FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

SEMINARSKI RAD

IZ ZEMLJOTRESNOG INŽINJERSTVA

Tema:

GRAĐEVINSKE KONSTRUKCIJE POD DEJSTVOM

ZEMLJOTRESA

Ime i prezime kandidata: Ekrem Mukić

Br. Indeksa: 82-II/14

Predmetni profesor

Prof.dr. Božo Soldo

1

Popis slika:

Slika 2.1. Pomjeranje tektonskih ploča-tačke dodira (sudaranja, smicanja, podvlačenja)

su izvorišta seizmičke energije

Slika 2.2. Srušena zgrada usljed izrazito male krutosti elemenata za poprečno ukrućenje

(Luzon, Filipini 1990.)

Slika 2.3. Zgrada sa fleksibilnim prizemljem ( Izmit, Turska 1999.)

Slika 2.4. Zgrada s mekanom srednjom etažom ( hotel Slavija, Crna Gora 1979)

Slika 2.5. Prikaz nesimetrične zgrade (Izmit, Turska)

Slika 2.6. Izgled ispalog zida od opeke (Sjeverna Italija, 2012.)

Slika 2.7. Prikaz sudara dvije susjedne zgrade,(Konya, Turska)

Slika 2.8. Prikaz pada glavnog nosača usljed nedovoljne dužine oslanjanja

2

Popis tabela:

Tabela 4.1. Pregled osnovnih svojstava različitih metoda proračuna

Popis korištenih simbola:

F j−zamjenjujuća statička silau razinikata navisini h j

∆n−pomak zadnje stropne konstrukcije (kat n )usljed horizontalnih sila

H−ukupna visina zgradeiznad temelja [ m ]

EI−fleksiona krutost zamjenjuju ć egš tapa [ KNm2 ]

C k−modul posteljice za prevrtanje :C k=4 E s , dyn√ A

E s ,dyn−dinamič kimodul sti š ljivosti tla [ KN /m2 ]

A−površina temelja [m2 ]

I F−moment inercije temelja za osuokokoje serazmatra prevrtanje [m4 ]

W j−stalniteret kata j , uključujući vjerovatno korisno opterećenj e [ kg ]

h j−visina mase kata j iznad temelja.

F−ukupna ekvivalentna (seizmička ) sila od potresa

3

SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................6

2. PRINCIPI PROJEKTOVANJA GRAĐEVINSKIH KONSTRUKCIJA

IZLOŽENIH POTRESU...............................................................................................7

2.1 Pojam potresa i oštećenja građevina usljed potresa..................................................7

2.2 Osnovni principi projektovanja................................................................................12

2.3. Kriteriji za pravilnost konstrukcije u osnovi zgrade................................................15

3. ZAKLJUČAK ............................................................................................................17

4. LITERATURA............................................................................................................18

4

Sažetak:

Ovaj rad sažeti je prikaz postupka seizmičke izolacije građevinskih konstrukcija,

argumentiran kratkim prikazom provedenih seizmičkih analiza. Osim osnova na kojima

se zaštita zasniva prikazan je i kratki dio numeričkog postupka provedenog na primjeru

zgrade. Zaštita građevina od potresa može se zasnivati na unaprijed osiguranoj kontroli

ponašanja građevine za vrijeme dinamičkog djelovanja kakvo je potres. U aseizmičkom

projektovanju međutim zbog specifične prirode zemljotresnog inženjerstva tretman

konstrukcije i pouzdanost njenog ponašanja pri dejstvu zemljotresa nameće se ne više kao

rutinska nego kao vodeća komponenta egzistencije projektnog rješenja u načelu, a time i

projektnog procesa u cjelini.

Ključne riječi: potres, seizmička analiza.

Abstract:

In this paper procedure of the seismic isolation of structures with appropriate seismic

analyses are presented. In addition to the basis on which protection is based was a short

part of the numerical procedure, the example of the building . Protecting buildings from

earthquakes can be based on pre- secured control behavior of the building during

dynamic activity as it is an earthquake . The aseismic design but due to the specific nature

of the treatment earthquake engineering construction and reliability of its behavior in

earthquake imposes no more than routine such as the existence of the leading component

design solution , in principle , and thus the process of the project as a whole.

 Key words: earthquake, seismic analysis,

5

1. UVOD

Potres ili zemljotres je prirodna pojava koja, ovisno o jačini i karakteru njenog

ispoljavanja može prouzrokovati katastrofalne posljedice za ljude, građevine i prirodu.

