Prosudba prijedloga umjetničkoga obrazovanja, 1

http://www.vjeraidjela.com/prosudba-prijedloga-umjetnickoga-obrazovanja/ (31.8.2016.)

Prosudba prijedloga umjetničkoga obrazovanja

Donju sam studiju 31. kolovoza 2016. dostavio ministru Predragu Šustaru. Raščlamba Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja u mnogočem je ogledna i za ostale prijedloge Cjelovite kurikulne reforme.

U raspravi se pokazuje loša sustavba umjetnosti; kako je uputnik umjetničkoga obrazovanja napisan bez utvrđenja postojećega stanja i njegove ocjene; koje su sve pogrješke učinjene u provedbi Strategije obrazovanja i u odabiru članova radne skupine; zašto se nakon ove javne rasprave predložena isprava ne može donijeti ni doraditi. Iznose se primjeri nedosljednosti i nedomišljenosti; logična, nomotehnička, računska i jezična opažanja o prijedlogu.

I. Neusklađen položaj umjetnostī u hrvatskom razvrstavanju

1. Međunarodno usuglašavanje

1.1. Prema Uneskovim Preporukama radi međunarodne standardizacije statistike znanosti i tehnologije od 27. studenoga 1978. (točka 3. stavak c, podtočka V.) „skupina humanističkih znanosti[footnoteRef:1] uključuje: [1: Hrvatski humanističke znanosti; latinski artes humaniores; slovenski humanistične vede, kulturne vede, duhovne vede; slovački duchovná veda i humanitná veda; češki humanitní vědy i duchovní vědy; poljski nauki humanistyczne; njemački Geisteswissenschaft; ruski гуманита́рные нау́ки [gumanitárnye naúki]; engleski humanities; francuski sciences humaines; kastilski ciencias humanas; talijanski discipline umanistiche.]

· umjetnosti (povijest umjetnosti i likovnu kritiku, isključujući umjetničko ‘istraživanje’ bilo koje vrste),

· jezike (drevne i suvremene jezike i književnost),

· filozofiju (uključujući povijest znanosti i tehnologije),

· religiju,

· prapovijest i povijest s pomoćnim povijesnim znanostima kao što su arheologija, paleografija, numizmatika itd.,

· ostala polja [francuski domaines, engleski fields] i predmete [francuski sujets, engleski subjects] koji pripadaju ovoj skupini i

· interdisciplinarne znanstvene i tehnološke djelatnosti koje se odnose na polja ove skupine“.

Dakle, umjetnosti su polje humanističkih znanosti.

1.2. Frascatski priručnik (predložena standardna praksa za pregled istraživanja i pokusni razvoj), koji određuje metodologiju prikupljanja brojidbenih podataka o istraživanju i razvoju, u zadnjem, šestom izdanju iz 2002. unutar područja humanističkih znanosti ima sljedeća polja.

„6.1. Povijest (povijest, prapovijest i povijest zajedno s pomoćnim povijesnim naucima [engleski disciplines] kao što su arheologija, numizmatika, paleografija, rodoslovlje, itd.)

6.2. Jezici i književnost (drevni i suvremeni)

6.3. Ostale humanističke znanosti:

· filozofija (uključujući povijest znanosti i tehnologije),

· umjetnosti, povijest umjetnosti, likovna kritika, slikarstvo, kiparstvo, glazboslovlje, dramska umjetnost isključujući umjetničko ‘istraživanje’ bilo koje vrste,

· religija,

· teologija,

· ostala polja i predmeti koji pripadaju humanističkim znanostima, metodološkoj i povijesnoj djelatnosti i ostalim znanstvenim i tehnološkim djelovanjima koji se odnose na predmete u ovoj skupini“.[footnoteRef:2] [2: Frascati Manual 2002 : Proposed Standard Practice for Surveys on Research and Experimental Development, Paris: Organisation for Economic Co-operation and Development, 62002., str. 67. Priručnik je nazvan prema talijanskom gradu Frascatiju gdje je u lipnju 1963. napisano njegovo prvo izdanje.]

Dakle, umjetnosti su jedna od grana ostalih humanističkih znanosti.

1.3. Prema Popravljenoj sustavbi područja znanosti i tehnologije u Frascatskom priručniku, koju je Organizacija za međunarodnu suradnju i razvoj (OECD) prihvatila i objavila 26. veljače 2007., polja u području humanističkih znanosti glase:

„6.1. Povijest i arheologija

· povijest (povijest znanosti i tehnologije prebačena je u 6.3., a povijest pojedine znanosti pod odgovarajući naslov), arheologija;

6.2. Jezici i književnost

· opće proučavanje jezika; jezici posebice; opće proučavanje književnosti; književna teorija, književnosti posebice; jezikoslovlje;

6.3. Filozofija, moral i religija

· filozofija, povijest i filozofija znanosti i tehnologije;

· etika (osim etike koja se odnosi na posebna potpolja); teologija; religijsko proučavanje;

6.4. Umjetnosti (umjetnosti, povijest umjetnosti, izvedbene umjetnosti, glazba)

· umjetnosti, povijest umjetnosti, arhitektonsko oblikovanje; proučavanje izvedenih umjetnosti (glazboslovlje, kazališna znanost, dramaturgija), proučavanje folklora;

· proučavanje filma, radija i televizije;

6.5. Ostale humanističke znanosti“ (str. 12).

Dakle, umjetnosti su polje humanističkih znanosti.

2. Autizam hrvatskih propisodavaca

Tu međunarodno prihvaćenu razradu u Hrvatskoj se nije slijedilo ni preuzelo, iako je javnost više puta obmanjivana da se upravo to čini.

