Za sigurnost djece - SOS-Dječje selo Hrvatska...skupina, osobito u situacijama siromaštva,...

Za sigurnost djeceStandardi za zaštitu djece

Sastavila Koalicija za sigurnost djece (Keeping Children Safe Coalition)

Sadržaj

Izjava o opredjeljenju za zaštitu djece 2

Uvodna riječ 3

Predgovor 4

Uvod 6

1. standard: Službeni dokument o sigurnosti djece 8

2. standard: Primjena politike u praksi 10

3. standard: Sprječavanje stradavanja djece 12

4. standard: Pisane smjernice za ponašanje prema djeci 14

5. standard: Ispunjavanje standarda na različitim lokacijama 16

6. standard: Sva djeca imaju jednaka prava na zaštitu 17

7. standard: Širenje poruke o zaštiti djece od opasnosti 18

8. standard: Obuka i stručno usavršavanje za sigurnost djece 20

9. standard: Dostupnost savjetodavne pomoći i podrške 22

10. standard: Provedba i praćenje standarda 23

11. standard: Suradnja s partnerima na ispunjavanju standarda 24

Alat za samoprocjenu 26

Primjena kontrolnih pitanja 26

Mreža samoprocjene 29

Zahvala 30

Brojevi registriranih dobrotvornih organizacija 31

Za sigurnost djece 1

Izjava o našem opredjeljenju za zaštitu djece Organizacije koje su se obvezale na zaštitu djece moraju težiti postizanju najviše razine zaštite djece s kojom dolaze u kontakt te raditi na ispunjavanju standarda opisanih u ovom dokumentu.

Potvrđujemo naše uvjerenje da svako dijete ima pravo na zaštitu od svih oblika zlostavljanja, zapostavljanja, izrabljivanja i nasilja sukladno KonvencijiUN‐a o pravima djeteta iz 1989. godine.

Uviđamo da sve organizacije koje dolaze u kontakt s djecom imaju temeljnu dužnost da im pruže skrb i prihvaćamo svoju odgovornost da štitimo djecu od opasnosti i u humanitarnim i u razvojnim intervencijama. Standardi u nastavku teksta temelje se na iskustvu koje su naše organizacije stekle radeći na polju humanitarne pomoći i razvoja, te na načelima izloženima u međunarodnim i regionalnim instrumentima dječjih prava i sukladnim preuzetim obvezama. Iako na ostvarenje standarda često utječu i činitelji izvan naše kontrole, obvezujemo se da ćemo dosljedno raditi na njihovu ispunjenju, svjesni odgovornosti koju smo time preuzeli.

Pozivamo druge organizacije i agencije da usvoje ove standarde i pridruže nam se u nastojanjima da ih ostvarimo.

Koalicija za sigurnost djece, 2006.

2 Za sigurnost djece | Izjava o opredjeljenju za zaštitu djece

T /

Flame

Pu

rple

Uvodna riječIako je prošlo više od petnaest godina od gotovo univerzalne ratifikacije Konvencije UN‐a o pravima djeteta, potrebno je učiniti još mnogo toga da se osigura potpuno poštovanje i zaštita dječjih prava. Djeca su i danas izložena nasilju u različitim kontekstima i u svim svjetskim regijama, iako se to često neprimjećuje. Uspostavljanje jasnih normi na međunarodnoj razini iznimno je važno postignuće, ali mora biti popraćeno i djelovanjem. Svi ljudi koje rade s djecom i skrbe za njih iz očitih razloga imaju važnu ulogu u tom procesu, jer suoni nedvojbeno suočeni s izazovom da načela i ideje sadržane u međunarodnim normama pretoče u svakodnevnu praksu.

Humanitarni i razvojni napori zahtijevaju vrlo jasno razumijevanje uloga i odgovornosti vezanih za skrb o djeci i njihovu zaštitu. Djeca kao najugroženija skupina, osobito u situacijama siromaštva, humanitarnih kriza ili konflikata, zaslužuju više standarde zaštite. Žele li uspjeti u svojim nastojanjima, djelatnici i drugi predstavnici agencija za pomoć i razvoj moraju biti svjesni uloga koje imaju i odgovornosti koje preuzimaju u neposrednoj i posrednoj interakciji s djecom.

Ovaj dokument donosi potrebne standarde i sredstva za njihovo ispunjenje za agencije i organizacije koje rade s djecom i za djecu, a istovremeno predstavlja i čvrst temelj za osmišljavanje učinkovitih mjera za prevenciju i postupanje u slučaju nasilja: od strategija za podizanje svijesti do zaštitnih mjera. Dokument pruža sjajnu priliku za poboljšanje kvalitete i stručnosti osoba koje rade s djecom, ali njegova najveća vrijednost leži u pozitivnom utjecaju koji će izvršiti na živote same djece.

Paulo Sérgio Pinheiro

Nezavisni stručnjak zadužen za izradu UN‐ove studije o nasilju nad djecom

Države stranke poduzet će sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne iprosvjetne mjere da zaštite dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelj(i), zakonski skrbnik(ci) ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena.

Članak 19 – Konvencija UN‐a o pravima djeteta

Humanitarne agencije dužne su pružati skrb svojim korisnicima, iskazivati im poštovanje, čuvati njihovo dostojanstvo i postupati u skladu s određenim minimalnim standardima primjerenog ponašanja. Cilj je iskorijeniti pojave seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja u humanitarnim krizama, što se postiže integracijom prevencije i mjera protiv seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja u zaštitničke i pomagačke funkcije svih humanitarnih radnika.

Stalni međuagencijski odbor UN‐a, Radna skupina za prevenciju seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja u humanitarnim krizama, 2002.

Za sigurnost djece | Uvodna riječ 3

Predgovor Posljednjih godina sve se više uviđa da je zlostavljanje djece globalni fenomen, a usporedo jača i svijest o potencijalnoj prijetnji koju odrasli na povjerljivim funkcijama mogu predstavljati za djecu. Zato se danas intenzivnije nego prije prati kako agencije za pomoć i razvoj osiguravaju zaštitu djece s kojom dolaze u kontakt, pa tako brojne agencije donose službene dokumente i načine postupanja namijenjene zaštiti djece od zlostavljanja.

Ipak, mnoge agencije još nisu u dovoljnoj mjeri osvijestile važnost uvođenja mjera zaštite u svoj rad, a čak i one koje nastoje unijeti promjene u svojim se naporima da postanu ‘sigurne za djecu’ susreću s nizom izazova. Svima trebaju praktične upute, alati i materijali za podršku koji im mogu pomoći da prevladaju brojne prepreke na koje nailaze dok pokušavaju riješiti probleme zaštite djece u vlastitoj djelatnosti.

Među najvećim problemima i izazovima s kojima se moraju nositi agencije za pomoć i razvoj koje u svom radu dolaze u kontakt s djecom ističu se sljedeće činjenice:

• Sustavi zaštite u mnogim zemljama često su manjkavi, zbog čega se agencije i njihovi djelatnici moraju suočavati s kompleksnim dilemama vezanima za zaštitu djece.

• Djeca u kriznim situacijama posebno su izložena zlostavljanju i izrabljivanju.

• Agencije nisu usuglašene oko za problematike zaštite djece, standarda rada i implikacija koje to ima za organizaciju.

• U mnogim raznolikim pravnim, socijalnim i kulturalnim kontekstima u kojima agencije djeluju primjena načela zaštite djece susreće se s ogromnim poteškoćama.

• Djeci opasnost od zlostavljanja i izrabljivanja ne prijeti samo od pojedinaca u lokalnoj zajednici, nego i od osoblja agencija, te njihovih volontera ili drugih predstavnika.

I za pojedinačne organizacije i za cjelokupan sektor važno je da se postigne suglasnost oko problematike zaštite djece i da se razviju dobre prakse na svim različitim i kompleksnim lokacijama na kojima djeluju, povećavajući tako svoju odgovornost za taj ključni aspekt svog rada. Postoji čitav niz jednostavnih načela i postupaka koji će, uvedu li se u praksu, bitno povećati sigurnost djece. Standardi u nastavku teksta opisuju koje mjere agencije mogu poduzeti kako biučinkovitije štitile djecu.

4 Za sigurnost djece | Predgovor

ision

V

orld

W

/

en

arr

W

Jon

Kontekst Od 2001. godine, niz agencija za pomoć i razvoj iz Velike Britanije i Švicarske u suradnji s britanskim Nacionalnim društvom za prevenciju okrutnosti prema djeci (National Society for the Prevention of Cruelty to Children – NSPCC) zajednički se bave ovom problematikom radi razmjene iskustava i znanja te radi iznalaženja zajedničkog pristupa zaštiti djece. Navedene agencije čine Koaliciju za sigurnost djece.

Ova inicijativa razradila je pristup koji se temelji na dogovorenim standardima i agencijama nudi sasvim praktičnu pomoć za rješavanje gorespomenutih problema. Osmišljavanje pristupa koji jamče sigurnost djece ključni je aspekt etičkog postupanja i način da se djeci osigura zaštita. Istovremeno se zaštićuju djelatnici i ostali predstavnici agencije. Ovaj aspekt kvalitetnog upravljanja ujedno je presudan za očuvanje ugleda i kredibiliteta pojedinačnih agencija, ali i cjelokupnog sektora.

Standardi koji slijede u nastavku pomoći će agencijama da ispune svoju dužnost i zaštite djecu. Ovaj dokument sastavni je dio Alata za zaštitu djece, čija bi primjena u stručnom osposobljavanju i provedbi standarda trebala doprinijeti tome da standardi postanu dio svakodnevne prakse za djelatnike, volontere i partnere agencija.

Kome su standardi namijenjeni? Standardi su namijenjeni:

Međunarodnim nevladinim organizacijama s općim ili specifičnim usmjerenjem na djecu, međunarodnim organizacijama, nevladinim organizacijama koje surađuju s međunarodnim nevladinim organizacijama imeđunarodnim organizacijama, drugim nevladinim organizacijama (na nacionalnoj i lokalnoj razini), vladinim partnerima i svim ostalim agencijama koje moraju imati predviđene mjere za zaštitu djece.

Kad god se u dokumentu govori o ‘agenciji’, ‘agencijama’ ili ‘organizacijama’, podrazumijeva se da se to odnosi na čitav raspon gorenavedenih organizacija.

Jasmine Whitbread Generalna direktorica organizacije Save the Children UK

Za sigurnost djece | Predgovor 5

Plan

/

Irby

oline

Ca

r

Uvod

Zašto trebamo standarde? Standardi se primjenjuju u mnogim područjima života. Oni opisuju elementarnu razinu rada ili sposobnosti koje je potrebna kako bi proizvod ili usluga bili učinkoviti ii postigli željeni rezultat.

U ovom slučaju, definiramo koja pravila moraju biti na snazi u agencijama da bi djeca bila zaštićena. Uz standarde se navode i prateći kriteriji – indikatori koji će vam pomoći da odredite je li relevantni standard ispunjen. Kriteriji potanko navode mjere koje agencija mora poduzeti kako bi ispunila standard na svakom području.

Primjena standarda na lokalnoj razini Standardi su napisani tako da budu relevantni i ostvarivi. Istovremeno treba prihvatiti da će u nekim zemljama ili lokalnim kontekstima njihova primjena biti težai zahtjevnija nego u drugima. Odstupanja u lokalnim praksama i okolnostima mogu biti golema, pa je zato važno da agencije prilagode standarde i smjernice lokalnom kontekstu u kojem će se primjenjivati.

S druge strane, uvijek se treba pridržavati načela iz kojih su se standardi razvili (vidi dolje) i standardi se ne smiju mijenjati do te mjere da djeca ostanu bez zaštite.

Opća načela Ovi standardi temelje se na sljedećim načelima:

1. Sva djeca imaju jednaka prava na zaštitu od zlostavljanja i izrabljivanja.

2. Svu djecu treba poticati da ostvare svoje potencijal, a protiv nejednakosti se treba boriti.

3. Svi su dužni podržavati skrb za djecu i zaštitu djece.

4. Nevladine organizacije dužne su skrbiti za djecu s kojom rade, kao i za djecu s kojom rade njihovi predstavnici.

5. Ukoliko agencije rade preko svojih partnera, dužne su ispunjavati minimalne standarde zaštite djece u njihovim programima.

Prednosti provedbe standarda zaštite djece 1. Djeca su zaštićena

Nijedan standard ne može zajamčiti potpunu zaštitu djece, no postupanje u skladu s ovim standardima umanjuje opasnost od zlostavljanja i izrabljivanja djece.

2. Predstavnici agencije su zaštićeni

Provedbom ovih standarda, svi će predstavnici znati kako se trebaju ponašati prema djeci i što treba poduzeti pojave li se bojazni za sigurnost djeteta.

3. Organizacija je zaštićena

Provedbom ovih standarda organizacije jasno pokazuju svoje opredjeljenje za sigurnost djece. Standardi će im pomoći da poboljšaju svoje prakse na ovom području i obeshrabre potencijalne zlostavljače koji bi se željeli pridružiti organizaciji.

6 Za sigurnost djece | Uvod

Sažetak Služeći se ovim standardima, agencije mogu razviti prakse koje djecu štite od opasnosti. Standardi agencijama donose praktične upute o mjerama koje moraju provesti kako bi ispunile svoju dužnost i zaštitile djecu. Ujedno predstavljaju i temelj za definiranje lokalnih standarda i načina njihovog ostvarenja i procjene.

Na kraju dokumenta priložen je koristan alat za procjenu i praćenje rada u odnosu na standarde.

Sami standardi predstavljaju Alat 1 iz materijala pod nazivom Sigurnost djece: Alati za zaštitu djece. Ostali alati za podršku uključuju paket edukacijskih programa, vodič za provedbu standarda, DVD i CD.

• Ovi standardi opisuju što agencije trebaju činiti da djecu zaštite od opasnosti (Alat 1).

• Vodič pod naslovom Kako provoditi standarde opisuje kako agencije mogu uvesti mjere za zaštitu djece (Alat 2).

• Edukacijski paket, DVD i CD sadrže vježbe i predložene radionice koje pomažu agencijama da podignu razinu svijesti, vještina i znanja osoblja i drugih predstavnika kako bi mogli kvalitetnije ispunjavati svoje obaveze zaštite djece (Alati 3, 4 i 5).

Standardi i pomoćni materijali zajedno predstavljaju cjelovit skup alata za zaštitu, što bi širokom rasponu agencija trebalo pomoći da se lakše nose s izazovima zaštite djece u zemljama u razvoju.

Alati

Alat 1 Standardi za zaštitu djece

Kako provoditi standarde

Edukacija za zaštitu djece

Alat 4

Alat 2 Alat 5

DVD

CD

Alat 3

Kratki pregled standarda

1. standard

2. standard

3. standard

4. standard

5. standard

6. standard

7. standard

8. standard

9. standard

10. standard

11. standard

Službeni dokument o sigurnosti djece

Primjena politike u praksi

Sprječavanje stradavanja djece

Pisane upute o ponašanju prema djeci

Ispunjavanje standarda na različitim lokacijama

Sva djeca imaju jednaka prava na zaštitu

Širenje poruke o zaštiti djece od opasnosti

Obuka i stručno usavršavanje za sigurnost djece

Dostupnost savjetodavne pomoći i podrške

Provedba i praćenje standarda

Suradnja s partnerima na ispunjavanju standarda

Za sigurnost djece | Uvod 7

earfu

nd

T /

Hans

on

d Ri

char

1. standard 1. standard: Službeni dokument o sigurnosti djece

Kako glasi standard? Sve agencije koje neposredno ili posredno rade s osobama mlađima od 18 godina imaju službeni dokument o sigurnosti djece.

Dokument je obično poznat pod nazivom politika zaštite djece.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Postojanje službenog dokumenta šalje poruku da se agencija obvezala na zaštitu djece. Dokument svima stavlja do znanja da djeca moraju biti zaštićena,pomaže stvoriti sigurno i pozitivno okruženje za djecu i pokazuje da organizacija svoju obavezu pružanja skrbi ozbiljno shvaća.

Kriteriji

1.1

1.2

1.3

1.4

1.5

1.6

1.7

1.8

Organizacija ima službeni dokument o sigurnosti djece.

Dokument je pisan preglednim i lako razumljivim stilom.

Dokument se javno objavljuje, promovira i distribuira.

Dokument je usvojilo i potpisalo relevantno upravljačko tijelo. (npr. upravni ili izvršni odbor).

Svi djelatnici ili drugi predstavnici dužni su postupati sukladno dokumentu ‐ bez iznimaka.

Dokument prolazi reviziju bar jednom u tri godine i prilagođava se nakon svake važne promjene u agenciji ili svake izmjene u zakonodavnom sustavu.

Dokument obuhvaća zaštitu djece u različitim vrstama aktivnosti: u hitnoj humanitarnoj pomoći, razvojnim aktivnostima, radu s partnerima, sponzoriranju djece, zagovaranju prava itd.

Dokument jasno opisuje kako agencija vidi i definira zlostavljanje.

8 Za sigurnost djece | 1. standard: Službeni dokument o sigurnosti djece.

earfu

nd

T /

d Cr

awfor

f

Geof

U politiku zaštite djece trebate uključiti sljedeće elemente: Sva djeca imaju pravo na zaštitu.

Dobrobit djece uvijek mora biti na prvom mjestu.

Jasno je opisano na koje se pojedince ili skupine politika odnosi.

Kako dokazati da je standard ispunjen Sljedeći dokumenti mogu se upotrijebiti kao dokaz da je standard

ispunjen:

• primjerak službenog dokumenta

• prijevod službenog dokumenta na lokalne jezike

• popis imena iz kojeg se vidi kome je dokument poslan

• primjeri koji pokazuju kako se politika iz službenog dokumenta promicala, uključujući predstavljanje lokalnoj zajednici i djeci

• primjerak službenog dokumenta koji je potpisao upravni odbor ili zapisnik sastanka na kojem je upravni odbor potpisao politiku

• pisana evidencija koja pokazuje kako organizacija rješava slučajeve zlostavljanja i u kojim se vremenskim razmacima provodi revizija

1. standard

Za sigurnost djece | 1. standard: Službeni dokument o sigurnosti djece 9

earfu

nd

T /

Lorin

g Jim

2. standard

2. standard: Primjena politike u praksi

Kako glasi standard? Postoje jasne upute o aktivnostima koje se poduzimaju u slučaju incidenta ili bojazni vezane za zaštitu djece.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Jasni postupci i upute pomoći će da se brzo reagira na bojazni za sigurnost ili dobrobit djeteta. Njihovo postojanje organizaciji istovremeno pomaže da se ispune uvjeti koje nameću zakonski propisi i praksa.

Kriteriji

2.1

2.2

2.3

2.4

2.5

2.6

2.7

Uvedeni su jasni postupci za zaštitu djece koji sadrže detaljne upute o aktivnostima koje treba poduzeti u slučaju bojazni za sigurnost ili dobrobit djeteta.

Informacije o postupcima za zaštitu djece dostupne su svima (uključujući djecu, roditelje/pružatelje skrbi i konzultante) i aktivno se promiču. Treba se pobrinuti da jezik kojim su pisane bude pristupačan, ponuditi različite oblike komunikacije i osigurati da sve zainteresirane strane mogu lako doći do željenih informacija.

Postupci za zaštitu djece usklađeni su s međunarodnim standardima i dobrim praksama u zaštiti djece. Istovremeno ostavljaju prostora za pitanja koja se mogu pojaviti kao rezultat promijenjenog konteksta od zemlje do zemlje.

Na svakoj razini agencije postoji osoba (jedna ili više njih) s jasno definiranim odgovornostima za zaštitu djece.

Postoji proces za evidentiranje incidenata i bojazni te njihovog prosljeđivanja. Sve se pohranjuje na sigurno mjesto, kako bi se sačuvala tajnost podataka.

Postoji proces za rješavanje pritužbi roditelja/pružatelja skrbi i mladih osoba o neprihvatljivom i/ili nasilnom ponašanju prema djeci, s jasno određenim vremenskim rokovima za rješavanje pritužbe. Postoji uputa o tajnosti podataka i razmjeni informacija iz koje je jasno da zaštita djeteta ima prioritet.

10 Za sigurnost djece | 2. standard: Primjena politike u praksi

Ever

yChil

d /

Hall

Chloe

Svakako morate raspolagati sljedećim informacijama:

• kako reagirati kad vam dijete kaže da ono, ili neko drugo dijete, trpi zlostavljanje

• kako odgovoriti na optužbe protiv djelatnika/volontera ili mlade osobe

• kako odgovoriti na bojazni za djetetovu dobrobit ako nije iznesena konkretna optužba

• podaci za kontakt s lokalnim službama za zaštitu djece – tamo gdje postoje

• podaci o umiješanim osobama, npr. koja djeca i obitelji, i koji predstavnici

• definicije zlostavljanja

• svijest o tome da su neke skupine djece osobito ranjive, uključujući djecu s invaliditetom

Kako dokazati da je standard ispunjen Sljedeći dokumenti mogu poslužiti kao dokaz da je standard ispunjen:

• kopija pisanih postupaka i uputa

• slikovni prikaz koji opisuje korake u procesu zaštite djeteta

• imena i dužnosti osoba koje u agenciji imaju posebnu odgovornost za zaštitu djece

• primjeri obrazaca za evidentiranje pojedinosti iz incidenata vezanih za zaštitu djece

2. standard

Za sigurnost djece | 2. standard: Primjena politike u praksi 11

Plan

/

Matth

ews

Jenn

y

3. standard: Sprječavanje stradavanja djece Kako glasi standard? Postoje procesi koji pomažu da se umanji mogućnost zlostavljanja djece od strane osoba na povjerljivim funkcijama.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Neki ljudi koji rade za agencije ili se pokušavaju zaposliti u njima (nevezano za to je li riječ o plaćenom ili volonterskom radu) predstavljaju opasnost za djecu. Uvođenjem određenih mjera opasnost se može umanjiti, a zlostavljanje spriječiti.

Kriteriji

3.1

3. standard

3.2

3.3

3.4

3.5

3.6

3.7

Dogovoreni su načini zapošljavanja djelatnika, volontera, konzultanata kao i načini procjene njihove prikladnosti za rad s djecom.

Sve osobe koje imaju priliku za redovan kontakt s djecom ili povjerljivu funkcijuispunjavaju obrazac u koji moraju upisati sve dosadašnje osude te uz to moraju proći i druge provjere koje su moguće.

U agenciji i izvan nje postoje jasni način da predstavnici izraze bojazan, po potrebi i u tajnosti, zbog neprihvatljivog ponašanja prema djeci od strane drugih predstavnika.

Postoje upute za procjenu svih potencijalnih opasnosti u radu s djecom – osobito u aktivnostima koje se događaju izvan djetetova doma.

Djeca u svim projektima i programima u svakom trenutku imaju odgovarajući nadzor i zaštitu.

U slučaju agencija koje se bave smještajem djece u druge obitelji, provode se provjere da se utvrdi prikladnost obitelji za smještaj.

Primjenjuju se smjernice za primjerenu uporabu informatičke tehnologije (kao što su e‐mail, digitalne kamere, internetske stranice i internet općenito) kako se djeca ne bi izlagala opasnosti, zlostavljanju i izrabljivanju.

Obavezno osigurati: • svi predstavnici koji redovno dolaze u kontakt s djecom moraju

imati najmanje dvije odgovarajuće preporuke, a moraju predočiti i dokaz identiteta i sve relevantne stručne kvalifikacije

• pravila o nalaženju i zapošljavanju novih djelatnika koja se odnosena sve osobe koje dolaze u kontakt s djecom, čak i u slučaju kad jekontakt posredan ili kad ne ulazi u opis njihova posla

• strategije prevencije moraju uzeti u obzir činjenicu da zlostavljanje ne mora nužno biti isplanirano unaprijed

• temeljne smjernice o postavljanju internetskih stranica te uporabivideosnimki i fotografija djece

12 Za sigurnost djece | 3. standard: Sprječavanje stradavanja djece

Kako dokazati da je standard ispunjenSljedeći dokumenti mogu poslužiti kao dokaz da je standard ispunjen:

• primjerak usvojenih metoda za nalaženje i zapošljavanje novih djelatnika

• primjeri molbi za zaposlenje i obrazaca za preporuke i izjave

• primjerak dokumenta u kojem se pojašnjava način da predstavnici o svojim bojaznima za djecu s rukovodećim osobljem razgovaraju u tajnosti (plan dojavljivanja), uz informacije o postupanju

• uporaba alata koji mogu pomoći da se odrede opasnosti (rizici) za djecu u planiranim aktivnostima s djecom i izrada smjernica za sigurnost djece

• primjer plana za prijevoz djece ili putovanja s djecom

• pismeni dokaz kontakta s agencijama koje su u stanju predočiti pojedinosti o prošlom ponašanju kandidata za posao, kao što su podaci o kažnjavanju, ili popis takvih agencija

3. standard

Za sigurnost djece | 3. standard: Sprječavanje stradavanja djece 13

earfu

nd

T /

Lorin

g Jim

Ever

yCHi

ld

/ De

ane

Al

4. standard: Pisane smjernice za ponašanje prema djeci

Kako glasi standard? Agencija ima pisane smjernice koje opisuju primjereno ponašanje, kao što su kodeksi ponašanja ili pravilnici o postupanju prema djeci.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Djeci je potrebno iskustvo sigurnog, pozitivnog i poticajnog okruženja. Pisani standardi ponašanja koji vrijede za sve trebaju definirati prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje prema djeci. Takve smjernice mogu ograničiti prilike za zlostavljanje i spriječiti neistinite optužbe protiv djelatnika i drugih predstavnika.

Kriteriji

4.1

4.2

4. standard

4.3

4.4

4.5

4.6

Smjernice za ponašanje u pismenom obliku.

Organizacija pojašnjava odgovarajuće/očekivane standarde ponašanja odraslih prema djeci, a osobito onih odraslih osoba koje su odgovorne za djecu u rezidencijalnoj skrbi i koje pružaju skrb djeci s invaliditetom.

Postoje upute o očekivanom i prihvatljivom ponašanju djece prema drugoj djeci.

Postoje drugačiji, pozitivni načini da se regulira ponašanje djece, bez primjene tjelesnog kažnjavanja ili drugih oblika degradirajućeg ili ponižavajućeg postupanja. Rukovodeće osoblje promiče kulturu uvažavanja dječjeg mišljenja u kojoj se djecu poštuje kao osobe.

Posljedice kršenja pravila jasne su i povezane s disciplinskim postupcima organizacije, tamo gdje takvi postupci postoje.

14 Za sigurnost djece | 4. standard: Pisane smjernice za ponašanje prema djeci

Ever

yChil

d /

Whit

e Ga

vin

Obavezno osigurati:• pisane smjernice koje definiraju primjereno ponašanje odraslih prema

djeci, i na radnom mjestu i u lokalnoj zajednici

• informacije iz kojih je jasno da se ne dopuštaju diskriminacija, iskazivanje predrasuda, represija ili verbalne uvrede na osnovu rasne pripadnosti, kulturalnog nasljeđa, dobi, roda, invaliditeta, vjeroispovijesti, spolne orijentacije ili političkih uvjerenja

• u relevantnim situacijama postoje smjernice o intimnoj njezi djece ili mladih s invaliditetom, uključujući upute o primjerenim načinima dodirivanja

• smjernice za djelatnike u rezidencijalnoj skrbi i pružatelje skrbi za djecu s invaliditetom


• smjernice za ponašanje odraslih prema djeci i djece prema drugoj djeci

• smjernice za tjelesni kontakt

4. standard

Za sigurnost djece | 4. standard: Pisane smjernice za ponašanje prema djeci

earfu

nd

T /

Lorin

g Jim

15

5. standard: Ispunjavanje standarda na različitim lokacijama Kako glasi standard? Postoje jasne upute za prilagodbu smjernica organizacije na različitim lokacijama radi usklađenja s lokalnim okolnostima.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Nevladine organizacije i druge agencije djeluju u mnoštvu okruženja među kojima se javljaju velike varijacije u poimanju i organizaciji zaštite djece. I definicije zlostavljanja djece katkad se razlikuju od mjesta do mjesta. Agencija mora svojim djelatnicima, partnerima i drugim organizacijama (uključujući organizacije za namicanje sredstava) dati jasne upute o tome kako će se politika zaštite djece prilagođavati i praktično primjenjivati u različitim okolnostima. Smjernice se moraju primjenjivati na način koji pokazuje osjetljivost za različite kulture, ne odobravajući pritom prakse koje djeci nanose štetu.

Kriteriji

5.1

5. standard

5.2

5.3

5.4

5.5

5.6

Agencija zahtijeva izradu prikaza lokalnog konteksta tijekom koje se analizirajuzakonodavstvo, socijalna skrb i zaštita djece u sredinama u kojima agencija djeluje.

U uputama se razlikuju djeca kojoj je općenito potrebna zaštite od djece kojoj je potrebna zaštita od konkretnih oblika zlostavljanja. Konvencija UN‐a o pravima djeteta ili regionalni ekvivalent jasno se prepoznaje kao temelj za zaštitu djece.

Potiče se participativni proces dijaloga i rasprave kroz koji se mogu razriješiti nesuglasice o tome koja su ponašanja prihvatljiva u lokalnom kontekstu, a koja su prihvatljiva prema politici zaštite djece.

Uveden je odgovarajući postupak prijavljivanja i poduzimanja mjera u slučaju incidenata i bojazni vezanih za zaštitu djece sukladan lokalnim sustavima za rješavanje slučajeva zlostavljanja djeteta (koji su popisani tijekom izrade prikaza lokalnog konteksta).

Postoje upute za izradu postupka prijavljivanja koji se temelji na lokalnim sustavima i resursima za zaštitu djece.

Obavezno osigurati: • savjetodavnu pomoć u procesu određivanja lokalnih poimanja i definicija

zlostavljanja i zaštite djece

• dokument koji dijete jasno definira kao osobu mlađu od 18 godina.

Kako dokazati da je standard ispunjen Sljedeći dokument može poslužiti kao dokaz da je standard ispunjen:

• dokument u kojem se opisuju primijenjene prakse.

16 Za sigurnost djece | 5. standard: Ispunjavanje standarda na različitim lokacijama

earfu

nd

T /

Gibs

on

d Ri

char

6. standard: Sva djeca imaju jednaka prava na zaštitu

Kako glasi standard? Poduzimaju se mjere da se ispuni potreba svakog djeteta za zaštitom od zlostavljanja.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Zlostavljanje pogađa mušku i žensku djecu svih dobnih skupina, rasa, rodova, vjeroispovijesti ili invaliditeta, seksualne orijentacije, socijalnog porijekla ili kulturalnog nasljeđa. Neka djeca, poput djece s invaliditetom, osobito su ranjiva.Nekoj djeci bi se zbog predrasuda i diskriminacije mogla uskratiti pomoć, pa zatoagencije moraju poduzeti mjere da se svakom djetetu osigura potrebna zaštita i podrška.

Kriteriji

6.1

6.2

6.3

6.4

6.5

Politika zaštite djece jasno izražava stav da sva djeca imaju jednako pravo na zaštitu.

Postupci za zaštitu djece, upute i programi edukacije pomažu predstavnicima u prepoznavanju konkretnih opasnosti i poteškoća u dobivanju pomoći s kojima se suočavaju neka djeca zbog svoje rasne pripadnosti, roda, dobi, vjeroispovijesti, invaliditeta, seksualne orijentacije, socijalnog porijekla ili kulturalnog nasljeđa.

Kodeksi ponašanja sadrže izjave o odgovornosti odraslih i djece da u međusobnim odnosima jedni drugima iskazuju dostojanstvo, poštovanje, osjetljivost i osjećaj za pravednost.

Kodeksi ponašanja jasno stavljaju do znanja da su svi oblici ponašanja koji diskriminiraju, vrijeđaju ili posežu za nasiljem neprihvatljivi i da će agencija reagirati na sve pritužbe.

Procesi reagiranja na pritužbe pravedni su i transparentni, i dopuštaju pravo na ulaganje žalbe.

6. standard

Obavezno osigurati: • pismenu izjavu o opredjeljenju organizacije za zaštitu djece


• prijepisi paragrafa iz relevantnih, prihvaćenih smjernica

• primjeri programa edukacije koji se bave problematikom ravnopravnosti i zaštite djece

• primjerak obrasca za pritužbe i dokument u kojem se objašnjava sustav propitivanja odluka.

Za sigurnost djece | 6. standard: Sva djeca imaju jednaka prava na zaštitu 17

/ Ha

ll Ch

loe

Ever

yChil

d

7. standard : Širenje poruke o zaštiti djece od opasnosti

Kako glasi standard? Zahvaljujući sustavima i procesima koji se primjenjuju, svi u agenciji znaju kako štititi djecu, svi su pozvani da kažu što misle o sigurnosti djece i njihovo se mišljenje uvažava.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Službeni dokumenti i načini postupanja koje organizacije usvajaju kako bi zaštitile djecu djelotvorni su samo ako su ljudi upoznati s njima, ako mogu doprinijeti njihovoj izradi i ako imaju mogućnost izraziti svoje mišljenje o njihovoj djelotvornosti.

Kriteriji

7.1

7.2

7.3

7.4

7.5

7. standard 7.6

7.7

Informacija o opredjeljenju agencije za sigurnost djece istaknuta je na vidljivom mjestu i dostupna svima.

Djeca su svjesna svog prava na zaštitu od zlostavljanja.

Djeci, roditeljima/pružateljima usluga dostupne su informacije o tome kome se obratiti za pomoć u slučajevima zlostavljanja djeteta.

Informacije se pružaju u formatu i na jeziku koji svi, uključujući djecu, mogu lako razumjeti.

Svi u agenciji znaju tko je odgovoran za zaštitu djece i kako s njim stupiti u kontakt.