Mnogobrojna istraživanja posebno u zadnjih 50-100 godina doprinjela su raznim

saznanjima o nastanku i svojstvima potresa, ali ih čovjek svojim umjećem ne može

spriječiti, niti sa sigurnošću predvidjeti. Ipak, samo može preventivno djelovati i ublažiti

eventualne posljedice, pogotovo u građevinskom pogledu. Utjecaj potresa na oblikovanje

građevina i njihovih konstrukcija je veoma značajan. Stručna znanja iz područja

potresnog inženjerstva i dinamike konstrukcija su neophodna velikom broju građevinskih

inženjera i arhitekata. To su danas izuzetno široke naučne oblasti u čije izučavanje su

najneposrednije uključeni građevinski inženjeri, prije svih konstrukteri, i seizmolozi

odnosno geofizičari. Savremena urbanizacija i sve veća koncentracija naseljenosti u

gradskim središtima povećava vjerovatnost i razmjere šteta, kako ljudskih tako i

materijalnih, koje neki potres može da prouzroči. Ljudi mogu biti neposredno ugroženi

usljed rušenja zgrada u kojima žive i rade. Međutim ova razaranja mogu biti znatno veća

i mogu prouzročiti znatno veće posljedice po čovjeka i okolinu prilikom oštećenja

specijalnih objekata, kao što su: nuklearne elektrane, postrojenja hemijske industrije,

visoke brane, cjevovodi za naftu i plin i sl. U mnogim djelovima svijeta ulažu se znatna

sredstva u naučna istraživanja u ovoj oblasti, kao i u primjenu novih saznanja i

dostignuća u svakodnevnoj građevinskoj praksi. Ovdje spadaju sistemi javljanja i

obavještavanja o samoj pojavi potresa, kao i o mogućim posljedičnim pojavama. Najteže

i najbolnije posljedice su svakako gubitci ljudskih života, ali i razaranja svega što je

čovjek svojim radom stvorio. Nakon razornih potresa ekonomija pogođenog regiona, a i

cijele zemlje se nerijetko nađe u takvim poteškoćama da oporavak nije moguć bez učešća

šire međunarodne zajednice.

6

2. PRINCIPI PROJEKTOVANJA GRAĐEVINSKIH KONSTRUKCIJA

IZLOŽENIH POTRESU

2.1 Pojam potresa i oštećenja građevina usljed potresa

Uzrok nastanka potresa se definiše teorijom (hipotezom) takozvanih ‘tektonskih ploča’.

Osnovna ideja ove pretpostavke, je da je gornji sloj Zemlje-litosfera kompozit većeg

broja velikih tektonskih ploča, odnosno da je sastavljena od niza većih ili manjih djelova

litosfere. Smatra se da zemljinu koru čine deset velikih ploča debljine oko 80 km. One se

oslanjaju na drugi sloj, vanjski omotač Zemljinog jezgra, kojeg čine stijene u skoro

istopljenom stanju. Ovo omogućava pločama da se kreću u pravcu jedne prema drugoj

oko 50mm godišnje. Pomjeranjem ploča stvara se mehanizam za ‘proizvodnju’ većine

zemljotresa (tektonski zemljotresi) u svijetu. Tako se zemljotresi obično dešavaju na

granicama tektonskih ploča pri njihovom pomjeranju jedna prema drugoj što je prikazano

slikom 2.1. Tačke dodira ovih ploča (engl. - tectonic faults) su izvorišta zemljotresa.

Slika 2.1. Pomjeranje tektonskih ploča-tačke dodira (sudaranja, smicanja, podvlačenja)

su izvorišta seizmičke energije

Svi zemljotresi se ne mogu objasniti teorijom ‘tektonskih ploča’ jer su registrovani jaki

zemljotresi i u unutrašnjosti pojedinih ploča (Kina,SAD.) Jedno od objašnjenja je da se ti

zemljotresi javljaju kao posljedica pritisaka na granicama ploča [1].

Za sigurnost neke građevine na seizmičke utjecaje najvažniji su koncepcija

konstruktivnog sistema i kvalitetno izvođenje. Ovo važi i za nosive i za nenosive

7

elemente. Ma koliko bili detaljni, proračun i dimenzioniranje ne mogu zamijeniti

nedostatke u koncepciji i realizaciji nekog građevinskog objekta. Od njih najviše ovise

povoljan odgovor konstrukcije na potres i moguća oštećenja. Poprečna ukrućenost ili

generalno stabiliziranje za horizontalne utjecaje su veoma važni za sigurnost građevina

izloženih potresu. U tu svrhu su potrebni vertikalni elementi dovoljne krutosti i nosivosti.

Dodatno za povoljan odgovor i racionalne dimenzije vertikalnih nosivih elemenata

potrebna je i njihova duktilnost. Najčešći vertikalni nosivi elementi za horizontalno

ukrućene zgrade su: armiranobetonski i čelični okviri, armiranobetonski zidovi,

kombinacije AB zidova i okvira, zidovi od opeke, kao i čelične rešetke u vertikalnim

ravnima. Ipak nije rijedak slučaj da se i u područjima u kojima je zabilježena značajna

seizmička aktivnost mogu naći zgrade sa veoma „slabim“ ili nedovoljnim ukrućenjem za

horizontalne utjecaje od potresa. Posljedica može biti rušenje kompletne građevine, kao

na slici 2.2.

Slika 2.2. Srušena zgrada usljed izrazito male krutosti elemenata za poprečno ukrućenje

(Luzon, Filipini 1990.)

Jedan od veuma čestih uzroka teških oštećenja, pa i rušenja zgrada za vrijeme potresa

jeste fleksibilno ili „mekano“ prizemlje. Nosivi elementi iz gornjih spratova su

jednostavno reducirani u prizemlju. Ovo sve je posljedica želje za većim i fleksibilnijim

prostorima u prizemlju zgrade , najčešće u komercijalne svrhe. Pri tome se zaboravlja na

horizontalne utjecaje, pogotovo na potres.

8

Slika 2.3. Zgrada sa fleksibilnim prizemljem ( Izmit, Turska 1999.)

Slično je i sa naglim smanjenjem krutosti na bilo kojem spratu posmatrano po visini

zgrade, što uzrokuje takozvanu mekanu etažu. Ovo također treba izbjeći.

Slika 2.4. Zgrada s mekanom srednjom etažom ( hotel Slavija, Crna Gora 1979)

Sljedeće nepovljno projektno rješenje je nesimetričan raspored vertikalnih nosivih

elemenata, posmatrano u tlocrtu zgrade. Veliki ekscentriciteti između centra masa i

krutosti mogu dovesti do značajnih torzionih deformacija cijele zgrade. Relativno kruto

jezgro, postavljeno ekscentrično, vjerovatno je glavni uzrok očiglednih teških oštećenja

tih građevina.

9

Slika 2.5. Prikaz nesimetrične zgrade (Izmit, Turska)

Također treba voditi računa da ukupni tlocrt zgrade ima po mogućnosti pravilnu formu,

najbolje kružna, kvadratna ili pravokutna sa malim relativnim odnosom između duže i

kraće strane. U slučaju odstupanja povoljno je nepravilne i komplicirane forme zgrade

pomoću dilatacionih razdjelnica „fuga“ podijeliti na pravilne i jednostavnije oblike.

Ukoliko se zidovi izvode od opeke kao ispunom armiranobetonskih okvira usljed

horizontalnog opterećenja može doći do odvajanja mekših okvira i oštećenja u uglovima,

a postoji i mogućnost od klizanja zida od opeke po spojnici i pojave nepovoljnih reznih

sila na stubovima. Okvirni sistemi naknadno ispunjeni relativno krutim zidovima od

opeke su česti u nekim zemljama krajnjeg Jugoistoga Evrope, pa i Bliskog Istoka. Ovdje

je okvirni nosivi sistem koji bi trebao biti dimenzioniran i za preuzimanje horizontalnih

sila od potresa naknadno ispunjen opekom, što se evidentno nije pokazalo dobro, kod

potresa u tom regionu. Ovo ne treba miješati sa zidovima od opeke kao osnovnim

nosivim sistemom za preuzimanje horizontalnog i vertikalnog opterećenja, a koji se

nakon zidanja uokviruju vertikalnim i horizontalnim armirano betonskim ukrućenjima, ili

kako ih mi zovemo „serkaži“.

10

Slika 2.6. Izgled ispalog zida od opeke (Sjeverna Italija, 2012.)

U urbanim sredinama, pogotovo u centrima velikih gradova sve je manje prostora, pa se

zgrade često ubacuju u preostale međuprostore, pri čemu se ne ostavlja dovoljno

seizmičke razdjelnice između dva objekta. Slično se može desiti i kod potpuno novih

nizova zgrada, ukoliko se zanemare mogući horizontalni utjecaji.

Slika 2.7. Prikaz sudara dvije susjedne zgrade,(Konya, Turska)

Kod montažnih ili polumontažnih konstrukcija osjetljiva mjesta su oslonci

prefabrikovanih nosača, a najčešći uzrok oštećenja su kratke dužine oslanjanja, što može

dovesti do pada nosača, posebno kod jednostavnih uvjeta oslanjanja.

11

Slika 2.8. Prikaz pada glavnog nosača usljed nedovoljne dužine oslanjanja

Ovo je općenito i jedan od glavnih nedostataka prefabrikovanih nosača, odnosno

montažnog načina građenja u poređenju sa monolitnom izvedbom.

2.2 Osnovni principi projektovanja

Kako bi proračun složenog problema bio racionalan i inžinjerski prihvatljiv uvedene su

neke pretpostavke koje značajno skraćuju i pojednostavljuju proračun. Proračun se

zasniva na sljedećim pretpostavkama:

1. materijal je homogen, izotropan i elastičan – pretpostavka o materijalnoj linearnosti, 2.

pomeranja su mala - pretpostavka o geometrijskoj linearnosti,

3. deformacije su male - pretpostavka o geometrijskoj linearnosti,

4. Bernoulli-jevoj pretpostavci da se poprečni presjeci štapa ne deformišu, kao i da u toku

deformacije ostaju ravni i okomiti na deformisanu osu štapa.

Posljedica pretpostavke 2 je da su jednačine u vezama između deformacija i pomjeranja

linearne, posljedica pretpostavke 3 je da su uslovi ravnoteže (veze između vanjskih i

unutrašnjih sila) linearni i posljedica pretpostavke 1 je da su veze između statičkih i

deformacijskih veličina elementa (konstitutivne veze) linearne. Posljedica pretpostavke 4

je da transferzalne sile nemaju uticaja na klizanja, jer se uzima da je prosječno klizanje

jednako nuli.

12

Da bi se pravilno izvelo projektovanje seizmički otpornih građevina mora se voditi

računa o osnovnim principima projektovanja, a to su:

1. Konstruktivna jednostavnost;

2. Jednolikost, simetrija, statička neodređenost;

3. Nosivost i krutost u dva osnovna horizontalna pravca;

4. Torziona otpornost (nosivost) i krutost;

5. Postizanje aksijalno krutih dijafragmi u razinama spratova;

6. Adekvatno temeljenje

Konstruktivna jednostavnost se odlikuje jasnim i direktnim putevima, prenošenja

seizmičkih sila. Time se postižu jednostavnije konstrukcije, čije modeliranje, analiza,

dimenzioniranje, oblikovanje i izvođenje imaju manje nepoznanica. To znači da se sa

većom pouzdanošću može predvidjeti seizmički odgovor.

Jednolikost, posmatrana u tlocrtu zgrade, odlikuje se jednolikim i pravilnim rasporedom

nosivih elemenata, tako da je put prenosa inercijalnih sila od potresa kratak i neposredan.

Sile inercije koje nastaju u težištu masa bit će jednoliko raspoređene po konstrukciji.

Ukoliko je potrebno, jednolikost se može postići podjelom cijele zgrade pomoću

seizmičkih razdjelnica na konstrukcijski neovisne dijelove. Jednolikost konstrukcije,

posmatrano po visini zgrade je isto tako važna jer se žele eliminirati eventualna osjetljiva

područja u kojima bi moglo doći do koncentracije naprezanja ili zahtjeva za velikom

duktilnosti. Uzrok svemu ovome su nagle promjene u raspodjeli nosivosti i krutosti po

visini zgrade, što može biti neposredan uzrok kolapsu konstrukcije. Između raspodjele

masa s jedne strane i raspodjele krutosti s druge strane, treba da postoji uska povezanost

da bi se izbjegli veći ekscentriciteti. Pravilno raspoređeni nosivi elementi omogćavaju

povoljniju raspodjelu seizmičkih utjecaja i ravnomjerniju disipaciju energije unešene

potresom po cjelokupnoj nosivoj konstrukciji.

Zgrade trebaju biti tako projektovane da podnesu horizontalne seizmičke utjecaje u bilo

kom pravcu. Da bi se to postiglo nosivi elementi trebaju biti tako raspoređeni da u dva

međusobno ortogonalna pravca postoji približno ista nosivost i krutost. Odabranim

nosivim sistemom se mora ograničiti pojava većih pomaka koji mogu voditi do

nestabilnosti.

13

Osim poprečne nosivosti i krutosti nosive konstrukcije zgrade moraju posjedovati i

dovoljnu torzionu nosivost i krutost. Torziono kretanje, odnosno uvijanje zgrade oko

vertikalne osovine treba ograničiti jer na neravnomjeran način opterećuje elemente nosive

konstrukcije. U tu svrhu najpovoljnije je glavne elemente za preuzimanje utjecaja od

potresa rasporediti što bliže rubovima zgrade.

Stropne konstrukcije, uključujući i krov, imaju važnu ulogu u ukupnom seizmičkom

odgovoru zgrade. One djeluju kao horizontalne diafragme koje predaju inercijalne sile od

potresa na vertikalne nosive elemente i istovremeno ih povezuju tako da djeluju kao

cjelina za horizontalne seizmičke utjecaje. Značaj stropnih konstrukcija kao horizontalnih

dijafragmi posebno je izražen u slučaju neravnomjernog rasporeda vertikalnih nosivih

elemenata sa različitim oblicima horizontalnog deformiranja.

Stropne i krovne konstrukcije trebaju posjedovati veliku aksijalnu krutost i nosivost, za

uspješno prenošenje sila na vertikalne nosive elemente, kao i za njihovo povezivanje u

cjelinu. Posebna pažnja treba biti posvećena izduženim tlocrtima zgrada, velikim

otvorima u stropovima, te naglim promjenama krutosti ili položaja vertikalnih nosivih

elemenata iznad i ispod promatrane spratne dijafragme. Otpornosti na seizmičko

djelovanje doprinose stropovi koji osiguravaju jednake pomake svih vertikalnih

ukrućenja u razini jedne etaže. Zbog toga treba prilikom projektiranja predvidjeti strop

odgovarajuće krutosti i otpornosti na gravitacijske i inercijalne sile.

Velik doprinos otpornosti zgrade na seizmičko djelovanje imaju temelji. Potrebno je zato

zgrade odgovarajuće temeljiti te osigurati vezu između nosive nadgradnje i temelja, kako

bi se omogućilo njihovo zajedničko djelovanje kao cjeline u oba smjera.

Složeni konstrukcijski sistemi, sastavljeni od okvira i zidova različitih krutosti, potrebno

je temeljiti na trakama ili, kada se predviđa gradnja podruma, na ravnoj ploči povezanoj

zidovima s gornjom pločom (sandučasti - šuplji temelj).

Kada su stubovi konstrukcije oslonjeni na temelje samce, treba ih povezati podrumskom

pločom ili veznim gredama u oba smjera, a koje mogu poslužiti i kao oslonac fasadnim i

pregradnim zidovima.

14

2.3. Kriteriji za pravilnost konstrukcije u osnovi zgrade

Osnovni kriteriji za pravilnost konstrukcije su:

1. Krutost za horizontalna opterećenja i masa su simetrično raspodjeljeni u osnovi zgrade

u odnosu na dvije međusobno ortogonalne osovine.

2. Konfiguracija u osnovi je kompaktna, kontura tlocrta svakog sprata prestavljena je

poligonalnom konveksnom linijom. Manja odstupanja od pravilnog tlocrta sprata ne

ugrožava regularnost u osnovi ukoliko ne umanjuju aksijalnu krutost stropne

konstrukcije i ukoliko površina uvučenog dijela tlocrta, koji odstupa od konveksne

poligonalne obvojnice, ne iznosi vise od 5 % od ukupne površine sprata.

3. Aksijalna krutost sprata je dovoljno velika u poređenju sa poprečnom krutosti nosivih

elemenata, tako da deformacija sprata ima mali uticaj na raspodjelu sila između

velikih nosivih elemenata. Posebnu pažnju treba posvetiti nepravilnim tlocrtima

zgrada, L,C,H,T ili X oblika. Krutost krajnih dijelova ovih tlocrta treba biti usporediva

sa središnjim da bi mogla biti ispunjena pretpostavka o aksijalno krutim dijafragmama.

4. Vitkost zgrade, posmatrano u tlocrtu, α=Lmax /Lmin nije veća od 4, gdje su Lmaxi Lmin

veća i manja tlocrtna vrijednost zgrade respektivno, mjerene u dva ortogonalna pravca.

5. Na svakom nivou i za svaki analizirani pravac x ili y konstuktivni ekscentritete0 i

torzioni poluprečnik r moraju ispunjavati sljedeća dva uslova:

e0 x ≤0.30 ∙ r x (2.1)

r x ≤ ls

Gdje su:

e0 x- razmak između centra krutosti i centra mase, mjereni duž x pravca koji je okomit na

analizirani pravac;

r x- kvadratni korijen količnika torzione krutosti i poprečne krutosti u y pravcu;

ls– poluprečnik obrtanja sprata (kvadratni korijen količnika polarnog momenta inercije

tlocrta sprata proračunatog u odnosu na centar mase sprata i površine tlocrta sprata).

6. Kod jednospratnih zgrada centar krutosti je definiran kao središte poprečne krutosti

svih primarnih elemenata za preuzimanje seizmički uticaja. Torzioni poluprečnik r je

definiran kao kvadratni korijen iz količnika globalne torzione krutosti, promatrano u

odnosu na centar poprečne krutosti, i globalne poprečne krutosti u promatranom pravcu

uzimajući u obzir sve primarne elemente za preuzimanje seizmičkih utjecaja u tom

pravcu.

15

7. U višespratnim zgradama su moguće samo približne definicije centra krutosti i

torzionog poluprečnika. Pojednostavljena definicija u svrhu klasifikacije prema

regularnosti konstrukcije, posmatrano u tlocrtu, kao i za približnu analizu torzionih

efekata moguća je ukoliko su zadovoljena slijedeća dva uslova:

a) Svi nosivi sistemi za preuzimanje poprečnog opterećenja, kao što su jezgra, nosivi

zidovi ili okviri, vode se neprekinuto od temelja do vrha zgrade.

b) Deformisane forme pojedinih nosivih sistema uslijed horizontalnog opterećenja

mnogo se ne razlikuju. Ovaj uvijet se može smatrati ispunjenim u slučaju okvirnih

sistema, ili sistema sa zidovima, i nije zadovoljen kod mješovitih sistema.

8. Ako su ispunjeni uslovi a) i b) koji su navedeni u tački 7. položaj centra krutosti i

torzioni poluprečnici na svim spratovima mogu biti računati za sistem sila proporcionalan

pojednostavljenoj trokutnoj raspodjeli po visini zgrade, koji uzrokuje jedinični pomak

vrha pojedinih nosivih elemenata koji preuzimaju horizontalno opterećenje.

9. Kod okvirnih sistema sa vitkim zidovima sa prevashodno fleksionim deformacijama

veličine iz predhodno navedenog u tački 8. mogu se računati preko momenta inercije

poprečnog presjeka vertikalnih elemenata. Ukoliko je, osim fleksione deformacije

značajna i smičuća deformacija, ona može biti uzeta u obzir koristeći ekvivalentni

moment inercije poprečnog presjeka.

16

5. ZAKLJUČAK

Utjecaj potresa na oblikovanje građevina i njihovih konstrukcija je veuma značajan. Sva

znanja iz područja potresnog inženjerstva su neophodna velikom broju građevinskih

inženjera i arhitekata. Potresi su prirodna pojava općenito neprevidivog karaktera, a

posljedice njegovog djelovanja imaju nažalost nerjetko razmjere katastrofe.Konstrukcije

treba tako proračunati i konstruirati da u slučaju potresa ne dođe do lokalnog ili

globalnog loma. Sistem treba zadržati cjelinu i nosivost i poslije potresa. Konstrukciju

treba proračunati i konstruirati da se odupire seizmičkom djelovanju s velikom

vjerojatnošću, bez slučajnog oštećenja i ograničenja upotrebe, a cijena obnove ne smije

biti neproporcionalno visoka u usporedbi s cijenom konstrukcije.Kapacitet nosivosti

konstrukcije na seizmičko djelovanje, u nelinearnom području, općenito se dopušta

smanjiti u odnosu na odgovarajući u linearnoelastičnom odzivu. Protupotresnom zaštitom

moraju se ostvariti određeni društveni i ekonomski ciljevi. Stoga država svojim tehničkim

zakonodavstvom propisuje što i kako treba graditi i ne dopušta da gradnja ovisi samo o

volji investitora.

17

LITERATURA

[1]M. Llunji , Aseizmičko projektovanje i arhitektura, Msproject ,2014.

[2]M.Hrasnica, Seizmička analiza zgrada,Sarajevo, 2005.

[3]M.Čaušević, Potresno inženjerstvo, Zagreb, 2001.

[4]M.Hrasnica, Aseizmičko građenje, Sarajevo, 2008.

[5]Božidar S. Pavičević, Aseizmičko projektovanje i upravljanje zemljotresnim rizikom,

Podgorica 2000.

.

18