuči potpuni prestanak inzulinske terapije.

Ne želim reći da celer čudesno pobjeđuje dijabetes. Ima i drugih faktora kao što su prehrana, vježbanje, psihički odnosi itd. Znam i da će biti onih koji će reći da je cijela zamisao smiješna. Bolje bi im bilo da to ne kažu pred g. Gandolfom ako ne žele čuti špotancije. Molim vas da ne mislite da je život na inzulinu doživotna robija. Nešto možete poduzeti. Još jednom, ovo mora biti potpuno jasno: SVE PROMJENE U PREHRANI MORATE PROVESTI POD NADZOROM SVOJEG LIJEČNIKA AKO STE DIJABETIČAR.

Kad je najbolje vrijeme za uzimanje pivskog kvasca?

Najbolje vrijeme za uzimanje pivskog kvasca je kad na vrbi rodi grožđe. Mi jadni Amerikanci smo beznadežno lakovjerni. Stalno nas šopaju otpadom i vrlo često nas uspiju uvjeriti da za tu privilegiju moramo platiti. U našoj zemlji se proizvodi ogromna količina otpadnih popratnih proizvoda zbog velike količine hrane koja se prerađuje. Obično se takvog otpada iznimno teško možemo riješiti, pa ga se u pravilu obilježi etiketom "zdrav" i prodaje ljudima koji su uvjereni da zdravlje može biti kupljeno u uredno zapakiranim limenkama.

Pogledajte samo sirutku, taj žutozeleni, smrdljivi popratni proizvod proizvodnje sira. Samo oko 10% mlijeka koje se koristi za pravljenje sira doista završi u siru. Ostatak ružne tekućine se odvaja u sirutku neugodna mirisa i okusa. Kasnih 70-ih godina su mahnito traženi načini za njezino odlaganje. Prije nego se između 1969. i 1978. trošenje mliječnih proizvoda udvostručilo, sirutka se jednostavno otpremala na farme svinja za njihovu prehranu, no to je postalo preskupo. Strogi savezni i državni zakoni zabranjuju odlaganje sirove sirutke u kanalizaciju. Sirutka je 100 do 200 puta jači zagađivač od gradskih otpadnih voda i većina gradskih kanalizacija je ne može adekvatno tretirati. Ispuštanje u vodotokove ne dolazi o obzir jer sirutka uklanja iz voda kisik i tako ih čini nesposobnim održavati život u morskom svijetu. Odlaganje na neobrađena zemljišta ili šljunčane jame je često neprikladno zbog prodiranja u vodene zalihe. Mnoge tvornice sira su jednostavno sirutku odlagale krišom i nezakonito. Los Angeles Times je 4. prosinca 1978. u jednom članku objavio, "Rješenje do kojeg su došli i industija i vlada je primjena visoke tehnologije i razvijenih marketinških tehnika za uvaljivanje sirutke u ljudsku hranu."

Pa da! Jasno! Gdje drugdje bi je se mogli riješiti? Mogu postojati strogi zakoni koji zabranjuju da se sirutka odlaže u kanalizaciju, no nema zakona koji zabranjuje njezino odlaganje u vašu hranu. Ne biste li rado zagrlili prerađivače hrane u ovoj zemlji i dali im veliku pusu? Oni su na konju. Nabavljaju sirutku povoljnije nego da je besplatna - još i dobivaju

cent po galonu da je odvezu. Tvornice koje proizvode sirutku su više nego sretne što mogu platiti peni po galonu za odvoz, tako da se ne moraju baviti problemom otpada. A sad počnite čitati naljepnice na proizvodima i vidjet ćete da se sirutka najalzi na nevjerojatno dugačkom popisu proizvoda - juhe, kakao, tjestenina za palačinke, Twinkies, margarin, zapakirani pire krumpir, špageti u umaku, preljevi za salate, dječja hrana, kruh, itd. U proizvodu Ovaltine ima više sirutke od bilo kojeg drugog sastojka osim šećera. Sirutka izgleda kao gnoj i zaudara poput izbljuvka. Ne spada u vašu hranu.

Ista je stvar s melasom koja je popratni proizvod rafiniranja šećera, a prodaje se zbog svojih "zdravih" osobina. Baš! Nekada su je odvozili na farme krava i time ih hranili dok nije postalo jasno da će ljudi platiti znatno više od stočara.

Pivski kvasac je popratni proizvod proizvodnje piva. Proizvođači piva također nisu znali što bi sa svojim otpadom pa je upotrebljeno najpouzdanije rješenje - nazovimo to "zdravom" hranom i uvalimo je lakovjernom pučanstvu. Tako lijep, jednostavan i isplativ odgovor na tako ružno, smrdljivo pitanje.

Jednom sam bio na seminaru gdje se postavilo pitanje pivskog kvasca. Djevojka koja je sjedila baš ispred mene reče, "Fuj, pivski kvasac. Pojedem ga malo svakog jutra, ali mi zasmrdi cijelu kuhinju kao otklopim konzervu." Potapšao sam je po ramenu i upitao, "Ako zasmrdi vašu kuhinju, što mislite da radi vašim crijevima?" Lice joj je dobilo zapanjen izraz nekoga tko upravo mora riješiti vrlo težak zadatak.

Bilo da se radi o sirutki ili melasi ili pivskom kvascu ili fluoridu ili radioaktivnom otpadu, ne smijemo dozvoliti velikom kapitalu da koristi naša tijela za rješavanje problema s odlaganjem otrovnog otpada.

Govorili ste o napitku Gatorade na negativan način. Mislio sam da je to zdrav napitak za suzbijanje žeđi.

Naravno da ste to mislili. To je točno ono za što proizvođači hrane plaćaju oglašavače. Istina je da je voda u kojoj se pralo posuđe vjerojatno bolje piće. Gatorade nije ništa drugo nego voda i hrpa kemikalija - voda, sukroza (rafinirani šećer), glukoza (još rafiniraniji šećer) i žute boje broj 5 i 6. Zvuči kao nešto za skidanje boje sa zidova. Po zakonu ti napici moraju na naljepnicama imati podatak o stvarnoj količini voćnog soka. Na naljepnici Gatorade napitka, slovima tako sitnim da vam treba još jedan par očiju da biste vidjeli pročitati, piše, "Ne sadrži voćni sok". Voćni napitak bez voća. Prerađivači hrane malo preozbiljno shvaćaju P.T.Barnumov komentar koji kaže, "Svake minute rodi se jedno dojenče".44 Gledajte, pa

Igra riječima - sucker (dojenče) u engleskom jeziku znači i čovjek koji svemu vjeruje (op.prev.).

ne možemo im stalno nasjedati. Ako ne pripazimo, počet će nas hraniti radioaktivnim otpadom i govoriti istovremeno kako je dobar za zdravlje. Ups! Skoro zaboravih. Već to rade.

Što ako ne mogu naći proizvode koje preporučujete?

Kad u kuharici spominjemo neobičan proizvod, također navodimo i nadomjestak kojeg možete lakše naći. Zamijenite ono što ne možete naći s onim što možete nabaviti. Npr., ima mnogo raznih začina koji se mogu koristiti za bistre i ostale juhe. U vašem dućanu prirodne hrane možete naći kocke od povrća za juhe, juhe u prahu od povrća, tekuće povrtne začine. (Ne koristite baš bilo koji komercijalni peoizvod). Koristite sve što vam je dostupno. Postoje i prehrambeni katalozi specijalizirani za proizvode do kojih se teško dolazi. Izdavači tri takva kataloga koji vam mogu dobro doći su :

Walnut Acres Walnut Acres Road Penns Creek, PA 17862

Timber Crest Farms 4791 Dry Creek Road Healdsburg, CA 95448

Pittman and Davis Box 2227 Harlingen, TX 78551

Niste uopće spomenuli jaja. Jesu li ona iznimka u onome što tvrdite o proizvodima životinjskog podrijetla?

Nisu ni iznimka, niti vrijedna hrana. U 14. poglavlju smo pokazali koliko su proizvodi životinjskog podrijetla štetni i kako uzrokuju bolesti. Jaje je životinjski proizvod jer je to embrij kokoši. Također zapamtite da svi zdravstveni stručnjaci preporučuju da jedemo - manje masnoća i kolesterola, a više vlakana. Jaja su vrlo bogata masnoćom i kolesterolom i. ne sadrže vlakna. Zapravo, u istoj težini, jaja sadrže 8 puta više kolesterola nego govedina. Industrija jaja, naravno poriče sve negativnosti jaja na isti način kako se brani i industija duhana, no vi se nemojte zanositi pokušajima i prvih i drugih da zaštite svoju dobit na račun vašeg zdravlja. Dr. John McDougall ukazuje samo na 6 studija u medicinskoj literaturi koje pokazuju kako jaja ne utječu značajano na razinu kolesterola u krvi. Od tih šest, pet su financirala državna tijela uključena u proizvodnju jaja, za šestu se ne zna. Dr.McDougall tvrdi da je, "Industrija jaja zgodan primjer kako

novac može kupiti znanstvene informacije o prehrani koje mogu biti škodljive za vaše zdravlje."

Evo zgodnog primjera kako "ovlaštena" državna tijela mogu utjecati na javno mišljenje. Nacionalna znanstvena Akademija za hranu i Odbor za hranu su se 1980. godine pojavili s kontroverznim izvješćem koje je sugeriralo da Amerikanci ne trebaju brinuti o masnoći i kolesterolu u svojoj prehrani što bi bilo isto što i preporuka da ne trebate brinuti o ozeblinama na vrhi Mount Everesta. Dr. David Kritchevsky i dr. Robert Olson su bili dvojica od članova koji su dobili novac od raznih državnih tijela kojima su mliječni proizvodi, meso i jaja u nadležnosti. Zamislite! Dodajte mi osvježivač zraka!

Ako želite jesti jaja morate voditi računa o nekoliko činitelja. Prvo, doista je važno da se potrudite nabaviti jaja koja nisu neprirodno dobivena. Čitavih 95% kokoši nesilica u proizvodnim pogonima je podvrgnuto metodi proizvodnje koja mora dati proizvod slabe kakvoće. Nasilje koje te jadne životinje podnose je nevjerojatno. Neću to detaljno opisivati jer je odviše mučno. Dovoljno je reći da su tisuće životinja natrpane u zagušljive, stiješnjene kaveze veličine 50x60 cm. (Neki proizvođači utrpaju po 4 kokoši u kaveze veličine 30x30cm!) Nesilice ne mogu raširiti krila niti se okrenuti. Rešetkasti pod im često izranjava noge. Odreže im se kljun s jednim tjednom starosti i još jednom s 3 do 4 mjeseca da bi se izbjeglo kljucanje i kanibalizam kojeg neizbježno uzrokuju takvi prenapučeni uvjeti. Fluoroscentne žarulje daju 17 sati umjetnog svjetla da bi se pospješilo nesenje. Životinjama se daje arsen (dio kojeg završava u jajima) za suzbijanje parazita i stimuliranje rasta. I to je samo dio ove užasne priče. Dakako, napisane su o tome knjige koje je apsolutno strašno čitati. Jedna od najboljih je Animal Factories (Životinjske tvornice), autora Jima Masona i Petera Singera.

Ako želite jesti jaja, barem se potrudite nabaviti jaja koja nesu kokoši u prirodnijem okolišu - životinje koje se mogu slobodno kretati na otvorenom. Kad bi više ljudi zahtijevalo da se jaja proizvode u prirodnijem okolišu, industrija bi bila prisiljena postati humanijom.

Drugo, budući da su jaja vrlo koncentrirani protein, valja ih jesti u pravilnoj kombinaciji s drugim namirnicama da bi se smanjio njihov negativni utjecaj. Tradicionalni način uzimanja jaja s prepečencem ili krumpirima je vrlo štetan. Najbolje je da jaja ne jedete ni s drugom proteinskom hranom jer je dvije namirnice s jako koncentriranim proteinima preteško istovremeno probaviti. Jedite jaja s kriškama rajčice i krastavaca, sa salatom ili omlete s povrćem. To je najbolji način za konzumiranje jaja. Smanjite trošenje jaja i jedite ih što je manje moguće.

Vrlo me zbunjuje pitanje hranjivih sastojaka - željeza, cinka, riboflavina, B vitamina, i čini se, još stotine drugih. Otkud ih dobivamo?

Da vidimo možemo li vam to pojednostaviti. Cijelo pitanje hranjivih sastojaka je tako zakomplicirano suprotstavljenim informacijama da nije čudno da su ljudi zbunjeni kad dođe do pitanja "gdje toga ima?" Postoji industrija vrijedna 3 milijarde dolara godišnje koja vam govori da bez njihovih malih bočica sa skupim tabletama ne možete preživjeti. Pitam se samo kako smo se uspjeli očuvati milijunima godina bez njih. Usprkos neprestalnog juriša zastrašujuće propagande koja je napravljena tako da ostanete ovisni o mesnoj industriji, industriji mliječnih proizvoda, farmaceutskim tvrtkama koje izravno profitiraju od vašeg straha i zbunjenosti, cijelo pitanje hranjivih tvari je zapravo prilično jednostavno. Nažalost neki ljudi su toliko preplašeni i zavedeni da ih nikakvo zdravorazumsko rasuđivanje, niti čak činjenice neće spasiti od zagrljaja tih multimilijunskih industrija. Istina je često toliko jako jednostavna, toliko bjelodana, toliko napadno jasna da se, ma koliko je to čudno, ne vidi\ I ovdje je takav slučaj. Jednostavna istina glasi: SVI HRANJIVI SASTOJCI KOJE TIJELO TREBA, A KOJE SAMO NE PROIZVODI, MOGU SE DOBITI IZ BILJNOG KRALJEVSTVA. Drugim riječima, ako ih ne možete dobiti iz voća, povrća, jezgričavog voća, izdanaka i cijelog zrnja, nisu vam ni potrebnil Oni koji vam kažu drukčije ili nužno trebaju poduku iz biologije i fiziologije ili traže lagan put do vaše novčarke. Ako redovito uzimate, dobro uravnotežene i raznolike obroke koji su u skladu s vašom biološkom preradom, ne možete imati manjkove hranjivih sastojaka, kao što ne možete raširiti krila i poletjeti. Sve drugo što čujete je promičba i bjelodana neistina. HRANJIVE TVARI DOLAZE IZ VRTOVA I VOĆNJAKA, A NE IZ FARMACEUTSKIH LABORATORIJA ILI MRTVIH ŽIVOTINJA.

Zagovarači tableta će vam brzo reči da je tlo siromašno. Ni približno siromašno koliko njihova sposobnost da spoznaju istinu. Prije svega, ako sjeme iz tla ne dobiva elemente koje treba, ono neće rastil Drugo, biljke više trebaju hraniva od sunca, zraka i vode nego iz tla. Biljke dobivaju samo 10% hraniva iz tla.

Pitanje hranjivih tvari bi moglo ispuniti cijelu ovu knjigu. Argumenti za i protiv jednostavne istine koju smo prije iznijeli bi mogli ići unedogled. Upotrijebite zdravi razum. Koja druga vrsta životinje ima poteškoća na tom području. Nijedna! To je stoga što jedu hranu koja je u skladu s njihovom biološkom preradbom. Ako jedete voće, povrće, jezgričavo voće, sjemenke, izdanke i cijelo zrnje, dobit ćete sve što vam treba bez mučenja s dugim popisima mogućih manjkova.

Najdulje izlaganje koje sam o toj temi ikada pročitao se nalazi u prvih 70 stranica knjige dr. Davida Reubena, "Everything You Ever Wanted to Know about Nutrition" (Sve što ste ikada željeli saznati o prehrani). Pročitajte te stranice i više nikada nećete razmišljati o toj temi na isti način.

Postoji li način da se sazna gdje se mogu naći časopisi i novine koje se bave zdravljem?

Naravno. U stvari, postoji knjižica koja se zove Guide to Health Orientated Periodicals (Vodić za periodiku koja se bavi zdravljem). Možete dobiti njihovu brošuru ako pišete na ovu adresu:

Sprouting Publications P.O. Box 62 Ashland, OR 97520

Toplo vam preporučujemo da se pretplatite na nekoliko časopisa. Oni će vas redovito informirati o tome što se doista događa u svijetu zdravlja. Dat ću vam podatke koje jednostavno ne možete naći u običnim publikacijama:

Healthful Living 6600-D Burleson Road Box 17128 Austin, TX 78760

Ova publikacija je iz American College of Health Science (Američkog fakulteta zdravstvenih znanosti) i potpuno je u skladu s Prirodnim liječenjem. Prepuna je mnoštva raznolikih informacija koje se odnose na vaše zdravlje.

Health Science Drawer B Box 30630 Tampa, FL 33630

Ovo je službeni časopis American Natural Hygiene Society (Američko društvo Prirodnog liječenja) Sjedinjenih Država. Prepuna je mnoštva raznolikih informacija koje se odnose na vaše zdravlje.

The Hygienist Shalimar Frinton-on-Sea Essex, United Kingdom

Ovo je najstarija publikacija društva Prirodnog liječenja koja je svugdje dostupna. Objavljuje se već 27. godinu. Uređuje ju sjajan liječnik -Keki Sidwa.

Health Freedom News 212 W. Foothill Blvd. Monrovia, CA 91016

Ovu publikaciju izdaje Natural Health Federation (Nacionalno zdravstveno udruženje). Udruženja se bori za vašu slobodu i obavještava vas o onome što se događa u Washingtonu i ima utjecaja na vaše zdravlje. Da nema napora predsjednice Udruženja, Maureen Kennedy Salaman, sada bismo vjerojatno živjeli u "zdravstvenoj diktaturi" u ovoj državi.

Ako uživate u slobodi trebali biste se upoznati s Nacionalnim udruženjem za zdravlje. Jedan nedostatak: Zbog činjenice što je ova organizacija dovoljno otvorena i poštena da iznosi sve stavove, morat ćete se jednom mjesečno hrvati s blebetanjem Williama C. Douglasa koji je jedan od medicinskih savjetnika. Poslušajte njegove savjete i naći ćete se u situaciji da konzumirate više mesnih proizvoda nego lavlja obitelj. To vas, međutim, ne smije obeshrabriti. Ovaj časopis je jedan od najboljih, usprkos Williamu Douglasu.

Nutrition Health Review 171 Madison Ave. New York, NY 10016

Postoji medicinski časopis za potrošače natrpan mnoštvom raznolikih informacija vezanim za vaše zdravlje, a koje nećete naći u vašim lokalnim novinama.

Nutrition Action 1501 16th St., N.W. Washington, D.C. 20036

Ovaj časopis izdaje Center for Science in the Public Interest (CSPI) (Centar za javno dobro). Ljudi iz CSPI vam skreću pozornost na najnovije "trikove" prerađivača hrane i drugih koji su opasnost za vaše zdravlje. Njihovi napori u Washingtonu su zaustavili neke sramotne EPP tvrdnje i pokušaje krijumčarenja na tržište proizvoda kojima nije mjesto u vašem tijelu. Nažalost, usprkos činjenici što je Bonnie Liebman, njihov službeni nutricionist po nekim pitanjima daleko ispred mnogih

prehrambenih stručnjaka i nutricionista, ona je još uvijek zarobljena u srednjem vijeku po mnogim svojim zamislima koje potječu izravno iz srednješkolskog domaćinstva iz ranih 50-ih godina. No, ne dozvolite da vas to obeshrabri. Budite samo toga svjesni.

Rekli su mi da kirurško odstranjenje maternice uzrokuje povećanje težine i da se ti kilogrami ne mogu izgubiti. Je li to točno?

Pitanje utjecaja kirurških zahvata na težinu je vrlo važno. U osnovi postoje tri vrste kirurških zahvata zbog kojih je mršavljenje teže: odstranjenje maternice, štitnjače i slijepog crijeva. No postoje mjere koje mogu smanjiti njihov negativni utjecaj. Radili smo s mnogo ljudi koji su imali jednu od tih operacija i postigli dobre razultate. Zanimljivo je kako smo shvatili utjecaj tih operacija na mršavljenje. Uvijek kad nas pacijent posjeti privatno ili kad vodimo radionice s mnogo ljudi odjednom, uzimamo detaljnu povijest bolesti. Bilo je lako izdvojiti određeni zajednički nazivnik među pojedincima nakon sedam ili osam godina skupljanja podataka. Nitko nema 100%-tni uspjeh u pomaganju ljudima da smršave, lako je naš postotak uspješnosti bio vrlo visok - preko 90% - 10% onih koji ili nisu mogli smršavjeti ili im je to bilo vrlo teško su uvijek bili oni ljudi koji su imali jednu od ove tri operacije.

Općenito govoreći, uklanjanje bilo kojeg organa u tijelu će imati neke negativne posljedice. Napokon, majka Priroda nas nije slučajno opskrbila velikim brojem organa bez obzira na to što neki kirurzi tvrde. Sve što imamo nam je potrebno. Razmislite o ovome: Nema organa u tijelu koje se ne uklanja rutinski osim ako njegovo ukljanjanje ne bi uzrokovalo trenutačnu smrt. Jedini sigurni od skalpela su mozak, srce i jetra. Uklanja se čak i jedan bubreg ili jedno plućno krilo. Nekritičko uklanjanje organa umjesto uklanjanja uzroka je preglupo da bi se opisivalo.

U slučaju uklanjanja maternice postoje dva faktora koji pridonose problemu. Prvo, pomoću maternice se žensko tijelo jednom mjesečno oslobađa otpada da bi stvorilo što je moguće čišću okolinu za eventualnu oplodnju jajašca. Tjelesni otpad se nagomilava u tijelu kad se ukloni taj kanal za eliminaciju. Drugo, jajnici izlučuju hormon koji pomaže u razgradnji masnoća. S gubitkom jajnika prilično je teško mršavjeti. Osim toga gubitak jajnika govoto bez iznimke znači i početak problema sa štitnjačom. Zašto? Zato što štitnjača također pomaže u razgradnji masnoća. Bez jajnika, štitnjača mora raditi svoj dio posla uz posao koji su obavljali jajnici. Siguran sam da mnoge žene među vama sada kažu nešto kao, "Vidi, pa to je točno. Nakon vađenja meternice morala sam uzimati lijekove za štitnjaču." Sad znate i zašto.

Oni kojima su uklonjeni / jajnici i štitnjača su doista u nezavidnom položaju. Nije da ne možete popraviti svoju situaciju. No, ruku na srce, potreban je znatan napor. Trebat ćete se više od svih drugih vrlo strogo

držati principa opisanih u ovoj knjizi. Za one kojima su uklonjeni maternica, štitnjača ili oboje i koji su se nakon toga proširili (što se, nažalost, događa vrlo često) i sad ne mogu smršavjeti niti uz poštivanje pravila, postoji jedna krajnja stvar koju možete učiniti. Vidjeli smo mnogo puta da djeluje, no moramo vas unaprijed upozoriti da je izrazito stroga i preporučuje se samo u ovom određenom slučaju.

Evo kako djeluje. Kao što već vjerojatno znate, mozgu je za pogon potrebno sagorijevanje samo jedne tvari - šećera u formi glukoze, koju dobiva iz šećera i škroba. Kad u krvi nema dovoljnih količina glukoze zbog pomanjkanja unosa šećera i škroba, bezgranična mudrost tijela preuzima vlast i kroz zadivljujući proces naknadnog stvaranja glukoze razgrađuje masnoću i pretvara je u šećer. Možda ste nekad čuli o salati, celeru, špinatu i drugom sirovom povrću kao o hrani s nula kalorija. Mnoge popularne dijete koje se oslanjaju na brojanje kalorija obično dopuštaju slobodno uzimanje tih namirnica jer tijelo zapravo troši više kalorija na njihovu razgradnju nego što one donose organizmu. Ako ste u situaciji nekoga tko je imao jednu od spomenutih operacija i ne možete izgubiti kilograme koje ste dobili, uspjet ćete ako jedete isključivo te "namirnice bez kalorija". Drugim riječima, trebate jesti samo sirovo povrće.

Jedite obroke sirovog povrća u pravilnim razmacima, otprilike svaka 3 sata. Može zvučati čudno da ne smijete jesti nimalo voća, uzimajući u obzir važnost koju pridajemo voću, no ako jedete voće i opskrbljujete tijelo šećerom, ono neće imati potrebu razgrađivati masnoće. Stvar je u tome da se tijelo prisili koristiti nataložene masnoće. Kad se masnoće razgrade i potroše, vi mršavite. Kad izgubite željeni broj kilograma, počnite primijenjivati Fit for Life pravila prehrane i to će sačuvati gubitak težine bez vraćanja izgubljenih kilograma. Uvjerili smo se da je ovaj postupak djelotvoran, no zapamtite: To je krajnje sredstvo koje vam predlažemo jer nakon operacije više nema pravila. Također vam zasigurno ne predlažemo da s uobičajene prehrane naglo prijeđete na sirovo povrće. Mogli biste se osjećati vrlo nelagodno ako donekle niste očistili svoje tijelo slijedeći neko vrijeme pravila prehrane. Morate se pripremiti za ovaj strog i krut režim. Molim vas zapamtite: Dijeta bez kalorija je krajnja mjera koju morate provoditi pažljivo.

