Crvenkasti „ štakori i krtice „, nepoželjni su na FB stranicama ?

Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Slijedom niza događaja, koji su me u slici i riječi, inspirisali ovih dana, poslije dužeg razmišljanja, odlučih da napišem moju opservaciju , na temu koja slijedi!

Prije svega, sinoć me zove na mobitel, međunarodni šahovski sudija FIDE, gospodin Mirza Miralem, pozivajući me, da obavezno dođem u Sarajevo, povodom učešće na memorijalnom šahovskom turniru; „ Nijaza Durakovića“, koji se inače, tradicionalno održava nekoliko godina, u čast sjećanja, na našeg Prof..doktora , Nijaza Duakovića, bivšeg čelnika SKJ za BiH, člana Predsjedništva BiH, redovnog Univerzitetskog profesora i velikog zaljubljenika, šahovske igre. Nažalost, radi objektivnih razloga, nisam mogao da se odazovem ovome pozivu, ali bi, istinski, o našem rah. Nijazu, mogao napisati knjige, zapažanja i osjećanja, sa svim vrlinama i sposobnostima, iznad svega, velikog čovjeka. Svi mi, njegovi poznanici možemo vječno da žalimo i da ga se u najljepšim sjećanjima, trajno spominjemo, po njegovom liku i djelima.

Sl. Prof.doktor Nijaz Duraković, naš vizionar, strateg i uzor ?

Tako mi, odmah misli i prisjećanja naviru, poput izvora čiste i nabujale rijeke, Bregave ili Neretve, iz hercegovačkog podneblja, njegovog i rođenja , bitisanja i izuzetne ljubavi, ovoga krajolika.

Istina je, da sam kao rođeni Sarajlija, još u gimnazijskim danima, kao maturant sarajevske gimnazije, daleke 1956 godine, primoljen, kao napredan omladinac, u redove Saveza komunista / SKJ /, te se i danas prisjećam, moje crvene knjižice članstva, sa potpisom i prvoga sekretara, gospodina Munira Mesihovića. Ovo, posebno ističem, sa prohujalim vremenom, postojanja i opstanka, ove partije i njegovih brojnih čelnika, a posebno, prisjećanja na vrijeme i djelovanje, upravo, našeg Nijaza Durakovića.

Svakako, period djelovanja i postojanja ove partije, do znanog Kongresa i njenog raspada, poštujući njenu ideologiju, socijal - demokratske principe, njen glavni postulat multietičnosti i sadržaja sa poštovanjem bratstva jedinstva, što je sve postojalo i održavalo se, zahvaljujući njegovom stvoritelju i našem idolu, drugu Josipu Brozu Titu, kao i brojnim njegovim saradnicima.

Prisjetih se odmah i djelovanja, u našim Bosansko hrecegovačkim uslovima i prilikama, novonastale stranke, SDP-a / Socijal demokratske partije /, kao tobožnjke nasljednice ideologije i principa djelovanja, Saveza komunista, što me opet, dovede u kontekst razmišljanja, na našeg, Nijaza Durakovića.

Na održanom Kongresu Socijal demokratske partije / SDP-a /, u novembru 2002 godine, uslijedila je poruka koju je izgovorio rahmetli profesor Nijaz

Duraković bila je vizionarska i najbolje je najavila početak urušavanja SDP-a u BiH.

Prvo je iz SDP-a istupio ugledni profesor Duraković, a njegovim stopama krenuli su: Miro Lazović, Ivo Komšić, veoma cijenjeni Bogić Bogićević, Nermin Pećanac...?

Među posljednjima koji je istupio iz SDP-a je Željko Komšić, koji je, barem se tako pokazalo na oktobarskim izborima u zemlji, odveo pola glasačkog tijela SDP-a u tek formiranu Demokratsku frontu (DF).

Tada je izjavio Nijaz Duraković; „Dajem neopozivu ostavku na članstvo u SDP, na članstvo u Predsjedništvu, i neka vam je sa srećom, izaberite, izaberite kako ste i režirali - Lagumdžiju i time ćete sahraniti SDP na ovim prostorima „

Sl. Poruka i poduka, profesora Nijaza Durakovića, sa Kongresa SDP-a ?

SDP je na posljednjim izborima osvojio najmanji broj glasova u historiji postojanja partije .

Urušavanje SDP-a nagovijestio je Nijaz Duraković, a spisak razočaranih sve je postajao duži ?

Dakle, tada izuzetni i dokazani patriota Bosne i Hercegovine, veliki čovjek, kao pripadnik srpskoga naroda, nije nikako mogao biti čelnik ove partije.

Docnije, dokazani i veliki „ hadžija „ i komunista, Zlatko Lagumdžija,

Sl. Prof. Doktor Zlatko Lagumdžija, naše razočarenje, pred Allahovim vratima ?

sa hadžiluka tadašnjeg ministra vanjskih poslova u Mekki! Zapravo, ne radi se o "pravom" hadžu, koji se održava tokom hadžijskog Bajrama, nego o Umri, ili kako se u narodu voli reći "malom Hadžu", koja se obavlja u drugom periodu godine. Prema saznanjima, medija, Lagumdžija je ovu dužnost obavio u augustu 2012 godine kada je boravio u službenoj posjeti Saudijskoj Arabiji gdje je prisustvovao vanrednom summitu Organizacije islamskih zemalja (OIC).

Istina je, da se za ovo pobrinuo kralj Abdulah iz Saudijske Arabije, iako, je Zlatko Lagumdžija, putovao avionom Fahrudina Radončića, a koliko je poznato, ( opet zahvaljujući medijima ) on je vjerovatno jedini čovjek koji je svetu muslimansku dužnost obavio na treći, do sada nepoznat način: novcima poreskih obveznika Bosne i Hercegovine!

Međutim, sve to bilo, kako je i bilo, ne bi bilo čudno i neobično, da tadašnji čelnik i „ tobožnji „ nasljednik ideoloških komunističkih postulata, multietičnosti i socijal demokratskih principa, kao deklarisani komunista, upražnjava, ove vjerske obrede.

"Svakako lijepa uspomena na vrijeme, život i rad na koji sam ponosan" – ovako je Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a i ministar vanjskih poslova BiH, na svom Facebook profilu prokomentirao fotografije sa njegovog "malog hadža" otprije šest godina ???.

Da posebno ne ističem, moje lično i veliko razočarenje, u profesora Zlatka Lagumdžiju, koji je bio i prošao, jer sam se kao rođeni Sarajlija, istinski, ponosio i njegovim roditeljima, izuzetnom mojoj profesoricom iz gimnazijskih dana, profesoricom , doktorom jezika i književnosti i njegovom majkom Razijom Lagumdžija, sa kojom sam docnije bivao delegat Skupštine BiH i za koje sam uvijek smatrao, mojim uzorima, u svakome pogledu.

Nije čudno i za mlađe generacije, da spoznaju, kako je to nekada bilo, kako je to danas i šta očekivati u našoj budućnosti ?

Istina je, da smo imali sospstvena silna materijalna dobra, fabrike sa dimnjacima, život dostojan ljudskoga roda, cijenjeni pasoš za normalna putovanja u svjetske destinacije, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu visokog nivoa i još mnogo toga divnoga i nezaboravnog. Sve je to, bilo NEKADA ?

Danas, imamo silni nacionalizam, koji nas ubija u svim porama našeg suživota, imamo crkve, džamije, katedrale i više tornjeve, od bilo kojih

dimnjaka, imamo vjeru u politikanskoj vlasti, sa urušenim ljudskim vrlinama, obiljem kontejnerskih usluga, moralnom degradacijom i sa nepovratnim putovnicama, mladog nam i obrazovanog kadra, za svjetske destinacije.

Kome je to, danas čudno, da su nam uvijek i redovi ili saffovi, u crkvama, džamijama i katedralama, na vjerskim obredima Bogosluženja, misam, džumama i drugim svetkovinama, prepuni, bivših „ lažnih „ komunista, koji su u prohujalom sistemu, živjeli i radili, poput „ virtuelnih „ krtica. Te su nam naša nadanja i budućnost, nadolazećih mlađih generacija, doveli u stanje životarenja i beznađa.

Sada bi, mnogi od njih, kako to i dalje propovjedaju, ovom ojađenom i napaćenom građanstvu, potraži i neke, istinske , lijevičarske snage, iako su mnogi od njih ostali samo „ ljevaci „ u utrci sa nabujalim nacionalističkim snagama, kako bi im stali nogom za vrat.

Naši stari bi govorili, „ da Bog da kćeri, da te aga uzme, kada cigani, oko kuće oblijeću „, te je tako i nama, nadanja, ludom radovanja ?

Zato je i naš rahmetli, poštovani profesor i bivši čelnik SKJ, Nijaz Duraković , bio istinski i nenadmašni vizionar, strateg i lučonoša, zacrtanih i poštovanih ideala i idola, što nam se, nažalost sve urušilo i zaboravilo.

Ne mogu vjerovati, da bi recimo, Nermin Nikšić, kao sadašnji čelnik SDP-a, koji je kao premijer Vlade Federacuije, istjerao sve Srbe iz firme Aluminij i pogazio njihova prava na život i rad, bio takva pozitivna ličnost, kao i „ boljševik „ Željko Komšić, sa svojim dokazanim „ boljševičkim „ metodama i nastupima, bile ličnosti, da okupe i stanu na čelo neke lijeve orijentacije.

Vrijeme „ ljevaka „ je već davno prošlo, a nužne su nam mlade, inteligentne, poštene, radne i neiskvarene ličnosti, a još uvijek ih ima u redovima mnogih stranačkih patriotski nastrojenih snaga, da se okupe, dobro osmisle, svoje nove, neotrcane programe, da povedu brojne mase, koje žele dobro ovoj nam domovini i svojim porodicama.

Jedina je nada, u novim programima i jedinstvenom djelovanja, svih patriotski nastrojenih snaga, u suprostavljanom velikom nacionalističkom valu, bez sujeta, bez uloge „ starijeg brata „, ravnopravno, sa poštovanjem i međusobnim uvažavanjem i sa raspoloživim svim mladim, pametnim i poštenim snagama.