Žarko Paić Gradovi Izbjeglica Lévinas i Derrida Final
-
Upload
maurokolokrum -
Category
Documents
-
view
221 -
download
1
Transcript of Žarko Paić Gradovi Izbjeglica Lévinas i Derrida Final
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
1/120
ARKO PAI
GRADOVI IZBJEGLICA:Od etike gostoljubivostidopolitika prijateljstva
(LvinasDerrida)
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
2/120
2
arko Pai
GRADOVI IZBJEGLICA:
Od etike gostoljubivostidopolitika prijateljstva
(Lvinas Derrida)
Pan liber
Institut za europske i globalizacijske studije
Zagreb
2016.
www.inegs.com
http://www.inegs.com/http://www.inegs.com/http://www.inegs.com/ -
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
3/120
3
Prijatelju Albertu Goldsteinu, u spomen
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
4/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
5/120
5
Sadraj
Saetak
* * *
Uvod:
Neljudsko kao poetak etiko-politikoga
obrata
* * *
1.
to s Drugime?
Lvinas i granice hospitaliteta
* * *
2.
Dosezi politika prijateljstva:
Derrida i tajna nadolazeega* * *
Epilog
* * *
Literatura
* * *
Biljeka o autoru
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
6/120
6
Saetak
Studija se bavi analizom problema stranaca, izbjeglica i azilanata u svjetlu etiko-
politikoga obrata filozofijskih promiljanja najznaajnijih suvremenih filozofa koji su prvi na
ishodu 20. stoljeaovo pitanje postavili kao pitanje budunosti Europepolazei od Kantove
ideje univerzalnog svjetskog graanstva i vjenoga miraEmmanuela Lvinasa i Jacquesa
Derride. Ako je, dakle, etika bez svojeg zaviaja i ukorijenjenosti kako u politiku zajednicu
poetka (arh) u Grka, tako i u kozmopolitski poredak vrijednosti koji upravlja regulativno
prostorom nacije-drave u moderno doba Europe, neto uistinu ve najavljeno u 20. stoljeu
propau svakog moralizma, moralnosti i morala nakon dva svjetska rata, nacistikih
koncentracijskih logora i staljinistikoga Gulaga, genocida nad idovima i istrebljenja etnikih
skupina u ratovima za naftu i pustu zemlju postimperijalne suverenosti na Bliskome Istoku,
Africi i Aziji, tada preostaje jo samo posljednji obrat. Njegov je smjer upuen kDrugome. U
suosjeanju s patnjama blinjih djelovanje postaje nesvodljivo na bilo to izvan zbiljskoga
odnosa pomoi i sudionitva u prevladavanju izvora patnje.
Ali razmjeri ovoga dogaaja nadili su ak i predvianja najveih zlogukih proroka.
Problem s kojima se Europa danas susree u zbilji jest uistinu onaj koji je filozofijski iz veden
u miljenju obrata kasnoga Derride spram pitanja dekonstrukcije etike i politike. Isto tako
mora se priznati da je u ranome djelu Lvinasa otvoren put do etikoga obrata same
metafizike kao ontologije. Derrida u spisu posveenom Lvinasu ve na poetku tvrdi da se u
njegovu glavnome djelu Totalitet i beskonano (Totalit et infini) radi izriito o raspravi o
gostoprimstvu. Drugim rijeima, ovo to se dogaa s izbjeglitvom ovdje i sada nije
nikakav dokaz pobjede politike dogaaja nad etikom bezuvjetne gostoljubivosti spram
Drugoga, ve upravo suprotno. Lvinasova je etika gostoljubivosti i Derridina misao o
politikama prijateljstva dokaz da je globalni poredak bezobzirnoga realizma i pragmatizma
sam sebe doveo do zida, dok je Europu i Zapad ostavio na brisanome prostoru izdaje
vlastitih ideala.
Osnovna postavka koja se izvodi u ovome razmatranju svodi se, dakle, na to da je
pitanje etiko-politikoga obrata suvremene filozofije na zasadama Lvinasove metafizike
Drugoga i Derridine dekonstrukcije zapadnjake metafizike s temeljnim sklopom praktine
filozofije i filozofije politike postalo upravo ovdje i sada pretpostavka za obrat u biti
razumijevanja tvorbe suvremenoga svijeta. U svakome sluaju, ono to se danas zbiva s
obzirom na mogui raspad Europe i preokret u politikoj konstelaciji snaga u globalnome
poretku moi intenziviranjem tzv. izbjeglike krize ima izravne posljedice i na filozofijskepokuaje etiko-politikoga obrata. Sada je postalo potpuno jasno da na izazove s kojim se
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
7/120
7
suoavaju liberalne demokracije i njihovi diskursi tolerancije i Drugoga moe nastati samo
oekivani uinak prijelaza iz etikogau politikonasilje. Razliite su samo forme ostvarenja.
Nije, meutim, nipotoproblem u slabosti europskogpolitikoga poretka. On je jo uvijek
ionako oaza eksperimenta demokratskih i postdemokratskih metoda stvaranja jedne
nadnacionalne zajednice iz duha postimperijalne kulture sredita i rubova propalih carstava
(Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije i Njemake). U tom pogledu oba su rata u 20.
stoljeu europsko pitanje. Usto, u simbolikome smislu jo su bitno nedovrenima. Problem
je u tome to se krhka zgrada liberalnoga konsenzusa rui u krhotine jer ne moe na dolazak
valova imigrantskoga stanovnita s Bliskoga Istoka odgovoriti nikako drukije negoli onako
kako je i konstituirano ovo doba logike kraja suverenosti i fraktalnih mrea informacija: i-i.
to onda imamo na repertoaru politikoga diskursa glavnih figura ovog igrokaza s
elementima postmoderne ironije i cinizma? Nita drugo negoli smuenost i nesuvislost,
smjesu ustraenoga razuma i emocija u intenzitetu od ekstremne ksenofobije, izgradnje
zidova sa ianom ogradom kao u Maarskoj do bezuvjetnoga prihvaanja izbjeglica s
iskazima dobrodolice. Izostanak je alternativa jedina prava realnost. To se zbiva unato
jasnome signalu ve od poetka 21. stoljea da je rat protiv terora koji provode SAD, NATO
i europski saveznici u Afganistanu i Iraku poetak raspleta dugovjeke europske velike prie.
Nakon totalitarnih poredaka u 20. stoljeu i njihova poraza jedino to je preostalo jest da se
kolijevka modernosti i veliajne povijesti sjaja i uasa konstituira iz vlastite iluzije o
jedinstvenoj i svemonoj kulturi kao identitetu. Sada kada je jasno da je ta iluzija svedena
na jasan znak kulture kao visokoga stila potroakoga ivota i nita vie, postoji dugorona
opasnost da se ovaj nihilizam sa savjeu okrene protiv velikih ideala Europe kao
duhovnoga bitka u kojem se stjeu iskustva filozofije, politike i religije tako to sloboda
miljenja ne potire vjeru, a dogaaj politike stabilnosti ne iskljuuje mogunost revolucija i
prevrata. Ipak, nemojmo se zavaravati. Drugo su hipotetike mogunosti, a neto drugo, pak,
realnost u znakovima mrane distopije.
Autor u ekstenzivnoj kritikoj analizi ne samo misaonih sklopova Lvinasove etike
Drugoga i Derridine dekonstrukcije cjelokupne tradicije zapadnjake filozofije politike, idejedemokracije i univerzalnoga bratstva i solidarnosti pokazuje da je nunost drugoga smjera
u razmatranju budue europske politike preispitivanje one uloge koju je u moderno doba
nacija-drava imao pojam suverenosti. Nestankom njegove moi i prijelazom u podruje
heterogene postimperijalne suverenosti pitanje identiteta subjekta moderne politike naroda
postaje pitanje njegove drukije konstrukcije. I to na temelju onoga to Derrida zahtijeva od
Europe nastale u grko-idovskom misaonome horizontu. Bez odgovora na to pitanje nije
mogue krenuti dalje. Utoliko vie to je pretpostavka za bilo kakav europski dijalog kultura
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
8/120
8
i stabilnost u odnosu spram kriznih arita u svijetu etiko-politiko pomirenje idova i Arapa,
Izraela i Palestine.
Uvod:
Neljudsko kao poetak etiko-politikoga
obrata
Vjerojatno je od svih napisanih etika od Aristotela, preko Kanta do
Lvinasa i Jonasa ona Spinozina ponajvie zagonetna. Jer ono to se
tim nazivom eli rei postaje drugo ime za prvu filozofiju ili ontologiju.
Kao to je poznato, metafizika pita o biti bitka, Boga, ovjeka i svijeta. Iz
njezina utemeljenja u Grka postavljanje etike u sredite miljenjabilo je
obiljeeno razdobljem stoicizma i skepticizma. Razlog lei u tome to se
sudovi o dobrome ivotu sada ne izvode iz kozmologijskih pitanja u
strogome smislu rijei. Na njihovo mjesto dolazi svojevrsna etika
antropologija. Njezina je zadaada se ljudski ivot razmotri kao najvia
vrijednost unutar kozmopolitskoga poretka svijeta. U novome vijeku u
Spinoze etikom se, pak, oznaava geometrijska metoda miljenja
supstancije. Ona ima znaajku univoknosti bitka i ekvivoknosti bia. Bog
kao stvaratelj svijeta nije izvan stvorenoga. Njegovo je mjesto u pojmu
imanencije samoga ivota. Odnos izmeu tijela i due nije dualistiki
zasnovan. Monizam supstancije pretpostavlja otvorenost za beskonanu
potencijalnost. Stoga jejasno zato je svako odreenje ujedno negiranje
(omne determinatio est negatio) i zato je sloboda spoznata nunost
(causa sui). Ali ono to je iz svega prekretno u novovjekovnome
razumijevanju bitka i odnosu spram Boga kao apsolutno Drugoga jest da
se iz Spinozina conatusa razvija mogunost slobode. Dostojanstvo
ovjeka izvire iz njegova miljenja. to pripada podruju etike nije
ogranieno na moralnost i praktino djelovanje. Naprotiv, etikom se
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
9/120
9
oznaava upravo taj metafiziki pojam conatusa izmeu Boga, bitka,
ovjeka i slobode kao nunost djelovanja u skladu s miljenjem koje
poiva na ideji matematiki i fizikalno konstruirane prirode u njezinoj
vjenosti.1Obrat u odnosu na sve dotadanje etike jest u tome to saSpinozom otpoinje tiha revolucija miljenja samouspostavljanja tijela
imanentnom mreom samoga ivota. Nije um onaj koji tijelu propisuje
granice i upravlja postupcima. Samo tijelo (corpus) jest autonomno
podruje ivotnosti ivota. U nizu suverenih prava izdvaja se pravo na
elju kao uvjet mogunosti singularnoga djelovanja onoga iz ega
nastaje etiki osjeaj empatije spram Drugoga. Tako je oito dabez inakranskoga milosra, ali s preokretom u znaenju same udovine
slobode koja nije prikovana uz um poput parazitskoga priljepka, otpoinje
novo poglavlje u preokretu same metafizike.
Naravno, pojam koji stoji u nazivu jedne discipline to povezuje
filozofiju i religiju daleko nadilazi razdvojenost miljenja i vjerovanja.
Jednako tako, pojmom se etikoga ne moe obuhvatiti tek ono to suGrci smatrali obiajnou ili udorednou vlastite politike zajednice
(politeia). Iz tog pojma rasprostire se neto ujedno blaeno i bezaviajno,
prisno i strano. Jer kada vie nije mogua bilo kakva zajednica i
zajednitvo ljudi na lokalno odreenome prostoru kao u grkome polisu,
tada etiko postaje Zakonom nadolazee zajednice. Ona se mora
izgraditi na religioznim temeljima s vodeom idejom pravednosti. Tamo
gdje nedostaje iskonsko tlo kao fiksno boravite politikih graana unutar
grada-drave, tamo je prostor politikoga u neprestanome saimanju i
otvaranju. A ovjek se ne odreuje metafiziki kao zon politikon, nego
iz svoje lutalake sudbine planetom bez sigurna pribjeita. U stalnome
1Benedikt de Spinoza, ETIKA dokazana geometrijskim redom, Demetra, Zagreb, 2000. Preveo: Ozren
unec. Vidi o Spinozi iznimno vanu interpretaciju za razumijevanje suvremenoga shvaanja pojmapolitikoga kao utopijskoga iz horizonta ustrojene tjelesnosti u spisu Gillesa Deleuzea, Spinoza:Practical Philosophy, City Lights Books, San Francisco, 1988.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
10/120
10
kretanju poput nomada u potrazi za novim domom i zemljom, njegov se
ivot vodi kao vjeita preobrazba stanja bitka. Ve je iz ovoga jasno da
su osim Aristotela i Kanta, svi presudni mislioci etikoga i etike kao prve
filozofije vezani uz ahasversku sudbinu idovstva. Doista ne sluajno,najvei filozofi etiko-politikoga obrata u doba globalne planetarnosti,
kozmopolitizma, izbjeglitva naroda, kraja suverenosti nacija-drava,
suoenja s autoimunim sustavom politike entropije informacijskoga
kapitalizma, obiljeeni su nastojanjem preusmjeravanja zapadnjake
metafizike iz prostora ukorijenjenosti u vrijeme mesijanskoga doaa.
Franz Kafka u Dnevnicimanaziva ovo potragom za treom zemljom.2
Uvjet mogunosti etike u doba posvemanjega razmjetanja i krize
moderne suverenosti jest suoenje s bezaviajnou neljudskoga.
Paradoks je, dakle, da etika moe biti vjerodostojnom samo tako da joj
bestemeljni temelj nije vie u ideji ovjeka kao zon logon ehon-a ili
animal rationale. Umjesto te odredbe koja ovjeka visoko postavlja
subjektom racionalnoga postupanja i stvaranja svijeta iz ideje istogauma u rasponu od Aristotela do Kanta i dalje, na djelu je radikalan
proces dekonstrukcije temelja uope, pa tako i ranga i poloaja ovjeka
kao subjekta. Ono to stoji u samoj jezgri rascijepaizmeu uma (ratio) i
osjeaja (sensus) jest neto uistinu uzvieno i otuda udovino neljudski.
Taj osjeaj da ovjek nema svoje tlo, da je raskorijenjen dogaajem
prokletstva izbjeglitva u traganju za novim zaviajem i drugim domom
na nekom stranome i nepoznatome tlu, pripada osjeaju koji nije osjeaj,
te doivljaju koji nije doivljaj. Zato? Zato to je svaki osjeaj
intencionalne naravi. Odnosi se na neto. Neime je izazvan u
predmetnosti izvanjskoga svijeta. Tako je i sa strahom od neega,
primjerice, zatvorenoga prostora ili mraka. No, postoji i osjeaj iznad
intencionalnosti i doivljaj onkraj izvanjskoga svijeta. Posrijedi je strah
2arko Pai, Trea zemlja: Tehnosfera iumjetnost, Litteris, Zagreb, 2014.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
11/120
11
koji dosie dimenzije uzvienoga jer nadilazi ljudsko i ujedno omoguuje
svaki in nadilaenja. To je ono to nas potresa silnom snagom. Nikako
mu se ne moemo oduprijeti. Jer nije rije o strahu pred neim, nego o
tjeskobi koja nastaje iz egzistencijalne strukture slobode kao otvorenosti
spram nadolazeega.Nijemci od romantike u spisima Novalisa koriste za
to izraz Unheimlichkeit. Bez njega ne moemo razumjeti glavnu nakanu
Heideggerova miljenja nakon Bitka i vremena (Sein und Zeit-a) iz 1927.
godine, a niti cjelokupnu nakanu Freudove i Lacanove psihoanalize.
Neprevedivost ove rijei dostatan je dokaz njezina bitnoga utjecaja kako
na filozofiju i umjetnost, tako i na pokuaj da se psihoanaliza s pomouvlastita programa koje je najbolje definirao Sigmund Freud izrekom Gdje
je bilo ono treba postati Ja (Wo es War, soll Ich werden) uzdigne do
terapije za svaki oblik iluzije kako um moe dosei posljednje toke
kozmike tajne stvaranja svijeta i njegove apokalipse.
Ako je, dakle, etika bez svojega zaviaja i ukorijenjenosti kako u
politiku zajednicu poetka (arh) u Grka, tako i u kozmopolitski poredakvrijednosti koji upravlja regulativno prostorom nacije-drave u moderno
doba Europe, neto uistinu ve najavljeno u 20. stoljeu propau
svakog moralizma, moralnosti i morala nakon dva svjetska rata,
nacistikih koncentracijskih logora i staljinistikoga Gulaga, genocida nad
idovima i istrebljenja etnikih skupina u ratovima za naftu i pustu zemlju
postimperijalne suverenosti na Bliskome Istoku, Africi i Aziji, tada
preostaje jo samo posljednji obrat. Njegov je smjer upuen kDrugome.
U suosjeanju s patnjama blinjihdjelovanje postaje nesvodljivo na bilo
to izvan zbiljskoga odnosa pomoi i sudionitva u prevladavanju izvora
patnje. Moralni se Zakon ne slijedi iz straha od kazne. Umjesto toga sve
je na pozivu savjesti u pogledu na lice Drugoga. udovino u svojoj
uzvienosti kao stranosti i tuini (Unheimlichkeit) postaje uvjet
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
12/120
12
mogunosti etike.3 Ona vie nigdje nije utemeljena i vie nita ne
propisuje ovjeku-bez-osobina, kako ga naziva Robert Musil u
istoimenome romanu-eseju. to iz svega reenoga proizlazi? Ako je
njezino mjesto Nigdje, a njezin subjekt Nitko, oigledno je da se etika ne
moe vratiti ideji transcendencije bitka koja bi poivala na ideji naroda u
etnikome smislu to stvara svoju dravu u doba kada je suverenost
iezla u nepovrat. Zbog toga se etika osamostaljuje od tradicionalnih
metafizikih nauka o moralnome djelovanju iz podruja normi i maksima
istoga uma. Ova je emancipacija ponajprije negativne naravi.
to se oslobaa od okova racionalnosti umjesto postojee prirodei njezinih svrha mora postulirati drugu ili umjetnu prirodu. Za nju, pak ne
vrijedi zakon kauzalnosti i teleologije. Kraj prirode istodobno oznaava
kraj suverenoga prava djelovanja Zakona u formi moralne zapovijedi.
Ona dobro suprotstavlja zlu tako to pojam zla izvodi iz njegove negacije
umnoga poretka stvari, a ne iz njegove nesvodljivosti koja je s onu stranu
racionalnosti uope. Paradoks je suvremenih etikih promiljanja upravou tome to vraaju u igru religiozne sustave obiajnosti s njihovim
dualistikim, ne nuno i manihejskim teologijama spasa, da bi u novome
kontekstu pokuali izboriti mogunoststvaranja nove teodiceje. Poznato
je da je taj pojam skovao Leibniz. Unutar njegove monadologijske
metafizike odnosi se na konanu pobjedu Boje providnosti na kraju
povijesti. Problem je, meutim, u tome to je teodiceja zasnovana na
teleologijskome shvaanju povijesti kao vladavine uma. Vjera nije
protivna umu pod uvjetom njezina uzdizanja na razinu prirodne ili
racionalne teologije. Konanu formu filozofijskoga sustava zadobiva u
Hegela s njegovom definicijom filozofije kao jedinstva uma i zbilje, ili
spekulativno-dijalektikoga shvaanja bitka kao umno postale zbilje u
3arko Pai, Mesijanski trijumf etike: Emmanuel Lvinas i aporije Drugoga, u: Sloboda bez moi:
Politika u mrei entropije, Bijeli val, Zagreb, 2013., str. 346-392.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
13/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
14/120
14
sveza idovskog mesijanstva i kranskoga milosra u posljednjem
udaru boanske pravednosti i beskrajne milosti ljubavi Boga spram
ovjeka. Ako je tome tako, onda je toliko slavljena realna politika
pragmatinoga interesa pala na ispitu i postala najgorim oblikom
ksenofobije, rasizma i latentnoga neofaizma s prezirom drugih kultura i
islama kao opasnosti za budunost Europe i EU kao kranske tvorevine
konzervativnih liberala, koja je evoluirala od zajednice za ugljen i elik
do slaboga imperija zasnovanoga na kulturnim razlikama i politikoj
(ne)stabilnosti asimetrinoga (kon)federalizma.
Prijetnja da e Europa i osobito Njemaka biti suoena s probojemsvih katastrofinih kvota za prijem izbjeglica iz Sirije ukazuje, naime, na
sve vee proturjeje izmeu onoga to Derrida naziva etikim nasiljemu
najznaajnijem tekstu o Lvinasu uvrtenim u zbirku rasprava Pismo i
razlika (L'ecriture et le Diffrence) naslovljenim Nasilje i metafizika5 i
legitimnim nasiljem obrambene politike koja u ime kulturnih razlika eli
razgraniiti i ograniiti Europljane od ne-Europljana. Dvije vrste nasiljanisu istoznaneu svojim nakanama. Prvo je nasilje mesijansko. Ono ima
za svoj cilj uspostavu drukije, pravednije politike uporetku nadolazee
demokracije. A drugo je, pak, nasilje realpolitiki kompromis izmeu
subjekta kao to su postojee nacije-drave s njihovom histerijom
suverenoga prava na etniki homogeni prostor, a predvodnicom ovoga
nacionalistikog reakcionarnoga protupokreta postala je Maarska, i
supstancije kao to je zajedniki interes cjeline EU sa stajalita
neposredne globalne ekonomije reinvestiranja u ljudski kapital (human
capital). Humanitarna su pitanja unutar diskursa izbjeglike krize u
Europi otuda pitanja odrivosti poretka na zasadama etiko-politikoga
konsenzusa. Njegova je bit da je bolje za pravu Europu ono to je gore
5Jacques Derrida, Violence and Metaphysics: An Essay on the Thought of Emmanuel Lvinas, u:
Writing and Difference, Routledge & Kegan Paul, LondonNew York, 1978., str. 122-123.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
15/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
16/120
16
sklopa kojeg nazivamo suvremeni svijet. Ako se Drugi ne moe svesti
na miljenje metafizike subjektivnosti i ako je pritom njegova
ontologijska znaajka u tome da je nesvodljiva kontingencija i
singularnost koja iz temelja mijenja odnos unutar postojeeg
metafizikoga sklopa miljenja, tada je samo po sebi jasno da se
dolaskom Drugoga preokree itav poredak, ili se moda u tom
preokretanju radi samo o drukijem odnosu spram itave povijesti
zapadnjake metafizike koju valja proitati na drukiji nain. Ukratko,
govorei Derridinim pojmovima od ranog miljenja traga i pisma do
mesijanstva bez mesijanizma kasnoga miljenja, suoavamo se spitanjem ne samo to s tim Drugim i drukijim nainom razmjetanja
pitanja o bitku i vremenu, kako je to postavio ve Heideggger. tovie,
pitanje o Drugome postaje uvjet mogunosti promjene smjera metafizike
i poretka zasnovanoga na njezinim temeljima.7 Isto vrijedi i za odredbu
suvremenoga svijeta. Njegova se bit ne moe svesti na zemljopisnu
protenost translokalnosti svijeta. U doba globalne planetarnosti svladavinom informacijskoga kapitalizma i drutvenoga poretka bipolarnih
snaga liberalne demokracije i autoritarnih (despocijsko-diktatorskih)
sustava politikemoi u doba kraja suverenosti modernih nacija-drava
stvari stoje posve drukije. Ono to jo eventualnou samoj jezgri koja taj
svijet ini suvremenimmoe bitiproduktivno za obrat od funkcionalne
pragmatinosti tehnosfere u ivotnu svjetotvornost ljudskoga odnosa
prema Drugome jest, paradoksalno, pokuaj da se svemu preostalome
7 Vidi o tome: Simon Critchley, The Ethics of Deconstruction: Derrida and Lvinas , Edinburgh
University Press, Edinburgh, 1999., 2. izd., str. 1-43. Critchley s pravom pokazuje da se u sluajudekonstrukcije pojam etike mora shvatiti izvan tradicije metafizike u kojoj je etika jedna regija ilipodruje filozofije. Odnos izmeu dekonstrukcije i etike, dakako u deridijanskome znaenju, jest odnosinferencije ili derivacije. A to samo znai da se dekonstrukcija ne pojavljuje kao nadomjestak zametafiziki poredak vrijednosti, pa bi etika dekonstrukcije bila primijenjena etika za novo dobaglobalizacije i kozmopolitizma. Ono to je odatle jedino izvedivo, a to je onda Critchleyeva misaonapozicija u sprezi anarhizma i dekonstrukcije koju na osebujan nain razumije u irem znaenju sLvinasovom etikom Drugoga, jest konstrukcija beskrajne odgovornosti kao djelovanja u izvedbiprograma nadolazee demokracije. Vidi o tome: Simon Critchley, Infinetely Demanding: Ethics ofCommitment, Politics of Resistance, Verso, London-New York, 2007.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
17/120
17
od ivota uope vrati dostojanstvo slobode i pravednosti. ivotinaebez
toga gubi bilo kakav smisao.