Slijepo crijevo ili apendiks je maleni dodatak (otuda i ime) koji izlazi iz utrobe gdje se spaja s tankim crijevom. Slijepo crijevo je limfni organ koji uklanja otrove iz crijeva. Gubitak slijepog crijeva je težak udarac. Zbog toga se ljudi kojima je izvađeno slijepo crijevo često žale na nadutost i/ili zatvor. Vrlo je važno da ljudi bez slijepog crijeva poduzmu sve što je moguće za održavanje čistoće crijeva. Opasno je ako to ne čine! Dopuštanje zatrpavanja crijeva u slučaju kad nema mehanizma koji je napravljen za održavanje njegove čistoće znači izazivanje nevolje. Oslanjanje na hranu s visokim sadržajem vode i smanjivanje na minimum koncentriranih namirnica je način na koji će crijeva biti čista i iz njih će se

ispirati otpad. Jasno, kad ipak pojedete koncentriranu hranu, morate je pravilo kombinirati s drugim namirnicama. Iskreno govoreći, problemi povezani s nedostatkom slijepog crijeva su značajno manji od onih kod gubitka štitnjače ili maternice, no o tome morate stalno voditi računa.

Govoreći o slijepom crijevu, moram vam ispričati priču o dr. Alecu Burtonu. Prije više od 30 godina, dr. Burton, koji je tada bio na trećoj godini medicine, je imao jak napad slijepog crijeva. Liječnik mu je rekao da je jedino što može napraviti vađenje slijepog crijeva. Srećom, dr. Burton je bio u kontaktu s liječnikom koji je koristio prirodne metode liječenja i koji ga je uvjerio da ne dopusti uklanjanje slijepog crijeva već da radije primijeni prirodniji pristup koji će omogućiti tijelu da ispravi nedostatak. Nakon sedmodnevnog posta i poboljšanja prehrambenih navika, problem je doista bio riješen i po riječima dr. Burtona, :"To je bilo prije 30 godina i ja još uvijek imam slijepo crijevo".

Taj mladi student medicine je bio toliko zadivljen svojim oporavkom pomoću prirodnih metoda da je prekinuo studij i priklonio se pristupu prirodnog liječenja. Doktorirao je osteopatiju i kiropraksu i danas je jedan od najsjajnijih, najsustavnijih i najcijenjenijih liječnika Prirodnog liječenja na svijetu. Zadnjih 16 godina je ravnatelj klinike u Sydneyu u Australiji kamo dolaze ljudi iz cijelog svijeta zbog mogućnosti da ih on liječi. On je veliki humanitarac i postigao je fantastičan uspjeh u tretiranju velikog broja bolesti. Ako biste htjeli stupiti u kontakt s dr. Burtonom, možete to učiniti na adresu klinike:

Arcadia Health Center 31 Cobah Road Arcadia, New South Wales 2159-Australia Telefon:(02) 635-1115

Shvaćajući važnost detoksikacije, postoje li mjesta kamo čovjek može otići zbog nadzora i pomoći - zbog malo potpore u nadgledanju procesa?

Da, postoje. Dajemo vam popis centara u SAD-u gdje će vaše napore da preuzmete kontrolu nad svojim zdravljem nadgledati i podržavati liječnici dobro potkovani znanjem prirodnog liječenja.

CENTER FOR CONSERVATIVE THERAPY 4310 Lichau Road Pengrove, CA 94951

Dr. Alan Goldhamer, Director (707) 792-2325

SCOTT S HEALTH RETREAT P.O. Box 8919 Cleveland, OH 44136 Dr. David J. Scott, Director (216) 238-6930

HYGEIA HEALTH RETREAT 439 E. Main St. Yorktown, TX 78164 Dr. Ralph Cinque, Director (512) 564-3670

ESSER S HYGIENIC REST RANCH P .O. Box 6229 Lakoworth, FL 33466 Dr. William Esser, Director (305) 965-4360

PAWLING HEALTH MANOR P.O. Box 401 Hyde Park, NY 12539 Joy Gross, Director (914) 889-4141

SHANGRI-LA HEALTH RESORT P.O. Box 2328 Bonita Springs, FL 33923 Frances Cheatham, Director (813) 992-3811

REGENCY HEALTH RESORTS 2000 S. Ocean Ave. Hallandale, FL 33009 Dr. Gregory Haag, Director (305) 454-2220

HAWAIIAN FITNESS HOLIDAY P.O. Box 1287 Koloa, Hawaii 96756 Dr. Grady Deal (808) 332-9244

Ako imate pitanja na koje nismo odgovorili u ovoj knjizi ili u ovom poglavlju, molimo vas da ne oklijevate i da nam pišete, a mi ćemo vam odgovoriti u našoj publikaciji s dnevnim vijestima. (Adresa je na posljednjoj stranici knjige , poglavlje Zaključak).

DEVETNAESTO POGLAVLJE Dva tjedna zdravog življenja

HARVEY I MARILYN: Sad su vam poznati elementi zdravlja. No to ne jamči nužno i praktičnu primjenu. Znamo da često ljudi vrlo žele usvojiti novi način ponašanja, ali zbog mnogo razloga to ne mogu. Ovo poglavlje će vam pomoći da te elemente na razuman način uvedete u svoj stil života. Zapamtite, elementi zdravlja o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi nisu samo slova na papiru koja pročitate i onda o njima mudrujete. ONI VAM DOISTA MOGU POMOĆI DA SE OSJEĆATE BOLJE AKO IH SLIJEDITE I UKLJUČITE U SVOJ STIL ŽIVOTA.

Na slijedećim stranicama ćemo iznijeti glavne crte stila zdravog življenja kojeg preporučujemo. To je dvotjedni program kojeg je lako slijediti i koji će vam omogućiti da počnete unositi elemente zdravlja u vašu svakodnevnicu. Ti elementi su zapravo vaše biološke potrebe. Da biste postali ona osoba koja je u potpunosti svjesna svojeg zdravlja, morate zadovoljiti svoje biološke potrebe. Kad uskratite svojem tijelu ono što tijelo treba, stvarate pogodno tlo za bolest. S druge je strane nevjerojatno jednostavno dati tijelu ono što ono treba jer vam majka Priroda daje svu sirovinu. Iskoristite ju i na dobrom ste putu!

Kao što smo već rekli, često ne znamo učiniti ono što je za nas najbolje iako znamo sve o tome što nam treba. Imamo namjeru, ali ne uspijevamo. Želja je tu, no mi imamo mnogo želja i često je snaga volje da se ostvari jedna određena želja slaba.

Uzeli smo to u obzir kod osmišljavanja programa, tako da će vam biti lako redovito uključivati elemente zdravlja u vaš životni stil bez obzira na sukobljene želje koje se mogu pojavljivati. Dio strategije u stvaranju ovog programa je pomoć u ugrađivanju novog ponašanja u vaš život na najlagodniji način, što će povećati snagu vaše volje, tako da ćete vrlo brzo biti u stanu uraditi ono što je najbolje za vaše zdravlje bez sukobljavanja sa svim onim raznim i zahtjevnim željama koje čine vašu ličnost.

Niste se jedino vi skloni osjećati kao između čekića i nakovnja zbog suprotstavljenih sila u vama. Ličnost je ratište. Um švrlja u svim tim silama i poput gospodara posvuda slijedi svoje zahtjeve i potrebe, jednu izbacujući, drugoj dajući veću pozornost. U međuvremenu, jedan vrlo tih, instiktivni unutrašnji glas kojeg svi imamo zna stoje ispravno, ali vrlo često jednostavno ne može doći do glasa zbog bučnog previranja uma koji juri simo-tako i za sobom povlači vaše tijelo koje reagira na onu želju koja je u određenom trenutku najjača. Možete nadvladati ovaj mehanizam vrtuljka vašeg uma kad jednom shvatite što se događa. Možete zapažati što se događa, no dopustite svojem jačem unutrašnjem glasu da prevlada.

Obavljajte svoj posao nagonski radeći ono od čega će vaše zdravlje imati najviše koristi.

Znamo da želite živjeti zdravo - jer inače ne biste čitali ovu knjigu. U vama su sile koje u potpunosti žele kontrolirati vaše zdravlje, činiti sve što će donijeti poboljšanje i dati vam novopronašlu spoznaju da ste vi glavni. Znamo također da u vama postoje i druge želje koje nisu toliko zainteresirane za vaše zdravlje. One žele gledati televiziju i jesti i spavati umjesto vježbati. Ujutro žele kavu i uštipke ili pecivo umjesto voća. Žele tulumariti cijelo vrijeme i zanemarivati činjenicu kako se vaše tijelo osjeća. Žele vikati i galamiti i raditi nered u vašim odnosima s drugim ljudima tako da se poslije osjećate užasno. Životni stil zdravog življenja će vam pomoći da uskladite te želje. Omogućit će vam da budete svjesni svih svojih želja, ali ne samo kao pasivni promatrač. Pomoći će vam da intuitivno postupate ispravno, njima usprkos, jer se ISPRAVNO DJELOVANJE DOŽIVLJAVA KAO NAJBOLJE.

Životni stil zdravog življenja kojeg mi preporučujemo je osmišljen tako da se osjećate dobro. Nema boljeg osjećaja od onog koji dolazi kad doista počnete brinuti o sebi. Sve što od tada nadalje radite je također bolje jer kad se osjećate bolje, svijet je bolji. Sreća se počinje stvarati u vama i ona se širi prema van. Ovaj životni stil ima namjeru njegovati tu sreću.

Dvotjedni program zdravog življenja se sastoji od dvije kategorije aktivnosti. Prva kategorija su aktivnosti koje predlažemo da obavljate svaki dan. One se zovu "dnevnice" i toliko su korisne da vam savjetujemo da uživate u njihovim dobrobitima šest dana u tjednu. Druga kategorija se sastoji od "tjednica", aktivnosti koje preporučujemo da počnete prdvoditi jednom tjedno. (Jednom tjedno je minimum). Možete povećati učestalost tih tjednih aktivnosti koliko god vam odgovara.

Životni stil zdravog življenja valja provoditi šest dana - što ne znači da sedmi dan treba biti nezdrav. To je, međutim, dan odmora. To je dan koji možete provesti kako vam je volja. Možete preskočiti dnevnice u tom danu odmora ili ih možete uključiti. Izbor je vaš. Sedmi dan je dan za "uzimanje daha". To je dan koji možete osmisliti kako god želite.

Dnevni savjeti

To su aktivnosti koje ćete željeti raditi svaki dan nakon što počnete provoditi životni stil zdravog življenja. Provođenje svake "dnevnice" dva uzastopna tjedna će sigurno ostaviti vidljivu promjenu na vašem općem raspoloženju. 1. Spavajte kod otvorenog prozora po noći. Ako živite u hladnom podneblju, otvorite prozor samo malo i uzmite još jedan pokrivač. Kako će vam to koristiti? Zapamtite, kad spavate, izdišete otrove i ugljični dioksid iz pluća. U zatvorenoj sobi vi ponovno udišete otrove i ugljični dioksid koji je

također otrovan. Svježi zrak koji ulazi kroz otvoren prozor dok spavate će vam omogućiti da se osobodite otrova, a ne da se ponovno otrujete. Probudit ćete se ujutro svježi i osnaženi. Ako brinete zbog otvorenog prozora iz sigurnosnih razloga, možete u željezariji kupiti zapor za prozore. Lako ga je isnstalirati i nemoguće je podignuti otvoren prozor više od nekoliko centimetara. 2. Protežite tijelo jednu minutu prije spavanja i jednu minutu ujutro nakon buđenja. Jednostavno se nježno, lagano protežite na stranu, prema podu. (Savinite koljena kad se dižete). Stanite na vrške prstiju i istežite se prema stropu. Istezanje je poput glačanja nabora na košulji prije nego je obučete. To vam pomaže da se bolje osjećate. Spavat ćete mirnije i čvršće, a ujutro ćete se brže pokrenuti. 3. Napravite šest trbušnih ili šest naizmjeničnih udisaja na obje nosnice prije spavanja, kad se probudite ili tijekom dana. Dobro je to uraditi prije spavanja. Spavat ćete čvršće. Ako vam je dan naročito iscrpljujući, šest naizmjeničnih udisaja na obje nosnice tijekom dana će uravnotežiti stvari. Dan će ostati iscrpljujući, ali ćete vi biti opušteniji. 4. Popijte čašu vode kad se ujutro probudite. Popijte još jednu čašu vode pet do deset minuta prije svakog obroka. Ova minimalna količina vode će spriječiti dehidraciju u vašem tijelu. Moramo reagirati na žeđ. Katkad smo prezaposleni da bismo to učinili. Mnogi ljudi su zapravo dehidrirani. Dehidracija se očituje kao tromost i slabost u mišićima.

Voda ima mnogo funkcija u vašem tijelu. Voda je provoditelj energije. Puna čaša vode prije jela će vam pomoći da obuzdate apetit, a dat će vam i potrebnu količinu tekućine tako da nećete biti žedni nakon jela. Čaša vode odmah ujutro će vam pomoći da isperete ostatke hrane koji su možda ostali u vašem želucu i probavnom sustavu. 5. Hodajte dvadeset minuta svaki dan. Hodajte ujutro, navečer ili za vrijeme stanke za ručak - ali hodajte*. Brzo hodajte da bi vam srce doista počelo jače kucati. Srce je najvažniji mišić u vašem tijelu. Morate ga vježbati svaki dan. Budite mu dobri i ono će i vama biti dobro. Zapamtite, srčane bolesti su ubojica broj jedan u ovoj zemlji.

Svakodnevno hodanje će vam donijeti mnoge neočekivane dobiti. Ljudi koji redovito hodaju rijetko pate od zatvora. Njihova koža ima ljepšu boju zbog povećane cirkulacije. Oči su jasnije. Bolje misle i bolje se osjećaju jer su dopuistili da im se krv napuni kisikom iz svježeg zraka. Šetanje za vrijeme stanke za ručak će vam omogućiti da izađete iz ureda na sunce i svjež zrak. Poslijepodne će vam biti ugodnije. Mnogi ljudi koje znamo, za kišne dane u uredu drže dasku za vježbanje. Dvadeset minuta vježbanja na daski u uredu će imati isti učinak na srce i cirkulaciju kao i dvadeset minuta hodanja - bez, naravno, dobrobiti boravka na otvorenom - svježeg zraka i sunca.

Ako ste starije dobi i ne možete sami redovito izlaziti ili ako živite u podneblju gdje je vrlo hladno, morali biste isto razmisliti o nabavci daske

za vježbanje. Nisu skupe, a predstavljaju dobro uložen novac. Čak i lagane vježbe koje preporučujemo za starije osobe (vidi stranicu 128 ) će vam pomoći da ojačate srce, napunite limfni sustav i spriječite zatvor. 6. Slijedite Fit for Life pravila prehrane. Jedite samo voće ujutro i pravilno kombinirajte svoje popodnevne i večernje obroke. 7. Pet minuta svaki dan se usredotočite na svoje unutrašnje "ja". To je vrlo važna "dnevnica". Minimum od pet minuta na mirnom mjestu, sami, udobno smješteni, zatvorenih očiju i pozornosti usredotočene na onaj dio vas "koji je unutra" će vas ojačati i učiniti svjesnijim vašeg identiteta, potreba i ciljeva. Odvojite pet minuta ujutro nakon protezanja ili u neko drugo ustaljeno vrijeme u danu za usmjeravanje pozornosti s vanjskog svijeta na vaš unutrašnji. Dok sjedite imat ćete prigodu promotriti pokretnu vrpcu vašeg uma i svih vaših sukobljenih želja. Nepristrano gledajte sve te želje kako dolaze i odlaze. Udišite ljubav, izdišite negativnosti. Bit ćete jači i kao rezultat manje prepušteni zlu na milost i nemilost, što znači da ćete se moći usredotočiti na djelovanje od kojeg vaše zdravlje ima najviše koristi. NIŠTA ŠTO ČINITE VAS NEĆE ČINITI ODANIJIM SVOJEM NOVOM "STILU ZDRAVOG ŽIVLJENJA " OD MIRNOG, USREDOTOČENOG VREMENA KOJE PROVODITE SA SOBOM.

Tjedni savjeti

To su radnje koje proizvode zdravlje i koje će vam, ako ih radite barem jednom tjedno od sada nadalje, donijeti velike nagrade. Idealno bi bilo kad bi neke ili sve radili češće, no kad počnete svakako ih radite jednom tjedno i ponosite se sobom što uvodite toliko mnogo pozitivnih promjena i što ih uvodite tako brzo.

1. Joga. Svrha vježbanja joge opisane u ovoj knjizi (vidi stranice 131*136) je da ostanete gipki i mladi. To su osnovne, ni na koji način pretjerane vježbe koje će vas ojačati i riješiti otrova iz tijela. Mnogi ljudi koji rade jogu jednom tjedno jako uživaju i toliko su svjesni njezinih dobrobiti da s vremenom "tjednicu" pretaraju u "dnevnicu". Zapamtite da vježbanje valja provoditi lagano. Ne biste se smjeli naprezati do točke boli! 2. Budite u krevetu do 21 sat. Ovo ulaganje u energiju jednom tjedno, će se znatno isplatiti. Budit ćete se osvježeniji nego u danima kad dulje ostajete budni. Zapamtite, spavanje prije ponoći je najvrednije. Vaše tijelo regenerira svoju nervnu energiju dok spavate i s dovoljno energije najdjelotvornije provodi sve procese. To znači da se bolje osjećate. Naši preci su odlazili na spavanje svaku večer kad je pao mrak. Odmor i san su darovi prirode nama. Zašto ih ne iskoristiti? Jednom tjedno! Vi to zaslužujete.

3. Jedan dan jedite samo životnu hranu. Jednom tjedno uzmite tri obroka životne hrane. (Ako je vaš probavni sustav oštećen ili ozbiljno oslabljen i salate od sirovog povrća predstavljaju problem za vašu

probavu, lagano prokuhajte ili obarite svo povrće u bistroj juhi, no samo ako baš moratel Vitalnost koju dobijete od ovakovog dana smanjujete ako je hrana kuhana. Neki ljudi se mogu osloniti na miješane salate - vidi stranicu 298 - radije nego na povrće kuhano na pari.

Dan životne hrane bi se trebao sastojati od soka ujutro, voćnej salate ili salate od povrća za ručak i voćne salate ili salate od povrća rano navečer. Taj dan je također dobro piti mlijeko jezgričavog voća, frape od badema,.sokove ili ledene voćne sladolede ako je toplo. Ako je hladno, pijte čaj od metvice. Neki ljudi krivo shvaćaju prirodu obroka od životnog (sirovog) povrća. Oni će jesti mnogo sirovog, vlaknastog povrća poput cvjetače i brokula. Nisam uvjeren da je to najbolji izbor. Oslanjajte se na salatno povrće poput salate (sve vrste), prokulice, krastavaca, rajčice, mrkve, celera, paprike, jicame i avokada. Možete dodati male količine drugog sirovog povrća ako želite, no ne trebaju prevladavati u salati. Salata će biti probavljivija što u povrću ima više vode.Dan životne hrane će vam dati mogućnost da doista proučite recepte sa životnom hranom u kuharici koja je u idućem poglavlju. Avocado Gazpacho (vidi stranicu 323), gust i pjenušav, obložen svježim nasjeckanim povrćem je sam za sebe jedan obrok! Možete probati frape od jagoda i badema (vidi stranicu 348), miješanu salatu (vidi stranicu 298), svježu juhu od povrća, slasne nove ideje za sokove, pjenušave sokove i voća i povrća u izobilju. Sve vas to može potaknuti da izmislite neki vlastiti recept sa životnom hranom koji ćete, nadam se, podijeliti s nama! Jedna od najboljih kuharica životne hrane je Light Eating for Survival, autorice Marcie Acciardo (Omangod Press, P.O. Box 64, Woodstock Valley, CT 06282).

Vaše tijelo će u danu životne hrane pojačati i povećati čišćenje. Bit ćete vedriji, raspoloženiji i sretniji u danima koji slijede. Postat ćete i svjesniji svoje prehrane u ostatku tjedna jer nećete htjeti potratiti dobrobiti dana sa životnom hranom. 4. Priuštite si dugu, toplu kupku (jednom tjedno ili koliko često možete). Ovo može zvučati toliko obično da vas to zabavlja. No mi smo danas toliko skloni jurnjavi da se mnogi ljudi samo rutinski i na brzinu tuširaju. Naravno, svakodnevno tuširanje je potrebno zbog čistoće, no tuširanje ne može ublažiti stresove suvremenog načina življenja onako kako to može kupka. Prigušite svjetla, upalite svijeću, upalite glazbu, napunite kadu s mnogo tople vode i uronite! Prije nego uđete u kadu možete istrljati cijelo tijelo nježnom četkom za kožu da biste s površine kože uklonili mrtve stanice. Koristite grubu spužvu od prirodnih materijala za uklanjanje preostalih mrtvih stanica nakon što ste se već malo omekšali kožu u vodi. Koža će biti lijepo glatka na dodir, a tjelesna eliminacija kroz kožu će biti brža jer pore neće biti začepljene mrtvim stanicama. Pazite da si, kad se doista odlučite za kupku, priuštite dovoljno vremena za uživanje -najmanje dvanaest minuta.!

Ni u najluđim snovima ne biste mogli zamisliti kolika je terapeutska vrijednost tople kupke. Nedavna istraživanja o terapiji pomoću tople kupke koju je proveo dr. Kevin Michael, vrlo cijenjen i stručan kiropraktičar u Studio Citvju u Kaliforniji, otkriva da se ova drevna tehnika relaksacije uvijek koristila za sprečavanje bolesti u visoko razvijenim društvima gdje je stres neizbježan. Po njegovim riječima, "Veliki dio ljudskog mozga je posvećen PREŽIVLJAVANJU. Sustav mozga je podijeljen u dvije osnovne polovice. Postoji MIRNA strana koja je analitička, stvaralačka, koja želi vidjeti cjelokupnu sliku i koja priprema naše tijelo da iskoristi raznolike blagodati koje život pruža. Ta strana nadgleda funkcije probavljanja hrane, apsorbiranja hranjivih tvari, eliminacije otpada, zacijeljivanja rana, reprodukcije i općenito održavanja zdravlja potrebnog za postizanje svih drugih životnih ciljeva.

"Suprotna strana sustava preživljavanja je gotovo potpuno posvećena ALARMU. Ona priprema naše tijelo da se suoči s neposrednim fizičkim opasnostima i nevoljama. Većina posla se obavi podraživanjem živaca u tijelu (poput napinjanja oroza pištolja) i pokretanjem do 60% krvi iz unutrašnjosti utrobe u mišiće pripremajući ih za djelovanje i pri tom znatno smanjujući i povremeno doslovno zaustavljajući probavu, apsorpciju i eliminaciju.

"Stalni stres modernog društva gura stranu ALARMA na suvozačevo mjesto i tamo ga zadržava. No pomoć nije daleko.

"Jednostavna smirujuća kupka može dramatično promijeniti situaciju. Kako uranjamo u kadu, djelovanje tople vode povlači oroz naših živaca i grije krv u mišićima. To dvoje šalje poruku tijelu da ponovno uspostavi ravnotežu i vrati krv natrag u utrobu omogućavajući MIRNOJ strani da još jednom preuzme kormilo. 5. Sećite po šumi ili parku. Jednom tjedno krenite u šetnju u prirodu?To je tako poučna, smirujuća, okrepljujuća aktivnost. Cijeli tjedan smo pod pritiskom ograničenja našeg umjetnog svijeta. Šetnja među drvećem i biljkama, gdje je mirno, može izbrisati napetosti koje uzrokuje suvremeni način života. Drveće i biljke daju svjež, čist kisik kojeg trebamo, naročito nakon tjedna zarobljenosti na poslu. Budući da smo vrsta koja je prvo živjela u prirodi, kad god joj se vratimo, makar i nakratko, obuzme nas osjećaj smirenosti jer je priroda mjesto gdje bismo prirodno trebali biti.

6. Učinite nekome nešto lijepo bez očekivanja ičega zauzvrat. Čin ljubavi, neizazvan i bezuvjetan će razvedriti nečiji život i vama se vratiti kao ljubav. Taj čin može biti malen ili velik, zavisi kako vas nadahne vaše raspoloženje. Postali smo "ja"-usmjereno društvo i katkad zaboravljamo da je "bolje dati nego primiti". Ono što date vam se svejedno vrati u obliku ljubavi i pozitivnih vibracija. Najbolji način za dobivanje ljubavi je davanje ljubavi.

Tu i tamo na naki način pomozite starijim osobama. Ljudi koje bi trebalo cijeniti zbog mudrosti i iskustva svojih godina su postali

zaboravljeni, u stranu uklonjeni otpadnici našeg suvremenog društva. Gotovo donedavno ljudi su živjeli ili s roditeljima ili blizu njih cijeli svoj život. Tako je prirodno. Kad nije tako, postoji praznina koju ne mogu popuniti nikakvi prijatelji. Uz malo truda možemo promijeniti način na koji se odnosimo prema starijim osobama. I trebali bismo - prije nego i sami ostarimo!

Zamislite koliko mnogo života bi bilo uljepšano kad bi jednom tjedno milijuni nas nekome zaboravljenome pokazali da nam je stalo. 7. Provodite vrijeme s prijateljima ili obitelji u vedrom, sretnom okružju. Mi smo društvena bića. Trebamo prisutnost i potporu drugih oko nas. Stari narodi nisu živjeli osamljenički, pa ne bismo ni mi trebali. Sastanite se s onima do kojih vam je stalo jednom tjedno da biste jeli, smijali se, razgovarali i općenito uživali u životu i jedni u drugima. To je važna aktivnost za sve nas, naročito zato što su se obitelji koje su se u prošlim vremenima redovito okupljale, sada raštrkale po cijeloj zemlji. Djeca uživaju u druženju s obitelji i prijateljima. Ako ste izgubili taj veliki dar prirode, vratite ga. Učinit će vam mnogo dobra.

Svaka od ovih dnevnica i tjednica, uzetih pojedinačno ne djeluje baš moćno. No kad su ujedinjeni u "stil zdravog življenja" rezultat je vrlo moćan. Kad uzmemo sve elemente zdravlja zajedno, rezultirajuće dobrobiti se silno povećavaju. Na isti način branič u nogometnoj momčadi može biti vrlo nadaren, no puni doseg njegovih sposobnosti se ne može iskazati bez podrške međusobnog djelovanja ostalih igrača. Igrači mogu pokazati sve što znaju i pobijediti samo kad rade zajedno i kad se međusobno slažu.

Nema načina da vam potpuno opišemo ushit i smirenost duha koji vas očekuju kad vaše tijelo osjeti dobrobit istovremenog međudjelovanja svih elemenata zdravlja. Ovo uzvišeno stanje ne može se jednostavno opisati kao što se ne može opisati miris ruže. Jedini način da ocijenite vrijednost tog stanja je tako da ga iskusite. Vaš život je promijenjen -tjelesno, osjećajno, duhovno i psihički. Molim vas, ne vjerujte nam. Sami pokušajte dva tjedna. Tada ćete shvatiti što vam pokušavamo pretočiti u riječi. Priuštit ćete si mogućnost da iz prve ruke saznate za sreću koja je namijenjena prodiranju u ljudsko postojanje. Iskusit ćete ogromnu razliku u svojem životu kad vaše tijelo bude imalo sve što priroda želi da ono ima.

Kao što smo prije rekli, sama činjenica da čitate ovu knjigu je pokazatelj da ste zainteresirani za svoje zdravlje. Jeste li ikada dugo tražili odgovore koji imaju smisla? Jeste li bili zbunjeni "akademskim" objašnjenjima koja su proturječila jedna drugima i nisu nikome oko vas donosila dobre rezultate? Jeste li bili frustrirani zbog neimanja vlasti nad svojim zdravljem i osjećajem bespomoćnosti koji iz toga proizlazi? Pitamo se jeste li voljni dati majci Prirodi priliku da djeluje u vašem životu. VI TO MOŽETE! I ako to učinite, nakon mnogo godina ćete se sjetiti ovog dana i slavit ćete ga!

UVOD

MARILYN: Najvažniji aspekt nove informacije leži u njenoj mnogostrukosti. Što ona, nakon svega, vrijedi ako ne možemo ugraditi njene praktične strane u svoje živote? Naravno, sve što učimo i ne možemo doslovce iskoristiti. Uvijek postoji situacija kada se sukobljavaju stvarnost i ideal. Npr. znate da je idealno udisati svježi zrak ali ponekad nemate izbora pa činite najbolje što možete. Kako je destilirana voda najčišća voda koju možete dobiti, potrudit ćete se da je dobijete kad možete. Možda možete i kupiti uređaj za njenu destilaciju ili iskoristiti to što u vašoj okolici možda postoje tvrtke što distribuiraju vodu. Sa svim ostalim elementima zdravlja-odmorom i spavanjem, tjelovježbom, sunčanjem, pozitivnim emocionalnim utjecajima učinit ćete najbolje što možete kad god možete. Područje u kojem uistinu imate veliku mogućnost izbora, područje u kojem stvarno možete preuzeti kontrolu i definitivno uočiti promjenu u svom stilu života zahvaljujući novim informacijama koje ste primili jest područje prehrane.

U Fit for Lifeu usredotočila sam se na pripremu dobro kombiniranih i uravnoteženih obroka. Na tome je bio moj najveći naglasak jer to je bila najvažnija informacija koju je trebalo ugraditi u praksu, u životni stil koji djeluje. Fit for Life je otkako pišem ovu knjigu star samo četrnaest mjeseci, a u tih četrnaest kratkih mjeseci osvanula je nova svijest u području pripreme hrane uopće što je stvarno uzbudljivo. To je veća i raširenija potreba za laganim, brzo pripremljenim, jednostavnim i elegantnim obrocima od svježe hrane. U kombinaciji s domaćom pripremom hrane koja zahtjeva više vremena (odnosi se na jake domaće juhe, vrući integralni kruh i čajna peciva, kolače i sočne umake) ove se zdrave obroke jednostavno, lako i brzo priprema, a oni su istovremeno lagani i krajnje zasitni. Ovakav je trend započeo pristupom poznatim kao "Nouvelle Cuisine" koji je za mnoge bio pretjerano raštrkan. Čini se da su pozitivni i trajni učinci "Nouvelle Cuisine" tehnike pripremanja hrane koje uvodi. Njima hrana ostaje svježom i odličnom zbog prirode same hrane, a ne zbog toga što se s hranom uradi.

Kombiniranje hrane i naglasak na svježoj i neprerađenoj hrani te voću i povrću su kralježnica svake kuhinje koja tvrdi da podržava učinkovitu probavu i dobro zdravlje, jer pravilno kombiniranje osigurava pravilan odnos sa fizologijom tijela, a svježe voće i povrće naša je biološka hrana.

U dijelu s receptima koji slijedi pronaći ćete mnogo novih pravilno kombiniranih jela i obroka. Pokraj toga, novi naglasak na svježini koji je tijekom protekle godine bio tako uzbudljiv, u ovim će se receptima koje vam pružamo stvarno osjetiti. Naglašene su slatke i osvježavajuće kombinacije sokova, jednostavno pripremljeno svježe povrće, hrskave

salate s laganim preljevima i diskretni i pronicljivi akcenti na tjestenini, krumpiru, piletini i ribi.

Ovdje ćete pronaći i neke novosti u pekarskom odjelu. Tu su čak i neke svježe i smrznute poslastice za strastvene obožavatelje slatkiša. Mislim da je najispunjavajući aspekt sastavljanja ovih recepata za one koji su stvarno zainteresirani za zdravo življenje neprekidna raznolikost, promjena u raspoloženju i stav "ponešto za svakoga" što, čini se, dominira u razvoju ove kuhinje. Premda je ovo vrlo hranjiva domaća kuhinja koja definitivno održava određeni kulinarski standard, ona je također i više utemeljenija nego ezoteričnija, ekonomičnija više no rastrošnija i istovremeno razvijena jednako na sofisticiranim i svjetskim kao i na opuštenim i neobaveznim obiteljskim načinima življenja.

Primjetit ćete da unatoč svim novim informacijama o utjecaju namirnica životinjskog porijekla koje se nalaze u ovoj knjizi ja sam svejedno u nekoliko recepata uključila piletinu i ribu. Naša želja nije da čitateljima nametnemo vegetarijanstvo. Samo želimo istaknuti njegove potencijalno dobre strane i to posebice pri detoksikaciji i dopustiti ovom procesu da se razotkriva u životu svakog čitatelja na njemu prikladan način. Čak kad netko i postane vegetarijanac, žudnja za hranom od mesa će se povremeno pokazivati; nakon nekoliko dana takvog osjećanja sve manje i manje zadovoljnim čak i s najprimamljivim vegetarijanskim obrokom, trebalo bi poslušati tijelo i zadovoljiti žudnju. S izuzetkom žudnje za šećerom, koja je štetna navika, druge žudnje su govor tijela za njegovim potrebama i ukoliko ustraju ne biste ih trebali ignorirati. Kad god jedete mesnu hranu pokušajte pojesti smo nekoliko dekagrama kao što to čine u azijskim zemljama. U suprotnom osjetit ćete značajan pad vlastite energije i manje "sjajan" osjećaj.

U ovoj kuhrarici za zdrav život iznosimo vam neke primjere dana žive0

hrane. Znam da je Harvey već naširoko govorio o dobrobitima žive hrane ali želim iskoristiti priliku da dodam neke praktične informacije utemeljene na našem osobnom iskustvu. Zamisao jedenja smo žive hrane možda neće biti privlačna onima koji to nikada nisu pokušali ali ja vas stvarno ohrabrujem da pružite sebi priliku i saznate kako je to i da svoje tijelo s vremena na vrijeme nahranite ničim drugim nego živom hranom, posebice za vrućina, ukoliko vam se to svidi!

Osobno poznajemo mnogo, mnogo ljudi koji već dugo vremena cvjetaju živeći na živoj hrani. Iz mog vlastitog iskustva, dobrobiti povremenog jedenja samo žive hrane su neizmjerne-toliko su famozne posebice za vrućina! Osjećate li se tromim ili oslabljenim ukoliko s time pretjerate, vaš će se nivo energije skoro odmah obnoviti. Osjećate li manje bolove i teškoće, nestat će. Osjećate li da imate ponešto viška težine, ona će se odmah isprati. Ako su vam nokti slabi, ojačat će. Vaša će kosa zasjati, vaša će koža zabljesnuti. Oči će vam biti bijele i bistre.

Živa hrana će pomoći olakšati stanje zatrovanosti organizma neke osobe i pospješiti i poboljšati zdravo stanje druge. Možete zamjetiti: • posebnu blagost, čak i osjećaj slobode tijela od stimulansa i depresanata iz hrane • da ćete noću doživjeti izuzetno miran i čvrst san • povećanu sposobnost da se usredotočite i koncentrirate i mnoge sate radite bez umora • potpuno odsustvo stresa.

Mislim da je najneobičnija posljedica uzimanja žive hrane koja ljude potpuno osvoji na prepad je skoro potpuna odsutnost gladi jednom kad "uspijete proći" kroz prvi dan. Prvi dan postavlja najveći izazov jer vaše tijelo žudi za onim na što je naviklo pa psihološki osjećate da nećete biti zadovoljeni. Očito, to je zabluda. Pomoću žive hrane vaše će tijelo primati obilje živih hranjivih tvari bogatih energijom. Naravno^ da ćete biti prehranjeni! I više nego od najbolje pripremljenog banketa. Čista živuća bit hrane bit će direktno ugrađena u zdravu staničnu strukturu uz minimalnu potrošnju tjelesne energije i obilje sačuvane energije koja bi inače bila potrebna da se probavi kuhana hrana. Kad se nađete u drugom danu prehrane živom hranom bit ćete u mogućnosti potvrditi kako se vaš apetit smanjuje. Teško da ćete biti gladni. To je zato što je vaš appestat zadovoljen i isključen zahvaljujući hranjivoj prirodi vašeg obroka.

Dvije su greške koje mnogi ljudi čine kad eksperimentiraju s nekuhanom hranom, ili osjećaju da moraju neprestano jesti ili da ne moraju jesti dovoljno. Najbolji način da ugradite živu hranu u vaš stil življenja jest da jedete male obroke u što češćim pravilnim razmacima s između njih određenim periodima odmora-odmora za probavni trakt. Nemojte misliti da stoga što jedete samo živu hranu imate dopuštenje da jedete cio dan. Npr. dan možete započeti svježim sokom oko osam ujutro. U deset možete uzeti nešto lubenice i ostati pri laganom voću ranije tijekom dana. U podne možete pojesti voćnu salatu i uz to još voćnog soka ili pladanj narezanih rajčica i krastavaca. Između dva i tri imali bi banane, frape ili sirove orahe. U vrijeme večere salatu i nasjeckani avokado ili guacamole i salatu od sirovog povrća. Prije spavanja možete uzeti još voća, shake ili malo soka.

Želite li vašu salatu od povrća radije za ručak no za večeru, možete. Zanima li vas skidanje kilograma dajte naglasak povrću koje troši kalorije uskladištene u organizmu tijekom probave. Želite li zadržati težinu jedite puno voća, povrća i svakog dana po jedan avokado ili oraščiće. Ovakav pristup žive hrane zajedno s dizanjem utega i aerobikom može biti učinkovit ljudima koji žele dobiti na težini. Profesor T.C. Fry, dekan Američke visoke škole znanosti o zdravlju, dospio je s 58 kilograma posije teške automobilske nesreće na 73,5 kilograma prakticirajući stil življenja bogat živom hranom zajedno s dizanjem utega. Upamtite da stanice raka napreduju na kuhanoj, a ne rastu na živoj hrani) Pokušajte s vremena na

vrijeme imati dan žive hrane ili spojiti dva ili tri takva dana zajedno. Period zdrave hrane zajedno s tjelovježbom i odmorom, će pospješiti, obnoviti i pomladiti-a to i zaslužujete!

Dvotjedni jelovnik "Živjeti zdravo"

Kako se od objavljivanja Fit for Life-a I često pojavljivalo pitanje zabava i proslava, među jelovnike što slijede uključila sam i nekoliko takvih ideja. Tako ćete pronaći i jelovnik za roštiljadu , za buffet kod večernje zabave ili za jednu formalnu večeru. Tu je još i mnoštvo obiteljskih jelovnika, hrane za djecu i potpuni jelovnici sa živom hranom za dva dana. Upamtite da su, kao i u Fit for Life-u I, ovi jelovnici samo prijedlozi, primjeri kako planirati i uživati u pravilno kombiniranim visokoenergetskim obrocima. Ono što ne volite slobodno zamijenite nečim po želji.

Jela sa zvjezdicom prikladna su kod detoksikacije (pogledajte recepte za detoksikaciju na str.246). Upute postoje za ona jela čije recepte knjiga sadrži.

DORUČAK

RUČAK

VEČERA

PRVI DAN - "TIJESTO U TAVI"

Svježi sok od mandarina* (str.289) Narezane breskve i dinje s borovnicama*

Tomburgeri (str.324) sa zeljem ili

Krumpiri kuhani na pari i povrće u maslinovom ulju

Tijesto u tavi (str.341) Keksi od mlaćenice s mirodijama (str.343) Gljive shiitake na žaru (str.318) Francuska salata od puterice (str.305)

DRUGI DAN - "PIRE OD KRUMPIRA I UMAK"

DORUČAK Svježi sok od jagoda i jabuka* (str.289)

RUČAK

VEČERA

Narezana dinja'

Nadjev za sendviče od cvjetače na integralnom kruhu (str.324) sa svježom rajčicom ili krastavcem

Kineska juha od kukuruza* (str.319)

Pire od krumpira s umakom (str.329) Pirjane zelene mahune* (str.317) Ljetno zeleno povrće s preljevom od svježih mirodija* (str.303)

TREĆI DAN - "LIST U UMAKU OD LIMUNA I KOPRA

DORUČAK Svježi sok od naranče* ili

Frape od persimona* (str.294) Voće

RUČAK

VEČERA

Sendvič od avokada, rajčice i integralnog kruha Juha od vrhnja, zelene salate i krastavaca* (str.319)

List u umaku od limuna i kopra (str.345) Hruskavi brokoli sa češnjakom, putericom, arugulom i špinatom u umaku od sedam mirodija*

ČETVRTI DAN - "POVRTLARSKA ROŠTILJ ADA"

UŽINA Tropska ambrozija* (str.292) Fruit for Life salata (str.296) s umakom od banana i breskvi* (str.297) Čajno pecivo od mekinja s maslacem* Čaj od peperminta, kamilice i šipka*

POPODNEVNI Hladna juha od krastavaca (str.322) ROŠTILJ Ražnjići od povrća na žaru (str.315)

Tijestenina s maslacem i svježim mirodijama (str.340) Slatko kiseli crveni kupus* (str.314) Salata od limete i matovilca* (str.303)

PETI DAN - "QUINOA!" ILI "SABUARKA NA ŽARU BEVERLY HILLS"

DORUČAK Sok od anananasa i naranče* (str.289) Narezane banane, jagode i kivi *

RUČAK Goodwich Mexicali (str.326)

Bistra juha s povrćem (str.323)

VEČERA Proso (str.333) ili quinoa (str.332) s prženim lukom i umakom od estragona

ili Sabljarka na žaru "Beverly Hills" (str.345) Talijanske tikvice Beverly Barney (str.314) Zelena salata s krastavcima i preljevom od sedam mirodija* (str.308)

ŠESTI DAN - "RIZOTO OD BROKOLIJA I BASMATI RIZE

DORUČAK

RUČAK

VEČERA

Sok od ananansa, naranče i jagoda* (str.289) Voće po izboru

Miso juha i povrće* (str.322) Integralni tost s maslacem

Ljetni Vegemato sok* (str.290) Lagani rižoto od brokolija (str.333) Slatke mrkve au Naturet* (str.313) Salata Cezar (str.302)

DORUČAK

RUČAK

VEČERA

SEDMI DAN - "DAN ZIVE HRANE"

Sok od višanja i grožđa* (str.289) Loptice od lubenice i dinje medljike'

UŽINA

Salata od manga, dinja i jagoda sa šerbetom od dinja medljike i cerovače* (str.295) Granola od kokosa i jabuka* (str.296)

Mekani tacos od zelene salate s preljevom od avokada* (str.300)

ili

Lisina salata s norijem* (str.300)

Božanski banana shake (str.349)

OSMI DAN - "PILETINA S LIMUNOM I KOPROM'

DORUČAK

RUČAK

VEČERA

Frape od dinje* (str.293) Grožđe i smokve*

Salata od izdanaka "Sunset Plaza" (str.299)

Piletina s limunom i koprom (str.346) Šparoge za minutu* (str.313) Lagana limeta salata s preljevom od bosiljka i češnjaka* (str.299) Gljive shiitake na žaru (str.318)

DEVETI DAN - "BUFFET ZA VEČERNJU ZABAVU"

UŽINA Mlijeko od banane* (str.291) Juha od jagoda i mente* (str.296) Francuski tost s javorovim sirupom (str.342)

POPODNEVNI OBROK

Sok od mrkve i celera'

BUFFET Burek od krumpira (str.334)

VEČERA Doimaš (listovi vinove loze s nadjevom) (str.335) Riža ili tijesto s pesto umakom i brokolijem (str.340) Punjene gljive "Francesca" (str.312) Lagana cvjetača "Italiano"* (str.312) Slatke mrkve au Nature? (str.313) Miješano zeleno povrće s preljevom od estragona i vrhnja (str.308)

DESETI DAN - "TJESTENINA U UMAKU OD GLJIVA

DORUČAK Svježi sok od naranče ili

Smrznuta oranžada (str.292)

RUČAK L.A. Goodwich (str.328) ili

VEČERA

Avotilla (str.325) Prozirni bujon s povrćem* (str.323)

Tjestenina u umaku od gljiva sa češnjakom, uljem i peršinom (str.339) Salata od puterice s francuskim preljevom "Regent of Fiji" (str.308) Kineske tikvice (str.311)

JEDANAESTI DAN - "DAN ŽIVE HRANE'

DORUČAK

RUČAK

POPODNEVNA UŽINA

VEČERA

VEČERNJA UŽINA

P.J.-ev sok od dinja medljike i cerovače* (str.290) Narezani kiviji i kruške*

Cvjetne zdjele s breskvama i dinjama (str.295) s umakom od indijskih oraha i kajsija* (str.297)

ili

Pladanj s avokadom, rajčicom i krastavcem*

Sok ili voće

Svježi sok od grejpa Salata od mladica "Fit for Life"* (str.298)

Sok Banane Dugina krema* (str.350)

ili Frape od rogača (str.350)

DVANAESTI DAN - "JUHA I POGAČICE"

DORUČAK Svježi sok od jabuke* Narezane jabuke u cimetu*

RUČAK Pirjane krumpirove kriške (str.330) Srca zelene salate u umaku "Tisuću otoka" (str.309)

VEČERA Zelena juha sa svježim mirodijama* (str.320) Pogačice od luka i maslac (str.344)

Ljetno zeleno povrće s umakom od svježih mirodija (str.303)

TRINAESTI DAN - "SVEČANA VEČERA"

DORUČAK

RUČAK

VEČERA

Svježi sok od jagoda i jabuka* (str.289) Narezani ananas i papaja*

Avotille (str.325) ili

Tortille s krastvcima (str.325) i

Kineska juha od kukuruza (str.319) ili

Ljetna grčka salata s preljevom od sedam mirodija (str.301)

Salata od manga, dinja i jagoda sa šerbetom od dinja medljike i cerovače* (str.295) Seljačka juha od mrkve* (str.321) Pečeni krumpiri "Bonne Femme" (str.331) Gljive shiitake na žaru (str.318) Pirjane tikvice* (str.310) Glazirane repice* (str.310) Integralni trokuti s češnjakom Salata od limete i matovilca (str.303)

ČETRNAESTI DAN - "TJESTENINA SA SVJEŽIM UMAKOM OD RAJČICE"

DORUČAK Sok od lubenice i dinje cerovače* (str.290) Narezane naranče i kivi*

RUČAK

VEČERA

Krumpiri i povrće kuhani na pari s maslinovim uljem (str.331) Seljačka juha od mrkve* (str.321)

Vruća ili hladna juha od vrhnja, zelene salate i krastavaca (str.322) Tjestenina sa svježim umakom od rajčice (str.338)

ili

Topla salata od piletine i brokolija (str.346) s francuskim preljevom "Regent of Fiji" (str.308) Kristalka s avokadom i preljevom od svježih mirodija (str.304)

Sokovi i frapei

Predstoji nam veličanstveni svijet sokova za otkriti. Pojam soka daleko je nadišao pojam dobrog starog soka od naranče ili jabuke. Zahvaljujući svim tim pristupačnim kućanskim sokovnicima, ljudi mogu stvoriti neograničenu raznolikost okusa zasitnih, hranjivih, punih energije i naravno ukusnih sokova. Pravljenje soka može postati vrijedna razonoda, pogotovo za vrućeg vremena kad je sezona voća. Svježi sokovi pomažu čišćenje tijela od nakupljenih štetnih tvari u njemu. Osiguravaju izvrsnu opskrbu organizma bez potrebe da to tijelo na njih troši energiju. Kako krvotoku omogućuju neprestanu opskrbu energijom omogućujući tako organizmu da iskoristi svu svoju raspoloživu energiju za čišćenje i obnovu istovremeno, vrlo su korisni kod detoksikacije. Upamtite da sokove morate piti polako. Prije no što ih progutate, u ustima ih izmješajte sa slinom. Ono što slijedi neke su od naših omiljenih kombinacija za pripremu sokova. (Frapei su jednostavno sokovi pripremljeni s ledom ili od smrznutog voća ili pak sadrže pire od banane.) Da biste ih napravili, trebat ćete sokovnik Champion ili neki drugi danas dostupan kućanstvu. Smatramo da je Champion jako pogodan za rukovanje jer ne zahtjeva mukotrpno pražnjenje pulpe iz stroja. Jednostavno se čisti i njime možete napraviti neograničenu količinu soka. Lako se sklapa, izdržljiv je i ono najvažnije, pravi izvrsne sokove i kreme od voća. Djeca obožavaju sokove. Koristite ih kao temeljce za frapee od smrznutog voća. Smrznite sokove i dobit ćete zdravu zamjenu za one kupovne vodene sladolede koji često uopće ne sadrže sok, a puni su šećera*i drugih kemikalija. Ovdje smo naveli samo neke primjere. U stvarnosti nema kraja mogućim kombinacijama sokova. Količinu voća možete prilagođavati svakoj mješavini po ukusu. Mnogi ljudi ne vole miješati sokove od dinja s ostalim sokovima. Ja sam to ponegdje vrlo uspješno učinila, npr. u tropskoj ambroziji (str.292). Poslužite li neke od ovih inovativnih sokova svojim gostima budite pripravni na oduševljene reakcije.

SOK OD MANDARINA

Mandarine obradite u običnom sokovniku ili ih ogulite i stavite u Champion kako biste dobili gušći pjenasti sok. (Isto se može učiniti s narančama i grejpom.)

SOK OD JAGODA I JABUKA -

Mješavinu jagoda i jabuka kojim ste odstranili jezgru propustite kroz Champion ili prvo napravite sok od jabuka i onda ga mješalicom izmješajte sa svježim ili smrznutim jagodama.

SOK OD ANANASA I NARANČE

1 svježi ananas 1 velika naranča

Ananas ogulite i narežite na dugačke štapiće. Ogulite naranču i sve propustite kroz Champion da dobijete gusti i pjenasti sok.

SOK OD ANANASA, NARANČE I JAGODA *

Isto kao i gore samo dodajte svježe jagode ili sok od ananasa i naranče mješalicom izmješajte s njima.

SOK OD VIŠANJA I GROŽĐA

Ovo je vrlo slatka mješavina višanja bez koštica i crvenog grožđa. Sve propustite kroz Champion. Nećete vjerovati rezultatu!

SOK OD GROŽĐA I JABUKA

Za pripremu soka uzmite grožđe bez koštica jer one čine sok pomalo gorkim. Dodavanje grožđa soku od jabuka dodatno će ga zasladiti ako su jabuke kisele.

SOK OD LUBENICE "

Ovo je klasičan, osvježavajući sok koji ne smijete propustiti u doba lubenica. Iz lubenice ne morate odstraniti sjemenke, samo je narežite, uklonite koru i propustite kroz Champion.

Kako odabrati lubenicu

Trik s kucanjem lubenice ili dinje i šuplji zvuk što se pri tom javlja ne jamče uvijek da je lubenica zrela. Drugi je pokazatelj zaobljeni i dobro popunjeni krajevi. Lubenica treba biti čvrsta i teška za svoju veličinu, a kora pomalo mutna, ne sjajna i slična vosku. Donji dio treba biti blijed do kremasto žut. Ukoliko je lubenica prerezana, posao je još lakši. Potražite čvrsto, sočno, svijetlocrveno meso s tamnosmeđim ili crnim sjemenkama. Izbjegavajte lubenice s bjelkastim prugama ili bijelim sjemenkama.

SOK OD LUBENICE I DINJE CEROVAČE -

Dinja će dodatno zasladiti i zgusnuti sok od lubenice. Ogulite dinju i uklonite sjemenke te ju zajedno s lubenicom propustite kroz Champion. Izvanredno za zabavu!

SOK OD JABUKE I CELERA '

6-8 jabuka bez jezgre, narezanih na četvrtine 1 stabljika celera

Može zvučati neortodoksno, ali ovo je vrlo osvježavajuća kombinacija. Ovaj sam sok prvi put probala u lječilištu Hygeia u Yorktownu u Teksasu. Služi se nakon posta.

P.J.-EV SOK OD DINJA MEDLJIKE I CEROVAČE ^

Moj četrnaestogodišnji prijatelj otkrio mi je ovaj recept za svoj najdraži sok.

2 šalice dinje medljike, narezane na komade 2 šalice dinje cerovače, narezane na komade

Komade dinja propustite kroz sokovnik. Dovoljno za 1-2 osobe.

LJETNI VEGEMATO SOK -

Ovo je izvrstan sok ljeti kad dozrijevaju rajčice. Dvaput tjedno pripremamo ga u velikim količinama. U hladnjaku može stajati dva do tri dana, ali upamtite, sok nam najbolje koristi neposredno nakon pripreme. Pa ipak, kad je sezona rajčica ovo je odličan sok kojeg možemo držati rashlađenog

u hladnjaku. Njegova visoka lužnatost će neutralizirati kiseline u organizmu.

4-6 zrelih rajčica srednje veličine 14 mrkvi srednje veličine 2 stabljike celera 2 crvene paprike 1 zelena paprika 1 mala cikla 1 mala šaka peršina 1 mali krastavac za kiseljenje

Rajčice naražite na četvrtine. Mrkve operite i odrežite krajeve ali ih nemojte guliti. Operite i odrežite krajeve celera. Paprike narežite na četvrtine i uklonite sjemenke. Ciklu i peršin dobro operite, a krastavac ogulite. Svo povrće propustite kroz sokovnik. Možete dodati malo iscjeđenog limuna za kiselkasti okus. Prije posluživanja dobro protresite. Dovoljno za 1 litru soka.

MLIJEKO OD BANANE - "

Dr Philip Welsh, umirovljeni osamdesetsedmogodišnji zubar, rekao mi je za mlijeko od badema dok smo u trgovini zdrave hrane kupovali namirnice davne 1979.g. 1983. opet sam u istoj trgovini naletjela na dr. Welsha i pažljivo mu birajući zrele neprskane meksičke banane zahvalila na tom receptu rekavši mu kakvu je promjenu ostavio na moj život i živote ljudi koje sam savjetovala. "Svima pričam o tome," rekla sam. Dr Walsh mi je namignuo svojim začuđujuće jasnim i sjajnim devedestejednogodišnjim očima i sa smješkom odgovorio: "recite im sad za mlijeko od banane!" Otada sam podijelila ovaj recept s mnogim mladim majkama, koje su mi kasnije javile kako ga njihova djeca obožavaju. Mlijeko od banane je potpuna bjelančevina jer sadrži svih osam esencijalnih aminokiselina. Izvrsno je i hranjivo, bez obzira koliko ste stari.

1 velika banana 1-2 šalice vode

Bananu i vodu stavite u miješalicu i miješajte dok ne postane glatko. Dodajte još vode želite li rijeđe mlijeko. Ovo je idealna hrana za "dječju bočicu". Dovoljno za 1i 1/2 do 2 i 1/2 šalice.

IZNENAĐENJE OD BADEMA

1 1/2 šalica mlijeka od badema (str.349) 1 1/2 šalica svježeg soka od naranče 1 naranča, oguljena i bez sjemenki

Sve sastojke stavite u miješalicu i miješajte nekoliko minuta dok ne postane glatko. Procijedite. Za 2 osobe.

TROPSKA AMBROZIJA -

Za pripremu ove ambrozije potrebni su vam Champion, Acme, Ultramatic ili bilo koji drugi sokovnik sposoban za ekstrakciju soka iz svog voća i povrća. Uživanje u ovom soku dovoljan je poticaj kupnji takvog sokovnika. I sami možete smisliti svoju verziju ambrozije. Kad god budete imali veliku količinu voća što brzo dozrijeva, dobro je vrijeme za pripremu ambrozije.

4 šalice lubenice, narezane na komade 2 šalice dinje, narezane na komade 6-8 naranči 2 šalice ananasa, narezanog na kockice 11/2 šalica kajsija, prerezanih popola 1 šalica šljiva, prerezanih popola 2 šalice crvenog grožđa 1 banana

Svo voće, osim naranči i banana, propustite kroz sokovnik. Naranče iscijedite posebno. Sok od naranči i bananu izmiješajte miješalicom dok ne postane tekuće. Sad sve zajedno stavite u veliku posudu s dob+im poklopcem i dobro protresite. Rashladite u hladnjaku. Ambroziju možete koristiti na zabavama umjesto punča. Stavite ju u zdjelu za punč i dodajte nekoliko kockica smrznutog soka od lubenice. Također možete dodati nekoliko grančica svježe mente. Dovoljno za 8-10 šalica, ovisno o postotku soka u voću.

SMRZNUTA ORANŽADA *.

1 1/2 šalica svježeg soka od naranče 2 smrznute banane 4-6 mekih datulja bez sjemenki 1/2-1šalica smrvljenog leda

Sok i datulje miješajte miješalicom dok ne postane glatko. Dodajte led i banane i miješajte dok ne postane gusto i kremasto. Odmah poslužite. Za 2 osobe.

FRAPE OD DINJE '

Ovaj se frape može napraviti od svježih dinja, od kombinacije svježih i smrznutih ili od smrznutih. Koristite li samo smrznute bit će to kobler od dinje.

1 šalica svježe ili smrznute lubenice 1 šalica svježe ili smrznute dinje

Sve stavite u miješalicu i miješajte dok ne postane glatko. Dovoljno za 2 1/4 šalice.

FRAPE OD LUBENICE 9 J

2 šalice lubenice 3-4 kockice leda (po želji, ne preporuča se pri detoksikaciji)

Lubenice (i kockice leda) stavite u miješalicu i miješajte nekoliko minuta dok ne nastane ružičasti pjenasti napitak. Iz lubenice nije potrebno uklanjati koštice. Za 1 osobu.

FRAPE OD DINJE MEDLJIKE -

2 šalice dinje medljike 3-4 kockice leda (po želji, ne preporuča se pri detoksikaciji)

Dinju (i kockice leda) stavite u miješalicu i miješajte nekoliko minuta dok ne nastane kremasti napitak. Za 1 osobu.

FRAPE OD DINJE CEROVAČE -

2 šalice dinje cerovače 3-4 kockice leda (po želji, ne preporuča se pri detoksikaciji)

Dinju (i kockice leda) stavite u miješalicu i miješajte nekoliko minuta dok ne nastane kremasti napitak. Za 1 osobu.

FRAPE OD PERSIMONA -

2 šalice svježeg soka od naranče 2 persimona srednje veličine, vrlo zrelih 6-8 kockica leda 3-4 meke datulje bez sjemenki

Miješalicom izmiješajte datulje i sok od naranče dok ne postane glatko Dodajte led i persimone i nastavite miješati dok ne nastane pjenasti napitak. Ovaj frape možete zamrznuti i poslužiti kao sladoled. Za 3 čaše ili 6-8 sladoleda.

VOĆNE SALATE I UMACI

CVJETNE ZDJELE S BRESKVAMA I DINJAMA

2 breskve, narezane na osmine 1/2 perzijske ili dinje cerovače, narezane na okruglice od 2.5 cm 1/4 dinje medljike, narezane na okruglice od 1.5 cm Nekoliko bobica crvenog grožđa bez sjemenki, prerezanih popola Nekoliko svježih listova mente

Kriške bresaka poslažite oko rubova dva pladnja ili dviju plitkih zdjela za voće. Okruglice dinja izmiješajte i nasipajte u sredinu prstena. Dodajte polovice bobica grožđa i aranžirajte ih u obliku cvijetova koje ukrasite listovima mente. Ovo je krasno predjelo. Za 2 osobe.

SALATA OD MANGA, DINJA I JAGODA SA ŠERBETOM OD DINJA MEDLJIKE I CEROVAČE

6 kriški dinje medljike, 1.5 cm debelih, narezanih na komadiće veličine zalogaja 36 okruglica dinje cerovače 2 breskve, narezane na dvanaestine 12 jagoda, prerezanih popola 1 veliki ili 2 manja manga, oguljenih i narezanih na tanke kriške 2 kruške, oguljene i narezane na dvanaestine 2 šalice smrznutih komadića dinje medljike 2 šalice smrznutih komadića dinje cerovače

Voće u jednakim količinama razdijelite na 6 lijepih tanjura. Smrznute dinje propustite kroz Champion. Na svaki tanjur stavite jednaku količinu šerbeta. Nećete vjerovati kakav je ovo doživljaj! Poslužite za ručak ili kao predjelo kod zabave. Vaši će gosti pričati o tome. Ja im obično kažem da je to desert, a oni ga prvog pojedu! Za 6 osoba.

SALATA "FRUIT FOR LIFE

1/2 perzijske dinje, narezane na okrugl ice 1/4 dinje medlj ike, narezane na okrugl ice 1 1/2 šal ica crvenog grožđa 1 šalica borovnica 1/2 papaje bez koštica, ogul jene i narezane na kockice 1/2 šalice grožđica (namakanih) ili ribizla

Svo voće narežite i izmiješajte u staklenoj zdjeli ili složite u slojevima. Prelijte umakom od indijskih oraha i kajsija ili banana i bresaka (str.297) ili pak duginom kremom (str.350). Za 3 do 4 osobe.

GRANOLA OD KOKOSA I JABUKE

Ova izvrsna granola je lagana i slatka i može biti savršeni doručak za djecu koja "žele nešto više". Pripremite je u uređaju za obradu hrane ili električnim ili ručnim mlincem.

1 velika delišes jabuka, oguljena i bez jezgre 1 velika šaka svježih komadića kokosa 1 žlica ribizla 1/4 šalice svježih badema 2 ž l ičice javorovog sirupa 1/2 ž l ičice cimeta 2-4 žl ice svježeg soka od jabuke

Jabuku, kokos i ribizi naribajte uređajem za obradu hrane. Polovicu badema obradite rezačem, a polovicu sameljite. Dodajte javorov sirup i cimet i dobro promiješajte. Na kraju dodajte sok od jabuke po ukusu. Za. 2 osobe.

JUHA OD JAGODA I MENTE

Ova juha sa granolom od kokosa i jabuke čini čudesan lagani ručak ili može biti krasno predjelo svečane večere.

1.1 l itra svježih jagoda 2 žl ice javorovog sirupa 18 svježih l istova mente 1/4 šalipe svježeg soka od naranče 1.1 l itra smrznut ih jagoda

2 žl ice naribanog kokosa (po želji)

Sačuvajte četiri velike svježe jagode, a ostale stavite u miješalicu zajedno s javorovim sirupom, 10 listova mente i svježim narančinim sokom. Miješajte dok ne postane glatko i stavite u hladnjak da se rashladi. Sačuvane jagode narežite na tanke kriške i stavite u hladnjak do serviranja. Smrznute jagode propustite kroz Champion ili šerbet napravite metalnom oštricom. Juhu od jagoda i mente poslužite u 4 široke plitke zdjele. U centar stavite malo šerbeta od jagode i ukrasite kriškama jagoda i listovima mente. Želite li, sve posipajte kokosom. Za 4 osobe.

UMAK OD INDIJSKIH ORAHA I KAJSIJA

3/4 šal ice soka od lubenice, lubenice i dinje cerovače ili naranče 1/4 šalice indi jskih oraha 4 smrznute ili svježe kajsije 2 ž l ičice javorovog sirupa Svježi r ibani muškatni oraščić (po želji)

Indijske orahe i sok izmiješajte miješalicom dok smjesa ne postane glatka. Dodajte kajsije i javorov sirup i nastavite s miješanjem. Dodajte muškatni oraščić. Dobro miješajte dok smjesa ne postane glatka. Poslužite uz voćnu salatu po izboru ili uz salatu Fruit for Life. Za 4 osobe.

UMAK OD BANANE I BRESKVE

1 zrela banana, svježa ili smrznuta

1/4 šal ice vode u kojoj su se namakale grožđice ili svježeg soka od naranče 1 svježa ili smrznuta breskva Malo muškatnog oraščića Malo kardamoma

Sve sastojke stavite u miješalicu ili uređaj za obradu hrane. Miješajte dok ne postane glatko. Ako su i banana i breskva smrznute, možda ćete morati dodati još 1/4 šalice tekućine. Poslužite uz voćnu salatu po izboru ili uz salatu Fruit for Life. Za 4 osobe.

SALATE OD POVRĆA I PRELJEVI

MIKSANA SALATA

2 srednje rajčice 7.5cm dugački krastavac, oguljen Mala crvena ili zelena paprika Velika stabljika celera 5 ili 6 listova zelene salate

Rajčice usitnite miješalicom. Dodajte krastavac i papriku i nastavite miješati dok smjesa ne postane tekuća. Dodajte listove zelene salate gurajući ih dolje stabljikama celera. Miješajte još 1 do 2 minute dok cijela salata ne postane tekuća. Ova salata i po osobi polovica većeg avokada čine nevjerojatan ručak. Za 2 osobe.

SALATA OD MLADICA FIT FOR LIFE

Izdanci od kojih se može napraviti salata, za promjenu, postaju sve dostupniji. Tako možete potražiti izdanke djeteline lucerke, heljde, suncokreta, graha munga ili azukija, smeđe ili crvene leće, graška, soje ili graha grabanzo. Najlakše su probavljivi oni djeteline lucerke, heljde, suncokreta, graha munga i leće. Izdanci djeteline lucerke vrlo su uobičajeni, a izdanci vrlo slične crvene djeteline većeg lista to sve višS postaju. Izdanci pjeskavice i rotkvice su vrlo ljuti pa su stvar osobnog ukusa.

2 šalice izdanaka heljde, pretrganih popola 2 šalice izdanaka suncokreta, pretrganih popola 1 šalica izdanaka graha munga 1/2 šalice izdanaka crvene leće 1/2 šalice izdanaka graha azukija 1-2 šalice izdanaka djeteline lucerke 1 velika rajčica, grubo narezana 1 krastavac, 18cm dugačak, oguljen i narezan na kockice

PRELJEV

1 veliki avokado 1/3 šalice vode 1 žličica svježeg limunovog soka 1/4 žličice kima Aromatizirana sol ili aromatični dodaci bez soli

Sve izdanke stavite u srednje veliku zdjelu za salatu i dobro ih protresite kako bi se izmiješali. Ručno ili strojem zgnječite avokado dok ne postane kremast dodajući vodu, limunov sok i začine^ Prelijte preko izdanaka. Dodajte krastavac i rajčicu i dobro protresite. Želite li, zarolajte salatu u prepečeni nori, poput sushija. Za 2 do 3 osobe.

LAGANA LIMETA SALATA S PRELJEVOM OD BOSILJKA I ČEŠNJAKA

Limeta je lakša i hrskava alternativa za putericu, možda malo skuplja, ali izvrsnija.

3 žlice maslinovog ulja 1 1/2 žlica svježeg limunovog soka 1 mali češanj češnjaka, zdrobljen 1/2 žličice dijonskog senfa 1/4 žličice soli 1 glavica limeta salate 1 žlica almoneze (str.306) ili majoneze Svježe mljeveni papar 1 žlica svježeg bosiljka, sitno nasjeckanog

U zdjeli za salatu zajedno istucite ulje, limunov sok, češnjak, senf i sol. Dodajte limeta salatu nježno istrganu na komadiće veličine zalogaja i almonezu ili majonezu. Dodajte papar i svježi bosiljak i dobro protresite kako bi se sve izmiješalo. Za 2 do 3 osobe.

SALATA OD IZDANAKA "SUNSET PLAZA"

1/2 srednjeg avokada 1 žlica majoneze 1 žličica dijonskog senfa 1 žličica svježeg limunovog soka Aromatizirana sol ili aromatični dodaci bez soli

3 žlice vode 3 šalice izdanaka heljde 2 šalice izdanaka suncokreta 1 šalica izdanaka djeteline lucerke 2 lepinje ili tortille od integralnog brašna

U velikoj zdjeli za salatu vilicom ili gnječilicom za krumpir zgnječite avokado. Dodajte majonezu i senf. Tucite s limunovim sokom, aromatiziranom soli i vodom dok ne nastane gusti kremasti preljev. Nježno pretrgajte izdanke heljde i suncokreta popola i dodajte ih preljevu. Izdanke djeteline lucerke odvojite i dodajte preljevu. U suhoj vrućoj tavi zagrijavajte jednu po jednu lepinju ili tortillu dok ne postanu mekane i savitljive. Istrgajte ih u salatu. Dobro protresite dok se izdanci ne počnu trgati i dok se lepinje ne natope preljevom. Nećete vjerovati kako je ovo dobro. Za 2 osobe.

MEKANI TACOS OD ZELENE SALATE S PRELJEVOM OD AVOKADA

Svježe povrće po izboru (rajčice, paprike, mrkve, krastavci, celer, tikvice, jicama) Nekoliko listova kristalke ili puterice, opranih i osušenih Kriške avokada Izdanci djeteline

Operite i ogulite svo povrće. Fino ga narežite rukom ili uređajem za obradu hrane. Stavite krišku avokada na sredinu lista zelene salate. Posipajte narezanim povrćem i izdancima djeteline lucerke i blago poškropite preljevom od avokada i svježih mirodija (str.303). Za 1 osobu.

LISINA SALATA S NORIJEM

Moja mlada kći Lisa izmislila je ovu salatu jednog dana kad je željela jesti sushi. Rekla je da je salatom potpuno zadovoljila želju za sushijem jer je sadržavala nori. Sad kad se nori već tako uobičajeno jede zahvaljujući popularnosti sushija, ljudi je mogu početi isprobavati u salatama. Ona je savršeni sastojak za salatu.

2 šalice crvene salate ili puterice 2 šalice kristalke 1/2 šalice izdanaka crvene leće (ili smeđe ako crvena nije dostupna) 1 šalica izdanaka graha 1 1/2 šalica izdanaka suncokreta, prerezanih popola

2 šalice izdanaka heljde, prerezanih popola 2 velike rajčice, narezane na kockice 1 srednje veliki avokado, narezan na kockice 2 lista prepečenog norija (prešana alga, može se nabaviti u prodavaonicama zdrave hrane ili azijskom odjelu vaše tržnice) 1/4 šalice maslinovog ulja 2 žlice svježeg limunovog soka Aromatizirana sol ili aromatični dodaci bez soli 1 žličica mljevenih sjemenki celera (po želji)

Zelenu salatu istrgajte na male komadiće u veliku zdjelu za salatu. Dodajte izdanke crvene leće, graha, suncokreta i heljde. Dodajte kockice rajčice i avokada. Nori istrgajte na komadiće od 1 cm i dodajte salati. Zajedno istucite maslinovo ulje, limunov sok i začine i prelijte preko salate. Dobro protresite i prilagodite začine po ukusu. Za 2 osobe, kao potpuni ručak ili večera dana žive hrane.

LJETNA GRČKA SALATA S PRELJEVOM OD SEDAM MIRODIJA

1 šalica crvene salate 1 šalica kristalke 1 šalica puterice 1 šalica špinata 1 srednja rajčica, narezana 1/3 šalice zelenih ili crnih maslina 1/2 šalice narezanih krastavaca 1 velika šaka izdanaka heljde ili djeteline lucerke 1 žlica nasjeckanog celera 1/4 šalice mrkve, narezane na fine dugačke kliniće ili naribane 1/4 šalice crvene paprike, narezane na trake 1/4 žute tikve, narezane na fine dugačke kliniće ili naribane 1/4 šalice tikvica, narezanih na fine dugačke kliniće ili naribanih 1/2 šalice preljeva od sedam mirodija (str.301) 3/4 šalice mrvljenog feta sira

Sve sastojke stavite u zdjelu za salatu srednje veličine. Dodajte preljev i sir i protresite nježno, ali dobro. Za 1-2 osobe.

SALATA CEZAR

Ovo je salata Cezar iz prvog dijela Fit for Lifea, ali s almonezom. Almoneza (str. 306) je čini sasvim posebnom. Prisjetite se načela o kombiniranju hrane. Dodajete li parmezan, izostavite prepečenac. Koristite li almonezu, prepečenac ne morate izostavljati. Izostaviti možete i sir i almonezu. a salata će još uvijek biti izvrsna.

1 režanj češnjaka 3 žlice maslinovog ulja Malo umaka Worchester (po želji) 1-2 žlice svježeg limunovog soka 1 žličica dijonskog senfa 1 list nori (prešana alga, može se nabaviti u prodavaonicama zdrave hrane ili azijskom odjelu vaše tržnice, po želji) 1/4 žličice morske soli 1/4 žličice aromatizirane soli ili aromatičnih dodataka bez soli 1 mala glavica crvene salate, oprana i osušena 2 žlice parmezana (izostavite prepečenac) ili 2 žlice almoneze (ne morate izostavljati prepečenac) 1/2-1 šalica prepečenca sa češnjakom (vidi dolje) Svježe mljeveni papar

Češnjak stavite u veliku zdjelu za salatu i zdrobite ga vilicom. Dodajte ulje koje umutite metlicom ili vilicom. Umiješajte Worchester, limunov sok i senf. Komade češnjaka uklonite. Držeći je u ruci, nori sa svake strane propecite 1-2 sekunde iznad štednjaka dok od crne ne postane zelena. Smrvite je i umiješajte u preljev. Dodajte morsku i aromatiziranu sol i sve dobro promiješajte. Opranu i osušenu salatu istrgajte na komadiće veličine zalogaja. Najtvrđe dijelove lista uklonite. Salatu dodajte u zdjelu i dobro protresite. Dodajte parmezan ili almonezu i prepečenac. Na kraju sve posipajte svježe mljevenim paprom i dobro proteresite. Za 2-3 osobe.

•

PREPEČENAC SA ČEŠNJAKOM

Ovaj prepečenac se lako priprema, a daleko je bolji od kupovnog.

1 kriška integralnog kruha 2 žličice maslaca ili maslinovog ulja 1 režanj češnjaka, zdrobljen ili narezan na 2-3 dijela Kruh narežite na kockice od 1cm. U maloj tavi zagrijte maslac ili ulje. Dodajte zdrobljeni ili narezani češnjak. Pržite na srednjoj vatri kako bi

maslac poprimio aromu češnjaka. Uklonite velike komade češnjaka. Dodajte kockice kruha i nastavite pržiti uz često okretanje dok ne postanu hrskave. Kockice dodajte salati, juhama ili drugim jelima od povrća. Za 2 osobe.

SALATA OD LIMETE I MATOVILCA

Ova lagana i ukusna salata od nježnog zelenog povrća savršeni je dodatak svečanom meniju. Matovilac je salata malog lista i blagog okusa koji u jelu postiže odličan efekt. Limeta, slična puterici no puno finije strukture, je skuplja ali vrijedi svakog novčića. Lagani dijonski preljev više upotpunjuje nego nadilazi okuse koje želite istaknuti.

2 glavice limeta salate 115g matovilca 1/4 šalice plus 2 žlice maslinovog ulja 1 mali režanj češnjaka, prepolovljen 2 žličice limunovog soka (svježeg) 1/4 žličice aromatizirane soli ili aromatičnih dodataka bez soli 1 žličica svježe krabuljice, nasjeckane 1/4-1/2 žličice dijonskog senfa

Tijekom pripreme pazite da ovim osjetljivim zelenim povrćem rukujete što nježnije jer vam može uvenuti. Pažljivo ga operite i stavite u zdjelu s hladnom vodom i u hladnjak da ostane svježe dok ne budete pripremali salatu. Češnjak stavite u maslinovo ulje i stavite na stranu. Ocijedite i osušite salatu. Nježno je istrgajte u veliku zdjelu, ali prije toga uklonite korjenaste komadiće pri dnu matovilca kako biste odvojili listove. Mješavini ulja i češnjaka dodajte svježi limunov sok, aromatiziranu sol, svježu krabuljicu i dijonski senf. Sve to istucite vilicom kako bi se dobro izmiješalo. Uklonite češnjak i prelijte preko zelene salate. Salatu nježno i dobro protresite. Za 4 osobe.

LJETNO ZELENO POVRĆE S PRELJEVOM OD SVJEŽIH MIRODIJA

Ovo je ljupka i zabavna salata pa je stoga i ovaj recept napisan s većim količinama nego obično. Ovakva se vrsta zelene salate osobito dopunjuje s bogatim glavnim jelom kao što su palačnike s gljivama ili pita od povrća. 1 mala belgijska endivija 1 velika ili 2 manje glavice puterice 1 mala glavica crvene salate (ili nekoliko listova) 1 mala glavica kovrčave endivije (ili nekoliko listova)

1 svežanj arugule 2 šalice matovilca (po želji) 1 svežanj gljiva enoki

Preljev

2 žlice svježeg origana, nasjeckanog 1 žlica svježeg bosiljka, nasjeckanog 1 žličica svježe majčine dušice, nasjeckane 1/3 šalice maslinovog ulja 1/2 žličice morske soli Sok jedne male limete Svježe mljeveni papar 1 nepuna žličica dijonskog senfa ili estragon senfa

Odrežite dno belgijskoj endiviji i stavite je da se namače u slanoj vodi dok je ne budete pripremali. Putericu i crvenu salatu istrgajte na komadiće veličine zalogaja i uklonite najtvrđe dijelove listova. Endiviju istrgajte na nešto manje komadiće i također uklonite tvrde dijelove lista. Listove arugule skinite sa stabljike, a listovima matovilca samo uklonite korjenaste dijelove pri dnu. Korjen gljiva enoki odrežite i bacite. Belgijsku endiviju po dužini narežite na tanke trake. Svo povrće stavite u veliku zdjelu za salatu. Dodajte nasjeckani oregano, bosiljak i majčinu dušicu i dobro promiješajte. Dodajte maslinovo ulje i morsku sol i sve protresite. Na kraju dodajte sok od limete, papar i dijonski senf i još jednom dobro protresite. Za 8 osoba.

ZELENO I NARIBANO POVRĆE

Ovo je izvrsna lagana salata, a posebno je dobra kod detoksikacije jer ne sadrži slobodnih ulja. (Slobodno ulje je svako ulje iz boce koje je dobiveno iz neke druge hrane, npr. maslina, šafranike, kikirikija, kukuruza, itd.) fri alternativne kombinacije za preljev bez ulja naći ćete ovdje.

6 listova crvene salate 6 listova puterice 1 rajčica, grubo narezana 1/4 šalice ploški celera 1/2 srednje velikog avokada, oguljenog i narezanog na kockice (po želji) 1 srednje velika mrkva, fino naribana (3/4 šalice) 1 veći komad jicame, oguljene i fino naribane (3/4) šalice

Salatu istrgajte na komadiće veličine zalogaja, Dodajte rajčicu, celer i avokado. Ribežom ili uređajem za obradu hrane fino naribajte mrkvu i jicamu. Dodajte ih salati i prelijte jednim od slijedećih preljeva bez ulja:

Preljev od grejpa

Limunov sok je očiti primjer preljeva bez ulja, no jeste li ikada kušali sok od grejpa u salati? Izvrsno je! Kako u grejpovom soku ima relativno mala količina šećera, ovdje ne postoji problem kombiniranja hrane. Salati jednostavno dodajte 1/4 šalice svježe istisnutog soka od grejpa i dobro protresite.

Preljev od mrkve

Svježi sok od mrkve sam je po sebi dobar preljev. Međutim možete ga iskoristiti kao temeljac želite li u njega umiješati drugo povrće poput avokada, rajčice, krastavaca, celera ili špinata.

Preljev od miksanog povrća

1 mala rajčica 1/2 stabljike celera 1/4 paprike (crvene ili zelene)

Povrće izmiješajte miješalicom dok ne nastane pire. Prelijte ga preko salate i dobro protresite.

FRANCUSKA SALATA OD PUTERICE

Ovo je lagana salata koja se može standardno služiti sa skoro svakim obrokom.

1 glavica puterice, istrgana na komadiće veličine zalogaja 2 žlice maslinovog ulja 1/4 žličice morske soli Svježe mljeveni papar 1 mali režanj češnjaka, zgnječen 1 žlica svježeg limunovog soka

Salatu istrgajte u veliku zdjelu. Dodajte maslinovo ulje i sol i dobro promiješajte. Dodajte papar, češnjak i limunov sok i na kraju sve dobro protresite. Za 2-3 osobe.

PRELJEV OD AVOKADA SA SVJEŽIM MIRODIJAMA

1 srednje veliki avokado 1/2 šalice vode 2 žlice ulja od maslina, šafranike ili sjemenki grožđa 1 žličica listova svježe krabuljice 2 srednje velika svježa lista bosiljka Aromatizirana sol ili aromatični dodaci bez soli 1 žlica svježeg limunovog soka

Napravite pire od avokada uređajem za obradu hrane ili miješalicom. Dodajte ulje, mirodije, aromatiziranu sol i limunov sok. ( Možete koristiti i osušene mirodije i to 1/4 žličice svake.) Nastavite miješati dok preljev ne postane kremast i sa zelenim tragovima mirodija. Poslužite preko hladnog i svježeg ljetnog zelenog povrća kao što je zelena ili crvena salata. Ovaj lagani i ukusni preljev može se služiti i kao namaz. Dovoljno za 1 veliku salatu, približno 3/4 šalice.

DIAMONDOVA MAJONEZA OD BADEMA (ALMONEZA)

Ovaj nevjerojatni nadomjestak za majonezu doista je nov gastronomski doživljaj. Pravi se od temeljne guste kreme od badema, laganija je i nemasnija nego majoneza od jaja. Možete se uvjeriti u to kad operete miješalicu nakon spravljanja majoneze od badema.

Mnogo ćete je lakše očistiti nego nakon korištenja za spravljanje obične majoneze.

Kao kod spravljanja svih majoneza, određene osnovne upute primjenjuju se i u ovom postupku. Prije svega, svi sastojci moraju imati sobnu temperaturu. Drugo, treba pažljivo odmjeriti naznačene količine. I napokon, ulje treba dodavati u tankom, finom mlazu i vrlo polagano.

Mnogo ljudi nalazi da je okus i gustoća majoneze od badema nalik na mješavinu majoneze i topljenog sira. Ona će stvarno poboljšati okus vaših sendviča i salata, i može se koristiti kao umak za povrće, pa i u nekim jelima od tjestenine, a uvjerit ćete se da mu je okus izvrstan, i da se odlično probavlja. Ovaj višenamjenski namaz, bez obzira kako ga

koristite, vrijedan je napora. Ako ste prezauzeti da ga spremite preko tjedna, načinite jednu miješalicu u nedjelju za cijeli tjedan.

Da biste blanširali bademe, jednostavno ih jednu minutu stavite u lončić vrele vode. Kožice će odmekšati i jednostavno otpasti. Obično sam Harvevju davala blanširane bademe dok je vikendom gledao sportski program, a za to vrijeme kožica bi im otpala. I djeca su dobri pomagači za ovaj posao, jer shvaćaju guljenje badema kao igru. Bademi se mogu i ranije blanširati i čuvati u frižideru u vodi jedan ili dva dana, ali prije upotrebe moraju imati sobnu temperaturu.

Budući da sa svim majonezama u kombinaciji sa škrobom činimo kompromis u spremanju hrane, dobro je u zamjenu imati ovu laganiju, probavljivju varijantu od tradicionalne majoneze od jaja. Ako vam povremeno ne uspije pripraviti majonezu od badema, ne brinite. Ponekad prevelika atmosferska vlaga smeta procesu emulziranja.

1/2 šalice blanširanih badema 1/2 šalice pročišćene ili destilirane vode 1 mali srebrnasti češnjak (približno 2 žličice) 1/2 čajne žličice morske soli (po želji) 1/2 čajne žličice Spikea ili aromatiziranih dodataka bez soli 2-3 žličice svježeg limunova soka Mrvicu papričice (po želji) Svježe mljeveni papar po ukusu 2-3 šalice ulja od šafranike

Stavite blanširane bademe i pročišćenu vodu u miješalicu i miješajte najvećom brzinom dok ne nastane gusta krema. Ako se miješalica ne vrti, dodajte 1 do 2 žličice vode dok se oštrice ne počnu slobodno okretati. Dodajte češnjak, morsku sol, limunov sok i papar. Kratko miješajte. Izvadite središnji čep s miješalice i dok je u najvećoj brzini, lagano kapajte ulje u mješavinu kreme od badema. Oštrice će se sve lakše okretati što više miješate. Kad smjesa prestane prihvaćati ulje, ono će se skupljati u mjehurić na vrhu majoneze od badema. U tom trenutku odstranite poklopac i nastavite dodavati ulje u tankom mlazu, laganu tukući žlicom da ne udarite oštricu u pokretu. Tako ćete u smjesu dodati još ulja i dobiti gušću smjesu.

PRELJEV OD SEDAM MIRODIJA

Ovo je izvrstan začin za pripravu u velikim količinama i držanje pri ruci u vašem hladnjaku. Okusi se miješaju što duže začin stoji. Sve sastojke direktno izmješajte u velikom vrču s čvrstim poklopcem. Držite rashlađeno do uporabe.

1 češanj češnjaka mljevenog ili malo zgnječenog 5 velikih žlica maslinovog ulja 2 velike žlice svježeg soka od limuna ili limete 1/2 žlice sušene krasuljice 1/2 bosiljka 1/2 žličice sušenog timijana 1/2 žličice sušenog origana 1/2 žličice vrijeska 1/4 žličice korijandera 1/8 žličice kadulje 1/2 žličice morske soli, aromatizirane soli ili aromatiziranih dodataka bez soli 1 žličica senfa 1 žličica majoneze ili majoneze od badema (str.306)

PRELJEV OD ESTRAGONA I VRHNJA

1/4 šalice ulja od avokada ili maslinovog ulja 2 žličice gustog vrhnja 1 velika žlica svježeg estragona ili jedna žličica sušenog 1 češanj zgnječenog češnjaka 1/4 žličice morske soli 1 1/2 žličice limunova soka svježe mljeveni papar po ukusu

Izmiješajte sve sastojke u menzuri. Dobro istucite vilicom dok ne postane gusto i kremasto. Za 4 glavice zelene salate.

"REGENT OF FIJI" FRANCUSKI PRELJEV

Za vrijeme boravka u Fijiju nakon našeg putovanja Australijom radi promidžbe FIT FOR LIFE, doista smo uživali u nevjerojatnoj hrani fantastičnog Regent hotela u tom raju južnog Pacifika. Thomas Brossmer, šef kuhinje Regent Fiji hotela, pripremao nam je divne, pravilno kombinirane obroke i bio je sretan što s nama može

podijeliti taj neobični recept za izvrsni preljev za salate, pa ga ja mogu prenijeti vama. Isplati se napraviti veću količinu toga začina, jer vam može biti pri ruci nekoliko dana.

4 šalice juhe od povrća, ako je moguće od dvije kocke juhe od povrća 2 sjeckana luka 2 šalice majoneze ili majoneze od badema (str.306) 1 do 2 velike žlice dijonskog senfa svježe mljeveni bijeli papar po ukusu morska sol po ukusu (po želji) 1 žličica svježeg limunova soka po ukusu

Uzavrite juhu od povrća. Dodajte sjeckani luk. Kuhajte 40 min. Ohladite i ocijedite. Stavite majonezu ili majonezu od badema u veliku zdjelu. Dodajte ohlađenu tekućinu polako, tucite dok se majoneza ne razrijedi. Dodajte senf, papar, morsku sol i limunov sok po ukusu. Držite u zatvorenoj posudi u hladnjaku. Za 3 šalice.

UMAK TISUĆU OTOKA

1/2 šalice majoneze ili majoneze od badema (str.306) 1/2 šalice kiselog vrhnja 1 mali ukiseljeni kopar, fino isjeckan nepuna žličica svježeg limunova soka 1/4 sušenog bosiljka Spike, Herbamare, ili aromatizirani dodatak bez soli po ukusu

Izmješajte sastojke po naznačenom redoslijedu. Dobro promiješajte. Za

2 velike glavice salate.

JELA OD POVRĆA

PIRJANE TIKVICE

Ovo je lagan i ukusan obrok od povrća. Ako možete naći male tikvice s neoštećenim cvjetovima, upotrijebite ih. Imaju izvrstan okus, a cvjetovi su izuzetno kompaktni. Kad nema malih tikvica, upotrijebite manju buču u zamjenu, pa je je jednom ili dvaput propirjajte s dvostrukom količinom tekućine za pirjanje. Možete upotrijebiti i belgijsku endiviju, malu bok-choy_ (vrsta blitve) ili komorač.

1/2 tikvice sa cvjetićima 1 žlica maslaca 1 žličica maslinovog ulja 1 žlica mljevenog luka 1/2 juhe od povrća ili 1 uzvršena žličica koncentrata povrtnejuhe 1/3 šalice vode 1 žličica svježeg lišća od kadulje ili 1/8 žličice sušene kadulje

Odrežite peteljku tikvice. Otopite maslac i zagrijte ulje u masivnoj tavi s poklopcem. (Tava mora biti teška ili će voda brzo ispariti. Najbolja tava koju sam ikada upotrijebila za pirjanje je F o g a c c i ) . Dodajte isjeckani luk i tikvice. Naglo propirjajte tikvice na umjerenoj temeperaturi kako bi se sačivali sokovi i okrečite je hvataljkom. Razrijedite kocku od povrća ili koncentrat juhe u vodi. Dodajte kadulju. Uspite u tavu. Pustite da uzavri, pokrijte i pirjajte na laganoj temperaturi 15 min do 1 sat dok povrće ne postane meko na dodir noža, a tekućina se ne pretvori u gustu glazuru. Poslužite kao dio povrtne plate s glaziranim repicama, pečenim valjušcima i artičokama, uz prilog zelene salate s francuskim preljevom i vrućim plodom baobaba na maslacu. Za 3 obroka.

GLAZIRANE REPICE

Lako se pripremaju i odlično izgledaju na povrtnoj plati. Ako nema repice, upotrijebite običnu repu u odgovarajućoj količini.

2 svežnja repice kojima ste odstranili lišće i krajeve

voda za prekriti 1 žličica meda, sirupa od javora ili javorova šećera

Dobro operite repice. Stavite ih u malu tavu s poklopcem. Dodajte vode i pustite da uzavre. Pokrijte i smanjite temperaturu na umjerenu do nisku. Ako se repice kuhaju na previskokoj temperaturi, voda će prskati po čitavom štednjaku. Kuhajte 20 min, dok repice ne postanu mekane na dodir noža. Izvadite ih iz vode i ogulite kožu. Ako koristite repicu uobičajne veličine, možete je izrezati na kockice, kolutiće ili tanke rezance. Vratite repice u vodu u kojoj su se kuhale. Dodajte zaslađivač. Uzavrijte i kuhajte dok se voda ne pretvori u gustu, slatku glazuru. Za 6 obroka.

KINESKE TIKVICE

1 veliki češanj češnjaka, zgnječen 2 žličice ulja od šafranike 1/2 šalice juhe od povrća 2 žličice mirina (japanskog zaslađivača od riže) ili 1 žličica meda 2 žličice svijetlog umaka od soje 1 žličica ulja prženih sjemenki sezama 1 žličica kukuruznog škroba razrijeđenog u 1/4 šalice vode 6 srednjih tikvica, dijagonalno rezanih u kriške od oko 1 cm

Zagrijte tavu na visoku temperaturu. Dok se tava zagrijava, pripravite ostale sastojke i držite ih pri ruci. Kuhanje na tavi je brzo i nema vremena za sjeckanje i mjerenje kad počne proces.

Zgnječite češnjak i stavite ga u malu zdjelu s jednom žlicom ulja od šafranike. Smiješajte juhu od povrća, mirin, umak od soje i sezamovo ulje. Izmiješajte kukuruzni škrob s 1/4 šalice hladne vode.

Stavite drugu žlicu ulja od šafranike u zagrijanu tavu. Okrečite tavu da ulje prekrije stranice. Dodajte mješavinu češnjaka i ulja i odmah dodajte tikvice. Okrečite tikvice u vrućem ulju, miješajući ih s češnjakom kako ne bi posmeđio i zalijevajte s nekoliko žličica juhe ako počne zagarati. Nastavite okretati tikvice dok ne postanu svijetlozelene i ne omekšaju. Dodajte mješavinu s juhom. Dobro promiješajte. Dodajte mješavinu s kukuruznim škrobom. Miješajte dok se umak ne zgusne.

Ovo jelo dobro se kombinira s japanskim fidelinima od riže. Jednostavno umiješajte kuhane fideline izravno u tavu, uz dodatak još 1/2šalice juhe od povrća. Za 3 do 4 obroka.

PUJENE GLJIVE FRANCESCA

Moja draga majka Francesca ostavila mi je mnogo divnih, jednostavnih recepata. Ovaj će vam se sigurno svidjeti.

12 velikih šešira od gljiva, peteljke posebno 1 mali luk, fino sjeckan 1/2 šalice peršuna, fino sjeckanog 1/4 šalice (nepune) papra, mljevenog (po želji) 2 žlice maslaca 1 žličica limunova soka 1/3 šalice finih mrvica od bijelog kruha 1/4 žličice origana 1/4 žličice bosiljka 1/4 žličice korijandera

Operite i osušite gljive. Nasjeckajte peteljke. Zagrijte 1 žlicu maslaca u srednjoj tavi. Dodajte luk, peršun i papar i pirjajte dok ne omekša. Dodajte limunov sok, krušne mrvice i začine. Dobro izmiješajte. Napunite šešire. Pospite preostalim maslacem. Pecite u maslacem namašćenoj Pyrex posudi na 200 (C 20 min. Za 12 punjenih šešira od gljiva.

LAGANA CVJETAČA "ITALIANO"

Ova jednostavna metoda priprave i začinjanja cvjetače može se primijeniti na gotovo svo povrće. Rezani krumpir možete zamijeniti odličnom toplom salatom ili mahunama, tikvicama, celerom, graškom, bok choy blitvom ili bijelim graškom. Mogućnosti je bezbroj. Nakon dana provedenog na živoj hrani, zdjela toplog povrća na talijanski način apsolutno će vas zadovoljiti, a priprava je laka čak i djeci.

1 srednje velika cvjetača, raščetvorena, očišćena i izrezana u cvjetiće duge 2, 5cm. 1 žlica maslinovog ulja 2 žlice svježeg limunovog soka Malo morske soli (po želji) Svježe mljeveni papar (po želji)

Stavite cvjetaču u posudu za kuhanje povrća iznad vrele vode. Kuhajte na pari 7 do 10 minuta ili dok cvjetača ne postane vrlo mekana na dodir noža. Stavite cvjetiće u veliku zdjelu i izrežite na veće komade. Dodajte

maslinovo ulje, limunov sok, sol i papar i dobro izmiješajte. Za 1 do 2 obroka kao glavno jelo, ili 3 do 4 kao prilog.

Savjet: Nakon dana provedenog na salati i voću, lagana cvjetača na talijanski način odličan je samostalan obrok; uz to odlično prija zdjela voća i povrća.

ŠPAROGE ZA MINUTU

1/2 kg šparoga 4 žlice maslaca 1 veliki češanj češnjaka, zgnječen (oko 1 žličica) 1 žličica svježeg limunova soka 1 žlica sojinog umaka Svježe mljeveni papar po ukusu

Izrežite šparoge dijagonalno na komade dugačke 2, 5 cm ili ih tanko izrežite na komade dugačke 1cm. Blanširajte ih 1 minutu u vreloj vodi. Ocijedite i isperite pod mlazom hladne vode. Otopite maslac u tavi ili zdjeli za prženje. Dodajte češnjak i pržite ga miješajući, pazeći da maslac ne posmeđi. Dodajte šparoge i kratko prepržite uz miješanje. Dodajte limunov sok i sojin umak. Lagano promiješajte. Začinite paprom. Za 4 do 6 obroka.

SLATKE MRKVE AU NATUREL ^

Ml kg mrkve (oko 6-7 srednje velikih mrkvi), oguljenih 2-3 žličice zaslađenog maslaca 1 žličica bosiljka morska sol i svježe mljeveni papar po ukusu 2 žličice sirupa od javora

Izrežite mrkve na deblje kolutiće, dulje štapiće ili ih izrežite na fine tanke štapiće da izgledaju elegantnije. Stavite mrkve u tešku keramičku zdjelu s poklopcem. Pospite maslacem, bosiljkom, posolite i popaprite, te nakapajte javorovim sirupom. Pecite pokriveno 1 sat na 200 (C povremeno miješajući dok mrkve ne budu mekane. Za 8 obroka .

TALIJANSKE TIKVICE BEVERLY BARNEY

Beverly Barney iz Phoenixa, Arizona, ljubazno je zapisala i ustupila neke svoje nove, pravilno kombinirane recepte nakon što je započela primjenjivati program FIT FOR LIFE. Popratni tekst je glasio: "Zabavljala sam se nalazeći svoje recepte koji se uklapaju u program Fit for Life. Osjećam se 10 godina mlađe! " Budući da mnogo vremena provodim nalazeći nove recepte koje stalno trebam, stvarno je odlično imati ljude u programu koji su spremni podijeliti neke svoje novitete sa mnom. Ovo je lagani prilog za veliku grupu.

1, 5 kg tikvica, naribanih 1/4 šalice (ili malo više) ulja od šafranike 1 šalica svježe sjeckanog peršuna 1 šalica svježe sjeckanog bosiljka 2 češnja češnjaka, mljevenog ili zgnječenog Svježe mljeveni bijeli papar po ukusu

Odstranite krajeve tikvica i izrežite ih u fine trake. Zagrijte ulje u velikoj posudi za prženje. Dodajte tikvice i preostale sastojke i miješajte dok nisu hrskavo mekani, dodajući ulje po potrebi. Za 6 do 8 obroka.

SLATKO-KISELI CRVENI KUPUS —

1 mala glavica crvenog kupusa, ribanog (oko 10 šalica) 3 žličice maslaca 1/2 šalice tanko izrezanog crvenog ili bijelog luka 3 velike žlice meda 3 velike žlice svježeg limunova soka 1/2 žličice morske soli Svježe mljeveni papar po ukusu

Naribajte kupus i močite ga u hladnoj vodi 10 minuta. Zagrijte maslac u teškoj emajliranoj, vatrostalnoj posudi s poklopcem. Dodajte luk i pirjajte dok ne omekša. Izvadite kupus iz vode, održavajte ga vlažnog i premjestite u zdjelu.

Pokrijte i miješajte na niskoj temperaturi 1 sat, dodajući male količine vruće vode ako se kupus isuši. Ako voda ne ispari dok je kupus kuhan, otkrijte posudu i lagano kuhajte dok ne ispari. Začinite paprom i dodajte sol ili neslani začin po želji. Za 4 osobe.

Prijedlog za jelovnik: Hladna juha od krastavaca (str) Lisina salata s nori algama (str) Talijanske tikvice Beverly Barney (str) Krem pire krumpir s umakom (str) Slatki i kiseli crveni kupus (v. gore)

RAŽNJIĆI OD POVRĆA NA ŽARU

Ovi odlični ražnjići od povrća mogu se poslužiti kao predjelo, pikantni zalogaj u bifeu ili kao dio večere za stolom. Imaju pikantnu marinadu koja se nakon pečenja na roštilju može upotrijebiti kao umak. Nabodite ih na kratke, pojedinačne štapiće kao pikantno predjelo ili na dulje štapiće kao prvo jelo. Dobra je bilo koja kombinacija povrća. Što se povrće dulje marinira, imat će bolji okus.

Marinada

1/4 šalice maslinova ulja 1/4 šalice ulja od šafranike ili avokadova ulja 1 žličica ulja prženog sezama 2 žlice svježeg limunova soka 2 žlice tamari umaka 2 žlice Worcestershire umaka 1 veliki češanj češnjaka, zgnječen 2 žličice sušenog origana ili 2 velike žlice svježeg, fino sjeckanog 2 žličice sušenog vrijeska ili 2 velike žlice svježeg, fino sjeckanog 2 velike žlice bosiljka ili 2 žličice svježeg fino sjeckanog Svježe mljeveni papar po ukusu

Povrće

6 srednje velikih japanskih plavih patlidžana oguljenih i izrezanih na kriške (2cm) 12 mladih krumpira prethodno parenih 15 minuta ili dok ne odmekšaju 1 slatka crvena papričica izrezana na deblje kriške (3, 5cm) 1 slatka žuta ili zelena paprika izrezana na kriške od 3-4cm 12 prepolovljenih gljiva 12 jezgri artičoke 4 male tikvice izrezane na tanke kriške (1, 5cm) možete upotrijebiti i malu ranu tikvu

Bolje je ako možete nabaviti japanski plavi patlidžan, jer nije tako gorak kao obični. Ako upotrebljavate obični patlidžan, izrežite ga na kocke nakon guljenja posolite i ostavite stajati pola sata da pusti gorčinu. Isperite i posušite. Ako ne možete nabaviti male mlade krumpire, uzmite najmanje koje možete naći i prepolovite ih ili raščetvorite nakon kuhanja na pari. Izmiješajte marinadu. Izrežite svo povrće na željenu veličinu. Stavite ga u veliku plitku zdjelu i prelijte marinadu preko povrća. Dobro izmiješajte, da svo povrće pokrije marinada. Pokrijte i hladite nekoliko sati. Miješajte povrće dva ili tri puta dok se marinira. Posložite povrće na štapiće za pikantno predjelo, ili ako je povrće s roštilja glavno jelo, stavite svaku vrstu povrća na poseban štapić, kako biste osigurali uspjeh u pripravi. Na primjer, krumpirima i tikvicama treba više vremena za pripravu nego patlidžanu i gljivama. Ako svako povrće pečete na posebnom štapiću, stavite gotovo povrće na lijep pladanj s kojeg će se gosti sami služiti, radije nego da ono ostane na štapićima. Pecite povrće 15-25 minuta na umjerenom žaru, uz često okretanje. Često ga natopite marinadom. Izlijte preostalu marinadu po povrću nakon stavljanja na poslužavnik ili je servirajte kao umak za namakanje. Servirajte s tjesteninom od chow-mein s maslacem i češnjakom (može se kupiti u odjelu azijske hrane u vašem samoposluživanju) i zelenom salatom s dijonskim preljevom. Kiselo vrhnje i vlasac mogu se poslužiti kao dodatan umak za krumpire s roštilja. Za 4 do 8 osoba.

HRSKAVI BROKOLI S ČEŠNJAKOM

2 svežnja brokolija 2 žlice ulja od šafranike 2-3 velika češnja češnjaka, po ukusu 1/2 šalice juhe od povrća 2 žlice svijetlog umaka od soje 1 žlica tamnog umaka od soje (malo kalcija) 2 žličice mirina (japanski zaslađivač od riže) ili 1 žličica meda 1 žličica ulja od prženog sezama 2 žlice kukuruznog škroba razrijeđenog u 1/3 šalice vode s 1 žličicom ulja od šafranike.

