Prijatna i nezaboravna prisjećanja ?

Ogledalce, sa licem i naličjem, u našoj svakodnevnici, Bosanskohercegovačkoj,

U kojoj se čovjek, dolaskom u pozne godine, okrene i osvrne, radi svojih prisjećanja, na lijepe godine svoga života i djelovanja, u svim proteklim godinama, do današnjih, veoma ružnih dana. Priča je to, veoma duga i sadržajna, o kojoj se može podosta reći i napisati, kako bi i za mlađe generacije, sopstvenoga roda, bila interesantna i u mnogo čemu poučna.

Kako je lijepo bilo, kao građanin i stanovnik, živjeti , raditi i stvarati, u predivnoj državi, a zvala se , Jugoslavija ?. Roditi se u njenom srcu i Bosanskome biću, kao rođeni Sarajlija, te nastaviti raditi, kao diplomirani inžinjer elektrotehnike, Beogradskog Univerziteta.

Graditi velike industrijske objekte, širom Juge, kao što su ; Aluminij u Mostaru, Rudnik i Termoelektrana u Gacku, Elektroliza i Zlatara u Rudarsko topioničarskom bazenu u Boru, Metalurški kombinat sa visokim pećima, čeličanom i valjaonicom u Smederevu. Svakako je to jedinstvena i izuzetna prilika i pogodnost za svakog inžinjera, da u svome radnom i aktivnom vijeku, bude neposredni graditelj, ovakvih objekata. Vrijedno svake pažnje i poštovanja, za sve generacije, koje istinski, budu imale takve mogućnosti ličnog angažovanja, u struci i prilici, u ovim ili sličnim domenima , privredne djelatnosti.

Sl. Termoelektrana u Gacku i Aluminij u Mostaru,nazvaše ih“Hercegovačkim divovima „ i privrednim gigantima, ali, nažalost postadoše, velikosrpski i velikohrvatski nacionalistički plijen !

Međutim, trebalo se roditi, školovati se i usavršavati, uz primjenu svih svojih saznanja i intelektualnih sposobnosti, u državi, kakva je bila naša Juga, uz sve društvene mogućnosti, prirodna bogatstva u resursima, te ličnom odabranom radnom putu, sa stečenim radnim navikama i intelektualnom potencijalu.

Svakako je bitno u startu naglasiti, da je pozadina i podloga, cjelovite lične uspješnosti , ne samo u domaćim, već i svjetskim razmjerama, putujući u veliki Sovjetski Savez, Francusku, Njemačku, Italiju i druge Evropske zemlje, sa tadašnjim pasošem, velike i cijenjene Jugoslavije i njenog lidera, Josipa Broza Tita, kao i pod znakom, moćnog i velikog, našeg privrednog giganta „ Energoinvest „-a iz Sarajeva.

Doći u Moskvu ili Pariz ili Berlin ili Rim ili u mnoge druge svjetske destinacije i firme, uz poznavanje i ovih jezika, a imati u pozadini logo „ Energoinvest „-a i Jugoslovenski pasoš, dovoljna je bila garancija uspješnosti putovanja, radnih dogovora i tehničkog usavršavanja, upravo, u proizvodnji; aluminija, proizvoda crne ili obojene metalurgije, proizvodnji električne energije, sa izborom adekvatne tehničke opreme i postrojenja, uz neposrednu i tehničku pomoć isporučioca, bilo opreme ili projektnih riješenja.

Zašto ne priznati, da smo bili „ mala „ ili druga Švicarska, po ljepotama svakog našeg krajolika, po bogatstvu prirodnih resursa, po šumama i

rijekama, po vrijednim i pametnim, brojnim kadrovima, sa gigantom, zvanim „ Energoinvest „, koji je imao lični univerzalni i brojni projektantski kadar stručnjaka i projektnih biroa, sa brojnom infrastrukturom i mnogim proizvodnim kapacitetima, u oblasti energetike i industrijske proizvodnje.

Sl. „ Energoinvest „ u Sarajevu i njegov tvorac, Emerik Blum !

Njegov tvorac, veliki vizionar i strateg, ne samo sopstvenog stasanja i podizanja, već i vizionar izgradnje i mnogih industrijskih kapaciteta, nadaleko poznati i čuveni, gospodin Emerik Blum, bio je dovoljna garancija, u svim potrebnim komunikacijama i otvaranju vrata, širom svijeta, nužnih susreta, razgovora i dogovora, u cilju izgradnje konkretnih industrijskih objekata i angažovanju stručnih kadrova.

Tako su nam projektna rješenja, sa opremom iz „ Energoinvesta“, uz inostranu isporuku i tehničku pomoć, iz Pechiney-a u Francuskoj, kada je u pitanju aluminijski kompleks u Mostaru, ili iz Rusije, kod izgradnje Rudnika i termoelktrane u Gacku i niza drugih objekata, u zemlji, bili od suštinskog značaja..