Lvinas i Derrida, u duhu malih razlika, pred kraj ivota preispitivali
su nasljee metafizike Zapada. inili su to s obzirom na mogunostdrukijega odnosa spram humanizma i rehumanizacije svijeta. To je
razlogom zato se ovaj obrat nalazi u blizini s religijom i njezinim
mjestom iskonske svetosti. Uostalom, sam Derrida svjedoi da ono to je
bila Lvinasova misaona nakana u etikoj metafizici Drugoga, prema
samorazumijevanju, naposljetku nije nita drugo negoli nastojanje da se
promisli to ini bit svetosti.8
Kada dovodimo u svezu svetost ivota(religiju) i dekonstrukciju prakse (etiku i politiku) kao naina djelovanja u
neoliberalnome tehno-kapitalizmu visokoga rizika, ve je unaprijed
otvoreno jedno podruje koje se pojavljuje u povijesti zapadnjakog
civilizacijskoga kruga s dolaskom Drugoga. Naravno, rije je o
paradoksalnoj i aporetinoj tradiciji miljenja i djelovanja u susretu
grkstva i idovstva. Nipoto se ovdje ne predmnijeva nikakva omeenostkrvlju i tlom etnikoga pojma naroda. Uostalom, tlo je za idovsku
eshatologiju uvijek pitanje kafkijanske tree zemlje Kanaana koje za
ovjeka, dodue, nema. No, sve je u lutanju i traganju za onim
nadolazeim. Ve je otuda blizina i neprispodobiva udaljenost izmeu
filozofije kao logosa i religije kao mesijanskoga zova budunosti iz
susreta s apsolutno Drugime (Bogom?) razlog zato je povijest
zapadnjake tradicije, prema Lvinasu, a jo vie Derridi, od samoga
poetka u znaku dvojstva. S jedne je strana vladavina uma i polisa u
kojem se zbiva dogaaj filozofije te traganja za svetom dravom Davida
u kojoj religija ima status etikoga poziva ovjeku da svoju slobodu
8Znate, oni esto govore o etici da opiu to ja radim, ali na kraju krajeva mene ne zanima etika, ne
samo etika, nego sveto, svetost svetog ( la saint, la saintet du saint)". Jacques Derrida, Adieu toEmmanuel Lvinas, Stanford University Press, Stanford-California, 1999., str. 4.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
18/120
18
rtvuje u ime ope pravednosti. Lvinas u raspravi o odnosu vjere i
politike posee stoga za izrazom plodotvornim za dananju situaciju. Ne
svjedoimo li ustrajno o povratku religije u poststekularna drutva
Zapada i ekstremnim oblicima u kojima se pojavljuje ideologija
politikoga islama!? Izraz je izveden iz politike teologije u raspri Carla
Schmitta s Erikom Petersonom 1935. godine. Lvinas ga je preuzeo
promijenivi mu znaenje za suvremenu kritiku vjerskoga
fundamentalizma. Rije je, naime, opolitikome monoteizmu.9
Grci predstavljaju tlo ukorijenjenosti i postojanosti bitka. idovise, s
druge strane, odreujuvjenim lutanjem u potrazi za drugim boravitem,zaviajem ovjeka kao obeanom zemljom. U predavanju koje je
Jacques Derrida odrao na konferenciji na Collge Internationale de
Philosophie u Parizu 1990. godine pod naslovom Mi, drugi Grci (Nous
autres Grecs) izvodi se minuciozno jezino, povijesno-filozofijski i u
virtuoznome tonu plemenitoga kazivanja dekonstrukcije svojevrsna
posveta onome to ini bit suvremenosti kao drugoga traga jedneneumrle tradicije. Ona, pak, sama nije drugo negoli produktivni hibrid,
ono tree izmeu dvojega. Bez obje strane, grke i idovske u
istinskome znaenju te rijei, ne postoji filozofija ni religija, a niti
mogunost jednog drukijega humanizma, ak i onkraj Heideggerove
kritike humanizma kao metafizike. Tko su drugi Grci? Svi oni koji misle
na tragovima bijele mitologije i odgovornosti da se iz same biti onoga
to je proizvela grka metafizika otvori prostor budunosti u drugome
smjeru. To je smjer radikalne drugosti Drugoga bez gubitka identiteta.
9Emmanuel Lvinas, The State of Caesar and the State of David, u: Emmanuel Lvinas, Beyonde
the Verse, Indiana University Press, Bloomington, 1994., str. 186. Vidi o tome: R.A.Cohen, PoliticalMonotheism: Lvinas on Politics, Ethics and Religion, Essays in Celebration of the Founding of theOrganization of Phenomenological Organizations (ur. C. Chan-Fai, I.Chvatik, I.Copoeru, L.Embree,J.Iribarne, & H.R.Sepp, Web Published atwww.o-p-o.net,2003.
http://www.o-p-o.net/http://www.o-p-o.net/http://www.o-p-o.net/http://www.o-p-o.net/ -
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
19/120
19
Jer ono isto ne dolazi iz istoga, ve je tvorba razlike u istome.10
Metafora koju je sam Derrida u znamenitome ogledu o Lvinasu izbrusio
do upeatljive jasnoe odnosi se na figure Odiseja i Abrahama. Pritom
su u igri dva razumijevanja svijeta i ivota. Povijest metafizike Zapada
odvija se u znaku tog dvojstva, rascijepa, razdora. Prvo je grkotragiko
lutanje iz bezaviajnosti u zaviajnost svijeta, iz onog to je izgubljeni
iskon ili arh do povratka zaviaju. Drugo predstavlja mesijansko
idovstvo. Ono se odreuje iskustvom izbjeglitva i progonstva u
traganju za obeanom zemljom kao drugim (iskonskim) zaviajem.
U oba sluaja svjedoimo o bezaviajnosti (Unheimlichkeit). Grkoznamenuje nadolazee kao blizinu s onim prolim to senastoji iznova
ugraditi u budunost, dok idovsko iskustvo tei transcendenciji
budunosti kao nesvodljive naono prolo i sadanje. Odisej predstavlja
figuru ontologijske razlike bitka i bia, a Abraham oekivanja onoga
apsolutno drukijega i Drugoga u horizontu mesijanske budunosti.
Derrida je u ogledu o Lvinasu gotovo paradigmatski doveo dopribliavanja grko-idovske strukture metafizike kao onto-teologije,
miljenja bitka i prorokoga zavijetanja. Naime, nakraju teksta Lvinasa
je nazvao Grko-idovom, a itavu postmetafiziku avanturu miljenja
nakon Heideggera, u koju nedvojbeno pripada i sam svojim miljenjem
dekonstrukcije metafizike prisutnosti, odredio horizontom povijesne
sveze idovstva i helenizma kao susreta i pomirenja ekstremnih razlika.11
Zaustavimo se na trenutak jo kod ove razlike (diffrence). Bit je
dekonstrukcije u Derride upravo u iznaau one rijei kao uputstva za
miljenje koja je sama neologizam bez presedana u francuskome jezikui
jo k tome lingvistiko nasilje. Rije je o rijei-pojmu raz-luke
10 Jacques Derrida, We Other Greeks, u: Miriam Leonard (ur.), Derrida and Antiquity, Oxford
University Press, Oxford, 2010., str. 17-39.11Jacques Derrida, Violence and Metaphysics: An Essay on the Thought of Emmanuel Lvinas, str.
152-153.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
20/120
20
(diffrance). to prethodi razlici? Naravno, a to drugo negoli in raz-
luivanja, beskrajne analize onoga to je samo-uspostavljeno kao takvo i
otada sve odreuje gotovo sudbinski. Da bi se, dakle, razlika izmeu
Odiseja i Abrahama, grke slobode i filozofije teidovske pravednosti i
religije dovela na svjetlo dana, potrebno je uvidjeti da je raz-luka ili in
razluivanja same razlike-izmeu dvojega uvoenje u ono tree. Mi, mi
suvremeni koji ivimo u tom iskustvu bezaviajnosti u traganju za novim
i drugim izvorima vlastite raskorijenjenosti nosimo ovaj povijesno-
metafiziki znamen. Neovisno o naem etnikome podrijetlu i neovisno o
iskustvu miljenja koje pokuava izai iz paradoksa i aporija utemeljenjaobiljeeni smo tom sudbinom.
Ono tree kao razluivanje razlike u sebi samoj jest miljenje
nesvodljivoga dogaaja, kontingentnoga i singularnoga u svojoj biti, koji
dolazi iz blizine i istodobne beskrajne udaljenosti s onim drugim i
stranim. Lvinasje iz izvora Tore i Talmuda te u blizini s Heideggerom i
njegovom kritikom tradicionalne ontologije ovo iskustvo imenovaobezuvjetnim susretom s Drugim. Zato je etika, na krajnje zaudan nain,
od stoika, preko Kanta i Spinoze do nemogunosti njezina utemeljenja u
logosui ideji ovjeka kao animalrationale sama po sebi eksces i skandal
kao to je to i politika koja nastaje iz ovoga dogaaja (vnement). Bit
etike kao ekscesa i skandala jest u onome bezaviajnome i udovino
neljudskome to je s onu stranu dobra i zla. Nije li ovo proturjeje ve
samim time to je pojam etike izveden iz pojma dobra i nemogue je
zamisliti da bi neto drugo moglo biti posrijedi? Upravo je u tome
paradoks i aporija. Da je pojam dobra s onu stranu bitka, da se, nadalje,
dobro ne pojavljuje ve uvijek metafiziki postojano i postojee i da ga,
naposljetku, treba izgraditi politikim nainom djelovanja kako bi potom
pravno sve bilo ozakonjeno i normirano kao iva praksa samoga ivota.
Dobro ne postoji bez egzistencije kao projekta onoga emu se tei u
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
21/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
22/120
22
doputeno, nego i korisno za pojedinca u zajednici, ostavilo je
liberalistiko shvaanje ovjeka na granici s nemogunou bilo kakve
etike koja bi bila vjerodostojno objanjenje ovoga to se ini u
sadanjosti. Utopije i normativizmi nuno su morali nastati u 20. stoljeukada je etika ostala bez vrijednosti, a moral bez svojega subjekta.
Napokon, ono to je od Lvinasa imenovano etikom bezuvjetno Drugoga
nije bilo nita drugo negoli usmjerenje spram budunosti u znakovima
suosjeanja s patnjom Drugoga. Utolikonije zaudno zato se zapravo
dogaa udovini paradoks. Da, naime, estetika postaje etikom, a etika
estetikom. Ovome jo treba dodati ono to danas izvodi JacquesRancire tvrdei da je svaka estetika u svojoj biti zapravo politika kao
nesuglasnost (msentente).13
Lacan je u Etici psihoanalize pokazao da sada elja prethodi umu.
Njezino suvereno pravo na ozbiljenje u realnome poetak je
rastemeljenja metafizikih ishodita etike s vladajuim kantovskim
kategorikim imperativom. Tijelo postaje svetim mjestom dostojanstvasamoga ivota. A bezuvjetna pravednost nadomjeta individualnu
slobodu decentriranoga subjekta koji se artikulira kao jezik
nesvjesnoga.14
To je silazak u podzemlje ivota. Zato se ininunim da
se jo uvijek mora nekako ouvati trag transcendencije. Kod Lacana
imamo stoga Velikoga Drugoga koji postaje taj udovini
Unheimlichkeit zbivanja subjekta u njegovoj subverziji poretka
Oca/Zakona. Kod Lvinasa se, pak, sve dogaa tako da je mjesto
Drugoga neodreeno. To je mjesto apsolutne kontingencije i
singularnosti lica ovjeka kao blinjega. Naravno, zbog toga je nuno da
13JacquesRancire , Le Partage du sensible: Esttique et politique, Le Fabrique-dition, Pariz, 2000.
Vidi o tome kritiku Rancireova pojma politike u tekstu Slavoja ieka The Lesson of Rancire:Afterword, u: Jacques Rancire, The Politics of Aesthetics, Continuum, London-New York, 2004., str.69-79. i Jacques Rancire, Knjievnost, politika i estetika: Pristupi demokratskoj nesuglasnosti,Tvra, br. 1-2/2014., str. 114-125. S francuskoga preveo Leonardo Kovaevi
14Jacques Lacan, L'ethique de la psychoanalise: Le Seminaire, sv. VII, Seuil, Pariz, 1986.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
23/120
23
ima kvazi-transcendentalne oznake dvojstva: Boga mesijanske
pravednosti i kranskoga milosra. Ali, na kraju krajeva, ovo nije Bog
koji bi bio odreen iz Pisma kao religioznoga Zakona, nego iz horizonta
dogaaja onoga to Derrida naziva nadolazeim (l'avenir), koje se ne
oekuje i ne najavljuje niime unaprijed.15 Mjesto etikoga obrata jest
mjesto otvorenosti onoga posve drukijega i drugoga. Za razliku od
tradicionalne etike kao i politike u tradiciji politike filozofije koja je
vjekovno od Platona do Marxa, kako su to izveli Hannah Arendt i Leo
Strauss, politiko odreivala iz logike sredstvo-svrha, a ne iz navlastite
nesvodljivosti djelovanja kao takvoga. Drugim rijeima, odnos etike ipolitike nije vie nipoto mogue sagledati u okviru logike derivacije: da
jedno proizlazi iz drugoga ili da je jedno na viem rangu od drugoga, pa
ak i da je dijalektiki rije o uzajamnome proimanju ili uzdizanju na vii
stupanj u smislu Hegelove i Marxove sheme (tollere, conservare,
elevare).16
Zazor spram etike ak i unutar neomarksistikoga horizontamiljenja tzv. radikalne politike dogaaja dolazi iz tabora onih koji pod
svaku cijenu ele izbjei zamke liberalno-demokratskoga konsenzusa.
Njegovo je lukavstvo uma u tome to se zasniva na etici humanitarizma
i na politici multikulturalizma. Ali stoga ekonomiju neoliberalnoga
globalnoga kapitalizma koja poiva na logici kulturalne ili informacijske
aksiomatike racionalnoga izbora u vladavini transnacionalnih
korporacija i politike oligarhije uope ne postavlja u pitanje. Najei
kritiari tog etiko-politikoga konsenzusa u suvremenom su diskursu
sveze marksizma i psihoanalize, Heideggera i Althussera, pokuali
izgraditi politiku ontologiju dogaaja polazei od nove teorije subjekta.
15Jacques Derrida,Dissemination, University of Chicago Press, Chicago, 1983.
16Vanja Sutli, Bit i suvremenost: S Marxom na putu k povijesnom miljenju, V. Maslea, Sarajevo,
1967. i Uvod u povijesno miljenje: Hegel-Marx, Demetra,Zagreb, 1994.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
24/120
24
To je izriitosluaj u miljenju Alaina Badioua i Slavoja ieka. Kada se
etikome humanitarizmu neoliberalne politike nastoji pronai filozofijsko
utemeljenje onda se gotovo u pravilu za to kritiki ukazuje na Lvinasovu
etiku Drugoga. Badiou je, primjerice, na radikalno-kritiki nainpotekoe etike gostoljubivosti sveo na ideologiju Drugoga. Ona
zapravo prikriva strukturne proturjenosti itavoga sustava i slui mu kao
opravdanje za novi nain ekonomske eksploatacije, politike moi i
kulturalne ideologije drutva spektakla na globalnoj razini.17Ako je Drugi
u svojoj drugosti beskrajna odgovornost subjekta, onda je pitanje
subjekta radikalno pitanje o kraju Drugoga i njegovu integriranju u Isto.Tako je Badiouov napad na Lvinasa i posredno Derridu zapravo nita
drugo negoli kritika etikoga radikalizma ili etikoga nasilja izvedena
sredstvima druge vrste ontologijskoga nasilja. U skladu s tradicijom
marksizma plus teologije dogaaja ono to suvremena teorijska ljevica
nudi kao alternativu etici bez Boga (Lvinas) i mesijanstvu bez
mesijanizma (Derrida) jest politika kao subjektiviranje i radikalnivoluntarizam akcije koja nije niime unaprijed planirana, ve se zbiva
singularno i kontingentno. Alternativa je takva kakva jest. A to znai bez
ikakve realne vjerodostojnosti. Razlog lei u tome to osim rijetkih
pokuaja, koji su ionako izvan glavne misaone crte neomarksizma, poput
studija neoderidijanca Bernarda Stieglera o kapitalizmu i razmjerima
tehnikoga prodora u samu strukturu ivota, nitko nije osim Deleuzaa i
Guattarija ozbiljno promislio odnose tehnologije i kraja rada, kibernetike i
demokracije za mogunost jedne drukije politike strategije obrata
sadanjega stanja.18
17Alain Badiou, The Ehics: An Essay on the Understanding of Evil, Verso, London-New York, 2001.,
str. 23-29. i Slavoj iek, The Ticklish Subject: The Absent Centre of Political Ontology, Verso,London-New York, 2000. i Violence: Six Sideways Reflections, Picador, New York, 2008.
18Vidi o tome obuhvatnu kritiku analizu politike ontologije dogaaja u: arko Pai, Antiteologija
novoga dogaaja: Alain Badiou i kontingencija politike, Knjievna republika, 10-12/2015. Isto tako vidi
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
25/120
25
U svakome sluaju, ono to se danas zbiva s obzirom na mogui
raspad Europe i preokret u politikoj konstelaciji snaga u globalnome
poretku moi intenziviranjem tzv. izbjeglike krize ima izravne
posljedice i na filozofijske pokuaje etiko-politikoga obrata. Sada je
postalo potpuno jasno da na izazove s kojim se suoavaju liberalne
demokracije i njihovi diskursi tolerancije i Drugoga moe nastati samo
oekivani uinak prijelaza iz etikoga u politikonasilje. Samo su razliite
forme ostvarenja. Nije, meutim, nipotoproblem u slabosti europskog
politikoga poretka. On je jo uvijek ionako oaza eksperimenta
demokratskih i postdemokratskih metoda stvaranja jedne nadnacionalne
zajednice iz duha postimperijalne kulture sredita i rubova propalih
carstava (Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije i Njemake). U
tom pogledu oba su rata u 20. stoljeu europsko pitanje. Usto, u
simbolikome smislu jo subitno nedovrenima.Problem je u tome to
se sama krhka zgrada liberalnoga konsenzusa rui u krhotine, jer ne
moe na dolazak valova imigrantskoga stanovnita s Bliskoga Istokaodgovoriti nikako drukije negoli onako kako je i konstituirano ovo doba
logike kraja suverenosti i fraktalnih mrea informacija: i-i. I to onda
imamo na repertoaru politikoga diskursa glavnih figura ovog igrokaza s
elementima postmoderne ironije i cinizma? Nita drugo negoli
smuenost i nesuvislost, smjesu ustraenoga razuma i emocija u
intenzitetu od ekstremne ksenofobije i izgradnje zidova sa ianom
ogradom kao u Maarskoj do bezuvjetnoga prihvaanja izbjeglica s
iskazima dobrodolice. Izostanak je alternativa jedina prava realnost. To
se zbiva unato jasnome signalu ve od poetka 21. stoljea da je rat
protiv terora koji provode SAD, NATO i europski saveznici u Afganistanu
i trilogiju Bernarda Stieglera, La technique et le temps 1: La Faute de Epimthe, Galile, Pariz, 1994.,2: La dsorientation, Galile, Pariz, 1996. i 3: Le temps du cinma et la question du mal-tre, Galile,Pariz, 2001. te najznaajniju knjigu uope o drutvenoj ontologiji postajanja Gillesa Deleuzea i FelixaGuattarija, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia II, Continuum, London-New York,1987.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
26/120
26
i Iraku poetak raspleta dugovjeke europske velike prie. Nakon
totalitarnih poredaka u 20. stoljeu i njihova poraza jedino to je
preostalo jest da se kolijevka modernosti i veliajne povijesti sjaja i uasa
konstituira iz vlastite iluzije o jedinstvenoj i svemonoj kulturi kaoidentitetu. Sada kada je jasno da je ta iluzija svedena na jasan znak
kulture kao visokog stila potroakoga ivota i nita vie, postoji
dugorona opasnost da se ovaj nihilizam sa savjeu okrene protiv
velikih ideala Europe kao duhovnoga bitka u kojem se stjeu iskustva
filozofije, politike i religije tako to sloboda miljenja ne potire vjeru, a
dogaaj politike stabilnosti ne iskljuuje mogunost revolucija i prevrata.Ipak, nemojmo se zavaravati. Drugo su hipotetike mogunosti, a neto
drugo, pak, realnost u znakovima mrane distopije.
Ostavljena na milost i nemilost politika identiteta, a nespremna na
radikalan obrat iz kulture u dogaaj autentine politike bez kompromisa
sa svim reliktima etikoga humanitarizma i utopija bez pokria, Europa je
u stanju kolabiranja, kako to precizno dijagnosticira Giorgio Agamben.19
Sve je ostalo prazno: i pozivanje na ideju naroda i upuivanje na
politike razlika, i horizont dogaaja slobode i nesvodljivost kulturnih
razlika, i tehno-znanstveni napredak i histerija nacionalistikoga bijesa
usmjerenog na sublimni objekt vlastite opsjene figuru izbjeglice kao
potencijalnog islamistikoga terorista. Ova logika i-i proima svaku
moguu alternativnu strategiju rjeavanja problema ne vie tek
integriranja u vodeu kulturu (Leitkultur), kako neokonzervativni
njemaki politiari od Angele Merkel do Edmunda Stoibera nastoje umiriti
vlastitu savjest i ne podlei objektivnome strahu od imigranata to ga
do usijanja potpiruju neofaisti i ekstremna desnica. Kada Agamben
upozorava da je globalna vladavina ekonomske paradigme postala
19 Giorgio Agamben, Europa muss kollabieren: Interview mit Iris Radisch, Die Zeit, 25. kolovoza
2015, br. 35.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
27/120
27
toliko banalna i ujedno potencijalno opasnom jer ugroava bilo kakvu
suvislu strategiju miljenja potaknutog idejama slobode, pravednosti,
jednakosti i solidarnosti umjesto bezobzirne logike profita, onda je
posrijedi jo jedan paradoks onoga to se dogaa kada nitko ne zna tobi od Europe moglo nastati ako ona uistinu i kolabira. Radi se o
sljedeem. Sam se ivot ispranjava od bilo kakvoga obeanja. Osim,
naravno, ekonomske sigurnosti i minimalnoga izgleda za preivljavanjem
Drugih. A to znai da su obeanja postala nemogua bez onoga to je
ve, ini se, teko vratiti u stanje prije (a) ubrzanja kapitalizma u
imploziju informacija i prije (b) njegove preobrazbe u neoliberalni stroj
totalne racionalizacije s elementima programirane mahnitosti. Koji je to
missing-link to pokazuje da je kriza prela granice moguega i da se
moe jo vie nastavljati u beskraj do raspada itavog europskoga
sustava tzv. kolektivne sigurnosti? Nije potrebno odve dokaznoga
postupka da se kariku koja nedostaje pronae u kraju subjekta politike
integracije ili konstrukcije same Europe kao asimetrinog poretkavladavine.