Odrežite debele peteljke brokolija i čuvajte ih za drugu uporabu. Koristeći cvjetove i oko 5 cm preostalih peteljki brokolija, izrežite po dužini u komadiće debele oko 1 cm. Stavite u lonac za kuhanje povrća iznad kipuće vode 3 min. Iskrenite povrće na podlogu da se ohladi. Zagrijte tavu na visokoj temperaturi. Pripremite sastojke umaka. Zgnječite češnjak u maloj zdjeli i dodajte 1 žlicu ulja od šafranike.

Smiješajte juhu, umak od soje, mirin i sezamovo ulje u posebnoj zdjeli. Stavite obje zdjele blizu tave da budu pri ruci za vrijeme priprave. Izmiješajte kukuruzni škrob s vodom i 1 žlicom ulja od šafranike. Stavite kraj tave. Zagrijte preostalu 1 žličicu ulja od šafranike na tavi. Okrečite tavu tako, da ulje prekrije stranice. Dodajte mješavinu češnjaka i ulja i odmah dodajte brokoli, te počnite miješati. Odmah miješajte, da češnjak na dnu tave ne zagori. Miješajte nekoliko minuta, dok sav brokoli ne bude dobro natopljen uljem. Dodajte mješavinu sojina umaka i gustin od kukuruznog škroba, dok se brokoli ne prekrije gustim, svijetlosmeđim umakom. To se dobro miješa s tjesteninom s chow-mein u maslacu od bosiljka i zelenom salatom sa začinom od avokada. Za 4 osobe.

PIRJANE ZELENE MAHUNE

Ovaj odličan način priprave zelenih mahuna vrlo je brz i lagan. U kombinaciji s pire krumpirom i umakom zelenih mahuna, dobit ćete izvrsno glavno jelo, koje ćete pripremiti za manje od 40 min. To je pravi hit za djecu! Kad kupujete zelene mahune, odaberite one koje su mlade i nježne. Stare, deblje mahune obično su jako vlaknaste i ljepljive. Za pirjanje koristite tešku, pokrivenu posudu (v. Pirjane tikvice , str.310)

1 žlica koncentrata povrtne juhe (odlična je Bernard-Jensenova bez soli ili 1 kocka povrtne juhe) 2 šalice vode 2 žlice maslaca 1/2 žlice maslinova ulja 1 žličica mljevene ljutike 1/2 kg mekanih mahuna, očišćenih krajeva i prepolovljenih Nekoliko listova svježe žalfije ili 1/4 žličice svježeg lišća timijana 1 žlica lišća svježe žalfije ili 1/4 žličice sušenog origana.

Razrijedite juhu od povrća u vodi. Rastopite maslac i zagrijte ulje u tavi. Dodajte mljevenu ljutiku i kratko propirjajte na umjerenoj temperaturi, da ljutika omekša, a ne postane prhka. Dodajte mahune i pirjajte, uz često okretanje, da se dobro natope sokovima. Ne dopustite mahunama da posmeđe! Dodajte tekućinu od pirjanja i pospite mahune začinima. Pustite da uzavre, pokrijte i kuhajte 20 minuta na umjerenoj temperaturi, dok zelene mahune ne omekšaju, a tekućina se smanji za otprilike polovicu. Ako nećete upotrijebiti tekućinu kao umak za krumpire ili okruglice, maknite mahune i kuhajte tekućinu dok se opet ne smanji za polovicu. Prelijte preko graha kao glazuru. Za 3 osobe.

GLJIVE SHIITAKE NA ŽARU

1 paketić sušenih shiitake gljiva voda da prekrije 1 žličica maslaca 1 žličica ulja od šafranike ili maslinova ulja

Močite osušene shiitake 1/2 sata u toliko vode da se prekriju. Ocijedite ih i odstranite peteljke oštrim nožem. Ako su gljive jako velike, prepolovite ih. Dok režete peteljke gljiva, prethodno zagrijte tavu. Ovo se jelo može pripraviti i u masivnoj zdjeli) . Dodajte maslac i ulje u zagrijanu tavu. Odmah dodajte shiitake i počnite ih miješati u vrućoj mješavini maslaca i ulja. Stalno miješajte shitake dok ne omekšaju. Za to će vam trebati samo 2 do 3 minute. Ako želite malo hrskave gljive, pustite ih da se isuše minutu ili dvije. Za 3 osobe.

JUHE, SENDVIČI I DELIKATESNI SAVICI

KINESKA JUHA OD KUKURUZA

Ova lagana juha od kukuruza može se spraviti za nekoliko minuta. Djeca je jako vole. Ide u tek za vrijeme detoksikacije.

1 žlica ulja od šafranike 1/4 šalice sjeckanog zelenog luka 2 žličice prirodnog povrtnog začina Bernarda Jensena 2 žličice povrtne "pileće" juhe 4 šalice vode 4 šalice kukuruza, svježe orunjenog ili smrznutog 1/2 žličice sezamova ulja 1 žličica svijetlog umaka od soje 1 žličica malo zasoljenog tamnog umaka od soje 1/2 žličica mirina (japanskog zaslađivača od riže) 1/4 žličice (nepune) kineskog začina od pet biljaka 1/8 žličice đumbira u prahu 1 vezica zelenog charda ili klica bok-choy, izrezanih na komade od oko 7 cm. 1 žlica (uzvršena) kukuruznog škroba ili aru-korijena, otopljenog u 2 žlice hladne vode (poželji).

Zagrijte tavu na visokoj temperaturi nekoliko minuta. Dodajte ulje od šafranike i odmah dodajte zeleni luk. Dodajte začine, juhu od povrća i chard ili klice bok-choy. Miješajte dok klice ne povenu. Umiješajte gustin od kukuruznog škroba i vode ako želite. Pustite da prokipi i da se zgusne. Za 4 obroka.

JUHA OD VRHNJA, ZELENE SALATE I KRASTAVACA

Kod varijante s krumpirom, ovo je juha koja se dobro uklapa u treći ili četvrti dan detoksikacije. Mala količina krumpira je čini punijom, ali ne

preteškom. To je dobra juha i za one ljude koji imaju problema s probavljanjem salate.

1 velika glavica zelene salate, dobro oprane. 1 veliki krastavac iz staklenika (engleski) ili 2 srednje velika, oguljena 1 žlica maslaca 2 žlice maslinova ulja 1 mali crveni ili bijeli luk, krupno isjeckan 1/2 šalice celera, isjeckanog 7 šalica vode 1 žličica prirodnog začina od povrća Bernarda Jensena 1 juha od povrća bez soli 2 srednje velika krumpira, oguljena i izrezana na kockice, ili 4 žlice gustog vrhnja

Grubo izrežite salatu. Izrežite krastavac na komade od oko 1, 5 cm. Zagrijte maslac i ulje u zdjeli za juhu. Dodajte luk, krastavce i zelenu salatu i dobro izmiješajte. Dodajte celer i nastavite miješati dok povrće malo ne povene. Dodajte vodu, začin od povrća i juhu. Pustite da uzavre i dodajte krumpir, ili, ako želite servirati ovu juhu kao dio riblje ili pileće večere, izostavite krumpir i dodajte vrhnje kasnije, kao završni korak. Kuhajte juhu 30 min, zgusnite u aparatu za zgušnjavanje hrane, miješalici ili Vita-Mixu. Ako koristite vrhnje, dodajte ga prije ponovnog zagrijavanja. Nemojte dozvoliti da juha opet uzavri. Za 4 do 5 osoba.

ZELENA JUHA SA SVJEŽIM MIRODIJAMA

1 srednje veliki luk, grubo izrezan 1 vezica zelenog luka, grubo izrezanog 3 korijena celera, grubo izrezanog 1 velika mrkva, grubo izrezana 2 žlice maslaca 1 kutija smrznutih mahuna ili 2 šalice svježih, izrezanih na 2, 5 cm duge komade 2 kutije smrznutog graha 3 žlice juhe od povrća ili pileće juhe s povrćem 1/2 žlice timijana 1/4 žličice kadulje 13 šalica vode 1 paketić smrznutog špinata ili 1/2 vezice svježeg, grubo sjeckanog 2 srednje velike tikvice, izrezane na tanke kolutove 1 mala glavica kineskog kupusa, izrezanog na fine rezance

1 žlica pr i rodnog začina od povrća Bernarda Jensena ili 1 juha od povrća 2 žl ice svježeg bosi l jka, grubo sjeckanog 2 žl ice svježeg vri jeska, grubo sjeckanog

Ova se juha lagano i brzo spravlja i odlično ispadne ako se voda dodaje postepeno i ako se puno puta promiješa za vrijeme priprave. U aparatu za usitnjavanje grubo isjeckajte luk, zeleniluk, celer i mrkvu. Otopite maslac u velikoj zdjeli za juhu i dodajte isjeckano povrće. Pirjajte često miješajući 2-3minute, dok povrće ne posvijetli. Dodajte smrznute mahune i grah. Izmiješajte da se sve spoji. Dodajte juhu od povrća, timijan, kadulju i 6 šalica vode. Pustite da uzavre i umiješajte smrznuti špinat, izrezan na kocke, ili svježi špinat i tikvice. Kuhajte nekoliko minuta često miješajući. Dodajte kineski kupus izrezan na rezance i preostalu vodu. Pustite da uzavre. Dodajte začin od povrća ili juhu. Umiješajte svježi bosiljak i vrijesak. Kuhajte nepoklopljeno 5 minuta. Juha će biti kuhana kad grah omekša. Ukupno vrijeme kuhanja ne smije biti duže od 25 minuta. Dobije se velika količina koja se dobro čuva i može se smrznuti. Poslužite sa špagetima s povrćem i prepečencem od cjelovitog zrna.

SELJAČKA JUHA OD MRKVE

Ova izvrsna juha može se poslužiti s komadićima povrća ili izmiješana u glatku kremu. Pomoću aparata za usitnjavanje, priprema se u tren oka.

1 luk 2 režnja celera 1 žl ica maslaca 6 srednje vel ik ih mrkvi 1/2 šal ice peršuna voda 1-2 kocke povrtne j u h e Herbamare il i neslani začin po ukusu

U aparatu za usitnjavanje isjeckajte luk i celer. Otopite maslac u srednje velikoj zdjeli za juhu; dodajte luk i celer i pirjajte. U međuvremenu grubo naribajte mrkve. Dodajte ih povrću da se pirjaju. Isjeckajte peršun i dodajte ga mješavini povrća, miješajući da se sve spoji. Dodajte toliko vode da pokrije povrće otprilike 1, 5 cm. Dodajte kocke od povrća i Herbamare. Uzavrite, pokrijte i kuhajte 1 sat. Ako želite bogatiju juhu, ukuhajte još 2 žlice vrhnja pri kraju kuhanja. Ne dozvolite da opet uzavre.

Za krem juhu od mrkve, izmiješajte juhu u miješalici i dodajte vrhnje nakon miješanja. Poslužite vruće ili hladno. Za 4 do 6 osoba.

MISO JUHA I POVRĆE

Miso je pasta od soje koja se koristi u japanskoj i makrobiotičkoj kuhinji kao osnova za juhe. Radi se i od smeđe riže ili ječma, no to nije baš uobičajeno. Obično sam kupovala miso samo u trgovinama zdrave hrane, ali sada je nalazim i u odjelu azijske hrane u našim samoposluživanjima. U juhi ima slastan okus i ne traži dodatak drugih začina, pogotovo što je već pomalo slankasta.

2 srednje velika mlada krumpira, prethodno kuhana na pari 20 minuta 2 rane tikve 1 srednje velika žuta tikva 2 male tikvice 1 velika ili 2 srednje velike mrkve, prethodno kuhane na pari 20 minuta 1 srednje veliki bok choy ili 1/4 glavice kupusa 1 žlica bijelog, žutog ili crvenog misa

Pustite vodu da uzavre. Ogulite krumpire i izrežite ih na komadiće veličine jednog zalogaja. Isjeckajte tikve, tikvice i mrkvu na komadiće veličine jednog zalogaja. Grubo izrežite bok-choy (samo lišće) ili kupus. Dodajte s misom u vrelu vodu. Miješajte da se miso otopi. Pokrijte i kuhajte 10 min ili dok tikve ne budu mekane. Za 3 obroka

HLADNA JUHA OD KRASTAVACA

Ova izvrsna, hladna krem juha je zasitna, jer sadrži slatko i kiselo vrhnje. Dobro ju je poslužiti kao prvo jelo kad imate pretežno povrtni obrok. Volim je poslužiti kao prvo jelo kad pravim ražnjiće od povrća na žaru ( v. str 315) i obilnu salatu.

3 velika krastavca, oguljena, odstranjenih sjemenki i izrezanih na tanke kriške 1/2 šalice kozjaka izrezanog na kriške 3 žlice maslaca 1 1/2 šalice krumpira, oguljenih i izrezanih na kockice od 1, 5 cm. 6 šalica juhe od povrća 1/2 žličice aromatizirane soli ili aromatiziranih dodataka po ukusu 1/4 žličice sušenog estragona ili 1 žličica svježeg, mljevenog

1/2 žličice sušenog kopra ili 2 žličice svježeg, mljevenog 1/4 šalice obranog ili gustog vrhnja 1/4 šalice kiselog vrhnja Svježe mljeveni bijeli papar po ukusu Upotrijebite tanku oštricu aparata za usitnjavanje da izrežete krastavce i kozjak, ili ih tanko izrežite rukom. Ostavite sa strane 1 čajnu žličicu kozjaka i 1/2 šalice krastavaca izrezanih na kriške, da na kraju posipate juhu.

Zagrijte maslac u zdjeli za juhu. Dodajte kozjak i pirjajte dok ne postane mekan i proziran. Dodajte kockice krumpira i pirjajte nekoliko minuta, stalno miješajući. Dodajte juhu, začinsku sol, estragon i kopar. Pokrijte i kuhajte 15 do 20 min dok krumpir ne postane mekan. Malo rashladite i miješajte dok ne postane glatko. Umiješajte slatko i kiselo vrhnje pjenjačom. Dodajte papar. Nemojte ponovo zagrijavati. Rashladite. Servirajte hladno i pospite svježim krastavcima i kozjakom. Listić svježe metvice u svakoj zdjeli dodat će jelu lijep izgled. Za 6 osoba.

AVOKADO GAZPACHO

6 peteljki celera 1 srednje veliki krastavac, oguljen, ili 1/2 krastavca iz staklenika, neoguljenog 1 zelena paprika 1 veliki ili 2 mala avokada, oguljena i odstranjenih sjemenki.

Ukras 1/2 šalice rajčice izrezane na kockice 1/2 šalice crvene paprike izrezane na kockice 1/2 šalice oguljenih krastavaca izrezanih na kockice 1/2 šalice celera izrezanog na kockice 1/2 šalice avokada izrezanog na kockice

Stavite celer, krastavce i papriku u sokovnik. Dodajte zeleni sok. Dodajte avokado i miješajte dok ne postane glatko. Rashladite. Kad je spremno za serviranje, izlijte juhu od avokada u velike zdjele i ukrasite s 2 uzvršene žlice svakog povrća i avokada. Za 3 osobe.

BISTRA JUHA S POVRĆEM

Ovu juhu lako je pripremiti kad je potrebno uzimati laganu hranu ili kad god je potrebna vruća, lako probavljiva juha od povrća. Morgane slane kocke

od povrća, prirodni začin od povrća Bernarda Jensena ili Vogue juha od povrća spadaju u najbolje začine od povrća, a sve će poslužiti kao odlična osnova za ovu juhu. Oni koji žele nešto jaču juhu, mogu poslužiti juhu s vrućim kuskusom (afričko jelo od kuhanog zrnja žitarica) ili bilo kakvim valjušcima ili tjesteninom. Djeca vole ovu bistru, jednostavnu juhu.

6 šalica vode 2 žlice prirodnog začina od povrća Bernarda Jensena 1 kocka Morgane neslane juhe od povrća 6 malih tikvica, izrezanih na male kockice zeleni dio velike glavice bok choy (vrsta kineskog kupusa) ili 2 srednje glavice, izrezanog na rezance

Užarite vodu. Dodajte začin za juhu u prahu i kocku juhe. Dodajte tikvice i zeleni dio kupusa i kuhajte pokriveno 5-10 minuta ili dok povrće ne omekaša i ne postane svijetlozeleno. Za 4 osobe.

TOMBURGERI

Ovi "burgeri" su sočni i izvrsni! Odlično idu uz juhu i salatu od zelenog kupusa!

1 burger žemlja od cjelovitog zrna 1 kriška rajčice od velike rajčice, ili nekoliko kriški od manje rajčice 1/2-1 šalica izdanaka djeteline ili salata izrezana na rezance (v. str) 1-2 žlice majoneze ili majoneze od badema (str.306) ili 2 žlice maslaca 2 kriške ukiseljenog kopra (po želji) 1 kriška crvenog luka (poželji) ili 2 žlice luka prepečenog na roštilju (po želji; vidi recept pod New York Goodwich, str.326) Spike ili bilo koji začin bez soli

Uzmite svježu, mekanu burger žemlju ili je 2 minute lagano prepecite ispod vruće rešetke roštlja. Premažite je majonezom, majonezom od badema ili maslacem . Izrežite rajčicu i stavite je na žemlju s izdancima ili salatom. Pospite Spikeom po želji. Za "obilniji" burger, dodajte kiseli krastavac i/ili luk, ili luk prepržen na roštilju.

NADJEV ZA SENDVIČE OD CVJETAČE

Ovo je odličan nadomjestak za tunjevinu ili salatu od jaja. Izvrstan je na prepečenom kruhu. Pravi hit!

1 mala cvjetača, kuhana na pari dok ne omekša 2 žličice limunova soka 1/4 žličice Spikea 1/4 žličice morske soli 1/2 žličice orijentalnog začina od peršuna ili 1/4 žličice origana 1/8 žličice sušene gorčice (po želji) 1/4-1/2 šalice majoneze od badema (v. str) ili majoneze

Zgnječite cvjetaču. Dodajte preostale sastojke. Poslužite kao nadjev za sendviče na prepečencu od cjelovitog zrna s rajčicom izrezanom na kriške i izdancima, ili kao nadjev za pite s izdancima, mrkvom izrezanom na rezance, salatom i izrezanom rajčicom, ili kao nadjev za artičoke ili rajčice. Za 3 do 4 osobe.

TORTILLE S KRASTAVCIMA

krastavac izrezan na duguljaste kriške pogačice od kukuruznog brašna majoneza, majoneza od badema (v. str), ili maslac izdanci djeteline ili salata izrezana na rezance Spike, Vegesal ili meksički začin od peršuna (neslani)

Ogulite krastavac i izrežite ga na tanke, duguljaste kriške od 10-12 cm. Zagrijte jednu pogačicu na vrućoj, suhoj tavi dok ne omekša, a ne postane hrskava. Premažite vruću pogačicu namazom po svom izboru. Složite red krastavaca po sredini pogačice. Odozgo pospite salatom i začinima. Čvrsto zavijte. Za 2-3 osobe. Napomena: Ljubitelji meksičke hrane mogu krastavce preliti tankom trakom šalše.

AVOTILLA

2-3 pogačice od kukuruza Majoneza, majoneza od badema (v. str), senf ili maslac 1/2 srednje velikog avokada izrezanog na 4-6 kriški Spike ili bilo koji začin bez soli Izdanci djeteline ili kupus izrezan na rezance

Zagrijte pogačice na vrućoj suhoj tavi dok ne postanu mekani, a ne hrskavi. Namaz upotrijebite po želji. Stavite dvije kriške avokada u

sredinu. Pospite Spikeom. Dodajte sloj izdanaka djeteline ili salate. Čvrsto zavijte. Za 1 osobu.

Napomena: Majoneza od badema posebno je dobra s avotillama. Ljubitelji meksičke hrane mogu preliti avokado s malo šalše.

GOODWICH MEXICALI (VEGERITO)

8 šalica nasjeckane salate, kombinirane crvene i zelene 1 šalica izdanaka djeteline 1 šalica sjeckane rajčice 3 šalice kukuruza kuhanog na pari 1/2 šalice brokolija, kuhaog na pari i isjeckanog 3 žlice Barbarinog barbecue umaka 3 žlice majoneze ili majoneze od badema (str.306) 2 žlice maslinova ulja 1 žlica limunova soka 8 pogačica od cjelovitog zrna.

Izmiješajte svo povrće. Dobro izmiješajte s barbecue umakom, majonezom, uljem, limunovim sokom. Zagrijte pogačice; dodajte preljev za salatu. Savijte jednu stranicu da ne kapa. Savijte kao kuvertu. Za 8 goodwicha.

NEW YORK GOODWICH

Vjerovali ili ne, ova masa povrća daje izuzetan "handwich"-nešto što doista može postati ovisnost! Sedamstopedeset ljudi progutalo ih je 1600 na jednom od naših seminara na brodu Queen Mary u Long Beachu, California. Bilo je to novo iskustvo i svima se jako svidjelo!

1 šalica brokolija 1/2 šalice cvjetače (po želji) 2 žlice mrkve, fino naribane 2 žlice crvenog kupusa, fino naribanog 2 žlice žute mrkve, fino naribane 1/4 šalice luka prepečenog na roštilju (vidi dolje) (poželji) 1 pogačica od cjelovitog zrna, graham ili somun 12 žlica majoneze 3 tanke kriške ukiseljenog kopra 1/2 šalice salate, fino sjeckane 1/2 šalice izdanaka djeteline

2 kriške avokada (poželji) Zrnce morske soli, Spikea ili aromatiziranih dodataka bez soli (po želji)

Pripremite povrće.

Izrežite brokoli na tanke trake koristeći samo cvijet i gornji dio peteljke. Rastavite cvjetaču na male cvjetove. Stavite brokoli i cvjetaču u posudu za kuhanje povrća, pokrijte i stavite iznad kipuće vode 5 minuta ili dok povrće ne bude mekano na dodir noža. Smiješajte mrkvu, kupus i tikvu i dobro izmiješajte.

Luk s roštilja za Goodwich: 2 žličice ulja od šafranike 1 mali bijeli luk, izrezan na kriške 1/2 žlice Hain ili Robbijeva barbecue umaka

Priprema luka s roštilja

Zagrijte ulje u maloj tavi. Dodajte luk i prijajte dok ne omekša. Dodajte barbecue umak i nastavite pirjati često miješajući, dok luk ne povene. Za 3 ili 4 Goodwicha. Ostaci luka s roštilja izvrsni su kao dodatak bilo kakvoj juhi od povrća.

Sastavite Goodwich.

U vrućoj, suhoj tavi zagrijte pogačicu ili graham, okrećući s jedne strane na drugu dok ne omekša, a ne postane hrskavo. Stavite pogačicu na veliki list plastične folije za umatanje. Ako koristite somun, zagrijte ga u pećnici nekoliko minuta da omekša, i odrežite komad s vrha da se lakše otvori. Spojite sve ostale sastojke, dobro promiješajte i napunite jastučić.

Premažite pogačicu majonezom. Dodajte red brokolija u sredinu. Razmrvite cvjetaču i stavite red na brokoli. Dodajte red kiselih krastavaca, red ribanog povrća i red luka preprženog na roštilju. Na vrh stavite salatu, izdanke i avokado. Pospite Sprinkleom po želji. Čvrsto savijte pogačicu oko povrća. Čvrsto omotajte plastičnom folijom do serviranja. Ovaj Goodwich može se 2-3 dana držati u frižideru (ako ga sakrijete od prijatelja i obitelji) . Presijecite ga napola i gurnite plastičnu foliju djelomično prema dolje, ali ostavite jedan kraj zatvoren, kako ne bi kapao umak. MLJAC! Za 1 osobu.

L.A. GOODWICH

Newyorski Goodwich (v. gore) ima mnogo luka prženog na roštilju "Ala Sabrett". U Los Angelesu izostavljamo luk, a umjesto njega stavljamo puno avokada.

1 pogačica od cjelovitog pšeničnog zrna 1 žlica majoneze ili majoneze od badema (str.306) 2 žlice barbecue umaka (po želji) Nekoliko tankih cvjetova prokulice dugih otprilike 5 cm (3/4 šalice) 1/2 šalice izdanaka djeteline nekoliko tankih kriški ukiseljenog kopra 1 šaka salate izrezane na rezance malo Spikea (po želji)

(

v Zagrijte pogačicu na vrućoj suhoj tavi dok ne odmekša. Namažite majonezu ili majonezu od badema po cijeloj pogačici. Istisnite crtu barbecue umaka po sredini pogačice. Stavite brokoli kuhan na pari po cijeloj dužini pogačice, tako da cvjetovi budu okrenuti prema krajevima. Dodajte malo Spikea, po želji. Čvrsto smotajte, kao štrucu. Omotajte u plastičnu foliju i čuvajte u hladnjaku ili odmah pojedite. Ovaj recept dovoljan je za 1 osobu, no ako ste gladni, obično ćete moći pojesti više. Mogu stajati u frižideru nekoliko dana čvrsto omotani, ako toliko ostanu neupotrijebljeni.

KRUMPIRI I ŽITARICE

HLADNI MLADI KRUMPIRI U MASLINOVOM ULJU SA SVJEŽIM ORIGANOM

Ova lagana varijanta alzaške salate od krumpira vrlo je probavljiva i ukusna kad želite nešto jače, a ne jede vam se kruh i žitarice. Krumpiri uvijek upale, i dobrodošla su promjena kad su hladni ili na sobnoj temperaturi. Dobri su za otvaranje hladnog bifea salata i rashlađenih juha.

6 srednje velikih mladih krumpira, dobro opranih 6 žlica mladog maslinovog ulja 1 žlica svježeg limunovog soka Aromatizirana sol ili aromatizirani dodaci bez soli po ukusu 2 žlice svježeg lišća origana, mljevenog 1 žlica dijonskog senfa

Stavite krumpire u posudu za kuhanje povrća iznad kipuće vode. Kuhajte pokriveno 20 minuta do 1/2 sata ili dok krumpiri ne budu mekani na dodir noža. Malo prohladite i izrežite na kriške duge 1 cm. Zajedno izmiješajte maslinovo ulje i limunov sok. Prelijte preko toplih krumpira. Pospite aromatiziranom solju i origanom, dodajte senf i dobro izmiješajte. Poslužite tople, na sobnoj temperaturi ili rashlađene. Za 3-4 osobe.

PIRE OD KRUMPIRA S UMAKOM

8-10 malih, bijelih ili ružičastih krumpira, oguljenih i izrezanih na veće kockice 1 svežanj celera, s lišćem 1 lovorov list 1 veliki češanj češnjaka 4 žlice maslaca 1/4 šalice gustog vrhnja 1/2 žličice morske soli ili aromatiziranih dodataka bez soli 1/2 žličice Spikea Svježe mljeveni papar po ukusu

Ogulite krumpir i izrežite ga na kockice (potrebno je 8-10 šalica) i stavite ga u veliku posudu za kuhanje. Dodajte hladnu vodu da prekrije krumpire. Dodajte celer, lovor i češnjak. Uzavrite i kuhajte poklopljeno 20 minuta do 1/2 sata ili dok krumpir ne omekša. Izvadite iz vode šupljom žlicom, ostavite 1/3 šalice tekućine za pravljenje pirea. Preostala tekućina može se upotrijebiti kao podloga za umake i juhe. Usitnite celer, lovor i češnjak.

Otopite maslac i dodajte vrhnje. Zagrijavajte dok ne bude vruće, ali nemojte pustiti da uzavre. Stavite krumpire u aparat za usitnjavanje hrane ili ga zgnječite rukom, uz dodatak mješavine maslaca i vrhnja, soli, Spikea i papra. Dodajte malu količinu vrele tekućine iz krumpira da dobijete željenu gustoću. Dobro istucite dok ne postane glatko. Poslužite s pirjanim zelenim mahunama (str.317 ) i umakom od prepečenog luka s estragonom (v. dol je). Za 5 do 6 osoba.

NAPOMENA: Pire krumpir treba poslužiti odmah. Ako predugo stoji, stvrdne se. Ostatke pirea možete dodati u juhe.

Umak od prepečenog luka s estragonom

1 žlica ulja od šafranike ili od sjemenki grožđa 1 veliki bijeli luk, izrezan na kriške 1 1/2 šalice vode 2 žlice pr i rodnog začina od povrća Bernarda Jensena ili 1 kocka Hugli juhe od povrća 1/4 žl ičice estragona 1/8 žl ičice kadulje mrvica muškatnog oraščića 1/4 žl ičice krasulj ice

Zagrijte ulje u velikoj tavi. Dodajte isjeckani luk i pirjajte često miješajući na jakoj vatri dok luk ne počne smeđiti. Dodajte vodu, začin od povrća, estragon, kadulju, muškatni oraščić i krasuljicu. Uzavrite, smanjite vatru na umjerenu i kuhajte dok se umak ne smanji na oko 3/4 šalice. Za 2 osobe.

PIRJANE KRUMPIROVE KRIŠKE

Ovo je izvrstan obrok za djecu kao zamjena za pečene krumpire. Jako brzo se spremaju.

2 velika crvena krumpira 3 žlice otopl jenog maslaca

Spike, Herbamare ili aromatizirani dodaci bez soli po ukusu

Dobro operite krumpire i izrežite ih po duljini na tanke kriške. Složite u slojevima na foliju za pečenje. Nemojte slagati na hrpu. Četkicom nanesite otopljeni maslac. Pospite Spikeom. Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu da se 15-20 minuta lagano peče dok kriške ne postanu hrskavo zlatne. Kriške treba umočiti u ketchup ili Cappello Barbecue umak prije jela. Za 4 osobe.

PEČENI KRUMPIR BONNE FEMME (S RUŽMARINOM)

1 kg mal ih mladih krumpira 3 žl ice maslaca 1 velika žlica masl inova ulja 2 žlice svježeg origana, mljevenog 1/2 žl ičice svježeg lišća ružmarina, mljevenog Začinska sol i l i začin bez sol i po ukusu Svježe mljeveni papar po ukusu

Dobro operite krumpire i stavite ih u posudu za kuhanje povrća iznad kipuće vode 20-25 minuta dok ne budu mekani na dodir noža. Malo prohladite i izrežite krumpire po polovici ili, koristeći nož zaguljenje, ostavljajući atraktivnu okruglu kapicu na vrhu i na dnu. Lagano izmiješajte povrće s 2 žlice maslaca, izrezanog na kockice od 1 cm, maslinovim uljem, polovicom mljevenog origana, polovicom mljevenog ružmarina, aromatiziranom soli i paprom. Stavite u prethodono zagrijanu pećnicu na 300 (C i pecite 15 minuta. Dobro promiješajte, smanjite temperaturu na 200 (C i pecite još 20 minuta. Izvadite iz pećnice i izmiješajte s preostalim maslacem i svježim biljem. Poslužite s pirjanim tikvicama (str.310) , zelenom salatom i maslacem namašćenim kukuruzom na klipu. Za 4 osobe.

KRUMPIRI I POVRĆE KUHANI NA PARI S MASLINOVIM ULJEM

Ovo je stvarno ukusan lagani ručak ili večera, i posebno je prikladan pri kraju detoksikacije. Maslinovo ulje je pomoć u procesu eliminacije, kao i mekano povrće kuhano na pari.

4 mala ili 2 velika krumpira 2 srednje vel ike mrkve 2 srednje vel ike bučice 2 srednje velike t ikvice

2 srednje velike rane tikvice 5 žlica maslinova ulja Začin bez soli ili svježe usitnjena morska sol po ukusu

Dobro operite krumpire, izrežite ih na četvrtine ili šestine, ovisno o veličini krumpira. Ogulite mrkve i izrežite ih na četvrtine. Stavite izrezano povrće i cijele bučice i tikvice u veliku posudu za kuhanje povrća na pari iznad kipuće vode. Pokrijte i kuhajte na pari 20 minuta ili dok tikvice i bučice ne budu vrlo mekane, a krumpiri i mrkve sasvim mekani. Ogulite krumpire i izrežite ih na komadiće veličine zalogaja. Izrežite mrkve i tikvicu u komade veličine zalogaja. Složite na pladanj i pokapajte maslinovim uljem. Dodajte začin bez soli ili morsku sol, po želji. Za 2 osobe.

QUINOA (izgovara se "kinva")

Quinoa je "nova"žitarica koja se može nabaviti u svim trgovinama zdrave hrane. Dolazi s Anda, planinskog dijela Južne Amerike i odlična je hrana prastarog podrijetla. Uz kukuruz i krumpir on je bio jedna od tri osnovne namirnice civilizacije Inka. Tada je bio, i još je uvijek poznat kao majka žitarica. Quinoa je uistinu izvrsna! Ona sadrži više visokovrijednih, korisnih proteina od bilo koje druge žitarice. Ima visoki sadržaj aminokiselina, lizina, metionina i čistina, kojima su siromašne ostale namirnice. Ona je bogata i uravnotežen je izvor škroba, šećera, ulja, vlakana, minerala i vitamina. Lagana je (nije ljepljiva ni teška ) i lako se probavlja. Lako se priprema, brzo i raznovrsno. Vrlo je izdašna. (Jedna šalica quinoe pet puta poveća volumen, za razliku od riže, koja se poveća 3 puta). Quinoa je odličan izvor prehrane za djecu i majke s malom djecom. Probajte je! Sigurno će vam se svidjeti!

1 šalica quinoa 2 šalice vode Mrvica soli (po želji)

Temeljito isperite quinoa-u u hladnoj vodi da otpadne gorkasta ljuska -stavite je u vrlo fino sito i pod mlaz vode ili je stavite u zdjelu s vodom i lagano obradite rukama. Ocijedite i stavite u srednje veliku posudu s vodom i solju. Uzavrite, pokrijte i kuhajte dok se sva voda ne potroši (10-15min). Zrnje će od bijelog postati prozirno. Začinite maslacem i morskom solju ili začinom bez soli po ukusu. Za 2 do 6 osoba.

PROSO

Ovo je idealna žitarica, jer je jedina koja u organizmu ne stvara kiselinu.

2 šalice vode 1 šalica prosa 1 žlica maslaca 1/4 do 1/2 žličice soli

Uzavrite vodu. Dodajte proso, maslac i sol. Ponovno uzavrite, stalno miješajući. Pokrijte i kuhajte na umjerenoj-laganoj temperaturi 15 minuta. Voda će se ukuhati, a proso će postati pahuljasto. Dodajte maslac po ukusu ili poslužite s umakom. Za 2-3 osobe.

LAGANI RIŽOTO OD BROKOLIJA

3 žlice ulja od šafranike 1 žličica sjemenki gorčice po želji 1 žličica korijandera 1 žličica kurkuma 1/4 žličice cimeta (poželji) 2 lovorova lista 1 žličica mljevenog češnjaka 1/2 šalice mljevenog luka 1 svežanj brokolija, izrezanog na male cvjetove, oguljenih peteljki i prerezanih poprečno na kriške dugačke 1 cm 3 šalice riže kuhane na pari (najbolja je BASMATI riža, ali poslužit će 1 smeđa riža) Sok jednog malog limuna (2-3 žlice) 2 žlice sjeckanog cilantro začina (po želji) 1 žličica morske soli

Zagrijte ulje u velikoj tavi s poklopcem. Dodajte sjemenke kumina i gorčice i kratko propirjajte. Umiješajte korijander, kurkum, cimet i lovorovo lišće. Dodajte češnjak i luk i kuhajte smjesu uz miješanje dok luk omekša i ne počne tamniti. Dodajte brokoli i kuhajte miješajući 5 min na umjerenoj vatri. Dodajte 1/3 šalice vode, pokrijte i kuhajte smjesu na umjerenoj vatri 5 min dok brokoli ne omekša. Umiješajte rižu i kuhajte često miješajući dok smjesa ne bude vruća. Umiješajte limunov sok, cilantro i sol. Dobro promiješajte. Za 5 do 6 osoba.

BUREK OD KRUMPIRA

Burek je balkanskog podrijetla, vrlo lako se sprema i izvrstan je. Vrlo je prikladan za predjelo, ali treba ga servirati vrućeg. Izvrstan je uz juhu. salatu i kruh i hit je svake zakuske s nogu. (prije pripreme bureka provjerite "Rad s tijestom za savijače", str.334)

4 velika crvena krumpira oguljena i grubo naribana 1 mali luk, s i tno mljeven 1/2 žl ičice morske sol i svježe mljeveni papar po ukusu 2 žl ičice ulja od šafranike 1 paketić t i jesta za savijače 1/2 šalice otopl jenog maslaca

Stavite ribane krumpire u cjediljku i istisnite da izađe tekućina. Stavite u zdjelu i smiješajte s lukom. Začinite solju i paprom. Dodajte ulje i dobro promiješajte. Upotrijebite neposredno prije nego što krumpir počinje gubiti boju.

Stavite jedan list tijesta tako da kratka strana bude okrenuta prema vama. (Pokrijte preostali dio tijesta vlažnom krpom da spriječite sušenje. ) Savijte list do trećine od donje strane. Odmah premažite otopljenim maslacem. Rasporedite šaku nadjeva po savinutom rubu i ostavite oko dva centrimetra ruba na dnu i sa strane. Uvijte tijesto preko nadjeva i savijte stranice. Savijajte dok burek nije kompletno savijen. Stavite burek na maslacem namašćenu foliju i odmah ga premažite maslacem. Odrežite ga na kriške, 6 za predjelo i 4 za ručak. Kad su svi bureci saviti i izrezani, malo ih poprskajte vodom ili gaziranom mineralnom vodom. Pecite na 250 (C u pećnici 20 do 25 minuta dok ne budu zlatno žuti, i još jednom ih u toku pečenja premažite rastopljenim maslacem. Izrežite na kriške i servirajte vruće. Dostaje za oko 10 kriški bureka. Poslužite sa zelenom salatom s preljevom od ulja i češnjaka, šparogama s maslacem ili žutom repicom namašćenom maslacem. Za 6 osoba.

RAD S TIJESTOM ZA SAVIJAČE

Ovo tijesto je grčkog podrijetla. To su vrlo tanki listovi tijesta, koje koristimo kad želimo lagano jelo. lako ljudi izbjegavaju raditi s ovim tijestom, zapravo je s njim lako rukovati kad steknete malo iskustva. Nemojte ih koristiti prvi put kad očekujete 12 ljudi na večeru Najprije izvježbajte raditi s njima u neformalne svrhe, kako biste stekli sigurnost

kad bude potrebno pokazati vještinu. Evo nekoliko savjeta kako ćete si olakšati rad:

1. Budući da se tijesto za savijače jako brzo suši, pokrijte ga navlaženom kuhinjskom krpom čim ga razvučete. Ako je krpa previše vlažna, tijesto će postati ljepljivo.

2. Čim odvojite list tijesta koji namjeravate upotrijebiti, pokrijte preostale listove. Kad položite list tijesta na radnu plohu, odmah ga namažite otopljenim maslacem. Jako će se brzo otopiti i bit će teško raditi s njim ako se ne premaze.

3. Žrtvujte nekoliko listova ako je potrebno. Nisu svi paketići tijesta jednaki. Ponekad su pokidani ili se kidaju kod odvajanja. Ne brinite, u paketiću obično ima više listova nego je potrebno za jedan recept.

DOLMAS (LISTOVI VINOVE LOZE S NADJEVOM)

Ova izvrsna poslastica ima podrijetlo na Srednjem Istoku. U receptima obično nadjevu treba dodati pinjole (sjemenke češera) , no to samo predstavlja dodatni problem u kombiniranju hrane, a okusu dolme ne dodaje ništa. Malo grožđica većini ljudi ne stvara probavne smetnje, ali ako želite biti čistunac, jednostavno ih izostavite. Jako volim uključiti dolme u zakusku na svojim zabavama. Mogu se napraviti dva ili 3 dana prije zabave i čuvati u dobro zatvorenoj posudi za čuvanje u hladnjaku. U mnogim trgovinama srednjeistočne hrane prodaje se lišće loze u staklenkama bez ikakvih konzervansa. Svježi listovi loze u samposluživanjima obično sadrže kiselinski konzervans. Svježi listovi grožđa mogu se prokuhati 3 do 5 minuta u malo zasoljenoj otopini vode s limunom, češnjem češnjaka dok ne omekšaju. Odlična su zamjena za one spremljene u staklenke. Ako koristite listove iz staklenke, lagano ih izvadite iz staklenke i isperite pod hladnom vodom da odstranite dio soli. Iscijedite na papirnatim ručnicima ili u cjediljki.

9 žlica masl inova ulja 1 mali mljeveni luk 1 žl ičica sušenog kopra 3 žlice suhih grožđica 1 žl ičica svježe mljevenog muškatnog oraščića 1/4 žl ičice kardamoma 2 šalice bijele basmati riže kuhane na pari (str.337) bez sol i , jer je l išće slano 1 staklenka l istova loze (2. 5 dl)

Sok 1 limete (2-3žlice) Voda Nekoliko tankih kriški limuna 2-3 lovorova lista

Zagrijte 5 žlica maslinova ulja u velikoj tavi. Dodajte luk i pirjajte dok ne bude proziran, ali ne taman. (Možete dodati žlicu vode da spriječite tamnjenje) . Dodajte kopar, grožđice, muškatni oraščić i kardamom. Maknite s vatre i ulijte u kuhanu rižu. Dobro promiješajte.

Stavite 1 do 2 uzvršene žlice nadjeva u sredinu svakog lista od grožđa (ovisno o veličini lista) . Odrežite peteljku ako je ima. Savijte krajeve lista preko nadjeva i lagano savijajte od dna prema vrhu. Posložite dolme u redove u vatrostalnu posudu za pečenje. (Dolme se preko noći mogu ostaviti u frižideru i ispeći sljedeći dan).

Izmiješajte sok od limete, preostalo maslinovo ulje i toliko vode da bude 1 šalica tekućine. Izlijte po dolmama. Odozgo stavite nekoliko kriški limuna i 2-3 lovorova lista. Posložite preostale listove loze odozgo. Labavo omotajte aluminijskom folijom. Pecite na 200 (C 45 minuta ili dok tekućina gotovo sasvim ne ispari. Za 28-36 dolmi.

PRIJEDLOG JELOVNIKA:

Seljačka pita od povrća Slatke mrkve au naturel (str.313) Kupus s curryjem Salata Cezar (str.302) Dolme Svježe mahune s bosiljkom Medeni kukuruzni kruh

BASMATI RIŽA

Postoje dvije varijante basmati riže, bijela i smeđa. Bijela ima okus po orasima i jako dobro prija uz salatu, nadjeve i takve poslastice kao punjeni kupus i dolme (punjeno lišće loze) . Smeđa basmati riža je punijeg okusa i malo teža od bijele, ali je izvrsna kao glavno jelo s povrćem i salatama.

BIJELA BASMATI RIŽA

1 šalica bijele basmati riže, oprane i probrane 2 šalice vode ili juhe od povrća 1 žličica maslaca ili ulja 1/2 žličice soli (po želji-nemojte dodavati kad pravite dolme, jer se listovi loze obično čuvaju u rasolu)

Stavite rižu, vodu, maslac ili ulje i sol u tavu. Pustite da uzavre. Lagano promiješajte, pokrijte i smanjite temperaturu na najmanju. Kuhajte pokriveno 18 minuta. Otkrijte i promiješajte vilicom. Za 2 do 3 osobe.

SMEĐA BASMATI RIŽA

2 šalice vode ili juhe od povrća 1 šalica smeđe basmati riže, oprane i probrane 1 žličica maslaca ili ulja 1/2 žličice soli (po želji)

Uzavrite vodu. Dodajte rižu, maslac i sol. Opet uzavrite i dobro promiješajte. Smanjite temperaturu na nisku, pokrijte i kuhajte 40 do 45 minuta ili dok se ne ukuha sva voda. Maknite s vatre. Promiješajte vilicom. Pustite da stoji 5 minuta prije posluživanja. Za 2 do 3 osobe.

TJESTENINA I UMACI

SVJEŽI UMAK O D RAJČICA ( /

Budući da su ukuhane rajčice tako kisele, pravo rješenje su umaci za tjesteninu od svježih rajčica. Ovaj umak je nenadmašan sa smeđom rižom ili bilo kakvom tjesteninom. Sjeckanje povrća u aparatu za usitnjavanje hrane dodatno ubrzava pripravu ovog umaka.

2 žlice masl inova ulja 1 mali luk 1 srednje veliki češanj češnjaka 1 mala m r k v a — 1 mali režanj celera 1/4 šal ice svježeg peršuna 1/4 šal ice svježeg bosil jka 1 juha od povrća 1/4 šalice vode 6 srednje vel ikih, svježih rajčica Začinska sol po ukusu ili začin bez soli po ukusu (Herbamare)

Zagrijte maslinovo ulje u srednje velkoj tavi s poklopcem. Grubo izrežite luk i pirjajte ga u maslinovom ulju. Grubo isjeckajte češnjak i dodajte ga luku. Kratko propirjajte. Fino isjeckajte mrkvu i češnjak i dodajte luku. Dobro promiješajte. Fino isjeckajte peršun i bosiljak i dodajte ga povrću. Dodajte juhu i 1/4 šalice vode. Pokrijte i kuhajte na niskoj temperaturi 15 minuta ili dok mrkva i celer ne postanu mekani. Rashladite na sobnu temperaturu.

Dok se povrće hladi, stavite rajčicu u vrelu vodu 30 sekundi dok kožica ne omekša. Ogulite rajčice i grubo ih rukom izrežite u zdjelu, da se ne izgubi sok (Ja izbjegavam rezati oguljene rajčice u aparatu za usitnjavanje, jer postanu previše pjenušavi i blijedi) . Umiješajte kuhano povrće u rajčice. Dodajte začinsku sol ili začin bez soli po ukusu. Za 2 do 3 osobe.

UMAK OD GLJIVA S ČEŠNJAKOM, ULJEM I PERŠINOM

15 dkg sušenih tal i janskih glj iva 1/2kg svježih glj iva 1/2 šalice masl inova ulja 2 žl ičice mljevenog češnjaka 3 žlice ml jevenog peršuna Morska sol i svježe mljeveni papar po ukusu

Namočite sušene gljive u toploj vodi da budu prekrivene 1/2 sata ili dok ne omekšaju. Tanko narežite svježe gljive, sačuvajte svu tekućinu koju opet možete procijediti kroz gustu gazu ili vrlo fino sito. Izrežite namočene gljive na fine komadiće. Smiješajte tekućinu i izrezane osušene gljive u maloj tavi. Uzavrite i kuhajte dok ne ispari sva tekućina. Zagrijte maslinovo ulje. Pirjajte češnjak u ulju. Dodajte peršun i svježe gljive. Kuhajte 1 minutu. Dodajte sušene gljive, sol i papar i kuhajte dok ne ispari sva tekućina iz gljiva. Dobit ćete dovoljno umaka za 1/2 kg kineskog lo-meina, japanskog soba ili bilo kakve svježe ili sušene tjestenine. Za 3 osobe.

ĐENOVSKI PESTO UMAK ZA TJESTENINU

Mnogi recepti za umake za tjesteninu traže dodatak parmezana ili ribanog sira druge vrste, ali ja sam zapazila da uz pravilnu kombinaciju bosiljka, pinjola (sjemenki češera) i češnjaka, sir uopće nije potreban. Količina pinjola u ovom receptu također nije bitna. Čistunci kombiniranja hrane mogu izostaviti pinjole. Za one koji katkada učine ustupak, pesto je kao umak puno bolji od mesnih umaka ili od onih koji sadrže ukuhanu rajčicu ili sir. Pesto se također može koristiti kao umak za povrće poput cvjetače, bučice za umake preko tjestenine, ili rezanu rajčicu. Nemojte upotrebljavati preveliku količinu. Vrlo je izdašan!

4 srednje velika češnja češnjaka 2 šalice svježeg lišća od bosil jka, očišćenog 2 uzvršene žl ice pinjola 1/4 do 1/2 šalice maslinova ulja

U uključeni aparat za usitnjavanje s čeličnim oštricama stavite češnjak i meljite dok nije samljeven. Dodajte lišće bosiljka i pinjole u aparat. Meljite dodavajući maslinovo ulje u jednoličnom mlazu, ali ostavite 2 žlice maslinova ulja sa strane. Čuvajte umak u čvrsto zatvorenoj staklenci. Prelijte preostalo maslinovo ulje preko umaka prije čuvanja. Za 3/4 šalice

SAVJET ZA UPOTREBU UMAKA: Pripremite tijesto po izboru, odvojivši 1/4 šalice vode u kojoj se kuhala tjestenina, zatim miješajte tjesteninu s jednom žlicom maslaca. Za tijesto u količini od 40 dkg (za 2 do 3 osobe), stavite 3/8 šalice pesta u malu tavu. Dodajte 1/4 šalice vode u kojoj se kuhalo tijesto. Zagrijte, ali ne dopustite da provre, miješajući dok ne se počnu stvarati mjehurići. Prelijte preko vrućeg tijesta namašćenog maslacem. Dodajte sol i papar po ukusu.

UMAK ZA TJESTENINU S VRHNJEM

Da napravite umak za tjesteninu, uzavrite 1/2 šalice vrhnja po osobi da mu se volumen smanji na 1/4 šalice. Umiješajte 2 žlice umaka po osobi u vrhnje.

RIŽA ILI TJESTENINA S PESTO UMAKOM I BROKOLIJEM

1 svežanj brokolija 1/2 kg riže ili tjestenine od smeđe riže 1/2 šalice umaka (vidi gornji recept) 5 žlica vode 1 žlica maslaca Morska soli svježe mljeveni papar po ukusu.

Izrežite brokoli u vrlo tanke cvjetiće duge 5cm. Skuhajte tjesteninu po uputama za pripremu. Dok se tjestenina kuha, skuhajte brokoli na pari 4 minute ili dok ne postane svijetla i hrskava. Stavite sa strane. Dobro ocijedite tijesto kad je kuhano. Odmah izmiješajte s maslacem. Lagano zagrijte pesto s 5 žlica vode i prelijte preko tijesta. Dodajte brokoli i začine i dobro izmiješajte. Za 4 do 6 osoba.

TJESTENINA S MASLACEM I SVJEŽIM MIRODIJAMA

1/2 kg jinenjo valjušaka, soba od smeđe riže, tjjestenine s chow -mein (vrsta blitve) ili bilo kakve tjestenine po izboru 2 žlice maslaca 2 žlice maslinova ulja Začin bez soli ili morska sol po ukusu Svježe mljeveni papar po ukusu 1/3 šalice svježeg bosiljka, origana ili vrijeska, mljevenog

Uzavrite nekoliko decilitara vode u velikoj zdjeli za kuhanje tjestenine. Postupno dodajte tjesteninu da voda nastavi vrijati i kuhajte prema uputama na pakiranju. Ocijedite i odmah izmiješajte s maslacem, maslinovim uljem i začinima. To je odličan prilog salatama, povrću, juhama ili jelima s roštilja. Za 4 do 6 osoba.

TIJESTO U TAVI S TIKVICAMA I BOK CHOY-EM (bijeli kineski kupus)

25 dkg tjestenine od chow-meina, soba od smeđe riže ili bilo koje dugačke tjestenine po vašem izboru 2 srednje velike tikvice 1 mala mrkva, oguljena 6 malih glavica bok choy ili 1 srednja 1 češanj češnjaka (po želji) 1 žlica ulja od šafranike (i l i 2 žličice ako upotrebljavate češnjak) 2 žlice svijetlog umaka od soje 2 žličice japanskog mirina (japanski zaslađivač od riže) ili 1 žličica meda 1 žličica ulja od prženog sezama 1/4 šalice vode 1 čajna žličica juhe od povrća u prahu

Skuhajte tjesteninu po uputama na pakiranju al dente. Ocijedite, isperite hladnom vodom i stavite sa strane. Oštricom rezača za rezanje tankih duguljastih rezanaca izrežite tikvice i mrkvu. Izrežite cijeli ili polovicu bok-choy po dužini u tanke rezance. Zagrijte tavu. Ako koristite češnjak, sameljite ga ili zgnječite i izmiješajte s 2 žlice ulja od šafranike Smiješajte umak od soje, mirin, sezamovo ulje, vodu i juhu.

Dodajte 1 žlicu ulja od šafranike u zagrijanu tavu. Dodajte češnjak, bučice, mrkvu i bok-choy kupus i miješajte u vrućem ulju dodajući malo začinske tekućine ako se povrće počne skupljati. Kad je povrće malo omekšalo i posvijetlilo, dodajte tjesteninu i nastavite miješati da se tjestenina i povrće ravnomjerno izmiješa. Dodajte začinsku tekućinu za vrijeme miješanja. To je odličan obrok uz obilnu salatu. Za 3 osobe.

KOLUTIĆI, KOLAČIĆI I POGAČICE

FRANCUSKI TOST S JAVOROVIM SIRUPOM

Ova odlična varijanta starog omiljenog jela puno je lakša i probavljivija od uobičajenog recepta, jer nema jajeta. Možete upotrijebiti vrhnje ili bademovo mlijeko za navlaživanje. Oboje daju odlične rezultate. Ovo je omiljeno jelo za kasni doručak ili ručak za djecu.

1 šalica bademova mlijeka ili 2/3 šalice vrhnja razrijeđenog s 1/3 šalice vode 3/4 čajne žličice cimeta 1/4 žličice muškatnog oraščića 4 kriške bezbrašnog kruha ili kruha od cjelovitog zrnja 3 žlice maslaca i maslac za premaz Javorov sirup, zagrijan

Kombinirajte mlijeko od badema ili razrijeđenu mješavinu vrhnja s cimetom i muškatnim oraščićem. Izrežite kruh dijagonalno na pola. Umočite kruh u tekuću mješavinu. Otopite maslac u velikoj tavi na umjerenoj temperaturi. Dodajte navlažen kruh. Kuhajte u maslacu na niskoj temperaturi, kako maslac ne bi potamnio. Kruh treba požutjeti ili dobiti zlatnu boju i postati hrskav. Stavite na zagrijani tanjur. Prelijte maslacem i toplim javorovim sirupom. Za 3 osobe.

KOLUTIĆI OD POSIJA

3 šalice pahuljica od posija, namočenih u 1 šalicu kipuće vode 1 žlica meda ili blackstrap sirupa ili po 1/2 šalice svakog (najbolja je kombinacija 1/2 šalice blackstrap sirupa i 1/2 šalice javorova šećera)* 2 šalice mlaćenice** 2 jaja (po želji) 1/2 šalice suncokretova ulja ili ulja od šafranike 3 šalice brašna od cjelovite pšenice ili 1 1/2 šalica neizbijeljenog bijelog brašna i 1 1/2 šalica tjestenine od cjelovitog brašna za laganije kolutiće 2 1/2 žličice praška za pecivo

1/2 žličice morske soli (po želji) 1 šalica prethodno namočenih grožđica (po želji) ***

Namočite grožđice u vrelu vodu. Pomiješajte med, mlaćenicu, jaja i ulje. Dodajte posijama. Pomiješajte brašno i prašak za pecivo. Dobro izmiješajte. Dodajte smjesi posija. Umiješajte prethodno namočene grožđice. Pecite 25 minuta na 200 C. Ovi kolutići su izvrsni kad se serviraju s maslacem, i divno se zamrzavaju. Za 18 kolutića od posija.

* Javorov sirup, može se nabaviti u trgovinama prirodne hrane, i dobra je zamjena za med i sirup. ** Voda može zamijeniti mlaćenicu. Preostali kolutići, pogotovo ako izostavite jaja bit će manji i "zrnatiji". Ako koristite mlaćenicu i neprerađenu mlaćenicu, a možete je nabaviti, svakako je upotrijebite. Provjerite dio 8. poglavlja za bolje razumijevanje neprerađenog (prirodne) naspram pasterizirane (prerađenog) mliječnog proizvoda. *** svježe ili smrznute borovnice dobra su zamjena za grožđice.

KEKSI OD MLAĆENICE S MIRODIJAMA

Ova varijanta recepte za kolač od mlaćenice apsolutno je fantastična. Ovi začinjeni kolačići su izvrsni s graškom ili drugim povrćem s vrhnjem. Sve sastojke čuvajte na sobnoj temperaturi prije miješanja.

1 3/4 šalice brašna od cjelovite pšenice 1/2 čajne žličice praška za pecivo 1/2 žličice sode za pečenje 5 žlica maslaca 3/4 šalice mlaćenice 1 žličica meda 2 žlice posija (po želji; ako ne koristite posije, smanjite mlaćenicu na 2/3 šalice) 1 1/2 žlličice kadulje 1 žličica ružmarina 1 1/2 žličice timijana

Zagrijte pećnicu na 300 C. Prosijte brašno prije mjerenja. Još jednom prosijte sa solju, praškom za pecivo i sodom za pečenje. Savite komadiće maslaca dok smjesa ne dobije izgled grubo mljevenog brašna. U sredini napravite udubinu i ulijte mlaćenicu izmiješanu s medom. (Sjetite se smanjiti količinu mlaćenice ako ne koristite posije) . Dodajte posije po želji i začine. Kratko promiješajte vilicom dok se tijesto ne oblikuje u kuglu. Iskrenite na pobrašnjenu podlogu i mijesite 1. 5 min.

Razvucite na debljinu od 1. 5 cm. Izrežite oblicima za kolačiće veličine 5-6 cm. Složite jedne kraj drugih na maslacem namašćenu podlogu. Pecite 12-15 minuta na temperaturi od 300 C. Za 16 kolačića.

Prijedlog jelovnika:

Grašak u vrhnju Carrot-leek Bisque Lagana limeta salata s preljevom od bosiljka i češnjaka (str.299)

POGAČICE OD LUKA

2 šalice brašna od cjelovite pšenice 2 žlice praška za pecivo 2 žličice sode za pečenje 1/2 žličice morske soli 1/4 šalice hladnog, slatkog maslaca, izrezanog na komadiće 1 žličica meda ili javorova šećera (po želji) 1/2 šalice mljevenog bijelog luka 1 jaje ili nadomjestak za jaja 2/3 - 1 šalica gustog ili netučenog vrhnja, i dodatno vrhnje za premaz.

Prosijte brašno od cjelovite pšenice prije mjerenja. Još jednom prosijte s praškom za pecivo, sodom i solju. Dodajte komadiće maslaca dok smjesa ne dobije izgled grubo mljevenog brašna. Umiješajte javorov šećer i luk. U posebnoj zdjeli istucite jaje i 2/3 šalice vrhnja. Dodajte med ako ga koristite (nemojte koristiti i med i javorov šećer) . Napravite udubinu u središtu mješavine brašna i dodajte pomiješano vrhnje i jaje. Izmiješajte vilicom, dodajući još vrhnja ako je potrebno dok tijesto ne postane ljepljivo, i lako za razvlačenje. Na pobrašnjenoj plohi razmijesite tijesto 30 sekundi i lagano ga oblikujte u četverokut debljine 2 cm. Izrežite kolutiće oblikom od 5 cm ili staklom umočenim u brašno. Ostatke oblikujte u kuglu, razvaljajte u četverokut i izrežite na isti način. S vrha premažite preostalim vrhnjem i pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 300 (C i pecite 12 do 15 min ili dok ne postanu zlatnožuti. Vrlo su lagani i ukusni, i jako dobro prijaju uz juhu i obroke od salate. Za oko 12 pogačica.

RIBA I PILETINA

LIST U UMAKU OD LIMUNA I KOPRA

3 žlice maslaca 1 žlica sjeckanog svježeg kopra ili 3/4 žličice sušenog kopra 1 žlica svježeg limunovog soka 1/4 žličice aromatizirane soli, morske soli ili aromatičnih dodataka

bez soli 1 srednju glavicu luka, tanko narezanu 1/2 kg svježih ili smrznutih fileta lista, narezanih u komade za

serviranje Kriške limuna za ukras

Ugrijte maslac, kopar, sok od limuna, sol i luk u velikoj tavi na srednjoj nižoj temperaturi. Povremeno promiješajte. Mješavini s maslacem dodajte ribu list; pokrijte i kuhajte (pirjajte) 8-10 minuta, prelijevajući povremeno s mješavinom maslaca iz tave. List je gotov kada se može lagano Ijuštiti vilicom. Stavite list na zagrijane tanjure. Prelijte umak preko ribe i ukrasite kriškama limuna. Za 4 osobe.

SABLJARKA NA ŽARU "BEVERLY HILLS"

Kuhinja sa svježom hranom koja dolazi iz Los Angelesa u ovo je vrijeme prepuna novih ideja. L.A. šefovi kuhinja svojom "California Cuisine" postavljaju nove standarde u ukusnoj i zdravoj prehrani.

6 žlica maslinovog ulja 2 režnja češnjaka, isjeckana 2 žlice isjeckanog svježeg peršina ili 2 žličice sušenog 2 žlice isjeckanog svježeg estragona ili 2 žličice sušenog 1 žlica isjeckane svježe_krabuljice ili 1 žličica sušene 1 žlica isjeckanog svježeg vrijeska ili 1 žličica sušenog 2 žličice korijandera u prahu 2 žlice svježeg soka od limuna ili limete 1 velika rajčica, oguljena, bez sjemenki, grubo nasjeckana

Aromatični dodaci bez soli ili morska sol prema želji Svježi mljeveni papar prema želji

4x170g ribe sabljarke ili tune, oguljene i bez kosti ili oguljenih fileta grgeča

U miješalicu za pripremu hrane stavite 4 žlice maslinovog ulja, češnjak i začine. Dodajte limunov i sok od rajčice i miješajte samo nekoliko sekundi. Dodajte sol i papar. Ostavite sa strane.

Namažite roštilj i obje strane ribe s preostalim maslinovim uljem. Pržite ribu 8-9 minuta (za debljinu ribe oko 2.5 cm), jednom je okrenite i polijevajte umakom od početka prženja, a i nakon okretanja.

Stavite malu količinu umaka na svaki od četiri ugrijana tanjura. Pokrijte ga ribom. Ribu pokrijte preostalim umakom. Poslužite sa lagano na pari kuhanim šparogama ili mahunama i salatom. Riba je glavni događaj. Za 4 osobe.

TOPLA SALATA OD PILETINE I BROKOLIJA

2 velika pileća prsa 1 režanj češnjaka 1 luk, ogul jen

Peršina po želji 1.5 do 2 šalice bujona od povrća 2 šalice s i tn ih cjetića brokoli ja 1 grančica svježeg ružmarina ili za između dva prsta sušenog 0.5 šalice preljeva "Regent of Fi j i" (str.308)

Izrežite pileća prsa na polovice i stavite u posudu srednje veličine. Dodajte češnjak, luk i peršin te bujon od povrća da skoro prekrije piletinu. Neka sve zavrije. Smanjite temperaturu i neka jelo dalje lagano vrije, ali poklopljeno, na srednjoj temperaturi sve dok piletina ne postane mekana, oko 20 minuta.

Dok se piletina kuha, stavite brokoli u posudu za kuhanje povrća na pari iznad vrele vode u koju ste stavili ružmarin. Kuhajte na pari 5 minuta ili dok brokoli nije postao "al dente" i svijetlo zelen.

Izvadite piletinu iz tekućine i narežite u komadiće veličine zalogaja. Tekućinu bacite jer je suviše velike kiselosti da bi je koristili. Kombinirajte piletinu i brokoli kuhan na pari. Dodajte preljev i protresite. Dodajte svježe mljeveni papar po želji. Poslužite toplo i ohlađeno. Za 4 osobe.

PILETINA S LIMUNOM I KOPROM ^

Ovo je u osnovi isti recept koji se koristi kod pripreme lista u umaku od limuna i kopra (str. 345), ali je vrijeme kuhanja otprilike' podvostručeno.

3 žl ice maslaca 1 žl ica nasjeckanog svježeg kopra ili 3/4 žl ičice sušenog

1 žlica svježeg l imunovog soka 1/4 ž l ičice morske sol i , aromatizirane sol i ili aromatičnih dodataka

bez sol i 1 luk srednje vel ičine, tanko narezan 0.5 kg pi lećih prsa, ogul jenih, bez kosti ju i narazanih na 4 komada

Zagrijte maslac, kopar, sok od limuna i luk u velikoj tavi na srednjoj temperaturi. Povremeno promiješajte. Dodajte ovoj mješavini piletinu, pokrijte i kuhajte (pirjajte) 10 minuta povremeno prelijevajući piletinu sa sočnom mješavinom. Okrenite pileća prsa na drugu stranu te pokriveno pirjajte još 10 minuta. Poslužite u toplim tanjurima. Piletinu prelijte umakom. Za 4 osobe.

MLIJEKO OD KOŠTUNJAVOG VOĆA, "SHAKE"-OVI I SMRZNUTE POSLASTICE

MLIJEKA OD KOŠTUNJAVOG VOĆA I SJEMENKI

Ovo je osnovni recept za pripremu mlijeka od koštunjavog voća i sjemenki. Bademi, sjemenke sezama, indijski orasi ili sjemenke suncokreta svi ulaze u ovaj osnovni recept. Mlijeko se dobro održava u hladnjaku 24-48 sati, ali najbolje gaje konzumirati kad je svježe. U hladnjaku će se lagano odvajati od vode pa ga prije upotrebe treba dobro promiješati. Ako želite da mlijeko bude hladno, a nemate ga vremena ohladiti, pola čaše vode zamijenite sa 3 ili 4 kocke leda.

0.5 šalice blanširanih badema' 2 žličice javorovog sirupa ili meda (prema želji) 2-2.5 šalice vode, ovisno koliko želite da mlijeko bude gusto

Načinite cjediljku od nekoliko slojeva gaze. Stavite bademe ili sjemenke u aparat za sjeckanje (mješalicu). (Možete ih jednu noć i namakati, ali nije obavezno) Dodajte zaslađivač i šalicu vode. Uključite i miješajte dok ne dobijete kremastu tekućinu, koristeći na aparatu podjeljak za najfinije sjeckanje. Dodajte preostalu vodu i miješajte još nekoliko minuta. Dobro iscijedite. Ako je ostalo dosta većih komada niste sjeckali dovoljno dugo. Ovaj ostatak možete iskoristiti s dodatnom vodom za još mlijeka. Dovoljno za 2 šalice.

SHAKE OD DATULA ILI BADEMA I JAGODA

1 šalica svježeg bademovog mlijeka (pogledati dolje) 2 smrznute banane 6 datula ili 6 svježih ili smrznutih jagoda

Stavite bademovo mlijeko i voće u mješalicu. Uključite i miješajte dok ne postane kremasto. Ako volite rjeđi shake koristite 1.5 bananu. Za 1 veći shake. ( shake = hrv. izgovor: šejk )

Blamirati bademe znači staviti ih u posudu vrele voda i tamo ostaviti l minutu. Kožica sa badema sama će otpasti.

NAPOMENA: Od sada pa nadalje, ako vam se sviđaju shake-ovi, neka vam smrznute banane budu uvijek pri ruci. Ovi su napici vrlo hranjivi i izvrstan nadomjestak za shake-ove od sladoleda ili proteinskih pića. Djeca ovo vole\ Ali i odrasli.

Svježe mlijeko od badema:

1/4 sirovih badema 1 šalica hladne vode 2 žličice čistog javorovog sirupa (po želji)

Mlijeka od koštunjavog voća i sjemenki stoljećima se koriste u Evropi, Aziji i kod američkih Indijanaca kao lako probavljivi nadomjestak za kravlje mlijeko. Ovo načinjeno od badema ili sjemenki sezama izuzetan je izvor kalcija koji se lako asimilira, a fantastičnog je i okusa.

Blanširajte bademe tako što ste ih stavili u veliku tavu u kojoj vrije voda ( oko 2 cm vode). Ostavite ih u vodi koja vrije oko 30 sekundi. Kožica će skoro potpuno otpasti. Osušite bademe i skinite preostale kožice. Stavite blanširane bademe u mješalicu s 1 šalicom vode. Uključite mješalicu na najveću brzinu i miješajte 2-3 minute sve dok ne nastane gusto bijelo mlijeko. Ako ćete bademovo mlijeko piti odmah, iscijedite ga kroz fino cjedilo. Ako je ostalo dosta komadića tada niste bademe dovoljno dugo sjeckali u mješalici. Ako ćete koristiti mlijeko za shake, tada ga nije potrebno cijediti.

Shake-ovi su idealni za malu promjenu kada se cijelog dana hranimo voćem. Ne preporučujemo uzimanje shake-ova u dane kada imamo također i kuhanu hranu.

BOŽANSKI BANANA SHAKE

1 šalica bademovog mlijeka (str.349) 2-2.5 smrznute banane ( ovisi o veličini banane i gustoći željenog

shake-a) 2 žličice javorovog sirupa 1/8 žličice svježeg mljevenog muškatnog oraščića (po želji)

Stavite bademovo mlijeko u mješalicu. Dodajte smrznute banane komad po komad sve dok shake ne dobije željenu gustoću. Dodajte javorov sirup i muškatni oraščić. Kratko promiješajte Za 1 veliki ili 2 srednja shake-a.

FRAPE OD ROGAČA

1 šalica bademovog ili sezamovog mlijeka (str.348) 2 smrznute banane 2 žličice javorovog sirupa 1 žlica nešećerenog praha od prženog rogača

U mješalicu stavite bademovo mlijeko, smrznute banane, javorov sirup i mljeveni rogač. Miješajte dok ne postane kremasto. Za 1 do 2 osobe.

DUGINA KREMA

Za ovaj fantastični ledeni desert potreban vam je Champion sokovnik. Samo zbog ovoga vrijedno je investirati u kupnju sokovnika.

1.5 šalica smrznutih kockica manga ili papaje 12 smrznutih jagoda 2 smrznute banane

Stavljajte voće u sokovnik (kroz ulazni dio) gornjim redoslijedom. Poslužite odmah. Također se može koristiti i kao dodatak za vašu omiljenu voćnu salatu. Za 3 osobe.

ZAKLJUČAK

HARVEY I MARILYN: Svi mi želimo imati kontrolu nad svojim zdravljem. Nitko je se ne

želi odreći. Želimo je, a da li je imamo? Rijetko. Mnogi su ljudi u vezi sa svojim zdravljem u pomutnji, a ona je rezultat beskrajne borbe različitih mišljenja. Ne samo da je ovo iskustvo frustracije u kojem pokušavamo odvojiti korisno od beskorisnog, već je situacija zakomplicirana i time što smo vođeni u uvjerenju kako nismo sposobni sami odrediti ono što je za nas najbolje. Zapravo uvijek smo "ohrabrivani" da ne sudjelujemo sami u odlukama vezanim za svoje zdravlje nego da to "provjerimo kod svog doktora", pa čak i kod najmanjih smetnji. I tada se od nas očekuje da slijepo i bez pitanja slijedimo "upute" našeg doktora! Dolazimo do toga da se odričemo cjelokupne odgovornosti u korist "stručnjaka", a koji onda mogu nama manipulirati na koji god način oni to zažele. Za ovo odricanje od odgovornosti nužno plaćamo i visoku cijenu, kako u novcu tako i u svojem zdravlju.

To je skupo, zar ne? Mi amerikanci svake godine ulažemo preko pola bilijuna dolara u zdravstveno osiguranje - skupe liječnike, skupe boravke u bolnicama, skupe dijagnostičke testove koji rezultiraju skupim terapijama i lijekovima, a sve to na vrhu preliveno sa skupim zdravstvenim osiguranjem. Mi amerikanci imamo više liječnika, više bolnica i mnogo bogatije proračune za zdravstvo nego ijedna zemlja u svijetu, a još uvijek vodimo u pojavama degenerativnih bolesti. Očito je da je biti zdrav u Sjedinjem Državama jedna vrlo skupa stvar.

Ali ispred nas je otvoren čitav novi svijet mogućnosti. Svatko tko proučava široko područje zdravstvene zaštite zna vrlo dobro da što god znamo o nekoj pojavi samo je maleni dio od onoga što još treba saznati. Cijelo je ovo područje još uvijek u razvojnoj fazi embrija. Zato je toliko važno da od strane bilo koje grupe ne bude pokušaja pritisaka i odbijanja u odnosu na rad drugih grupa. Mora postojati slobodan protok informacija, ideja i teorija između svih koji su zainteresirani pomoći drugima da postanu zdravi.

Niti jedna od grupa nije nikada bila na pravi način izabrana ili određena da da svoj konačni sud o zdravstvenoj zaštiti. Postoje oni koji bi sebi željeli dati isključivo pravo da odlučuju koja je informacija "istinita" a koja nije i tko je može širiti, a tko ne. Ali jednostavno, polje je zdravlja suviše široko i plodno, a toliko neistraženo da bi bilo koja od samoproglašenih grupa sa samo jednom filozofijom bila u poziciji da odlučuje tko će imati pravo govoriti, a tko neće.

I prije nego što su postojali liječnici, dijetetičari, bolnice, naprave za praćenje rada srca koje stoje milijune dolara, recepti za lijekove, postojala je Majka Priroda , čekajući strpljivo kroz sve ove vjetrove spremna da nas opskrbi svime što nam je potrebno, ne samo da rastemo i razvijamo se, nego i da svoja tijela održimo zdravima! Majka Priroda brine o potrebama našeg tijela svakog dana našeg života. Bez nje ne možemo preživjeti. Ona nam nudi svoje elemente zdravlja da nas održe, produže naše živote i spriječe pojavu bolesti - ali samo ako ćemo ih koristiti.

Istina je da mi ZNAMO KOJI SU ELEMENTI ZDRAVLJA, ALI SMO IH ZABORAVILI KORISTITI. A oni su besplatni! Ne koštaju ništa! Oni su dio paketa s kojim smo došli na ovaj svijet, "standardna oprema". Sada možete vidjeti da su ELEMENTI ZDRAVLJA IZUZETNO JEDNOSTAVNI ZA UKLAPANJE U VAŠ ŽIVOTNI STIL. Koristeći ih, uvelike ćete poboljšati svoj život. Doći ćete do rezultata brzo, efikasno i sa zadovoljstvom bez ikakvih štetnih nuspojava, a sve to ne košta niti centa!

Ovo nije dobra vijest za golemu mamut mašineriju koja ovisi o vašim bolestima, a sebi time priskrbljuje profit. Zapravo, za svoju opstojnost ova vas^"mašinerija tjera da budete bolesni - redovno! Na primjer, izvršni direktor tvrtke Unichem u Velikoj Britaniji, koja se bavi veletrgovinom lijekovima, jednom je u svom govoru rekao:" Ljudi postaju sve više zdravstveno samosvjesni. Manje jedu, manje puše i više vježbaju. Sve je to za naš posao loše."*

Prirodna Higijena je područje koje poštuje darove Majke Prirode koji pridonose našem zdravlju. Ovi su darovi jednostavni i očiti, i nisu nikada "otkriveni" od strane medicinske "znanosti" jer nema tog novca koji bi bio dovoljan da se oni otkriju. PRIRODNA NAS HIGIJENA PONOVO POVEZUJE S OVIM ELEMENTIMA ZDRAVLJA. Pokazuje nam kao pojedincima kako da koristimo ove elemente da postignemo izdržljivost koja je prirodno naslijeđe svih ljudskih bića.

Riječi s ovih stranica namijenjene su da vam pomognu živjeti vaš život bez rastućeg straha od postajanja žrtvom jedne od mnogobrojnih bolesti koje nam prijete, da svoju djecu održite postrance od ustanova za leukemiju i dozvolite svojim roditeljima da sretno i udobno, a ne u boli uplove u kasne godine života.

Želja je naših srca da uvidite mudrost životne filozofije koja je u skladu s prirodom, a ne u suprotnosti s njome.

Informacije o radu Američkog društva za prirodnu higijenu možete dobiti na adresi:

* Nutrition Health Review #21, Dec. 1982.

American Natural Hygiene Society P.O. Box 30630 Tampa, Florida 33630

Za informacije o programima Fit for Life kao i magazinu Fit for Life obratite se na adresu:

FIT FOR LIFE 2210 Wilshire Blvd. Suite #118 Santa Monica, California 90403