Podaci za kontakt s lokalnim službama za zaštitu djece kao što su sigurne kuće, službe zagovaranja, državna tijela, hitna medicinska pomoć i lokalni telefoni za pomoć dostupni su svima.

Poduzimaju se mjere da se sazna što djeca misle o službenim dokumentima i načinima postupanja, te o njihovoj djelotvornosti.

18 Za sigurnost djece | 7. standard: Širenje poruke o zaštiti djece od opasnosti

earfu

nd

T /

Hans

on

d Ri

char

Obavezno osigurati:• proces kojim se jamči da će se djecu pitati za mišljenje i da će se to

mišljenje ozbiljno saslušati, da će se njihovi glasovi čuti i da će njihova stajališta utjecati na razvoj mjera zaštite u organizaciji


• primjeri izvora i materijala koji potiču slušanje djece i njihovo sudjelovanje, uključujući tu i djecu koji se služe drugačijim metodama komunikacije

• informacije o tome tko su i gdje se nalaze povjerenici za zaštitu djece kojima se djeca mogu obratiti kad su zabrinuta ili prestrašena, i podaci za kontakt s njima. Povjerenici za zaštitu djece ne bi smjeli biti iste osobekoje se bave pritužbama odraslih osoba.

• programi edukacije koji uključuju upute o tome kako se čuvati od opasnosti i informacije o pravima na zaštitu od zlostavljanja i izrabljivanja.

7. standard

Za sigurnost djece | 7. standard: Širenje poruke o zaštiti djece od opasnosti 19

Ever

yChil

d /

Hall

Chloe

8. standard: Obuka i stručno usavršavanje za sigurnost djece

8. standard

Kako glasi standard? Djelatnici imaju priliku učiti kako razvijati i održavati potrebne stavove, vještinei znanja za zaštitu djece.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Sve osobe u kontaktu s djecom imaju ulogu u njihovoj zaštiti. Tu ulogu mogu odigrati samopouzdano i djelotvorno jedino ako imaju pravilan stav prema djeci, ako su u dovoljnoj mjeri upućeni u problematiku zaštite djece i ako imaju potrebna znanja i vještine da djecu sačuvaju od opasnosti. Agencije koje rade s djecom dužne su svojim djelatnicima osigurati programe obuke i stručnog usavršavanja, a u programe učenja o sigurnosti djece moraju se uključiti i sama djeca.

Djelatnicima se moraju pružiti prilike da nauče kako razvijati i održavati potrebne vještine i znanja za zaštitu djece.

20 Za sigurnost djece | 8. standard: Obuka i stručno usavršavanje za sigurnost djece

Ever

yChil

d /

Dean

e Al

Kriteriji

8.1

8.2

8.3

8.4

8.5

8.6

8.7

Svi djelatnici, volonteri i drugi suradnici nakon ulaska u agenciju prolaze obuku iz zaštite djece koja uključuje upoznavanje sa službenim dokumentima i načinima postupanja za zaštitu djece te agencije.

Svi djelatnici i volonteri imaju prilike naučiti kako prepoznati bojazni o zlostavljanju djeteta i što nakon toga poduzeti.

Djeca dobivaju savjetodavnu pomoć i podršku vezanu za načine da se sačuvaju od opasnosti.

Djelatnici i volonteri zaduženi za sigurnost djece prolaze odgovarajuću obuku i redovno dobivaju priliku obnoviti svoje vještine i znanja.

Osobe zadužene za rad na pritužbama i disciplinskim postupcima vezanima za zlostavljanje djece i neprimjereno ponašanje prema djeci prolaze posebnu obuku.

Osobe zadužene za nalaženje i selekciju novih djelatnika dobivaju obuku i pisane upute o sigurnijim praksama zapošljavanja.

Nude se mogućnosti učenja iz iskustava stečenih kroz praksu, koja se zatim mogu uklopiti u nove programe obuke i razvoja iste organizacije.

Obavezno osigurati:• postupak za određivanje potreba djelatnika za edukacijom

• budžet za stručno usavršavanje djelatnika na području zaštite djece

• popis osoba koje imaju iskustva sa zaštitom djece i koja mogu pružiti potrebnu obuku.


• primjerak planova i/ili programa obuke

• evidencija o redovnom pohađanju obuke

• dokumentacija/upute o orijentaciji novozaposlenih djelatnika

• procjene programa obuke.

8. standard

Za sigurnost djece | 8. standard: Obuka i stručno usavršavanje za sigurnost djece 21

earfu

nd

T /

Hans

on

d Ri

char

9. standard: Dostupnost savjetodavne pomoći i podrške

Kako glasi standard? Na snazi su mehanizmi za pružanje neophodnih informacija i podrške osobama koje su odgovorne za sigurnost djece. Zlostavljanoj djeci pomaže se da dobiju pomoć.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Zlostavljanje djece predstavlja tešku povredu dječjih prava i često ima dugoročne posljedice na emocionalni i tjelesni razvoj djeteta. Riječ je, k tome, o mučnom iskustvu s kojim se teško nositi. Organizacije su dužne osigurati savjetodavnu pomoć i podršku kako bi sve osobe mogle odigrati svoju ulogu u zaštiti djece. Djeci je potrebna osoba kojoj se mogu obratiti kad su zlostavljana. Često ne znaju od koga zatražiti pomoć.

Kriteriji

9.1

9.2

9.3

9.4

Djeca dobivaju informacije o tome gdje otići po pomoć i savjete vezane za zlostavljanje, uznemiravanje i vršnjačko nasilje.

Djelatnici koji su posebno zaduženi za sigurnost djece imaju pristup specijalističkim savjetima, podršci i informacijama o zaštiti djece.

Na nacionalnoj i/ili lokalnoj razini uspostavljaju se kontakti s relevantnim agencijama za zaštitu djece/skrb o djeci koje djeci i djelatnicima mogu pružitiinformacije, podršku i pomoć.

Na snazi su mjere za pružanje podrške pojedincima – i osobama s kojima agencija surađuje i s djelatnicima – tijekom i nakon pritužbe, incidenta ili optužbe za zlostavljanje

9. standard

Obavezno osigurati: • imenovanje djelatnika koji mogu pružiti savjetodavnu pomoć i

upute

• učinkovitu suradnju s lokalnim djelatnicima i drugim organizacijama koje mogu pružiti podršku djeci.


• primjerak informacija o izvorima podrške namijenjenih djeci

• informacije (leci, informativni listići itd.) o programima obuke, savjetodavnoj pomoći i podršci za djelatnike, odrasle izvan organizacije i djecu

• popis kontakata za specijalističku savjetodavnu pomoć i informacije, uključujući informacije o postupcima prijavljivanja.

22 Za sigurnost djece | 9. standard: Dostupnost savjetodavne pomoći i podrške

earfu

nd

T /

Lorin

g Jim

10. standard: Provedba i praćenje standarda

Kako glasi standard?

Izrađuje se plan aktivnosti za praćenje učinkovitosti mjera koje se poduzimaju u svrhu zaštite djece.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Službeni dokumenti, načini postupanja i planovi moraju se, radi sigurnosti djece, provoditi u svim dijelovima organizacije. Za dosljednu provedbu potrebno je konstantno vršiti provjere. Mišljenja uključenih osoba u organizaciji i izvan nje mogu pozitivno utjecati na djelotvornost svih poduzetih mjera.

Kriteriji 10.1 Plan u pismenom obliku definira mjere koje će se poduzimati za sigurnost djece, osobe

odgovorne za provedbu tih mjera i rokove u kojima se iste moraju dovršiti.

10.2 Na raspolaganju su ljudski i financijski resursi nužni za provedbu plana. 10.3 Službeni dokumenti i prakse redovno se revidiraju – u idealnom slučaju svake tri godine

– a revizija se vrši i nakon promjena u potrebama, zakonodavstvu, uputama, nakon promjena proizašlih iz praktičnog iskustva u samoj organizaciji itd.

10.4 Provode se procesi traženja mišljenja djece i roditelja/pružatelja skrbi o službenim

dokumentima i praksama za zaštitu djece.

10.5 Svi incidenti, optužbe za zlostavljanje i pritužbe evidentiraju se i prate. 10.6 Provodi se postupak za praćenje usklađenosti s načelima i načinima postupanja za

zaštitu djece.

Obavezno osigurati: • redovne sastanke rukovodećeg osoblja kao što su supervizije, procjene i sastanci

timova, a koji pružaju priliku za trajno praćenje provedbe politike

• postupke da se od djece sazna koliko se osjećaju sigurnima u organizaciji i što bi poduzeli da imaju neku pritužbu.

Kako dokazati da je standard ispunjen Sljedeći dokumenti mogu poslužiti kao dokaz da je standard ispunjen::

• primjerak politike zaštite djece

• u evidenciju uneseni datum planirane revizije i ime odgovorne osobe

• kratki prikaz broja slučajeva zlostavljanja, kao i broja pritužbi

10. standard

Za sigurnost djece | 10. standard: Provedba i praćenje standarda 23

earfu

nd

T /

Hans

on

d Ri

char

11. standard: Suradnja s partnerimana ispunjavanju standarda

Kako glasi standard?

Tamo gdje agencije rade s partnerima ili posredstvom partnera koji su u kontaktu s djecom, partneri već imaju ili upravo izrađuju politiku zaštite djece i načine postupanja sukladne ovim standardima.

Zašto agencije trebaju ispuniti ovaj standard? Kad surađuju s drugima, organizacije su dužne osigurati da i partnerska organizacija pazi na sigurnost djece. Većina partnera koji rade s djecom već ulažu napore u zaštitu djece pa shodno tome imaju kvalitetne službene dokumente i načine postupanja. Rasprava među partnerima na temelju ovih standarda trebala bi ostaviti prostora za uzajamno učenje i razvoj prihvaćenih dobrih praksi.

11. standard

24 Za sigurnost djece | 11. standard: Suradnja s partnerima na ispunjavanju standarda

Plan

/

Hinto

n Ad

am

Kriteriji

11.1 S partnerima se surađuje na pitanjima zaštite djece kako bi se osigurali zajednički sporazumi, uzajamno učenje i razvoj dobrih praksi.

11.2 Pisani sporazum donosi minimalne standarde za rad agencije s partnerima i posredstvom partnera.

11.3 Postojanje ili izrada službenog dokumenta o politici zaštite djece i odgovarajućih načina postupanja čini ključni dio partnerskih sporazuma.

11.4 Plan u pismenom obliku definira mjere koje će se poduzimati za sigurnost djece,

osobe odgovorne za provedbu tih mjera i rokove u kojima se iste moraju dovršiti.

Obavezno osigurati:• trajne programe obuke, diskusije i praćenja.


• partnerski sporazumi trebali bi demonstrirati opredjeljenje za zaštitu djece te za uvođenje mjera zaštite sukladno ovim standardima

• politika zaštite djece samog partnera.

11. standard

Za sigurnost djece | 11. standard: Suradnja s partnerima na ispunjavanju standarda 25

Ever

yChil

d /

Hall

Chloe

ZZaa ssiigguurrnnoosstt ddjjeeccee AAllaattii zzaa zzaaššttiittuu ddjjeeccee

Stranica 27 od 32

Alat za samoprocjenu Ovaj alat za samoprocjenu idealan je za mjerenje stupnja do kojeg vaša organizacija ne može (ili može!) zadovoljiti standarde za zaštitu djece, kao i za određivanje područja na kojima su potrebna poboljšanja. Ideja se temelji na radu Georgea Varnave s bivšim Forumom za djecu i nasilje u Velikoj Britaniji (pri njihovom Nacionalnom uredu za djecu). S dopuštenjem autora, britansko Nacionalno društvo za prevenciju okrutnosti prema djeci prilagodilo je taj materijal kako bi poslužio kao kontrolni instrument u zaštiti djece.

Primjena kontrolnih pitanja Kontrolna pitanja u nastavku teksta formulirana su tako da mogu odrediti minimalne zahtjeve (kriterije) koje bi sve službe posvećene zaštiti djece trebale nastojati ispuniti. Neka će kontrolna pitanja, međutim, imati veću težinu od drugih, ovisno o prirodi rada vaše organizacije s djecom, te o kontekstu, okruženju i uvjetima u kojima se odvija vaš rad. Ovaj alat za samoprocjenu pomoći će vam u tom procesu. Po želji možete izbaciti ili dodati kriterije kako biste osigurali relevantnost za vaše područje rada (mreža samoprocjene dopušta dodatne kriterije). Prije nego što počnete, kopirajte upitnik, zabilježite datum na kopiji i zatim slijedite korake koje navodimo u nastavku teksta. Tako vođena evidencija kasnije će vam omogućiti lakšu analizu ostvarenog napretka u radu. Instrument za samoprocjenu traži da razmotrite šest različitih područja rada vaše organizacije:

1. djeca i organizacija

2. službeni dokumenti i načini postupanja

3. prevencija stradavanja djece

4. provedba i trening

5. informacije i komunikacija

6. praćenje i revizija

Svako područje sadrži šest tvrdnji/standarda. Pročitajte svaku tvrdnju i procijenite je li: A: točna B: djelomično točna C: netočna

Označite kućicu A, B ili C, ovisno o odgovoru.


Stranica 28 od 32

Djeca i organizacija A B C

1. Organizacija nema nikakvih dvojbi oko svoje odgovornosti da zaštiti djecu i to jasno stavlja do znanja svima koji dolaze u kontakt s njom.

2. Način na koji se osoblje i drugi predstavnici ponašaju prema djeci pokazuje njihovu predanost zaštiti djece od zlostavljanja.

3. Prisutna je visoka svijest o Konvenciji UN o pravima djeteta ili drugim instrumentima dječjih prava, koja se vide kao temelj za zaštitu djece u organizaciji.