2.1. U Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama iz 2009. (Narodne novine, broj 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) umjetničko područje nalazi se izdvojeno iz humanističkih znanosti, „osamostaljeno“. U njem sve vrste umjetnosti tvore jedno – o bilo kojim znanostima neovisno – „umjetničko područje“. Ono se pak dijeli na devet „umjetničkih polja“. To su: 1. Kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti), 2. Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika), 3. Glazbena umjetnost, 4. Likovne umjetnosti, 5. Primijenjena umjetnost, 6. Plesna umjetnost i umjetnost pokreta, 7. Dizajn, 8. Književnost i 9. Interdisciplinarno umjetničko polje. Ta se polja dalje granaju na ukupno 46 grana.

2.2. Diljem svijeta ustaljenih šest područja znanosti i tehnologije člankom 38. stavkom 1. Pravilnika o Registru Hrvatskoga kvalifikacijskoga okvira iz 2014. (Narodne novine, broj 62/14) rascjepkano je na čak 25 „sektora“. Područje humanističkih znanosti usitnjeno je na četiri „sektora“: XIV. Umjetnost, XXII. Filozofija, teologija i religijske znanosti, XXIII. Povijest, znanost o umjetnosti, arheologija, etnologija i antropologija i XXV. Filologija

Člankom 38. stavkom 1. točkom XIV. toga Pravilnika određeno je da sektor „Umjetnost“ pokriva djelokrug „kazališne umjetnosti (scenske i medijske umjetnosti), filmske umjetnosti, glazbene umjetnosti, likovne umjetnosti, primijenjene umjetnosti, plesne umjetnosti i umjetnosti pokreta“. U odnosu na OECD-ovu razdjelbu iz 2009. izostavljeni su: povijest umjetnosti, arhitektonsko oblikovanje; glazboslovlje, kazališna znanost, dramaturgija i proučavanje folklora.

3. Uputničari nastavljaju bijeg od stvarnosti, logike i strukovnosti

U Prijedlogu nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja iz 2016. u Uvodu se ističe da se „umjetničko obrazovanje“ ostvaruje „umjetničkim programima“, omogućujući profiliranje u određenom „umjetničkom polju“ (ukupan broj polja ni naziv ikojega od njih nigdje nije naveden) koje se provodi u nigdje nenavedenom broju „umjetničkih područja“, za izražavanje u nekom od ukupno pet „oblika umjetnosti“ („vizualna umjetnost i dizajn, glazbena umjetnost, filmska i medijska umjetnost, dramska umjetnost i umjetnost pokreta i plesa“). Dakle, ono što su prema ustaljenoj podjeli „umjetnička polja“, reformatorima obrazovanja su „oblici umjetnosti“. Riječ je zapravo o nerazlikovanju značenja riječi umjetnost u jednini i množini.

Najutjecajniji jezici današnjice, latinski, engleski i francuski razlikuju ars/art/art, u jednini,[footnoteRef:3] kao djelo stvaralačkoga izražavanja, umijeća ili vještine, naučeno primijenjena tehnika, i artes/the arts/arts, u množini, kao oblik ljudskoga izražavanja na koji općenito utječe kultura i koji pomaže mijenjati kulturu, a proizlazi iz ljudskoga stvaralačkoga poticaja. Umjetnička polja su ostvaraji umjetnosti (u smislu jednine) i sami po sebi umjetnosti (u smislu pojma umjetnosti u množini). Te umjetnosti ili umjetnička polja mogu se dalje razvrstavati u niz drugih umjetnosti (umjetničke grane). „Postoji samo jedna umjetnost, u svojoj biti, premda višestruka u svojim sredstvima i načinu izražavanja ili razotkrivanja“.[footnoteRef:4] [3: Hrvatski umjetnost ili umijeće; grčki τέχνη [tékhnē]; slovenski umetnost, slovački umenie, češki umění, poljski sztuka, srpski уметност [umetnost], ukrajinski мисте́цтво [mistéctvo], bjeloruski маста́цтва [mastátstva]; latinski, engleski i francuski ars; talijanski, kastilski i portugalski arte; njemački, nizozemski, danski i norveški Kunst – ukupnost je ljudske duhovne djelatnosti s pomoću sredstava kojima se izražava osjetilna spoznaja (iskustvo ljepote), uključujući stvaranje, stvoreno djelo i doživljaj djela.] [4: Rajmund Kupareo, Prirodna ljepota, Marulić (Zagreb), XVIII (1985.) 6, str. 671; Rajmund Kupareo, Govor umjetnosti: Ogledi iz estetike, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1987., str. 143.]

U svakom slučaju, uputničarsko nazivlje nije usklađeno, usustavljeno ni usporedivo ni s jednom drugom podjelom, a očito je da nije ni potpuno u odnosu na gorenavedene tri međunarodne i dvije domaće podjele.

II. Pothvat bez utvrđenja postojećega stanja i njegove ocjene

4. Nacrt ovoga nacionalnoga uputnika ne prikazuje polazišno, činjenično stanje umjetničkoga obrazovanja u Hrvatskoj niti ga ocjenjuje, osim tvrdnjom na stranici 1, kako „suvremeni standardi umjetničkoga obrazovanja“ (ne navodi se koji su to standardi, gdje su znanstveno utemeljeni) nalažu „nužne promjene“ (opet bez utvrđenja koje su to promjene).

5. U četvrtom odlomku Uvoda (str. 1) Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja ističe se kako „umjetničko obrazovanje“ omogućuje „umjetnička škola“, tj. „odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se provode isključivo umjetnički programi“, no nigdje se ne određuje što je to „umjetnički program“ i koliko njegovih vrsta postoji. Tek se na stranici 18, iznad tablice 5, naznačuje da je „izrada kurikula umjetničkih programa i njima pripadajućih predmetnih kurikula planirana u budućim dionicama [‘narednim etapama’] Cjelovite kurikulne reforme“.

Ta bilješka otkriva kako o umjetničkom obrazovanju zapravo još ništa nije domišljeno.

Vremenik toga što je navodno planirano, pa ni popis onoga što je planirano, nisu objavili ni Ministarstvo obrazovanja, ni bivša Ekspertna radna skupina, ni Stručna radna skupina za umjetničko obrazovanje. Bez toga će ovaj nacrt ostati samo jedno neusustavljeno promišljanje.

