Zeleni dodatak - Septembar 2010

6
SEPTEMBAR 2010. DRUGA STRANA MEDALJE ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM U SRBIJI ŠESTO MASOVNO IZUMIRANJE U ISTORIJI PLANETE JE VEĆ U TOKU zeleni dodatak

Transcript of Zeleni dodatak - Septembar 2010

Page 1: Zeleni dodatak - Septembar 2010

S E P T E M B A R 2 0 1 0 .

DRUGA STRANA MEDALJEZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM U SRBIJI

ŠESTO MASOVNO IZUMIRANJE U ISTORIJI PLANETE JE VEĆ U TOKU

zelenidodatak

Page 2: Zeleni dodatak - Septembar 2010

1S

ŠESTO MASOVNO IZUMIRANJE U ISTORIJI PLANETE JE VEĆ U TOKU

Sporo izumiranje i nastajanje novih vrsta je normalan proces u toku evolucije, međutim, i pored njega u zadnjih 540 miliona godina bilo je 5 masovnih izumiranja na Zemlji prouzrokovanih naglim događajima poput udara meteora i sl. Trenutno (šesto) maso-vno izumiranje je specifično jer je direktno uzrokovano jednom vrstom , čovekovim aktivnostima. Tačnije, od 1600-te godine brzina izumiranja se drastično ubrza-vala zbog porasta broja ljudi na planeti i potrošnje prirodnih resursa, industrijalizaci-je. Potrošačka globalna histerija dovela je u pitanje i sam opstanak svih živih bića na Zemlji. Efekat padajućih domina, u ovom slučaju padaju vrste, jedna za drugom, a jedna od domina možemo takođe biti i mi sami.Izveštaj Living Planet Report za 2009. go-dinu tvrdi da:

-jednoj četvrtini svih vrsta sisara na planeti, preti potpuni nestanak-jednoj osmini svih vrsta ptica na planeti, preti potpuni nestanak-jednoj trećini svih vrsta vodozemaca na planetipreti potpuni nestanak-pred izumiranjem je oko 50% biljaka-za samo 30 godina uništeno je oko 50% močvarnih područja-procenjuje se da svakoga dana nestane oko 72 vrste (3 vrste svakog sata)

Dnevno nestaje oko 70 vrsta sa lica zemlje, mnoge od njih nisu nikada ni ot-krivene

Po starijim izvorima tokom 2002. godine preko 34 000 biljnih vrsta i 5 200 životinjskih vrsta širom sveta su bile pred potpunim izu-

miranjem, a mnogo hiljada vrsta izumre pre nego što budu uvrštene u spisak ugroženih. Tekuća globalna brzina izumiranja je bila 20 000 vrsta godišnje, eksponencijalno veća od praistorijske brzine izumiranja dinosau-rusa. (*Izvor podataka - enciklopedija En-carta iz 2002.godine.), a po drugim proce-nama 30 000 vrsta godišnje. 850 vrsta biljaka je ugroženo samo u Re-publici Srbiji, a od toga 171 vrsta se vodi kao iščezla.

Poređenje sa prethodnim masovnim izu-miranjima

Masovno izumiranje je pojam za oštro smanjenje broja živih vrsta (biljaka, si-sara, ptica, reptila, vodozemaca, riba, beskičmenjaka) u relativno kratkom vre-menskom periodu. Otkada je počeo život na Zemlji, bilo je nekoliko takvih masovnih izumiranja. Poslednje je bilo na prelazu Krede u Tercijar, pre 65 miliona godina, koje je privuklo najviše pažnje te je najpoznatije zbog istrebljenja dinosaurusa.U zadnjih 540 miliona godina bilo je 5 masovnih izumiranja na Zemlji ( listu sa opi-sima razloga i vremenskih perioda možete videti na ovom linku) gde je nestalo oko 50 % životinjskih vrsta, a za najveće izumi-ranje u istoriji se smatra da se dogodilo pre oko 251 milion godina kada je prema proce-nama fosilnih dokaza oko 96 % tadašnjeg živog sveta izgubljeno, dok je na kopnu više od tri četvrtine svih živih bića izumrlo, čime uzrok izumiranja verovatno nije bio vezan isključivo za događaj na kopnu.Danas, biolozi veruju da smo usred najveće epizode izumiranja od nestanka dinosauru-

sa pre 65 miliona godina isključivo zaslu-gom čovekovog odnosa prema prirodi tj. sebi samome. Današnje izumiranje sma-tra se 6. masovnim izumiranjem u istoriji planete.

70% biologa smatra da je današnja era deo masovnog izumiranja, verovatno najbrža ikada. Neki, kao što su E. O. Wilson sa Har-varda, predviđaju da bi ljudsko uništavanje biosfere moglo označiti izumiranje polovine svih današnjih živih vrsta u sledećih 100 godina.

Glavni razlozi izumiranja i ugroženosti vrsta su:

-Uništavanje staništa (isušivanje močvarnih zemljišta, seča i krčenje šuma, širenje gra-dova, industrija, auto putevi i brane)-Komercijalna eksploatacija (sakupljanje bilja, lov, trgovina životinjama)-Šteta izazvana unošenjem stranih, nedomaćih vrsta-Zagađenje Komercijalna eksploatacija i industrijalizaci-ja je nanela stravičnu nepopravljivu štetu. Primer čitave industrije za izlovljavanje kitova, koja je dovela ovu vrstu na samu ivicu nestanka. Lov afričkog crnog noso-roga koji je umalo potpuno izlovljen, samo zbog roga koji je navodno afrodizijak, itd. Takvih zabluda ima u nedogled jer potrošačko društvo se upravo temelji na predrasudama i neznanju.

72 VRSTE NESTAJE SVAKOG DANA

zeleni dodatak

ZEITGEIST-POKRET.COM

Page 3: Zeleni dodatak - Septembar 2010

SS

Nebrojeni su primeri izlovljavanja svega što je živo u cilju preprodaje na svetskim tržištima:

- Farmacije- Krzna- Kože- Hrane- Kozmetike- Nakita- Suvenira- kućnih ljubimaca- filmske industrije- šou biznisa- zooloških vrtova- zabavnih centara Novodonešene (veštački ubačene) vrste su pojava koja sve više u postojećim eko-sistemima izaziva ozbiljno uništavanje domaćih autohtonih vrsta. Autohtone vrste životinja mogu biti uništene slučajnim ili namernim unošenjem vrsta koje počinju da se “takmiče” sa domaćim vrstama ili su čak ove njihov plen. U pravilu domaće vrste nemaju šanse za opstanak u tim relaci-jama , pa postaju ugrožene a vremenom brojčano oslabljene i potpuno nestaju.Efekti ovakvih delovanja u prirodi su nepo-pravljivi, njihovo širenje se ne može više zaustaviti. Primeri tzv. invazionih vrsta su nebrojeni i po tom pitanju su pravljene nev-erovatne greške, uglavnom po pitanju un-osa novih vrsta riba ipa čak i velikog broja invazionih vrsta biljaka.

Zagađenje prirodnih staništa je vrlo bitan faktor izumiranja. Toksične hemikalije chlo-rinatid hydrocarboni, pr.dichlorodiphenyltri-chloroethan (DDT) i polychlorinat biphenyl (PCB) su postali sveprisutni zahvaljujući svetskoj trgovini proizvodnjom nezdrave hrane i načinom njene obrade . Ove štetne materije nalaze se u hrani i tvremenom završavaju u prirodnim staništima i ostaju da kruže doslovno svuda, a kako je eko-sistem jedna celina posledice su očigledne. Konačni katastrofalan učinak je na vrste koje su pri vrhu lanca ishrane.

Biodiverzitet (raznolikost) živih vrsta

Preživljavanje ekosistema kao što su šume, močvare i koralni grebeni zavisi od biodiverziteta,tj. od raznolikosti biljaka, životinja i staništa. Iseljenje ili nestanak jedne ili više vrsta može trajno uništiti ekosistem ili voditi u njegovo sigurno pro-padanje. Nepovratni gubitak biodiverziteta (raznovrsnosti živog sveta) ima trajni uticaj na opstanak preostalih vrsta, uključujući tu i čoveka. Čovek zavisi od raznolikosti vrsta i čistoće ekosistema zbog hrane, vode, vazduha i čistog tla za agrokulture. Dovoljno je pome-nuti da se samo 40% novih lekova u medi-cinskoj farmaciji dobija od biljaka i životinja.

Postoje 3 vrste bioverziteta :Genetskii diverzitet podrazumeva varijabil-nost zivih vrsta na Zemlji i geneticku in-formaciju o svim vrstama biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama na Zemlji koje, svaka ponaosob, imaju specificnu genetsku kombinaciju stvorenu evolucijom i koja se ne može ponoviti u drugim vrstama.

Specijski diverzitet obuhvata ukupan broj organskih vrsta u svim ekosistema na Zem-lji, od prapocetaka zivota. Prema nekim podacima, Zemlju nastanjuje između 5 do 80 miliona biljnih i životinjskih vrsta, od kojih je poznato i opisano samo oko 1,5 miliona vrsta. Postoji milion malih beskickmenjaka (uglavnom insekata) koji cine 73% sveuku-pnog zivog sveta. Od opisanih životinjskih vrsta 4.763 su sisari, 9.946 ptice, a reptila, vodozemaca i riba je vise od 35.000.

Ekosistemski diverzitet označava ukupnu raznovrsnost staništa i biocenoza, kao i ekoloških procesa u biosferi.

Apeli, sporazumi i odluke međunarodnih ekoloških institucija su izgubili svaki smisao - trend izumiranja ne samo da nije sprečen već je u porastu!

Iako su UN proglasili 2010. godinu godinom bioraznolikosti, odnosno odredili joj primar-ni cilj - zaustaviti gubitke prirodnih staništa mnogih životinjskih i biljnih vrsta, odnosno zaustaviti dramatičan čin izimiranja eko-sistema - ipak do danas nisu učinjeni bitni pomaci u tom smeru.O tome nabolje govore stručnjaci koji prate razvoj događaja na terenu. Ne samo što trend izumiranja nije zaustavljen, već je na žalost u porastu. Ključ za globalni spora-zum o zaštiti svjetske raznolikosti biljnog i životinjskog sveta trebao bi se donijeti na ovogodišnjoj UN-ovoj konferenciji o bioraznolikosti u Japanu.

I dok su u UN mnogi složni kako bi ta konferencija trebala izbeći probleme prošlogodišnje UN-ove klimatske konfer-encije u Kopenhagenu mi i dalje živimo u svetu u kom i dalje postoji krivolov i trgovina životinjama, biznis koji svake godine donosi između pet i osam milijardi dolara i čije su žrtve preko 350 miliona biljaka i životinja.Možemo li se dozvati zdravom razumu i priznati sebi da je čitav rad institucija kao što su UN bio ipak nedovoljan i na neki način uzaludan jer se i dalje ne govori i ne radi ništa na suštinskim problemima koji dovode do takvog pogrešnog ponašanja i štetnih uticaja čoveka na prirodu. Imamo li obavezu to uraditi ?Da li uopšte ima smisla tražiti način da se održi stabilan ekosistem u kojem se može održati ljudska civilizacija sa ovakim načinom života i sa ovako bolesnim siste-mom vrednosti u kojem živi ?

Promena u pristupu problemu

Može li ljudska vrsta ipak preživjeti, može li ljudska civilizacija zaustaviti ovo masovno izumiranje vrsta i spasiti sebe od nestanka sa lica Zemlje ?Činjenica je da većinu ljudi ne shvata ili svesno ne prihvata biološku pove-zanost čoveka sa prirodnim okruženjem. Većina ljudi ne razume ili ne razmišlja o međupovezanosti svih tih lanaca i prirod-nih procesa koji takođe obuhvataju i našu hranu, vazduh i vodu. Ne može postojati novčana ili slična kazna koja će sprečiti kompanije da 3 miliona tona otrovnih hemikalija godišnje ne ispuštaju u životnu sredinu. Mora se prvo krenuti od uz-roka koji su doveli do toga da takva industri-jska fabrika postoji i zbog čega krijući izliva otrov ? Šta motiviše te ljude da to rade ?

Ako se zna da trgovina životinjama i krivo-lov čine tržište na kojem se godišnje okrene oko 6 milijardi dolara, gde se preproda oko 350 miliona biljaka i životinja. Možemo li i dalje očekivati da će takvo ponašanje sprečiti finansijske kazne ili zatvori ? Nara-vno da ne. Poslednjih 50 godina su jasan dokaz da i pored oštrih zakonskih kazni tak-va ponašanja i dalje opstaju i ljudi iznalaze nove i nove načine da zarade. U svetu u ko-jem je siromaštvo u porastu i gde korupcija cveta, briga za životnu sredinu nikad neće biti pitanje od veće važnosti.Ekološke organizacije i mnogobrojni “green” pokreti na žalost reaguju tek nakon katastrofa i uspevaju se baviti samo otklan-janjem posledica, ali ne i uzrocima. Njihov trud je vredan poštovanja ali nije dovoljan i ne garantuje dugoročno rešenje.

2zeleni dodatak

Page 4: Zeleni dodatak - Septembar 2010

3S zeleni dodatak

DUŠAN SADIKOVIĆ

Primer je poslednja naftna katastrofa u Meksičkom zalivu gde se pored hiljada sati televiyijskog programa i imena kompanije koja ne silazi sa prvih stranica vodećih svetskih novina, apsolutno niko nije usudio javno postaviti pitanje - a zbog čega dan-as u 2010. godini i dalje koristimo naftu ?! Zbog čega je kompanija British Petroleum (krivac za katastrofu) ujedno i jedini izvor informacija o istoj ?!

Činjenica je da se, zbog postojećih me-hanizama sistema u kojem živimo, naš opstanak nalazi pod ozbiljnom pretnjom. Sistem u kojem su ljudi motivisani profitom nastavlja da sprovodi ciljeve kratkoročne

dobiti, ignorišući dugoročno razaranje. Današnja industrija prelazi sve granice kako bi proizvela najjeftiniju, najkonkurent-niju hranu, pritom žrtvujući čak i nutritivno zdravlje samog čoveka. U takvom slepom sistemu skoro da je i smešno za očekivati brigu za opstanak drugih vrsta.Pitanje problema izumirnja vrsta na Zem-lji mora postati od apsolutno prioritetne važnosti na svim nivoima. Ono zahteva da konačno promenimo i način kako razmišljamo o tom problemu. Edukacija nam je potrebna na svim nivoima, besplat-na i dostupna svim ljudima širom planete! To je najmanje što možemo već sada da uradimo.Minimalizovati ličnu kupovinu je takođe

mogući oblik raskida sa dosadašnjim podržavanjem potrošačke globalne histerije koja je dovela u pitanje i sam op-stanak svih živih bića na Zemlji. Ukoliko počnemo da ispitujemo suštinske uzroke koji nas vode u masovno izumiranje i da učimo iz prirodnih procesa, logički sled razmišljanja će nas, zajedno sa suges-tivnim zaključcima, dovesti do prihvatljivijeg ljudskog ponašanja koje će nam pomoći da zadovoljimo naše potrebe a da ne narušimo biološku ravnotežu ekosistema.Promenom stava i daljim širenjem svesti, prekidamo ovaj lanac sigurnog samouništenja, jer on ne funkcioniše bez Nas.

Ne postoji prostor na zemlji koji je nenas-eljen ili prazan. Od najvrelijeg peska Sa-hare preko najhladnijih i najmračnijih du-bina svetskog mora do Arktičkih glecera, život u svim svojim oblicima cveta. Bilo u obliku bakterijske ćelije ili slona, svaki ob-lik, svaka jedinka igra svoju ulogu u eko-sistemima ove planete.Šuma, kao najsloženiji ekosistem je os-novni nosilac biološke raznovrsnosti. Kada kažemo biološka raznovrsnost mislimo na ukupan broj vrsta (biljnih i životinjskih) koji naseljavaju jednu površinu.Na godišnjem nivou, u svetu se poseče 13 000 000 hektara šume! Dok je čovek sekao sekirom, šuma je imala malo vre-mena da se obnovi. Onda su radne mašine uzele stvar u svoje ruke i priroda je tada

izgubila borbu. Mašina ulazi u šumu i započinje seču. Za svoj rad koristi fosilna goriva (naftu ili benzin) i njihovim sagore-vanjem nastaju: sumporni oksidi (SOx), hloro i bromo-ugljovodonici, ugljendiok-sid (CO2), ugljenmonooksid(CO) i azotovi oksidi(NOx). Sumporni oksidi se izdižu u atmosferu, ulaze u oblake, mešaju se sa vodom i daju sumpornu kiselinu koja pada u obliku kiselih kiša. Ove kiše su jako opasne jer osim što mogu izazvati opekotine na koži, direktan kontakt sa površinom biljke dovodi do raz-aranja voštanih materija i izlaganja biljnih tkiva patogenim bakterijama i gljivicama, što dalje dovodi do uništenja jedinke. Kisele kise deluju na zemljište, menjajući mu Ph, tako da zaustavljaju procese razlaganja

raznih materija i umanjuju pri tome količinu minerala dostupnih za biljke. Takođe spira-ju neke elemente (Mg,Ca) u dublje slojeve čineći ih nedostupnim za korenov sistem. Kisele kiše menjaju i pH vode u rekama i jezerima, što dovodi do značajnih promena u ravnoteži vodenih ekosistema, uzroku-je smanjenje rasta i razvića ribe (ribe ne mogu da stvaraju ikru, a već stvorena ikra ugine). Povećana kiselost takođe dovodi do promene u oksido-redukcionim procesima i promene u lancima ishrane.

Ne postoji prostor na zemlji koji je nenaseljen ili prazan

zeleni dodatak

Page 5: Zeleni dodatak - Septembar 2010

S4

ZELENI DODATAK - Dodatak o zaštiti životne sredine - Glavni i odgovorni urednik: Branislav Jonaš - Lektura, prelom i grafička obrada: Šapa Sindikat d.o.o. - Tiraž: 1000 - Štampa: Štamparija Grafika, Leskovac - Novina je publikovana kao deo projekta “Zeleni lideri”, - Podrška: Ministarstvo omladine i sporta Reupblike Srbije - Realizator: Resurs centar Leskovac - Adresa: Strahinjića Bana 3, Poštanski Fah 72, 16000 Leskovac, Srbija - Tel/Fax: 016 232 811 / 016 232 812 - [email protected] - www.rcleskovac.rs /// Mišljenja i stavovi u iznetim tekstovima su isključivo mišljenja i stavovi autora/autorki i ni na koji način ne odražavaju stavove redakcije i Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije ///

Naime, dolazi do rastvaranja metala iz podloge, u prvom redu Al I Hg, koji su jako toksicni za ribe i druge organizme. 1 g ovih metala je dovoljan da zagadi 1000L vode!Preko zemljišta i vode kisele kiše dospe-vaju u životinje i plodove biljaka, što može dovesti do trovanja ljudi hranom. Deluju takođe i na metalne konstrukcije i kul-turne spomenike dovodeći do razaranja površinskih slojeva materijala od koga su izgrađeni.

Visoke količine CO2 u atmosferi nastale sagorevanjem fosilnog goriva uzrokuju fenomen “Staklena bašta”, tako što se CO2 u Zemljinoj atmosferi ponaša kao krov stak-lene bašte. Sunčevi zraci prolaze kroz sloj CO2, dolaze do površine Zemlje, zagrevaju je, međutim ne mogu se vratiti u kosmos jer im sloj CO2 ne dozvoljava. Zato se više puta vraćaju na Zemlju i zagrevaju je više no što bi trebalo. Toplota koja ostaje zaro-bljena dovodi do porasta temperature na

globalnom nivou, topljenja glecera, porasta nivoa Svetskog mora i uopšte promena us-lova života.NOx koji se emituju pri sagorevanju fosil-nih goriva su takođe jedan uzroka pojave “Staklene bašte”. Osim ovoga, štetne kara-kteristike azotovih oksida su : stvaranje kiselih kiša, smanjenje vidljivost I (stvaran-jem fotohemijskog smoga), razaranje ozo-na u višim slojevima atmosfere, stvaranje štetnog ozona u nižim slojevima atmosfere.Jedno drvo proizvede za jedan dan dovolj-no kiseonika za disanje troje ljudi. Jedan hektar šume je u stanju da dnevno apsor-buje 280kg CO2, što je ekvivalentno disan-ju 200 ljudi. Na godišnjem nivou upije 100t prašine i čestica aerosli, kao i 60% ukupne količine štetnog SO2. Prisustvo drvoreda u gradu dovodi do smanjenja buke za 25% . Fitoncidi koje stvara drveće do 200 puta smanjuje broj bakterija u vazduhu.Kada sledeći put budete želeli da posečete drvo ili kupite živu jelku za Novogodišnje praznike, imajte na umu koliko ćete u stvari naškoditi sebi, Vašim bližnjima i svojoj oko-lini. Razmislite o tome... Mislite zeleno!

zeleni dodatak

IZRAZI I POJMOVI IZ ZAKONA O UPRAVLJANJU OTPADOM U SRBIJI

Klasifikacija otpada jeste postupak svrstavanja otpada na jednu ili više lista ot-pada koje su utvrđene posebnim propisom, a prema njegovom poreklu, sastavu i daljoj nameni.

Mobilno postrojenje za upravljanje ot-padom jeste postrojenje za iskorišćenje ili tretman otpada na lokaciji na kojoj otpad nastaje, koje se zadržava u vremenski ograničenom roku na jednoj lokaciji i koje je takve konstrukcije da nije vezano za pod-logu ili objekat i može se premeštati od lo-kacije do lokacije.

Posebni tokovi otpada jesu kretanja ot-pada (istrošenih baterija i akumulatora, otpadnog ulja, otpadnih guma, otpada od električnih i elektronskih proizvoda, otpad-nih vozila i drugog otpada) od mesta nas-tajanja, preko sakupljanja, transporta i tret-mana, do odlaganja na deponiju.

Postrojenje za upravljanje otpadom jeste stacionarna tehnička jedinica za skladištenje, tretman ili odlaganje otpada,

koja zajedno sa građevinskim delom čini tehnološku celinu.

Proizvođač otpada jeste privredno društvo, preduzeće ili drugo pravno lice, odnosno preduzetnik, čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili čijom aktivnošću prethod-nog tretmana, mešanja ili drugim postupc-ima dolazi do promene sastava ili prirode otpada.

Transport otpada jeste prevoz otpada van postrojenja koji obuhvata utovar, prevoz (kao i pretovar) i istovar otpada.

Centar za sakupljanje jeste mesto određeno odlukom opštine, grada, odnosno grada Beograda (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave), na koje građani do-nose uglavnom kabaste predmete, kao što su nameštaj i bela tehnika, baštenski otpad i materijal pogodan za reciklažu.

IT-RECYCLING.BIZ

Page 6: Zeleni dodatak - Septembar 2010

DRUGA STRANA MEDALJE RAMBOAMADEUS.COM

Dobro je, Malo po malo , svi su se raskokodakali na temu ekologije, čisti se, pere, mete, sku-pljaju se stare novine i plastika, najlon kese su postale državni neprijatelj broj jedan, svi-ra se , pjeva, djeca prave izložbe i maskem-bale, organizuju se festivali, nekako me sve podsjeća na priče o radničkom poletu iz 1946 te, kada su ljudi mahom bili zaneseni u stvaranju novog , socialističkog društva.

Taj euforični talas me je zapljusnuo jače nego što sam zapravo htio, pa me proglasiše u raznim prilikama za Ekologa i glavnog dušebrižnika za planetu, u tom smislu, smatram za dužnost da kažem nekoliko riječi koje se tichu ove teme. U poljoprivrednim apotekama se u potpuno slobodnoj prodaji nalaze dva preparata- “Gramoxon” i “Lanate”, kojima seljaci prs-kaju svoje usjeve i bašte.

“Gramoxon” je na listi bojnih otrova, zabran-jen u evropskoj uniji, visoko kancerogen i opasan, bojni otrov protiv kog ne postoji antidot niti lijek. Seljaci ga koriste kao herbi-cid, protiv korova, međutim gramoxon ubija i mnogo otpornije organizme!

“ Lanate” je otrov koji je Nato koristio za trovanje životinja na terenu gdje bi trebali postaviti logor, dakle, Divlje svinje, pustin-jski psi, lavovi, medvedi, zmije, sve ono što bi vojnicima zagorčavalo život na terenu, ali je i on, kao previše opasan po čovjeka izbačen iz upotrebe!

Ovdje se Lanate koristi kao vrlo djelotvoran insekticid. Pa naravno, ako može da obori medveda, da je djelotvoran protiv biljnih vaši, i na kraju završi u našim stomacima!

Naši poljoprivrednici, naročito onaj neukiji dio- (čitaj većina), krkaju ove preparate po sistemu – što više to bolje, što iz neznanja, što iz lijenosti da mehanički pleve usjeve. Kontrola postoji, ali samo na velikim pol-joprivrednim dobrima, sam Bog zna koliko mali proizvodjači krkaju tih preparata po povrću, voću, usjevima.

Za svoje lične potrebe seljaci naravno ima-ju posebne bašte, gdje ne sipaju nikakve otrove, tu im nije teško da mehanički opleve i zaštite plodove od štetočina.

Naravno, u Evropi već neko vrijeme koriste BT (bacilos turgenciencis) prirodne i za čovjeka potpuno bezopasne preparate .

Njemci su nadalje otišli, shvatili su da im se uloženi novac uikontrolu ispravnosti proiz-vodnje hrane višestruko vraća kroz manje račune za liječenje stanovništva!

Ono što treba reći ovom prilikom je da su kod nas (Tu mislim i na Srbiju i na Crnu Goru, u obije države se s oproštenjem osjećam domaćim) redovi na onkologiji za Zračenje i hemoterapiju dugi po 6 mjeseci, da je zapravo prava epidemija kancera svih vrsta, ali prednjače ovi koji napadaju organe za varenje. Ne treba biti mnogo bistar pa podatke o upotrebi zabranjenih herbicida i insekticida dovesti s ovima u direktnu vezu.

Kada se ovi preparati i kod nas zabrane , i u upotrebu uvedu medicinski prihvatljivi po svetskim standardima, za niansu će mi biti lakše da podsnosim tu lukrativnu titulu “borca za ekologiju” .

Do tada, gorak ukus u ustima imaću svaki put kad vidim neko dijete kako uživajući za-griza jabuku, krušku ili šargarepu, misleći kako unosi nešto zdravo u organizam.