4. Rukovoditelji i ostalo nadređeno osoblje osiguravaju da se djecu sluša i konzultira te da se sva njihova prava ostvaruju.

5. Organizacija jasno pokazuje da sva djeca imaju jednako pravo na zaštitu.

6. Organizacija regulira ponašanje djece nenasilnim metodama koje ne degradiraju i ne ponižavaju djecu.

Službeni dokumenti i načini postupanja za zaštitu djece A B C

1. Organizacija ima službeni dokument o politici zaštite djece ili neke jasno definirane smjernice kojima se štiti sigurnost djece.

2. Ta politika ili smjernice imaju suglasnost i podršku nadležnog rukovodećeg tijela (npr. upravnog ili izvršnog odbora/komisije)

3. Svi se moraju pridržavati postojeće politike ili smjernica.

4. Uvedene su jasne procedure za zaštitu djece koje detaljno navode mjere koje se poduzimaju kad postoji sumnja da je sigurnost ili dobrobit djeteta narušena.

5. Postoji jedna ili više osoba zaduženih za zaštitu djece koje imaju jasno definiranu ulogu i odgovornosti.

6. Procedure za zaštitu djece uzimaju u obzir i lokalne okolnosti.


Stranica 29 od 32

Sprječavanje stradavanja djece A B C

1. Postoje politike i procedure ili dogovoreni postupci za zapošljavanje djelatnika i za procjenu njihove prikladnosti za rad s djecom, uključujući, kad god je to moguće, provjeru njihovih preporuka za posao te sigurnosnu provjeru.

2. Postoje pismene smjernice za ponašanje ili neki drugi način na koji se osoblju i ostalim predstavnicima predočuje prikladno i neprikladno ponašanje, osobito u kontaktu s djecom.

3. Posljedice kršenja smjernica su jasne i povezane s disciplinskim mjerama u organizaciji.

4. Postoje upute o prikladnoj upotrebi informatičke tehnologije, poput Interneta, internetskih stranica, digitalnih kamera itd., kako bi se osiguralo da djeca nisu izložena riziku.

5. Tamo gdje postoji izravna odgovornost za vođenje/pružanje aktivnosti, uključujući domski smještaj, djecu se u svakom trenutku adekvatno nadzire i štiti.

6. Osoblje/predstavnici temeljito su upoznati s načinima na koje mogu upozoriti, u povjerenju ako je to nužno, na neprihvatljivo ponašanje drugih članova osoblja ili predstavnika.

Provedba i trening A B C

1. Osoblje, partneri i ostale organizacije (uključujući organizacije koje osiguravaju financijska sredstva) imaju jasne naputke o tome kako štititi sigurnost djece.

2. Zaštita djece mora se provoditi na način koji pokazuje kulturalnu osjetljivost, ali bez podržavanja postupaka koji su štetni za djecu.

3. Postoji pismeni plan u kojem se iznose mjere koje se poduzimaju za zaštitu djece.

4. Svi članovi osoblja i volonteri su nakon ulaska u organizaciju prošli trening na temu zaštite djece koji uključuje upoznavanje s postojećom politikom i procedurama kojima organizacija štiti djecu.

5. Svi članovi osoblja i ostali predstavnici imaju priliku naučiti kako se prepoznaje i reagira na upozorenja o zlostavljanju djece.


Stranica 30 od 32

6. Radi se na tome da se sa svim partnerima usklade očekivanja od dobrih praksi razvijenih na temelju ovih standarda.


Stranica 31 od 32

Informacije i komunikacija A B C

1. Djeca su upoznata sa svojim pravom na zaštitu od zlostavljanja.

2. Svi u organizaciji znaju koji je član osoblja specijalno zadužen za zaštitu djece te kako se stupa u kontakt s njim.

3. Detalji za kontaktiranje lokalnih službi za zaštitu djece, sigurnih kuća, nacionalnih tijela i hitne medicinske pomoći svima su lako dostupni.

4. Djeca dobivaju informacije o tome kome se obratiti za pomoć i savjete vezano za zlostavljanje, uznemiravanje i vršnjačko nasilje.

5. Na nacionalnoj i/ili lokalnoj razini uspostavljeni su odgovarajući kontakti s relevantnim službama za zaštitu/zbrinjavanje djece.

6. Članovi osoblja sa specijalnim zaduženjima za zaštitu djece imaju pristup specijalističkim savjetima, podršci i informacijama.

Praćenje i revizija A B C

1. Uvedeni su načini za praćenje usklađenosti s mjerama za zaštitu djece koje se provode u organizaciji.

2. Poduzeti su koraci da se redovno pita djecu i roditelje/skrbnike za njihovo mišljenje o politikama i praksama namijenjenima zaštiti djece, kao i o njihovoj djelotvornosti.

3. Organizacija koristi svoja iskustva u provođenju zaštite djece kako bi utjecala na razvoj politika i praksi.

4. Svi incidenti, sumnje na zlostavljanje i prijave evidentiraju se i prate.

5. Politika i prakse redovno prolaze reviziju, u idealnom slučaju bar jednom svake tri godine.

6. Djecu i roditelje/skrbnike konzultira se u sklopu revizije zaštitnih politika i praksi.


Stranica 32 od 32

Mreža samoprocjene Kad ispunite alat za samoprocjenu, prebacite svoje odgovore u donju mrežu. Pritom se poslužite olovkama različitih boja ili relevantna polja osjenčajte na tri različita načina. Mreža samoprocjene omogućuje vam da napravite dijagram svoje organizacije koji pokazuje koliko je vaša organizacija djelotvorna u zaštiti djece, i gdje treba poduzeti daljnje korake. Upotrijebite različitu boju ili različito sjenčanje za A, B i C. Molimo da imate na umu kako ova mreža odražava standarde za zaštitu djece. Isti su radi lakše primjene grupirani u šest sekcija. Cilj ovog koraka jest prikazati bilo kakve praznine u svakoj od šest sekcija. Kad se ključni kriteriji iz prethodnog dijela teksta označe kao točni, djelomično točni ili netočni, prebacite rezultate u mrežu koristeći se vodičem za sjenčanje koji je prikazan u donjoj slici. Mreža vizualno predočuje do koje je faze došla organizacija u zaštiti djece i naznačuje gdje je potrebno poduzeti daljnje korake. Naglašavamo da namjera nije bila napraviti hijerarhijsku progresiju od 1 do 6, nego otkriti postoje li ikakvi nedostaci.

Točno Djel. točno Netočno

1. Djeca i organizacija 2. Politike i procedure

3. Prevencija stradavanja djece

4. Provedba i trening

5. Informacije i komunikacija

6. Praćenje i revizija

Za sigurnost djece - SOS-Dječje selo Hrvatska...skupina, osobito u situacijama siromaštva,...

Documents

Transcript of Za sigurnost djece - SOS-Dječje selo Hrvatska...skupina, osobito u situacijama siromaštva,...