Umjesto kozmopolitskoga graanina, kako gaje postulirao jo Kant
u ideji vjenoga mira, subjekt je postao onaj dobar Europljanin kojeg
Nietzsche ironino uzima zaprimjer europske kaljue vrijednosti. Jer je
rije o kranskome kvijetizmu koji prelazi u paranoian strah od
Drugoga upravo tamo gdje je u 20. stoljeu kranstvo bilo
nadomjeteno vulgarnom ideologijom totalitarnoga komunizma.
Europska su drutva na kraju 19. stoljea dosegla taj stupanj da se iza
krinke modernoga individualizma skriva onaj nakaradni prethodnik
svakog faizma. don von Horvath u svojim dramama naziva ga
vjeitim malograaninom bezlinom figurom masovne egzistencije
etnosa, a ne demosa, razularene rulje u unitavalakome pohodu protiv
stranaca, idova, krivovjernih, neuroenih pripadnika zajednice, rijeju
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
28/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
29/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
30/120
30
kao nepoznatim i strancem, a ne kao blinjim i mojim supatnikom po
krvi i mesu. Sve kulturne razlike ne mogu otkloniti zajedniku sudbinu
ovjeka iz one dimenzije ivota koju Lvinas naziva svetou svetoga,
a koja nije iskljuivo podruje pod jurisdikcijom religije. Zato jesadanjost toliko natopljena promaajima iz povijesti koja sablasno
odreuje neposrednu budunost? Bilo bi lakomisleno kazati da je bilo
mogue procijeniti kako e kad-tad izbjegliki val donijeti cijeloj Europi
gotovo nerazrjeive probleme. Nita se ne dogaa tek racionalno u
svakodnevnome ivotu. Utoliko ekonomija kao paradigma
informacijskoga kapitalizma u svojem nainu funkcioniranja podlijeekibernetiki govorei povratnoj sprezi (feedback) etike iz koje je,
uostalom, nastala i politike koja joj podaruje smjer, nastojeije odrati
pod kontrolom u stanju financijskih poremeaja na tritima dionica nalik
entropiji i kaosu u transakcijama. Tko, dakle, eli govoriti o Europi druge i
drukije kulture od ove koja nadilazi kao tsunami u sve veim i
snanijim valovima, taj mora raistiti s onim to tu i takvu kulturu koja jepripadala ideji Europe uope jo odrava na ivotu bez etike
gostoljubivosti(Lvinas) ipolitika prijateljstva(Derrida).
Pitanje o strancima, izbjeglicama i azilantima kao pitanje o
radikalno i apsolutno Drugome jest odluujue pitanje o budunosti
Europe. To je, tovie, jedino preostalo pitanje o identitetu jedne
povijesno-epohalne tvorevine nastale jo u filozofijskome iskonu (arh) u
Grka. Bez nje bi svijet utonuo u bezlinost dosade i u opsadno stanje
zoologije naroda. Tako to kae Edmund Husserl na kraju svojega
znamenitoga predavanja i spisa Kriza europskih znanosti i
transcendentalna fenomenologija (Die Krisis der europischen
Wissenschaften und die transcendentale Phnomenologie) iz
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
31/120
31
1935/1936. godine.21
Vidjeli smo da ovo trojstvo jedne jedinstvene
figure proizlazi iz Unheimlichkeita. Biti strancem, izbjeglicom i azilantom
nije, dodue, jedno te isto. Razlike su, meutim, izvedene iz gubitka
domovine u jednom dubljem smislu od politikoga odreenja modernenacije-drave. Taj se gubitak pokazuje egzistencijalnom cijenom koja se
plaa nemogunou da se ikad vie pronae istinski dom pod
zvijezdama usporediv s onim iskonskim, prvotnim, neskriveno bliskim i
povjerljivim boravitem ovjeka. Sve su domovine nakon toga
privremene i nadomjestive. Usto, ne postoji mogunost privrenosti krvi i
tlu u doba kada Zemlja koju su Grci nazivali lutajuom zvijezdom(plantes) svakoga svojega stanovnika suoava s gubitkom identiteta.
Kada se taj gubitak nadomjetava simbolikom moi priznanja drugosti,
one druge strane i s onu stranu svake ukorijenjenosti, tada otpoinje
druga povijest svijeta kao povijest migracija. Razlozi za naputanje
domovine ovdje nisu u prvome planu. Ono to je svakako
simptomatino jest da se stvar otela kontroli kako u demografskomesmislu tako i u nastajanju novih ideja o biti Europe i svijeta tek nakon
katastrofe I. svjetskoga rata. Mnogi pokazatelji upuuju da se nakon
sloma ideje nacije-drave nakon 1918. godine i nastanka tri forme
totalitarizama (faizam, nacizam i staljinizam) pitanje
raseljavanja/naseljavanja pojavljuje goruim za svaku buduu izgradnju
postimperijalnoga poretka. Turski genocid nad Armencima i cionistiki
pokret koji idove iz Europe odvodi 1930-ih godina u Palestinu iz straha
od pogroma i iz tenje za uspostavom Davidove drave u tom su
pogledu poetak neprestane drame izgona i nunosti migracije u svijetu
21 Edmund Husserl, Die Krisis der europischen Wissenschaften und die transzendentale
Phnomenologie. Eine Einleitung in der phnomenologische Philosophie, Husserliana, sv. VI,M.Nijhoff. Den Haag, 1976., 2. izd., str. 320.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
32/120
32
koji je u 20. stoljeu postao otvorenim prostorom za etnika ienja i
progone naroda.22
to podrazumijeva iskaz da je pitanje o strancima, izbjeglicama i
azilantima pitanje o budunosti Europe? Oigledno, ovdje je rije o trimeusobno povezane stvari: ekonomiji, politici i kulturi. Redoslijed treba
okrenuti zato to je Europa i njezin identitet konstituiran iz kulture. Nije
sluajno jedan od oeva-utemeljitelja ideje Europe, francuski filozof
Julien Benda, autor glasovitoga pamfleta Izdaja intelektualaca (La
trahison des clercs) iz 1927. godine, ustvrdio da je pitanje Europe
moralno pitanje.23
Dakako, kultura u humanistikome znaenju pripadavrijednostima. Etika se, pak, u svim svojim diskurzivnim formama odnosi
na uspostavljanje normi, postulata, imperativa. Nije stvar tek u
proizvodnji umjetnikih djela, estetskoj kvaliteti arhitekture i kvalitete
obrazovanja. Ono to ini bit kulture jest njezin duhovni lik. Za njega
se ivi i umire jer predstavlja ono to ini smisao ivota pojedinca i
naroda. Kultura je, meutim, u nae doba ispranjena od velikihzahtjeva. Svedena je na usluni pogon drutva spektakla, pa se zato i
dogaa da nikad kao danas ta rije nije vie srozana do flatusa vocisa,
posvemanjega doivljaja zbilje u znakovima estetizacije ivota kao
izabranoga stila na tritu svjetonazora i ideologija. Pitanje o strancima,
izbjeglicama i azilantima uistinu jest pitanje o budunosti Europe. Zbog
toga i ima strategijsku vanost u globalnome poretku odnosa izmeu
drava i politikih saveza jer iz temelja mijenja samoodreenje same
biti vlastite konstrukcije. Jedan od rijetkih mislilaca suvremenosti koji je
to gotovo instinktivno shvatio budui da su vrtoglava zbivanja u
22Vidi o tome: Giorgio Agamben, Beyond Human Rights, u: Means Without Ends: Notes on Politics,
University of Minnesota Press, Minneapolis-London, 2000., str. 15-16.23Julien Benda, Discours a la nation europene, Galimard, Pariz, 1933/1993. Vidi o tome: Jan-Werner
Mller, Julien Benda's Anti-Passionate Europe, European Journal of Political Theory, SAGEPublications, Thousand Oaks and New Delhi, Vol.5, br.2/2006., str. 125-137.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
33/120
33
stvarnosti bili dokazom onoga emu je usmjereno njegovo miljenje od
samoga poetka do kraja jest Jacques Derrida. U mnogim prigodama
nastojao je stoga otvoriti istinski dijalog kultura i to preispitivanjem
nasljea zapadnjake metafizike, ne samo iz grko-idovskih izvora oemu smo na poetku ve poneto kazali. Kljuno mjestoposredovanja i
susreta Europe sa svojim izvorima nemogue je dovesti na svjetlo dana
bez arapske odnosno islamske kulture. I ne samo stoga to bi bez Maura
iz Andaluzije u panjolskoj filozofija bila praznom ploom; to bi bez
Averroesa/Ibn Ruda i srednjovjekovna kranska teologija ostala bez
Aristotelovih spisa koje su kaligrafi iz Kordobe prepisivali na svicima.
Derridi je bilo jasno da se preusmjeravanje Europe u taj nepoznati drugi
smjer (autre cap) kojim valja krenuti mora suoiti s jazom neznanja o
Arapima i islamu.24 Ovo jo vrijedi za dananje stanje svari. Ono to
znamo o njima uvelike su mizerni pabirci za razliku od onoga to oni
znaju o nama.
No, ak i ako se taj interkulturalni odnos oslobodi od teine(ne)znanja o onome Drugome, nalazimo se i nadalje zdvojni pred
pitanjem o onome to ini bit Europe u njezinoj budunosti nakon to
stranci, izbjeglice, azilanti postanu dijelom univerzalnoga graanstva EU.
Ovo je presudno za svaku daljnju raspravu. Razlog lei u tome to
pokazuje neto doista najparadoksalnije i najaporetinije od svega dosad
vienoga. Naime, vie se uope ne moe govoriti samorazumljivo o
Europi koja metafiziki gledano ima svoju postojanu bit, svoj identitet
i, napokon, svoj nain tvorbe politikoga prostora na kraju epohe
suverenosti naroda. Sve dosadanje teorije o kulturnome identitetu, o
kulturi kao ishoditu i razlogu strukturne slabosti jedne politike
24Vidi o tome: Mustapha Chrif, Islam and the West: A Conversation with Jacques Derrida, University
of Chicago Press, Chicago i London, 2008., Jacques Derrida, Vjernost 'vie nego jednom', Tvra, br.1-2/2011., str. 11-46. S francuskoga preveo Ugo Vlaisavljevi i Fethi Benslama, Prvobitni izgon,Tvra, br. 1-2/ 2011., str. 47-76. S francuskoga preveo Ugo Vlaisavljevi
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
34/120
34
konstrukcije kao to je EU ine se zastarjelima. Ne moemo rei da i
prije nije bilo prijepornih mjesta oko razlike ideje Europe i stvarne
politike izgradnje Europske Unije. Isto tako ne moemo biti slijepi na
injenice da su valovi imigrantskoga stanovnitva u potpunosti promijenilimentalnu mapu europskoga imaginarija kulture, politike i ekonomije. Ve
je 1960-ih godina nastankom potroakoga kapitalizma u SAD-u i Europi
otpoeo veliki proces dekoloniziranja Treega svijeta. Velika Britanija i
Francuska od kolonijalnih su carstava postale europske liberalne
ustavne drave s mnotvom useljenika iz Indije, Pakistana te zemalja
Magreba. Njemaka se u isto vrijeme otvorila pridolicama iz IstoneEurope, Balkana i Turske, pa je njezina stopa rasta i ekonomski razvitak
bio uvjetovan i odmjerenom politikom ekonomske integracije
auslndera. Kako se postupno gradila svijest o nunosti jedne i
jedinstvene Europe bez granica izmeu Zapada (liberalnoga kapitalizma)
i Istoka (totalitarnoga komunizma), tako je ulazak u globalni poredak
1990-ih godina padom Berlinskoga zida bio i dogaaj novoga dobaimigracije-emigracije koja vie nije bila primarno ekonomske naravi. S
neoliberalnim strategijama tehno-kapitalizma otpoinje doba politike
imigracije-emigracije iz podruja biveg Sovjetskoga Saveza, Kine,
Afrike i Azije. Sve se to zbiva u asukada je dugo proklamirani obrat od
doba ideologije u doba kulture imao znaajke preobrazbe svih politikih
pitanja u ekonomske i kulturalne. Razlog lei, naravno, u tome to je
nestanak suverenosti u svim aspektima ivota znaio mogunost novoga
naina imperijalne kontrole nad resursima i stanovnitvom. Pojam koji
savreno odgovara tom procesu ideologijske mobilizacije skovao je
Michel Foucault. A dalje ga je razvila talijanska kola filozofa pod
nazivom biopolitikes najistaknutijom ulogom Giorgia Agambena. Sveza
ivota, politike i ekonomije u cijelosti mijenja pojam kulture. Znaenje
odnosa svetosti i ivotarazvija se pritom u smjeru radikalne suprotnosti
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
35/120
35
izmeu tehno-politike globalnoga kapitalizma i zahtjeva za ljudskim
pravima onih koji su pretvoreni u figuru i subjekta bespravlja, na rubu
izmeu gologa ivota i oskudne egzistencije ovjeka homo sacera.25
to ini, dakle, kulturni identitet ili bit ideje Europe? Ako je to
filozofija, politika i religija u sklopu tehno-znanstvene logike napretka, s
jedne strane, i prostora kulturne tolerancije razlika,26 s druge strane,
mijenja li se ita bitno dolaskom stranaca, izbjeglica i azilanata? Na prvi
pogled, ini se da je i nadalje sve isto. Osim to je drukije. Na jednom
mjestu svoje rasprave o Posljednjem sudu s obzirom na ideju
mesijanskoga dogaaja spasa Agamben efektno kae to e se dogoditinakon to konano doe taj spasonosni Sudnji dan: nita posebno; sve
e biti isto, ali drukije.27 Upravo je u tome bit radikalne promjene u
pojmu kulturnoga identiteta Europe. Doista, ona toliko plai uznevjerene
domoroce europskih nacija-drava, od kojih su mnogi jednom
odnekuda doli na ovo sveto tlo i tu se nastanili sa sjeanjem na svoje
domove predaka i s tunim uspomenama na razorene zaviaje,opustoene drave vlastite prolosti, te odluili krenuti dalje, pa to bude.
Ako sve ipak ne ostane isto, te nastane neto radikalno drukije, to e
ostati od veliajne ideje Europe? Da bismo pokuali uope pribliiti se
odgovoru na to pitanje u sljedeem emo razmatranju nastojati
protumaiti razmjere etiko-politikoga obrata jednoga miljenja koje, ini
se, predstavlja ponajbolje sve paradokse i aporije europstva Europe
danas i ba stoga iziskuje da se unutar njegove mree pojmovlja i
nainarazumijevanja Drugoga otvori za moguu budunost svijeta.28
25 Giorgio Agamben, Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life, Stanford University Press,
Stanford-California, 1998.26arko Pai, Logos, imperium, apokalipsa: Europa i duhovni bitak u planetarno doba, Tvra, br. 1-
2/2014., str. 178-200.27Giorgio Agamben, Judgement Day, u: Profanations. Zone Books, New York, 2007., str. 23-28.
28Vidi o tome: Agnes Czajka i Bora Isyar (ur.), Europe after Derrida: Crisis and Potentiality, Edinburgh
University Press, Edinburgh, 2014.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
36/120
36
To je miljenje po svojim izvoritima nesumnjivo idovsko i to u
najnavlastitijem smislu prinosa jedne mesijanske tradicije duhu
europskoga identiteta. Ono je istodobno, kako je to pokazao Derrida,
zbog svoje dekonstrukcije ideje iskona (arh) u potpunosti proetogrkstvom i njegovim svekolikim tragovima. Jer metafizike bez Platona
nema, kao to Posljednjega sudane moe bitibez Abrahamove kunje
rtvovanja Izaka u poslunosti Bojem glasu na planini Sinaj. Miljenje
koje otvara put do nesvodljivosti Drugoga iz etike gostoljubivosti
istodobno preokree dosadanju politiku kakva bijae izvedena iz pojma
moi interesa da bi u mnotvu heterogenih politika na mjesto subjektapostavila zahtjev za beskrajnom pravednou nadolazee zajednice. Iz
iskustva prijateljstva (amitie, friendship) izmeu slobodnih ljudi-graana
univerzalne, kozmopolitske republike dolazi svjetlo nade. Dvostruki je
obru kroz koje iznova prolazi europsko miljenje u pokuaju novoga
utemeljenja. Jedno je prihvaanje Drugoga iz etike obveze i
odgovornosti subjekta kao pojedinca u zajednici zbog suosjeanja spatnjama blinjih. Drugo je, pak, najtee uope. Svodi se na mogunosti,
a ne na zbilju ili nunost. Rije je o politikama iz kojih se ve uvijek
otvara put dogaaja na tragovima realnoga djelovanja zakona, normi,
institucija prava na globalnoj razini, budui da je pitanje stranaca,
izbjeglica i azilanata temeljno pitanje univerzalnih prava ovjeka. Hannah
Arendt ova prava opravdano postavlja izvan dosadanjih okvira
suverenosti nacije-drave.29 Nita vie nije samo i jedino lokalno i
nacionalno. Sve postaje globalno i kozmopolitsko. Tako je i s
paradigmatskim sluajem ove svjetsko-povijesne drame ovjeanstva u
doba koje nazivamo informacijskim, telematskim, planetarnim. Doba je to
koje se za razliku od svih povijesnih epoha svijeta i svjetova ne moe
29Hannah Arendt, We Refugees, u: Marc Robinson (ur.), Alltogether Elsewhere: Writers on Exile,Faber & Faber, Boston-London, 1994., str. 110-119.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
37/120
37
vie zaustaviti u stabilnosti vrtoglavih promjena. I zato Europa u
duhovnome smislu vie nema svoju bit. No, ima je preinaenu u
razumijevanju kulture kao hybrisai sinkretizma naina ivota. Jednoje
cvao na ishodu moi Rimskoga Carstvakao duh aleksandrinizma. iriose poput virusa u eklektikim misaonim sustavima od neoplatonizmado
gnosticizma, od manihejskoga kranstva do hermetizma, od
zoroastrizma do mranih ezoterinih kultova koji su se kriom svetkovali
u Rimu, toj prijestolnici sveljudske drame egzistencije unutar granica
politikoga prava na slobodu ovjeka kao rimskoga graanina.30
Rekli smo da je dvostruki obru jednoga kruga miljenja vezan uzetiku gostoljubivosti spram Drugoga u kasnoga Lvinasa i uz politike
prijateljstva kasnoga Derride. Neprijeporno, dogaaj koji potresa temelje
uhodanih shema metafizike u zbiljskome udaru na sve pojmove koje smo
preuzeli iz vlastite tradicije zbiva se uvijek u znacima zakanjelosti. No,
ono to dolazi kasno uvijek dolazi i u pravo vrijeme. Katkad je pravo
vrijeme ak i ono koje dolazi nakon to je mislilac nestao s ovoga svijeta.Ali je njegovo miljenje nakon njegove smrti poprimilo posve drukije
obrise, moda ak i osnailo, dobilo dodatne razloge i vjerodostojnost i
za one koji prethodno nisu mogli u njegovim zavjetajuim iskazima
prepoznati veliinu i skromnost u kazivanju istine bitka. Kada za miljenje
doe pravo vrijeme to ne znai da je stanje stvari dobro. Zbilja moe
biti nepodnoljivim teretom odgovornosti za ive svjedoke ljudske
tragedije. No, nije rije o utjehi i utoitima za one koji su izgubili ak i
nadu da e se sve preokrenuti Bojim udarom mesijanske pravednosti,
da e sve odjednom biti bolje od zbiljskoga stanja. Miljenje nije
religiozna utjeha. Ono ne podaruje nikakvo pravo na kvijetizam. Tako je i
u sluaju Lvinasa i Derride s njihovim etiko-politikim obratom. A s
30 Peter Sloterdijk, Falls Europa erwacht: Gedanken zum Program einer Weltmacht am Ende des
Zeitalters ihrer politscherAbsence, Suhrkamp, Frankfurt/M., 2002.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
38/120
38
njime uistinu otpoinje drugo i drukije miljenje nadolazeega. Je li to
vie filozofija ili neto s onu stranu njezinih diskurzivnih granica, pokazat
emo u nastavku. to jo izaziva posebnu pozornost jest ono to smo
nazvali najparadoksalnijim i najaporetinijim u miljenju etikegostoljubivosti i politika prijateljstva. Ono idovsko u njihovome
miljenju Drugoga i drukijega jest istodobno ono grko u svojem
metafizikome obratu od bitka k dogaaju susreta s nadolazeim kao
tajnom Unheimlichkeita. Kada u Europi danas idova gotovo da vie i
nema, jer su istrebljeni u pogromima, nacistikim konclogorima,
asimilirani u postojee europske narode i odseljeni u Ameriku i Izrael,jedno veliajno miljenje ublizini s religioznim izvorima Talmuda, Tore i
kranskoga milosra, ali prije svega filozofijski otvoreno za budunost iz
Heideggerove destrukcije tradicionalne ontologije i Marxove radikalne
kritike modernoga kapitalizma kao paradigme otuenja i postvarenja
ovjeka, ponajvie u sluaju Derride, a manje u Lvinasa, postaje
drugim putem zaokreta europskoga identiteta u susretu s arapskimsvijetom i islamom navlastito. Zar nije upravo u tome tajna
Unheimlichkeita? Ne da se dekonstruira tek grko-idovstvou identitetu
Europe, ve i da se dekonstruira nasljee arapstva u samome temelju
europstva i to iz susreta s onim tako poznatim, a tako dalekim, to je bilo
prisutno u heretikome sklopu Averoesova tumaenja Aristotela i
Kur'ana. Nema drugoga smjera Europe bez povijesne pomirbe i sveze
idovstva i arapstva, Izraela i Palestine. Ovo nisu tek simboliki tragovi
univerzalne drame postojanja od samoga iskona povijesti. Ima neto
mnogo uzvienije u svemu tome.
1.
to s Drugime?
Lvinas i granice hospitaliteta
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
39/120
39
Emmanuel Lvinas je u ogledu naslovljenom Etika kao prva
filozofija (thique comme philosophie prmiere) iz 1984. godine
zastupao postavku da je pitanje metafizike kao pitanje o bitku bia udimenziji prisutnosti (ousia) zapravo bitno pitanje etike odgovornosti
ovjeka spram Drugoga.31 Ponajprije, etikom se ovdje ne misli na
poredak moralnih naela, obveza i normi u tradicionalnome smislu rijei.
Kada radikalno dovodi metafiziku do svojih granica, tada je obrat ve u
tome to se ono etiko u svojoj biti ne suprotstavlja izvana vlastitoj
tradiciji koja je, dakako, grka. Naprotiv, radi se o unutarnjem preokreturanga. Tako to sada ono to je bilo drugo postaje prvo. No, taj obrat
poretka oznaava i obrat u razumijevanju moi koja je upisana u
strukturu ovoga miljenja. Dolazak etike odgovornosti spram Drugoga
radikalno mijenja nain miljenja. ini to tako to mo ozakonjenja
rastemeljuje iz pojma bezuvjetne milosti i otvorenosti u susretu s licem
Drugoga. Nadalje, ono to Lvinas hoe ovim preokretom nije podvalaneke religiozne transcendencije filozofiji subjekta (uma). Umjesto toga
rije je o stvaranju uvjeta drukijih mogunosti od itave povijesti
metafizike. Jasno je ve unaprijed da je ovaj korak u bitnoj razlici spram
Heideggerova misaonoga pokuaja da misli bitak kao dogaaj iz
iskonske vremenosti, iz njegove otvorenosti i istine. Bitak se, meutim,
u Lvinasovoj etici kao prvoj filozofiji gotovo fenomenologijski
zagrauje. Rekli bismo da se suspendira i neutralizira iz jednostavnoga
razloga to je ve uvijek u znaku tematiziranja i ograivanja, to se
pojavljuje u totalitetu postojane zbilje izvanjskoga svijeta. Usuprot tome,
etiko predstavlja ekscesni dogaaj dolaska onoga to je udovino
Drugo u svojoj apsolutnoj drugosti. Da je tome tako, svjedoi ve naziv
31Emmanuel Lvinas, Ethics as First Philosophy, u: The Lvinas Reader (ur. Sen Hand), Basil
Blackwell, Oxford, 1989., str. 75-87.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
40/120
40
najvanije knjige Lvinasova etiko-politikoga obrata u kasnome
miljenju Drukije od bitka ili s onu stranu biti (Autrement qu'tre ou au-
del de l'essence) iz 1974. godine.32to ini drugost te drugaijosti od
bitka, ono to je tako radikalno drukije da se moe svetogrdno govoritio etici kao prvoj filozofiji? Zatoonda ne i estetici kao prvoj filozofiji ako
ono to se danas dogaa s tehno-znanostima u konstrukciji umjetnoga
uma (A-Intelligence) i umjetnoga ivota (A-Life) nije vie puka
tehnologija stvaranja novoga bia, ve i njegova estetskoga dizajniranja?
Na to pitanje mogue je odgovoriti onako kako smo i otpoeli ovo
razmatranje. Ako je patnja ono (ne)ljudsko, onda je ona ne samo
beskorisna. Tako je to Lvinas izveo u kritici teodiceje nakon
nacistikoga istrebljenja idova u Auschwitzu i drugih dogaaja
nesvodljive patnje naroda nakon genocida, etnikih ienja i
progonstava u 20. stoljeu. tovie, patnja pripada osjetilnosti ili
podruju onog estetskoga. U pogledu na lice Drugoga u neizmjernoj
patnji ne osjea subjekt (Ja) tek samilost i milosre zato to je drugoivo ljudsko bie (ali i ivotinja) ugroena u svojoj egzistenciji. Ugroeno
je suvereno pravo na ivot, prije svega, a tek onda sve drugo to otuda
proizlazi. Obrat spram etike kao prve filozofije otpoinje s ranjivou
Drugoga. On mi izravno, a ne posredno, ukazuje da sam i jaranjiv, da
me ne odreuje tek moje miljenje kao miljenje bitka, nego neto
mnogo vie ili manje od bitka. To je ono to je s onu stranu, to
nadilazi ovu zbilju i zbiljske patnje ovjeanstva. U najznaajnijem i
neporecivo paradigmatskome djelu Lvinasa, Totalitet i beskonano
(Totalit et infini) iz 1961. godine na jednom mjestu, to posebno
naglaava Derrida u spisu Zbogom Emmanuelu Lvinasu (Adieu
32 Emmanuel Lvinas, Otherwise than Being: Or Beyond Essence, Duquesne University Press,
Pittsburg, 1998. Vidi o tome: Adrian Paperzak, To the Other: An Introduction to the Philosophy of
Emmanuel Lvinas, Purdue University Press, West Lafayette, Indiana, 1993.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
41/120
41
Emmanuel Lvinas), nailazimo na kljunu toku ovog misaonoga obrata
od metafizike kao ontologije (bitka) prema etici kao apsolutnoj
transcendenciji Drugoga. Tu se, dakle, odreuje sve ono to je bitno za
sve daljnje analize odnosa subjekta kao ego-a uzdignutoga na kolektivnu
razinu drutva, drave i naddravnih institucija i Drugoga polazei od
nunosti bezuvjetnog gostoprimstva i gostoljubivosti samoga subjekta.
Lvinas kae:
Metafiziki dogaaj transcendencije dobrodolica Drugome, gostoprimstvo(hospitalit) elja i jezik ne postie uinak kao Ljubav. No, transcendencija razgovora je
vezana za ljubav. Pokazat emo kako u ljubavi transcendencija smjera i dalje i manje dalekood jezika.33
to je metafiziki dogaaj transcendencije drugo negoli dolazak
Drugoga u formi stranca, izbjeglice, azilanta!? No, taj dogaaj nije
svakidanji. Ne dogaa se u ponavljanju navika koje ovjeka prijee da
izgubi orijentaciju u prostoru i vremenu u neprestanome suoenju s moi
Unheimlichkeit-a. Dogaaj ima znaajke nenadanosti susreta. Jer iako jeskriveno prisutna mogunost da se svijet u kojem obitavamo urui sam
od sebe ili promijeni ne bolje ili gore, ipak se sve nastavlja zbivati u
faktinosti iznenaenja pred onime to dolazi. Drugim rijeima, da bi
subjekt uope bio mogu u svojem sebstvu (ipseit), njegova se
egzistencija mora potvrditi beskrajnom odgovornou spram onoga
Drugoga. A njemu je moje lice i mojpogled poetak gostoljubivosti igostoprimstva. Odnos moe biti samoasimetrian i nereciproan. Postoji
uvijek mogunost da se naem u situaciji onoga Drugoga kojemu je
potrebna dobrodolica u susretu, kap vode na dlanu, gesta ljudske
dobrostivosti bez uzvrata. I svijet odjednom postaje zaviajno pribjeite
33Emmanuel Lvinas, Totality and Infinity, Duquesne University Press, Pittsburgh, 1969., str. 254. Svi
su kurzivi Derridini iz navedenoga tekstaAdieu Emmanuel Lvinas, str. 31.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
42/120
42
ljubavi ak i pod otvorenim nebom, bez zatite, osim sudionitva u
zajednitvu.
Na hrvatskome jeziku rijei koje se rabe sinonimno za latinski izvor
francuskoga hospitalit i engleskoga hospitality su gostoljubivost i
gostoprimstvo. Ljubiti svojega blinjega i udomiti ga ili primiti ga na
konak, da se posluimo arapskim izrazom za privremeno boravljenje kod
nekoga u njegovu domu, dva su oitovanja onoga to ovdje Lvinas ima
u vidu kada govori da transcendencija jest metafiziki dogaaj i da
istodobno smjera dalje te manje daleko od jezika. Kako vidjesmo, etika
nije nauk morala u bilo kojem povijesno-metafizikome liku tijekompovijesti miljenja. Problem je etike kao discipline unutar praktine
filozofije od Kanta to se kao i politika nalazi pod okriljem teorijskoga ili
istoga uma. U tom je smislu, dodue, uvijek ispod logike kao ontologije
ili prve filozofije. Ali zato je iznad estetike kao znanosti o osjetilnome
bitku bia. Lvinas preokree ovaj poredak. Uostalom, ve je Kantu bilo
jasno da tzv. interesi uma nisu nikad isto teorijske naravi, nego suponajprije praktini. Ako je praksa u uem smislu svedena na djelovanje,
tada se etika za razliku od politike nalazi u kripcu. Razlog lei u tome
to, primjerice, pojam odgovornosti nije neto tek ukorijenjeno u
sadanjosti. Tako se mora ispuniti zahtjev upravo ovdjei sada, a ne u
budunosti. Jer bi to bilo kao da ovjek odgaa svoju bitza neka druga
vremena, dok u zbilji sadanjega stanja postupa bezbitno, neetiki voen
jedino slijepim nagonima strasti i interesa za preivljavanjem.Budunost
nas, pak, obvezuje inom odgovornosti za sadanje djelovanje. Kada
etika, dakle, stupa na mjesto prve filozofije onda to nije teorijski
preokret ranga stvari. Umjesto toga, na djelu je praktina promjena
miljenja. Sve ide u smjeru onoga to metafiziki dogaaj
transcendencije iziskuje od ovjeka. A ono to se iziskuje jest da se
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
43/120
43
njegova bit etiki konstituira u inu gostoljubivosti kao gostoprimstva.
Ovaj kaoima eksplikativno i apofantiko znaenje.
Gostoljublje bez gostoprimstva onoga Drugoga kao gosta jest
pukom gestom. Zato je uvijek vie od moi kazivanja jezika.Znamo da je
ponekad jedna rije dovoljna da se ublae patnje. S njom sve otpoinje,
primjerice, u trenutku koji povezuje nasilje poinjeno u prolosti nad
Drugim s inom oprosta kojeg dobivam kada priznam svoju krivnju ili je
barem doivljavam kao problem savjesti u metafizikome smislu
suoenja s Treim (Bogom ili idejom pravednosti). No, u ovome obratu
koji otpoinje kao dogaaj dolaska Drugoga, valja vidjeti kako je mogueda se elja i jezik potvruju u praktinome smislu kao gostoprimstvo.
Kada se dogaa da Drugoga primam kaonesvodljiva gosta u svojoj kui,
tada Drugi nije bilo tko. Ne dolazi mi tek u uzvratni posjet. Njegov je
dolazak udovian dogaaj metafizike transcendencije. Ba stoga
Drugi kao moj blinji ne dolazi kao puki gost u moj dom. Naprotiv,
neka ga je strahotna nevolja nagnala da napusti svoj dom i da kaostranac, izbjeglica i azilant tumara drugim prostranstvima Zemlje u
potrazi za novim domom. Ve je iz ovoga jasno da Lvinas svojim
obratom spram etikoga dogaaja susreta s Drugim radikalno mijenja
poloaj subjekta u suvremenoj filozofiji. Nije to onaj subjekt poput
lakanovskoga decentriranoga subjekta elje unutar tjelesne subverzije
poretka cogita, premda ima podosta slinosti u postupku rastemeljenja
ideje subjektivnosti subjekta poevi s Descartesom i Kantom. To je
blizina i razlika spram Husserlove intersubjektivnosti svijesti polazeiod
transcendentalnoga egoiteta. On se, naime, mora uspostaviti onkraj
intencionalne svijesti postupkom ograivanja (epoh) od tematiziranja
predmetnosti. U tom pogledu Drugi nije i ne moe biti na nain
egzistencije svjesnoga sebstva (Ja). Njega se ne moe tematizirati
kao biljku, ivotinju ili kao puku svijest ak i u stanju one hegelovske
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
44/120
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
45/120
45
nain u 20. stoljeu nakon Heideggera otpoinje rastemeljenjeontologije.
Neljudsko kao uvjet mogunosti etike mora biti u blizini s religijom.
Zato?Razlog lei u tome to Lvinas ne moe prihvatiti da bi bitak u
svojoj povijesnosti i epohalnoj konanosti mogao iz otvorenosti dogaajaonoga nadolazeega zbivati se bez etikoga nasilja mesijanske
pravednosti, kako je to lucidno postavio Jacques Derrida u svojem
ogledu Nasilje i metafizika.
Za Lvinasa pojam Boga ne moe, dodue, biti tematiziran iz
poloaja subjektivnosti subjekta i svijesti, kao to to nije moglo biti niti za
Descartesa. Protiv Heideggera i njegove suspenzije i neutraliziranja bilo
kakve etike suosjeanja u podruju su-bitka (Mit-Sein) iz razdoblja Bitka i
vremena (Sein und Zeit-a) pronaeno je stoga podruje neodreenosti i
beskonanosti. Bog je s onu stranu vremenitosti i vjenosti. Beskrajno
udaljen i ujedno blizak ovome to jest u pogledu na lice Drugoga
pribliava se humanome odnosu spram ivota. Tako se dogaa uvijek
troje: (a) prijateljstvo i ljubav, (b) neprijateljstvo i mrnja i (c)ravnodunost spram Drugoga. Ovo tree rezultat je narcistike zapalosti
svijeta u formi drutva spektakla u opsjednutost sobom i sebstvom
kao drutvenim i politikim doivljajem.Nipotonije zaudno da se tom
strahotnome inu samoljublja kao ravnodunosti spram svijeta uope
suprotstavljaju odluno tek pseudo-transcendencije fundamentalistikih
propovjednika i sekte profesionalnih revolucionara bez pokria.
Alternativa je, dakle, dvostruko kodiranje nemoguega obrata: religiozno
i politiko.Oboje odlikuje mahnita srdbana projektivnoga Drugoga kao
neprijatelja.35Izmeu religioznoga i revolucionarnoga nasilja postoji i ono
tree (tertium datur). Oba su apokaliptiki nastrojena spram liberalnoga
kapitalizma obilja i potronje. I jedino to ele jest ostvarenje sna o
35Peter Sloterdijk, Srdba i vrijeme: Politiko-psiholoki ogled, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2007. S
njemakoga prevela Nadeda ainovi
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
46/120
46
Bojoj ili Partijskoj dravi koja mora doi u budunosti tako to se ve
sada za nju mora rtvovati ovaj jedini ivot. Umjesto Lvinasove
alternative sukobu Davidove i Cezarove drave ovdje je posrijedi
kulturalni rat (Kulturkampf) drugim sredstvima. U virtualnome okrujudanonono se vodi tisuu takvih ratova na interaktivnim forumima. to
preostaje kao prolaz-izmeu (in-between) jest ono uistinu prijeporno i
jedino postojee u shizofrenoj situaciji. Njoj danas podlijeu i radikalni
ljeviari i religiozni liberali kada trae da se umjesto emocija spram
izbjeglike krize gradi politika razuma, kojoj pridonose tako da
podravaju gradnju zidova s bodljikavim icama, strogu politiku nadzoragranica i kulturalno razgranienje spram Drugih u ime upravo etiko-
politike gostoljubivosti/gostoprimstva. Primit emo vas iz odgovornosti
spram (zapovijedi) Boga i (zahtjeva) Kapitala. Ali samo tako da
postanete isti kao Mi i da usvojite vodeu kulturu (Leitkultur). Najtei
problem u svemu tome nije uope u mukama izbjeglikoga ivota u
kretanju spram imaginarne domovine36
u europskom kulturnomeprostoru. Gore od svega jest da se svaka etika
gostoljubivosti/gostoprimstva zasniva na ideji da su Drugi, dodue, isti
kao i mi, ali razliiti. Stoga nije uope problem u eticii etikome iz kojeg
se promilja Drugi. U politici i politikome iz koje se djelujeu ime razlika
(differences) nastaju sve daljnje potekoe.
Na taj se nainvrijeme kao bitna dimenzija bitka na stanovit nain
prebacuje u religioznu ekstazu vjenosti. Drugi u svojoj apsolutnoj
drugosti pojavljuje se susretom lice-u-lice i neposredno kao dogaaj.37
Beskonanost pritom ima znaajke neega to je ontologijski vezano uz
bitak. A ono, pak, to je podruje etike odgovornosti ovjeka u
36Salman Rushdie, Imaginary Homelands: Essays and Criticism 1981-1991, Granta Books & Penguin
Books, London i New York, 1991.37Vidi o tome: Terry Eagleton, Troubles with Strangers: A Study of Ethics, Wiley - Blackwell, Oxford,
2009., str. 223-229.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
47/120
47
suvremenome svijetu bezaviajnosti (Unheimlichkeit) odnosi se na
beskrajni zahtjev vlastite savjesti. Etika gostoljubivosti na taj nain
postaje ono to liberalnome konsenzusu u globalnome poretku vladavine
korporativnoga kapitalizma nedostaje da bi postao i ideologijski prihvatljiv
onima koji su izbaeni iz logike fairness igre u razmjeni na tritu
milosra. Uostalom, sve kritike ideologije etikoga humanitarizma od
Badioua do ieka i drugih kritiaraliberalne tvorbe suvremenih politikih
poredaka polaze od ovoga paradoksa i aporije etikoga kvazi-
transcendentalnoga utemeljenja. Moda je to na sebi svojstven nain
provokacije najbolje saeo iek. U polemici s Lvinasom i Derridom okopolitikih konzekvencija etike gostoljubivosti dogmatski je nastojao da
se svi koji govore o Drugome i njegovome suverenome pravu na
prihvaanje u integrirani poredak vrijednosti liberalnoga kapitalizma
odmah izjasne na poetku odgovorom na pitanje: Vjerujete li ili ne u neki
oblik boanstva?38 Pravi odgovor na to pitanje bio bi samo jedan:
Mislim, dakle, ne vjerujem da je biti vjernik ili nevjernik uope bitno.Umjesto toga, bitno je pitanje postaviti o razlozima zato post-metafizika
dogaaja uope treba jo bitak, Boga, ovjeka i svijet ako ne zbog
toga to bez mistike iskona (arh) ne moe dospjeti do vlastite etike kao
an-arh u Lvinasa? Bog bez religije, ipak, neto je bitno drukije od
religije bez Boga kakva se danas nudi u neomarksistikim
eshatologijskim katehizmima sa sv. Pavlom kao Lenjinom i drutvom
prijatelja dijalektikoga materijalizma kroz inflatornu mistiku politike
dogaaja.
U Lvinasovu sluaju, a isto vrijedi i u razlici za Derridu, etika,
politika i religija ne mogu se razdvojiti a da se ne razdvoji sklop koji vie
nije onaj s podrijetlom u metafizikome shvaanju bitka. Rasklapanje
38Vidi o tome: Slavoj iek,Fragile Absolute: Or, Why is the Christian Legacy Worth Fighting For?,
London-New York, 2000. i The Puppet and the Dwarf: The Perverse Core of Christianity, The MITPress, Cambridge Massachusets, London-New York, 2003.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
48/120
48
temeljnih kategorija i pojmova poput bitka, bia i biti ovjeka i
njihovo nadomjetanje ili diseminacija s etiko-politikim diskursom
kvazi-religioznoga mesijanstva svjedoi o toj operaciji drugoga smjera ili
drukijega naina miljenja Istoga.Dok se bitak u Lvinasa smjeta upodruje totaliteta, a u Derride se suspendira i neutralizira
dekonstrukcijom vremenske ekstaze prisutnosti kao vjene sadanjosti
(nunc stans), ono to mu se suprotstavlja jest beskonaost apsolutno
Drugoga s njegovim beskrajnim zahtjevom odgovornosti za subjekt. U
Derride je etiko-politiki obrat, dakako, postao kvazi-mesijanstvom bez
Mesije i mesijanstva. No, ni ateistiki in dokidanja Boga kaometafizikoga Velikoga Drugoga u Badioua i ieka nije nita drugo
negoli prazan oznaitelj politike dogaaja ili revolucionarnoga prevrata.
U konanici to tek znai da problem s bilo kakvim etiko-politikim
obratom proizlazi iz dualnosti miljenja (subjekta) i bitka. U sluaju
Lvinasa taj se subjekt misli iz perspektive Drugoga, pa je njegovo
utemeljenje nunopostalo etiko nasilje. To znai da Druginavigacijskiupravlja mojim odlukama. ini to tako to odgovornost iz sfere politike
liberalnoga konsenzusa prebacuje na teret beskrajnoga rtvovanja za
Druge iz suosjeanja s njihovim patnjama. Rezultat je da u Lvinasa ono
to zovemo etikom uope ne postoji ni u kakvoj drugoj formi negoli u
praznome suosjeanju s Drugime. Upravo stoga valja razlikovati etiku
kao sustav vrijednosti i normi unutar kozmopolitskoga poretka koji ne
dopire do perverzija biti samoga sustava globalnog neoliberalnoga
kapitalizma i etiko kao nain djelovanja koje vodi kontingentan i
singularan metafiziki dogaaj transcendencije pravednost.39
Etika i etiko uvjetuju razlikovanje politike i politikoga. to je za
etiku podruje vaenja univerzalnih vrijednosti unutar granica
39Vidi o tome: W.P.Simmons, The Third: Lvinas' theoretical move from an-archical ethics to the
realm of justice and politics, Philosophy & Social Criticism, Vol 25, br. 6/1999., str. 83-104.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
49/120
49
rastemeljenoga uma kao elja i jezik za pravednou, to je za etiko
militantni poziv na apsolutno Drugoga s njegovim mesijanskim
posljednjim udarom boanskoga nasilja. Na taj nain etika i politika
liberalnoga konsenzusa uvaju postojei poredak od unutarnjegaraspada time to ga uvruju izjednaenjem liberalizma i humanizma,
slobodarstva i humantarizma. Sve su vojno-redarstvene akcije SAD-a i
NATO-a upravo jedino i samo to. Nije nipoto sluajno to su strategijski
propagandisti Bushov rat protiv terora najprije u Afganistanu 2001., a
potom u Iraku 2003. godine nazvali levinasovski Operacijom beskrajne
pravde(Operation Infinite Justice). Kada se, dakle, bitak i dogaaj etikeodgovornosti za Drugoga tako otro razdvaja, nalazimo se suoeni s
novim dualizmom. To je dobro zapazio Slavoj iek u kritici svih etiko-
politikih obrata od Lvinasa do Derride i njihovih sljedbenika poput
Simona Critchleya i drugih.40 No, sada se dvojstvo uspostavlja izmeu
subjekta i dogaaja, odnosno etike i politike. Sve ono to iek zamjera
Lvinasu kao i dijelom Badiouu, paradoksalno, nosi rep hegelovskedijalektike. Proviruje taj rep iz njegove tzv. radikalne kritike svih misaonih
pokuaja usmjerenih protiv lakanovske teorije decentriranoga subjekta i
iz njega protumaene Marxove kritike ideologije. Tko kritiki govori o
ideologiji Drugoga sam pada u zamke ideologije militantnoga
subjekta.
Konkretno, kada se etika suosjeanja (compassion) pojavljuje u
formi odgovornosti spram Drugoga, tada je subjekt postao ne vie figura
apstraktnoga stranca koji dolazi u moj liberalno-demokratski svijet kao
gost ili privremeni useljenik na odreeno vrijeme. Posve suprotno, figura
Drugoga i njegov ekscesni dogaaj promjene totaliteta bitka ili postojee
situacije u realnome tehno-kapitalizmu mrea postaje izbjeglica kao
40Slavoj iek, The Parallax View, The MIT Press, Cambridge Massachusetts, London, 2006. Vidi isto
tako polemiki odgovor ieku u knjizi Simona Critchleya, The Faith of Faithless: Experiments inPolitical Theology, Verso, London, 2012., str. 207-212.
-
7/25/2019 arko Pai Gradovi Izbjeglica Lvinas i Derrida Final
50/120
50
azilant. Budui da se trajno eli nastaniti u mojoj naciji-dravi, koristei
se pritom ideologijom ljudskih prava i drugim povlasticama politika
hospitaliteta u europskome zakonodavstvu, samo je po sebi jasno da je
etika gostoljubivosti kao politika gostoprimstva ograniena na pitanje
rtvovanja subjekta u granicama etikoga suosjeanja. Budimo dokraja
otvoreni: strogo je ograniena ulaznim kvotama. Sve se, naposljetku,
svodi na ono realno ili dopustivo sa stajalita ekonomske stabilnosti
korporativnoga kapitalizma.
U kasnoga Lvinasa se pitanje odgovornosti ne izvodi iz opreke
uma i suosjeanja spram patnji Drugoga. Primat estetske konfiguracijeelje za pravednou koja prethodi slobodi pojedinca kao subjekta sada
se pokazuje kao beskrajno nastojanje da se etiko u traganju za
svetou svetoga oslobodi napasti zamrzavanja etike u institucionalni
poredak Velikoga Treega (drave, Zakona, meunarodnoga prava o
hospitalitetu). Kao to etiko ima u sebi viakonoga an-arhijskoga, tako
zahtjev za jednom etikom primjerenom kaosu i entropiji liberalnogakapitalizma na globalnoj razini ima manjak onoga to pripada realnome
pokretau gibanja samoga ivota. Ta se napetost, sukob, raspra izmeu
dogaaja etikoga djelovanja i bitka kao metafizike prisutnosti realnoga
stanja neprestano nalazi u