Nužno je napomenuti, da je brojna elektro-energetska oprema, sa cjelovitim trafo stanicama, dalekovodnim sistemima i dr. uz projektnu dokumentaciju iz „ Energoinvesta“, njihovog stručnog nadzora i brojnih stručnih kadrova u izvođenju radova, širom zemalja Evrope, Azije ili Afrike, djela domaćeg „ Energoinvestovog „ potencijala.

Dakle, bili su to genijalni ljudi, velike i veoma privlačne države Jugoslavije sa drugom Titom, vizionari i stvaraoci, sa genijalnim Emerikom Blumom, njegovim „ Energoinvest „-om i sopstvenim stručnim kadrom, za ponos i poštovanje, uz neposredna prijatna prisjećanja.

Svakako, mnogi dobri ljudi, genijalci svoga doba, vizionari i stratezi, sa brojnim stručnim kadrovima, dali su svoj neizmjerni doprinos u izgradnji velikih industrijskih objekata, poput aluminijskog kompleksa, Termoelektrane Gacko i mnogih drugih, te ih ne smijemo zaboravljati, a lično sam imao čast, pripadati ovim elitnim kadrovima.

Rođeni Mostarac, naša dika i ponos, u tadašnjoj izvršnoj vlasti države, kao premijer Vlade naše bivše Jugoslavije, naš Džemal Bijedić, osim što je bio značajna politička i izvršna figura u tadašnjoj vlasti, on je zdušno i konkretno podržao ideje i viziju umnog Emerika Bluma, kako bi se odobrilo i pristupilo izgradnji ovih objekata. Mostarci to veoma cijene i s razlogom poštuju nezaboravni lik i djelo našeg sugrađanina, rahmetli Džemala Bijedića, čovjeka od vizije i djela.

Naš voljeni Džemal Bijedić, premijer Vlade SFRJ

Svakako da ideja stvaranja velikog aluminijskoga kompleksa na ovim prostorima u Mostaru ne bi bila ostvariva, bez pomoći tadašnje vlasti u zemlji i bez političkog i ljudskog udjela Džemala Bijedića, koji je u ta vremena obnašao, veoma odgovornu političku i izvršnu funkciju, premijera Vlade moćne i velike Juge.

Naš drugi Mostarac, koji je isto tako značajan i voljen, kao prava “ mostarska raja“, učestvovao je u neposrednoj realizaciji izgradnje kombinata na terenu Baćevića, u Mostaru. To je naš, pokojni Josip-Jole Musa, kao dugogodišnji generalni direktor ovoga Kombinata.

Bio i veliki čovjek ili kako bi to naši stari govorili “ ljudina“. On je, kao prvi čovjek ovoga Kombinata, ostavio iza sebe veliko djelo, na ponos i dobrobit svih radnika i njihovih porodica, kao i građana ovoga napaćenog grada Mostara. O njegovim ljudskim vrlinama, organizacionim sposobnostima i prisnim i poznatim odnosima sa našom “mostarskom rajom,“ suvišno je govoriti i pisati, jer je njegova ljudska gromada, dobrota u srcu i duši došla posebno do izražaja u teškim zloćudnim, agresorskim vremenima na naš grad, na naš Kombinat i na naše građane, posebno na naše komšije Bošnjake, zbog čega je i on bio meta svojih “sunarodnjaka“ koji su ga u njegovom vlastitom domu nastojali upucati.

Kao njegov bliski komšija iz naselja, zvanog DUM-a, u ta vremena, usuđujem se meritorno kazati naš se Jole pokazao kao čestiti i pravi susjed prema Božijem kazivanju. Bio je normalan, mostarski Hrvat, ali i bosanskohercegovački patriota, bez predrasuda, bez “čistokrvnih“ nacionalističkih poriva, kojima su bili skloni drugi, koji su se pokazali svojim nedjelima od onog 9.maja 1993. godine.

Ljudi, poput Jole Muse, stvarali su i izgradili Aluminijski kombinat, za sve građane i narode ovog podneblja, u smislu da mogu ravnopravno i znalački

raditi, proizvoditi ali i zapošljavati nove kadrove, svih zanimanja i profila, potrebnih za uspješno vođenje tehnološkog procesa, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Radi mojih čitalaca napominjem da je Kombinat izgrađen na zemlji srpskih građana, iz Baćevića i njihove djedovine, ali u post dejtonskom periodu, niti jedan njihov potomak Srbin nije mogao kročiti u ovu firmu, baš zbog svoje nacionalne pripadnosti.

No, za razliku od nama znanih i nezaboravnih ljudskih veličina, poznatih po uspješnim djelima u ukupnom privrednom i društvenom razvoju, pojavit će se krajem 20. vijeka, idejno zloćudni scenarij i memorandumi, sa agresorskim nakanama, koji su imali svoga Vožda i svoga Poglavnika, što je značilo za ove prostore, ovaj grad i za ovu Zemlju da, upravo, zli dolaze. Sa agresorskim nakanama i njihovom realizacijom uzurpirali su naša i državna materijalna dobra, ostvarujući zacrtane strateške ciljeve, među kojima se našao i Aluminij. Svojim tajnim radnjama i postupcima, bez uticaja i uvida javnosti, a posebno državnih institucija i njihovih nadležnih organa, prema zakonima Herceg-Bosne, vrše totalnu uzurpaciju, prisvajanje i svojatanje ovog Kombinata, uz eliminaciju i ignorisanje svih radnika, pogotovo Bošnjaka i Srba, do nepodobnih Hrvata..

Dakle, ovi novi su bili ti koji su, u svojim nacionalističkim odorama, sa velikohrvatskim prohtjevima, igrali za ideju Poglavnika Franje Tuđmana, koji se nije libio da javno u Mostaru kaže da je ovaj Kombinat, zaista, bio strateški cilj Hrvatske, tj. “njegove lijepe“ fašizoidne tvorevine, koja se u onom drugom Svjetskom ratu zvala NDH.

Nažalost, taj ešalon, izuzetno brojan, činili su komunistički kadrovi, iz pritajene prizemne nacionalističke „ komunjarske „ mafije, od kojih su neki bili sa mnom u istoj partijskoj organizaciji Aluminija, busali se u prsa pa su ispod košulja i danas od tog busanja crveni, jer su busanjem dokazivali svoju komunističku pripadnost, u suštini su bili prikriveni velikohrvatski nacionalisti. Jedan od njih je dogurao i do generala. No, svi su oni, poput pacova i krtica, bivši sistem iznutra rovarili i rasturali radi stvaranja svoje nacionalističke “lijepe domovine“ ili velike banovine NDH.

Sve su to akteri i likovi, sa druge strane ogledala, koje nas upućuje i govori o njima. U post agresorskom periodu, nažalost, priključilu su im se, kao karike velikog kriminalnog aluminijskog lanca, domaći vlastodršci, uglavnom, u

domaćoj vlasti Federacije; od redom svih premijera Vlade Federacije i njihovih ministara, od Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, rah. Hadžipašića, preko Nermina Nikšića do, današnjeg aktuelnog, Fadila Novalića.

Veoma su lukavo, tajnovito i sa krajnjim cinizmom, rasturili državnu imovinu u firmi Aluminij, a radnike Bošnjake i Srbe, su na diskriminatorski način, odstranili iz firme, uz transparentni grafit, od „zaslužnih „ bojovnika i hdz-ovaca, kao uzurpatora i osvajača, ispisali su ,“ Bošnjacima, Srbima i psima „ ulaz u firmu je zabranjen, što se istinski i ostvarivalo, sve do mjeseca Novembra 2013 godine, kada je prva noga, zvaničnog državnog službenika, kročila u ovu firmu.

Svakako su „ ulizicama „ iz redova Bošnjaka, u vlsti, obilatno pomagali, „ bojovnici „ iz HDZ- a sa Draganom Čovićem, „ čistokrvnim „ Hrvatom !

Aktuelni premijer Vlade, gospodin Fadil Novalić, sa svojim ministrima, je i konačno sva upravljačka prava, prepustio , agresorima i pljačkašima, iz HDZ-a, po sistemu dogovora koalicionih partnera, sa SDA, po sistemu „ ko je šta jamio, jamio je „ ili po međusobnoj stranačkoj raspodjeli javnih i državnih dobara, u cijeloj Federaciji.

Upravo, poseban osvrt u uvodu, na velikog našeg giganta „ Energoinvest“-a u Sarajevu, je sa namjernom ilustracijom zločinačkog ustroja vlasti i njihovog poduhvata, u konačnom uništavanju i ove firme i svega dobrog, što smo godinama stvarali i svijetu prezentirali.

Tako se, ovih dana, ova Vlada Federacije, sa Fadilom Novalićem i njegovim ministrima, konačno, uzurpirala i uselila u prostorije, ovoga zdanja, iz vremena Emerika Bluma.

Kako saznajemo iz medija, ovom prilikom se naš premijer, pokazao „ velikodušnim „ izvršiocem HDZ-a, pa je u cilju zadovoljenja sujete i ministarki finansija, gospođi Jelki Miličević, svoju namjenjenu i opremljenu kancelariju, prepustio na korištenje. Da nije žalosno, svakako je smiješno i tragikomično, u našoj svakodnevnoj zbilji, poimanja vlasti i rasturanja, naših zajedničkih vrijednosti, stvaranih godinama.

Mostar, februar, 2018 god.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija