ZAKON

O OVRŠNOM POSTUPKU PRED SUDOM

BOSNE I HERCEGOVINE

DIO PRVI

I - TEMELJNE ODREDBE

Sadržaj Zakona

Članak 1.

Ovim se zakonom uređuje postupak po kojemu Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud) provodi prinudnu ovrhu potraživanja na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (u daljnjem tekstu: ovršni postupak), te postupak osiguranja potraživanja (u daljnjem tekstu: postupak osiguranja), ako posebnim zakonom neko pitanje nije drukčije uređeno.

Odredbe ovoga zakona ne primjenjuju se na postupke ovrhe propisane posebnim zakonom.

Značenje pojedinih izraza

Članak 2.

Pojedni izrazi uporabljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

1. Izraz "potraživanje" označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje;

2. izraz "povjeritelj" označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe nekog potraživanja, te osobe u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti;

3. izraz "predlagatelj osiguranja" označava osobu koja je pokrenula postupak radi osiguranja nekog potraživanja, te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti;

4. izraz "dužnik" označava osobu protiv koje se potraživanje ostvaruje;

5. izraz "protivnik osiguranja" označava osobu protiv koje se potraživanje osigurava;

6. izraz "stranka" označava povjeritelja i dužnika te predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja;

7. izraz "sudionik" označava osobu koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, a u postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinom pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes;

8. izraz "rješenje o ovrsi" označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomično prihvaćen ovršni prijedlog ili kojim se ovrha određuje po službenoj dužnosti;

9. izraz "rješenje o osiguranju" označava rješenje kojim je u cijelosti ili djelomično prihvaćen prijedlog za osiguranjem ili kojim se po službenoj dužnosti određuje osiguranje;

10. izraz "sudski izvršitelj" označava sudskog službenika koji po nalogu Suda izravno poduzima pojedine radnje u ovršnom postupku ili postupku osiguranja;

11. izraz "zemljoradnik" označava osobu kojoj je poljoprivredna proizvodnja pretežit izvor prihoda.

Pokretanje postupka

Članak 3.

Ovršni postupak pokreće se prijedlogom povjeritelja, a postupak osiguranja prijedlogom predlagatelja osiguranja.

Kada je zakonom određeno da je organ ili osoba koja nije nositelj određenog potraživanja ovlaštena pokrenuti postupak radi njegovog ostvarenja ili osiguranja, taj organ, odnosno osoba imaju u postupku poziciju povjeritelja, odnosno predlagatelja osiguranja.

Ovršni postupak i postupak osiguranja pokreću se i po službenoj dužnosti kada je to zakonom izričito određeno.

Ako je postupak pokrenut prijedlogom nekog organa ili osobe koja nije nositelj potraživanja, odnosno po službenoj dužnosti, ta osoba može u postupku sudjelovati s ovlastima povjeritelja, odnosno predlagatelja osiguranja, ali ne može poduzimati radnje koje bi sprečavale provedbu postupka pokrenutog po prijedlogu određenog organa ili osobe, odnosno po službenoj dužnosti.

Ako organ ili osoba iz stavka 4. ovoga članka odluči povući prijedlog kojim je postupak pokrenut, odnosno ako Sud odluči obustaviti postupak pokrenut po službenoj dužnosti, osoba, radi čijeg je potraživanja postupak pokrenut, može preuzeti vođenje postupka. Izjavu o preuzimanju postupka ta osoba mora dati u roku od petnaest dana od dana kada joj je dostavljeno izvješće o povlačenju prijedloga, odnosno o namjeri da se postupak obustavi.

Kada su po zakonu neki organi ili osobe dužni dostaviti Sudu određenu ovršnu ispravu ili ga na drugi način izvijestiti o postojanju razloga za pokretanje ovršnog postupka ili postupka osiguranja po službenoj dužnosti, oni u tim postupcima nemaju poziciju stranke.

Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja

Članak 4.

Sredstva ovrhe i osiguranja su ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu potraživanje prinudno ostvaruje ili osigurava.

Predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja potraživanja ili njegovog osiguranja.

Ovršne radnje ili radnje osiguranja mogu se izravno provesti i protiv dužnika, protivnika osiguranja i drugih osoba sukladno ovom zakonu.

Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno, potraživanja temeljem poreza i drugih pristojbi, kao ni objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani.

Procjena da li neka stvar ili neko pravo mogu biti predmet ovrhe, odnosno da li je ovrha na nekoj stvari ili pravu ograničena, vrši se s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe i osiguranja

Članak 5.

Sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje.

Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, Sud će, na prijedlog dužnika, odnosno protivnika osiguranja ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje potraživanja.

Sud može, na prijedlog dužnika, odnosno protivnika osiguranja, sukladno ovom zakonu, odrediti drugo sredstvo ovrhe, odnosno osiguranja, umjesto onoga koje je predloženo.

Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, povjeritelj može radi namirenja istovjetnog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, u kojem slučaju će Sud nastaviti s ovrhom.

Zaštita dostojanstva dužnika, odnosno protivnika osiguranja

Članak 6.

Pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo dužnika, odnosno protivnika osiguranja kao i na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega bude što manje nepovoljno.

Podnesci, ročišta i spisi

Članak 7.

U ovršnom postupku i postupku osiguranja Sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena.

Sud održava ročište kada je to ovim zakonom određeno ili kada smatra da je održavanje svrsishodno. O ročištu, umjesto zapisnika, sudac pojedinac može sastaviti službenu zabilješku.

Sud će izvan ročišta saslušati stranku ili sudionika u postupku ako je to predviđeno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih pitanja ili izjašnjenja o nekom prijedlogu stranke.

Izočnost jedne ili obje stranke te sudionika u postupku s ročišta, ili njihovo neodazivanje pozivu Suda radi saslušanja, ne sprečava Sud da i dalje postupa.

U ovršnom postupku i postupku osiguranja nema mirovanja postupka.

Podnesci i druga pismena u ovršnom postupku podnose se u dovoljnom broju primjeraka za Sud i protivnu stranku.

Dostava

Članak 8.

Podnesci i druga pismena, u pravilu, dostavljaju se poštom ili neposredno Sudu.

Pravnoj osobi, koja je upisana u određeni sudski ili drugi registar, dostava se vrši na adresu navedenu u prijedlogu, a ako dostava na taj način ne uspije, dostava će se obaviti na adresi sjedišta upisanog u sudski registar. Ako dostava ni tako ne uspije, ona će se izvršiti isticanjem pismena na oglasnoj ploči Suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči Suda.

Dostava isticanjem pismena na oglasnoj ploči Suda neće se primjenjivati ako je ovršni postupak pokrenut na temelju vjerodostojne isprave.

Prekid postupka

Članak 9.

U slučaju prekida ovršnog postupka ili postupka osiguranja Sud će, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka, postaviti privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlo do prekida, a postupak će nastaviti i prije nego što taj razlog prestane.

Sastav Suda i odluke

Članak 10.

Ovršni postupak i postupak osiguranja provodi i odluke donosi sudac pojedinac Upravnog odjela Suda (u daljnjem tekstu: sudac pojedinac), a po prizivu, odnosno prigovoru odlučuje Vijeće Upravnog odjela Suda, sastavljeno od trojice sudaca (u daljnjem tekstu: Vijeće).

Odluke u ovršnom postupku i postupku osiguranja Sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

Rješenjem Sud odlučuje o ovrsi i dosuđenju nepokretnosti, namirenju i izricanju sudskih penala i o drugim pitanjima kada je to izričito predloženo ovim zakonom.

Zaključkom se izdaje nalog sudskom izvršitelju za provedbu pojedinih radnji, te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima, kada je to izričito predloženo ovim zakonom.

Zaključak u postupku u povodu priziva, odnosno prigovora donosi predsjednik Vijeća.

Pravni lijekovi

Članak 11.

Protiv rješenja suca pojedinca može se izjaviti priziv, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se izjaviti prigovor.

Priziv i prigovor izjavljuju se u roku od osam dana od dana dostave rješenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti priziv. Odluka donesena po prizivu pravomoćna je.

Priziv i prigovor ne odgađaju provedbu rješenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

Revizija, ponavljanje postupka i povrat u pređašnje stanje

Članak 12.

U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija i ponavljanje postupka nisu dopušteni, osim kad se ponavljanje postupka traži u slučaju iz članka 51. stavak 6. ovoga zakona.

Povrat u pređašnje stanje dopušten je samo zbog propuštanja roka za priziv i prigovor.

Žurnost i redoslijed postupanja

Članak 13.

U ovršnom postupku i postupku osiguranja Sud je dužan postupati žurno.

Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako narav potraživanja ili posebne okolnosti ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

Troškovi postupka

Članak 14.

Troškove postupka u svezi određivanja i provedbe ovrhe i osiguranja prethodno snosi povjeritelj, odnosno predlagatelj osiguranja.

Povjeritelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan je troškove postupka unaprijed platiti u roku koji Sud odredi, u suprotnom, Sud će obustaviti ovrhu, odnosno osiguranje. Ako u roku ne budu unaprijed plaćeni troškovi od kojih ovisi poduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće provesti.

Troškove postupka pokrenutog po službenoj dužnosti prethodno namiruje Sud iz svojih sredstava.

Dužnik, odnosno protivnik osiguranja dužan je povjeritelju, odnosno predlagatelju osiguranja nadoknaditi troškove, koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

Povjeritelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan je dužniku, odnosno protivniku osiguranja nadoknaditi toškove koje mu je neutemeljeno prouzročio.

Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka ovršnog postupka.

O troškovima postupka odlučuje Sud u ovršnom postupku i određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihovog ostvarenja.

Povjeritelj, odnosno predlagatelj osiguranja može već u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zatražiti da se, radi naplate predvidivih troškova postupka, odredi ovrha protiv dužnika, odnosno protivnika osiguranja. Na temelju takvog rješenja o ovrsi Sud će provesti mjere kojima se u korist povjeritelja, odnosno predlagatelja osiguranja na dijelovima imovine dužnika, odnosno protivnika osiguranja utemeljuju prava koja osiguravaju buduće namirenje troškova postupka.

Osiguranje

Članak 15.

Kada ovaj zakon propisuje davanje osiguranja, ono se daje u gotovini. Izuzetno, Sud može odobriti davanje osiguranja u obliku bankarske garancije, papira od vrijednosti, te dragocjenosti, čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti.

Na danom osiguranju protivna stranka stječe zakonsko založno pravo.

Ako Sud u ovršnom postupku ili postupku osiguranja odluči o pravu protivne stranke na naknadu štete ili troškova postupka u svezi radnje zbog čijeg je poduzimanja osiguranje dano, na njezin će prijedlog istim rješenjem odlučiti i o naplati utvrđenog potraživanja iz toga osiguranja.

Ovrha na imovini strane države

Članak 16.

Na imovini strane države u Bosni i Hercegovini ne može se odrediti ovrha ili osiguranje bez prethodne suglasnosti Ministarstva vanjskih poslova, osim ako je strana država pristala na ovrhu, odnosno osiguranje.

Primjena odredaba drugih zakona

Članak 17.

U ovršnom postupku i postupku osiguranja shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnog postupka i postupka osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona, kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligatorni odnosi.

DIO DRUGI OVRŠNI POSTUPAK

I - OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

Osnove za određivanje ovrhe

Članak 18.

Sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Ovršna isprava

Članak 19.

Ovršne isprave su:

1. ovršna odluka Suda Bosne i Hercegovine i ovršno sudsko poravnanje;

2. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršno poravnanje zaključeno u upravnom postupku pred institucijama BiH ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno;

3. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

Odluka i poravnanje

Članak 20.

Ovršnom odlukom Suda, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, platni nalog, te druga odluka donesena u postupku pred Sudom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno pred Sudom.

Ovršnom odlukom donesenom u upravnom postupku smatra se rješenje i zaključak, koji su u upravnom postupku donijele institucije BiH, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u upravnom postupku pred tim organom, odnosno pred tim institucijama.

Ovršnost odluke

Članak 21.

Odluka Suda, kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje, ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dragovoljno ispunjenje. Rok za dragovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke dužniku ako zakonom nije drukčije određeno.

Odluka Suda, kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje), ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja dužnika s njegovom obvezom.

Odluka donesena u upravnom postupku pred institucijama BiH ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

Na temelju ovršne odluke, koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

Ovrha će se odrediti na temelju odluke Suda, koja nije postala pravomoćna, i odluke donesene u upravnom postupku pred institucijama BiH, koja nije postala konačna, ako je zakonom propisano da priziv ili drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu.

Ovršnost poravnanja

Članak 22.

Sudsko, odnosno upravno poravnanje u smislu članka 20. ovoga zakona ovršno je, ako je potraživanje koje prema njemu treba ispuniti dospjelo.

Dospjelost potraživanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju ili javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom ispravom, a ukoliko se na taj način ne može dokazati, dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospjelost.

Podobnost ovršne isprave za ovrhu

Članak 23.

Ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni povjeritelj i dužnik, te predmet, vrsta, obujam i vrijeme ispunjenja obveze.

Ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dragovoljno ispunjenje, a ukoliko nije određen, taj rok određuje Sud rješenjem o ovrsi.

Određivanje i naplata zateznih kamata

Članak 24.

Ako se nakon donošenja odluke ili zaključenja poravnanja izmijenila zatezna kamata, Sud će, na prijedlog povjeritelja, rješenjem o ovrsi odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi.

Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, Sud će, na prijedlog povjeritelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

Vjerodostojna isprava

Članak 25.

Vjerodostojna isprava je, u smislu ovoga zakona, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kada je to potrebno za zasnivanje potraživanja, javna isprava, izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga propisanih zakonom BiH, po zakonu ovjerena privatna isprava, te isprava koja se po zakonu smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

Vjerodostojna je isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni povjeritelj i dužnik, predmet, vrsta, obujam i vrijeme ispunjenja obveze.

Kada se iz vjerodostojne isprave ne vidi dospjelost potraživanja, ovrha će se odrediti ako povjeritelj uz tu ispravu podnese i pismenu izjavu o tome da je potraživanje dospjelo, te ako označi dan njezine dospjelosti.

Prijenos potraživanja ili obveze

Članak 26.

Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao povjeritelj, ako ona javnom ili privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na nju preneseno ili da je na nju na drugi način prešlo. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos se potraživanja dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

Odredba stavka 1. ovoga članka shodno se primjenjuje i na ovrhu protiv osobe, koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

Uvjetna i uzajamna obveza

Članak 27.

Ako je obveza dužnika utvrđena u ovršnoj ispravi uvjetovana prethodnim ili istodobnim ispunjenjem neke obveze povjeritelja ili nastupanjem nekog uvjeta, Sud će, na prijedlog povjeritelja, odrediti ovrhu ako on izjavi da je svoju obvezu ispunio, odnosno da je uvjet nastupio.

Ako dužnik u pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi istakne da povjeritelj nije ispunio svoju obvezu ili da uvjet nije nastupio, Sud će o tome odlučiti u ovršnom postupku, osim ako odluka o tome ovisi o utvrđivanju spornih činjenica.

Ako odluka Suda iz stavka 2. ovoga članka ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, Sud će o pravnom lijeku iz stavka 1. ovoga članka odlučiti u ovršnom postupku ako su te činjenice općepoznate, ako se njihovo postojanje

može utvrditi primjenom pravila o zakonskim pretpostavkama ili ako povjeritelj dokaže ispunjenje ili osiguranje svoje obveze, odnosno nastupanja uvjeta, javnom ispravom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave. U ostalim slučajevima Sud će obustaviti postupak.

Smatrat će se da je povjeritelj ispunio svoju obvezu, odnosno da je osigurao njezino ispunjenje, ako je predmet dužne obveze položio u sudski depozit.

Povjeritelj koji u ovršnom postupku ne uspije dokazati, sukladno odredbama st. od 1. do 4. ovoga članka, da je ispunio svoju obvezu, da je osigurao njezino ispunjenje, odnosno da je nastupio uvjet, može pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je na temelju ovršne isprave ovlašten tražiti bezuvjetnu ovrhu radi ostvarenja svojega potraživanja.

Alternativna obveza po izboru dužnika

Članak 28.

Ako dužnik ima pravo na temelju ovršne isprave birati između više predmeta svoje obveze i u roku za dragovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor između tih predmeta i ne ispuni dužnu obvezu, predmet kojim obveza treba biti ispunjena određuje povjeritelj u ovršnom prijedlogu.

Dužnik ima pravo izbora sve dok povjeritelj nije ma i djelomično primio predmet koji je zahtijevao u prijedlogu za ovrhu.

Povjeritelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka, koji je obustavljen zato što je dužnik nakon pokretanja postupka ispunio svoju obvezu drugim predmetom.

Alternativno ovlaštenje dužnika

Članak 29.

Dužnik, kojem je ovršnom ispravom naloženo ispunjenje određene obveze, uz pravo da se od ispunjenja te obveze može osloboditi ispunjenjem neke druge radnje određene u ovršnoj ispravi, može tu radnju ispuniti sve dok povjeritelj nije ma i djelomično primio ispunjenje obveze.

Povjeritelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka, koji je obustavljen zato što je dužnik, nakon njegovog pokretanja, umjesto dužne obveze ispunio drugu radnju određenu u ovršnoj ispravi.

Potvrda o ovršnosti

Članak 30.

Potvrdu o ovršnosti daje sudac pojedinac, odnosno organ koji je odlučivao o potraživanju u prvome stupnju.

Potvrdu o ovršnosti, za čije izdavanje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti, ukinut će rješenjem sudac pojedinac, odnosno organ, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

II - PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE

Mjerodavnost

Članak 31.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu mjerodavan je sudac pojedinac Upravnog odjela Suda.

Prijedlog za ovrhu

Članak 32.

Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, povjeritelj i dužnik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo i predmet ovrhe i drugi podaci koji su potrebni za provedbu ovrhe.

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

1. zahtjev da Sud naloži dužniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dostave rješenja, namiri potraživanje zajedno s odmjerenim troškovima, i

2. ovršni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.

Povjeritelj može zahtijevati da Sud prije donošenja rješenja o ovrsi pribavi podatke o imovini dužnika od pravnih osoba te fondova i upravnih i drugih organa, koji raspolažu takvim podacima, i na temelju tih podataka dopuni prijedlog za ovrhu.

Pravne osobe i organi iz stavka 3. ovoga članka dužni su, u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva Suda, postupiti po zahtjevu, pod prijetnjom primjene sankcija prema odgovornoj osobi u pravnoj osobi, fondu ili drugom organu. Nepostupanje po zahtjevu ne može se pravdati pozivom na službenu ili poslovnu tajnu, i ne smije se o traženju i davanju podataka izvijestiti dužnik.

Povlačenje prijedloga

Članak 33.

Povjeritelj može u tijeku postupka, bez pristanka dužnika, povući u cijelosti ili djelomično prijedlog za ovrhu, u kojem slučaju će Sud obustaviti ovrhu.

Povjeritelj može nakon povlačenja prijedloga podnijeti novi prijedlog za ovrhu.

Rješenje o ovrsi

Članak 34.

U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna, odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, povjeritelj i dužnik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Sud će:

1. naložiti dužniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dostave rješenja, namiri potraživanje zajedno s odmjerenim troškovima, i

2. odrediti ovrhu radi ostvarenja tih potraživanja.

Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.

Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku.

Sud neće po službenoj dužnosti odbiti ovršni zahtjev utemeljen na pravomoćnoj odluci Suda ili sudskom poravnanju zato što te isprave u vrijeme odlučivanja o ovršnom prijedlogu nisu stekle svojstvo ovršnosti, ako su to svojstvo stekle naknadno.

Rješenje, kojim se prijedlog za ovrhu potpuno ili djelomično odbacuje ili odbija, mora biti obrazloženo.

Dostava rješenja o ovrsi

Članak 35.

Rješenje o ovrsi dostavlja se povjeritelju i dužniku.

Rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za ovrhu dostavlja se samo povjeritelju.

Rješenje o ovrsi na novčanom potraživanju dostavlja se dužnikovom dužniku prije pravomoćnosti.

Rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima na računu dužnika dostavlja se prije pravomoćnosti i banci kod koje se vode ta sredstva.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavlja se odgovarajućoj banci tek nakon što postane pravomoćno.

Rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima dostavlja se dužniku prigodom poduzimanja prve ovršne radnje.

III - PROVEDBA OVRHE

Mjerodavnost

Članak 36.

Za provedbu ovrhe mjerodavan je sudac pojedinac Upravnog odjela Suda, ako zakonom nije drukčije određeno.

Granice i vrijeme ovrhe

Članak 37.

Ovrha se provodi u granicama određenim u rješenju o ovrsi.

Ovrha se provodi radnim danom, i to danju.

Sud može odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili noću, ako za to postoji opravdan razlog.

Rad sudskog izvršitelja

Članak 38.

Sudski je izvršitelj dužan, prigodom pretresa dužnikovog stana ili odjeće koju on nosi na sebi i poduzimanja drugih ovršnih radnji, postupati s dužnim obzirima prema ličnosti dužnika i članovima njegovog kućanstva.

Ovršnim radnjama u dužnikovom stanu, kojima nije nazočan dužnik, njegov zakonski zastupnik, punomoćnik ili odrasli član njegovog kućanstva, moraju biti nazočna dva punoljetna svjedoka.

Ovrha u prostoriji pravne osobe provodi se tako da sudski izvršitelj prije obavljanja ovršne radnje zatraži od zastupnika pravne osobe da on sam ili osoba koju on odredi bude nazočna njezinom obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti sukladno zahtjevu sudskoga izvršitelja ili ako ga sudski izvršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe prigodom poduzimanja ovršne radnje, radnju će provesti u nazočnosti dva punoljetna svjedoka.

Kada ovršnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaključana, a dužnik ili njegov zastupnik nije nazočan ili neće da otvori prostoriju, sudski će izvršitelj otvoriti prostoriju u nazočnosti dva punoljetna svjedoka.

O obavljanju ovršnih radnji, prema odredbama st. 2. do 4. ovoga članka, sudski će izvršitelj sastaviti poseban zapisnik koji će potpisati nazočni svjedoci.

Ometanje sudskoga izvršitelja u radu

Članak 39.

Sudski je izvršitelj ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe, a prema okolnostima slučaja, i zatražiti pomoć policije.

Policija je dužna postupati po nalogu sudskoga izvršitelja, koji može, po potrebi, naložiti i uporabu sile, prema osobi koja ometa ovrhu.

Sud može za provedbu ovrhe zatražiti i pomoć sudske policije na način i u postupku propisanom posebnim zakonom.

Nepravilnosti pri provedbi ovrhe

Članak 40.

Stranka ili sudionik u postupku mogu podneskom tražiti od Suda da se otkloni nepravilnost koju je sudski izvršitelj učinio u provedbi ovrhe.

Sud može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskoga izvršitelja.

IV - PRAVNI LIJEKOVI DUŽNIKA I POVJERITELJA PROTIV RJEŠENJA O OVRSI

Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave

Priziv

Članak 41.

Protiv rješenja o ovrsi dužnik može izjaviti priziv, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Dužnik može izjaviti priziv osobito:

1. ako isprava, temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, nije ovršna isprava,

2. ako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava, temeljem koje je doneseno rješenje o ovršnosti, ukinuta, poništena, preinačena ili stavljena izvan snage,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom, sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave, sporazumjele da povjeritelj neće, na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako povjeritelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten tražiti ovrhu protiv dužnika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je potraživanje prestalo na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je dužnik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja,

10. ako je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je dužnik nije više mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja,

11. ako je nastupila zastara potraživanja o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

U povodu priziva iz stavka 2. ovoga članka Sud pazi po službenoj dužnosti na:

• razloge iz stavka 2. toč. 1., 3. i 5. ovoga članka; • okolnosti da je u slučaju iz stavka 2. točka 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 3.

st. 4. i 5. ovoga zakona, i o okolnost da je u slučajevima iz stavka 2. točka 10. ovoga članka zabranjeno ispunjenje

potraživanja.

Povjeritelj može izjaviti priziv protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za ovrhu u cijelosti ili u pojedinim dijelovima rješenja, kojim je prekoračen njegov zahtjev i zbog odluke o troškovima postupka.

Odlučivanje o prizivu

Članak 42.

O prizivu protiv rješenja o ovrsi odlučuje Vijeće. U povodu priziva protiv rješenja o ovrsi, sudac pojedinac ovlašten je priziv prihvatiti ako ocijeni da je u cijelosti utemeljen, te u cijelosti ili djelomično doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili se oglasiti nemjerodavnim. U tom će slučaju sudac pojedinac ukinuti provedene radnje.

Radi provjere utemeljenosti navoda priziva, sudac pojedinac može, po potrebi, saslušati stranke i druge sudionike te obaviti druge radnje.

Upućivanje na parnicu u povodu priziva

Članak 43.

Ako je priziv izjavljen zbog razloga iz članka 41. stavka 2. točaka 7. do 11. ovoga zakona, sudac pojedinac dostavit će priziv povjeritelju radi izjašnjenja u roku od osam dana. Ako povjeritelj ospori utemeljenost tih razloga za priziv, odnosno ako se ne izjasni u roku od osam dana, sudac pojedinac prihvatit će priziv, ako dužnik njegovu utemeljenost dokaže javnom, ovjerenom privatnom ili drugom

ispravom koja ima značenje javne isprave. U protivnom, sudac pojedinac donijet će posebno rješenje kojim će dužnika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Ako je priziv izjavljen zbog drugih razloga iz članka 41. stavak 2. ovoga zakona, sudac pojedinac, ako smatra da priziv zbog tih drugih razloga nije utemeljen, uputit će bez odgađanja prijepis spisa Vijeću radi odlučivanja o prizivu u povodu tih razloga.

Ako dužnik izjavi priziv protiv rješenja o upućivanju na parnicu, sudac pojedinac će taj priziv uputiti Vijeću radi zajedničkog odlučivanja o tom prizivu i prizivu protiv rješenja o ovrsi.

Priziv nakon proteka roka

Članak 44.

Zbog razloga iz članka 41. stavka 2. toč. 7. do 11. ovoga zakona dužnik može sve do završetka ovršnog postupka podnijeti priziv protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, uz uvjet da taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u prizivu protiv toga rješenja.

Dužnik je dužan u prizivu iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge zbog kojih taj razlog nije mogao istaknuti u vrijeme njegovog podnošenja. Sud će odbaciti kasnije podneseni priziv ako se on temelji na razlozima koje je dužnik mogao istaknuti u prije podnesenom prizivu.

Podnošenje priziva iz stavka 1. ovoga članka ne sprečava provedbu ovrhe i ostvarenje potraživanja povjeritelja, osim ako je ovim zakonom drukčije određeno.

Odgovor na priziv i donošenje rješenja o prizivu

Članak 45.

Priziv iz članka 44. ovoga zakona dostavit će se bez odgađanja povjeritelju, koji se o njemu može izjasniti u roku od osam dana.

Kada primi odgovor na priziv ili kada protekne rok za odgovor, Vijeće će, prema okolnostima slučaja, zakazati ročište za raspravljanje o prizivu ili će donijeti rješenje bez određivanja ročišta, osim u slučaju iz članka 46. ovoga zakona.

Rješenjem o prizivu sudac pojedinac će priziv odbaciti, odbiti ili prihvatiti, osim u slučaju iz članka 46. ovoga zakona. Ako priziv prihvati, sudac pojedinac obustavit će ovrhu i ukinuti provedene radnje.

Utemeljenost priziva ocjenjuje se s obzirom na stanje stvari u vrijeme odlučivanja o prizivu.

Upućivanje na parnicu ili drugi postupak u povodu priziva

Članak 46.

Ako rješenje o prizivu iz članka 44. stavak 1. ovoga zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sudac pojedinac uputit će dužnika da u roku od petnaest dana pokrene parnicu ili drugi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako dužnik opravdanost svojega priziva ne dokaže javnom, ovjerenom privatnom ili drugom ispravom, koja ima značenje javne isprave.

Dužnik može pokrenuti parnicu ili drugi postupak iz stavka 1. ovoga članka i nakon proteka roka koji je sudac pojedinac odredio, sve do završetka postupka, ali u tom slučaju snosi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

U postupku po ovom prizivu primijenit će se odredbe članka 43. stavak 2. ovoga zakona.

Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Članak 47.

Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužnik može podnijeti prigovor u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, osim ako ne pobija samo odluku o troškovima postupka. Zbog razloga zbog kojih se prema odredbi članka 42. ovoga zakona rješenje o ovrsi može pobijati prizivom, dužnik može pobijati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je njime odlučeno o ovrsi samo prigovorom.

Prigovor, koji se podnosi iz razloga navedenih u članku 44. stavak 1. ovoga zakona, dužnik može podnijeti protiv dijela rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je odlučeno o ovrsi, ako se taj prigovor temelji na činjenici koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.

Na prigovor koji se podnosi nakon proteka roka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 44. do 46. ovoga zakona.

Postupak u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Članak 48.

Dužnik će u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u kojem dijelu pobija to rješenje, a prigovor mora biti obrazložen. Neobrazloženi će prigovor odbaciti sudac pojedinac.

Ako u prigovoru nije određeno u kojem se dijelu pobija, obujam će se pobijanja cijeniti na temelju obrazloženja.

Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je dužniku naloženo da namiri potraživanje, Sud će staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

Ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit će se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju ovršne isprave.

Ako se prigovor iz stavka 3. ovoga članka prihvati, dio rješenja o ovrsi, kojim je dužniku naloženo da namiri potraživanje, ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovno tražiti ovrha.

Ako dužnik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi, kojim mu je naloženo da namiri potraživanje, protiv toga dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka.

V - PRIGOVOR TREĆE OSOBE

Pretpostavke za prigovor

Članak 49.

Osoba koja utvrdi da, u pogledu predmeta ovrhe, ima takvo pravo koje sprečava ovrhu može do završetka ovršnog postupka podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

Podnošenje prigovora ne sprečava provedbu ovrhe i ostvarenje povjeriteljevog potraživanja ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Sud će prigovor dostaviti povjeritelju i dužniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.

Upućivanje na parnicu

Članak 50.

Ako se povjeritelj u propisnom roku ne izjasni o prigovoru ili ako se usprotivi prigovoru, Sud će podnositelja prigovora uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena.

Ako podnositelj prigovora dokazuje njegovu opravdanost pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave, Sud će o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.

Podnositelj prigovora može pokrenuti parnicu i nakon proteka roka koji mu je Sud odredio, sve do završetka ovršnog postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

U parnici iz stavka 1. ovoga članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezinog prava, ako joj ga koja od stranaka osporava.

Kad se ne može tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom

Članak 51.

Izuzetno od odredbe članka 49. stavak 1. ovoga zakona, osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe ne može zahtijevati da se ovrha u pogledu njezinog udjela proglasi nedopuštenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobijenog prodajom stvari prije namirenja svih povjeritelja i prije naknade troškova ovršnog postupka.

Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo zahtijevati da joj se stvar koja je predmet ovrhe ustupi, ako položi iznos koji odgovara vrijednosti dužnikovog udjela u toj stvari.

Osobu iz stavka 1. ovoga članka, kojoj je osporen udio u stvari koja je predmet ovrhe, Sud će uputiti na parnicu da tužbom protiv povjeritelja utvrdi svoj udio.

Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, Sud će postupiti kao da njezino pravo nije osporeno.

Ova okolnost ne utječe na pravo povjeritelja ili dužnika da svoja prava protiv te osobe ostvaruju u posebnoj parnici.

Ako dužnik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi, kojim mu je naloženo da namiri potraživanje, protiv tog dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka.

VI - PROTUOVRHA

Razlozi za protuovrhu

Članak 52.

Nakon što je ovrha već provedena, dužnik može u istom ovršnom postupku zatražiti od Suda da naloži povjeritelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio:

o ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez djelovanja;

o ako je tijekom ovršnog postupka namirio povjeriteljevo potraživanje mimo Suda tako da je povjeritelj dvostruko namiren.

Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka Sud neće prihvatiti, ako su, u pogledu onoga što je povjeritelj dobio ovrhom, nastupile takve stvarne ili pravne promjene da vraćanje više nije moguće.

Ako je povjeritelj ovrhom naplatio određeni novčani iznos, dužnik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate toga iznosa.

Prava na naknadu štete zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka dužnik može ostvarivati u posebnoj parnici.

Prijedlog za protuovrhu iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je dužnik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana završetka ovršnog postupka.

Dužnik ne može prije proteka roka iz stavka 5. ovoga članka svoje potraživanje ostvarivati u parničnom postupku, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.

Ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije dopuštena, već dužnik svoja prava može ostvarivati u posebnoj parnici.

Postupak po prijedlogu za protuovrhu

Članak 53.

Prijedlog iz članka 52. ovoga zakona Sud će dostaviti povjeritelju i pozvati ga da se u roku od osam dana o njemu izjasni.

Ako se u roku iz stavka 1. ovoga članka povjeritelj usprotivi prijedlogu, Sud će o prijedlogu odlučiti po održanom ročištu, a ako se povjeritelj u tom roku ne izjasni o prijedlogu, Sud će ocijeniti hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta.

Rješenjem, kojim prihvati prijedlog, Sud će naložiti povjeritelju da u roku od petnaest dana vrati dužniku ono što je ovrhom dobio.

Rješenje o protuovrsi

Članak 54.

Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja, kojim je povjeritelju naloženo da dužniku vrati ono što je ovrhom dobio, Sud će, na prijedlog dužnika, rješenjem odrediti protuovrhu.

Protuovrha se provodi po odredbama ovoga zakona.

VII - ODGAĐANJE, OBUSTAVA I ZAVRŠETAK OVRHE

Odgađanje ovrhe

Odgađanje ovrhe na prijedlog dužnika

Članak 55.

Na prijedlog dužnika, Sud će, ako dužnik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako je protiv pravomoćnog rješenja donesenog u ovršnom postupku podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Na prijedlog dužnika, Sud će, ako dužnik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu:

o ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek; o ako je podnesen prijedlog za povrat u pređašnje stanje u postupku u kojem je donesena odluka

na temelju koje je određena ovrha; o ako je podnesena tužba za poništaj presude arbitraže na temelju koje je određena ovrha; o ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage poravnanja na temelju kojega je dopuštena

ovrha; o ako je dužnik protiv rješenja o ovrsi izjavio priziv ili podnio prigovor, odnosno tužbu; o ako je dužnik izjavio priziv protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave,

odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je to rješenje doneseno; o ako je dužnik ili sudionik u postupku zahtijevao da se otklone nepravilnosti učinjene pri

provedbi ovrhe; o ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze

povjeritelja, a dužnik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što povjeritelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni.

Odluku o prijedlogu za odgađanje Sud će donijeti nakon što povjeritelju omogući da se o njemu izjasni, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka Sud može, na zahtjev povjeritelja, odgađanje ovrhe uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja.

Ako dužnik ne da osiguranje u roku koji mu Sud odredi, a koji ne može biti dulji od petnaest dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgađanje.

Za vrijeme odgađanja ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ono provodi.

U ovrsi radi naplate novčanog potraživanja i nakon donošenja rješenja o odgađanju ovrhe provest će se radnje na temelju kojih povjeritelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Na prijedlog povjeritelja, provest će se i procjena predmeta ovrhe.

Ako odbije prijedlog za odgađanje ovrhe, Sud će nastaviti s ovrhom i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen.

Odgađanje ovrhe na prijedlog povjeritelja

Članak 56.

Na prijedlog povjeritelja, Sud će, potpuno ili djelomično, odgoditi ovrhu, ako provedba ovrhe nije otpočela.

Ako je provedba ovrhe otpočela, a dužnik se, u roku koji mu je Sud odredio, izjasnio protiv odgađanja, Sud će odbiti prijedlog za odgađanje.

Ako je zakonom predviđeno da se ovrha ima tražiti u određenom roku, povjeritelj može podnijeti prijedlog za odgađanje u tom roku.

Odgađanje ovrhe na prijedlog treće osobe

Članak 57.

Na zahtjev osobe koja traži da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, Sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta, ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava, te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Sud može, na prijedlog povjeritelja, odgađanje ovrhe uvjetovati davanjem osiguranja.

Vrijeme za koje se ovrha odgađa

Članak 58.

Ako je ovrha odgođena zato što je dužnik ili treća osoba izjavila pravni lijek, odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgađanje traje do završetka postupka po tom lijeku, odnosno sredstvu.

U drugim slučajevima, u kojima je dužnik predložio odgađanje, Sud će, prema okolnostima slučaja, odrediti vrijeme za koje se ovrha odgađa.

Kada je povjeritelj predložio odgađanje, Sud će ovrhu odgoditi za vrijeme koje je on predložio.

Nastavljanje odgođene ovrhe

Članak 59.

Odgođena će se ovrha nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je odgođena.

Na prijedlog povjeritelja, Sud može nastaviti ovrhu i prije proteka roka za koji je odgođena, ako povjeritelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgađanje ili ako da osiguranje.

Obustava ovrhe

Članak 60.

Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena izvan snage, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta.

Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Ovrha će se, na prijedlog dužnika, obustaviti, ako Sud utvrdi da su nakon isteka roka za priziv provedbom ovrhe obuhvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

Rok za prigovor zbog razloga iz prethodnoga stavka iznosi osam dana od dana kada je dužnik saznao da je ovrhom obuhvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe

ograničena. Nakon isteka roka od trideset dana od poduzimanja radnje kojom su obuhvaćeni predmeti iz stavka 3. ovoga članka, prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve provedene ovršne radnje, ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

Završetak ovrhe

Članak 61.

Postupak ovrhe smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha završava ili obustavom ovrhe.

Ako je ovrha završena provedbom radnje kojom je završena, Sud će to utvrditi posebnim rješenjem.

VIII - OVRHA RADI NAPLATE NOVČANOG POTRAŽIVANJA

Opće odredbe

Obujam ovrhe novčanih potraživanja

Članak 62.

Ovrha radi naplate novčanog potraživanja određuje se i provodi u obujmu koji je potreban za obujam tog potraživanja.

Zaštita fizičke osobe dužnika

Članak 63.

Ovrha radi naplate novčanog potraživanja ne može se provesti na stvarima i pravima koja su nužna za zadovoljenje temeljnih životnih potreba dužnika i osoba koje je on po zakonu dužan izdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti, koja je dužnikov glavni izvor sredstava za život.

Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primjenjivati u slučajevima u kojima su ovim zakonom za ovrhu na određenim stvarima ili pravima utvrđena posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe.

Zaštita djelatnosti pravnih osoba

Članak 64.

Ovrha se ne može provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novčanog potraživanja, ako su te stvari ili prava nužna za obavljanje njihove djelatnosti.

Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primjenjivati u slučajevima u kojima su ovim zakonom za ovrhu na određenim stvarima ili pravima utvrđena posebna pravila o određivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe.

Zaštita povjeritelja

Članak 65.

Ako je povjeritelj na temelju pravnog posla s dužnikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja potraživanja, čije prinudno ostvarenje na tom predmetu traži, dužnik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na odredbe ovoga zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 5. ovoga zakona.

Izuzetno, dužnik se može protiviti izvršenju iz stavka 1. ovoga članka osim ako je tu stvar ili to pravo stekao od povjeritelja, koji pokretanjem postupka traži ostvarenje svojega potraživanja nastalog u svezi toga stjecanja.

Redoslijed namirenja više povjeritelja

Članak 66.

Više povjeritelja koji ostvaruju svoja novčana potraživanja prema istom dužniku i na istom predmetu ovrhe namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

IX - OVRHA NA NEPOKRETNOSTI

(1.) Opće odredbe

Ovršne radnje

Članak 67.

Ovrha na nepokretnosti provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem povjeritelja iz iznosa dobijenog prodajom.

Nepokretnosti kao predmet ovrhe

Članak 68.

Predmet ovrhe može biti, ako nije što drugo određeno, samo nepokretnost kao cjelina određena pravilima, koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige.

Ako je u pogledu neke nepokretnosti uspostavljeno suvlasništvo (idealni suvlasnički dio nepokretnosti), taj dio nepokretnosti može biti samostalan predmet ovrhe u pogledu kojega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovoga zakona o ovrsi na nepokretnostima.

Ako je na nepokretnosti ili njezinom idealnom dijelu utemeljeno pravo plodouživanja, ono može biti samostalni predmet ovrhe, s tim da dužnik može namiriti svoje potraživanje iz plodova koje to pravo daje na temelju nekoga pravnog odnosa (najamnina, zakupnina), u pogledu kojega se, na odgovarajući način, primjenjuju pravila ovoga zakona o ovrsi na pravima.

Dokaz o vlasništvu

Članak 69.

Uz prijedlog za ovrhu na nepokretnosti, povjeritelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo dužnika.

Ako je nepokretnost iz stavka 1. ovoga članka upisana u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na dužnika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako povjeritelj podnese ispravu koja je podobna za upis dužnikovog prava.

Promjena predmeta ovrhe

Članak 70.

Dužnik može u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi predložiti da se ovrha odredi na drugom predmetu ovrhe, s tim da je uz prijedlog dužan podnijeti dokaz o svom pravu na drugom predmetu ovrhe.

Sud će prijedlog dostaviti povjeritelju koji se o njemu može izjasniti u roku od osam dana od dana dostave. U tom roku povjeritelj može postaviti zahtjev za naknadu troškova započetog postupka ovrhe na nepokretnosti te zatražiti davanje osiguranja za naknadu štete koju bi mogao trpjeti zbog promjene predmeta ovrhe.

Nakon izjašnjenja povjeritelja ili nakon proteka roka za izjašnjenje, Sud će donijeti rješenje o prijedlogu.

Sud može prihvatiti prijedlog ako dužnik učini vjerojatnim:

1. da bi ovrha na nepokretnosti na kojoj je ona predložena za njega bila naročito nepovoljna;

2. da iz opravdanih razloga nije sam mogao unovčiti predmet koji predlaže kao novi predmet ovrhe i dobivenim sredstvima namiriti povjeritelja, te

3. da bi se potraživanje povjeritelja moglo u cijelosti namiriti iz drugog predloženog predmeta ovrhe.

Sud neće prihvatiti prijedlog za promjenu predmeta ovrhe ako ocijeni da bi se zbog toga ovrha znatnije oduljila ili otežala, odnosno ako bi povjeritelj zbog toga mogao trpjeti znatniju štetu.

Ako je povjeritelj na nepokretnosti na kojoj je zatražio ovrhu prije pokretanja ovršnog postupka stekao založno pravo radi osiguranja svojega potraživanja, bez njegovog se pristanka ovrha ne može odrediti na drugom predmetu ovrhe.

Ako je dužnik kao drugo sredstvo ovrhe predložio ovrhu na plaći, mirovini, invalidnini ili drugom stalnom novčanom primanju, Sud će prihvatiti prijedlog uz uvjet da dužnik učini vjerojatnim da će potraživanje biti namireno u roku od jedne godine od donošenja rješenja po njegovom prijedlogu. I u slučaju iz ovoga stavka moraju biti ispunjeni uvjeti iz stavka 4. točke 1. i stavka 6. ovoga članka.

Ako je povjeritelj to zatražio, Sud će prihvatanje prijedloga dužnika uvjetovati davanjem osiguranja da će troškovi povjeritelja u pokrenutom postupku ovrhe na nepokretnosti koji su nastali do donošenja rješenja o promjeni predmeta ovrhe biti u cijelosti namireni odmah po donošenju tog rješenja, te davanjem osiguranja na naknadu štete koju bi povjeritelj mogao pretrpjeti zbog promjene predmeta ovrhe.

O visini osiguranja te roku u kojemu ono mora biti dano, odlučuje Sud u rješenju o promjeni predmeta ovrhe. Ako dužnik ne da osiguranje u roku koji Sud odredi, smatrat će se da je odustao od prijedloga za promjenu predmeta ovrhe.

U rješenju o promjeni predmeta ovrhe Sud će odrediti ovrhu na drugom predloženom predmetu ovrhe.

Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog dužnika za promjenu predmeta ovrhe priziv nije dopušten.

Ako je određeno drugo sredstvo ovrhe, zabilježba ovrhe na nepokretnosti ostaje na snazi sve do namirenja potraživanja povjeritelja.

Zabilježba ovrhe

Članak 71.

Čim donese rješenje o ovrsi, Sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe.

Tom zabilježbom povjeritelj stječe pravo svoje potraživanje namiriti iz nepokretnosti (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nepokretnosti.

Nakon zabilježbe ovrhe, nije dopušten upis promjene vlasništva utemeljen na raspolaganju dužnika bez obzira na to kada je raspolaganje poduzeto.

Promjena vlasnika nepokretnosti tijekom ovršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao dužnika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo. Protiv tog rješenja novi vlasnik nema pravo priziva.

Na prijedlog povjeritelja, Sud će donijeti rješenje o nastavljanju ovršnog postupka protiv novoga vlasnika kao dužnika u tom postupku.

Povjeritelj, koji je predložio ovrhu, a nije ranije stekao založno pravo, stječe zabilježbom ovrhe pravo da se iz nepokretnosti namiri prije osobe koja na toj nepokretnosti kasnije stekne založno pravo ili pravo na namirenje.

Pristupanje ovrsi

Članak 72.

Nakon upisa zabilježbe ovrhe ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog povjeritelja na toj nepokretnosti provesti poseban ovršni postupak.

Povjeritelj za čije je potraživanje kasnije određena ovrha na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti ovršni postupak.

Pokrenutom ovršnom postupku može se pristupiti do pravomoćnosti rješenja o dosuđenju nepokretnosti kupcu.

O pristupanju postupku Sud će izvijestiti povjeritelja u čiju je korist ranije izvršena zabilježba.

Razlozi zbog kojih ovrha nije dopuštena u korist pojednih od više povjeritelja, u čiju se korist ovrha provodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi za obustavu ovrhe u odnosu na pojedine od povjeritelja, bez utjecaja su na provedbu postupka u korist drugih povjeritelja.

Ako se razlog za odgađanje ovrhe tiče samo jednog od više povjeritelja, ovrha se neće odgoditi, već će Sud prigodom donošenja rješenja o namirenju odrediti odgađanje namirenja toga povjeritelja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju toga povjeritelja Sud će čuvati do nastavka postupka, a ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva uporabiti za namirenje drugih povjeritelja, odnosno predat će se dužniku.

Založna prava

Članak 73.

U postupku ovrhe na nepokretnosti namiruju se i založni povjeritelji koji nisu predložili ovrhu.

Založna prava uknjižena na nepokretnosti prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosuđenju nepokretnosti kupcu pa makar založni povjeritelji nisu potpuno namireni.

Kupac nepokretnosti i založni povjeritelj mogu se sporazumjeti najkasnije na ročištu za prodaju da založno pravo ostane na nepokretnosti i poslije pravomoćnosti rješenja o dosuđenju nepokretnosti, a da kupac preuzme dužnikov dug prema tom povjeritelju u iznosu koji bi mu pripadao u ovršnom postupku. U tom se slučaju kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga.

Kupac i založni povjeritelj sporazum iz stavka 3. ovoga članka zaključuju u obliku sudskog poravnanja u ovršnom postupku.

Službenosti i stvarni tereti

Članak 74.

Prodajom nepokretnosti ne prestaju stvarne službenosti i stvarni tereti kao ni osobne službenosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi.

Ugovori o zakupu i najmu

Članak 75.

Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni ugovori o najmu ili zakupu nepokretnosti, koji su zaključeni prije stjecanja založnog prava ili prava na namirenje radi čijega se ostvarenja ovrha traži. Kupac stupa na mjesto najmodavca ili zakupodavca od trenutka stjecanja vlasništva nepokretnosti.

Razgledanje nepokretnosti

Članak 76.

U zaključku o prodaji Sud će odrediti vrijeme kada osobe zainteresirane za kupovinu nepokretnosti mogu razgledati nepokretnosti i osigurati putem sudskog izvršitelja nesmetano razgledanje nepokretnosti.

Iz opravdanih će razloga Sud osobi zainteresiranoj za kupovinu nepokretnosti dati, na njezin zahtjev, odobrenje da nepokretnosti razgleda i izvan vremena iz stavka 1. ovoga članka, s tim da troškove izvanrednog razgledanja nepokretnosti snosi ta osoba.

Ako dužnik ili druga osoba sprečavaju ili ometaju razgledanje nepokretnosti, Sud će odrediti da se dužnik i ta osoba udalje s nepokretnosti za vrijeme razgledanja. Rješenje o udaljenju provodi sudski izvršitelj, po potrebi uz pomoć policije.

Osiguranje nepokretnosti

Članak 77.

Radi sprečavanja oštećenja nepokretnosti, omogućavanja njezine procjene, razgledanja, zaštite i sl., Sud može na prijedlog povjeritelja:

o odrediti da se dužnik i druge osobe privremeno ili trajno udalje s nepokretnosti;

o povjeriti je na čuvanje povjeritelju ili trećoj osobi; o odrediti druge mjere potrebne radi njezine zaštite, odnosno omogućavanja nesmetane provedbe

ovrhe.

Sredstva potrebna radi provedbe mjera iz stavka 1. ovoga članka dužan je unaprijed platiti povjeritelj.

(2.) Izuzimanje od ovrhe

Nepokretnosti koje ne mogu biti predmet ovrhe

Članak 78.

Ne mogu biti predmet ovrhe poljoprivredno zemljište i gospodarski objekti poljoprivrednika u obujmu potrebnom za njegovo izdržavanje i izdržavanje članova njegove uže obitelji, te drugih osoba koje je po zakonu dužan izdržavati.

(3.) Određivanje vrijednosti nepokretnosti

Način utvrđivanja vrijednosti

Članak 79.

O načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti Sud će odlučiti zaključkom, odmah nakon što se donese rješenje o ovrsi, a ako je to potrebno, Sud će prije donošenja zaključka održati ročište sa strankama.

Utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti pristupit će se nakon što rješenje o ovrsi postane pravomoćno, a i prije toga, ako povjeritelj to predloži, unaprijed plati za to potrebna sredstva i izjavi da će snositi troškove utvrđivanja vrijednosti i ako ovrha bude obustavljena.

Vrijednost nepokretnosti utvrđuje se na temelju procjene vještaka i drugih činjenica u visini njezine tržišne cijene na dan procjene, pri čemu se vodi računa i o tome koliko ona manje vrijedi zbog toga što na njoj ostaju određena prava i poslije prodaje.

Umjesto procjene iz stavka 3. ovoga članka, Sud može utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti zatražiti od mjerodavnog organa porezne uprave.

Sud će, na prijedlog stranke, koji mora biti podnesen najkasnije osam dana prije ročišta za prodaju, na ročištu za prodaju zaključkom ponovno utvrditi vrijednost nepokretnosti ako stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za više od jedne trećine od dana prethodnog utvrđivanja vrijednosti do dana podnošenja prijedloga.

Ako su u sudskom ili izvansudskom sporazumu, na temelju kojega je stečeno založno pravo na nepokretnosti radi osiguranja potraživanja čije se namirenje traži, stranke utvrdile vrijednost nepokretnosti, ona se neće posebno utvrđivati, već će se uzeti u sporazumu utvrđena vrijednost.

U slučaju iz stavka 6. ovoga članka, Sud može, na prijedlog dužnika, odrediti da se vrijednost nepokretnosti iznova utvrdi ako dužnik učini vjerojatnim da je nakon zaključenja sporazuma vrijednost nepokretnosti porasla za više od jedne trećine. Sredstva za pokriće troškova ponovnog utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti dužnik mora unaprijed platiti u roku od osam dana od dana dostave odluke Suda, kojom se prihvata njegov prijedlog. U suprotnom, smatrat će se da je odustao od prijedloga.

Odredba stavka 6. ovoga članka neće se primijeniti ako ima založnih povjeritelja, osoba koje imaju pravo na namirenje ili osobnih službenosti upisanih u zemljišnu knjigu, koje prestaju prodajom nepokretnosti, koji se u ovrsi na nepokretnosti namiruju prije povjeritelja koji je zatražio ovrhu, osim ako se oni tako ne sporazumiju.

Prigovor nedostatka pokrića

Članak 80.

Svaka osoba koja ima pravo da se namiri iz prodajne cijene nepokretnosti, a koja po redu prvenstva dolazi ispred povjeritelja, može predložiti u roku od osam dana od dana dostave zaključka o prodaji da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelomično iznos potraživanja povjeritelja.

Sud će, prema okolnostima slučaja, ocijeniti je li prodaja svrsishodna s obzirom na vjerojatnu visinu iznosa djelomičnog namirenja povjeritelja koji je predložio ovrhu.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka troškove postupka snosi povjeritelj koji je pokrenuo ovrhu.

(4.) Prodaja nepokretnosti

Zaključak o prodaji

Članak 81.

Nakon provedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti, Sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti, kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja obavlja nadmetanjem.

U zaključku o prodaji posebno će se istaknuti mogućnost da se vrijednost nepokretnosti konačno utvrdi na ročištu za prodaju.

Zaključak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj ploči i na drugi uobičajeni način, a može se objaviti na prijedlog stranke i u sredstvima javnoga informiranja ako stranka unaprijed uplati za to potrebna sredstva.

Od objave zaključka o prodaji na sudskoj oglasnoj ploči do dana prodaje mora proteći najmanje trideset dana.

Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, založnim povjeriteljima, sudionicima u postupku, osobama koje imaju upisano pravo preče kupovine i mjerodavnom organu porezne uprave.

Pravo preče kupovine

Članak 82.

Osoba koja ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine, upisano u zemljišnoj knjizi, ima prednost pred najpovoljnijim ponuđačem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete.

Ako je nepokretnost prodana izravnom pogodbom, Sud će pozvati nositelja uknjiženog prava preče kupovine da se u određenom roku u zapisnik kod Suda izjasni hoće li se tim pravom koristiti.

Način prodaje

Članak 83.

Prodaja nepokretnosti vrši se usmenim javnim nadmetanjem.

Ročište za prodaju nepokretnosti održava se u sudskoj zgradi, pred sucem pojedincem, ako Sud nije drukčije odredio.

Stranke, založni povjeritelji i nositelji osobnih službenosti i stvarnih tereta, koje prestaju prodajom nepokretnosti, mogu se sporazumjeti da se prodaja nepokretnosti obavi u određenom roku neposrednom pogodbom preko osobe ovlaštene za promet nepokretnosti, sudskog izvršitelja ili na drugi način.

Ugovor o prodaji izravnom pogodbom zaključuje se u pismenom obliku.

Ugovor u ime i za račun dužnika zaključuje osoba kojoj je povjerena prodaja, na temelju zaključka kojim je Sud ovlašćuje na zaključenje toga ugovora. Potpisi osoba koje zaključuju ugovor moraju biti ovjereni u Sudu.

Ugovor iz stavka 5. ovoga članka ima djelovanje od dana pravomoćnosti rješenja o dosuđenju.

Uvjeti prodaje

Članak 84.

Uvjeti prodaje, uz ostale podatke, sadrže:

1. bliži opis nepokretnosti s pripadcima;

2. naznaku prava koja ne prestaju prodajom;

3. naznaku je li nepokretnost slobodna od osoba i stvari, odnosno stanuje li dužnik s članovima svoje obitelji na nepokretnosti ili je ona dana u najam ili zakup;

4. vrijednost nepokretnosti utvrđenu zaključkom o prodaji;

5. cijenu po kojoj se nepokretnost može prodati i tko je dužan platiti poreze i pristojbe u svezi prodaje;

6. rok u kojem je kupac dužan položiti cijenu;

7. način prodaje;

8. iznos osiguranja, rok u kojemu mora biti dano, kod koga i kako mora biti dano;

9. posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao steći nepokretnost.

Rok u kojemu je kupac dužan položiti kupovnu cijenu ne može biti duži od šest mjeseci od dana prodaje, bez obzira na to isplaćuje li se cijena odjednom ili u ratama.

Davanje osiguranja

Članak 85.

U javnom nadmetanju, kao kupci, mogu sudjelovati samo osobe koje su prethodno dale osiguranje.

Pri prodaji izravnom pogodbom kupac daje osiguranje u sudski depozit.

Od polaganja osiguranja oslobođeni su povjeritelj, na čiji je prijedlog određena ovrha, i nositelji prava upisanih u zemljišnjoj knjizi, koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova potraživanja dostižu iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov red prvenstva i utvrđenu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene.

Ponuđačima čija ponuda nije prihvaćena vratit će se osiguranje, odmah nakon zaključenja javnoga nadmetanja.

Jedan ponuđač

Članak 86.

Ročište za prodaju nepokretnosti održat će se i kada na njemu sudjeluje samo jedan ponuđač.

Sud može, na prijedlog stranke ili drugih osoba, odrediti prema okolnostima slučaja, da se ročište za prodaju odgodi ako sudjeluje samo jedan ponuđač.

Tko ne može biti kupac

Članak 87.

Kupac ne može biti dužnik, sudac pojedinac ili druga osoba koja službeno sudjeluje u postupku prodaje, kao ni osoba koja po zakonu ne može steći nepokretnost, koja je predmet ovrhe.

Prodajna cijena

Članak 88.

Na prvom ročištu za nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod četiri petine utvrđene vrijednosti.

Ako se nepokretnost ne proda na prvom ročištu, Sud će zakazati drugo ročište na kojem se nepokretnost može prodati ispod utvrđene vrijednosti, ali ne ispod polovine te vrijednosti.

Od prvog do drugog ročišta mora proteći najmanje trideset dana.

Stranke i osobe koje se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, izjavom danom na zapisnik kod Suda, da se nepokretnost može prodati nadmetanjem i za cijenu nižu od one iz st. 1. i 2. ovoga članka.

Ako su se stranke prije pokretanja ovršnog postupka u sporazumu, zaključenim pred Sudom, suglasile da se nepokretnost radi naplate potraživanja povjeritelja može prodati i za cijenu nižu od one iz st. 1. i 2. ovoga članka, nepokretnost se već na prvom ročištu za prodaju može prodati po toj cijeni, ako u postupku ne sudjeluju druge osobe koje se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisale u zemljišnu knjigu prije nego što je u tu knjigu upisano pravo povjeritelja, kojemu je osigurana naplata njegovog potraživanja. Najniža cijena, po kojoj se nepokretnost može prodati u tom slučaju, ne može biti ispod jedne trećine utvrđene vrijednosti.

Odredbe st. 1. do 5. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju prodaje nepokretnosti izravnom pogodbom.

Ročište za nadmetanje i dosuđenje

Članak 89.

Pošto utvrdi da je udovoljeno uvjetima za održavanje ročišta za nadmetanje, Sud objavljuje da se pristupa nadmetanju.

Nadmetanje se zaključuje po proteku deset minuta neposredno poslije stavljanja najpovoljnije ponude.

Po zaključenju nadmetanja, sudac pojedinac utvrđuje koji je ponuđač ponudio najveću cijenu i da je ispunio uvjete da mu se dosudi nepokretnost.

O dosuđenju nepokretnosti Sud donosi pismeno rješenje (rješenje o dosuđenju), koje se objavljuje na sudskoj ploči.

Smatrat će se da je rješenje iz stavka 4. ovoga članka dostavljeno svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji te svim sudionicima u nadmetanju istekom trećega dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj ploči. Te osobe imaju pravo tražiti da im se u sudskoj pisarnici izravno preda primjerak rješenja.

O ročištu za prodaju vodi se zapisnik.

Dosuđenje u slučaju prodaje izravnom pogodbom

Članak 90.

U slučaju prodaje izravnom pogodbom, Sud će donijeti rješenje o dosuđenju nepokretnosti prodane izravnom pogodbom, pošto utvrdi da je udovoljeno uvjetima za pravovaljanost prodaje.

Rješenje o dosuđenju objavljuje se na sudskoj ploči i dostavlja svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji te nepokretnosti kupcu.

Polaganje cijene

Članak 91.

Kupac je dužan položiti u Sud cijenu u roku određenom u zaključku o prodaji, u suprotnom, Sud će rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu prodaju.

Iz položenog osiguranja izmirit će se troškovi nove prodaje i nadoknaditi razlika između cijene postignute na ranijoj i novoj prodaji.

Prodaja nepokretnosti kupcu

Članak 92.

U rješenju o dosuđenju Sud će odrediti da se nepokretnost preda kupcu nakon što položi cijenu i nakon što to rješenje postane pravomoćno.

Nakon radnji iz stavka 1. ovoga članka, Sud će zaključkom odrediti da se u zemljišnu knjigu upiše u korist kupca pravo vlasništva, kao i to da se brišu ona prava za koja je rješenjem o dosuđenju određeno da će se brisati iz zemljišne knjige.

Zaštita prava kupca

Članak 93.

Ukidanje ili preinačenje rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosuđenju nepokretnosti ne utječe na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 92. ovoga zakona.

Obustava ovrhe

Članak 94.

Ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na drugom ročištu, Sud će odrediti novu prodaju samo na prijedlog povjeritelja, koji on ne može staviti prije isteka tri mjeseca od dana drugog ročišta niti po isteku jedne godine od toga dana.

Sud će obustaviti ovrhu ako povjeritelj ne stavi prijedlog u roku određenom u stavku 1. ovoga članka ili ako se nepokretnost nije mogla na prvom ročištu u nastavljenom postupku prodati ni za polovinu utvrđene vrijednosti.

U slučaju prodaje neposrednom pogodbom, Sud će obustaviti ovrhu ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku određenom sporazumom stranaka i osoba koje se namiruju u postupku.

Obustava ovrhe ne sprečava pokretanje novog ovršnog postupka radi naplate istog potraživanja na istoj nepokretnosti.

(5.) Namirenje povjeritelja

Pristupanje namirenju i osobe koje se namiruju

Članak 95.

Sud pristupa namirenju povjeritelja po pravomoćnosti rješenja o dosuđenju nepokretnosti kupcu i nakon što kupac položi cijenu.

Iz prodajne cijene namiruju se povjeritelji na čiji je prijedlog određena ovrha, založni povjeritelji i kada nisu prijavili svoja potraživanja, osobe koje imaju pravo na naknadu za osobne službenosti i druga prava koja prestaju prodajom, organi uprave temeljem poreza i drugih pristojbi, te osobe koje imaju potraživanja navedena u članku 96. stavak 1. točka 3. ovoga zakona.

Prvenstveno namirenje

Članak 96.

Iz iznosa dobijenog prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redom:

1. troškovi ovršnog postupka;

2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu, koje terete prodanu nepokretnost;

3. potraživanja na temelju zakonskog izdržavanja, potraživanje na temelju naknade štete nastale zbog narušavanja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, potraživanja naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja, potraživanja zaposlenika te potraživanja doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dospjela za posljednju godinu dana.

Potraživanja iz stavka 1. toč. 2. i 3. ovoga članka namiruju se ako su prijavljena najkasnije na ročištu za diobu i ako se dokazuju ovršnom ispravom.

Vrijeme određeno u stavku 1. toč. 2. i 3. ovoga članka računa se do dana donošenja rješenja o dosuđenju nepokretnosti.

Namirenje ostalih potraživanja

Članak 97.

Nakon namirenja potraživanja iz članka 96. ovoga zakona, namiruju se potraživanja osigurana založnim pravom, potraživanja povjeritelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne službenosti i druga prava koja prestaju prodajom.

Povjeritelji iz stavka 1. ovoga članka namiruju se po redu stjecanja založnog prava i prava na namirenje povjeritelja, koji su predložili ovrhu, odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih službenosti.

Troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosuđenju nepokretnosti kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju se po istom redu kao i glavno potraživanje.

Visina naknade za osobne službenosti i druga prava koja prestaju prodajom

Članak 98.

Ako se o visini naknade za osobne službenosti ili druga prava koja prestaju prodajom ne postigne sporazum između nositelja tih prava i povjeritelja koji po redu za namirenje dolaze poslije njih, visinu naknade određuje Sud uzimajući u obzir naročito vrijeme za koje bi ta prava još trajala, njihovu vrijednost i godine života nositelja tih prava.

Kupac i nositelj prava osobne službenosti mogu se sporazumjeti da kupac preuzme službenost, a da se iznos naknade, utvrđen prema stavku 1. ovoga članka, odbije od cijene.

Srazmjerno namirenje

Članak 99.

Više potraživanja, koja imaju isti red namirenja, namiruju se srazmjerno svojoj visini, ako iznos dobijen prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

Osporavanje potraživanja

Članak 100.

Osoba koja se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utječe na njezino namirenje, najkasnije na ročištu za diobu, drugoj takvoj osobi osporiti postojanje potraživanja, njegovu visinu i red namirenja.

Upućivanje na parnicu

Članak 101.

Sud će osobu koja je osporila potraživanje uputiti da, u određenom roku, pokrene parnicu ako odluka ovisi o spornim činjenicama, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom, koja ima značenje javne isprave. U tom slučaju, Sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku, pa čak i u slučaju kada nisu sporne činjenice o kojim ovisi donošenje odluke.

Ako prihvati osporavanje, Sud će na parnicu uputiti osobu čije je potraživanje osporeno.

Ako osoba koja je osporila potraživanje učini vjerojatnim postojanje razloga za osporavanje, Sud će donošenje rješenja o namirenju osobe čije je potraživanje osporeno odgoditi do završetka parnice. Izuzetno, Sud može donošenje rješenja o namirenju i namirenje te osobe uvjetovati davanjem osiguranja.

Iznos koji se odnosi na osporeno potraživanje položit će se u sudski depozit.

Ako osoba koja je upućena na parnicu, u roku koji joj je za to određen, ne dokaže da je parnicu pokrenuta, smatrat će se da potraživanje nije osporeno, odnosno da je odustala od zahtjeva da njezino potraživanje bude namireno u ovršnom postupku.

Presuda donesena u parnici o osporenom potraživanju djeluje protiv dužnika i svih povjeritelja.

Odredbom stavka 3. ovoga članka ne dira se u pravo osobe koja je upućena na parnicu da, i poslije završetka ovršnog postupka, pokrene parnicu protiv osobe čije je potraživanje osporila.

Na prijedlog osobe čije je potraživanje osporeno, Sud može odgađanje donošenja rješenja o namirenju i namirenje potraživanja te osobe uvjetovati davanjem primjerenog osiguranje za štetu koju bi ta osoba mogla pretrpjeti zbog odgađanja namirenja. Ako osoba koja je osporila potraživanje ne da primjereno osiguranje u roku koji joj je određen, smatrat će se da potraživanje nije osporeno.

Osoba čije je potraživanje bilo osporeno ima pravo na naknadu štete, koju je pretrpjela zbog neutemeljenog osporavanja potraživanja, ako je ono bilo učinjeno jedino radi toga da joj se šteti ili je smeta u izvršavanju i ostvarenju njezinih prava.

(6.) Posebne odredbe o načinu namirenja nekih potraživanja

Nedospjelo potraživanje

Članak 102.

Potraživanje založnog povjeritelja, koje nije dospjelo do dana donošenja rješenja o namirenju a za koje nisu ugovorene kamate, isplatit će se nakon odbijanja iznosa koji odgovara zakonskim kamatama, od dana donošenja rješenja o namirenju do dana dospjelosti toga potraživanja.

Nedospjela potraživanja za koja su ugovorene kamate isplatit će se zajedno s iznosom ugovorenih kamata obračunatih do dana donošenja rješenja o namirenju.

Nedospjelo potraživanje povremenih primanja

Članak 103.

Potraživanja povremenih primanja temeljem zakonskog izdržavanja, temeljem naknade štete nastale zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i temeljem naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja, koja su osigurana zalogom, a dospijevaju nakon dana donošenja rješenja o namirenju, namiruju se na izričit zahtjev povjeritelja, a obračunavaju se na način na koji se obračunava naknada za osobnu službenost.

Potraživanja uz uvjet

Članak 104.

Iznos uvjetnog potraživanja, koje je osigurano založnim pravom, izdvojit će se i staviti u sudski depozit i isplatiti kada se odložni uvjet ispuni ili kada bude sigurno da se raskidni uvjet neće ispuniti.

Ako se odložni uvjet ne ispuni ili se ispuni raskidni uvjet, izdvojeni iznos cijene služi za namirenje povjeritelja čija potraživanja nisu potpuno ili nisu uopće namirena, a ako takvih povjeritelja nema ili cijeli iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj će se iznos, odnosno ostatak predati dužniku.

Predbilježba založnog prava i zabilježba spora

Članak 105.

Ako je u zemljišnu knjigu upisana predbilježba založnog prava, a osoba u čiju je korist predbilježba upisana dokaže da je u tijeku postupak za njezino opravdanje, odnosno da još nije protekao rok za pokretanje tog postupka, potraživanje na koje se predbilježba odnosi namiruje se na način na koji se namiruje potraživanje uz odložni uvjet.

Potraživanje, za koje je u zemljišnjoj knjizi upisana zabilježba spora radi brisanja založnog prava ili zabilježba o drugom sporu, namiruje se na način na koji se namiruje potraživanje uz raskidni uvjet.

Zajedničke hipoteke

Članak 106.

Potraživanje, osigurano zajedničkom hipotekom, čiji je povjeritelj zahtijevao namirenje iz neke od tako opterećenih nepokretnosti, namirit će se po odredbama ovoga zakona, ako zemljišnoknjižno pravo ne određuje što drugo u pogledu zajedničkih hipoteka.

(7.) Ročište za diobu, rješenje o namirenju i brisanje prava i tereta

Ročište za diobu

Članak 107.

Nakon pravomoćnosti rješenja o dosuđenju nepokretnosti kupcu, Sud određuje ročište za diobu iznosa postignutog prodajom, na koje se pozivaju, osim stranaka, i osobe koje prema stanju spisa i prema podacima iz zemljišne knjige polažu pravo da se namire iz tog iznosa.

U pozivu te će se osobe upozoriti na to da će se potraživanje povjeritelja koji ne dođe na ročište uzeti prema stanju koje proizilazi iz zemljišne knjige i spisa, te da, najkasnije na ročištu za diobu, mogu drugom osporiti potraživanje, njegovu visinu i red namirenja.

Na ročištu se raspravlja o namirenju povjeritelja i drugih osoba koje postavljaju zahtjev za namirenje.

Rješenje o namirenju

Članak 108.

O namirenju povjeritelja i drugih osoba, kojima pripada pravo na namirenje, Sud odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige, te stanja utvrđenog na ročištu.

Pri donošenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir samo ona potraživanja po kojima je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno najkasnije na dan ročišta za diobu.

Ako ima potraživanja na kojemu rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno najkasnije na dan ročišta za diobu, ta će se potraživanja namiriti nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi iz preostalog iznosa cijene ako je ima, a ostatak će se vratiti dužniku.

Priziv protiv rješenja o namirenju odgađa ovrhu rješenja, ako bi rješenje, kojim se prihvata priziv, moglo utjecati na namirenje.

Brisanje prava i tereta

Članak 109.

Nakon pravomoćnosti rješenja o dosuđenju, Sud će rješenjem odrediti da se u zemljišnoj knjizi brišu upisana prava i tereti, osim onih koji ostaju na nepokretnosti i poslije predaje nepokretnosti kupcu ili koje je kupac preuzeo.

Kupac može tužbom tražiti brisanje založnih prava, čije je brisanje Sud propustio odrediti u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka.

(8.) Pravna pozicija dužnika i trećih osoba nakon prodaje nepokretnosti

Gubitak prava na posjed nepokretnosti

Članak 110.

Prodajom nepokretnosti dužnik gubi pravo posjeda nepokretnosti i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave rješenja o predaji nepokretnosti kupcu, ako zakonom ili sporazumom s kupcem nije drukčije određeno.

Iseljenje dužnika

Članak 111.

Povjeritelj može već u prijedlogu za ovrhu prodajom nepokretnosti, a i kasnije sve do predaje nepokretnosti kupcu, zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nepokretnosti kupcu.

U tom će slučaju Sud u rješenju o ovrsi odrediti ispražnjenje nepokretnosti i njezinu predaju kupcu nakon pravomoćnosti rješenja o predaji nepokretnosti kupcu.

Nakon što donese zaključak o predaji nepokretnosti kupcu, Sud će, na prijedlog kupca, pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti kupcu, pri čemu kupac stječe položaj povjeritelja.

Ovrha iz stavka 3. ovoga članka provodi se po pravilima ovoga zakona o ovrsi ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

Dužnik i članovi njegovog obiteljskog kućanstva koji se iseljavaju imaju pravo na nužni smještaj samo ako je to određeno posebnim propisom.

Osiguranje nužnog smještaja iz stavka 1. ovoga članka ne sprečava provedbu ovrhe.

Iseljenje drugih osoba

Članak 112.

Nakon što donese rješenje o predaji nepokretnosti kupcu, Sud će, na prijedlog kupca, narediti drugim osobama, koje ne raspolažu valjanom pisanom pravnom osnovom za korištenje nepokretnosti, da je bez odgađanja predaju kupcu i u istom rješenju odrediti protiv tih osoba ovrhu ispražnjenjem i predajom nepokretnosti.

Priziv na rješenje o provedbi ovrhe iz stavka 1. ovoga zakona ne odgađa ovrhu.

U postupku iz stavka 1. ovoga članka kupac ima položaj povjeritelja.

Primjena odredaba ovoga poglavlja na području gdje ne postoje zemljišne knjige

Članak 113.

Ako se ne može iz bilo kojega razloga pribaviti dokaz o vlasništvu, povjeritelj je, umjesto dokaza o vlasništvu iz članka 69. ovoga zakona, dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.

U tom će slučaju Sud obaviti pljenidbeni popis nepokretnosti za koju je predložena ovrha i na ročište za pljenidbeni popis pozvati povjeritelja, dužnika i osobe s čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.

Zapisnik o popisu ima značaj zabilježbe ovrhe i objavljuje se na sudskoj ploči.

O obavljenom pljenidbenom popisu Sud će objaviti oglas u kojemu će navesti broj predmeta, podatke o strankama i o nepokretnosti na kojoj se ovrha provodi, te izvješće o tomu gdje je i kada održano ročište na kojem je nepokretnost popisana i kada je zapisnik o pljenidbenom popisu istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom Sud pozvati sve zainteresirane osobe da pismeno ili usmeno izvijeste Sud o razlozima zbog kojih se ovrha ne može provesti na toj nepokretnosti.

Odredbe ovoga članka primjenjivat će se i kada se nepokretnost u katastru vodi na ime dužnika ako zemljišni vlasnik, odnosno njegovi nasljednici izjavom ovjerenom od mjerodavnog organa potvrde da je dužnik vlasnik nepokretnosti koja je predmet ovrhe.

X - OVRHA NA NEPOKRETNIM STVARIMA

(1.) Opće odredbe

Mjerodavnost

Članak 114.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na pokretnim stvarima i za provedbu te ovrhe mjerodavan je sudac pojedinac Upravnog odjela Suda.

Izuzimanje od ovrhe

Članak 115.

Predmeti ovrhe ne mogu biti:

1. odjeća, obuća, rublje i drugi predmeti osobne uporabe, posteljne stvari, posuđe, namještaj, štednjak, hladnjak, stroj za pranje rublja i druge stvari, koje služe za zadovoljenje potreba kućanstva ako su nužni dužniku i članovima njegove obitelji s obzirom na uobičajene uvjete života svoje društvene okoline;

2. hrana i ogrijev za potrebe dužnika i članova njegovog kućanstva za šest mjeseci;

3. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i druga oruđa za rad koji su dužniku poljoprivredniku nužni za održavanje poljoprivrednog gazdinstva u mjeri u kojoj je to nužno za njegovo izdržavanje i članova njegovog obiteljskog kućanstva, te sjeme za uporabu na tom gazdinstvu i hrana za stoku za četiri mjeseca;

4. alat, strojevi i drugi predmeti koji su dužniku zanatliji ili trgovcu nužni za obavljanje njegove registrirane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za četiri mjeseca;

5. predmeti koji su nužni dužniku koji samostalno u vidu zanimanja obavlja registriranu odvjetničku, liječničku, znanstvenu, umjetničku ili drugu profesionalnu djelatnost;

6. gotov novac dužnika temeljem potraživanja koja su izuzeta od ovrhe, te gotov novac dužnika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe, srazmjerno vremenu do idućeg primanja;

7. odličja, medalje, ratne spomenice i druga odličja i priznanja, vjenčani prsten, osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spisi dužnika, obiteljske fotografije, osobne i obiteljske isprave i obiteljski portreti;

8. pomagala koja su invalidu ili drugoj osobi s tjelesnim nedostacima dana na temelju propisa ili koja je sam nabavio, a nužna su za obavijanje životnih funkcija;

9. i druge pokretne stvari ako su određene zakonom.

Poštanska pošiljka ili poštanska novčana doznaka upućena dužniku ne može biti predmet ovrhe prije uručenja.

Ovršne radnje

Članak 116.

Ovrha na pokretnim stvarima provodi se pljenidbom, procjenom i prodajom, te namirenjem povjeritelja iz iznosa dobijenog prodajom.

Prijedlogom za ovrhu može se zahtijevati da se provede samo pljenidba i procjena, ali u tom je slučaju povjeritelj dužan u roku od tri mjeseca od dana pljenidbenog popisa, odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju stvari, u protivnom, ovrha će se obustaviti.

(2.) Pljenidba i procjena pokretnih stvari

Izvješće o pljenidbi

Članak 117.

Sudski izvršitelj, prije nego što pristupi pljenidbi, predat će dužniku rješenje o ovrsi i pozvati ga da plati iznos za koji je određena ovrha s kamatama i troškovima.

O vremenu i mjestu pljenidbe izvijestit će se povjeritelj ako je to tražio, a o obavljenoj pljenidbi izvijestit će se i stranka koja joj nije bila nazočna.

Izočnost povjeritelja ne sprečava provedbu pljenidbe.

Predmet pljenidbe

Članak 118.

Pljenidba se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa.

Popisati se mogu pokretne stvari koje se nalaze u posjedu dužnika te njegove pokretne stvari koje se nalaze u posjedu povjeritelja.

Dužnikove pokretne stvari koje se nalaze u posjedu treće osobe mogu se popisati samo ako ona na to pristane, a ako ne pristane, Sud će na povjeritelja, na njegov prijedlog, prenijeti dužnikovo pravo na predaju stvari.

Smatra se da dužniku pripadaju pokretne stvari koje ima na sebi, odnosno koje se nalaze na ili u njegovoj nepokretnosti, u stanu u kojemu stanuje, odnosno u poslovnoj prostoriji koju je zakupio.

Smatra se da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.

Obujam pljenidbenog popisa

Članak 119.

Popisat će se onoliko pokretnih stvari koliko je potrebno za namirenje povjeriteljevog potraživanja i troškova ovrhe.

Prvenstveno se popisuju pokretne stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi sprečavalo ovrhu i pokretne stvari koje se najlakše mogu unovčiti, uzimajući u obzir i izjave nazočnih stranaka i trećih osoba.

Sud može, na prijedlog dužnika, naknadno odrediti ovrhu na drugom predmetu, a ne na onom koji je na prijedlog povjeritelja popisan, ako postoji znatna nesrazmjera između vrijednosti tog predmeta i iznosa potraživanja, u kojem se slučaju primjenjuju odredbe članka 70. ovoga zakona.

Čuvanje popisanih nepokretnih stvari

Članak 120.

Popisane će pokretne stvari sudski izvršitelj ostaviti na čuvanje dužniku, ako Sud, na prijedlog povjeritelja, nije odredio da se one predaju na čuvanje povjeritelju ili trećoj osobi.

Na popisanim stvarima koje su ostavljene dužniku na čuvanje vidljivo će se naznačiti da su zaplijenjene.

Opasnost od uništenja ili oštećenja pokretnih stvari danih na čuvanje povjeritelju ili trećoj osobi snosi povjeritelj, osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile.

Gotov novac, papiri od vrijednosti i dragocjenosti predat će se u sudski depozit, kao i druge stvari veće vrijednosti, ako su prikladne za takav način čuvanja.

Zabrana raspolaganja popisanim pokretnim stvarima

Članak 121.

Dužniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenim stvarima.

U rješenje o ovrsi unosi se ta zabrana, kao i upozorenje dužniku na kaznenopravne posljedice postupanja suprotno zabrani.

Stjecanje založnog prava

Članak 122.

Povjeritelj stječe pljenidbenim popisom založno pravo na popisanim pokretnim stvarima.

Ako je popis obavljen u korist više povjeritelja, red prvenstva založnog prava stečenog popisom ili zabilješkom u zapisniku o pljenidbenom popisu određuje se prema danu kada je popis obavljen, odnosno prema danu kada je sastavljena zabilješka.

Ako se stvari popisuju istodobno u korist više povjeritelja, red prvenstva određuje se prema danu kada je prijedlog za ovrhu primljen u Sudu, a ako su prijedlozi za ovrhu primljeni istoga dana, njihova založna prava imaju isti red prvenstva.

Ako je prijedlog za ovrhu upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan primitka u Sudu.

Bezuspješan pokušaj pljenidbe

Članak 123.

Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet ovrhe, Sud će o tome izvijestiti povjeritelja koji nije bio nazočan pljenidbi.

Povjeritelj može u roku od tri mjeseca od dana primitka tog izvješća, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj nije bio nazočan, predložiti da se pljenidba ponovno provede, u suprotnom, Sud će obustaviti ovrhu.

Procjena

Članak 124.

Istodobno s pljenidbenim popisom obavit će se i procjena pokretnih stvari, koju vrši sudski izvršitelj ako Sud nije odredio da je obavi sudski vještak.

Stranka može predložiti da procjenu izvrši vještak, iako to Sud nije odredio, te ako Sud prihvati taj prijedlog, troškove vještačenja dužan je unaprijed platiti predlagatelj, u roku koji Sud odredi, a ako ne budu plaćeni u roku, smatrat će se da je predlagatelj odustao od svojega prijedloga.

O prijedlogu iz stavka 3. ovoga članka Sud odlučuje zaključkom.

Stranka može, u roku od osam dana od obavljene procjene, predložiti Sudu utvrđivanje niže, odnosno više vrijednosti zaplijenjenih pokretnih stvari od procijenjene ili određivanje nove procjene o čemu Sud odlučuje zaključkom.

Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni

Članak 125.

O pljenidbenom popisu i procjeni sastavlja se zapisnik, u kojemu se, uz ostalo, pojedinačno naznačuju zaplijenjene pokretne stvari s njihovom procijenjenom vrijednošću i unose izjave stranaka i sudionika u postupku, kao i izjave trećih osoba o postojanju prava koja sprečavaju ovrhu.

Zabilješka umjesto pljenidbenog popisa

Članak 126.

Ako se nakon pljenidbenog popisa odredi ovrha na zaplijenjenim pokretnim stvarima, radi naplate drugog potraživanja istog povjeritelja, neće se obaviti ponovni popis i procjena tih stvari, nego će se u nastavku zapisnika samo zabilježiti podaci iz kasnijeg rješenja o ovrsi.

(3.) Prodaja pokretnih stvari

Vrijeme prodaje

Članak 127.

Prodaja zaplijenjenih stvari može se provesti tek po pravomoćnosti rješenja o ovrsi, osim ako dužnik ne pristane da se prodaja obavi prije toga ili ako su u pitanju pokretne stvari koje su podložne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od znatnog pada njihove cijene, ili ako povjeritelj da osiguranje za štetu koju bi bio dužan nadoknaditi dužniku u slučaju da rješenje o ovrsi ne postane pravomoćno.

O prodaji prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi Sud odlučuje zaključkom.

Između dana pljenidbenog popisa i dana prodaje mora proteći najmanje petnaest darna, s tim da se prodaja može provesti i prije proteka tog roka iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Način prodaje

Članak 128.

Pokretne se stvari prodaju usmenim javnim nadmetanjem ili izravnom pogodbom, o čemu odlučuje zaključkom Sud pazeći na to da se postigne najpovoljnije unovčenje stvari.

Javno nadmetanje provodi sudski izvršitelj.

Prodaja izravnom pogodbom obavlja se između kupca, s jedne strane, i sudskog izvršitelja ili osobe koja obavlja komisione poslove, s druge strane. Sudski izvršitelj pokretne stvari prodaje, u ime i za račun dužnika, a osoba koja obavlja komisione poslove u svoje ime, a za račun dužnika.

Prodaja nadmetanjem odredit će se ako su u pitanju pokretne stvari veće vrijednosti, a može se očekivati da će se prodati po većoj cijeni od procijenjene vrijednosti.

Prodaja pokretnih stvari objavit će se pravovremeno na oglasnoj ploči Suda, ili na drugi uobičajeni način, a povjeritelj i dužnik izvijestit će se o mjestu, danu i satu prodaje.

Prodajna cijena

Članak 129.

Na prvom nadmetanju, odnosno u roku koji je Sud odredio za prodaju izravnom pogodbom, pokretne se stvari ne mogu prodati ispod dvije trećine procijenjene vrijednosti.

Ako se na prvom nadmetanju ne postigne cijena iz stavka 1. ovoga članka, Sud će, na prijedlog stranke, odrediti novo nadmetanje na kojemu se pokretne stvari mogu prodati ispod te cijene, ali ne ispod jedne trećine procijenjene vrijednosti.

Odredbe stavka 2. ovoga članka primjenjuju se i kada se zaplijenjene pokretne stvari nisu mogle prodati izravnom pogodbom, u visini procijenjene vrijednosti, u roku koji je odredio Sud.

Prijedlog za drugo nadmetanje ili za prodaju izravnom pogodbom stranka može podnijeti u roku od petnaest dana od dana prvog nadmetanja, odnosno od dana isteka roka, koji je Sud odredio za prodaju izravnom pogodbom.

Sud će obustaviti postupak, ako nijedna od stranaka ne predloži u propisanom roku drugo nadmetanje, odnosno ponovnu prodaju neposrednom pogodbom, ili ako se stvari ne uspiju prodati ni na drugom nadmetanju, odnosno neposrednom pogodbom u ponovnom roku, koji Sud odredi.

Obveze i prava kupca

Članak 130.

Kupac je dužan položiti kupovnu cijenu i pokretne stvari uzeti, odmah po zaključenju nadmetanja, odnosno prodaje neposrednom pogodbom.

Ako kupac odmah ne položi kupovnu cijenu, smatrat će se da nadmetanje nije uspjelo i dužan je strankama nadoknaditi štetu koju su one pretrpjele njegovim odustajanjem, o čemu Sud, na zahtjev stranaka, odlučuje u ovršnom postupku.

Sudski izvršitelj predat će pokretne stvari kupcu i ako nije položio kupovnu cijenu ako na to pristane povjeritelj u granicama iznosa koji bi mu pripao iz postignute cijene.

Ako kupac ne položi kupovnu cijenu u roku koji mu je određen, povjeritelj može zatražiti od Suda da u istom postupku naloži kupcu da mu plati cijenu te nakon pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja protiv njega predložiti ovrhu.

Kupac u svakom slučaju postaje vlasnik kupljenih pokretnih stvari, njihovim preuzimanjem, s tim da mu ne pripadaju temeljem odgovornosti zbog nedostataka stvari.

(4.) Namirenje povjeritelja

Namirenje jednog povjeritelja

Članak 131.

Ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan povjeritelj, Sud će, bez održavanja ročišta, rješenjem odrediti da se iz iznosa dobijenog prodajom stvari i oduzetog novca namire redom: troškovi postupka, troškovi određeni u ovršnoj ispravi, kamate do dana unovčenja pokretne stvari i glavno potraživanje.

Višak prodajne cijene, koji ostane po namirenju, predat će se dužniku, ako za to nema smetnji.

Namirenje više povjeritelja

Članak 132.

Ako se u ovršom postupku namiruje više povjeritelja, odnosno osoba čija prava prestaju prodajom pokretne stvari, one se namiruju onim redom kojim su stekle založno pravo, ako zakonom za određena potraživanja nije propisano prvenstveno pravo namirenja.

Povjeritelji istoga reda, koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti, namiruju se srazmjerno iznosima svojih potraživanja.

Troškovi ovršnog postupka, troškovi određeni ovršnom ispravom i kamate imaju isti red namirenja kao i glavno potraživanje.

Pri donošenju rješenja o namirenju Sud će uzeti u obzir samo ona potraživanja za koja je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno do dana prodaje popisanih stvari.

XI - OVRHA NA NOVČANOM POTRAŽIVANJU DUŽNIKA

(1.) Opće odredbe

Mjerodavnost

Članak 133.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanom potraživanju dužnika i za provedbu te ovrhe mjerodavan je sudac pojedinac Upravnog odjela Suda.

Izuzimanje od ovrhe

Članak 134.

Od ovrhe na novčanom potraživanju dužnika izuzeta su:

1. primanja temeljem zakonskog izdražavanja, naknade štete nastale zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja;

2. primanja temeljem naknade zbog tjelesnog oštećenja po propisima o invalidskom osiguranju;

3. primanja temeljem socijalne skrbi;

4. primanja temeljem privremene neuposlenosti;

5. primanja temeljem dodatka na djecu;

6. primanja temeljem stipendije i pomoći učenicima i studentima;

7. primanja vojnika i studenata vojnih škola;

8. naknada za rad osuđenih osoba, osim za potraživanja temeljem zakonskog izdržavanja, te za potraživanja naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenih osoba;

9. primanja temeljem odličja i priznanja.

Ograničenje ovrhe

Članak 135.

Ovrha na plaći, naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plaće i mirovini, radi naplate potraživanja temeljem zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete nastale za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja može se provesti do iznosa od jedne polovine, a radi naplate po drugom temelju do iznosa od jedne trećine plaće, naknade umjesto plaće ili mirovine.

Ograničenje ovrhe na novčanim potraživanjima dužnika iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se samo ako potraživanja ne prelaze 1000 KM mjesečno. Ako su potraživanja veća od 1000 KM mjesečno, ograničenja se primjenjuju od iznosa potraživanja od 1000 KM mjesečno, a na preostalom dijelu potraživanja može se provesti ovrha bez ograničenja.

Ako dužnik prima zagarantiranu plaću, sukladno kolektivnom ugovoru ili zakonu, ovrha radi naplate potraživanja iz stavka 1. ovoga članka može se provesti do iznosa od jedne trećine, odnosno do iznosa od jedne četvrtine takve plaće.

Odredbe st. 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na plaće vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe.

Ovrha na primanju invalida temeljem novčane naknade za tjelesno oštećenje i doplatu za tuđu pomoć i skrb može se provesti samo radi naplate potraživanja temeljem zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja, i to do iznosa od jedne polovine toga primanja.

Ovrha na primanju temeljem ugovora o doživotnom izdržavanju i doživotnoj renti, te na primanju temeljem ugovora o osiguranju života može se provesti samo na dijelu koji prelazi iznos najviše stalne socijalne skrbi koja se isplaćuje.

Ovršne radnje

Članak 136.

Ovrha na novčanom potraživanju provodi se pljenidbom i prijenosom, ako zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.

Ovršnim prijedlogom može se zahtijevati da se odredi samo pljenidba novčanog potraživanja, ali u tom je slučaju povjeritelj dužan u roku od tri mjeseca od dana kada mu je dostavljeno rješenje o pljenidbi, odnosno od dana kada mu je dostavljeno izvješće o izjašnjenju dužnikovog dužnika ili o tome da se on nije izjasnio u određenom roku, podnijeti prijedlog za prijenos potraživanja, a ako u tom roku ne podnese takav prijedlog, ovrha će se obustaviti.

Obujam ovrhe

Članak 137.

Pljenidba i prijenos novčanog potraživanja mogu se odrediti i provesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potraživanja povjeritelja, osim ako je u pitanju nedjeljivo potraživanje.

Ako više povjeritelja traži ovrhu na istom potraživanju koje je djeljivo, pljenidba i prijenos određuju se u odgovarajućim iznosima, posebno u korist svakog povjeriteija.

(2.) Pljenidba potraživanja

Djelovanje pljenidbe

Članak 138.

Pljenidba se provodi dostavom dužnikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje da dužniku ispuni novčano potraživanje, a dužniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže s njim i zalogom koji je dan za njegovo osiguranje.

Povjeritelj pljenidbom stječe založno pravo na dužnikovom potraživanju.

Dužnikov dužnik nema pravo priziva protiv rješenja o pljenidbi.

Pljenidba potraživanja utemeljenog na papirima od vrijednosti

Članak 139.

Pljenidbu novčanog potraživanja, utemeljenog na papiru od vrijednosti, koji se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje inače potreban taj papir, provodi sudski izvršitelj oduzimanjem papira od dužnika i njegovom predajom Sudu.

Pravne radnje potrebne za očuvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stavka 1. ovoga članka obavlja u dužnikovo ime sudski izvršitelj po zaključku Suda.

Pljenidba novčanog potraživanja, utemeljenog na dionici za koju nije izdana isprava o dionici kao i na dionici koja glasi na ime za koju je izdana ta isprava, obavlja se dostavom rješenja o pljenidbi dioničkom društvu, u kojem slučaju se primjenjuju odredbe članka 138. ovoga zakona.

Zabrana potraživanja po štednom ulogu

Članak 140.

Izuzetno od odredaba članka 139. ovoga zakona, pljenidba potraživanja po štednom ulogu kod banke može se provesti i bez prethodnog oduzimanja štedne knjižice dužnika.

Ako povjeritelj ne raspolaže potrebnim podacima o štednom ulogu dužnika, može Sudu predložiti donošenje rješenja kojim će privremeno zaplijeniti sve štedne uloge dužnika kod banke (prijedlog za privremenu pljenidbu).

Rješenjem o privremenoj pljenidbi Sud će od banke zatražiti i podatke o štednim ulozima dužnika, koju je ona dužna bez odgode dati Sudu i ne smije izvijestiti dužnika da su ti podaci traženi.

Nakon što dobije tražene podatke, Sud će o njima izvijestiti povjeritelja, koji je dužan u roku od osam dana predložiti ovrhu na određenom štednom ulogu, odnosno štednim ulozima, u povodu čega će Sud donijeti rješenje o pljenidbi određenog štednog uloga ili određenih štednih uloga i staviti izvan snage rješenje o privremenoj pljenidbi štednih uloga.

Prijedlog za privremenu pljenidbu iz st. 2. i 4. ovoga članka smatraju se, u smislu odredaba propisa o sudskim pristojbama, jednim prijedlogom.

Ako štedna knjižica nije prethodno oduzeta od dužnika, smatrat će se da je pljenidba provedena danom dostave rješenja o privremenoj pljenidbi banci kod koje se vodi štedni ulog.

Banka koja vodi štedni ulog ima pravo na naknadu troškova za obavljanje radnji sukladno odredbama ovoga članka, a zahtjev za naknadu troškova može podnijeti u roku od petnaest dana od poduzimanja radnje, a ti troškovi ulaze u troškove ovršnog postupka.

Založno pravo na kamatama

Članak 141.

Založno pravo stečeno na potraživanju, po kojemu teku kamate, odnosi se i na kamate koje dospijevaju nakon pljenidbe.

Red prvenstva

Članak 142.

Red prvenstva založnih prava više povjeritelja određuje se prema danu primitka ovršnoga prijedloga.

Ako je ovršni prijedlog upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje Sudu.

Ako su ovršni prijedlozi više povjeritelja primljeni u Sudu istoga dana, založna prava imaju isti red prvenstva.

Potraživanja s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti.

Ako zbog provedbe ovrhe na novčanom potraživanju prestaju založna i druga prava koja su stečena prije pokretanja postupka, red prvenstva u namirenju tih prava određuje se prema propisima koji uređuju stjecanje reda prvenstva tih prava izvan ovršnog postupka.

Izjašnjenje dužnikovog dužnika

Članak 143.

Sud će, na prijedlog povjeritelja, zatražiti od dužnikovog dužnika da se u roku koji odredi Sud izjasni o tome priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjeno potraživanje i je li ga voljan namiriti, i pod kojim uvjetima.

Prijedlog za izjašnjenje dužnikovog dužnika povjeritelj može spojiti s ovršnim prijedlogom ili ga dati posebnim podneskom nakon tog prijedloga, a najkasnije do prijenosa potraživanja.

Izjašnjenje dužnikovog dužnika dostavit će se povjeritelju bez odgađanja.

Odgovornost dužnikovog dužnika

Članak 144.

Dužnikov dužnik odgovara povjeritelju za štetu koju mu je nanio time što se nije izjasnio, ili što se neistinito ili nepotpuno izjasnio, o čemu će ga upozoriti Sud.

Pljenidba potraživanja osiguranog založnim pravom upisanim u javnoj knjizi

Članak 145.

Pljenidba potraživanja osiguranog založnim pravom upisanim u zemljišnoj knjizi ili drugoj javnoj knjizi, u koju se upisuju prava na nepokretnostima, provodi se upisom pljenidbe u tu knjigu.

Upis se obavlja po službenoj dužnosti, uz naznaku da je pljenidba na temelju koje je na potraživanju stečeno založno pravo određena radi namirenja potraživanja povjeritelja.

Ako ima više povjeritelja, red prvenstva njihovih potraživanja određuje se prema vremenu upisa.

(3.) Prijenos potraživanja

Opće odredbe

Vrste prijenosa

Članak 146.

Zaplijenjeno potraživanje prenosi se na povjeriteija sukladno njegovom prijedlogu, radi naplate ili umjesto isplate.

Povjeritelj je dužan već u ovršnom prijedlogu zatražiti da se potraživanje na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

O vrsti prijenosa Sud odlučuje rješenjem o ovrsi u kojemu će, ili u posebnom rješenju o prijenosu, pozvati dužnikovog dužnika, da dužni iznos položi kod Suda uplatom na određeni račun i da o tomu izvijesti Sud.

Posebni uvjeti za prijenos nedjeljivog potraživanja

Članak 147.

Potraživanje koje se temelji na papiru od vrijednosti, koji se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje potrebno podnošenje tog papira, ili koji se iz drugih razloga ne može dijeliti u pogledu prijenosa ili ostvarenja, može se prenijeti samo u svom punom iznosu.

Ako je više povjeritelja podnijelo prijedlog za prijenos u razne dane, Sud će prenijeti potraživanje povjeritelja koji je prvi podnio prijedlog, a ako je više povjeritelja podnijelo prijedlog istoga dana, potraživanje će se prenijeti na povjeritelja čije je potraživanje najveće.

Provedba prijenosa

Članak 148.

Prijenos potraživanja proveden je dostavom dužnikovom dužniku rješenja kojim je prijenos određen.

Prijenos potraživanja, utemeljen na papiru od vrijednosti, koji se prenosi indosamentom ili koji je radi ostvarenja inače potrebno podnijeti, proveden je kada Sud na taj papir stavi izjavu o prijenosu i papir s tom izjavom preda povjeritelju.

Obveza dužnika i povjeritelja

Članak 149.

Dužnik je dužan, u roku što ga odredi Sud, na zahtjev povjeritelja na kojega je potraživanje preneseno, dati objašnjenja koja su povjeritelju potrebna radi ostvarivanja tog potraživanja i predati mu isprave koje se na to potraživanje odnose.

Povjeritelj, na kojega je prenesen dio potraživanja, dužan je, ako to dužnik zatraži u roku koji odredi Sud, dati osiguranje da će, nakon ostvarenja tog potraživanja, vratiti isprave koje se odnose na potraživanje.

Sud će na prijedlog povjeritelja provesti ovrhu protiv dužnika radi predaje isprava, ako ih on sam ne preda.

Predaju isprava koje se nalaze kod treće osobe povjeritelj može zahtijevati tužbom.

Na ispravi, koja se daje povjeritelju, Sud će zabilježiti da je proveden prijenos potraživanja za koje je određena ovrha.

Polaganje novca kod Suda

Članak 150.

Dužnikov dužnik, kojemu je dostavljeno rješenje o ovrsi ili posebno rješenje o prijenosu, ispunjava svoju obvezu polaganjem novca kod Suda.

Na prijedlog povjeritelja, na kojega je potraživanje preneseno, provest će se ovrha protiv dužnikovog dužnika i novac naplaćen tom ovrhom, nakon podmirenja troškova postupka, doznačiti po službenoj dužnosti Sudu i on će se izvijestiti o obavljenoj doznaci.

Prijenos radi naplate

Ovlasti povjeritelja

Članak 151.

Prijenosom potraživanja radi naplate ovlašćuje se povjeritelj da traži od dužnikovog dužnika isplatu iznosa označenog u rješenju o ovrsi ili posebnom rješenju o prijenosu, ako je taj iznos dospio, da obavlja sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesenog potraživanja i da se koristi pravima u svezi zaloga koji je dan za osiguranje toga potraživanja.

Prijenosom potraživanja radi naplate povjeritelj nije ovlašten na teret dužnika zaključiti poravnanje, dužnikovom dužniku oprostiti dug ili prenesenim potraživanjima inače raspolagati, te ni s dužnikovim dužnikom zaključiti ugovor da odluku o potraživanju, ako je ono upitno, donese arbitraža.

Povjeritelju, na kojega je preneseno potraživanje radi naplate, dužnikov dužnik može istaknuti samo prigovor koji bi mogao istaknuti dužniku.

Ustupanje prenesenog potraživanja, koje je obavio dužnik nakon prijenosa, bez djelovanja je na prava koja je povjeritelj stekao prijenosom.

Prijenos radi naplate potraživanja upisanog u javnoj knjizi

Članak 152.

Prijenos radi naplate potraživanja upisanog u zemljišnoj knjizi ili drugoj javnoj knjizi u koju se upisuju prava na nepokretnostima upisat će se po službenoj dužnosti.

Uvjetovanost obveze dužnikovog dužnika predajom stvari

Članak 153.

Ako obveza dužnikovog dužnika da isplati potraživanje ovisi o obvezi dužnika utvrđenoj pravomoćnom presudom da mu preda određenu stvar koja je u posjedu dužnika, Sud će, na prijedlog povjeritelja, na kojega je potraživanje preneseno radi naplate, naložiti dužniku predaju stvari Sudu radi predaje dužnikovom dužniku.

Na prijedlog povjeritelja, Sud će prema dužniku koji nije predao stvar u određenom roku provesti ovrhu radi predaje stvari.

Izvješćivanje dužnika o tužbi za naplatu prenesenog potraživanja

Članak 154.

Povjeritelj, koji je podnio tužbu radi naplate prenesenog potraživanja, dužan je bez odgađanja izvijestiti dužnika o pokrenutoj parnici, u suprotnom, odgovara dužniku za štetu koju on pretrpi zbog tog propusta.

Zakašnjenje u naplati prenesenog potraživanja

Članak 155.

Povjeritelj koji se ne brine za naplatu prenesenog potraživanja odgovara za štetu koja je time nanesena drugom povjeritelju, koji ima založno ili koje drugo pravo koje se namiruje iz potraživanja.

Iz slučaja iz stavka 1. ovoga članka, Sud može, na prijedlog drugog povjeritelja, ukinuti rješenje o prijenosu potraživanja na neurednog povjeritelja i potraživanje prenijeti na drugog povjeritelja.

Namirenje povjeritelja

Članak 156.

Povjeritelj, na kojega je potraživanje preneseno radi naplate, namiruje se iz sredstava položenih kod Suda.

Namirenje povjeritelja i drugih osoba čija prava prestaju provedbom ovrhe vrši se primjenom odredaba čl. 131. i 132. ovoga zakona.

Prijenos umjesto isplate

Članak 157.

Zaplijenjeno potraživanje prelazi prijenosom umjesto isplate na povjeritelja do prenesenog iznosa, s djelovanjem ustupanja potraživanja uz naknadu.

Ako je preneseno potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišnoj knjizi ili drugoj javnoj knjizi, u koju se upisuju prava na nepokretnostima, Sud će, po službenoj dužnosti, prenijeti dužnikova prava na povjeritelja, a brisati založno pravo upisano u korist dužnika.

Povjeritelj na kojega je potraživanje preneseno umjesto isplate dužan je potraživanje naplatiti po pravilima koja važe za potraživanje preneseno radi naplate, s tim da se tako dobijen novac isplaćuje izravno povjeritelju, osim u slučaju iz stavka 4. ovoga članka.

Povjeritelj na kojega je potraživanje preneseno umjesto isplate smatra se namirenim i samim prijenosom, u visini toga potraživanja, ako u ovršnom postupku nije sudjelovalo više povjeritelja ili drugih povjeritelja koji se namiruju iz prenesenog potraživanja. Ako u ovršnom postupku sudjeluju takve osobe, povjeritelj na kojega je potraživanje preneseno umjesto isplate smatrat će se povjeriteljem na kojega je potraživanje preneseno radi naplate.

Okolnost da je na povjeritelja potraživanje preneseno umjesto isplate ne utječe na odgovornost dužnika za istinitost i naplativost prenesenog potraživanja.

(4.) Posebne odredbe o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima

Rješenje o ovrsi

Članak 158.

Rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenog dijela plaće i nalaže se poslodavcu, koji dužniku isplaćuje plaću, da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati, odnosno isplaćuje povjeritelju nakon pravomoćnosti tog rješenja.

Rješenje o ovrsi odnosi se i na povećanje plaće do kojeg dođe nakon dostave rješenja o ovrsi.

Ovrha kada pravo na izdržavanje ima više osoba

Članak 159.

Ako pravo na zakonsko izdržavanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja prema istom dužniku ima više osoba, a ukupni iznos njihovih potraživanja prelazi dio plaće koji može biti predmet ovrhe, ovrha se određuje i provodi u korist svakog od takvih povjeritelja srazmjerno visini njihovih potraživanja.

Ako nakon započete provedbe ovrhe na plaći, odnosno drugom stalnom novčanom primanju bude podnesen novi prijedlog za ovrhu na potraživanju iz stavka 1.ovoga članka, Sud će ranije doneseno rješenje o ovrsi izmijeniti po službenoj dužnosti u smislu stavka 1. ovoga članka i odrediti iznos koji će se ubuduće isplaćivati pojedinim povjeriteljima.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, rješenje o ovrsi dostavlja se i ranijem povjeritelju, koji protiv rješenja ima pravo priziva.

Mjesto isplate

Članak 160.

Potraživanje za koje nije propisano bezgotovinsko plaćanje povjeritelj naplaćuje izravno na blagajni na kojoj se dužniku isplaćuje plaća, a ima pravo zahtijevati da mu se obustavljeni iznos isplaćuje poštom na adresu koju naznači ili na određeni račun kod banke, uz odbitak troškova doznake.

Prestanak rada

Članak 161.

Kada dužniku prestane rad, rješenje o ovrsi djeluje i prema drugom poslodavcu s kojim dužnik zaključi ugovor o radu od dana kada je tome poslodavcu dostavljeno rješenje o ovrsi.

Raniji poslodavac dužnika dužan je bez odgađanja preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti rješenje o ovrsi novom poslodavcu i o tome izvijestiti Sud.

Raniji poslodavac izvijestit će Sud o prestanku ugovora o radu bez odgađanja, ako mu nije poznat novi poslodavac o čemu će Sud izvijestiti povjeritelja, određujući mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu.

Ako povjeritelj ne izvijesti Sud, u roku koji mu je određen, o novom poslodavcu, Sud će obustaviti ovrhu.

Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata

Članak 162.

Povjeritelj može do završetka ovršnog postupka predložiti da Sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi.

Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovoga članka, povjeritelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku.

Poslodavac, koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 161. st. 2. i 3. ovoga zakona, odgovara za štetu koju je povjeritelj zbog toga pretrpio.

Pljenidba po pristanku dužnika

Članak 163.

Dužnik može ovjerenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate potraživanja povjeritelja zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno povjeritelju, u kojem slučaju takva isprava ima pravno djelovanje rješenja o ovrsi.

Ispravu iz stavka 1. ovoga članka poslodavcu dostavlja povjeritelj preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom.

Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pljenidba na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe na plaći, radi namirenja potraživanja, temeljem zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale temeljem narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete temeljem izgubljenog izdržavanja zbog smrti davatelja izdržavanja.

(5.) Ovrha na potraživanju po računu kod banke

Prinudna ovrha

Članak 164.

Ovrha na novčanom potraživanju, koja po žiro-računu, deviznom računu i drugim računima kod banke, pripada dužniku, određuje se tako što se rješenjem o ovrsi nalaže banci da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati povjeritelju nakon pravomoćnosti toga rješenja. To rješenje ima djelovanje rješenja o ovrsi, kojim je određena pljenidba novčanog potraživanja i prijenos radi naplate.

U rješenju o ovrsi iz stavka 1. ovoga članka odredit će se broj računa dužnika s kojega treba obaviti isplatu, te broj računa povjeritelja na koji isplatu treba obaviti.

Rješenje o ovrsi dostavlja se banci prije pravomoćnosti. O pravomoćnosti rješenja o ovrsi Sud izvješćuje banku po službenoj dužnosti.

Na ovrhu iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 140. ovog zakona.

Odredbe st. 1. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se na potraživanja temeljem uloga na štednju.

Obveza dostave podataka o računu i odgovornost

Članak 165.

Banka je dužna na zahtjev Suda dostaviti podatke o žiro-računu, deviznom ili drugom računu dužnika.

Na odgovornost banke zbog nepostupanja po rješenju o ovrsi na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 162. ovoga zakona.

Zapljena računa po pristanku dužnika

Članak 166.

Dužnik može ovjerenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate potraživanja povjeritelja zaplijeni njegov određeni račun kod banke, te da se novčana sredstva s toga računa, sukladno njegovoj izjavi sadržanoj u toj ispravi, izravno s računa isplaćuju povjeritelju. Takva isprava ima djelovanje pravomoćnog rješenja o ovrsi, kojim se zapljenjuje potraživanje po računu i prenosi na povjeritelja radi naplate.

Ispravu iz stavka 1. ovoga članka banci dostavlja povjeritelj izravno u prijemnom uredu banke ili preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom.

Na ovrhu iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 163. stavak 3. ovoga zakona.

XII - OVRHA NA POTRAŽIVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORUČE POKRETNE STVARI ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST

1. Opće odredbe

Ovršne radnje

Članak 167.

Ovrha na dužnikovom potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nepokretnost provodi se zapljenom toga potraživanja, njezinim prijenosom na povjeritelja i prodajom stvari.

Djelovanje prijenosa

Članak 168.

Prijenos zaplijenjenog dužnikovog potraživanja ima djelovanje prijenosa dužnikovog novčanog potraživanja radi naplate.

Nedospjelost dužnikovog potraživanja i tužba protiv dužnikovog dužnika

Članak 169.

Ako dužnikovo potraživanje još nije dospjelo, Sud će naložiti predaju stvari nakon dospjelosti.

Protiv dužnikovog dužnika, koji nije voljan stvari predati, povjeritelj može, i prije pravomoćnosti rješenja o prijenosu potraživanja, tužbom zahtijevati predaju, ako o obvezi predaje nema ovršnu ispravu.

Ako rješenje o ovrsi ne postane pravomoćno ili naknadno bude ukinuto ili preinačeno, Sud će tužbu iz stavka 2. ovoga članka odbiti.

Primjena odredaba o ovrsi na novčanom potraživanju

Članak 170.

Odredbe o ovrsi na novčanom potraživanju na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu na potraživanje da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nepokretnost, ako odredbama ovoga poglavlja nije drukčije određeno.

(2.) Pokretne stvari

Predaja stvari na čuvanje

Članak 171.

Rješenjem, kojim se određuje prijenos dužnikovog potraživanja, Sud će naložiti dužnikovom dužniku da pokretne stvari, na koje se to potraživanje odnosi, preda službenoj osobi ili drugoj osobi na čuvanje.

Na čuvanje stvari na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 120. ovoga zakona.

Prodaja pokretnih stvari predanih sudskom ovršitelju ili drugoj osobi na čuvanje, te namirenje povjeritelja obavlja se sukladno odredbama o ovrsi na pokretnim stvarima.

(3.) Nepokretnost

Predaja povjeritelju

Članak 172.

Rješenjem, kojim se određuje prijenos dužnikovog potraživanja, Sud će naložiti dužnikovom dužniku da napokretnost na koju se to potraživanje odnosi preda povjeritelju.

Povjeritelj je dužan s nepokretnosti, u ime i za račun dužnika, upravljati kao dobar gospodar, i Sudu, na njegov zahtjev, položiti račun o upravljanju.

Prodaja i namirenje povjeritelja

Članak 173.

Povjeritelj može radi namirenja svojega potraživanja, u roku koji ne može biti dulji od trideset dana od dana kada mu je nepokretnost predana, predložiti Sudu prodaju te nepokretnosti, u suprotnom, Sud će obustaviti ovrhu.

Nepokretnost se prodaje i povjeritelj namiruje prema odredbama ovog zakona o ovrsi na nepokretnosti.

XIII - OVRHA NA DIONICI ZA KOJU NIJE IZDANA ISPRAVA O DIONICI TE NA OSNIVAČKOM ILI DRUGOM UDJELU U PRAVNOJ OSOBI

Ovršne radnje

Članak 174.

Na dionici za koju nije izdana isprava o dionici, ovrha se provodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem povjeritelja.

Na udjelu u pravnoj osobi ovrha se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom te namirenjem povjeritelja.

Pljenidba dionice

Članak 175.

Pljenidba dionice za koju nije izdana isprava o dionici obavlja se dostavom rješenja o ovrsi pravnoj osobi kod koje je upisana dionica. Pljenidbom povjeritelj stječe založno pravo na dionici.

Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je u knjigu dionica upisati da je dionica koja glasi na ime zaplijenjena istoga dana po dostavi rješenja o ovrsi, a zatim bez odgađanja izvijestiti Sud o obavljenom upisu, odnosno o razlozima zbog kojih je nije bilo moguće obaviti. Pravna osoba nema pravo priziva protiv rješenja o ovrsi.

Pravna osoba iz st. 1. i 2. ovoga članka dužna je bez odgađanja izvijestiti Sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica, osobito o prinudnoj ovrsi radi naplate ili osiguranju kojega drugog potraživanja.

Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka odgovara za štetu koju bi povjeritelj mogao pretrpjeti zbog nepostupanja po odredbama st. 2. i 3. ovoga članka. Za štetu solidarno odgovaraju i osobe koje obnašaju poslovodnu dužnost u pravnoj osobi. U rješenje o ovrsi unijet će se upozorenje o odgovornosti pravne osobe, članova uprave i drugih odgovornih osoba dioničkog društva. Povjeritelj može do završetka ovršnog postupka zatražiti da Sud u tome postupku odluči o njegovom zahtjevu za naknadu štete, te na temelju pravomoćnog rješenja o zahtjevu za naknadu štete može protiv dioničkog društva i osoba koje obnašaju poslovodnu dužnost u pravnoj osobi tražiti prinudnu ovrhu. Nakon završetka ovršnog postupka povjeritelj svoje pravo na naknadu štete može ostvarivati tužbom.

Dužniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenom dionicom, a upozorenje o tome unijet će se u rješenje o ovrsi.

Sud može zaključkom narediti dioničkom društvu da sudskom ovršitelju omogući uvid u knjigu dionica i druge isprave. Protiv dioničkog društva i odgovornih osoba, koje sprečavaju ili ometaju sudskog izvršitelja, mogu se izreći kaznene mjere propisane ovim zakonom. Sud je dužan poduzeti potrebne mjere da bi se sačuvala tajnost pribavljenih podataka po pravilima o čuvanju poslovne tajne.

Procjena i prodaja dionica i namirenje povjeritelja

Članak 176.

Zaplijenjena dionica može se prodati nadmetanjem ili izravnom pogodbom. Izravnom pogodbom dionicu prodaje sudski izvršitelj ili osoba ovlaštena za prodaju dionica, kojoj je Sud povjerio prodaju. Sudski izvršitelj i osoba ovlaštena za prodaju dionica zaključuju ugovor o prodaji dionica u ime dužnika na temelju zaključka Suda, koji ih na to ovlašćuje.

Ako se dionica prodaje nadmetanjem ili izravnom pogodbom, ona prethodno mora biti procijenjena. Sudski izvršitelj utvrđuje tržišnu vrijednost dionica putem vještaka ili ovlaštenih procjenitelja. Osoba ovlaštena za prodaju dionica, kojoj je povjerena prodaja dionica, samo određuje cijenu po kojoj će dionicu prodati, vodeći računa o tržišnim uvjetima.

Procjena, utvrđivanje prodajne cijene i prodaja dionice te namirenje povjeritelja obavljaju se uz odgovarajuću primjenu odredaba ovoga zakona o ovrsi na pokretnim stvarima.

XIV - OVRHA NA DRUGIM IMOVINSKIM, ODNOSNO MATERIJALNIM PRAVIMA

Opće odredbe

Mjerodavnost

Članak 177.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na patentu, tehničkom unapređenju, plodouživanju ili nekom sličnom pravu dužnika i za provedbu te ovrhe, mjerodavan je sudac pojedinac Upravnog odjela Suda.

Ovršne radnje

Članak 178.

Ovrha na pravima iz članka 177. ovoga zakona provodi se pljenidbom toga prava te njegovim unovčenjem sukladno odredbama o prodaji pokretnih stvari.

XV - POSEBNE ODREDBE O OVRSI NA IMOVINI PRAVNE OSOBE

1.) Izuzimanje od ovrhe i ograničenje ovrhe

Nepokretnosti

Članak 179.

Nepokretnosti, koje se upotrebljavaju kao uredske prostorije, te nepokretnosti, koje nisu izgrađene ili preuređene radi obavljanja registrirane djelatnosti, ne smatraju se stvarima koje su nužne za obavljanje djelatnosti pravne osobe. Ako se ista nepokretnost koristi kao uredski prostor i za obavljanje registrirane djelatnosti, ovrha se može provesti na dijelu nepokretnosti, koji se koristi kao uredski prostor.

Nepokretnosti, koje su izgrađene za obavljanje registrirane djelatnosti, mogu biti predmet ovrhe ako se zbog njihovog otuđenja neće obustaviti djelatnost dužnika, osobito ako se ono što dužnik dobiva djelatnošću na toj nepokretnosti može nadoknaditi nabavkama na tržištu, odnosno ako se na tržištu može zakupiti poslovni prostor u kojemu se može obavljati takva djelatnost.

Nepokretnosti koje služe obavljanju neke od više djelatnosti dužnika i zbog čijeg otuđenja neće prestati ostale djelatnosti dužnika ne smatraju se stvarima koje su nužne za obavljanje njegove djelatnosti.

Pokretne stvari i prava pravne osobe koja svoju djelatnost obavlja radi stjecanja dobiti

Članak 180.

Ovrha protiv pravne osobe koja obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti može se odrediti na ovim pokretnim stvarima i pravima:

1. gotovom novcu i papirima od vrijednosti, bez ograničenja;

2. gotovim proizvodima i poluproizvodima namijenjenim prodaji, bez ograničenja;

3. sirovinama, poluproizvodima namijenjenim preradi i pogonskim materijalima (gorivo, mazivo, i sl.), iznad količine koja je dužniku potrebna za jednomjesečnu prosječnu proizvodnju, ako se te stvari ne mogu redovito nabavljati na tržištu i ako je to nužno radi urednog odvijanja proizvodnje;

4. drugim pokretnim stvarima, koje nisu nužne za obavljanje djelatnosti dužnika;

5. patentima, tehničkim unapređenjima i drugim pravima, bez ograničenja.

Sud određuje da li su ispunjeni uvjeti za ograničenje ovrhe iz stavka 1. točke 3. ovoga članka u pogledu pravnoga lijeka dužnika, odnosno u pogledu prijedloga dužnika nakon što su pojedinim ovršnim radnjama zaplijenjene određene stvari. Takav prijedlog dužnik mora staviti u roku od osam dana od dana provedbe ovršne radnje.

Neće se smatrati da je pokretna stvar nužna za obavljanje djelatnosti dužnika, ako služi obavljanju djelatnosti koju druge osobe pružaju odgovarajućim pokretnim stvarima na tržištu, ili ako se može iznajmiti na tržištu.

Neće se smatrati da je vozilo nužno pravnoj osobi koja obavlja prijevozničku djelatnost, odnosno koja iznajmljuje vozila, ako se zbog ovrhe na tome vozilu djelatnost te osobe neće smanjiti za više od dvije trećine.

Pokretne stvari i prava druge pravne osobe

Članak 181.

Ovrha protiv pravne osobe koja ne obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti može se odrediti na pokretnim stvarima i pravima koja nisu nužna za obavljanje njene djelatnosti.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavka 1. toč. 1., 4. i 5., te st. 3. i 4. članka 180. ovoga zakona.

Obujam ovrhe na novčanim sredstvima na računu pravne osobe

Članak 182.

Ovrha radi ostvarenja novčanog potraživanja prema pravnoj osobi može se provesti na svim sredstvima na njenim računima kod banke.

Ovrha na novčanim sredstvima, na računu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kantona-županija, općina i grada i upravnih organizacija, koje imaju kod banaka, ne može se odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje osnovne djelatnosti tih pravnih osoba.

Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na organe pravnih osoba iz te odredbe.

Sud će, na prigovor pravne osobe, odnosno organa iz st. 2. i 3. ovoga članka, saslušati stranke, a po potrebi provesti i druge dokaze, nakon čega će rješenjem odrediti iznose do kojih se u određenim razmacima može provesti ovrha radi naplate potraživanja povjeritelja.

Priziv protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka ne odgađa njegovu provedbu.

2.) Ovrha na sredstvima na računu pravne osobe

Redoslijed naplate

Članak 183.

Banka naplatu vrši redom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drukčije određeno.

Banka vodi evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i satu dostave i izdaje povjeritelju, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu. Banka ne može provesti nalog dužnika prije isplate potraživanja utvrđenog rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Ako je ovrha odgođena na prijedlog dužnika, odgovarajući iznos sredstava izdvaja se radi zadržavanja reda naplate potraživanja.

Banka odgovara povjeritelju za štetu koju mu nanese povredom odredaba ovoga zakona o obujmu, redoslijedu i načinu namirenja potraživanja povjeritelja.

O zahtjevu za naknadu štete iz stavka 5. ovoga članka odlučuje Sud u ovršnom postupku. Na temelju pravomoćnog rješenja, kojim je banci naloženo da povjeritelju nadoknadi štetu, povjeritelj može tražiti ovrhu protiv banke u posebnom ovršnom postupku.

Naznaka računa

Članak 184.

Povjeritelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, uz ostalo, naznačiti banku kod koje se vode dužnikova novčana sredstva, te broj njegovog računa.

Ako se za potraživanje koje se namiruje naplata obavlja preko računa, povjeritelj je dužan u prijedlogu za ovrhu označiti i banku kod koje se vode njegova novčana sredstva, te broj svojega računa.

Na ovrhu iz ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 140. ovoga zakona.

Rješenje o ovrsi

Članak 185.

Rješenjem o ovrsi na novčanim sredstvima, koja se vode na računu dužnika kod banke, nalaže se banci da, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, novčani iznos za koji je ovrha određena prenese s računa dužnika na račun povjeritelja.

Ako u prijedlogu za ovrhu povjeritelj predloži da se prijenos po odredbi stavka 1. ovoga članka provede prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi i ponudi osiguranje za štetu koju bi dužnik mogao trpjeti zbog takvog prijenosa, Sud će mu zaključkom odrediti rok za davanje osiguranja, čiju će visinu odmjeriti prema okolnostima slučaja, i nakon što osiguranje bude dano, rješenjem o ovrsi odrediti da se prijenos obavi prije pravomoćnosti.

Ako povjeritelj ne da osiguranje u određenom roku, smatrat će se da je odustao od prijedloga da se prijenos obavi prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

Povremena davanja

Članak 186.

Ako je rješenjem o ovrsi naloženo banci plaćanje određenih iznosa u određenim razmacima, ona će obavljati isplate sukladno nalogu iz rješenja o ovrsi, s tim da se redoslijed naplate svih budućih rata računa prema vremenu dostave rješenja o ovrsi.

Banka vodi posebnu evidenciju rješenja o ovrsi kojima su naložena buduća povremena plaćanja.

Zastajanje s ovrhom

Članak 187.

Banka kojoj je dostavljeno rješenje o ovrsi na sredstvima na računu dužnika zastat će s ovrhom na zahtjev povjeritelja, u kojem slučaju se neće izdvajati novčana sredstva.

Postupak u slučaju kada nema sredstava na računu

Članak 188.

Ako u vrijeme kada je banci dostavljeno rješenje o ovrsi nema sredstava na računu dužnika, banka će to rješenje držati u evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun.

O tome da nema sredstava na računu banka će izvijestiti Sud bez odgađanja.

Ovrha prema solidarnom dužniku

Članak 189.

Ako na temelju ovršne isprave dva ili više dužnika solidarno odgovaraju, Sud će, na prijedlog povjeritelja, protiv njih donijeti jedno rješenje o ovrsi, uz uvjet da svi oni imaju račune kod iste banke.

Povjeritelj može u prijedlogu za ovrhu odrediti redoslijed po kojemu će se obaviti naplata od pojedinih dužnika, a ako to nije učinjeno, naplata će se izvršiti onim redom, kojim su oni navedeni u prijedlogu.

Ako se računi solidarnih dužnika vode kod različitih banaka, Sud će rješenje o ovrsi dostaviti onoj banci kod koje se vodi račun dužnika, kojega je povjeritelj odredio kao prvog solidarnog dužnika, odnosno koji je u prijedlogu označen na prvom mjestu.

Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka na računu dužnika nema sredstava, banka, kojoj je rješenje o ovrsi dostavljeno, proslijedit će to rješenje, na prijedlog povjeritelja, nekoj drugoj banci kod koje se vode računi solidarnih dužnika.

Ovrha na sredstvima na deviznom računu

Članak 190.

Ako se ovrha provodi radi naplate potraživanja u drugim sredstvima, sredstva s deviznog računa dužnika preračunavaju se u ta sredstva po tečaju po kojemu bi banka kod koje se vodi račun obavila to preračunavanje na njegov zahtjev, i isplata se obavlja po pravilima o isplatama s računa koji se vode u tim sredstvima.

Ovrha radi naplate potraživanja u stranoj valuti

Članak 191.

Ako potraživanje utvrđeno u ovršnoj ispravi glasi na stranu valutu i ako dužnik ima devizni račun u toj valuti, rješenjem o ovrsi naložit će se banci kod koje se vodi devizni račun dužnika da prenese odgovarajući iznos u stranoj valuti s računa dužnika na račun povjeritelja, ili da isplatu u stranoj valuti izvrši na neki drugi dopušteni način.

Povjeritelj može zatražiti da se ovrha radi namirenja njegovog potraživanja u određenoj stranoj valuti odredi i provede na drugim računima ili predmetima dužnika kao ovrha radi naplate potraživanja u drugim sredstvima u iznosu koji je potreban da bi se od ovlaštene osobe kupila dužna devizna sredstva.

Odredbe st. 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i kada se ovrha određuje protiv dužnika koji nisu pravne osobe.

XVI - OVRHA RADI OSTVARENJA NENOVČANIH POTRAŽIVANJA

1.) Sudski penali

Izricanje sudskih penala

Članak 192.

Kada dužnik ne izvrši u roku neku svoju nenovčanu obvezu, utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem, Sud će u ovršnom postupku, na prijedlog povjeritelja, odrediti dužniku naknadni primjereni rok i upozoriti ga da će, ako svoju obvezu ne ispuni u tom roku, biti dužan isplatiti povjeritelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja (sudski penali) u smislu pravila o obligacionim odnosima, počev od isteka toga roka.

Naknadno određeni primjereni rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dostave dužniku rješenja, kojim je taj rok određen. Priziv ne utječe na tijek toga roka.

Ako dužnik najkasnije u roku od petnaest dana nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka ispuni svoju obvezu, Sud može u istom ovršnom postupku na njegov zahtjev, podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obveze, smanjiti iznos dosuđenih penala, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njihovo plaćanje.

Plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršene isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčanog potraživanja.

Pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz stavka 4. ovoga članka.

Ako ovrha iz stavka 5. ovoga članka bude obustavljena, pravo povjeritelja na sudske penale oživljava.

Ovrha radi naplate dosuđenih penala

Članak 193.

Na temelju pravomoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz članka 192. ovoga zakona, Sud će u istom ovršnom postupku, u kojemu je donio to rješenje, na prijedlog povjeritelja, donijeti rješenje o ovrsi, radi prinudne naplate.

Ako dužnik u prizivu protiv rješenja o ovrsi istakne da je svoju obvezu ispunio, Sud će njegov priziv prihvatiti u ovršnom postupku, samo ako njegovu utemeljenost dokaže javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave, a u suprotnom će dužnika uputiti na parnicu.

XVII - OVRHA RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI

Ovrha radi predaje određenih stvari koje se nalaze kod dužnika ili kod treće osobe

Članak 194.

Ovrha radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod dužnika provodi se tako što sudski izvršitelj oduzima te stvari od dužnika i predaje ih uz potvrdu povjeritelju.

Na način iz stavka 1. ovoga članka ovrha će se provesti i kada se stvari nalaze kod treće osobe, koja ih je voljna predati sudskom izvršitelju.

Ako treća osoba nije voljna predati stvari, povjeritelj može Sudu predložiti da na njega prenese dužnikovo potraživanje prema trećoj osobi na predaju stvari.

Na postupak po prijedlogu iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga zakona o ovrsi na potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari.

Ovrha radi predaje određenih stvari koje se nisu mogle naći niti kod dužnika niti kod treće osobe

Članak 195.

Ako stvari nisu nađene niti kod dužnika niti kod treće osobe, Sud će u istom postupku, na prijedlog povjeritelja, procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naložiti dužniku da povjeritelju u određenom roku isplati iznos te vrijednosti.

Povjeritelj može prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnijeti u roku od osam dana od dana obavijesti da stvari nisu nađene, u suprotnom, Sud će obustaviti ovrhu.

Temeljem rješenja iz stavka 1. ovoga članka, povjeritelj može i prije njegove pravomoćnosti, a najkasnije u roku od petnaest dana od pravomoćnosti rješenja, predložiti u istom postupku ovrhu radi naplate dosuđenog iznosa.

Ako prijedlog iz stavka 3. ovoga članka ne bude podnesen u određenom roku, Sud će obustaviti ovrhu, ukinuti rješenje iz stavka 1. ovoga članka i druge provedene radnje.

Povjeritelj može s prijedlogom za ovrhu iz članka 194. stavci 1. i 2. ovoga zakona spojiti i prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka, u kojem se slučaju ovrha prema članku 194. ovoga zakona i postupak iz ovoga članka provode istodobno.

Ovrha radi isporuke zamjenjivih stvari koje se nalaze kod dužnika ili treće osobe

Članak 196.

Ako je ovršnom ispravom utvrđena obveza na isporuku određene količine zamjenjivih stvari koje se nalaze kod dužnika ili treće osobe, ovrha se provodi na način propisan za predaju određenih stvari.

Ovrha kada zamjenjive stvari nisu nađene niti kod dužnika niti kod treće osobe

Članak 197.

Ako zamjenjive stvari nisu nađene niti kod dužnika niti kod treće osobe, ovrha će se provesti uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 195. ovoga zakona.

Ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vrijednosti zamjenjivih stvari, povjeritelj može zatražiti od Suda novu procjenu i naložiti dužniku plaćanje razlike u vrijednosti, u kojem slučaju se primjenjuju odredbe članka 195. ovoga zakona i stavka 10. ovoga članka.

Pravo na naknadu štete

Članak 198.

Odredbama ovoga poglavlja ne dira se u pravo povjeritelja da u parnici traži od dužnika naknadu štete nastalu time što mu predaja, odnosno isporuka stvari nije izvršena.

XVIII - OVRHA RADI ISPRAŽNJENJA I PREDAJE NEPOKRETNOSTI

Način provedbe ovrhe

Članak 199.

Ovrha radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sudski izvršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nepokretnosti, predaje istu u posjed povjeritelju.

Ispražnjenju i predaji nepokretnosti može se pristupiti po isteku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi dužniku i prije njegove pravomoćnosti. Ako se dostava dužniku nije mogla uredno obaviti na posljednjoj poznatoj adresi niti na način predviđen u odredbama članka 8. st. 1. i 2. ovoga zakona, Sud će mu bez odgađanja postaviti privremenog zastupnika, kojemu će se rješenje dostaviti.

Ako je to potrebno, Sud će protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe izreći novčanu kaznu.

Na zahtjev Suda, policija i služba socijalne zaštite dužni su pružiti svu potrebnu pomoć u provedbi radnji iz stavka 1. ovoga članka.

Pri provedbi ovrhe primijenit će se odredbe članka 38. ovoga zakona.

Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe dužan je osigurati povjeritelj na zahtjev sudskog izvršitelja, koji mora biti priopćen najkasnije osam dana prije provedbe ovrhe.

Uklanjanje pokretnih stvari

Članak 200.

Pokretne stvari, koje su uklonjene s nepokretnosti, predaju se dužniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva.

Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije nazočna nijedna osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih ta osoba neće primiti, stvari se predaju na čuvanje drugoj osobi, na trošak dužnika. Povjeritelj je dužan

osigurati drugu osobu kojoj će se predati uklonjene stvari, a može i sam preuzeti stvari dužnika na čuvanje.

Uklonjene stvari predaje na čuvanje drugoj osobi ili povjeritelju sudski izvršitelj, na temelju zaključka Suda. Sud može naknadno zaključkom odrediti da se stvari povjere nekoj trećoj osobi, umjesto onoj kojoj su predane.

O predaji drugoj osobi i o troškovima čuvanja Sud izvješćuje dužnika ostavljajući mu primjereni rok u kojemu može zatražiti predaju stvari nakon što nadoknadi troškove čuvanja i istodobno će ga upozoriti da će, nakon proteka određenog roka, stvari biti prodane i da će se iz prodajne cijene namiriti troškovi čuvanja i prodaje stvari.

Prodaja pokretnih stvari

Članak 201.

Sud će, po službenoj dužnosti, odrediti prodaju stvari za račun dužnika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne nadoknadi troškove čuvanja.

Dio cijene postignut prodajom, koji preostane nakon podmirenja troškova čuvanja i prodaje stvari, polaže se kod Suda, u korist dužnika.

Prodaja stvari obavlja se po odredbama ovoga zakona o ovrsi na pokretnim stvarima.

Ovrha radi naplate troškova postupka

Članak 202.

Povjeritelj može u prijedlogu za ovrhu zatražiti da se zajedno s ovrhom radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti odredi ovrha na dužnikovim pokretnim stvarima, koje treba ukloniti s nepokretnosti radi naplate troškova ovršnog postupka.

Ovrha iz stavka 1. ovoga članka određuje se i provodi po pravilima o ovrsi na dužnikovim pokretnim stvarima radi naplate novčanog potraživanja.

XIX - OVRHA RADI OSTVARENJA POTRAŽIVANJA NA RADNJU, TRPLJENJE ILI NEČINJENJE

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obavati i druga osoba

Članak 203.

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju, koju može obaviti i druga osoba, provodi se tako da Sud ovlašćuje povjeritelja da, na trošak dužnika, povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

U prijedlogu za ovrhu povjeritelj može predložiti da Sud rješenjem naloži dužniku da unaprijed položi kod Suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova, koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili povjeritelja. Visinu iznosa Sud određuje po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje, koji uz prijedlog za ovrhu priloži povjeritelj.

Ako se naknadno utvrdi da je temeljem rješenja iz stavka 2. ovoga članka pribavljeno od dužnika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnog postupka, Sud će, na dužnikov prijedlog, razliku vratiti dužniku, odnosno naložiti povjeritelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspolaganje.

Temeljem rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se predložiti ovrha prije njegove pravomoćnosti, a temeljem rješenja iz stavka 3. ovoga članka tek po njegovoj pravomoćnosti.

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo dužnik

Članak 204.

Ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo dužnik, Sud će rješenjem o ovrsi odrediti dužniku primjereni rok za ispunjenje obveze.

Rješenjem o ovrsi Sud će istodobno zaprijetiti dužniku, a i odgovornoj osobi u pravnoj osobi da će im izreći novčanu kaznu u određenom iznosu, ako u određenom roku ne ispune obvezu.

Dužniku i odgovornoj osobi u pravnoj osobi može se izreći prva novčana kazna u iznosu od 500 KM do 3000 KM, a pravnoj osobi u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM ovisno o ekonomskoj snazi dužnika.

Ako dužnik u određenom roku ne ispuni obvezu, Sud će, na prijedlog povjeritelja, rješenjem izreći novčanu kaznu, kojom je zaprijetio, i odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona ranija.

Sud će dužniku i odgovornim osobama u pravnoj osobi izricati novčane kazne i prijetiti novim, određujući daljnje rokove za ispunjavanje obveze, sve dok ukupni zbir izrečenih novčanih kazni ne dostigne desetorostruki iznos prve izrečene kazne.

Ako dužnik ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen odlukom Suda, ta će se kazna zamijeniti zatvorskom kaznom i izvršiti po propisima kaznenog prava.

Pri odmjeravanju visine novčane kazne, u propisanim granicama, Sud će voditi računa o značenju radnje koju je dužnik bio dužan izvršiti, kao i o drugim okolnostima slučaja.

Dužnik, koji je ispunio svoju obvezu u roku koji mu je Sud odredio, dužan je bez odgađanja o tome izvijestiti Sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome (ovjerena pisana izjava povjeritelja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog ovršitelja o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskog vještaka da je radnja obavljena, predaja djela koje je radnjom učinjeno u sudski depozit), u suprotnom, smatrat će se da radnja nije obavljena.

Ako radnja koju može obaviti samo dužnik ne ovisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenog umjetničkog djela i sl.), povjeritelj nema pravo tražiti ovrhu iz stavka 1. ovoga članka, već samo naknadu štete.

Dužnik i druga osoba iz stavka 2. ovoga članka mogu izjaviti priziv protiv rješenja o izricanju novčane kazne i rješenja o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom, u roku od tri dana od dana primitka rješenja.

Odredbe ovoga članka o izricanju novčane kazne i zamjeni ove kazne zatvorskom kaznom neće se primjenjivati ako je dužnik Bosna i Hercegovina, Federacija BiH, Republika Srpska, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kantoni-županije, grad, općine i upravne organizacije, te organi ovih pravnih osoba. Ako ovi izvršitelji ne postupe po rješenju iz stavka 1. ovoga članka, može se zahtijevati samo naknada štete.

Ovrha radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje

Članak 205.

Ako je na temelju ovršne isprave dužnik dužan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se uzdržavati od njezinog poduzimanja, Sud će, na prijedlog povjeritelja, rješenjem naložiti dužniku da se ponaša sukladno svojoj obvezi i zaprijetiti mu novčanom kaznom ili kaznom zatvora ako se nastavi ponašati suprotno svojoj obvezi. U pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi dužnik može osporiti tvrdnju povjeritelja da se ponašao suprotno svojoj obvezi iz ovršne isprave, a Sud može, po potrebi, u povodu pravnog lijeka odrediti ročište radi izvođenja dokaza i saslušanja stranaka.

Povjeritelj je dužan podnijeti prijedlog da se dužniku izrekne novčana kazna ili kazna zatvora zato što se i nakon naloga Suda ponašao suprotno svojoj obvezi, u roku od petnaest dana od saznanja za takvo ponašanje, a najkasnije u roku jedne godine od povrede obveze.

Sud će, na prijedlog povjeritelja, izricati dužniku novčane kazne ili kazne zatvora i prijetiti mu novim kaznama sve dok se ne prestane ponašati suprotno svojoj obvezi. Ukupno trajanje kazni zatvora, kojima se zamjenjuju izrečene novčane kazne u povodu iste ovršne isprave, ne može preći šest mjeseci.

Prijedlog za izricanje pojedine novčane kazne ili kazne zatvora povjeritelj može povući sve do pravomoćnosti odluke o izricanju tih kazni i smatrat će se kao da on nije podnesen, a troškove postupka izazvane povučenim prijedlogom snosi povjeritelj, osim ako se stranke nisu drukčije sporazumjele.

Kada se novčana kazna izriče pravnoj osobi, Sud će izreći novčanu kaznu i odgovornim osobama u pravnoj osobi ako utvrdi da su svojom radnjom ili propustom doveli do ponašanja dužnika suprotno obvezi iz ovršne isprave.

Sud će, na prijedlog povjeritelja, rješenjem naložiti dužniku da da osiguranje za štetu, ako povjeritelj učini vjerojatnim da bi štetu pretrpio time što bi se dužnik i dalje ponašao suprotno svojoj obvezi. Visinu i trajanje osiguranja, prema okolnostima slučaja, određuje Sud.

Ovrha radi uspostave pređašnjeg stanja

Članak 206.

Ako je zbog ponašanja dužnika suprotno obvezi iz ovršne isprave nastala promjena koja nije sukladna pravu povjeritelja, Sud će ovlastiti povjeritelja, na njegov prijedlog, da sam ili uz pomoć sudskog izvršitelja, uspostavi pređašnje stanje na trošak i opasnost dužnika.

U pogledu polaganja iznosa potrebnog za podmirenje troškova za uspostavu pređašnjeg stanja i određivanje konačne visine tih troškova, primjenjuju se odredbe o troškovima za ovrhu radnje koju može, pored dužnika, obaviti i druga osoba.

Ako je do promjena iz stavka 1. ovoga članka došlo nakon nastanka ovršne isprave, Sud će postupiti po odredbama stavka 1. ovoga članka tek pošto utvrdi da je do promjene došlo zbog ponašanja dužnika.

Ponovno smetanje posjeda

Članak 207.

Ako je na temelju ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je dužnik dragovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učinio smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od ranijeg, Sud će, na prijedlog povjeritelja, na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće potraživanje, donijeti novo rješenje o ovrsi, radi uspostave pređašnjeg stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti dužniku izricanjem novčane kazne ako ponovno učini smetanje posjeda, u kojem slučaju će se primijeniti odredbe članka 205. ovoga zakona.

Prijedlog za ovrhu, iz stavka 1. ovoga članka, povjeritelj može podnijeti u roku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenog smetanja.

Pravo na naknadu štete

Članak 208.

Odredbama ovoga poglavlja ne dira se u pravo povjeritelja da u parnici traži naknadu štete koja mu je nanesena time što se dužnik ponašao suprotno svojoj obvezi utvrđenoj u ovršnoj ispravi.

XX - OVRHA RADI VRAĆANJA ZAPOSLENIKA NA RAD, ODNOSNO U SLUŽBU

Način provedbe ovrhe

Članak 209.

Ovrha na temelju ovršne isprave, kojom je dužniku naloženo da povjeritelja vrati na rad, odnosno u službu, provodi se primjenom odgovarajućih odredaba ovoga zakona.

Rok za podnošenje prijedloga za ovrhu

Članak 210.

Prijedlog za ovrhu iz članka 209. ovoga zakona može se podnijeti u roku od trideset dana od dana kada je povjeritelj stekao pravo da taj prijedlog podnese.

Naknada plaće u slučaju vraćanja zaposlenika na rad

Članak 211.

Povjeritelj, koji je podnio prijedlog da bude vraćen na posao, odnosno u službu, može predložiti da Sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je dužnik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka ovršnog postupka.

Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima djelovanje rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze dužnika i djelovanje rješenja o ovrsi i može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti.

Dužnik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na temelju kojih je doneseno.

Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi povjeritelj ostvario da je bio na radu, a obuhvata i plaćanje poreza te drugih davanja temeljem plaće.

XXI - OVRHA UPISIVANJEM PRAVA U JAVNU KNJIGU

Način provedbe ovrhe

Članak 212.

Na temelju ovršne isprave, kojom je utvrđena obveza upisa u javnu knjigu, Sud određuje da se u javnoj knjizi obavi odgovarajući upis, koji se provodi po službenoj dužnosti.

Upis prava vlasništva kada dužnik nije upisan kao vlasnik

Članak 213.

Kada dužnik nije upisan kao vlasnik nepokretnosti, upis prava vlasništva povjeritelja na toj nepokretnosti može se obaviti ako povjeritelj, uz prijedlog za ovrhu, podnese dokaz sukladno zemljišnoknjižnim pravilima, da je pravni prethodnik dužnika osoba koja je upisana kao vlasnik.

Upis drugoga prava kada dužnik nije upisan kao vlasnik

Članak 214.

Kada je povjeritelj ovršnom ispravom ovlašten tražiti u odnosu na dužnika upis založnog ili nekog drugog prava na nepokretnosti, osim prava vlasništva, povjeritelj može u prijedlogu za ovrhu zahtijevati da se pravo vlasništva upiše na dužnika, a zatim da se obavi upis njegovog prava, ako podnese dokaz, sukladno zemljišnoknjižnim pravilima, da je dužnik stekao pravo vlasništva na toj nepokretnosti.

XXII - OVRHA DIOBOM STVARI

Fizička dioba

Članak 215.

Fizičku diobu zajedničke stvari Sud će odrediti ako je takva dioba predviđena ovršnom ispravom.

Pojedine radnje provedbe fizičke diobe poduzima, prema okolnostima slučaja, sudac pojedinac ili sudski izvršitelj.

Sud će pozvati sudionike da budu nazočni provedbi diobe, a u slučaju potrebe, odredit će i vještačenje.

Dioba prodajom

Članak 216.

Ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ovim zakonom za ovrhu na pokretnoj stvari ili nepokretnosti, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju.

Određivanje načina diobe rješenjem Suda

Članak 217.

Sud pred kojim teče ovršni postupak odlučuje, po pravilima imovinskog prava, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako ovršnom ispravom način diobe nije određen niti su se stranke o tome sporazumjele.

Dioba će se obaviti prodajom ako se u ovršnom postupku utvrdi da fizička dioba, određena ovršnom ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.

Ako nije moguća ni dioba prodajom, suvlasnici mogu, nakon obustave ovršnog postupka, tužbom zahtijevati diobu isplatom svojega suvlasničkog udjela, po propisima o vlasničko-pravnim odnosima.

Troškovi postupka

Članak 218.

Troškove provedbe ovrhe po odredbama ovoga poglavlja snose svi sudionici srazmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari.

Stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih je nadoknaditi onim strankama koje su ih imale.

XXIII - OSTVARENJE POTRAŽIVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE

Bezuvjetno potraživanje

Članak 219.

Ako je dužnik odlukom, koja ima svojstvo ovršne isprave, obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao pravomoćnošću te odluke.

Ako je dužnik sudskim ili upravnim poravnanjem obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao danom dospjelosti njegove obveze.

Uvjetno potraživanje

Članak 220.

Ako ispunjenje potraživanja na davanje izjave volje ovisi o ispunjenju neke obveze povjeritelja ili nekog drugog uvjeta, smatra se da je dužnik dao izjavu volje kada povjeritelj ispuni svoju obvezu ili kada bude ispunjen neki drugi uvjet.

TREĆI DIO OSIGURANJE

I - OPĆE ODREDBE

Primjena odredaba o ovrsi

Članak 221.

Na osiguranje potraživanja prema ovom dijelu zakona, na odgovarajući način, primjenjuju se odredbe Zakona o ovrsi radi ostvarenja potraživanja.

Sredstva osiguranja

Članak 222.

Kao sredstva osiguranja mogu se odrediti samo sredstva predviđena ovim ili drugim zakonom.

Mjerodavnost za određivanje

osiguranja po službenoj dužnosti

Članak 223.

Za određivanje i provedbu osiguranja po službenoj dužnosti mjerodavan je Sud, koji je mjerodavan po prijedlogu predlagatelja osiguranja, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

II - OSIGURANJE PRINUDNIM ZASNIVANJEM ZALOŽNOG PRAVA NA NEPOKRETNOSTI

Pretpostavke zasnivanja

Članak 224.

Na temelju ovršne isprave kojom je utvrđeno novčano potraživanje, predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje toga potraživanja zasnivanjem založnog prava na nepokretnosti protivnika osiguranja.

Način zasnivanja založnog prava

Članak 225.

Na nepokretnosti upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva se uknjižbom.

Pri uknjižbi založnog prava, u zemljišnoj će se knjizi naznačiti ovršnost potraživanja, radi čijeg osiguranja je uknjižba određena.

Ako je predlagatelj osiguranja, prije nego što je potraživanje postalo ovršno, već stekao na temelju ugovora založno pravo za to potraživanje na istoj nepokretnosti ili je založno pravo predbilježeno, Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti da se u zemljišnoj knjizi zabilježi ovršnost potraživanja.

Ako protivnik osiguranja nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nepokretnosti, predlagatelj osiguranja dužan je uz prijedlog dostaviti ispravu podobnu za upis prava vlasništva protivnika osiguranja.

Djelovanje uknjižbe i zabilješke

Članak 226.

Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti potraživanja imaju takvo djelovanje da se ovrha na toj nepokretnosti može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nepokretnost kasnije stekla.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ovrha na nepokretnosti odredit će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave, na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršnosti te izvoda iz zemljišne knjige iz kojega proizilazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnog prava i zabilježbe ovršnosti.

III - SUDSKO OSIGURANJE NA TEMELJU SPORAZUMA STRANAKA

Sudsko osiguranje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na temelju sporazuma stranaka

Prijedlog za osiguranje

Članak 227.

Radi osiguranja novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja stjecanjem založnog prava na određenim predmetima osiguranja, predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja mogu suglasno tražiti od Suda da odredi i provede u korist predlagatelja osiguranja:

1. uknjižbu založnog prava na nepokretnosti protivnika osiguranja;

2. pljenidbu nepokretnosti koje nisu upisane u zemijišne knjige po pravima po kojima se provodi ovrha radi naplate novčanog potraživanja na tim nepokretnostima;

3. pljenidbu pokretnih stvari protivnika osiguranja;

4. pljenidbu novčanog potrživanja protivnika osiguranja;

5. pljenidbu dijela primanja protivnika osiguranja temeljem ugovora o radu ili službi;

6. pljenidbu dijela mirovine, invalidnine ili naknade izgubljene zarade;

7. pljenidbu potraživanja koje protivnik osiguranja ima na računu kod banke ili na štednoj knjižici;

8. pljenidbu potraživanja da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nepokretnost;

9. pljenidbu drugih imovinskih, odnosno materijalnih prava;

10. pljenidbu isprava o dionici i drugih papira od vrijednosti, te njihovo povjeravanje na čuvanje;

11. pljenidbu dionica za koje nije izdana isprava o dionici te udjela, odnosno poslovnih udjela u trgovačkim društvima.

Ročište u povodu prijedloga i sporazum stranaka

Članak 228.

Na prijedlog jedne ili obiju stranaka, Sud će odrediti ročište, na kojemu će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju potraživanja predlagatelja osiguranja i vrijeme njegovog dospijeća, te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja iz članka 227. ovoga zakona u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura to novčano potraživanje zasnivanjem založnoga prava. U sporazumu stranke mogu utvrditi i vrijednost predmeta osiguranja, koja će u ovršnom postupku biti temelj za utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegovog unovčenja.

Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz stavka 1. ovoga članka ima snagu sudskog poravnanja.

Stranke mogu osigurati i nenovčano potraživanje predlagatelja osiguranja tako da u sporazumu iz stavka 1. ovoga članka utvrde njegovu novčanu protuvrijednost. Osiguranje će se odrediti i provesti radi osiguranja novčane protuvrijednosti nenovčanog potraživanja potraživanja. Ako stranke u sporazumu iz stavka 1. ovoga članka drukčije ne odrede, nenovčano potraživanje ne prestaje zaključenjem toga sporazuma.

Nakon dospjelosti nenovčanog potraživanja iz stavka 3. ovoga članka, predlagatelj osiguranja može, po svom izboru, tražiti ovrhu radi osiguranja nenovčanog potraživanja ili ovrhe radi naplate njezine nenovčane protuvrijednosti. Ako se u postupku ovrhe radi naplate novčane protuvrijednosti nenovčanog potraživanja predlagatelj osiguranja makar i djelomično namiri, prestaje u cijelosti njegovo nenovčano potraživanje i smatrat će se da predlagatelj osiguranja ima prema protivniku samo novčano potraživanje koje odgovara nenamirenom dijelu novčane protuvrijednosti nenovčanog potraživanja.

Određivanje i provedba osiguranja

Članak 229.

Na temelju sporazuma iz članka 228. ovoga zakona, Sud će rješenjem odrediti mjere osiguranja iz članka 227. ovoga zakona i poduzeti sve potrebne radnje radi njihove provedbe, sukladno odredbama ovoga zakona o ovršnim radnjama kojima se u ovrsi radi naplate novčanog potraživanja stječe založno pravo na određenim predmetima ovrhe.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ima važnost rješenja o osiguranju. Provedbom radnji osiguranja iz stavka 1. ovoga članka predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na određenom predmetu osiguranja.

Određivanje i provedba ovrhe

Članak 230.

Na prijedlog predlagatelja osiguranja, Sud će rješenjem, kada utvrdi da je sporazum stranaka iz članka 228. ovoga zakona postao ovršan, radi namirenja osiguranog novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja odrediti i provesti ovrhu na predmetima protivnika osiguranja na kojima je, na temelju sporazuma stranaka, stečeno založno pravo, prema odredbama ovoga zakona o ovrsi na stvarima, odnosno pravima dužnika.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ima važnost rješenja o ovrsi.

Zabilježba ovrhe na nepokretnosti ima pravno djelovanje od dana uknjižbe založnog prava na nepokretnosti u postupku osiguranja.

U postupku ovrhe radi naplate novčanog potraživanja, osiguranog založnim pravom prema odredbama ovoga poglavlja, radnje kojima je založno pravo stečeno neće se ponavljati već će imati pravno djelovanje od dana stjecanja založnog prava u postupku osiguranja.

U ovršnom postupku iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga zakona o zaštiti dužnika, o izuzeću od ovrhe i o ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe.

Osiguranje stjecanjem založnog prava na stvarima i pravima drugih osoba

Članak 231.

Ako je druga osoba suglasna da se na njezinoj stvari ili pravu zasnuje založno pravo radi osiguranja novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja, ta će se osoba pozvati na ročište iz članka 228. ovoga zakona, a Sud će u zapisnik s toga ročišta, u sporazum stranaka o osiguranju, unijeti i njegovu izjavu o toj suglasnosti.

Potpisani zapisnik iz stavka 1. ovoga članka ima važnost sudskog poravnanja i prema osobi koja je suglasna da se na njezinoj stvari ili pravu zasnuje založno pravo.

Založno pravo na predmetu treće osobe stječe se na način na koji se stječe na predmetu protivnika osiguranja.

Na temelju zapisnika iz stavka 1. ovoga članka, predlagatelj osiguranja može radi naplate osiguranog potraživanja izravno predložiti ovrhu protiv osobe iz te odredbe na predmetu na kojem je, radi osiguranja njegovog potraživanja, zasnovano založno pravo.

IV - OSIGURANJE PRETHODNOM OVRHOM

Pretpostavke za određivanje ovrhe

Članak 232.

Radi osiguranja nenovčane ovrhe koja se ne može osigurati predbilježbom u javnoj knjizi, Sud može, na temelju presude donesene u parničnom postupku, odrediti prethodnu ovrhu ako povjeritelj učini vjerojatnom opasnost da bi se zbog odgađanja ovrhe, dok presuda ne postane ovršna, ovrha onemogućila ili znatno otežala te ako da osiguranje za štetu koju bi dužnik mogao pretrpjeti zbog takve ovrhe.

Postupak u povodu prijedloga za prethodnu ovrhu

Članak 233.

Prije nego što odluči o prijedlogu povjeritelja, Sud će održati ročište radi rasprave o prijedlogu i osiguranju.

Ako se stranke o tome ne sporazumiju, Sud će, ako prihvati prijedlog za ovrhu, po slobodnoj ocjeni odrediti visinu osiguranja i rok u kojemu ono treba biti dano, te sve dok osiguranje ne bude dano, ne može se započeti s provedbom ovrhe.

Ako osiguronje ne bude dano u određenom roku, Sud će obustaviti ovrhu.

Ako to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, Sud može odrediti ovrhu i visinu osiguranja, te započeti s provedbom ovrhe čim osiguranje bude položeno, i prije nego što dužniku omogući da se o prijedlogu izjasni.

Na zahtjev dužnika, koji učini vjerojatnim da bi zbog ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, Sud može odbiti prijedlog za ovrhu ili njezino odbijanje uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja u određenom roku. Ako ovršenik ne da osiguranje u određenom roku, Sud će donijeti rješenje o ovrsi.

U povodu prigovora dužnika, kojemu nije omogućeno da se prethodno izjasni o prijedlogu povjeritelja, Sud može obustaviti ovrhu ako bi njezinom provedbom dužniku mogla biti nanesena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, ili obustavu uvjetovati davanjem osiguranja u određenom roku. Ako dužnik ne da osiguranje u roku, smatrat će se da je odustao od svojega prigovora.

V - OSIGURANJE PRETHODNIM MJERAMA

Pretpostavke za određivanje prethodne mjere

Članak 234.

Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčanog potraživanja na temelju:

1. odluke Suda ili upravnog organa koja nije postala ovršna;

2. poravnanja zaključenog pred Sudom ili upravnim organom, ako potraživanje koje je u njoj utvrđeno još uvijek nije dospjela.

Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje potraživanja.

Pretpostavljena opasnost

Članak 235.

Smatrat će se da opasnost, u smislu odredbe članka 234. ovoga zakona, postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju:

1. platnog naloga odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv koje je pravovremeno podnesen prigovor;

2. presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu, protiv koje je dopušteno ponavljanje kaznenog postupka;

3. odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu;

4. presude na temelju priznanja, protiv koje je izjavljen priziv;

5. poravnanja iz članka 234. stavka 1. točke 2. ovoga zakona koja se pobija na način previđen zakonom.

U slučaju iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka, Sud može, na prijedlog protivnika osiguranja, prethodnu mjeru uvjetovati davanjem osiguranja od strane predlagatelja osiguranja za štetu koju bi protivnik osiguranja mogao pretrpjeti njezinim određivanjem.

Osiguranje potraživnja čije rate nisu dospjele

Članak 236.

Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele rate potraživanja temeljem zakonskog izdržavanja, potraživanja temeljem naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davatelja izdržavanja i potraživanja temeljem naknade štete zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, određuje se samo za rate koje će dospjeti u jednoj godini.

U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pretpostavlja se da opasnost postoji ako se protiv protivnika osiguranja već morala voditi ovrha radi naplate dospjele rate ili je takva ovrha predložena.

Vrste prethodnih ovjera

Članak 237.

Kao prethodne mjere Sud može odrediti:

1. predbilježbu založnog prava na nepokretnosti protivnika osiguranja ili na pravu uknjiženom na nepokretnosti;

2. koju od mjera osiguranja iz članka 227. toč. 2. do 10. ovoga zakona;

3. zabranu banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegovog računa novčani iznos, za koji je određena prethodna mjera.

Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti, s obzirom na okolnosti slučaja, dvije ili više prethodnih mjera, ako je to potrebno, a može, ako su za to ispunjeni uvjeti predviđeni ovim zakonom, uz prethodnu mjeru odrediti i neku privremenu mjeru.

Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banke, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osiguranog potraživanja.

Prodaja zaplijenjenih pokretnih stvari i prijenos potraživanja protivnika osiguranja

Članak 238.

Sud će odrediti prodaju zaplijenjenih pokretnih stvari, koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnog pada cijene tih stvari.

Prodaja popisanih stvari obavit će se po odredbama ovoga zakona o ovrsi na pokretnim stvarima.

Ako je prethodna mjera određena pljenidbom potraživanja, Sud može, na prijedlog predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlagatelja osiguranja prenese zaplijenjeno potraživanje radi naplate ili drukčijeg ostvarenja, u slučaju u kojemu postoji opasnost da se to potraživanje, zbog zakašnjenja u njezinom ostvarenju, neće moći naplatiti ili drugačije ostvariti pravo na regres prema trećoj osobi.

Iznos koji se dobije prodajom pokretnih stvari ili naplatom potraživanja čuvat će se u sudskom depozitu dok se ne obustavi prethodna mjera ili dok predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, a najduže trideset dana pošto potraživanje postane ovršno. Druge koristi, dobivene ostvarenjem potraživanja, položit će se u sudski depozit ako je to moguće, ili će se na drugi način odrediti njihovo čuvanje do obustave prethodne mjere, odnosno dok predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, ali najduže trideset dana pošto potraživanje postane ovršno.

Rješenje o određivanju prethodne mjere

Članak 239.

U rješenju, kojim se određuje prethodna mjera moraju, uz ostalo, biti naznačeni iznos potraživanja koje se osigurava, s kamatama i troškovima, mjera osiguranja i vrijeme za koje se ona određuje.

Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije nego što odluka, na temelju koje je određena prethodna mjera, postane ovršna, Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja podnesenog Sudu, prije isteka vremena za koje je mjera određena, produljiti to vrijeme, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.

Rješenje o određivanju prethodne mjere mora biti obrazloženo.

Ukidanje prethodne mjere

Članak 240.

Sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

1. ako protivnik osiguranja položi Sudu dužni iznos potraživanja koji se osigurava, s kamatama i troškovima;

2. ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja o određivanju prethodne mjere već bilo naplaćeno ili dovoljno osigurano;

3. ako je pravomoćno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili da je prestalo;

4. ako odluka, na temelju koje je prethodna mjera određena, bude ukinuta u povodu pravnog lijeka, odnosno ako sudsko poravnanje, na temelju kojega je prethodna mjera određena, bude stavljeno izvan snage.

Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako, u roku od petnaest dana od dana proteka vremena za koje je prethodna mjera određena, ne bude udovoljeno uvjetima za prinudnu ovrhu.

U slučajevima iz stavka 1. toč. 2., 3. i 4., te stavka 2. ovoga članka troškove prouzročene određivanjem i provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja dužan je nadoknaditi protivniku osiguranja.

U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka protivnik osiguranja može protiv predlagatelja osiguranja tražiti naknadu štete u postupku osiguranja najkasnije u roku od trideset dana od završetka postupka, a nakon toga u parnici.

U postupku osiguranja postojanje i visinu štete iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje Sud rješenjem, na prijedlog protivnika osiguranja.

Priziv protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka zadržava njegovu ovrhu.

Obustava u slučaju da predlagatelj osiguranja ne traži ovrhu

Članak 241.

Ako se pretpostavke za ovrhu radi naplate osiguranog potraživanja ispune prije proteka vremena za koje je određena prethodna mjera, Sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje, ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u roku od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta.

VI - PRIVREMENE MJERE

1) Opće odredbe

Prijedlog za određivanje privremene mjere

Članak 242.

Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezinog trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prinudno ostvariti i predmet osiguranja uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrijepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Rješenje o određivanju privremene mjere

Članak 243.

U rješenju o određivanju privremene mjere Sud će, ako je to potrebno s obzirom na vrstu mjere i cilj koji se njome treba postići, odrediti, na prijedlog predlagatelja osiguranja, i sredstva kojima će se ona prinudno ostvariti, te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga zakona o određivanju sredstava i predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.

Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane, koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere, potrebno naknadno odrediti sredstva prinude iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se, na temelju već izrečenih naloga ili zabrana, odrede ta sredstva.

Rješenje o određivanju privremene mjere ima djelovanje rješenja o ovrsi.

Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o rješenju o ovrsi.

Rješenje iz st. 1. i 2. ovoga članka mora biti obrazloženo.

U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti, Sud će, na odgovarajući način, primijeniti odredbe st. 1. do 4. ovoga članka.

Dopustivost privremene mjere

Članak 244.

Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih potraživanja.

Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići isti cilj osiguranja.

2.) Privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 245.

Privremena mjera radi osiguranja novčanog potraživanja može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu potraživanja, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se potraživanje imalo ostvariti u inozemstvu.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčanog potraživanja

Članak 246.

Radi osiguranja novčanog potraživanja može se odrediti svaka mjera kojom se postiže cilj takvog osiguranja, a osobito:

1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretne stvari, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi;

2. oduzimanje i polaganje gotovog novca, papir od vrijednosti i sl. u Sud;

3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nepokretnosti ili stvarnih prava koja su na nepokretnosti uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu;

4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dragovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim potraživanjima;

5. nalog banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikovog računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo.

Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenim dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu Suda.

Otuđenje i opterećenje pokretnih stvari iz stavka 1. točka 1. ovoga članka, koje protivnik osiguranja izvrši protivno zabrani, bez pravnoga su djelovanja osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenog stjecatelja.

Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točka 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svojega potraživanja kada ono postane ovršno na nepokretnosti uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nepokretnosti, na koje se zabrana odnosi bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba, na temelju dragovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja, stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrha na nepokretosti, odnosno pravu uknjiženosti na nepokretnosti predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nepokretnosti, odnosno nositelj stvarnog prava uknjiženog na nepokretnosti na temelju ovršne isprave, kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđeno njegovo potraživanje, radi osiguranja zbog kojega je zabrana zabilježena, te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo na nepokretnosti, odnosno pravo na nepokretnost, nakon zabilježbe zabrane.

Djelovanje zabrana iz stavka 1. toč. 4. i 5. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika protivnika osiguranja, odnosno banke tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno zabrani. Predlagateiju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim pravilima obligacionog prava o zabranjenim radnjama.

3.) Privremene mjere radi osiguranja nenovčanog potraživanja

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 247.

Radi osiguranja nenovčanog potraživanja može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svojega potraživanja, zatim:

1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje potraživanja osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

Odredbe članka 245. st. 2. i 3. ovoga zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih potraživanja.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih potraživanja

Članak 248.

Radi osiguranja nenovčanih potraživanja može se odrediti svaka mjera kojom se postiže cilj takvog osiguranja, a naročito:

1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnih stvari na koje je upravljeno potraživanje, njihovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi;

2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, osnivačkog i drugih udjela, na koja su upravljena potraživanja, uz zabilježbu zabrane li knjigu dionica, a po potrebi i u sudskom registru; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima temeljem takvih dionica, odnosno udjela; povjeravanje dionica ili udjela na upravu trećoj osobi;

3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljeno potraživanje, uz povjerenje uprave tim pravima trećoj osobi;

4. zabrana otuđenja i opterećenja nepokretnosti na koju je upravljeno potraživanje ili stvarnih prava upisanih na nepokretnosti na koje je upravljeno potraživanje, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu, oduzimanje nepokretnosti i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi;

5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju drugu nenovčanu radnju na koju je upravljeno potraživanje;

6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljeno potraživanje;

7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretne stvari ili nepokretnosti ili da bi se održalo postojeće stanje stvari;

8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja, koje se kod njega nalaze i na koje se potraživanje odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi;

9. ovlast predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi uspostave pređašnjeg stanja;

10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad, plaćanje naknade za vrijeme radnog spora, ako je to nužno za njegovo izdržavanje i izdržavanje osobe, koju je po zakonu dužan izdržavati.

Ako je to nužno radi sprečavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, Sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenim dostavom osobi koje se tiču, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu Suda ili drugom upisniku.

Djelovanje zabilježbe zabrane iz stavka 1. točka 4. ovoga članka je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dragovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja neka prava na nepokretnosti ili pravu na njoj upisanom samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarivanja potraživanja za čije je osiguranje zabilježba upisana.

Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja potraživanja za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla odreženo pravo na nepokretnosti ili pravu upisanom na nepokretnosti na temelju dragovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svojega prava utvrđenog ovršnom ispravom.

Djelovanje zabrane iz stavka 1. ovoga članka, osim one iz točke 4. ovoga članka je u tome što osobe kojima je zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijele time što su, nakon dostave zabrane, postupile protivno zabrani. Osobe, kojima je zabrana izrečena, mogu se osloboditi svoje odgovornosti tako da polože u Sud predmete na koje se zabrana odnosi ako su za to podesni, ili tako da ih predaju čuvaru iii upravitelju kojega na njihov prijedlog odredi Sud.

Odredbe članka 246. st. 3., 4. i 5. ovoga zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na privremene mjere radi osiguranja nenovčanog potraživanja.

(4) Zajedničke odredbe

Osiguranje umjesto privremene mjere

Članak 249.

Predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određenog osiguranja od strane protivnika osiguranja.

Davanje osiguranja umjesto privremene mjere može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja što ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom prijedlogu ne odluči.

Ako protivnik osiguranja da osiguranje, Sud će obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

Osiguranje kao uvjet za određivanje privremene mjere

Članak 250.

Sud može, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti privremenu mjeru i kada nije učinio vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je Sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, Sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

Sud može, na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti po odredbi stavka 1. ovoga članka i kada je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnosti. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost da je protivnik osiguranja zatražio davanje osiguranja ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok se ne odluči o njegovom prijedlogu.

Osiguranje se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja može u postupku osiguranja zatražiti naknadu štete.

Određivanje više privremenih mjera

Članak 251.

Sud može, s obzirom na okolnosti, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.

Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, Sud će odrediti onu koja je najprikladnija da bi se ostvario cilj osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, Sud će odrediti onu koja je najmanje teška za protivnika osiguranja.

Vrijeme za koje se određuje privremena mjera

Članak 252.

U rješenju, kojim se određuje privremena mjera, odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka i rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu, odnosno prijedlog za pokretanje drugog postupka, radi opravdanja mjere.

Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je privremena mjera određena.

Pravni lijekovi

Članak 253.

Odredbe ovog zakona o prizivu i prigovoru protiv rješenja o ovrsi na odgovarajući se način primjenjuju i u postupku osiguranja privremenom mjerom.

Ukidanje privremene mjere

Članak 254.

Ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, Sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

Na prijedlog protivnika osiguranja, postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.

Naknada štete protivniku osiguranja

Članak 255.

Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neutemeljena ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neutemeljena ili koju predlagateij osiguranja nije opravdao, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 233. ovoga zakona.

Primjena odredaba o osiguranju privremenim mjerama

Članak 256.

U postupku osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 239. i članka 240. st. 2. do 4. ovoga zakona.

DIO ČETVRTI PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanje na snagu Zakona

Članak 257.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH".