ZAVRŠNI RADOVI NA MOSTOVIMA1 Brtvljenje (izolacija) kolničke pločePrije ikakva razmatranja o načinima brtvljenja (izolacije) kolničke

ploče valja znati tri stvari:Onemogućivanje pristupa vode s kolnika (koja je u pravilu onečišćena, pa prema tome nosi ugrozu za trajnost nosivoga sklopa) neizostavan je uvjet trajnosti mosta;Nijedan kolnički zastor nije potpuno nepropustan za vodu, pa ni ljeveni asfalt.Stoga se kolnička ploča mora dobro zaštititi od prodiranja onečišćene, dakle ugrozujuće (agresivne) vode.

Najveća ugroza trajnosti nosivoga sklopa mosta prijeti od soljenja kolnika.

1

1 Brtvljenje (izolacija) kolničke pločePrema tome, tako dugo dok se bude rabila sol kao zaštitno

sredstvo protiv djelovanja mraza, između kolničke ploče i kolničkoga zastora morat će se ugrađivati otporni brtveni(izolacijski) sloj.

Danas se za brtvljenje gotovo u pravilu rabe bitumenski listovi (“trake”) što se međusobno lijepe vrućim postupkom (plamenikom).

Gdjekada se rabe i brtveni listovi od bakra, aluminija ili različitih plastičnih masa.

Međutim, sve do nedavno za brtvljenje se je rabio sloj asfaltnog mastiksa debljine 1 cm, bogat bitumenom (14 ÷16 %).

Brtveni sloj od pješčanog asfalta ( asfalta s pijeskom kao punivom /agregatom/) također debljine 1 cm dobro prianjaza podlogu i ima znatnu posmičnu čvrstoću pa je prikladan za veće uzdužne nagibe kolnika.

2

1 Brtvljenje (izolacija) kolničke pločePrije je znatan tehnički problem predstavljala pojava tz.

klobukâ na asfaltnom kolničkom zastoru.Oni su se pojavljivali zbog hlapljenja vode iz betona.Taj se je problem rješavao ugradbom sloja tz. staklenog

“voala”, za razdvajanje.Međutim, tako se je povećavala opasnost od podlijevanja

površinske vode pod brtveni sloj na mjesta što su neoštećena, jer sloj staklenog voala djeluje i kao procjedni(drenažni) sloj.

Zbog toga je stakleni voal donosio više štete nego koristi.Danas se ovaj problem rješava izvedbom prijemaza od

epoksidne smole, što djeluje kao parna brana.Iznad brtvenoga sloja mora se uvijek izvesti zaštitni sloj. Na cestovnim mostovima najprikladnije je taj sloj izvesti od

ljevenog asfalta. 3

1 Brtvljenje (izolacija) kolničke pločeNa željezničkim mostovima taj je sloj od betona debljine 5

cm, armirana točkasto zavarenim mrežama.Državne ustanove za gospodarenje mostovima ( u nas su to

ponajprije Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste, na državnoj razini) redovito propisuju tehničke uvjete za izvedbu brtvenoga sloja.

Propisuje se u prvom redu vrst brtvenoga sloja, dopustiva odstupanja (“tolerancije”) od ravnosti površine betonske kolničke ploče, te način obradbe ove površine prije ugradbe brtvenoga sloja.

Vrlo je važno pomnjivo obraditi reške uz rubnjake, te uza slivnike, stupce ograde, rasvjetne stupove, uz prijelazne naprave itd.

Ti će se detalji predočiti u dotičnim odjeljcima.U tehničkom opisu mosta, a osobito u troškovniku sve

pojedinosti moraju se potanko navesti. 4

2 Kolnički zastoriRed je prvo spomenuti povijesne kolničke zastore poput onih

od kamene ili drvene kocke, te druge vrsti popločenja(npr. od klinkera).

Oni se više ne rabe na mostovima.Ako se na cesti izvodi betonski kolnik, prirodno je i na

mostu predvidjeti takav kolnik.Betonski kolnik na mostu mora biti debljine najmanje 20 cm i

redovito armiran.Površinski zaštitni sloj armature mora biti najmanje 5 cm, a

preporučljivo je da armaturne šipke budu što tanje (najbolje Ø 12 mm) i na što manjem razmaku (najbolje 10 cm).

Do češće, pa i sustavne, primjene betonskih kolničkih zastora došlo je u pojedinim zemljama (npr. u Austriji) nakon velike naftne krize 1973.

5

2 Kolnički zastoriU zemljama gdje nema smrzavica, pa se dakle ne moraju soliti

cestovni kolnici, promet se može odvijati i izravno po površini AB kolničke ploče.

Međutim, ta ploča mora biti od betona visoke čvrstoće (bolje rečeno: visoke odoljivosti; engl. high performance concrete), nagib površine najmanje 2 %, površinski zaštitini sloj najmanje 5 cm i pukotine (i to one od savijanja) ograničene na 0,1 mm.

Na cestovnim mostovima danas se najčešće rabe asfaltni kolnički zastori.

Iz prometno-tehničkih razloga asfaltni kolnički zastor na mostu mora biti po svim bitnim pokazateljima i po načinu izvedbe što sličniji onom na otvorenom potezu ceste (izvan mosta).

6

2 Kolnički zastoriTi su bitni pokazatelji:

boja,hrapavost ihvatljivost.

Danas se za kolničke zastore rabe uglavnom dvije vrsti asfalta:ljeveni asfalt, debljine 4 ÷ 6 cm iasfaltni beton, debljine 5 ÷ 8 cm.

U Hrvatskoj se asfaltni kolnički zastori izvode u pravilu od dvaju slojeva.

Oba sloja mogu se izvedi od iste vrsti asfalta, ali je bolje donji, zaštitni, sloj izvesti od ljevenog asfalta, a gornji, trošeni, sloj od asfaltnog betona.

Valja reći da se za ovaj drugi sloj rabi izraz habajući sloj, što nije ispravno. 7

2 Kolnički zastoriTreba još reći da se u bogatijim zemljama (poput Njemačke),

ali i u nekim ne osobito bogatima (poput Mađarske) izvode tri sloja asfalta (slika 2.1).

Mislim da u ovom slučaju naši ljudi štede na krivom mjestu.

8

Rubna ili srednja kapa

Prednalič

Zaporni sloj od raspršene plastične mase

Asfaltni mastiks

Brtveni sloj (izolacija)Ljeveni asfalt

Ljepljiva masa

Asfaltni beton

Slika 2.1: Asfaltni zastor i brtveni slojs mastiksom na parnoj brani

od umjenih smola

2 Kolnički zastoriNa suvremenim željezničkim mostovima u pravilu se preko

mosta prevodi posteljica od drobljenca kao podloga gornjem ustroju željezničke pruge (slika 2.2).

Ovo je nužno ne samo radi ujednačivanja uvjeta vožnje na mostu i na otvorenoj pruzi, nego i zato da bi se za uzdržavanje željezničkog zastora (posteljice) mogli rabiti isti strojevi i oprema.

9

Slika 2.2: Poprečni presjekželjezničkog nadvožnjakanad ulicom cara Hadrijanau Osijeku

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciOblikovanje rubova pomosta pretrpjelo je u zadnjih 30 ÷

40 godina krupne promjene, jer su se bitno promijenili nazori o zaštitnim i odbojnim napravama, a osobito o potrebnoj visini rubnjaka.

Jeftino staro rješenje s hodnikom bez zastora, izravno nastavljenim na kolničku ploču (ili na glavni nosač u rebrastih sklopova), te s visoko izvučenim krajem brtvenoga sloja (slika 3.1) danas je gotovo potpuno napušteno.

10

Najmanje izmjere okapnice

Slika 3.1: Jeftino i jednostavno staro rješenje ruba kolnika

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciZapravo bi se ovo rješenje moglo rabiti jedino još u zemljama

gdje nema djelovanja smrzavice, pa se ne sole kolnici.U nas bi se moglo rabiti još na mostovima na sporednim

cestama, ali bi se betonska površina hodnika morala premazati epoksidnom smolom.

Najbolje je rješenje da se na hodniku izvede zastor od ljevenog asfalta debljine 2 ÷ 2,5 cm.

Ako se istodobno betoniraju rasponski sklop (RS) i vijenci vrlo je teško očuvati pravilan uzdužni obrisvijenaca, jer se skela pod RS i oplata pod vijencima različito izobličuju.

Zato se vijenci u pravilu betoniraju tek pošto se otpusti skela RS-a i najbolje ih je oblikovati tako da čine cjelinu s kapom hodnika (slike 3.2 a i b).

11

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciPri tome rubnjak može biti podvučen pod odbojnu ogradu

(slika 3.2a) ili širok, izvan odbojne ograde (slika 3.2b).

12

Slika 3.2a: Poslužna staza s čeličnom ZOO i podvučenimrubnjakom

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciNa slici je predočena i čelična zaštitna odbojna ograda o kojoj će kasnije biti riječi.

13

Slika 3.2b: Poslužna stazas čeličnom ZOO i širokimrubnjakom

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciNa predhodnim je crtežima razmak između odbojne i pješačke

ograde svega 50 cm. To je najmanja mjera za taj razmak (osim ako se ove dvije ograde stapaju, što je osobito rješenje), a on služi za prolaz obhodara – službene osobe što povremeno pregledava most.

Valja uočiti cijevi i u kapi i ispod prijepusta pločastog nosača. One služe za prolaz različitih vodova (instalacija): energetskih, telekomunikacijskih itd.

Prostor predviđen za prolaz vodova mora se uskladiti s rješenjem okna (“šahta”) pred mostom.

Prigodom izvedbe moraju se osobito pomnjivo obraditi svi spojevi, reške i razdjelnice kako ne bi onečišćena voda prodirala u RS.

14

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciAko se zaštitna odbojna ograda učvršćuje s pomoću vijaka, pa

se moraju nakon betoniranja bušiti rupe za plastične navlake (“tiple”), mora se predvidjeti dostatan razmak između cijevi za vodove i vijaka kako se ne bi oštetile cijevi pri bušenju.

Rubnjaci predočeni na crtežima obično se izvode kao predgotovljeni, od betona visoke čvrstoće i otporna na smrzavicu i soljenje.

Podvučeni rubnjak izvodi se i od eruptivnoga kamena, što je bolje, ali i skuplje rješenje.

Vijenci na ovim crtežima prikazani su u obliku što jamči pouzdano trajno i inače prihvatljivo rješenje.

Za pridržavanje kape s vijencem služe armaturne petlje što strše iz prijepusta pločastog nosača (Ø 12 mm / 20 cm).

15

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciKapa se izvodi bez poprečnih režaka i mora se gusto

armirati tanjim šipkama (Ø ≤ 12 mm). Razmak uzdužnih šipaka s gornje strane treba biti 10 cm, a s

donje 15 cm. Tako se jamči da širina pukotina od skupljanja betona i temperaturnih promjena ne će prekoračiti 0,1 mm.

Međutim, u Hrvatskoj se dosta često rabi predgotovljenivijenac (slika 3.3), što zbog svojih izmjera (pretanak je) ne može zadovoljiti zahtjeve na trajnost i ne preporučuje se.

Ove su izmjere dobivene iz razmatranja mogućnosti ručne ugradbe vijenca.

Ako se želi zadržati ovo rješenje mora se poraditi na zajamčenju trajnosti vijenca, npr. primjenom betonapojačana vlaknima, a za sidrenje – šipke od nehrđajućeg čelika.

16

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenci

I na ovoj i na predhodnim slikama predočene su čelične police što se vješaju o prijepust pločastoga sklopa.

Ovo se rješenje primjenjuje kada nije moguće smjestiti sve vodove u cijevi što prolaze kroz kapu. 17

Slika 3.3: Poslužna staza spredgotovljenim AB vijencem(ne preporučuje se)

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, hodnici i vijenciU mostova na sporednim cestama, bez hodnika, ne izvodi se

odbojna ograda, ali se mora osigurati rubni trak širine 50 cm. U tom je slučaju rubnjak nešto viši (slika 3.4).

Na desnoj slici prikazan je slučaj mosta manjegraspona, kada je uputnije izvesti vijenac manjevisine. Tu je predočeno i tz. tanjurasto sidro(slika 3.5) 18

Tanjurastosidro

Ploča

Okapnica zbog procjednevode na brtvenom sloju

Slika 3.4: Rješenja rubnjaka i vijencana sporednim cestama bez hodnika

Slika 3.5: Tanjurasto sidro

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciI u razdjelnom pojasu mosta (u srednjem traku) ugrađuju se

kape, a na njima odbojna ograda.Pri tomu se kapa može oblikovati

na tri različita načina (slika 3.6):Bez uzdužne reške (slika gore),S uzdužnom reškom (u sredini),Kapa na mostu u krivini, gdje sevisinski skok koristi za pričvr-šćenje druge odbojne ograde (slika dolje).

Primjer prvog rješenja imamo namostu preko Krke kod Skradinana AC Zagreb – Split (slika 3.7).

19Slika 3.6: Oblici kape i položaj odbojnih ograda na razdjelnom traku mosta

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenci

20Slika 3.7: Razdjelni trak mosta preko Krke kod Skradina na AC Zagreb - Split

3 Oblikovanje rubova pomosta3.1 Rubnjaci, kape i vijenciPrimjer kape nad razdvojenim kolničkim sklopovima mosta na

cesti više razine služnosti predočen je na slojedećoj slici.

21Slika 3.8: Predgotovljeni razdjelni trakmosta preko Poganovačko-kravičkoga kanala

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradePješačke su ograde dio opreme mosta bitan za sigurnost

prijelaza pješaka, a važne su i s oblikovnoga stajališta, osobito kada se most promatra izbliza.

Na betonskim se mostovima danas najčešće rabe čeličnepješačke ograde.

Međutim, gdjekada se, ponajprije na gradskim mostovima, izvode i betonske ograde.

Pri tomu se ni u kojem slučaju ne smiju oponašati oblici vlastiti čeličnim ogradama, nego treba tražiti oblike primjerene betonu.

Najbolje ih je izvesti od predgotovljenih dijelova, stopljenih s vijencem i, možda, povezanih s kapom (slika 3.9).

Ovdje je vrlo bitna obradba razdjelnih režaka – ona treba spriječiti sudjelovanje ograde u radu RS-a.

22

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ograde

U prvim dvama slučajevima ove se ograde pričvršćuju za RS vijcima, a u trećem slučaju armaturnim šprljcima za kapu.

Umješnim postavljanjem predgotovljenih dijelova betonske pješačke ograde mogu se ispraviti možebitne pogrješke u izvedbi RS-a.

23

Slika 3.9: Predgotovljene armiranobetonske ograde

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradePješačka se ograda može i sjediniti s betonskom zaštitnom

odbojnom ogradom. U tom se slučaju stalci rukohvata pješačke ograde vijcima pričvršćuju za betonsku odbojnu ogradu (slika 3.10).

24Slika 3.10: Pješačka ograda sjedinjena s betonskom ZOO

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeČelične se ograde u pravilu sastoje od:

rukohvata (naslona), stupaca iispune.

Na mostovima bez pješačkoga prometa, gdje se dakle izvode samo poslužne staze za prolaz obhodara, dostatne su lagane ograde, gdje ispunu čine jedna ili dvije prečke (slika 3.11).

25Slika 3.11: Jednostavna ograda poslužne staze na mostu bez pješačkoga prometa

3.2 Pješačke ogradeNa mostovima s pješačkim prometom i osobito na pješačkima

mora se predvidjeti ispuna od okomitih gusto razmještenih čeličnih šprljaka (slika 3.12).

Visina ograde zavisi od jačine pješačkoga prometa i od visinske udaljenosti hodnika od ozemlja ili od vode, a kreće se od 90 do 120 cm.

3 Oblikovanje rubova pomosta

26

Slika 3.12: Ograda mosta s pješačkim prometom s ispunom od čeličnih šprljaka

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeOgrade s gusto razmještenim okomitim šprljcima izgledaju

lagane, a osim toga ne sprječavaju vozačima pogled na okoliš.Pričvršćenju stupaca valja posvetiti osobitu pozornost. Na slici

3.13 prikazano je preporučljivo rješenje.

27Slika 3.13: Preporučljivo sidrenje stupca pješačke ograde

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradePo ovom rješenju ostavljaju se rupe u kapi uz rub vijenca u koje

se stupci usađuju.Valja obratiti pozornost na ove četiri pojedinosti:Čelična zavojnica (spirala) mora biti ugrađena po mogućnosti točno suosno (koaksijalno) sa stupcem,Na dno rupe, u njezinoj osi, mora se postaviti cjevčica za odvodnju.Dno rupe, do oko 1/4 visine, treba ispuniti jednozrnim betonom 8/16 s umjetnom smolom kao vezivom, što služi kao procjedni sloj. Stupac se usađuje u procjedni sloj prije nego što smola počne vezati.Glavnina rupe ispunjava se cementnim mortom, a njezin vrh vodootpornim mortom bez skupljanja. Površina mu mora biti tako obrađena da ima pad od stupca.

28

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeInačica rješenja pričvršćenja stupca predočena je na slici 3.14. Tu

se sidreni limovi (na slici piše: podnožna ploča) s privarenim čeličnim šprljcima i podnož-nim čašicama ugrađuju ubeton vijenca.

Podnožna čašica služi zaispravljanje netočnosti uvisinskom položaju stupca.

Međutim, u tlocrtnom polo-žaju ne smije biti pogrje-šaka većih od 1 ÷ 2 mm.

To je vrlo teško postići, pase zato mnogo češće rabiprvo rješenje.

29Slika 3.14: Inačica sidrenja stupca ograde

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeSa stajališta trajnosti i jeftinijeg uzdržavanja preporučljivo je čelične ograde izrađivati iz otvorenih profila, iako su oni znatno manje statički učinkoviti.

Naime, u zatvorenih profila prijeti pogibelj unutarnjega hrđanja, za koje se ne može znati sve dok ne bude prekasno – ta su mjesta nedostupna pregledu.

Detalj A na slici 3.12 zavrjeđuje osobitosvrt. Radi se o obradbi razdjelnicašto trebaju omogućiti “rad” vodo-ravnih dijelova ograde pod djelova-njem skupljanja i puzanja betona, tetoplinskih promjena.

Na jednom kraju rukohvata (ili prečke)navaren je uložak nešto manjeg obrisanego nutrina kraja susjednog rukohvata. Na žalost to rješenje nije trajno i u zadnje se vrijeme napušta.

30

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeOgrada može biti i aluminijska, slika 3.15, iako se to vrlo rijetko

radi.

U Hrvatskoj je aluminijsku ogradu imao most preko Save kod Jankomira, ali je ta ograda zamijenjena čeličnom prigodom nedavne obnove mosta.

31

Stupac

Prečka

Slika 3.15: Aluminijska ograda za most bez pješačkog prometa

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeČelične se ograde izrađuju i zaštićuju po normama za čelične

sklopove.Mase ovih ograda kreću se od 25 do 100 kg/m, a najčešće su

30 ÷ 50 kg/m.Stupci su najčešće na razmaku 2,0 ÷ 2,5 m, a razdjelnice, koje

su ujedno i mjesta nastavljanja predgotovljenih dijelova ograde, raspoređuju se na razmaku 4 ÷ 8 m.

Ograde se moraju pouzdano uzemljiti kako bi se zaštitile od elektriciteta iz ozračja (atmosfere), ali i od možebitnih oštećenja električnih vodova što prolaze preko mosta, te od lutajućih struja što se mogu pojaviti na željezničkim ili tramvajskim prugama.

Na razdjelnicama mora se osigurati protežnost (kontinuitet) električne vodljivosti.

32

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ogradeU iznimnim slučajevima može se izraditi i staklena ograda.

Tako je učinjeno npr. Na Mostu hrvatskih branitelja u Rijeci (slike 3.16a i 3.16b).

33

Slika 3.16a: Staklena pješačka ogradas drvenim rukohvatom

3 Oblikovanje rubova pomosta3.2 Pješačke ograde

Most hrvatskih branitelja ujedno je i spomen-obilježjeposvećeno Domovinskom ratu, pa je to dodatni razlog posezanju za ljepšom ogradom. 34

Slika 3.16b: Staklena ograda mosta Hrvatskih branitelja u Rijeci

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ogradeOve ograde služe sprječavanju pada s mosta vozila što

skrenu s puta.One moraju biti takve da ta vozila dobiju što manji udarac, pa

da se dakle što manje oštete pri skretanju.Što manji udarac postiže se:

oblikovanjem unutarnjeg obrisa krutih, betonskih, ograda ili ciljanom popustljivošću stupaca elastičnih, čeličnih, ograda.

Oblikovanje unutarnjeg obrisa betonskih ograda služi pružanju mogućnosti deformacijskog puta, jer bi se inače pri sudaru pojavile neizmjerno velike sile razaranja.

Ciljana popustljivost čeličnih ograda služi mogućnosti absorbiranja što više kinetičke energije mase vozila. 35

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.1 Betonske zaštitne odbojne ograde (ZOO)Oblik unutarnjeg obrisa betonske ZOO dobiven je pokusima i

stoga se pri izradbi te ograde moramo točno pridržavati propisane geometrije, jer je njezino sigurnosno djelovanje izravno povezano s tim oblikom i vlastitom masom ograde.

Ovaj se oblik mora i provjeriti (testirati) nakon izvedbe.Kako bi se zajamčio predviđeni oblik ograde, oplata mora biti

dostatno kruta i glatka, što se može postići jedino primjenom čelične oplate.

Beton od kojeg se izrađuju predgotovljeni dijelovi ove ograde mora biti propisane čvrstoće, ali osobito je važno postići: otpornost na djelovanje soli iotpornost na zajedničko djelovanje smrzavice i soli.

36

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.1 Betonske ZOOU vodozaštitnim područjima ove ograde sprječavaju

izlijevanje s ceste opasnih tvari (kiselina, mazuta, naftnih prerađevina itd.)-

Zbog toga moraju uzdužne reške između ove ograde i kolnika, te poprečne reške, između pojedinih predgotovljenih dijelova ove ograde, biti besprijekorno zabrtvljene.

Ako je most u području gdje je nužna zaštita od vjetra ili buke (ili oboga), ograda mora biti tako dimenzionirana da se na nju mogu nadostaviti vjetrobrani ili bukobrani.

Pričvršćenje (sidrenje) predgotovljenih dijelova ZOO-e u RS mora biti takvo da bude zajamčena dostatna sigurnost.

Dodatnu sigurnost pružaju užeta od čelika visoke čvrstoće što se provlače kroz ZOO-u duž cijelog mosta.

37

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.1 Betonske ZOOPoprečni presjek ZOO kakva se općenito rabi na mostovima

Hrvatskih autocesta predočen je na slici 3.17

38

Slika 3.17: Betonska ZOO promjenjive visine

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.1 Betonske ZOO

39

a) b)

Slika 3.18: Sidrenje betonske ZOO:a) s pomoću privarenoga kutnikab) s pomoću čeličnih šipaka

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.2 Čelične ZOOČelične se ZOO svrstavaju u tri razreda po stupnju zadržavanja

vozila pri bočnom udarcu: H1, H2 i H3.Na mostovima na autocestama sa zaustavnim trakom i

državnim cestama općenito se primjenjuju ZOO stupnja zadržavanja H2, dok se na mostovima na ostalim cestama rabe ZOO stupnja H1.

Na mostovima na autocestama bez zaustavnoga traka, te na mostovima na višim razinama u autocestovnim i gradskim čvorištima rabe se ZOO stupnja zadržavanja H3.

Na nadvožnjacima preko autocesta rabe se:na državnim cestama H2,na ostalim cestama H1.

40

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.2 Čelične ZOOU tijeku 50-ak godina otkako su se pojavile ove ograde tipični

su sklopovi ispitani na udarac vozila i to u naravnu mjerilu uz primjenu stvarnih vozila.

Proizvođači ovih ograda već imaju kataloge po stupnjevima zadržavanja vozila.

Zadaća je projektanta ispravno ih smjestiti u poprečnomu presjeku mosta i osigurati uvjete za valjanu ugradbu.

Valja znati da se dio kinetičke energije udarca troši bočnim pomicanjem dna stupca na mjestu njegova pričvršćenja za podložni lim gdje sidreni vijci prolaze kroz dugoljaste provrte.

Osobito je važno da se ti provrti nakon sklapanja zapune bitumenskom masom kako bi se spriječio prodor vode u RS.

41

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.2 Čelične ZOOHrvatske su autoceste propisale jedinstven oblik plašta čelične

ZOO, predočen na slici 3.19.

42Slika 3.19: Plašt čelične ZOO

3 Oblikovanje rubova pomosta3.3 Zaštitne odbojne ograde3.3.2 Čelične ZOOČelična ZOO stupnja zadržavanja H3 predočena je na slici 3.20.

Uza nju je podvučeni rubnjak stopljen s poslužnom stazom.

43

Slika 3.20: Čelična ZOO stupnja H3 namostu preko Murena AC ZG-BP

3 Oblikovanje rubova pomosta3.4 Čelične zaštitne mrežeNa svim nadvožnjacima preko autocesta i drugih cesta više

razine služnosti izvode se čelične zaštitne mreže.One služe sigurnosti vozila na autocesti – štite od možebitnih

predmeta bačenih s prometnice na autocestu.Ugrađuju se s vanjske strane pješačke ograde (PO) i

pričvršćuju se za njih.Spojeve zaštitne mreže i PO treba besprijekorno zaštititi od

korozije.Visoke su 2,0 m, a raščlanjuju se u predgotovljene dijelove

duljine prilagođene razmaku stupaca PO.Raščlamba u predgotovljene dijelove zgodna je i zbog toga što

se u slučaju možebitnih oštećenja mogu oštećeni dijelovi zamijeniti bez zahvata štetnih po PO.

44

3 Oblikovanje rubova pomosta3.4 Čelične zaštitne mrežeNa slici 3.21 prikazan je uzdužni raspored čelične zaštitne

mreže i način njezina pričvršćivanja za PO.

45Slika 3.21: Čelična zaštitna mreža za nadvožnjake nad autocestama

3 Oblikovanje rubova pomosta3.5 Ograde protiv zasljepljivanjaSvjetla vozila iz suprotnoga smjera znaju znatno ometati vozače,

pa su ograde protiv zasljepljivanja bitne za sigurnost prometa na autocestama ili drugim cestama više razine služnosti.

Na većem dijelu hrvatskih autocesta njih nema pa treba razmotriti mogućnost naknadne ugradbe bez oštećivanja postojećih ZOO, osobito čeličnih.

Postoje dva sustava tih ograda što se razlikuju po visini iznad površine kolnika:1,18 m i1,67 m.

Prve štite vozače lakih motornih vozila od svih upadnih svjetlosnih zraka, što mogu izazvati njihovo zasljepljivanje, dok druge štite i vozače teških motornih vozila.

46

3 Oblikovanje rubova pomosta3.6 VjetrobraniNa mostovima s kolnikom što se nalazi visoko iznad tla ili

vode vjetar može ugroziti sigurnost prometa, osobito ako se na most prilazi iz usjeka ili iz tunela.

Slično se događa ako je tz. visoka cesta djelomice zaštićena od vjetra visokim zgradama.

Najpouzdanija i najučinkovitija zaštita vozila na mostu može se postići na osnovi ispitivanja uzorka (modela) mosta u vjetrovniku (zračnom tunelu).

Općenito vrijedi da se ne zatvara cijela plohavjetrobrana.

Najpovoljniji oblik vjetrobranske plohe zavisi od oblika poprečnoga presjeka mosta, od visine RS-a i dr.

I nagnute plohe vijenca mogu ublažiti djelovanje vjetra (slika 3.22).

47

Slika 3.22: Ublažavanje djelovanja vjetras pomoću nagnute plohe vijenca i zaštitnog lima na prečki ograde

3 Oblikovanje rubova pomosta3.6 VjetrobraniNa slici 3.23 prikazan je poprečni presjek vijadukta Baričevići na

AC Zagreb – Split, dionica Sveti Rok – Zadar, s ugrađenim burobranima.

48Slika 3.23: Burobrani vijadukta Baričevići na AC Zagreb – Split

3 Oblikovanje rubova pomosta3.6 VjetrobraniValja spomenuti da je vjetrobranska ploha izrađena od

koritastih akrilno-staklenih gredica širine 400 mm i visine 140 mm. Na slici 3.24 predočeni su poprečni presjek i detalji ovoga vjetrobrana.

49Slika 3.24: Poprečni presjek i detalji burobrana vijadukta Baričevići na AC Zagreb - Split

3 Oblikovanje rubova pomosta3.7 BukobraniBuka što se stvara brujanjem motora i trenjem kotača o kolnik

može se ublažiti samo izvedbom bukobranskih stijenašto prigušuju i upijaju buku.

Ove stijene moraju biti visoke najmanje 3,5 m, zbog čega se gradske visoke ceste zapravo pretvaraju u kanale.

To prestavlja golem oblikovni problem. Primjer uspješno riješena oblikovnoga problema predočen je na slici 3.25.

Tu je projektant buko-bransku ogradu uključio u RS mostakoritasta presjeka.

Dodatni učinak postig-nut je igrom svijetlihi tamnih ploha.

50Slika 3.25: Visoka cesta u Düsseldorfu s bukobranom uključenim u RS

Bukoodbojna oblogaBukoupojna obloga

Keramičkabloga

3 Oblikovanje rubova pomosta3.7 BukobraniOsobitu pozornost valja

posvetiti sidrenju stu-paca ove ograde.

Položaj im treba biti takavda ne zadiru u slobodni otvor hodnika (slika 3.26).

I manji stupci za potrebesignalizacije, rasvjete ilimjernih uređaja mogu se sidriti prema gornjoj slici,ali treba paziti da se vodovine izvedu s premalim polu-mjerom zakrivljenosti, jer se inače ne će moći uvućikabel. 51

Slika 3.26: Detalj sidrenja stupova bukobrana ili rasvjetnih nižih od 10 m u vijenac viši od 35 cm

4 Prijelazne naprave4.1 UvodOpćenito su prijelazne naprave nužne na svim mjestima

gdje zbog izobličenja RS-a (promjene duljine i kutova zaokreta) nastaju pomaci između dvaju dijelova mosta ili između RS-a i zidića upornjaka koje treba prevladati.

Ti se pomaci očituju kao širenje ili sužavanje procjepa između spomenutih dijelova mosta.

Osnovna je zadaća prijelazne naprave dvojaka:zajamčiti trajnu protežnost (kontinuitet) prijelaza po kolniku mosta,zajamčiti vodonepropusnost ovoga prijelaza.

Ovi su prijelazi izrazito najslabija mjesta na mostu, jer trpe znatna oštećenja i uzrokuju znatne troškove uzdržavanja.

Zato ne valja ugrađivati najjeftinije, nego najbolje i najtrajnije prijelazne naprave. 52

4 Prijelazne naprave4.1 UvodPrijelaznu napravu treba pouzdano usidriti u priležeće dijelove

mosta i ugraditi ju tako da joj vrh bude točno u ravnini kolničke plohe.

Sile što djeluju na prijelaznu napravu brojne su i potječu od raznovrsnih uzroka.

Na pojedinim su prijelaznim napravama izmjerene vodoravne sile u smjeru osi mosta i do 10 kN/m, o čemu treba voditi računa pri dimenzioniranju zidića upornjaka.

Izbor prijelazne naprave zavisi od očekivane veličine uzdužnog pomaka, koja se dobiva uz predpostavku ekstremnihdjelovanja, pa se još i povećava množenjem koeficijentom sigurnosti jednakim 1,3.

Prijelaznih naprava ima mnogo vrsti, a pokazat ćemo samo nekoliko njih što se najčešće primjenjuju.

53

4 Prijelazne naprave4.2 Bitumenska reškaReška ispunjena asfaltnim kitom primjenjuje se u mostova na

sporednim cestama kada pomaci RS-a nisu veći od ± 4 mm.Kraj asfaltnog zastora na RS-u obrubljuje se čeličnim limom

debljine 15 ÷ 20 mm, koji se sidri u RS s pomoću petlja od glatkoga betonskog čelikaØ 14 mm na razmaku30 cm (slika 4.1).

Ovaj lim treba dobroprekriti asfaltnimkitom debljine 15 ÷ 20 mm kako ne bi do njega prodiralavoda s kolnika.

54Slika 4.1: Razdjelna reška ispunjena asfaltnim kitom

4 Prijelazne naprave4.3 Bitumenska reška urezana u trošeni slojU mostova male duljine RS-a nužno je valjano obraditi poprečni

završetak RS-a. Ovo je zapravo inačica rješenja opisanog u predhodnoj točki. Dopustivi je pomak ± 10 mm.

Bit je rješenja u tomu da se na čelo RS-a pričvrsti vijcima čelični lim što seže do vrha zaštitnoga sloja asfalta, a na koji je navaren okomiti lim što leži na sloju vodonepropusnog morta i koji je također pričvršćen vijcima (slika 4.2).

Trošeni se sloj asfalta izvede u jednom potezu na mostu i izvan njega, pa se u njemu ureže reška i ispuni bitumenom.

55

Slika 4.2: Bitumenska reškaurezana u trošeni sloj asfalta

4 Prijelazne naprave4.4 Polimerizirana bitumenska smjesaNa mostovima na cestama niže razine služnosti, ali izvan čvorišta autocesta, na kojima su očekivani pomaci kraja RS-a ± 40 mm, mogu se primijeniti tz. elastične prijelazne naprave.

Radi se o tomu da se na potezu od najmanje 55 cm, simetrično u odnosu na razdjelnu rešku, uklone svi slojevi asfalta, te da se na to mjesto ugradi bitumenska smjesa obogaćena polimerima po slici 4.3.

Izvedba ove naprave izvanredno je zahtjevna i iziskuje iznimno strog nadzor.

56

Slika 4.3: Polimerizirana bitumenskasmjesa ugrađena u razdjelno korito(thorma joint)

4 Prijelazne naprave4.5 Elastomerna prijelazna napravaOva naprava djeluje na sličnu načelu kao i elastomerni armirani

ležajevi: umjetna guma omogućuje posmične pomake, a čelični ulošci daju potrebnu čvrstoću.

Područje im je primjene isto kao i u naprava iz predhodne točke, s tim što su ove dosta skuplje, ali i trajnije.

Način pričvršćenja i ugradbe jasno je vidljiv sa slike 4.4.

57Slika 4.4: Elastomerna prijelazna naprava

4 Prijelazne naprave4.6 Naprave s elastomernim brtvenim ulošcimaUporaba soli radi održavanja prometa na cestama pri smrzavici

dovela je do nužnosti da prijelazne naprave budu besprijekorno vodonepropusne.

Problem je riješen načelno jednostavno: čelične rubne letve pouzdano usidrene u priležećen dijelove mosta, poprečnoga presjeka u obliku čeljusti za pridržavanje brtvenog uloška za male pomake (± 40 mm).

Za veće pomake ulaže se onoliko međuletava za koliko puta po ± 40 mm porastu očekivani pomaci.

Međuletve su poduprte poprečnim nosačima što počivaju na elastomernim ležajevima u sidrenim kutijama ugrađenima na razmaku 1,2 ÷ 1,5 m.

Poprečnih nosača u jednoj kutiji ima koliko i međuletava i svaka počiva na svojemu.

58

4 Prijelazne naprave4.6 Naprave s elastomernim brtvenim ulošcimaBrtveni ulošci što se umeću među letve mogu se razmjerno

lako izvaditi ako se oštete i zamijeniti novima.Na slici 4.5 prikazana je jednostavna naprava za manje pomake.

59Slika 4.5: Prijelazna naprava za male pomakes elastomernim brtvenim uloškom

4 Prijelazne naprave4.6 Naprave s elastomernim brtvenim ulošcimaU naprava za veće pomake najvažnije je postići jednakomjerno

rastvaranje rasporâ među letvama (i međuletvama).To se postiže s pomoću kliznih opruga ugrađenih s gornje

strane poprečnih nosača (slika 4.6).

Na gornjoj slici predočen je poprečni presjek kroza sidrenu kutiju Maurerove naprave.

Drugi proizvođači imaju načelno slična rješenja, a valja spomenuti da se i u Hrvatskoj proizvode prijelazne naprave (Kontakt-inženjering i Polirol iz Zagreba). 60

Slika 4.6: Prijelazna naprava s dvjema čeličnim međuletvama i

trima brtvenim ulošcima

4 Prijelazne naprave4.7 Češljaste prijelazne napraveČešljaste (prstaste) naprave sastoje se od dvaju limova od čeličnog lijeva, što se iznad razdjelne reške pružaju poput dvaju češljeva, tako da prsti jednoga ulaze u ureze drugoga (slika 4.7).

61

Slika 4.7: Češljasta (prstasta)prijelazna naprava

4 Prijelazne naprave4.7 Češljaste prijelazne napraveBudući da su prsti istaknuti kao prijepusti nad rubovima

razdjelne reške, moraju biti pouzdano usidreni u priležeće dijelove mosta. To se u pravilu izvodi vijcima.

Ove naprave nemaju brtvenih uložaka, pa se mora izvesti valjana i pristupačna odvodnja.

To se najjednostavnije izvodis pomoću žlijeba što se može otklopiti pričišćenju (slika 4.8).

Žlijeb je načinjen od plastikepojačane vlaknima.

Valja uočiti da je žlijeb priklju-čen na oluk što odvodi one-čišćenu vodu u sabirnik.

62Slika 4.8: Odvodnja češljaste naprave s pomoću otklopivoga žlijeba

4 Prijelazne naprave4.8 Naprave s prigušenom bukomKoliko god se i projektant i izvoditelj mosta trudili da točno

ugrade prijelaznu napravu, pri prolasku vozila preko nje stvara se neizbježiva buka i neugodni udarci.

Ovi udarci dovode s vremenom do umora gradiva naprave.Švicarska tvrtka Mageba provela je istraživanje u svrhu

smanjenja buke pri prolasku vozila preko prijelazne naprave.Do sada su dva postupka naišla na praktičnu primjenu:

Prednapinjanje prstiju češljastih naprava i oblačenje tih prstiju elastomernom navlakom,Prekrivanje višerasporne letvaste naprave valovito nazubljenim limovima (tz. “sinusnim” limovima) što češljasto ulaze jedni u druge. Ti su limovi pričvršćeni vijcima za letve prijelazne naprave.

Na ovaj drugi način izbjegava se preskakanje raspora koji može imati otvor i 80 mm, što stvara buku.

63

4 Prijelazne naprave4.8 Naprave s prigušenom bukomNa slikama 4.9 i 4.10 prikazana su ova dva rješenja.

64

Slika 4.9: Češljasta naprava s čeličnim prstima presvučenima elastomerom

Slika 4.10: Letvasta naprava s valovito nazubljenom limenom oblogom

5 OdvodnjaNužni uvjeti za učinkovitu odvodnju kolnika mosta jesu:

dostatni padovi površina iravnost površine kolničkog zastora.

Poprečni nagib kolnika na mostu u pravcu mora biti najmanje2 %, a bolje je ako je 2,5 %.

Na potezima gdje se kolnik vitoperi (u prijelaznoj krivini) ne mogu se izbjeći ni znatno manji poprečni nagibi, a u slučaju prijelaza u protukrivinu jedan poprečni presjek mora biti vodoravan.

Površinska se voda prvo hvata u slijevnike iz kojih ili izravno pada pod most ili se cijevima ili kanalima odvodi u sabirnik, izvan mosta.

Izravno puštanje vode postupno se napušta, jer sve više raste svijest o nužnosti zaštite okoliša.

65

5 OdvodnjaValja znati da je već i kišnica štetna po RS, a pogotovo mora

biti ugrozujuća onečišćena voda s kolnika.Još viši stupanj ugroze nosi voda nastala otapanjem snijega

i leda s kolnika posipana solju.Spomenuto slobodno puštanje vode iz slijevnika bilo je

dopustivo s mostova u slabo naseljenim područjima i to samo na mjestima dostatno udaljenima od stupova ili upornjaka.

S nadvožnjakâ (osobito onih u gradu), visokih cesta ili mostova preko plovnih rijeka voda se mora odvesti cijevima u kanalizaciju, slijepi zdenac, odvodnu grabu, vodotok ili u kakav sabirnik.

Sustav cijevi za odvodnju mora biti zasnovan što jednostavnije, a dijelovi mu moraju biti dostupni pregledu, čišćenju, popravku i zamjeni.

Gdje god je moguće treba nastojati da odvodne cijevi budu prave. 66

5 OdvodnjaValja stalno imati na umu da je kolnički zastor vodopropustan

i da treba odvesti vodu što se slijeva po brtvenom sloju (hidroizolaciji, slika 5.1).

67Slika 5.1: Odvodnja procjedne vode brtvenoga sloja

5 OdvodnjaAko uzdužne cijevi treba provesti kroz poprečni nosač na

kraju mosta, potrebno je iza upornjaka predvidjeti pregledno okno (“šaht”) s dijelovima što omogućuju pomake cijevi u svezi s pomacima RS-a (skupljanje i puzanje betona, toplinsko djelovanje).

U nas se često rabe cijevi od plastike visoke gustoće (HDPE), ali one ne jamče dostatnu trajnost.

Slijevnike i odvodne cijevi najbolje je izrađivati od čeličnog lijeva, otporna na hrđanje.

Broj i razmak slijevnika zavise od ploštine poprečnoga presjeka slijevnika i od nagiba kolničke plohe.

Na jedan slijevnik izmjera 30 × 40 cm ne bi smjelo pripasti više od 400 m2 tlocrtne ploštine mosta.

Razmak slijevnika na mostu na državnoj cesti određuje se na osnovi najmanjega poprečnog pada, 2 %.

68

5 OdvodnjaRazmak slijevnika dobije se u zavisnosti od uzdužnog pada

kolnika po sljedećoj tablici:

Ako je uzdužni nagib razinice mosta manji od 0,2 %, izrađuje se uzdužni žlijeb s rešetkastim poklopcem.

Kada kolnička ploha mora biti vodoravna iz prometnih razloga, ili su i uzdužni i poprečni nagibi vrlo mali, odvodnja se rješava s pomoću slijevnikâ izrađenih od cijevi Ø 10 ÷ 15 cm, postavljenih na razmacima od 5,0 m, s uljevom samo 1 cm ispod razine kolničke plohe (slika 5.2).

Razmakslijevnika [m]

Uzdužni nagibkolnika [%]

5 ÷ 10 0,2 ÷ 0,5 10 ÷ 25 0,5 ÷ 1,020 ÷ 25 1,0

69

5 OdvodnjaInačica ovoga slijevnika, kakvu

preporučuju tehničke službeHrvatskih autocesta predo-čena je na slici 5.3.

Slijevnici se obično ugrađujuu prijepuste kolničkogasklopa, dakle na mjestimagdje je betonska pločatanka, pa se moraju obli-kovati tako da se njihove

70

Slika 5.2: Čelični slijevnik za kolnike s malimnagibom površine

Slika 5.3: Slijevnik za odvodnjupovršinske i procjedne vode

5 Odvodnjaodvodne cijevi mogu priključiti izravno na dno slijevnika (slika

5.4).

Donji dio slijevnika ima navarene obodne pojase za priključak brtvenoga sloja (izolacije), a gornji dio mora biti pomičan i takva oblika da procjedna voda što se skuplja na brtvenom sloju može lako otjecati (slika 5.4).

71

Slika 5.4: Slijevnici za odvodnju površinske procjedne vode na rubu kolnikaLijevo: okomiti ispust Desno: bočni ispust

5 OdvodnjaNa najnižim mjestima površine kolničke ploče procjedna se

voda može još dodatno odvesti s pomoću osobitih cjevčica (slika 5.5).

Odvodne cijevi iz slijevnikasmiju se ubetonirati ukolničku ploču ako su unagibu od najmanje 4 %, te ako je ploča na tomumjestu debela najmanje35 cm.

Mora se zadovoljiti jošjedan uvjet: pokrovni slojbetona u koji se ugrađujearmatura s gornje i donje strane odvodne cijevi mora biti debeo najmanje 10 cm.

Ako je ploča tanja, cijev se ugrađuje u utor u ploči (slika 5.6).72

Slika 5.5: Odvodna cjevčica za procjednu vodu

5 OdvodnjaDakle cijev je otvorena (vidljiva) s donje strane.Međutim, iz oblikovnih razloga nije sasvim prihvatljivo da cijev

visi izvan obrisa kolničke ploče.Odvodne cijevi iz slijevnika priključuju

se na glavnu uzdužnu odvodnu cijev koja se mora nalaziti unutar obrisa poprečnoga presjeka RS-a (unutar sanduka ili između rebara, dotično predgotovljenih PB nosača).

Ova cijev odvodi vodu iza upornjaka i ulijeva se u okomitu (vertikalnu) cijev.

Najbolje je na tomu mjestu izvestipriključno okno (“šaht”) dostupnoizvana.

73Slika 5.6: Ugradba odvodne cijevi u prijepustu ploče zavisno od njezine debljine

5 OdvodnjaSpoj između vodoravne i okomite cijevi na upornjaku na kojem

se nalazi pomični ležaj mora se izvesti u obliku lijevka, kako bi vodoravna cijev mogla pratiti “rad” RS-a.

U mostova velike duljine moraju se okomite odvodne cijevi postaviti i na pojedinim stupovima.

Najbolje je smjestiti ove cijevi u užljebinu u stupu, a ako je stup sandučasta presjeka i ako mu je nutrina pristupačna, u nutrinu.

Nipošto nije dopustivo ubetonirati cijev u stup, jer se cijev zna začepiti, pa se u njoj može zadržati voda i smrznuti zimi.

Pri tomu može puknuti ne samo cijev, nego i okolni beton.U vrlo visokih stupova cijevi moraju imati razdjelnice (dilatacije)

na svakih 20 ÷ 30 m, pa ih je najbolje pričvrstiti tako da svaki odsječak nosi sâm sebe.

74

5 OdvodnjaNa dnu stupa, prije priključka na vodoravnu cijev, mora se

ugraditi sanduk za raspršenje energije pada vode s velike visine.

Bez obzira na to postavljaju li se odvodne cijevi u RS ili u sandučasti stup, moraju se na svim najnižim mjestima unutar šupljine postaviti 2 ÷ 3 odvodne cjevčice.

Osim toga, u sanduke veće visine treba ugraditi i cjevčice za odzračivanje (slike 5.7a, b i c).

75

Slika 5.7a: Odvodne i odzračne cijevi u najvišoj i najnižoj točki donjeg ruba štedne cijevi

5 Odvodnja

76Slika 5.7b: Odvodnja i odzračivanje sandučastih nosača

5 Odvodnja

77

Slika 5.7c: Odvodnja i odzračivanje sandučastih nosačapo preporukama tehničke službe Hrvatskih autocesta

5 OdvodnjaMora se voditi računa i o vodi što teče za vrijeme kiše po

kolniku izvan mosta, gdje se rabi sustav otvorene odvodnje.Ako kolnik ima uzdužni pad prema mostu, mora se voda odvesti

s kolnika pred mostom, pa poprečni jarak treba oblikovati tako da se izbjegnu oštri rubovi.

Ovaj jarak treba smjestiti tako da bude odmaknut od kraja krila upornjaka najmanje 2 ÷ 3 m (slika 5.8)

78

Slika 5.8: Odvodnja kolnika pred krilom upornjaka

5 Odvodnja

79Slika 5.9: Detalj odvodnje spregnutoga mosta