ZASLU@NI HRVATSKI VETERINARI, II.

Zagreb, 2003.

ZASLU@NI HRVATSKI VETERINARI, II.Uredili

Hrvoje Gomer~i} i Vesna Vu~evac Bajt

Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu Zagreb, 2003.

Izdava~:

Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu 10000 ZAGREB, Heinzelova 55Urednici:

Prof. dr. Hrvoje Gomer~i} Prof. dr. Vesna Vu~evac BajtRecenzenti:

Akademik Sergej Forenbacher Prof. dr. Mira Kolar-Dimitrijevi} Prof. dr. Tomislav Balenovi}Tehni~ki urednik i ra~unalna obrada:

Tomislav Gomer~i}, dr. vet. med.Tisak:

Intergrafika 10000 Zagreb, Bistranska 15

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb UDK 619-05(497.5) ZASLU@NI hrvatski veterinari, II. / uredili Hrvoje Gomer~i} i Vesna Vu~evac Bajt. - Zagreb : Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, 2003. ISBN 953-6062-40-2 1. Gomer~i}, Hrvoje 2. Vu~evac-Bajt, Vesna I. Veterinari -- Hrvatska 430522074

ISBN 953-6062-40-2

PredgovorOva knjiga, Zaslu`ni hrvatski veterinari, II. nastavlja se na knjigu Zaslu`ni veterinari Hrvatske (Urednik: S. Rapi}, Zagreb, 1976.), a obuhva}a `ivotopise ukupno 91 zaslu`nog hrvatskog veterinara, koji su preminuli do kraja 2002. godine, a nisu bili uklju~eni u knjigu objavljenu 1976. godine. Neosporna je ~injenica da su u razvoju hrvatskog veterinarstva mnogi pojedinci imali vrlo zna~ajnu ulogu. Stoga smo `eljeli zabilje`iti `ivotopise stotinjak najzaslu`nijih hrvatskih veterinara, me|u velikim brojem hrvatskih veterinara, koji su svojim djelovanjem sigurno zna~ajno pridonijeli hrvatskom veterinarstvu, a time i op}em hrvatskom gospodarstvu, znanosti i kulturi. Od velikog broja hrvatskih veterinara koji su svakako svi svojim djelovanjem unaprijedili na{e veterinarstvo, izabrani su samo oni koji su najzna~ajnije pridonijeli veterinarskoj znanosti, obrazovanju, unapre|enju veterinarske struke i za ~ije smo pisanje `ivotopisa uspjeli prona}i suradnike. @ivotopise na{ih zaslu`nih veterinara pisao je 51 suradnik, prete`no najbolji poznavatelji njihova opusa, mahom njihovi suvremenici, poznanici, prijatelji ili u~enici, koji su prema njima imali dovoljno po{tovanja da bi njihovi prikazi bili napisani s ljubavlju i toplinom, ali zato naj~e{}e bez kriti~kog osvrta na `ivotni put svakog od njih. Pisci svake od navedenih biografija su samostalno odlu~ivali o tome kako }e prikazati i koje }e podatke iznijeti iz njihova `ivotopisa, a urednici su nastojali {to vi{e ujedna~iti tekstove, te dopuniti i ispraviti uo~ene brojne nedostatake, neto~nosti i nerazumljivosti. Iako smo nastojali tekstove ujedna~iti, u tome nismo do kraja uspjeli, pa ~itatelje molimo za razumijevanje. Osim toga, `ao nam je, {to su uza sav trud i nastojanja, neki `ivotopisi ostali nepotpuni. I u ovoj knjizi zadr`an je isti kriterij kao i u prethodnoj - uvr{teni su samo umrli zaslu`ni hrvatski veterinari. Cilj ove knjige nije samo promocija hrvatske veterinarske znanosti i njenih odli~nika, nego i stvaranje gra|e iz hrvatske veterinarske povijesti, koja }e trajno ostati zapisana za budu}a pokoljenja. Svaki }e ~itatelj iz pisanih redova ove knjige mo}i o~itati jedan dio hrvatske veterinarske povijesti s kojom se sigurno mo`emo ponositi. Stoga ova knjiga ne odaje samo priznanje veterinarima ~iji su `ivotopisi u njoj, nego jest i doprinos povijesti veterinarske znanosti i hrvatskoj kulturi uop}e.

III

Na kraju zahvaljujemo na korisnim savjetima za ure|enje ove knjige, recenzentima akademiku Sergeju Forenbacheru, prof. dr. Miri KolarDimitrijevi} i prof. dr. Tomislavu Balenovi}u, te svim suradnicima koji su na bilo koji na~in pridonijeli njenom izlasku. Urednici

IV

Suradnici:

Dr.

Ibrahim Arnautovi}, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,Sarajevo

Ljiljana Bedrica, sveu~ili{na profesorica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Zvonimir Brudnjak, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Medicinski fakultet,Dr. Zagreb

Mirko Buri}, vi{i znanstveni suradnik, Veterinarska stanica, Beli Manastir Dr. Darko Capak, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Akademik Slavko Cvetni}, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,Dr. Zagreb

Kri`an ^uljak, pokojni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Stipica ]uri}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Ramiz ]utuk, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Nikola D`akula, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dinko Falatar, veterinarski tehni~ar, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Hrvoje Gomer~i}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Gordana Greguri} Gra~ner, dr.vet.med, znanstvena novakinja, VeterinarskiDr. fakultet, Zagreb

Mirza Had`iosmanovi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Vladimir Hahn, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Ivo Karadjole, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Maks Karlovi}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut,Dr. Zagreb Dr.

Hrvoje Kova~i}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarskiinstitut, Zagreb

Boris Krsnik, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Josip Madi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Mr. Darko Majnari}, veterinar, Veterinarski zavod, Kri`evci Dr. Hrvoje Milo{evi}, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Vladimir Mitin, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Zvonko Modri}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Vladimir Mrljak, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Tomo Nagli}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, ZagrebDr.

V

Dr.

Jo`e Nemani~, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut,Zagreb

Dr.

Marina Pavlak, sveu~ili{na asistentica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Stjepan Pepeljnjak, sveu~ili{ni profesor, Farmaceutsko-biokemijski fakultet,Zagreb

Josip Peri}, sveu~ili{ni profesor,Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Senad Pra{ovi}, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Marko Rada~i}, sveu~ili{ni profesor, Institut Ru|er Bo{kovi}, Zagreb Dr. Pero Ramadan, pokojni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Akademik Daniel Rukavina, sveu~ili{ni profesor, Medicinski fakultet, Rijeka Dr. Vlatko Rupi}, sveu~ili{ni profesor, Agronomski fakultet, Zagreb Dr. Vjekoslav Srebo~an, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,Dr. Zagreb

Marko Stejskal, dr.vet.med., stru~ni suradnik, Veterinarski fakultet, Zagreb \ur|ica Stubi~an, dr.vet.med., knji`ni~arka, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. \uro Sulimanovi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Mensur [ehi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Vlasta [erman, sveu~ili{na profesorica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Bo`idar [imuni}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Veterinarska stanica,Mr. Vara`din

Tvrtko [vob, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Medicinski fakultet, Sarajevo Dr. Jelena Tomac, svu~ili{na docentica, Medicinski fakultet, Rijeka Dr. Antun Toma{kovi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Stjepan Topolko, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarskiDr. institut, Zagreb Dr.

Ivan Udovi~i}, umirovljeni vi{i znanstveni suradnik, Hrvatski veterinarskiinstitut, Zagreb

Vesna Vu~evac Bajt, sveu~ili{na profesorica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Ferdo Zdelar, pokojni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Mladen Zobund`ija, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,Dr. Zagreb Dr.

Zdravko @vorc, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Zagreb

VI

Sadr`aj:Josip ^erny, dr.vet.med. (1837.-???) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . 1 Josip Nessl, dr.vet.med. (1850.-1913.) Mirko Buri} . . . . . . . . . . . . . . 3 Julius Ulrich Liebling, dr.vet.med. (1872.-1941.) Maks Karlovi}. . . . . . . 6 Dr. Fran Gabrek (1880.-1957.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . . . . 9 Dr. Zvonko Ben~evi} (1892.-1988.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . 13 Prof. dr. Franjo Mlinac (1898.-1976.) Tomo Nagli} . . . . . . . . . . . . . 15 Dr. Josip Kucel (1899.-1977.) Darko Majnari}. . . . . . . . . . . . . . . . 18 Akademik Josip Je`i} (1899.-1981.) Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . 21 Dr. Marko Kadi} (1900.-1988.) Vesna Vu~evac Bajt. . . . . . . . . . . . . 23 Akademik Ivo Babi} (1900.-1977.) Nikola D`akula . . . . . . . . . . . . . 25 Prof. dr. [imun Debeli} (1902.-1945.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . 29 Prof. dr. Milan [lezi} (1903.-1986.) Pero Ramadan . . . . . . . . . . . . . 33 Akademik Bo`idar Oklje{a (1903.-1983.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . 37 Prof. dr. Tomislav Ciliga (1903.-1977.) Vesna Vu~evac Bajt i Hrvoje Gomer~i} . . . . . . . . . . . . . . 43 Prof. dr. Stjepan Rapi} (1904.-1978.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . 46 Akademik Ivo Toma{ec (1904.-1981.) - \uro Sulimanovi} . . . . . . . . . . 50 Dr. Stjepan Lovrekovi} (1905.-1997.) Tvrtko [vob . . . . . . . . . . . . . 53 Prof. dr. Mirko Franceti} (1906.-1985.) Mirza Had`iosmanovi} . . . . . . 55 Prof. dr. Stjepan Romi} (1906.-1982.) Vlatko Rupi}. . . . . . . . . . . . . 58 Akademik Teodor Vari}ak (1907.-1977.) Hrvoje Gomer~i}. . . . . . . . . 63 Prof. dr. Berislav Miklau{i} (1907.-1993.) Vladimir Mrljak . . . . . . . . . 68 Prof. dr. Mato Winterhalter (1908.-1993.) Josip Peri}. . . . . . . . . . . . 71 Dr. Marko Zeljko (1908.-1997.) Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . . . 73 Prof. dr. Ivan Zaharija (1908.-1982.) Zvonko Modri} . . . . . . . . . . . . 75 Prof. dr. Vladimir Penavin (1908.-1986.) Dinko Falatar . . . . . . . . . . 79 Prof. dr. Ante Rako (1909.-1986.) Ivo Karadjole . . . . . . . . . . . . . . 82

VII

Dr. Vjekoslav Dekaris (1909.-1971.) Maks Karlovi} . . . . . . . . . . . . . 85 Prof. dr. Davor Mika~i} (1909.-1985.) Nikola D`akula . . . . . . . . . . . 88 Prof. dr. Ivo Dre`an~i} (1910.-1998.) Nikola D`akula. . . . . . . . . . . . 92 Dr. Antun Fras (1910.-1993.) Stjepan Topolko . . . . . . . . . . . . . . . 95 Dr. Ivan @arni} (1910.-1993.) - Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Prof. dr. Ivica Valpoti} (1910.-1993.) Vladimir Mitin . . . . . . . . . . . 100 Prof. dr. Dragan Ilan~i} (1910.-1982.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . 102 Prof. dr. Eduard Vukeli} (1911.-1990.) Darko Capak . . . . . . . . . . . 104 Dr. Nevesin Andra{i} (1911.-1964.) Vladimir Hahn . . . . . . . . . . . . 106 Prof. dr. Milan Bevandi} (1911.-1992.) Ibrahim Arnautovi} . . . . . . . . 108 Prof. dr. Zlatko For{ek (1911.-1978.) Maks Karlovi}. . . . . . . . . . . . 112 Prof. dr. Zvonimir Smr~ek (1912.-1988.) Ramiz ]utuk . . . . . . . . . . 115 Prof. dr. Josip Marolt (1912.-1987.) Darko Capak . . . . . . . . . . . . . 118 Prof. dr. Josip Kralj (1912.-1991.) Hrvoje Milo{evi} . . . . . . . . . . . . 122 Dr. Zvonimir Aleraj (1912.-1984.) Hrvoje Kova~i} . . . . . . . . . . . . . 124 Prof. dr. Josip Ivo{ (1912.-1988.) Vesna Vu~evac Bajt i Boris Krsnik . . . 128 Dr. Bo`idar Tunkl (1912.-1991.) Maks Karlovi} . . . . . . . . . . . . . . 130 Prof. dr. Josip Spalatin (1913.-2002.) Zvonimir Brudnjak . . . . . . . . . 133 Prof. dr. Eduard Gavez (1913.-1995.) Stipica ]uri} i Senad Pra{ovi} . . . 136 Dr. Stanko Richter (1913.-1982.) Maks Karlovi} . . . . . . . . . . . . . . 139 Prof. dr. Krunoslav ^ermak (1914.-1996.) Darko Capak . . . . . . . . . 142 Dr. Viktor Turner (1914.-1995.) Stipica ]uri} . . . . . . . . . . . . . . . 145 Prof. dr. Zvonimir Dinter (1914.-1990.) Josip Madi} i Slavko Cvetni} . . 148 Prof. dr. Berislav Mar`an (1914.-1982.)- Kri`an ^uljak . . . . . . . . . . . 153 Prof. dr. Vladimir Ba~i} (1915.-1981.) Jelena Tomac . . . . . . . . . . . 156 Ratimir Orban, dr.vet.med. (1915.-1993.) - \ur|ica Stubi~an. . . . . . . . 158 Dr. Josip Luka~evi} (1915.-1995.) Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner . . . . . . . . . . . . 161 Dr. Sre}ko Audi (1915.-1998.) Hrvoje Kova~i} . . . . . . . . . . . . . . . 163

VIII

Prof. dr. Predrag Eberhardt (1916.-1986.) Daniel Rukavina . . . . . . . 166 Dr. Vladimir Toma{ek (1916.-1994.) Zdravko @vorc . . . . . . . . . . . 169 Ivan Huber, dr.vet.med. (1916.-1987.) Hrvoje Gomer~i} i Ferdo Zdelar . 172 Mirko Ba{i}, dr.vet.med. (1917.-1987.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . 176 Dr. Josip Badovinac (1917.-1998.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . 179 Prof. dr. Mirko Findrik (1917.-1979.) Vlasta [erman . . . . . . . . . . . 181 Dr. Rudolf [ic (1918.-2000.) Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . . . . 184 Prof. dr. Davor Petrovi} (1918.-1981.) Zvonko Modri} . . . . . . . . . . 186 Dr. Oto Vra`i} (1918.-1982.) Marko Stejskal . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Prof. dr. Marijan @ukovi} (1919.-1993.) Nikola D`akula . . . . . . . . . 193 Prof. dr. Branko Ilija{ (1919.-1998.) Mensur [ehi} . . . . . . . . . . . . . 196 Prof. dr. Mladen Hajsig (1919.-1996.) Tomo Nagli} . . . . . . . . . . . . 200 Prof. dr. Ivan Ljubi} (1921.-1999.) Mirza Had`iosmanovi} . . . . . . . . 204 Prof. dr. Kre{imir Mihaljevi} (1921.-2002.) Vladimir Mrljak . . . . . . . 207 Prof. dr. Milan Kralj (1921.-1994.) Jo`e Nemani~ . . . . . . . . . . . . . 209 Doc. dr. Branko Svetli~i} (1921.-1976.) Vjekoslav Srebo~an . . . . . . . . 213 Dr. Hrvoje Pavuna (1921.-1984.) Bo`idar [imuni} . . . . . . . . . . . . . 215 Prof. dr. Uro{ Bego (1921.-1999.) Mladen Zobund`ija. . . . . . . . . . . 219 Prof. dr. Veljko Stankovi} (1922.-1982.) Marko Rada~i} . . . . . . . . . 222 Prof. dr. Sr|an Ri`nar (1924.-2002.) Antun Toma{kovi} . . . . . . . . . 225 Prof. dr. Stjepan ^uturi} (1925.-1980.) Stjepan Pepeljnjak . . . . . . . . 230 Prof. dr. Vladimir Serti} (1927.-1998.) Ljiljana Bedrica . . . . . . . . . . 232 Prof. dr. Franjo Sankovi} (1928.-2001.) Darko Capak . . . . . . . . . . . 235 Prof. dr. Ferdo Zdelar (1928.-1993.) Vladimir Mrljak . . . . . . . . . . . 237 Dr. Slavko Petri~evi} (1928.-1998.) Ivan Udovi~i} . . . . . . . . . . . . . 239 Dr. Ante Rukavina (1928.-1994.) Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner . . . . . . . . . . . . 242 Prof. dr. Franjo Sudari} (1929.-1990.) Stipica ]uri} i Senad Pra{ovi}. . . 244 Prof. dr. Tomo Martin~i} (1929.-1997.) Mladen Zobund`ija . . . . . . . 246

IX

Prof. dr. Marijan Kalivoda (1930.-1989.) Vlasta [erman. . . . . . . . . . 248 Prof. dr. Martin Jakovac (1931.-1997.) Vladimir Hahn . . . . . . . . . . 250 Akademik Branko Kurelec (1935.-1999.) Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner . . . . . . . . 252 Prof. dr. Jelena Greguri} (1935.-1999.) Marina Pavlak . . . . . . . . . . 254 Prof. dr. Kri`an ^uljak (1936.-2002.) Stipica ]uri} . . . . . . . . . . . . 256 Prof. dr. Josip @ivkovi} (1938.-1999.) Mirza Had`iosmanovi} . . . . . . . 259 Dr. Berislav Maji} (1938.-1994.) Mirza Had`iosmanovi} . . . . . . . . . 262 Dr. Ante Jeli} (1941.-2001.) Mladen Zobund`ija . . . . . . . . . . . . . . 264 Prof. dr. Pero Ramadan (1944.-2001.) Vladimir Mrljak . . . . . . . . . . 266

X

Josip ^erny, dr.vet.med.(1837. - ???)

Vesna Vu~evac Bajt

Josip ^erny se ubraja me|u zna~ajne veterinare druge polovice 19. stolje}a, a posebice se istakao kao stru~njak znanosti o potkivanju konja. Ro|en je u Grosspertozu 1837. godine u ^e{koj. Poslije zavr{ene srednje {kole studirao je od godine 1860.-1863. kao vojni stipendist u Be~u na Vojno-veterinarskom institutu i diplomirao s izvrsnim uspjehom. Nakon zavr{etka studija radio je kao vojni veterinar, no podaci o mjestu slu`bovanja nisu sa~uvani, jedino je poznato da je radio u Vara`dinu odakle je godine 1884. premje{ten u Zagreb u Hrvatskoslavonsku zemaljsku pastuharnu koja je bila pod vojnom upravom. Naredbom vlade od 19. prosinca 1885. osniva se Zemaljska potkiva~ka {kola, a ^erny je kao c. i kr. nadveterinar postavljen za upravitelja i u~itelja u toj {koli, a istodobno je bio i veterinar Zemaljske pastuharne pod ~ijim je zapovjedni{tvom bila i ta {kola. Godine 1897. vlada je naredbom odvojila Potkiva~ku {kolu od pastuharne, a ^erny je postavljen za ravnatelja {kole u kojem je svojstvu ostao do 1. sije~nja 1899., kada je du`nost ravnatelja preuzeo prof. Eugen Podaubsky. ^erny je kao prvi upravitelj i rukovoditelj nastave, te stru~ni nastavnik iz anatomije i bolesti kopita i papaka, njihova lije~enja i ortopedskog potkivanja, zaslu`an za razvoj, organizaciju i pravilan rad {kole. Budu}i da o potkivanju nije postojao nikakav ud`benik iz kojega bi pitomci {kole mogli u~iti po nalogu vlade, a na prijedlog kraljevskog nadzornika veterinarstva dr. Radoslava Kri{tofa, ^erny je izradio ud`benik pod naslovom Nauka o podkivanju konjah koja je tiskana u

1

Zagrebu 1892. godine. Knjiga je bila stru~no obra|ena s mnogim potrebnim ilustracijama, a sastojala se od 4 poglavlja u kojima je obra|ena: anatomija konja, posebice kopita; pregled kopita i kretanja konja, njega kopita, potkivanje pravilnih i zdravih kopita i kako se postupa s konjem kod potkivanja, potkivanje nepravilnih kopita, o{tro ili zimsko potkivanje, potkivanje magaraca, mazgi i goveda, na~ini potkivanja kod stranih naroda; o bolestima i lije~enju kopita i kako se takva kopita obra|uju. Pri pisanju knjige autor je dijelom sam stvarao nove hrvatske nazive za potkiva~ki alat i oru|e, a dijelom ih je koristio iz knjige Kopitoznanstvo i potkivanje (J. Ubl, Zagreb, 1870.). Temeljni sadr`aj knjige bio je plod njegova iskustva ste~enog dugogodi{njom praksom, a samo je kopije nekih slika koristio iz knjige Lehrbuch der Huf- und Klauenbeschlagen dr. J. Pellivana. Ve}ina je slika ipak bila napravljena prema uzorcima izra|enim u Potkiva~koj {koli u Zagrebu. ^erny je bio i istaknuti dru{tveni djelatnik te je kao takav bio i jedan od ~etiriju ~lanova prvog odbora novoosnovanog Hrvatsko-slavonskog veterinarskog dru{tva godine 1894. O njegovom radu i `ivotu nakon razrje{enja du`nosti ravnatelja Potkiva~ke {kole u Zagrebu nisu se mogli prona}i nikakvi podaci, a isto tako ni podaci o njegovoj smrti u kartoteci uprave zagreba~kog groblja Mirogoj, koja se vodi od godine 1897. Stoga mo`emo pretpostaviti da se nakon umirovljenja vratio u ^e{ku gdje je i umro.

2

Josip Nessl, dr.vet.med.(1850. - 1913.)

Mirko Buri}

Svojim strukovnim djelovanjem u Osijeku, kao `upanijski veterinar Viroviti~ke `upanije od kraja 1888. pa do smrti 1913. godine, Josip Nessl uvrstio se u red veterinara koji su obveza spomena svake ozbiljnije povjesnice hrvatskog veterinarstva. Josip Nessl ro|en je u Moravskoj (Kunstadt) 1850. godine. Nakon zavr{ene gimnazije u Brnu studira na c.k. Vi{em vojni~kom veterinarskom zavodu u Be~u, gdje je diplomirao 1871. godine. Kao vojni veterinar slu`io je u Bosni do 1879. godine, u Banjaluci, Sarajevu, Gora`du i drugdje. Okru`nim veterinarom u Banjaluci imenovan je dekretom bosansko-hercegova~ke vlade 1. prosinca 1879. godine. Zaslugom uspje{nog suzbijanja gove|e kuge bosansko-hercegova~ka vlada je 1881. godine Josipu Nesslu dekretom iskazala osobitu pohvalu. Osim tog priznanja bio je nositeljem Ratne kolajne, odli~ja dodijeljenog za slu`bovanje u Bosni. Na du`nosti u Banjaluci ostaje do 1881. kada je naredbom c.k. Glavnog zapovjedni{tva u Zagrebu kao kraji{ke upravne oblasti, premje{ten u Mitrovicu za privremenog okru`nog veterinara. Ve} sljede}e 1882. potvr|ena mu je ova du`nost kao stalna. U Osijek, Josip Nessl seli krajem 1888. godine, jer je dekretom bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 17. prosinca 1888. imenovan `upanijskim veterinarom Viroviti~ke `upanije, sa stalnim boravkom u gradu upravnog sjedi{ta @upanije. Te godine done{en je Zakon ob uredjenju veterinarstva u kr. Hrvatskoj i Slavoniji, po kojem zapo~inje ustroj i osamostaljenje veterinarske slu`be u Hrvatskoj. Kakvo je stanje

3

Nessl zatekao u @upaniji najbolje iskazuje dio njegova izvje{}a `upanijskoj Skup{tini za 1890. godinu u kojem navodi ... da ovda{nje pu~anstvo, a naro~ito doma}e poziva veterinara samo kao ultimum refugiens onda kad vidi, da su se doma}i ljekovi i vra~arije iznevjerile, do~im su u tom pogledu doseljenici kao Magjari i Njemci ve} napredniji i znadu cieniti veterinarski stali{, tako radi i ~e{}e dolaze savjeta i pomo}i tra`iti.... U razdoblju kra}em od osam godina, zaklju~no s 1896. godinom, kako je izvijestio Nessl `upanijsku Skup{tinu, bila su sva predvi|ena mjesta popunjena veterinarskim strukovnim osobljem. O~uvanje zdravlja stoke kao i spre~avanje unosa sto~nih zaraza, temeljeno na Zakonu tj. na njegovim veterinarsko-upravnoredarstvenim odredbama uspje{no je Nessl ustaljivao iz godine u godinu. Neke radnje zaslu`uju spomena. Ve} 1889. godine Viroviti~ka `upanija zatvara svoje granice za promet papkara iz Ma|arske. Zahvaljuju}i tome, iako je epizootija slinavke i {apa u Ma|arskoj zahvatila vi{e od 5000 mjesta, nije bila prenesena u @upaniju. Josip Nessl zasigurno je nositelj izrade Statuta o dr`anju pasah i o porezu na pse, koji je bio upu}en na odobrenje Zemaljskoj vladi u Zagreb sredinom lipnja 1889. a odobren tek 23. o`ujka 1893., s va`enjem za cijelo podru~je od 1. lipnja. Iste godine s namjerom da {to bolje upozna pu~anstvo s bjesno}om i odgovaraju}im zakonskim odredbama, tiskana je u velikoj nakladi knji`ica Pouka o bjesno}i koja je podijeljena vlasnicima pasa, stanovni{tvu, lije~nicima, veterinarima, konjskim vidarima, knezovima, zakupnicima lova, stra`arima, poljarima, `ivoderima, oru`ni{tvu i svakoj {koli. U osje~kom Gospodaru, glasilu Slavonskoga gospodarskog dru{tva, J. Nessl kao autor priop}io je ~itateljima sadr`aj Pouke o bjesno}i, te opisao bjesno}u u ljudi i `ivotinja. Drugo izdanje (pro{ireno) za potrebe Osje~ke `upanijske oblasti tiskano je 1895. godine. Primjeren je i rad Josipa Nessla i veterinarske slu`be u vrijeme kada je Osijeku i @upaniji zaprijetila do tada nepoznata svinjska kuga. Od prolje}a 1895. godine bolest je harala budimpe{tanskim trgovi{tem svinja Kbanyi, stoga u Osijeku 16. lipnja zemaljski nadzornik veterinarstva dr. Radoslav Kri{tof i Josip Nessl odre|uju mjere proti unosa, a po nalogu Vlade J. Nessl krajem lipnja odlazi u Kbanyiu kako bi upoznao znakove pojave i tijek bolesti. Iako je obavije{tenost svih u @upaniji bila dobra kao i ostvarene mjere {to su prije~ile unos bolesti, prvi slu~aj svinjske kuge opa`en je u Osijeku 26.

4

srpnja 1895. u Donjem gradu. Od pojave do kraja 1895. godine svinjska kuga u @upaniji pojavila se u 54 mjesta, 38 pustara odnosno {uma i 1241 dvori{tu. Od 197.600 svinja razboljelo se 15.166, od kojih je uginulo 12.287, a ubijeno 1.346 komada. Za sve ubijene svinje vlasnicima je ispla}ena od{teta ako su bolest sami i na vrijeme prijavili. Primjerenom organizacijom primjene veterinarsko-upravno-redarstvenih mjera uz op}e sudjelovanje stanovni{tva, Josip Nessl i njegova slu`ba uspjela je ve} od 1896. godine bolest kao i sve ostale zaraze svesti na prostorno ograni~en i prihvatljiv broj slu~ajeva. Obavljaju}i kroz to razdoblje i pokuse primjene seruma u namjeni stvaranja imuniteta u svinja, bez obzira na ishod, Josip Nessl, kao i jo{ neki veterinari doprinijeli su novim spoznajama o svinjskoj kugi i mogu}oj za{titi. Po~etkom XX. stolje}a u Viroviti~koj `upaniji naglo se pove}ala smrtnost u goveda od nadma, kao posljedica sve ve}ih povr{ina pod djetelinom i neznanju sto~ara o {tetnim posljedicama nepravilne ili neoprezne prehrane goveda s njom. Znaju} da je najprobita~nije sredstvo za lije~enje nadma pravovremena uporaba troakara (troplastice) Josip Nessl je odobrenjem Vlade 1903. godine za svaku seosku i zemlji{nu zajednicu, na tro{ak veterinarskih zaklada osigurao 237 troakara. Podru~ni veterinari pou~ili su za svaki troakar pouzdanu osobu glede njihove uporabe. O nadmu, spre~avanju i njegovom lije~enju za sto~are J. Nessl pi{e u Gospodaru a potom je isti tekst na 23 stranice 1904. godine objavljen kao knji`ica pod naslovom: O nadmu ili napuhnjenju goveda i ovaca. Josip Nessl objavljivao je strukovne priloge i ~lanke u hrvatskim i njema~kim tiskovinama. Iskusan u veterinarstvu, sto~arstvu i gospodarstvu bio je odbornik Slavonskoga gospodarskog dru{tva, ~lan ravnateljstva Osje~ke {tedne zadruge, te po~asnim ~lanom gotovo svih humanitarnih dru{tava. Promaknut, 14. prosinca 1912. Josip Nessl imenovan je `upanijskim veterinarom u VIII. ~inovnom razredu, na kojem mjestu ostaje do smrti u Osijeku 7. velja~e 1913. godine.

5

Julius Ulrich Liebling, dr.vet.med.(1872. - 1941.)

Maks Karlovi}

Jedan od rijetkih poljskih veterinara koji su potkraj 19. stolje}a dospjeli u Hrvatsku s Austro-ugarskom vojskom i tu ostali do kraja `ivota bio je Julius Ulrich Liebling. Julius Ulrich Liebling ro|en je 1872. u Lavovu i u Lavovu je diplomirao 1896. godine na Visokoj veterinarskoj {koli. Idu}e je godine kao vojni doveterinar u pri~uvi dodijeljen 16. divizijskoj artiljerijskoj pukovniji, za koju saznajemo, da se 1905. nalazila u Valpovu. O Lieblingovu boravku u Valpovu saznali smo indirektno ve} 1900. godine iz njegove rasprave Magenwurmseuche unter den Lmmern der grflich Norman'schen Herrschaft in Valpo koja je tada bila objavljena u be~kom mjese~niku Oesterreichische Monatsschrift fr Thierheilkunde. Liebling napu{ta vojsku 1905. ili na po~etku 1906., kad ga visoka kraljevska vlada u Zagrebu {alje u Njema~ku i Ma|arsku na prou~avanje tamo{njih uzgoja peradi. Po povratku u Valpovo osniva u ljeto 1906. Uzornu peradarnicu za koju nabavlja koko{i tada{njih plemenitih pasmina mecheln, minorka, orpington i crna talijanka, zatim pekin{ke patke i emdenske guske. U Valpovu Liebling ostaje do 1912. godine, kad je premje{ten u Vukovar (1912.- 1913.), zatim u Osijek (1913. 1914.), Vojni}, (1914. 1915.), u Austro-ugarsku vojsku kao vojni veterinar (1915. 1918.), opet u Vojni} (1918. 1919.) i u Donji Miholjac, gdje ostaje do odlaska u mirovinu (1919. 1937.). U Donjem Miholjcu je unaprije|en 1930. godine u zvanje vi{eg veterinarskog savjetnika pete polo`ajne grupe, zatim 1932. u zvanje vi{eg veterinarskog savjetnika ~etvrte polo`ajne grupe drugog stupnja i 1935.

6

u zvanje ~etvrte polo`ajne grupe prvog stupnja. Nakon odlaska u mirovinu odobrava mu Odsjek za peradarstvo Kraljevske banske uprave Savske banovine 12. velja~e 1938. vr{enje privatne prakse na cijelom teritoriju Savske banovine sa sjedi{tem u Donjem Miholjcu. Cijene}i njegov doprinos razvoju peradarstva odlikovao ga je Bugarski peradarski savez 1935. godine zlatnom medaljom za zasluge. Na po~etku Drugoga svjetskog rata odveden je, kao @idov, u jasenova~ki logor i tamo iste godine pogubljen. Jo{ kao vojni veterinar u Valpovu objavio je Liebling ~etiri stru~ne rasprave u be~kom ~asopisu sterreichische Monatsschrift fr Thierheilkunde (1900. i 1901.) i tri u poljskom ~asopisu Przeglad weterynaryjny (1903.). Od 1905. godine objavio je 32 rasprave u na{im mjese~nicima i dnevnicima (Gospodar, Die Drau, Veterinarski vjesnik i Jugoslovenski veterinarski glasnik). Od tih je rasprava 18 napisao za vrijeme boravka u Valpovu, jednu u Vojni}u i 20 u Donjem Miholjcu. Osim prvih sedam rasprava, u prete`nom se broju idu}ih obra|uju peradarski problemi (peradarstvo u inozemstvu, peradarski zavod u Valpovu, peradarstvo u Hrvatskoj, prikaz razli~itih pasmina peradi, peradarske rasplodne postaje, konzerviranje jaja, peradarski odsjek Slav. gosp. dru{tva u Osijeku, razvoj selja~kog peradarstva, bolesti peradi, svjetski peradarski kongres u Londonu 1930., veterinar i peradarstvo, trgovina jajima, kopuniziranje, jaje kao hrana, svjetski peradarski kongres u Rimu 1933., izlo`ba peradi u Beogradu 1933.). Posebno je objavio tri bro{ure o peradarstvu 1932. godine (Uvod u peradarstvo, Bolesti peradi i Hranidba i tovljenje peradi). Ubrzo poslije osnivanja Uzorne peradarnice Liebling je sudjelovao na Zemaljskoj izlo`bi stoke u Zagrebu s modelom koko{injca i pili}njaka s 20 pili}a mechelnske pasmine. Neposredno poslije zatvaranja izlo`be hrvatski peradari osnivaju Peradarski odsjek u sklopu Hrvatskoslavonskoga gospodarskog dru{tva u Zagrebu, a me|u izabranim odbornicima je i Liebling. Na Lieblingov prijedlog osniva se jednaki Peradarski odsjek i u sklopu Slavonskoga gospodarskog dru{tva u Osijeku pri ~emu su Liebling, Hrabal i Nuber izabrani u u`i odbor. Od tog vremena organizirao je u nekoliko idu}ih godina peradarske izlo`be u Osijeku, pri ~emu je posebno bila pohvaljena ona 1912. godine. Uz ~lanstvo u peradarskim dru{tvima Liebling je prisustvovao i nekim zna~ajnijim skupovima.

7

Liebling je bio prvi veterinar u Hrvatskoj koji se posvetio peradarstvu i taj mu je rad bio op}enito priznat. Bio je prvi veterinar koji je pisao o problemima peradarstva i o bolestima peradi, prvi veterinar koji je uvodio u Hrvatsku tada poznate plemenite pasmine koko{iju. U mirovinu je oti{ao ispuniv{i `ivot zadovoljstvom i uspje{nim radom. Na `alost, tragi~nost sudbine nije mu podijelila zaslu`eni mir.

8

Dr. Fran Gabrek(1880. - 1957.)

Vesna Vu~evac Bajt

Me|u zaslu`ne veterinare koji su djelovali u prva tri desetlje}a XX. stolje}a ubraja se i dr. Fran Gabrek, priznati stru~ni i politi~ki djelatnik. Zna~ajan doprinos dao je i obna{aju}i du`nost velikog `upana u biv{oj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ro|en je 20. sije~nja 1880. godine u Me`ilaborcu, mjestu na tada{njoj Ugarsko-galicijskoj granici (koje je poslije I. svjetskog rata pripalo tada{njoj ^ehoslova~koj Republici), gdje mu je otac bio `eljezni~ki slu`benik. No ve} u ranom djetinjstvu roditelji su se preselili u Vara`din gdje je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju. Poslije zavr{ene gimnazije upisao se u Be~u na Visoku veterinarsku {kolu. Uz studij posve}uje se prou~avanju kulturno-povijesnih i filozofskih djela (Hacker, Nietzsche i dr.). Nakon zavr{etka studija 1905. godine imenovan je za asistenta u Bakteriolo{kom zavodu u Kri`evcima. U isto vrijeme studirao je i pravo i apsolvirao ga 1911. godine. Tijekom boravka u Kri`evcima napisao je i objavio u Veterinarskom vjesniku vi{e znanstvenih i stru~nih rasprava, a i disertaciju pod naslovom ber die histologische Diagnose und biologische Beobactungen der Wut obranio je u Be~u i postigao doktorat. Godine 1910. premje{ten je na mjesto kotarskog veterinara u Samobor, a godinu dana poslije u Bjelovar za `upanijskog veterinara. Godine 1912. kao stru~njaka, Zemaljska ga vlada {alje u inozemstvo radi usavr{avanja iz bakteriologije, neurologije i patolo{ke anatomije. Usavr{avanje je proveo u Zavodu za zarazne bolesti dr. Roberta Kocha, na Visokoj veterinarskoj {koli i patolo{koj anatomiji Charite u Berlinu, zatim u

9

Bakteriolo{kom zavodu u Petrogradu, Serolo{kom zavodu u Kopenhagenu i Pasteurovom zavodu u Parizu gdje je boravio od po~etka 1914. godine. Nakon toga odlazi u Dansku, ali se zbog nov~anih pote{ko}a morao vratiti u Zagreb. U Zagrebu je najprije postavljen u Kemijsko-analiti~ki zavod, a potom u Bakteriolo{ki zavod. Godine 1917. promoviran je u doktora prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a iste je godine upisao i Medicinski fakultet u Zagrebu. U svojem `ivotopisu isti~e da ga je apsolvirao i da ima tri fakulteta. No nigdje u dokumentaciji o svr{enim studentima Medicinskog fakulteta u Zagrebu nema njegova imena pa je prema tome opravdano zaklju~iti da nije i diplomirao. Krajem 1919. godine ostaje bez posla, me|utim ubrzo je dodijeljen kotarskoj, a godine 1920. `upanijskoj oblasti u Zagrebu. Zauzimao se za osnivanje Serolo{kog zavoda u Zagrebu koji je po njegovoj zamisli, trebao biti proizvodna i znanstveno-istra`iva~ka institucija. Iako ga je u tome podupiralo i Hrvatsko-slavonsko veterinarsko dru{tvo, nije uspio ostvariti te planove. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije Hrvatsko-slavonsko veterinarsko dru{tvo zapo~elo je akciju za osnivanje Veterinarske visoke {kole u Zagrebu. Kad je zavr{en izvedbeni nacrt {kole kao izaslanici kod vlade bili su E. Podaubsky, dr. F. Gabrek i S. Plasaj u vezi osnivanja {kole. Poslije duljeg administrativnog postupka tada{nji regent Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca potpisao je 31. kolovoza 1919. Uredbu o ustrojavanju Veterinarske visoke {kole u Zagrebu, a prvi semestar po~eo je 26. rujna 1919. godine. Me|u imenovana tri prva suplenta (E. Podaubsky, dr. P. Gjuri}, A. Vukovi}) nije bio odre|en dr. Gabrek. Vrlo povrije|en, smatraju}i da mu je nanesena nepravda jer se smatrao ve}im stru~njakom od imenovanih, dr. Gabrek je u zagreba~kom tisku `estoko napao trojicu imenovanih suplenata pori~u}i im kvalifikacije, a i samu {kolu, pozvao Medicinski i Filozofski fakultet da ispitaju njihove kvalifikacije, a pozivao je i svr{ene maturante da se ne upisuju u tu inferiornu {kolu. Tako se dr. Gabrek od pobornika za osnivanje {kole, iz potpuno osobnih ambicija i povrije|enosti, pretvorio u njezina `estokog protivnika. Zbog tih napada je 26. listopada 1919. sazvana izvanredna skup{tina Hrvatsko-slavonskog veterinarskog dru{tva koja je osudila postupak i pisanje dr. Gabreka, poslala izjavu novinama koje su objavile njegove ~lanke i 3. prosinca 1919. isklju~ila ga iz Dru{tva. Me|utim, na godi{njoj skup{tini spomenutog Dru{tva 10.

10

prosinca 1920. pokrenuta je rasprava o njegovu vra}anju u ~lanstvo i zaklju~eno da se on o~ituje i po`ali svoje dr`anje {to je on i u~inio te je na odborskoj sjednici dru{tva 13. o`ujka 1921. uzeto u obzir njegovo o~itovanje i odlu~eno da se predlo`i vra}anje u ~lanstvo. Godine 1921. Vlada je ponovno poslala dr. Gabreka u Berlin na daljnje usavr{avanje, a poslije toga, 31. prosinca 1922. postavljen je za velikog `upana Osje~ke oblasti na kojoj je du`nosti ostao do 15. lipnja 1924., kada je imenovan inspektorom u Ministarstvu unutra{njih djela u Beogradu. U postupku pretvaranja Veterinarske visoke {kole u Veterinarski fakultet, Akademijski senat Sveu~ili{ta je za mati~are odredio uz E. Podaubskog, prof. dr. P. Gjuri}a i dr. Gabreka. Profesorsko vije}e, zbog ranijih sukoba s dr. Gabrekom to nije htjelo prihvatiti pa je umjesto njega imenovan prof. M. Raj~evi}. No Ukazom vlade od 3. srpnja 1926. dr. Gabrek je postavljen, bez suglasnosti Veterinarskog fakulteta, za redovitog profesora iz predmeta Sudsko veterinarstvo. U znak protesta profesorski zbor ga je potpuno bojkotirao, nije mogao prisustvovati nijednoj sjednici vije}a, a ni odr`avati predavanja, te je godine 1929. odstupio, a za taj predmet je izabran tada{nji docent dr. I. Babi}. Znanstveno-stru~ni rad dr. Gabreka bio je napose intenzivan u razdoblju od 1905.-1920. godine pa je u tom razdoblju objavio u Veterinarskom vjesniku 15 radova. Me|u tim raspravama treba ista}i ~lanak iz godine 1908. pod naslovom Meningomyelitis haemorhagica infectiosa equi stoga {to je ta bolest prvi put otkrivena kod jednog uginulog pastuha u selu Hercegovcu. Dr. Gabrek je obavio razudbu te opisao tu bolest kao virusnu, uzrokovanu {irenjem virusa iz crijeva u krv pa u bubrege, slezenu, ko{tanu mo`dinu gdje uzrokuje raspadanje crvenih krvnih zrnaca i promjenu hemoglobina u melanin, a prognoza je nepovoljna. Napose su zna~ajna njegova istra`ivanja o bjesno}i, na ~emu je i doktorirao, a spoznaje o tom objavljene su u Veterinarskom vjesniku godine 1910. pod naslovom Prilozi histolo{koj diagnozi i etiologiji bjesno}e, pa zatim pod istim naslovom u ~etri nastavka 1916. i dva 1917. g. Godine 1914. poslao je iz Kopenhagena rad pod naslovom Potra`ivanje uzro~nika bjesno}e. Bjesno}om se posebice bavio jer je u ono vrijeme bilo dosta obolijevanja od ugriza bijesnih pasa, pa je imao prilike istra`ivati mozgove svinja, pasa, goveda i ma~aka jer su glave

11

stizale iz svih krajeva zemlje, budu}i da je Naredbom kraljevske hrvatskoslavonske zemaljske vlade, odjela za unutra{nje poslove od 15. studenog 1906. g. br. III/B 595., odre|eno u kojem se slu~aju imade u svrhu podkriepe diagnoze bjesno}e kod `ivotinja istra`ni materijal odpremiti bakteriolo{kom zavodu u Kri`evcih. Dr. Gabrek se posebno bavio istra`ivanjem i dokazivanjem Negrijevih tjele{aca (tri godine poslije Negrija) u stanicama mozga za koje se u prvo vrijeme smatralo da uzrokuju bjesno}u. Istra`ivao je prikladnost postupaka za dokazivanje Negrijevih tjele{aca, a i sam je modificirao jedan postupak, radi pronala`enja najbr`eg i najprikladnijeg postupka bojenja i dokazivanja. Nagla{avao je da je nalaz Negrijevih tjele{aca vrlo va`an za postavljanje dijagnoze, opisao je njihov oblik, veli~inu, strukturu, unutarnju formaciju, mno`inu i polo`aj. Pokusima je ustanovio osjetljivost ku}nog mi{a na umjetno zara`avanje, utjecaj Negrijevih tjele{aca na virulenciju virusa bjesno}e, djelovanje karbolne kiseline na virus kao i tehniku istra`ivanja tih tjele{aca u Amonovom rogu. Na kraju svega utvrdio je da Negrijeva tjele{ca nisu uzrok bjesno}e ve} da je to reaktivni proizvod uzrokovan virusom. O bjesno}i je dr. Gabrek pisao i za vrijeme rada u Samoboru godine 1910. gdje je u Samoborskom listu objavio sedam nastavaka, tj. u brojevima 41-47 u kojima je iscrpno opisao tu bolest, a posebno je zanimljiv i prikaz pu~kog lije~enja koje su obavljali bra}a Njem~i} iz sela Vukovca kod Gornje Rijeke, a uz dozvolu vlasti. Dr. Gabrek se aktivno bavio i politikom te je najprije pripadao Naprednoj stranci, kasnije Hrvatsko-srpskoj koaliciji, a poslije rata Radikalnoj narodnoj stranci, radi ~ega je dolazio u sukob s pripadnicima drugih stranaka, prvenstveno s prava{ima. Unato~ sukobu s neistomi{ljenicima svoga vremena dr. Franu Gabreku se ne mo`e pore}i doprinos u veterinarskoj znanosti u Hrvatskoj jer je bio osebujan i vrlo ambiciozan stru~njak. Umro je 19. travnja 1957. godine u Zagrebu, a u kartoteci Mirogojskog groblja pod rubrikom zanimanje pi{e: veliki `upan.

12

Dr. Zvonko Ben~evi}(1892. - 1988.)

Vesna Vu~evac Bajt

Dr. Zvonko Ben~evi} cijeli je `ivot s velikim entuzijazmom i nesebi~nim trudom posvetio unapre|enju sto~arske proizvodnje, napose uzgoju lipicanskih konja, kao i dobrobiti ljudi vezanih uz sto~arstvo. Ro|en je u Slavonskom Brodu 7. listopada 1892. Veterinarski fakultet zavr{io je u Be~u godine 1914. Sklonost za sto~arstvo osjetio je ve} za vrijeme studija, pa je radio kao demonstrator kod prof. Polanskog na Katedri za sto~arstvo. Umro je u Slavonskom Brodu 9. kolovoza 1988. Od godine 1914. do 1918. radio je kao vojni veterinar. Nakon toga odlazi u Novu Gradi{ku kao pomo}ni kotarski veterinar gdje ostaje do 1921. godine. U Novoj Gradi{ki je istodobno radio i dr. Nikola Vuksanovi}, istaknuti hipolog, koji je kasnije postao direktor ergele Kara|or|evo u Srbiji, a ~iji je utjecaj bio od neprocjenjive va`nosti za budu}i rad dr. Zvonka Ben~evi}a. Od njega je nau~io temelje selekcijskog rada u konjogojstvu, pa se od godine 1920. bavio, uz redovne veterinarske poslove, i uzgojem konja u tom kraju. Od godine 1921. do 1947. slu`bovao je u Zelini, a potom u Slavonkom Brodu, pa ponovno u Novoj Gradi{ki, gdje se potpuno posve}uje organizaciji i uzgoju konja, pa je u tom razdoblju i referent za konjogojstvo. Godine 1947. kao ve} istaknuti stru~njak hipolog preuzima du`nost upravitelja Dr`avne pastuharne u \akovu i du`nost direktora Centra za selekciju konja Narodne Republike Hrvatske u \akovu. Navedene

13

du`nosti obavljao je i nakon umirovljenja, te je na unapre|enju konjogojstva radio do kraja `ivota. Tijekom dugogodi{njeg rada u pastuharni i ergeli \akovo uspio je sa~uvati postoje}i materijal i kvalitetnim selekcijskim radom podi}i vrijednost hrvatske lipicanske pasmine konja. Velik dio vremena posvetio je organizaciji i provedbi selekcije u zemaljskom uzgoju konja, osnivanjem ve}eg broja konjogojskih zadruga, uglavnom lipicanske pasmine, na podru~ju isto~ne Slavonije. Rezultati takvog rada bili su uspje{ni, pa i danas u tom podru~ju postoje vrlo kvalitetni konji. Napose je va`no istaknuti zna~ajnu aktivnost dr. Ben~evi}a u promicanju hrvatskog lipicanca u svijetu. Zato je u vi{e navrata boravio u tada{njoj Saveznoj Republici Njema~koj, gdje je s lipicanskim pastusima sudjelovao na me|unarodnim natjecanjima. Takvi uspjesi i odli~na kvaliteta hrvatskog lipicanca, omogu}ila mu je da 1962. godine sudjeluje na snimanju ameri~kog filma ^udo bijelih pastuha u re`iji poznatog Walt-Disney-a. Uz dugogodi{nji stru~ni rad, posebno onaj u konjogojstvu, dr. Ben~evi} bio je tako|er i vrstan pisac, pa je napisao i objavio 46 stru~nih radova, prikaza i publikacija. Iako svi ti radovi pokazuju izvanredno poznavanje konjogojske problematike u Hrvatskoj i drugim zemljama u Europi, `ivotno djelo dr. Ben~evi}a je foto-monografija Bijelo biserje Jugoslavije. Ocjenjuju}i cjelokupni rad dr. sc. Zvonka Ben~evi}a koji se prije svega o~itovao u postavljanju solidnih uzgojnih organizacija (14 konjogojskih ogranaka i 480 mati~nih rasplodnih kobila i podmlatka) mo`emo zaklju~iti, da je znatno pridonio unapre|enju sto~arstva u Hrvatskoj i da je podigao kvalitetu lipicanaca u isto~noj Slavoniji, pa mu stoga kao eminentnom konjogojskom stru~njaku pripada zna~ajno mjesto u hrvatskoj veterinarskoj struci.

14

Prof. dr. Franjo Mlinac(1898. - 1976.)

Tomo Nagli}

Prof. dr. Franjo Mlinac ro|en je 21. listopada 1898. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, u obitelji slu`benika financijske direkcije podrijetlom iz Slunja. Tada{nju ~etverogodi{nju osnovnu {kolu i {est razreda gimnazije poha|ao je u rodnome gradu. Po~etkom I. svjetskog rata prekida {kolovanje zbog prestanka rada gimnazije u Tuzli i siroma{tva roditelja da ga {koluju izvan mjesta boravka i zapo{ljava se u financijskoj direkciji kao pisar. Godine 1917. i 1918. boravi u vojsci, da bi se nakon svr{etka rata ponovno zaposlio u Tuzli. Istodobno poha|a maturalni te~aj u Sarajevu i zavr{ava gimnazijsko {kolovanje 1919. Dobiv{i stipendiju, iste godine upisuje se u novoosnovanu Visoku veterinarsku {kolu u Zagrebu. U prolje}e 1921. prelazi na Visoku veterinarsku {kolu u Be~u, da bi 1923. prekinuo studij zbog slu`enja vojnog roka. Potom nastavlja studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i diplomira 1928. Ve} u tijeku studija pokazuje zanimanje za znanstveno nastavni rad. Tri je godine bio demonstrator na Zavodu za nauku o zarazama, gdje pod vodstvom istaknutog znanstvenika i nastavnika prof. dr. Stjepana Plasaja sti~e prve spoznaje iz mikrobiologije i zaraznih bolesti `ivotinja i uvodi se u znanstveni rad. Usprkos `arkoj `elji da se nakon diplomiranja na tom Zavodu zaposli kao asistent, nije uspio, jer nije bilo slobodnog mjesta. Odlazi u Skoplje u Makedoniji, gdje se 1928. zapo{ljava kao veterinar u Higijenskom zavodu. U sljede}e dvije godine postao je najprije {ef Veterinarskog odsjeka, a potom {ef Veterinarskog odjeljenja Higijenskog zavoda u Skoplju, u kojem radi kao mikrobiolog, epizootiolog i parazitolog.

15

Godine 1930. u Zagrebu je obranio disertaciju pod naslovom Pojavljivanje bedrenice na podru~ju biv{e Hrvatske i Slavonije. Za vrijeme desetgodi{njeg boravka u Higijenskom zavodu (1929.-1939.) prof. dr. F. Mlinac s velikim entuzijazmom obilazi sve krajeve Makedonije, rade}i predano na dijagnosticiranju, istra`ivanju i suzbijanju sto~nih zaraznih i parazitarnih bolesti. U suzbijanju zoonoza tijesno sura|uje s lije~ni~kom zdravstvenom slu`bom. Organizira i odr`ava brojne te~ajeve i predavanja za veterinare i sto~are. Zapa`en kao izvrstan stru~njak i znanstveni djelatnik, godine 1939. izabran je za docenta na Veterinarskom fakultetu u Beogradu, gdje ostaje dvije godine i u tom je razdoblju napisao ud`benik iz mikrobiologije i higijene. Napokon je godine 1941. bio izabran za izvanrednog profesora iz mikrobiologije i higijene pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, ispuniv{i tako svoju davnu `elju da djeluje na fakultetu gdje se i {kolovao. Godine 1945. preuzeo je Katedru za Klini~ku patologiju i specijalnu profilaksu zaraznih bolesti. Od 1941. do 1954. bio je predstojnik Zavoda za mikrobiologiju i imunologiju, a u me|uvremenu i v. d. predstojnika Zavoda za nauku o zarazama. Za redovitog profesora iz mikrobiologije i imunologije izabran je 1964. Uz nastavni~ku djelatnost na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, od 1947. honorarno predaje predmet Poljoprivredna mikrobiologija na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, gdje rukovodi znanstveno nastavnim i stru~nim radom Zavoda za mikrobiologiju toga fakulteta. Kra}e vrijeme dr`ao je teorijsku i prakti~nu nastavu iz mikrobiologije u nastavnom centru Poljoprivrednog fakulteta u Bjelovaru. Jedan je od osniva~a laboratorija u Rijeci koji je osnovan sa zadatkom da iskorijeni melitokokozu u Istri. Osim {to izvodi dodiplomsku nastavu, na Veterinarskom i Poljoprivrednom fakultetu sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi. Akademske godine 1968./69. odlazi u mirovinu. Umro je 28. srpnja 1976. u Zagrebu, te je pokopan na Mirogoju. Prof. dr. Franjo Mlinac uklju~io se u znanstveni rad ve} za vrijeme studija radom Pojavljivanje bedrenice na teritoriji biv{e Savske banovine, koja je postala osnovom njegove disertacije. [iroku znanstvenu djelatnost razvio je za vrijeme svoga boravka u Makedoniji, gdje istra`uje zarazni poba~aj ovaca, piroplazmozu, anaplazmozu i tripanosomijazu. Nakon prelaska na Veterinarski fakultet u Zagreb bavi se istra`ivanjima infekcija uzrokovanih enterobakterijama, posebice salmonelama te vrstama Escherichia coli i Klebsiella pneumoniae. Tako|er istra`uje zna~enje bakterija iz rodova Corynebacterium i

16

Streptococcus, a nastavlja i istra`ivanja parazitarnih invazija. U Bibliografiji Veterinarskog fakulteta za razdoblje 1919.-1969., uz disertaciju, navedeno je 17 njegovih znanstvenih radova i pet stru~nih. Napisao je tri ud`benika i devet skripata iz mikrobiologije i imunologije, me|u kojima se sadr`ajem i opremom isti~e Veterinarska mikrobiologija i imunologija (autori F. Mlinac, E. Topolnik, M. Hajsig, Nakladni zavod znanje, Zagreb, 1966.). To zacijelo nije samo njegovo najvrednije djelo (dakako i njegovih suradnika!), nego i ponajbolji ud`benik iz veterinarske mikrobiologije i imunologije napisan na jezicima ju`noslavenskih naroda, koji se dugo koristio na svim veterinarskim fakultetima u komunisti~koj Jugoslaviji i jo{ se uvijek mo`e na}i kao priru~nik u veterinarskim bakteriolo{kim laboratorijima. Bio je dobar predava~ i organizator nastave, koji je jednostavnim i razumljivim jezikom prenosio svoje veliko znanje i ljubav prema mikrobiologiji slu{a~ima. Veliku pozornost pridavao je izobrazbi i uvo|enju mladih stru~njaka u znanstveno istra`iva~ki rad. To najbolje potvr|uje podatak da je bio voditeljem 33 disertacije iz podru~ja veterinarske mikrobiologije i sedam iz podru~ja poljoprivredne mikrobiologije. Prof. dr. Franjo Mlinac bio je vrlo aktivan u razli~itim stru~nim i dru{tvenim organizacijama. Tako je bio ~lan brojnih povjerenstava na Fakultetu i Sveu~ili{tu, osobito onih koja su se bavila studentskim pravima i brinula za dobrobit studenata. Bio je potpredsjednik nacionalnog komiteta i predsjednik podkomiteta za Hrvatsku organizacije World University Service. Tako|er je bio ~lan Dru{tva mikrobiologa Hrvatske i Jugoslavenskog mikrobiolo{kog dru{tva, a u tim je Dru{tvima obna{ao i rukovode}e du`nosti. Za predani rad na unapre|ivanju veterinarske slu`be dvaput je odlikovan za vrijeme slu`bovanja u Makedoniji, a u Hrvatskoj je kao istaknuti dru{tveni djelatnik primio visoko dr`avno odli~je. Uz nastavni~ki i znanstveni rad, prof. dr. Franjo Mlinac posebnu brigu posvetio je studentima i mla|im suradnicima za koje je uvijek imao razumijevanje i pomagao im materijalno kad god je mogao. Bio je stalo`en i razborit ~ovjek koji je smireno podnosio nepravde i zapostavljanja u napredovanju. Radio je i `ivio u te{kim vremenima i okolnostima u kojima nije bilo lako znanstveno djelovati i sa~uvati ljudsko dostojanstvo. S pravom ga mo`emo svrstati me|u na{e ponajbolje veterinare, znanstvenike i nastavnike koji su svojim neumornim radom i zalaganjem pridonijeli razvoju i ugledu hrvatske veterinarske medicine u nas i u svijetu.

17

Dr. Josip Kucel(1899. - 1977.)

Darko Majnari}

Dr. Josip Kucel je ro|en 1. sije~nja 1899. u Sunji u obrtni~koj obitelji. Osnovnu {kolu zavr{io je u Virju, gimnaziju je poha|ao u Koprivnici, Bjelovaru i Zagrebu, a zbog Prvoga svjetskog rata prekida {kolovanje jer je 1916. mobiliziran u austrougarsku vojsku. Gimnaziju zavr{ava poslije rata. Godine 1919. upisuje se na Visoku veterinarsku {kolu u Zagrebu, a sljede}e 1920. nastavlja studij u Be~u gdje je diplomirao 1925. godine. Doktorirao je 30. lipnja 1930. kod profesora Plasaja na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu s temom Aerobni mikroorganizmi u crijevu zdravih purana. Kao veterinar po~inje raditi u Aran|elovcu (1925.-1932.), uz posao terenskog veterinara osniva 1929. godine Sto~arsko dru{tvo kotara Gornjo-Jaseni~kog. U Virju je osnovao i prvu sto~arsku selekcijsku udrugu, za koju nabavlja dva rasplodna bika i vi{e rasplodnih krava simentalske pasmine, a 1932. prelazi u Na{ice. Po potrebi slu`be premje{ten je u Kostajnicu gdje radi od 1932. do 1935. Tu osniva dvije zadruge, jednu za uzgoj simentalca i drugu za uzgoj lipicanca. Nakon toga odlazi u Veliku Goricu gdje radi do 1940. godine. Bio je ~lan Dru{tva za eksperimentalna istra`ivanja sto~nih zaraza u Jeni. Za vrijeme boravka u Velikoj Gorici bio je na usavr{avanju u [vicarskoj i Njema~koj gdje se susre}e s umjetnim osjemenjivanjem. Od 1940.-1944. radi kao kotarski veterinar u Bjelovaru. Godine 1945. bio je u partizanima i kratko vrijeme radi u Naselju Kisa~ u Vojvodini. Zatim je postavljen za voditelja Odsjeka za uzgojne bolesti u Odjelu za veterinarstvo, Minstarstva poljoprivrede tada{nje Hrvatske gdje ostaje

18

do 1947. kada je premje{ten za direktora Veterinarskog zavoda u Kri`evcima. Godine 1952. proveo je nekoliko mjeseci u veterinarskoj ambulanti Dubrava, a zatim dolazi u Veterinarsku upravu tada{nje Hrvatske, kao voditelj Odsjeka za sto~nu higijenu, suzbijanje tuberkuloze i neplodnosti goveda. Odlaskom u mirovinu 1961. godine nije prestao njegov aktivni rad, jer preuzima vo|enje reprodukcije doma}ih `ivotinja u Savezu dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara Socijalisti~ke Republike Hrvatske. Umro je 23. o`ujka 1977. u Zagrebu. Bio je istaknuti terenski stru~njak, izvrstan oragnizator, koji je uspje{no povezivao terensku veterinarsku slu`bu s tada{njim znanstvenim dostignu}ima. Utvrdio je etiologiju plu}ne kongestije konja (edema plu}a) i uspje{no odredio terapiju. Opisuje i bolest koja se o~itovala `utom atrofijom jetre s hepatocerebralnim sindromom, koja je kasnije nazvana mraclinska bolest. Nakon dolaska iz inozemstva zapo~inje raditi na suzbijanju steriliteta i uvo|enju umjetnog osjemenjivanja. Kao direktor Veterinarskog zavoda Kri`evci organizirao je rad na suzbijanju tuberkuloze i bruceloze goveda te pokrenuo rad na uvo|enju umjetnog osjemenjivanja. Kao djelatnik Veterinarske uprave sudjeluje u izradi Zakona o umjetnom osjemenjivanju, Zakona o sto~arstvu, Zakona o mljekarstvu i na organizaciji veterinarske slu`be. Kao istaknuti stru~njak bio je ~lan Uprave saveza zadruga za osiguranje stoke, ~lan Savjeta Vetseruma u Beogradu, savjetnik za poslove steriliteta, za uvo|enje i pro{irenje umjetnog osjemenjivanja, savjetnik za suzbijanje tuberkuloze i bruceloze, za izgradnju kafilerija i za sto~arstvo. Tako|er je bio ~lan Ispitne komisije za stru~ne ispite veterinara, ~lan Komisije za suzbijanje tuberkuloze pri Komitetu za narodno zdravlje tada{nje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, ~lan Stru~nog savjeta Veterinarskog instituta Zagreb, tajnik Sekcije za reprodukciju doma}ih `ivotinja itd. U svom radu imao je dosta nesporazuma s politi~kom vlasti, a ni sudjelovanje u partizanima nije mu omogu}ilo du`i boravak u nekim sredinama. Ipak kao organizator brojnih dru{tava i sekcija te kao ~lan raznih komisija i dru{tava zna~ajan je njegov doprinos u razvoju hrvatskog veterinarstva, osobito tijekom njegove aktivne slu`be pa i kasnije u mirovini. Ukupno je objavio vi{e od 280 razli~itih znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava, bro{ura i skripata te izvje{}a s razli~itih skupova, simpozija i kongresa. Pisao je o steriliziraju}oj kemijskoj terapiji (1929.),

19

o Aujeszkijevoj bolesti goveda (1932.), o celularnoj terapiji u veterinarskoj medicini (1932.), o suzbijanju bjesno}e (1935.), o plu}noj kongestiji goveda (1936.), o mraclinskoj bolesti (1938.), o uzgojnim bolestima goveda (1939. i 1940.), o dobivanju sperme i umjetnom osjemenjivanju doma}ih `ivotinja (1942.), o pove}anju broja goveda u nas (1945.), o obnovi sto~arstva i veterinarstva (1947.), o problemu tuberkuloze goveda (1947.), o suzbijanju gove|e tuberkuloze (1949.), o umjetnom osjemenjivanju (1950.), o suzbijanju tuberkuloze na dr`avnim poljoprivrednim dobrima (1950.), o suzbijanju neplodnosti goveda (1950.), o dijagnostici i suzbijanju gove|e tuberkuloze (1951.), o prijenosu tuberkuloze s ~ovjeka na `ivotinju (1951.), o gove|oj tuberkulozi (1951.). Mno{tvo objavljenih radova znanstvenih, stru~nih i popularnih govori da je Kucelj kao autor bio jedan od najzna~ajnijih terenskih veterinara u Hrvatskoj. Njegovi radovi veliki su doprinos preno{enju znanja i iskustava u {iroku prakti~nu primjenu. Zbog svega spomenutog, bio je zna~ajna osoba, izvrstan organizator, vrstan terenac koji je u svojim stru~nim i znanstvenim radovima uspje{no primjenjivao ste~ena znanja i prenosio ih u veterinarsku praksu te na svoje mnogobrojne suradnike i kolege veterinare.

20

Akademik Josip Je`i}(1899. - 1981.)

Darko Majnari}

Ro|en je 1. travnja 1899. godine u Krmpotama (Novi Vinodolski), Osnovnu {kolu zavr{io je u Novom Vinodolskom, a srednju u Senju. Visoku veterinarsku {kolu u Be~u (Tierrztliche Hochschule Wien) zavr{io je 30. svibnja 1924, a doktorirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 30. lipnja 1925. godine s temom Tok bakterijemije kod eksperimentalne kolere peradi, nakon ~ega zapo~inje raditi na Veterinarskom fakultetu na onda{njem Zavodu za nauku o zarazama na Savskoj cesti, zatim prelazi na rad u Centralni higijenski zavod u Zagrebu, a 1928. vra}a se na Veterinarski fakultet gdje je postavljen je za asistenta na Zavodu za nauku o zarazama. Tijekom 1930. izabran je za docenta i postaje predstojnikom Zavoda za veterinarsku higijenu i mikrobiologiju. Svojim radom i zalaganjem zaslu`an je za osnivanje Veterinarske eksperimentalne stanice 1933. godine, iz koje je nastao dana{nji Veterinarski institut. Tu je dr. Je`i} radio sve do 27. sije~nja 1940. kada napu{ta Zagreb i odlazi u Zemun gdje je preuzeo du`nost direktora Dr`avnog zavoda za proizvodnju cjepiva i lijekova. Zbog ratnih prilika 1942. do 1943. boravi u Serum zavodu u Kalinovici, a zatim odlazi u partizane. Po zavr{etku Drugoga svjetskog rata demobiliziran je u ~inu bojnika jugoslavenske vojske te 1945. preuzima du`nost generalnog direktora Vetseruma u Beogradu. Od 1. lipnja 1947. do kraja 1949. godine radi u Dijagnosti~koj stanici Split, dana{njem Veterinarskom zavodu Split. Po~etkom 1950. odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje osniva prvi veterinarski zavod u onda{njoj Republici te je postavljen za prvog direktora ove dijagnosti~ke ustanove. U Bosni i Hercegovini sudjeluje u osnivanju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu,

21

na kojem postaje redovni profesor i radi 20 godina, do umirovljenja. Umro je 8. rujna 1981. u Sarajevu. Napisao je i objavio vi{e od 200 znanstvenih i stru~nih radova s podru~ja mikrobiologije, serologije i zaraznih bolesti. Njegovim zalaganjem osnovana je Eksperimentalna veterinarska stanica u Zagrebu 1933. godine koja, je proizvodila vakcine i serume za suzbijanje mnogih zaraznih bolesti {to su tada harale u Hrvatskoj (vakcina protiv boginja ovaca, bedrenice i druge, lijek protiv metilja itd.). U Bosni i Hercegovini osim kao osniva~ dijagnosti~kog Zavoda i Veterinarskog Fakulteta u Sarajevu bio je inicijator osnivanja i glavni urednik stru~nog ~asopisa Veterinaria od 1951. do 1963., osniva~, ~lan i dugogodi{nji predsjednik Dru{tva veterinara tada{nje Bosne i Hercegovine. Kao vrhunski stru~njak i znanstvenik zaslu`an za razvoj veterinarske struke i sto~arstva postaje redovni ~lan Nau~nog dru{tva, odnosno Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Za dr. Je`i}a se mo`e re}i da je svojim radom i uporno{}u uspio posti}i ciljeve zbog kojih je ~esto nailazio na otpore i pote{ko}e. Zna~ajan je njegov doprinos u razvoju proizvodnje vakcina u Eksperimentalnoj stanici u Zagrebu {to je bio najva`niji doga|aj u onda{njoj dr`avi u podru~ju veterinarstva. Neki smatraju da je to bilo Je`i}evo `ivotno djelo.

22

Dr. Marko Kadi}(1900. - 1988.)

Vesna Vu~evac Bajt

Dr. Marko Kadi}, veterinar, zauzeo je kao epizootiolog, narodni prosvjetitelj i priznati veterinarski stru~njak, trajno mjesto u hrvatskoj veterinarskoj povijesti. Rodio se 5. kolovoza 1900. god u Gradi{tu kod @upanje. Osnovnu {kolu poha|ao je u Vo|incima, a gimnaziju u Vinkovcima. Godine 1920. upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu i 1925. diplomirao. Nakon odslu`enog vojnog roka radio je u veterinarskoj slu`bi u Veterinarskom odjeljenju Ministarstva poljoprivrede i voda u Beogradu (1926.-1928.). Godine 1928. doktorirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu obraniv{i doktorsku disertaciju pod naslovom Wulfova metoda kod sekundarnih infekcija kod svinjske kuge. Potom je radio kao kotarski veterinar u @upanji (1928.-1938.) i u Zemunu (1938.1941.), pa kratko vrijeme u Karlovcu, a nakon toga je premje{ten u Zagreb u Veterinarski odjel Ministarstva narodnog gospodarstva (1941.-1945.). Nakon toga je radio kao rajonski veterinar u Babinoj Gredi (1946.-1947.), i u veterinarskoj ambulanti u Babinoj Gredi (1947.1948.). Godine 1948. premje{ten je u glavnu direkciju poljoprivrednih dobara u Zagrebu (1948.-1950.), a krajem 1949. opet radi u Veterinarskom odjeljenju Ministarstva poljoprivrede kao referent za poljoprivredna dobra. U Vinkovce je premje{ten krajem 1950. za upravitelja Veterinarskog zavoda gdje je u svojstvu epizootiologa i ovla{tenog veterinarskog inspektora za podru~je Slavonije i Baranje (1950.-1963.) do~ekao mirovinu.

23

Obavljaju}i posao u razli~itim veterinarskim ustanovama stekao je prili~no jasan uvid o cjelokupnoj slu`bi, a terenski ga je posao obogatio mnogim iskustvenim spoznajama, kako o veterinarstvu i sto~arstvu, tako i o raznim podru~jima narodnog `ivota. U veterinarsku praksu unio je suvremene metode lije~enja doma}ih `ivotinja, unaprijedio kirur{ku praksu i provodio preventivna cijepljenja, pa je postao priznat veterinarski stru~njak. Kao upravitelj Zavoda i ovla{teni republi~ki veterinarski inspektor kontrolirao je rad cjelokupne veterinarske slu`be u 14 slavonsko-baranjskih kotareva odnosno 14 njihovih veterinarskih stanica. Kao zavodski epizootiolog brinuo se o dijagnostici i suzbijanju sto~nih zaraza i zajedno s kotarskim veterinarskim inspektorima, poduzimao potrebne mjere za njihovo suzbijanje. Zna~ajno je pridonio razvoju sto~arstva, napose konjogojstva, peradarstva i svinjogojstva. Osnovao je Konjogojstvenu udrugu i Svinjogojsku zadrugu u Babinoj Gredi, pobolj{ao uzgoj lipicanskog konja, pro{irio uzgoj bijele mangulice, te u uzgoj uveo pasminu koko{i leghorn. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu bio je izvanredni predava~ iz predmeta Trgovina stokom. Od po~etka svoje slu`be marljivo je i s punom predanosti pisao o zbivanjima u veterinarstvu i sto~arstvu. Objavio je oko tisu}u znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava, te odr`ao brojna predavanja kao narodni prosvjetitelj. Za takav svoj rad dobio je 12 priznanja, diploma, plaketa, povelja i zahvalnica od veterinarskih, sto~arskih i zdravstvenih ustanova. Bio je ~lan Nau~nog dru{tva za povijest zdravstvene kulture Jugoslavije i ~lan Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara tada{nje socijalisti~ke Hrvatske Sekcije za povijest veterinarstva. Na brojnim je skupovima iznio niz zanimljivih referata iz hrvatske veterinarske povijesti, te je zna~ajno pridonio njenoj popularizaciji. Napose su zna~ajni njegovi radovi iz podru~ja etnoveterine i etnografije. Kapitalno djelo mu je Prilog gra|i za povijest veterinarstva Slavonije i Baranje Zagreb 1986. i Deset godina (1947-1957) Veterinarskog zavoda Vinkovci (autori: Marko Kadi}, \uro Gojkovi} i Desanka Dragelj), Vinkovci 1957. Neumoran rad na unapre|enju veterinarstva te brojna objavljena djela iz raznih podru~ja veterinarstva svrstavaju dr. Marka Kadi}a me|u najplodnije veterinarske pisce i zna~ajne hrvatske veterinare dvadesetog stolje}a.

24

Akademik Ivo Babi}(1900. - 1977.)

Nikola D`akula

Ivo Babi} ro|en je 29. kolovoza 1900. godine u Vara`dinu, gdje je poha|ao osnovnu i srednju {kolu. Studirao je na visokim veterinarskim {kolama u Be~u i Brnu, a diplomirao 1924. godine u Zagrebu. Studirao je i prirodne nauke (zoologiju i botaniku) na Prirodoslovnom fakultetu u Brnu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Promoviran je u doktora znanosti 30. lipnja 1925. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu nakon obrane disertacije Dva veoma primitivna akardiaka i odnos me|u akardiakom i teratomom. Za asistenta Zavoda za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1924., a 1929. u zvanje docenta za patolo{ku anatomiju i docenta za predmet sudsko veterinarstvo (osniva~ i predstojnik Seminara do 1945.). Godine 1932. izabran je za docenta za predmet parazitologija i istodobno za predstojnika Zavoda za parazitologiju , a potonju funkciju obavlja neprekidno do 1947. i ponovo od 1951. do 1953. godine. Za izvanrednog profesora iz parazitologije izabran je 1933., a za redovitog profesora 1938. Stalni je slu`benik Veterinarskog fakulteta do 1959., kada je na vlastiti zahtjev umirovljen, ali ostaje raditi jo{ do 1962. Umro je 24. listopada 1977. u Zagrebu. Premda se Ivo Babi} ne mo`e ubrojiti u utemeljitelje Veterinarskog fakulteta, jer je njegov 3. diplomant i 5. doktorand, proveo je ~itav svoj radni vijek i stru~nu i znanstvenu aktivnost na Fakultetu i djelovao u tri znanstveno-nastavne jedinice, a dvjema od njih bio je utemeljitelj. To u potpunosti vrijedi za sudsko veterinarstvo, a dobrim dijelom i za parazitologiju. Od do tada gotovo nepostoje}e veterinarske

25

parazitologije (bila su odr`avana samo predavanja i ispiti, a nije bilo istra`iva~kog rada) pod izravnim rukovodstvom profesora I. Babi}a formiran je Zavod i razvijao znanstvenoistra`iva~ki rad do europske razine. Od 134 njegove bibliografske jedinice, 64 su znanstveni ili stru~ni radovi, skripta, ud`benici, priru~nici ili monografije od kapitalnog zna~enja za veterinarsku znanost, osobito za parazitologiju. Prvi znanstveni rad bila mu je disertacija. Najzna~ajnija njegova rasprava u podru~ju patolo{ke anatomije bila je Spontani tumori peradi (1931.), a u podru~ju sudskog veterinarstva Grije{ke u umije}u prigodom za{titnog cijepljenja doma}ih `ivotinja (1933.) . U parazitologiji, kojoj se najvi{e i najdu`e posvetio, po~eo je od temelja. Pristupio je sistematskim istra`ivanjima nametni~ke faune doma}ih `ivotinja i onih u slobodnoj prirodi (ptica i riba), ~ije je rezultate objavio u pet rasprava u fakultetskom ~asopisu Veterinarski arhiv u razdoblju od 1933.-1936. Tim istra`ivanjima popunio je I. Babi} veliku prazninu u poznavanju na{e parazitofaune. Uz to bavio se i epizotiologijom fascioloze i biologijom goluba~ke mu{ice. U svojim istra`ivanjima bio je orijentiran na temeljne parazitolo{ke discipline kao {to su morfologija i biologija nametnika. Sam ili u suradnji s drugim znanstvenicima rano je pristupio pisanju djela koja su trajna vrijednost u parazitologiji. Ve} godine 1933. sam je napisao prva skripta (Vermes) na Veterinarskom fakultetu za potrebe studenata. Sa svojim mla|im suradnikom D. Mika~i}em pi{e klasi~no djelo Ud`benik veterinarske parazitologije (helmintologija i arahnoentomologija), koje je i danas, pet desetlje}a nakon pojavljivanja, u uprabi i uzor je serioznog parazitolo{kog {tiva. Ve} tih godina visoko je vrednovan njegov doprinos znanosti pa je izabran 1948. za dopisnog, a godine 1950. za redovitog ~lana tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je inicijator i suautor triju zna~ajnih priru~nika koji obra|uju nametni~ke bolesti nekih doma}ih `ivotinja. Prvi je Nametnici i nametni~ke bolesti svinja (1943.) zajedno s D. Mika~i}em i M. [lezi}em, a drugi Nametnici i nametni~ke bolesti konja (1953.) i tre}i Nametnici i nametni~ke bolesti doma}e peradi (1956.) zajedno s M. Delakom i D. Mika~i}em. To su bogato dokumentirani i savjesno pripremljeni priru~nici u kojima je prikazana ne samo morfologija i biologija parazita nego i svi oblici bolesti {to ih uzrokuju paraziti. U suradnji s uglednim jezikoslovcem S. Pave{i}em

26

napisao je godine 1960. Terminologiju medicinske parasitologije. To je do danas najcjelovitiji i najvredniji prikaz parazitolo{kog nazivlja i pojmova u na{oj zemlji. Svome kapitalnom djelu iz parazitologije, napisanom u tri toma, Pregled razvoja jugoslavenske medicinske (humanomedicinske i veterinarske) parasitologije do 1960. i njeni dalji osnovni zadaci (1. tom, 2. do 1965., a 3. tom do 1970.) posvetit }e oko 16 godina minucioznog i sistematskog rada. U tom je djelu na oko 1500 stranica akademik I. Babi} obradio razvoj jugoslavenske veterinarskomedicinske i humanomedicinske parazitologije od 18. stolje}a do godine 1970. Tu su bibliografski podaci svih doma}ih autora i stranaca koji su radili na podru~ju biv{e Jugoslavije skupljeni iz fundusa 57 doma}ih i stranih biblioteka i pomno razvrstani prema tematici, te je dana kriti~ka ocjena razvoja i dostignu}a jugoslavenske parazitologije, kao i smjernice za dalja istra`ivanja. Bio je pisac velikog broja prikaza i ocjena razli~itih knjiga. Bavio se i prevo|enjem, pa je preveo tri knjige s podru~ja parazitologije. Uz svoje znanstvene i nastavni~ke obveze, I. Babi} je kao svestrana li~nost bio vrlo aktivan i na brojnim drugim podru~jima. Tako je osam godina (1934.1942.) bio urednik fakultetskog znanstvenog glasila Veterinarski arhiv. Osim toga, bio je tri godine dekan (1938.1941.), te predsjednik gra|evnog odbora Veterinarskog fakulteta (1937.-1942.). Za njegova predsjednikovanja izgra|ene su prve zgrade novog fakulteta u Heinzelovoj ulici, {to je dobrim dijelom i njegova zasluga. Bio je ~lan Sveu~ili{nog senata (1938.-1942.), ministar prosvjete pri vladi Narodne Republike Hrvatske (1946.-1951.), ~lan savjeta Instituta za medicinska istra`ivanja i medicinu rada tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, zatim odbornik grada Zagreba (izabran 1945.), zastupnik u hrvatskom Saboru (1950.-1953.), savezni narodni poslanik (1946.-1950. i 1953.1963.), te ~lan Glavnog odbora tada{njeg Saveza socijalisti~kog radnog naroda Hrvatske (1951.-1965.) i ~lan Saveza komunista Jugoslavije od 1952. godine. U toj svestranoj aktivnosti imao je akademik Babi} mno{tvo dru{tveno-politi~kih javnih nastupa, te je objavio veliki broj rasprava i ~lanaka u stru~nim ~asopisima i tisku. Zajedno s M. Filipovi}em napisao je zapa`enu studiju Nau~ni `ivot i nau~ne ustanove Jugoslavije (1958.). Svakako najve}e zasluge imao je u osnivanju Dru{tva parazitologa Jugoslavije (1968.), koje ga je u znak priznanja i zahvalnosti izabralo za svog do`ivotnog po~asnog predsjednika. Svojim golemim znanjem i iskustvom pomogao je u afirmaciji Acta parasitologica Iugoslavica, slu`benog glasila Dru{tva

27

parazitologa Jugoslavije, jedinog parazitolo{kog ~asopisa u biv{oj dr`avi, {to je redovito izlazilo od 1970. do 1980. i zauzelo mjesto na policama mnogih uglednih biblioteka na svih {est kontinenata. U tom je ~asopisu akademik Babi} u zadnjem poglavlju svojega `ivotnog opusa objavio seriju kratkih i sa`etih, dobro dokumentiranih biografija umrlih i `ivih parazitologa Jugoslavije i time obogatio njenu parazitolo{ku historiografiju. Osim doprinosa hrvatskoj i jugoslavenskoj parazitologiji, akademik Babi} djelovao je i bio poznat i priznat i izvan na{ih granica. Tako je bio ~lan Ure|iva~kih savjeta Folia parasitologica, ~asopisa ^ehoslova~ke akademije nauka i Helminthologia ~asopisa Slova~ke akademije nauka, po~asni ~lan Svesaveznog dru{tva helmintologa pri akademiji nauka SSSR-a (od 1957.) i Bugarskog parazitolo{kog dru{tva, te dobitnik zlatne medalje s poveljom Poljoprivrednog sveu~ili{ta u Brnu (1966.) i ordena ]irila i Metoda 1. stupnja Narodnog sobranja Narodne Republike Bugarske. Od doma}ih priznanja, izme|u ostalih, dobio je republi~ku Nagradu za `ivotno djelo (1967.), nagradu AVNOJ-a (1974.), a odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Ordenom rada s crvenom zastavom i Spomen medaljom oslobo|enja Zagreba. Nema sumnje da je akademik Ivo Babi} krupna i markantna li~nost u hrvatskom veterinarstvu, a posebice u tri znanstvene discipline. Objavio je, u nas, prve svjetski priznate znanstvene radove iz patolo{ke anatomije. Prvi je, u nas, postavio znanstvene osnove sudskog veterinarstva i znanstvene temelje suvremene veterinarske parazitologije. U svojem nastavni~kom i znanstvenom, pa i dru{tvenopoliti~kom radu obavio je ~itav niz pionirskih poslova, odgojio brojne stru~njake i znanstvene radnike i za sobom ostavio svoju parazitolo{ku {kolu.

28

Prof. dr. [imun Debeli}(1902. - 1945.)

Vesna Vu~evac Bajt

Povijesne okolnosti u razdoblju u kojem je `ivio odredile su njegov `ivotni put. U sje}anju svojih suvremenika, suradnika i studenata, kao i drugih ljudi koji su ga poznavali ostao je zapam}en po sposobnostima, stru~nosti, a napose u pripadnosti i odanosti svom narodu. Ro|en je 26. sije~nja 1902. godine u selu Prkovcima kod Vinkovaca. Gimnaziju je zavr{io u Vinkovcima. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je 1926. godine, gdje je i doktorirao 1928. godine disertacijom Bakterije coli i paratifus-grupe u ekskrementima zdravih ovaca. Nakon zavr{etka studija u travnju 1926. godine zaposlio se u Zavodu za tropske bolesti u Skoplju. Makedonija je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bila najzaostalije podru~je u pogledu zdravstvenog stanja, odnosno medicinske prosvije}enosti. Napose veliki problem tog podru~ja bila je malarija. Od 29. svibnja 1926. do 25. svibnja 1927. radio je kao slu`benik Zavoda u Bakteriolo{koj stanici u Bitolju. Od godine 1927. zaposlen je u Higijenskom zavodu [kole narodnog zdravlja u Zagrebu, kojom je rukovodio uva`eni akademik Andrija [tampar. Godine 1928. odlazi na usavr{avanje iz epidemiologije u Zavodu za znanost o zarazama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a godine 1930. kao stipendist Rockefellerove fundacije na daljnju specijalizaciju u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, a potom pola godine u Njema~ku i [vicarsku.

29

Nakon povratka s usavr{avanja premje{ten je 17. lipnja 1932. u Higijenski zavod u Novi Sad, a u rujnu 1932. godine vra}a se u Higijenski zavod u Zagrebu. Godine 1932. dr. [imun Debeli} osniva Zavod za higijenu i tehnologiju namirnica `ivotinjskog podrijetla na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Do tog vremena postojao je Zavod za higijenu sto~nih proizvoda (1922.-1932.). Dana 12. listopada 1932. izabran je za docenta iz Higijene mesa i mlijeka, a potom postaje i predstojnik Zavoda za higijenu sto~nih proizvoda Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (danas Zavod za higijenu i tehnologiju namirnica animalnog podrijetla). Godine 1933. bio je na specijalizaciji u Dr`avnom zavodu za veterinarsko-sanitarni nadzor namirnica u Berlinu (danas Institut veterinarske medicine Robert von Ostertag) gdje je s poznatim stru~njakom prof. dr. Franzom Schnbergom objavio u ~asopisu Berliner Tierrztliche Wochenschrift zna~ajnu raspravu Ueber Fischfulnisbakterien und Versuche zu ihrer Bekmpfung. Nakon povratka prof. Debeli} ure|uje i organizira Zavod prema suvremenim potrebama znanosti, odnosno podi`e ga na suvremenu razinu ostalih takvih zavoda u svijetu. Po osobnoj `elji bio je istodobno i gradski pomo}ni veterinar na poslovima veterinarsko-sanitarnog pregleda mesa u Gradskoj klaonici u Zagrebu, sve do izbora u zvanje izvanrednog profesora 1936. godine. Godine 1940. izabran je za redovitog profesora iz Higijene mesa i mesnih proizvoda te iz Pregleda peradi, divlja~i, riba, rakova i {koljaka, koje je du`nosti djelomice obavljao sve do {kolske godine 1944./45. Uz organizacijski i nastavni rad prof. dr. Debeli} bavio se i znanstvenim istra`ivanjima, prvotno zaraznih bolesti `ivotinja uzrokovanih bakterijama, a potom istra`uje probleme `ive`nih namirnica. Objavio je 38 znanstvenih i stru~nih radova u tuzemstvu i inozemstvu. U razdoblju 1932.-1938. bio je jedini znanstvenik koji je objavljivao rasprave iz higijene `ive`nih namirnica u Hrvatskoj. Njegov prilog O spre~avanju raspadanja i trule`i kod riba: Prethodno saop}enje (Veterinarski arhiv 2, 436-440, 1932.) prvi je izvorni znanstveni rad iz higijene `ive`nih namirnica. Bio je tako|er aktivan dru{tveni djelatnik, te je 1938. izabran za predsjednika Savske sekcije tada{njeg Jugoslavenskog veterinarskog udru`enja.

30

Dobro poznat i priznat kao odli~nik u struci, prof. Debeli} 1940. godine postavljen je za pro~elnika Odsjeka za veterinarstvo Banske uprave, a odatle je 1941. godine premje{ten za pro~elnika Sto~arskozdravstvenog odjela Ministarstva narodnoga gospodarstva Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Nakon toga je postavljen za glavnoga gospodarskog povjerenika Hrvatske selja~ke gospodarske zajednice, a 1944. bio je postavljen na mjesto dr`avnog tajnika u Ministarstvu selja~koga gospodarstva {to je ostao do kraja II. svjetskog rata, odnosno do pada Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Po dolasku novih komunisti~kih jugoslavenskih vlasti 1945. bio je kao visoki du`nosnik Ministarstva Nezavisne Dr`ave Hrvatske uhi}en i po kratkom postupku pogubljen. Na svim spomenutim du`nostima pokazao je izvrsno poznavanje teorije i prakse veterinarske uprave i legislative. Primjenjuju}i maksimu da svaki ~ovjek bude postavljen na ono mjesto za koje najbolje po svojim stru~nim i radnim osobinama odgovara, prof. Debeli} isti~e da je nu`no spojiti brigu o proizvodnji stoke s nastojanjem oko {to povoljnijeg iskori{tavanja sto~arske proizvodnje, kao {to postoji i uska me|usobna povezanost izme|u ustrojstva proizvodno-sto~arske i sto~arsko-zdravstvene (tj. veterinarske) slu`be. Na spomenuti je na~in Debeli} primijenio smjernice veterinarske djelatnosti u razumnom kori{tenju `ivotinjskih zaliha. Smatrao je da veterinarska pomo} nije djelotvorna samo na pojedinca ve} je ona od koristi i po cjelokupno gospodarstvo, te da na{a struka imade i pravo i du`nost sudjelovati i sura|ivati u svim poslovima sto~arstva. Primjenjuju}i, dakle, trendove i najbolja iskustva gra|anskog veterinarstva u sto~arskoj proizvodnji, unapre|ivanju gospodarstva, u razumnom kori{tenju prirodnih resursa, za{titi zdravlja ~ovjeka i u javnom zdravstvu i u ostalim veterinarskim djelatnostima, Debeli} postavlja temelje ustroja dr`avne veterinarske uprave s terenskom slu`bom te sa `upanijskim i kotarskim izvjestiteljima (inspektorima) tako, da samostalni Sto~arskozdravstveni odjel ustrojava u sedam odsjeka me|u kojima su: V. odsjek za higijenu `ive`nih namirnica `ivotinjskog podrijetla i VI. odsjek za promet stoke, sto~nih proizvoda i sirovina. Na `alost, rat i sveop}e stradanje naroda nisu i{li na ruku djelatnom potvr|ivanju prednosti i u~inkovitosti spomenutog Debeli}eva modela ustrojstva veterinarske uprave u praksi. No, za spomenuti se model, koji je primjeren tr`i{noj privredi i gra|anskom veterinarstvu, mo`e kazati da je aktualan i danas u samostalnoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj.

31

Prema tome mo`emo zaklju~iti da je prof. dr. [imun Debeli} u kratkom razdoblju od nepuna dva desetlje}a, nakon {est godina djelovanja u javnozdravstvenim ustanovama (1926.-1932.), osam godina rada na Veterinarskom fakultetu (1932.-1940.) i jo{ pet godina rada u dr`avnoj veterinarskoj upravi (1940.-1945.), uspio postati odli~nikom veterinarske struke, znanosti i nastave. Kao na{ prvi znanstveni veterinarski higijeni~ar namirnica postavio je temelje razvitka veterinarske struke, znanosti, nastave i djelatnosti u higijeni i tehnologiji te u veterinarsko-sanitarnom nadzoru namirnica. Godine 1992. u povodu 70 godina osnutka (1922.) i 60 godina stvarnog po~etka rada Zavoda za higijenu i tehnologiju namirnica animalnog podrijetla Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (1932.) i 90. obljetnice ro|enja prof. dr. [imuna Debeli}a organiziran je Memorijal na kojem mu se prvi put nakon nasilne smrti od komunisti~ke tiranije izrazila puna zahvalnost za nesebi~an rad i postignuta ostvarenja.

32

Prof. dr. Milan [lezi}(1903. - 1986.)

Pero Ramadan

Prof. dr. Milan [lezi} ro|en je 25. svibnja 1903. godine u ^akovcu. Otac mu je bio vojno-veterinarski tehni~ar. Mo`da je i ova ~injenica odredila `ivotnu profesiju prof. [lezi}a. Osnovnu {kolu zavr{io je u Mostaru. U Mostaru je zapo~eo srednju {kolu, a u Vara`dinu je s odli~nim uspjehom zavr{io klasi~nu gimnaziju. Godine 1922. upisuje se na Visoku veterinarsku {kolu u Zagrebu. Diplomirao je 1928. godine, a iste kalendarske godine zavr{io je i vojni rok. Prof. [lezi} bio je ~ovjek {iroke naobrazbe i poliglot, jednom rije~ju bio je erudit. Bio je strastveni ljubitelj svih `ivotinja i op}enito prirode, vatreni {porta{ i svjetski putnik. Takva osoba morala je na}i mjesto i u hrvatskoj knji`evnosti, pa zbog toga nije slu~ajno da ga D. An|elinovi} opisuje u pripovijetci Tetrijeb kuma Vrtipra{ka, a u pripovijetci Semenja~a opisuje ga pod njegovim nadimkom Medek. Svojim nastavnim, znanstvenim i stru~nim radom prof. [lezi} zauzima visoko mjesto me|u velikanima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, s tim {to je jedan od rijetkih koji je predavao na vi{e kolegija: Unutarnje bolesti doma}ih `ivotinja, Farmakologija i toksikologija, Patolo{ka fiziologija i Parazitologija. Taj nestor veterinarske medicine u Hrvatskoj dolazio je svaki dan na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu sve do smrti. [lezi} je kao student V. godine studija i kao apsolvent veterinarske medicine bio demonstrator na Klinici za unutarnje bolesti kopitara i mesojeda. U tijeku slu`enja vojnog roka povremeno je kao diplomirani

33

veterinar radio na istoj Klinici. Kad je zavr{io vojni rok radio je kao asistent volonter na Kirur{koj klinici, a 1929. godine postaje asistent pripravnik. Doktorsku tezu obranio je 1932. godine te polo`io dr`avni stru~ni ispit. Iste godine oti{ao je u Gospi} za kotarskog veterinara. Gospi} napu{ta 1935. godine i odlazi za kotarskog veterinara u Peru{i}. U Peru{i}u ostaje do 1940. godine, a kroz to vrijeme u vi{e navrata zamjenjuje kolege u Gra~acu, Oto~cu, Slavonskoj Po`egi, Vukovaru i Podravskoj Slatini. Od osnutka Visoke veterinarske {kole, odnosno Fakulteta, predmeti Unutarnje bolesti pre`iva~a, svinja peradi i kuni}a te Porodiljstvo bila su dva posebna predmeta, a nastavu iz oba predmeta izvodio je jedan nastavnik u istim prostorijama pa je to prakti~ki bila jedna nastavna jedinica, Bujatri~ka klinika. Po odlasku s Fakulteta prof. Raj~evi}a koji je vodio obje klinike, njegov nasljednik prof. Oklje{a tra`io je pogodnu osobu koja bi mogla u dogledno vrijeme preuzeti nastavu iz Unutarnjih bolesti tih `ivotinja. Poznavaju}i prof. [lezi}a sa studija kao dobrog i marljivog studenta, prof. Oklje{a predlo`io ga je kao kandidata za to mjesto. Tako je [lezi} 1940. godine bio izabran za ravnatelja u Ravnateljstvu klinika Veterinarskog fakulteta s tim da radi i na Bujatri~koj klinici. Krajem 1940. godine [lezi} odlazi na specijalizaciju u Hannover, u to vrijeme najbolju kliniku u Europi za bolesti goveda. U to doba {ef hannoverske Bujatri~ke klinike je poznati prof. Gtze. Nakon desetomjese~ne specijalizacije u Hannoveru, [lezi} je nekoliko mjeseci boravio po Visokim veterinarskim {kolama i Fakultetima u Mnchenu, Giessenu, Berlinu, Leipzigu i Be~u. Dr. [lezi} je habilitirao 1942. godine, a iste godine je izabran za izvanrednog profesora i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti pre`iva~a, svinja, peradi i kuni}a. Du`nost predstojnika spomenute Klinike obavlja sve do 1951. godine. Te godine dolazi do spajanja Klinike za unutarnje bolesti pre`iva~a, svinja, peradi i kuni}a s Klinikom za unutarnje bolesti kopitara i mesojeda i Zavodom za internu klini~ku propedeutiku u Kliniku za unutarnje bolesti doma}ih `ivotinja. Za prvog predstojnika nove Klinike izabran je prof. [lezi}, te na toj du`nosti ostaje sve do 1957. godine. Kad je do{ao na Veterinarski fakultet na stalno radno mjesto, prof. [lezi} je posjedovao znatno klini~ko iskustvo jer je osam godina radio

34

kao terenski veterinar. Zbog ove ~injenice sav svoj intelektualni i radni potencijal podredio je nastavni~kom i znanstvenom radu. Kao poliglot mogao je pratiti stru~nu literaturu na nekoliko jezika. Ovo je rezultiralo s desetak stru~nokazuisti~kih rasprava u kratkom vremenskom razdoblju. Za vrijeme specijalizacije u Njema~koj bavio se znanstvenoistra`iva~kim radom od po~etka svog dolaska na hannoversku Kliniku, a to je mogao zahvaljuju}i odli~nom znanju njema~kog jezika. Tako je na Klinici gdje je {ef bio prof. Gtze, fluorescentno-fotometrijskom metodom odredio koli~inu aneurina u mokra}i klini~ki zdravih i bolesnih goveda, pa u krvi zdravih goveda, koza i ovaca, te u mlijeku krava. U suradnji s poznatim prof. Resenbergerom istra`ivao je ljekovitost Distola i Igitola kod fascilioze. Najva`nija eksperimentalna istra`ivanja prof. [lezi}a odnose se na otrovnost bilja, i to napose divokozjaka (Doronicum austriacum i D. caucasicum). U vi{e radova objavio je rezultate opa`anja o etiologiji otrovanja, klini~koj slici, morfolo{kim promjenama u krvi te o patolo{komorfolo{kim i histopatolo{kim promjenama u pojedinim organima. Zajedno s toksikolozima poku{ao je izdvojiti toksin iz ove biljke. O svojim radovima referirao je na svjetskim i doma}im kongresima veterinara (Madrid, 1959., Beograd, 1959.). Profesor [lezi} istra`ivao je otrovanja goveda morskom vodom, tuberkulozu goveda s posebnim osvrtom na alergijsku dijagnostiku, te neke druge bolesti. Pod njegovim vodstvom izra|eno je vi{e disertacija. Prof. [lezi} je imao posebnu sklonost prema povijesti veterinarstva Hrvatske, pa je iz te djelatnosti objavio nekoliko zna~ajnih rasprava. Tako u jednoj od rasprava Doprinos poznavanju i lije~enju bolesti `ivotinja kod Hrvata prije ne{to vi{e od dva stolje}a dolazi do zaklju~ka da je u tom vremenu bilo vi{e knjiga o bolestima `ivotinja negoli o bolestima ljudi. Podatke za svoj rad na{ao je u prvoj ljekaru{i na hrvatskom jeziku koja je tiskana 1756. godine u Zagrebu pod naslovom Hisna knisicza. U ovoj knjizi, navodi prof. [lezi}, dvije tre}ine sadr`aja otpadaju na razli~ite molitve i religiozno moralna razmatranja, a ostalo su prakti~ne upute za gospodarstvo, humanu i veterinarsku ljekaru{u. Prof. [lezi} je kriti~ki obradio tre}e izdanje djela Hisna Knisicza iz 1797. godine. Iznio je popis preporu~ljivih lijekova pa je na taj na~in dao doprinos boljem poznavanju narodnog nazivlja lijekova s kojima su se lije~ile doma}e `ivotinje. U raspravi Hisna knisicza i p~elarstvo navodi da je Hisna knisicza najstarija knjiga na hrvatskom jeziku koja pi{e o p~elarstvu pa pobija podatak, kako to smatraju

35

povjesni~ari p~elarstva, da je to Klai}ev prijevod Borsigove knjige izdane godine 1808. u Be~u. U suradnji s prof. Rapi}em preveo je i popratio filolo{kim i terapeutskim komentarom poglavlje Koinszka vrachtva iz pjesmarice Jurja [~rba~i}a, u kojoj je 31 veterinarski recept. Autori zaklju~uju da je to najstarija veterinarska ljekaru{a. Prof. [lezi} je prije ujedinjenja klinika predavao Unutarnje bolesti pre`iva~a, svinja, peradi i kuni}a, a kad su se klinike ujedinile predavao je neka poglavlja unutarnjih bolesti svih doma}ih `ivotinja. Godine 1944. napisao je skripta iz Unutarnjih bolesti pre`iva~a, svinja, peradi i kuni}a koja su jo{ dva puta dopunjena (1949. i 1953.). Ovo je bio i prvi ud`benik iz Unutarnjih bolesti na Veterinarskom fakultetu koji je izi{ao na hrvatskom jeziku. Suradnik je priru~nika Nametnici i nametni~ke bolesti svinja (1943.) i Veterinarskog priru~nika (1953.) te prijevoda ruskog ud`benika Fadejev i sur.: Unutarnje bolesti doma}ih `ivotinja (Zagreb, 1950.). Dao je bitan doprinos Veterinarskom terminolo{kom rje~niku obradiv{i pojmove iz interne klini~ke propedeutike, bolesti mijene tvari, bolesti ko`e i `ivaca, a osim ovih klini~kih pojmova obradio je i nazivlje iz lovstva. Kao odli~nom poznavatelju mnogih disciplina, prof. [lezi}u je Nastavni~ko vije}e Veterinarskog fakulteta u Zagrebu povremeno povjeravalo nastavu iz vi{e kolegija: Farmakologija i toksikologija, Patolo{ka fiziologija, Patrazitologija i Fizikalna terapija. Sudjelovao je i u poslijediplomskoj nastavi. Odr`avao je u Dru{tvu veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske predavanja o nekim aktualnim temama iz klini~ke dijagnostike i terapije doma}ih `ivotinja. Napisao je brojne referate za Jugoslavenski veterinarski glasnik, a pogotovo je mnogo pisao za referalni ~asopis Veterinarstvo. Napisao je oko pedesetak popularnih ~lanaka iz razli~itih podru~ja veterinarske medicine za sto~are u Mljekarstvu. Radio je ekspertize za sud. U sutonu hladnog 26. studenog 1986. godine prof. dr. Milan [lezi} umro je u Zagrebu.

36

Akademik Bo`idar Oklje{a(1903. - 1983.)

Vesna Vu~evac Bajt

Akademik Bo`idar Oklje{a ubraja se u klju~ne li~nosti znanstvenog i nastavnog rada na Veterinarskom fakultetu XX. stolje}a kao i tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je proveo pune 34 godine. Rodio se u Hrvatskom Zagorju, u Zlataru 6. srpnja 1903. u ~inovni~koj obitelji. U Vara`dinu je zavr{io osnovnu {kolu i klasi~nu gimnaziju, u kojoj je 1922. godine maturirao. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1922., a diplomirao je 1927. Svoju nastavni~ku i znanstvenu karijeru zapo~eo je godine 1928. na istome Fakultetu kao asistent u Zavodu za nauku o zarazama. Godine 1932. prelazi za asistenta u Bujatri~ku kliniku. Ovdje se posve}uje veterinarskom porodiljstvu pa je ve} godine 1934. imenovan za docenta za nastavni predmet Porodiljstvo doma}h `ivotinja. Godine 1935. bio je izabran za predstojnika novoosnovane Klinike za porodiljstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj je ostao do kraja svog slu`bovanja. Za izvanrednog profesora bio je izabran godine 1939, a za redovnog 1945. Za suradnika tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je godine 1949., za dopisnog 1950., a za njenoga redovnog ~lana 1958. Umro je 6. studenog 1983. u osamdesetoj godini, nakon punih 45 godina aktivnog rada. Znanstveno djelo akademika Oklje{e o~ituje se u vi{e od 70 znanstvenih i stru~nih radova, ud`benika i knjiga.

37

Prvo razdoblje svoga rada provodi u Zavodu za nauku o zarazama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Pod vodstvom profesora S. Plasaja brani disertaciju i objavljuje desetak znanstvenih radova, sam ili u suradnji s drugim stru~njacima. Iz tog razdoblja najzna~ajniji su mu radovi koji obra|uju brucelozu goveda. Godine 1933. objavljuje Prilog poznavanju Bangove infekcije goveda u okolici Zagreba, prvi znanstveni rad u kome je serolo{kom metodom istra`ena pro{irenost ove infekcije na jednom odre|enom podru~ju biv{e Jugoslavije. Time je prvi puta egzaktno ukazano da bruceloze ima na seoskim gospodarstvima i na velikim gospodarstvima koja su uvozila plemenitu stoku iz inozemstva, te ukazuje i na opasnost od te infekcije za zdravlje ljudi. U drugome svome radu o brucelozi uspore|ivao je rezultate brze serumske aglutinacije s rezultatima klasi~ne metode aglutinacije na 500 krava. Ova su istra`ivanja imala presudno zna~enje u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata na suzbijanje te opasne zoonoze. U Zavodu za nauku o zarazama uz profesora S. Plasaja upoznaje se s veterinarskom mikrobiologijom i epizootiologijom, {to je imalo utjecaja na njegova opredjeljenja pri odabiru podru~ja i metoda rada u veterinarskom porodiljstvu, a napose pri prou~avanju etiologije i suzbijanja bolesti vimena. U razdoblju koje je proveo u Bujatri~koj klinici, a kasnije u Klinici za porodiljstvo, akademik Oklje{a se posve}uje veterinarskoj opstetriciji. S tim u vezi prou~ava fiziologiju, etiologiju, patogenezu i mogu}nosti suvremenog lije~enja nekoliko puerperalnih bolesti goveda i ovladava svim opstetri~kim beskrvnim i operativnim metodama. U isto vrijeme boravio je i u inozemstvu na klinikama za porodiljstvo u Mnchenu, Leipzigu, Berlinu i Be~u, kako bi uspostavio suradnju s tim uglednim {kolama i upoznao se s njihovim metodama rada. Iz podru~ja veterinarskog porodiljstva izdao je akademik Oklje{a tri ud`benika od kojih je najzna~ajnija posljednja njegova knjiga Porodiljstvo doma}ih `ivotinja iz godine 1957. Ta je knjiga ujedno i jedna od najvrednijih hrvatskih knjiga iz podru~ja veterinarske medicine. Osnovne karakteristike tog znanstvenog djela jesu rezultati istra`ivanja vi{e stru~njaka i suradnika okupljenih oko akademika Oklje{e kao i posebno razumljiv tekst i ~ist jezik. Fiziologija i patologija reprodukcije doma}ih `ivotinja, a napose patologija reprodukcije goveda tako|er je bilo jedno znanstveno podru~je kojemu se akademik Oklje{a posvetio. U to je vrijeme

38

veterinarska ginekologija bila u razvoju, a nije se gotovo ni{ta znalo ni o zna~enju jalovosti doma}ih `ivotnja, niti se radilo na njenom suzbijanju. Akademik Oklje{a ve} 1934. godine zapo~inje s prvim takvim istra`ivanjima, a ste~ena iskustva odmah unosi u nastavu. Izu~ava metode ginekolo{kog pregleda doma}ih `ivotinja, pregleda s obzirom na gravidnost, a posebnu pa`nju posve}uje izu~avanju uzroka jalovosti, njegovu lije~enju i suzbijanju. Sistematskim pregledima krava s obzirom na jalovost prvi utvr|uje gove|u spolnu trihomonijazu kao uzrok poba~aja, piometre i endometritisa u krava, o ~emu izvje{tava stru~nu javnost godine 1936. (zajedno s M. Raj~evi}em). Oni podrobno opisuju klini~ku sliku trihomonijaze, njenu dijagnostiku, upozoravaju na opasnost od te infekcije za skupocjena rasplodna stada, te detaljno obja{njavaju metode lije~enja i suzbijanja te infekcije. Pravo zna~enje otkri}a trihomonijaze uo~eno je tek nakon Drugoga svjetskog rata, kada su se na smanjenom sto~nom fondu uo~ile {tete od manje proizvodnje