6. Da je cijeli pothvat zbrzan, napravljen nedorečeno i površno, potvrđuje neusklađenost te tvrdnje s temeljnim planom reforme. Naime, na str. 4–5 svakoga od tri metodološka priručnika bivša Ekspertna radna skupina ističe da je cjelovita uputnična reforma zamišljena u šest „dionica“, a izradba uputničnih isprava u svakoj je inačici suglasno stavljena u „dionicu A“, što bi značilo da „dionica A“ ima više „etapa“ – iako su dionica i etapa u vremenskoj uporabi istoznačnice! [footnoteRef:5] U svakom slučaju, ne zna se koliko bi uputnika umjetničkih programa i koliko njima pripadajućih predmetnih uputnika trebalo izraditi, i u kojoj od tih sljedećih „etapa“. [5: Doduše, takav dvosmislen način izražavanja odlika je reforme u kojoj se razlikuju: „ekspertna“ i „stručna“ radna skupina, iako je te pojmove nemoguće razlikovati u engleskom prijevodu. Isti je slučaj – sve suprotno temeljnim načelima izradbe propisa iz članaka 37.–40. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila – s razlikovanjem pojmova:„izlet“ i „ekskurzija“ (Ti se pojmovi razlikuju u Prijedlogu nacionalnoga dokumenta nastavnoga predmeta Povijest na str. 62, kao i u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Poduzetništvo na str. 28 govori se o „ekskurziji“, a na str. 29 o „izletu“. U deset drugih uputničnih prijedloga spominje se izlet, a u treća tri „ekskurzija“);„odgojni“, „obrazovni“, „odgojno-obrazovni“, „edukacijski“ i „edukativni“ (U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje materijali su „edukativni“ /str. 33/, a rehabilitator je „edukacijski“ /str. 33/, a svi ostali djelatnici su „odgojno-obrazovni“ /str. 2/, kao i vrijednosti /str. 1/, ciljevi /str. 1/, potrebe /str. 2/, očekivanja /str. 5, 6, 8, 10, 12, 13, 14, 17, 18, 21, 23, 24, 25, 28, 30, 32, 34 i 35/. U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Održivi razvoj vježbe su „edukativne“ /str. 13/, a institucije su „edukacijske“ /str. 30/; program je „obrazovni“ /str. 30/, a ciljevi su „odgojno-obrazovni“ /str. 1/, kao i očekivanja /str. 5 i 29/, ciklusi /str. 5, 7, 11, 15/, i potrebe /str. 31/, dok je proces jednom „obrazovni“ /str. 3/, a drugi put „odgojno-obrazovni“ /str. 29/). Itd.]

7. Te uputničarske tvrdnje uzete zajedno nameću i pitanja:

· Koliko „etapa“ ima „dionica A“?

· Do kada je planirano trajanje „dionice A“?

· Koliko će na kraju koštati „dionica A“?

8. Kad im se još ne može utvrditi konačan broj, korisno je barem pobrojati koliko se vrsta uputnika predviđa da bi se moglo projicirati koliko će još dugo reforma biti u nekoj od „etapa“ „dionice A“, Ako se svi uputnici trebaju napisati u „dionici A“.

U Prijedlogu umjetničkoga obrazovanja spominju se sljedeće uputnične razine:

I. Okvir nacionalnoga kurikula (šest puta),

II. okvirā: za vrjednovanje (str. 1), za darovite (str. 1 i 11) i za prikraćene (str. 1 i 11);

III. vrstā: predškolski, osnovnoškolski, gimnazijski, strukovni i umjetnički (str. 1);

IV. područjā (str. 1; na str. 12 posebno se spominje uputnik umjetničkoga područja);

V. međupredmetnih tema (str. 1),

VI. umjetničkih programa (str. 18),

VII. umjetničko-teorijskih predmeta/modula (str. 14) i umjetničkih predmeta/modula (str. 14),

VIII. školski (čak 37 puta),

IX. prilagođeni (za učenike s poteškoćama u razvoju – str. 11) i

X. razlikovni (za darovite učenike – str. 11).[footnoteRef:6] [6: Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije u Opisu Cjelovite kurikulne reforme predviđa i „modulne“ uputnike za osnovnu i srednju školu. Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula poznaje još sljedeće vrste uputnika (abecednim redom): boravišni (za produženi boravak), domski, kvalifikacijski, manjinski, osobni, „ostali“, podsektorski, sektorski i školskoknjižnični. Prijedlog nacionalnoga kurikula ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja tim uputničnim vrstama ili rodovima dodaje „vrtićki“ uputnik (str. 1), a Prijedlog nacionalnoga kurikula nastavnoga predmeta Geografija „izvedbeni“ uputnik (str. 149 i 155).]

Svi oni trebaju biti hijerarhijski (okomito) i međusobno (vodoravno) usklađeni.

No, tolika količina isprava s jedne strane dovodi do ponavljanja određenih tvrdnji (a to je vidljivo i u samom Prijedlogu), a s druge strane do nesuvislosti i međusobne nepovezanosti, jer su sve te razine do sada rađene istodobno i same za sebe, neobjedinjeno i neusklađeno.

9. Na stranici 14, točka 4.2. Prijedloga ističe da se plan sati, sadržaji i odgojno-obrazovni „ishodi“ umjetničkih i umjetničko-teorijskih predmeta i/ili modula… određuju „predmetnim kurikulima umjetničkih programa u pojedinoj umjetnosti“. Iste imenice, jedna u množini, a druga u jednini na stranici 19 („Kurikuli umjetničkih programa u pojedinoj umjetnosti“) potvrđuje da se za pojedinu umjetnost planira pisati više umjetničkih programa. Što nas vraća pitanju: osposobljavaju li umjetnički programi za pojedinu umjetnost, njezino polje ili granu, a ako da, prema kojoj podjeli? Ili pak osposobljavaju za pojedino zanimanje? Ako da, je li to umjetnički ili strukovni program?

10. Članak 2. Zakona o umjetničkom obrazovanju iz 2011. (Narodne novine, broj 130/11) određuje: „umjetničke škole su glazbene, plesne, likovne i druge škole koje izvode umjetničke programe“. No, za provedbu toga Zakona do danas nije donesen ni jedan „umjetnički program“.

11. Vlada Republike Hrvatske donijela je 2. lipnja 2011. Mrežu osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja (Narodne novine, broj 70/11), no u njoj nije navedena ni jedna „likovna škola“ (za razliku od glazbenih i plesnih). Popis likovnih škola u Hrvatskoj nije dostupan ni drugdje.

11.1. Prema komentarima iz stručne rasprave o umjetničkom obrazovanju (Međužupanijsko stručno vijeće u Rijeci, 14. travnja 2016., str. 13) čini se da ne postoji ni jedna osnovna likovna škola. Stručna radna skupina na to je 9. lipnja 2016. odgovorila: „Osnivanje osnovnih umjetničkih škola /likovnih/ morat će se riješiti zakonskim aktima“ (str. 14, na vrhu). Time su preobrazitelji umjetničke naobrazbe pokazali da ne znaju kako zakonska mogućnost osnivanja likovnih škola postoji već pet godina. Stoga se nameće pitanje na koji je način proveden izbor članova Stručne radne skupine koja je napisala uputnik umjetničkoga obrazovanja, kad je prvi proglašeni uvjet njihove prijave i rada bio da imaju „uvid u postojeće stanje i mogućnosti odgojno-obrazovnoga sustava“ (9. travnja 2015., str. 2), koji – očito – nemaju.

Pravna zaprjeka osnutku likovnih škola, dakle, nije zakon, nego nepostojanje „umjetničkih programa“, a upravo je njihovu izradbu Stručna radna skupina za umjetničko obrazovanje odlučila odgoditi na neodređeno vrijeme, u neku od idućih dionica (str. 18, drugi odlomak)!

12. Na mrežnim stranicama Ministarstva obrazovanja navodi se koja se zanimanja mogu steći umjetničkom naobrazbom:

· u likovnim školama (12): dizajner unutarnje (‘unutrašnje’) arhitekture, aranžersko-scenografski dizajner, dizajner metala, grafički dizajner, dizajner tekstila, dizajner keramike, fotografski dizajner, kiparski dizajner, slikarski dizajner, industrijski dizajner, dizajner odjeće, modni stilist;

· u glazbenim školama (4): glazbenik instrumentalist, glazbenik pjevač, glazbenik teorijskoga smjera, graditelj i restaurator glazbala;

· u plesnim školama (5): plesač suvremenoga plesa, plesač edukacijskoga smjera, scenski plesač, plesač klasičnoga baleta, plesač narodnih plesova.

No, u Narodnim novinama nije objavljen nastavni plan i program, ili po novom uputnik, ni za jedno od tih zanimanja! Stoga cijeli taj sustav postoji i djeluje protupravno.

Dapače, ni igdje na internetu nije moguće pronaći odluke o donošenju nastavnih planova i programa za 15 od ukupno 16 navedenih zanimanja u likovnim i glazbenim školama.

13. Prema članku 7. stavku 1. Zakona o umjetničkom obrazovanju, obrazovni standard određene razine umjetničke naobrazbe, odnosno stupanj složenosti kvalifikacije u području umjetničkoga obrazovanja (uputnik određenoga područja umjetničkoga obrazovanja) sadržava jezgrovni i diferencirani dio te načine, metode i oblike rada u umjetničkom obrazovanju, mjerila za upis učenika u programe umjetničke naobrazbe te način praćenja, vrjednovanja i ocjenjivanja učenika.

13.1. Sukladno članku 28. stavku 1. Zakona o umjetničkom obrazovanju ministar obrazovanja bio je dužan donijeti uputnike svih područja umjetničkoga obrazovanja do 24. ožujka 2012. No, još nije. Ni jedan.

13.2. Posljedica toga propusta jest da je umjetnička naobrazba i dalje uređena:

· Pravilnikom o osnovnom umjetničkom školovanju od 26. svibnja 1993. (Narodne novine, broj 53/93);

· nastavnim planovima i programima za osnovne glazbene škole i osnovne plesne škole (Narodne novine, broj 102/06) – ukupno pet nastavnih planova i programa od 28. kolovoza 2006.:

· za osnovnu glazbenu školu,

· za osnovnu školu funkcionalne glazbene („muzičke“) pedagogije,

· za osnovnu školu klasičnoga baleta,

· za osnovnu školu suvremenoga plesa i

· za osnovnu školu suvremenog plesa Ane Maletić;

· nastavnim planovima i programima (neobjavljenima u Narodnim novinama) za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju:

· grafičar – dizajner multimedijskih sadržaja, od 27. lipnja 2003.,

· grafički urednik – dizajner, web dizajner i medijski tehničar, od 28. travnja 2005.;

· nastavnim planovima i programima (za srednje glazbene i plesne škole, neobjavljenima u Narodnim novinama):

· srednje škole suvremene plesne umjetnosti, „za stjecanje srednje stručne spreme u sektoru Umjetnost za zanimanja Plesač suvremenoga plesa i Plesač edukacijskoga smjera“, od 12. lipnja 2008. (str. 3 i 588–707 PDF-a),

· srednje glazbene škole, od 16. srpnja 2008. (str. 2 i 4–295 PDF-a),

· funkcionalne glaznene („muzičke“) pedagogije za srednje škole, od 16. srpnja 2008. (str. 2 i 296–504 PDF-a),

· srednje škole za klasični balet, od 16. srpnja 2008. (str. 2 i 506–550 PDF-a),

· srednje škole za narodne plesove, od 16. srpnja 2008. (str. 2 i 552–587 PDF-a),

· za zanimanje Scenski plesač, od 16. srpnja 2008. (str. 2 i 708–797 PDF-a),

· za zanimanje glazbenik mandolinist, od 5. prosinca 2011.,

· za pripremne razrede srednje škole za predmet tambure, od 5. prosinca 2011.

14. Sastavljači Prijedloga nisu opisali postojeće stanje umjetničkoga odgoja i naobrazbe, njegove dobre i loše strane, poteškoće i izazove. Time su prekršili prvo pravilo izradbe uputnika – napraviti ocjenu postojećega stanja. Stoga je i taj propust razlog zašto su ponudili zbunjujuću, neostvarivu, nedosljednu i neobrazloženu skicu.

Ovaj Prijedlog u tom nije osamljen slučaj – ocjene postojećega stanja izostale su i pri izradbi svih ostalih uputnika. Nije li važnije od promjene nastavnih programa ulaganje najvećega mogućega napora u same učitelje, njihov napredak i mijenjanje na bolje, počevši od učiteljskih fakulteta? Valja se složiti s tvrdnjama, iako su često ponavljane kao parole, da ni jedan, pa i najizvrsniji uputnik ne će išta vrijediti, ako ga u stvarnosti ne bude imao tko odjelotvoriti. Bez dobro osposobljenih i iskreno zainteresiranih učitelja u svakoj školi stvarne promjene nisu moguće. No, ovaj Prijedlog, nedorečen i neutemeljen kakav je, ni najizvrsniji učitelji ne mogu ostvariti, jer je neuporabljiv.

15. Umjetničko obrazovanje – kap u moru

„Umjetničko obrazovanje“ samo je jedna od 55 isprava Cjelovite uputnične reforme koja je tijekom proljeća i ljeta 2016. ponuđena na javnu raspravu (pregled svih isprava i rasprava v. ovdje).

No, za razliku od svih drugih vrsta i stupnjeva odgoja i obrazovanja, za umjetnički odgoj i naobrazbu nije napravljen ni jedan korak dalje: nema nacrta uputnika pojedinih umjetničkih programa ni uputnika njihovih predmeta. To je dobro, jer je postupnost bitna odlika i pedagogije kao znanosti, i odgoja kao njezina predmeta: „Svatko tko se u odgoju žuri, unaprijed je predodređen za odgojne promašaje, jer odgoj podrazumijeva pounutrenje vrijednosti u svim područjima osobe – spoznajnim, osjećajnim i voljnim“.[footnoteRef:7] Što vrijedi za provedbu, vrijedi i za planiranje. Osim toga, i načelo hijerarhijskoga ustroja zahtijeva slijednost, pa nema ni potrebe srljati u sljedeću razinu isprava, dok prethodna nije dorađena, vrjednovana i potvrđena. [7: Vini Rakić, Odgoj i odgojne mjere u školi, Lađa (Zagreb), 6 (2011.) 1(19), str. 25.]

III. Rutinske i susljedne pogrješke

16. Neosigurani preduvjeti

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, broj 124/14) u cjelini „Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje“, u sklopu sedmoga cilja po redu, a drugoga u toj cjelini („Provesti cjelovitu kurikulnu reformu“) kao treći podcilj („Osigurati preduvjete za izradu kurikulnih dokumenata i provedbu cjelovite kurikulne reforme“) određuje:

„Mjere kojima će se ostvariti ovaj specifični cilj uključuju ustroj stručnih radnih skupina za izradu nacionalnih kurikula za različite razine i vrste odgoja i obrazovanja te njihovo osposobljavanje za izradu različitih kurikulnih dokumenata. Izrazito važna mjera unutar ovoga specifičnoga cilja jest definiranje precizne područne i predmetne/modulne strukture nacionalnih kurikula za osnovnoškolski, gimnazijski, strukovni i umjetnički i odgoj i obrazovanje.“

Prijedlog nacionalnoga uputnika umjetničkoga obrazovanja u cijelosti je iznevjerio taj podcilj, jer nije utvrdio „preciznu područnu ni predmetnu strukturu“ umjetničkoga odgoja i naobrazbe.

17. Neprovedba prve mjere

17.1. Za provedbu navedenoga podcilja 2.3. određene su dvije mjere. Po redu ukupno deveta strategijska mjera, označena brojem 2.3.1., određuje: „Ustroj i osposobljavanje stručnih radnih skupina za izradu nacionalnih kurikulnih dokumenata“. Pokazatelji provedbe te mjere jesu:

„[1.] Izrađeni kriteriji i načela formiranja stručnih radnih skupina.

[2.] Odabrani i [3.] imenovani članovi stručnih radnih skupina.

[4.] Izrađen plan i program te [5.] održana osposobljavanja stručnih radnih skupina.

[6.] Izrađene smjernice stručnim radnim skupinama za pisanje [6.a] kurikula i [6.b] priručnika za odgojitelje, učitelje, nastavnike i ostale odgojno-obrazovne djelatnike za primjenu kurikulnih dokumenata.“

17.2. U Izvješću o provedbi Strategije od 26. travnja 2016. Posebno stručno povjerenstvo na čelu s Nevenom Budakom zaključuje da je ta mjera provedena („status: završeno“), iako se o stanju provedbe navodi samo: „Ustrojene stručne radne skupine za izradu nacionalnih kurikulnih dokumenata. Pokrenut rad stručnih radnih skupina za izradu nacionalnih kurikulnih dokumenata“ (str. 34). Time Posebno stručno povjerenstvo izjavljuje da je ispunjen treći po redu pokazatelj te mjere. A što je s ostala četiri pokazatelja provedbe? Mjerila i načela sastavljanja stručne radne skupine za izradbu uputnika umjetničkoga obrazovanja nisu izrađena. Stoga nije bilo jamstva da će njihov sastav biti uravnotežen, da će biti zastupljeni i teoretičari i praktičari, i metodičari i nomotehničari.

17.2.1. Članovi stručne radne skupine nisu „odabrani“, jer nisu izabrani na natječaju. Ne zna se po kojem su ključu postali članovima. U obrascu motivacijskoga pisma i prijedloga koncepta promjena u okviru cjelovite uputnične reforme (PDF napravio CARNet 9. travnja 2015.) ističe se: „Vrjednovanje prijedloga temeljit će se na sljedećim kriterijima: [1.] postojanje uvida u postojeće stanje i mogućnosti odgojno-obrazovnoga sustava; [2.] kvaliteta obrazloženja koncepta promjena; [3.] promišljenost predloženih rješenja.“ Konačni učinak dovodi u pitanje je li tako postupljeno.

17.2.2. U pismu predsjedniku HAZU od 11. rujna 2015. voditelj tadašnje Ekspertne radne skupine Boris Jokić ističe kako su u odabiru članova stručnih radnih skupina najvažniji bili njihov „prijedlog promjena“, a zatim „profesionalne i stručne kvalifikacije“ (str. 3). Time je potvrdio da se odstupilo od prvoga mjerila najavljena 9. travnja 2015., prema kojem se poglavito trebalo vrjednovati „postojanje uvida u postojeće stanje i mogućnosti odgojno-obrazovnoga sustava“.

17.2.3. U svakom slučaju, ako se voditelj Ekspertne radne skupine pri odabiru članova Stručne radne skupine vodio njihovim „prijedlogom promjena“, javnosti su do danas ostali nepoznati prijedlozi promjena koje su imenovani dali u dijelu sustava za koji su se prijavili i zbog kojih im je povjereno pisanje reforme. Za mnoge se zamisli sadržane u Prijedlogu ne može reći da su promjene na bolje.

17.2.4. Zamisao probira – natječajem kako je predviđeno Strategijom, ili javnim pozivom – kako ga je izvelo Mornarovo Ministarstvo da bi onemogućilo žalbe neprihvaćenih, zapravo je vrlo upitno. Ako je u samom pisanju potrebna riječ praktičara, nije li najbolji način izbora radnih skupina bio da njihove članove predlože voditelji županijskih stručnih vijeća i ravnatelji koji najbolje poznaju sposobnosti i osobine svojih učitelja (ili bi barem trebali)? Uz učitelje praktičare u skupinama su neizostavno trebali biti i metodičari i znanstvenici. Iako među izabranima u radne skupine ima kvalitetnih učitelja, previše je onih koji uskogrudno svojataju ono što su napisali, nerado to mijenjaju ne prihvaćajući razloge iz rasprave, prijedloge trećih osoba dočekuju „na nož“, a prosudbe doživljavaju osobno, kao napad na sebe. To je očito iz neobrazloženih odbijanja prijedloga konzultanata („kritičkih prijatelja“) i prinosa u stručnoj raspravi, za Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula i iz očitovanja odnosno ogluhe Ekspertne radne skupine na pristigle primjedbe i prijedloge i u javnu raspravu, kao i iz javnih istupa pojedinih sudionika reforme koji ističu kako ne dopuštaju preinake svojega autorskoga djela.

17.2.5. Nije poznato da je, tko je i kad izradio plan i program osposobljavanja članova stručne radne skupine, kako predviđa četvrti pokazatelj mjere 2.3.1. Ni da su održana osposobljavanja. Ni da su izrađene smjernice za pisanja uputnika za različite vrste odgoja i naobrazbe, kao što je umjetničko obrazovanje. Ni da su izrađene smjernice za pisanje priručnika za njegovu primjenu.[footnoteRef:8] [8: Bivša Ekspertna radna skupina napisala je i objavila tri metodološka priručnika:(četvrte razine isprava) za izradbu područja kurikula: inačica 1.0. (PDF napravljen 4.12.2015.), inačica 1.2. (PDF napravljen 8.4.2016.),(šeste razine isprava) za izradbu kurikula međupredmetnih tema: inačica 1.0. (PDF napravljen 4.12.2015.), inačica 1.2. (PDF napravljen 8.4.2016.),(sedme razine isprava) za izradbu kurikula nastavnih predmeta: inačica 1.2. (PDF napravljen 11.1.2016.), inačica 1.3. (PDF napravljen 8.4.2016.).Te priručnike nitko nije verificirao, recenzirao, raspravio, odobrio, pa ni lektorirao. Javna rasprava o njima otvorena je 29. srpnja 2016. i to o područnim, međupredmetnim i predmetnim.Nisu izrađeni metodološki priručnici:(prve razine isprava) za izradu Okvira nacionalnoga kurikula,(druge razine isprava) za izradbu okvirā (za ocjenjivanje, prikraćene i darovite),(treće razine isprava) za izradbu uputnikā vrsta odgoja i naobrazbe (priješkolski, osnovnoškolski, gimnazijski, strukovni i umjetnički),(pete razine isprava) za izradbu uputnikā programā ili smjerova školovanja, kvalifikacijskih, sektorskih, podesktorskih ili manjinskih uputnika.]

17.2.6. Ni za koji od šest pokazatelja te mjere u Budakovu se Izvješću ne navodi kad je proveden.

17.2.7. Stoga ne stoji zaključak da je ta mjera provedena i završena. Takav način „provedbe“ nespojiv je:

· s razložnošću,

· potpunim točnim i pravodobnim izvješćivanjem i

· načelom vladavine prava.

18. Neprovedba druge mjere

18.1. Deseta mjera u Strategiji, označena brojem 2.3.2., određuje: „Izrada prijedloga područne i predmetne/međupredmetne/modulne strukture nacionalnih kurikula za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje te gimnazijsko, strukovno i umjetničko obrazovanje“. Pokazatelji provedbe te mjere jesu:

„[1.] Izrađen prijedlog područne i predmetne/modulne strukture nacionalnih kurikula te [2.] njihova satnica.

[3.] Održana javna rasprava.

[4.] Usvojena područna i predmetna/modulna struktura.“

Prijedlog nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja ne sadržava „prijedlog područne i predmetne/modulne strukture“ umjetničkoga obrazovanja ni njegovu satnicu, jer na stranicama 22 i 24 uopće ne popisuje moguće predmete i module ni njihovu satnicu, nego samo ukupan godišnji broj sati svih umjetničkih predmeta zajedno (2.632, odnosno 1.918 sati tijekom četiri godine srednje umjetničke škole). Za osnovnu školu nema niti to. Zbog toga je ova javna rasprava uzaludna, tj. ne služi provedbi zadane mjere. Posljedično, ni četvrti se pokazatelj ne može provesti, jer se „područna i predmetna/modulna struktura“ ne može usvojiti zato što nije ni predložena.

18.2. U Izvješću o provedbi Strategije od 26. travnja 2016. Posebno stručno povjerenstvo ističe da je i ta mjera provedena („status: završeno“), iako se o stanju provedbe navodi samo: „Pripremljen prijedlog područne i predmetne/međupredmetne/modulne strukture nacionalnih kurikula za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje te gimnazijsko, strukovno i umjetničko obrazovanje“ (str. 34). Time Posebno stručno povjerenstvo izjavljuje da je ispunjen prvi po redu pokazatelj te mjere. A što je formalno s ostala tri pokazatelja provedbe? Kako se mjeru može proglasiti ostvarenom, ako 26. travnja 2016., kad je Izvješće doneseno, javna rasprava nije ni otvorena, a kamoli održana? Sadržajno nije ispunjen ni prvi pokazatelj, jer, primjerice u Umjetničkom obrazovanju, nije „pripremljen prijedlog područne i predmetne/međupredmetne/modulne strukture“. Takvo izvješćivanje ne služi provedbi Strategije!

19. Prijevara s omjerima sadržaja

Četvrti podcilj Strategije glasi: „Izraditi i uvesti nacionalne kurikule“. U odnosu na umjetničko obrazovanje o tom se podcilju ističe:

„Umjetničko obrazovanje koje se u Hrvatskoj odvija na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini vrijedan je dio sustava odgoja i obrazovanja. Umjetničko izražavanje i obrazovanje treba aktivno promovirati i poticati u svim vrstama i razinama sustava. U skladu s cjelovitom kurikulnom reformom i u ovom dijelu sustava potrebno je izraditi i uvesti Nacionalni kurikul umjetničkoga obrazovanja te kurikule za stjecanje kvalifikacija u redovitom umjetničkom obrazovanju. U izradi kurikulnih dokumenata važno je osigurati visoku razinu koherentnosti, otvorenosti i fleksibilnosti, poštovati posebitosti pojedinih umjetničkih disciplina te primjerenost razvojnoj dobi i često različitim predispozicijama djece i mladih osoba. U srednjoškolskom umjetničkom obrazovanju potrebno je osigurati primjeren udio općeobrazovnih sadržaja da bi po završetku učenici mogli nastaviti obrazovanje na studijskim programima u različitim područjima, a ne samo u umjetničkom.“

19.1. Prijedlogom nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja u cijelosti su zapostavljeni „kvalifikacijski kurikuli“; oni nisu čak ni spomenuti. A u Strateškom planu Ministarstva znanosti obrazovanja i športa za razdoblje 2016.–2018. (datiran s travnjem 2015., PDF napravljen 20.8.2015.) ministar Vedran Mornar predvidio je da će se „doprinosom iz fondova EU (Operativni program Razvoj ljudskih potencijala 2014.–2020.) broj izrađenih kurikula za stjecanje kvalifikacija u redovitom sustavu umjetničkoga obrazovanja“ udeseterostručiti, tj. da s polazna dva uputnika tijekom 2016. dosegne njih „20“ (slovima: dvadeset) (str. 21).[footnoteRef:9] [9: Važno je napomenuti da se pri tom ističe kako je to u Državnom proračunu djelovanje „A577004 – Izrada nastavnoga uputnika“ (dakle, riječ uputnik nije iščezla iz službene uporabe!).]

U izmijenjenom Strateškom planu Ministarstva znanosti obrazovanja i športa za razdoblje 2016.–2018. (datiran s travnjem 2016., PDF napravljen 18.5.2016.) ministar Predrag Šustar utvrdio je da tijekom 2015. nije napravljen ni jedan od planiranih 18 uputnika, ali se planira da ih do kraja 2016. bude izrađena čak 44 (slovima: četrdeset i četiri!).

19.2. Umjetničke discipline nisu poštovane, jer nisu niti nabrojene.

19.3. Nije osiguran primjeren dio općeobrazovnih sadržaja za nastavak studiranja neumjetničkih programa, nego je samo predloženo (točke 4.4.2. i 5.2.2. Prijedloga) da od školske godine 2020./2021. postoji umjetničko obrazovanje „sa širom općeobrazovnom jezgrom“. Pri tom nije navedeno zašto baš od 1. rujna 2020., a ne prije ili kasnije, odnosno o čem ovisi taj rok.

19.4. Prijedlogom je predviđeno da bi u „strukturi sa širom umjetničkom jezgrom“ tijekom srednje škole učenik imao 2.163 sata općeobrazovnih predmeta (prosječno 16 sati tjedno) i 2.632 sata umjetničkih predmeta (prosječno 19 sati tjedno). U „strukturi sa širom općeobrazovnom jezgrom“ općeobrazovni dio proširen je tako da je ukupan broj sati općeobrazovnih i umjetničkih predmeta iz prve strukture („sa širom umjetničkom jezgrom“) međusobno zamijenjen. U obje strukture učenik bi imao po 4.795 sati tijekom srednje škole. U tom se zbroju 2.163 i 2.632 odnose kao 45 naprema 55 posto. No, sastavljači Prijedloga valjda su mislili da to nitko ne će shvatiti ni omjeriti, jer su bezobzirno, čak 37 puta istaknuli, uvjeravajući valjda sami sebe u tu neistinu, da su umjetnički i općeobrazovni sadržaj u omjeru 40 prema 60, odnosno 60 prema 40 posto, iako su satnicom na stranicama 22 i 24 jasno naznačili da je taj odnos zapravo 45 % : 55 %, odnosno 55 % : 45 %. Te su netočne omjere ponovili četiri puta i u Odgovorima na priloge stručnoj raspravi.

Ukratko, taj strategijski podcilj Prijedlogom je u cijelosti iznevjeren.

19.5. Za provedbu navedenoga podcilja Strategijom su predviđene 22 mjere (2.4.1.–2.4.22.), a tri od njih imaju veze s ovdje razmatranim Prijedlogom nacionalnoga uputnika umjetničkoga obrazovanja.

20. Neprovedba treće mjere

20.1. Jedanaesta mjera u Strategiji, označena brojem 2.4.1., određuje: „Izrada nacionalnih kurikula za rani i predškolski, osnovnoškolski, gimnazijski, strukovni i umjetnički odgoj i obrazovanje“. Pokazatelji provedbe te mjere jesu:

„[1.] Izrađeni i [2.] pozitivno recenzirani prijedlozi nacionalnih kurikula.

[3.] Usvojen [...] Nacionalni kurikul umjetničkoga obrazovanja.“

20.2. U Izvješću o provedbi Strategije od 26. travnja 2016. Posebno stručno povjerenstvo ističe da je i ta mjera provedena („status: završeno“), iako se o stanju provedbe navodi samo: „Stručne radne skupine završile rad na izradi prijedloga nacionalnih dokumenata, koji su objavljeni 16. i 29. veljače 2016. Pokrenut rad stručnih radnih skupina [...] za izradu prijedloga Nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje (7 članova) [...] – imenovani 11. svibnja 2015.“ Time Posebno stručno povjerenstvo ističe da je ispunjen samo prvi po redu pokazatelj te mjere. A što je s ostala dva pokazatelja provedbe? Gdje su i komu dostupne „pozitivne recenzije“ prijedloga nacionalnih kurikula? Kako se mjeru moglo proglasiti ostvarenom, ako 26. travnja 2016., kad je Izvješće doneseno, uputnik nije bio usvojen? Čemu služi takvo izvješćivanje o provedbi Strategije?

21. Nestvaranje pretpostavki za provedbu četvrte mjere

21.1. Trideset i prva mjera u Strategiji, označena brojem 2.4.21., određuje: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja i kurikula za stjecanje kvalifikacija redovitim umjetničkim obrazovanjem u odgojno-obrazovni sustav“. Pokazatelji provedbe te mjere jesu:

„Izrađen detaljan plan i program [1.] eksperimentalnoga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja i [2.] kurikula za stjecanje kvalifikacija redovitim umjetničkim obrazovanjem;

[3.] formirani školski timovi.

[4.] Eksperimentalna provedba Nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje i [5.] kurikula za stjecanje kvalifikacija redovitim umjetničkim obrazovanjem.

[6.] Znanstvena i stručna evaluacija eksperimentalne provedbe.“

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14) radi stabilnosti sustava i što manje usputnih žrtava naložio je pokusnu promjenu novih nastavnih programa (uputnika) prije njihova uvođenja u cijeli sustav. Pokusnim se programom provjerava valjanost novih obrazovnih sadržaja i/ili oblika i metoda rada i/ili nove nastavne opreme. On sadržava: ciljeve, zadaće, obrazovne rezultate, sadržaj, mjesto i način izvođenja, vrijeme potrebno za ostvarenje programa, prostorne, kadrovske i druge uvjete, način stručnoga praćenja i vrjednovanja programa kao i financijska sredstva potrebna za ostvarenje programa. Stručna radna skupina nije sastavila ni eksperimentalni nacionalni uputnik umjetničkoga obrazovanja, ni detaljan plan i program pokusne primjene svojega Prijedloga, pa je na taj način njezin rad prva zaprjeka pokusnoj primjeni, donošenju i stupanju na snagu nacionalnoga uputnika umjetničke naobrazbe.

21.2. U Izvješću o provedbi Strategije od 26. travnja 2016. Posebno stručno povjerenstvo ističe da je provedba te mjera „planirana u školskoj godini 2016./2017.“ (str. 42), a to znači od 1. rujna 2016.

Međutim, sam Prijedlog nije napisan kao „detaljan plan i program eksperimentalnoga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja“, niti je Stručna radna skupina za izradbu Prijedloga sastavila Pokusni nacionalni uputnik umjetničkoga obrazovanja, dapače, nije ga ni počela sastavljati, pa provedba te mjere nikako ne može početi 1. rujna 2016.

22. Nestvaranje pretpostavki za provedbu pete mjere

22.1. Trideset i druga mjera u Strategiji, označena brojem 2.4.22., određuje: „Primjena Nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje i kurikula za stjecanje kvalifikacija redovitim umjetničkim obrazovanjem“. Pokazatelji provedbe te mjere jesu:

„Umjetničke škole počele raditi u skladu [1.] s Nacionalnim kurikulom umjetničkoga obrazovanja i [2.] kurikulima za stjecanje kvalifikacija redovitim umjetničkim obrazovanjem.“

Sastavljači Strategije pokazali su kako ne poznaju temelje ustavnopravnoga poretka. Tamo gdje nema ljubavi ni zlosilja, u društvu čiji je ideal pluralizam mišljenja i vladavina prava, obvezuje samo ono što je propis. U zdravorazumskom shvaćanju propis mora biti donesen, objavljen i proglašen kako bi se oni na koje se odnosi mogli s njim pravodobno upoznati. Tako sa svojim stupanjem na snagu on može početi obvezivati, a oni čije ponašanje uređuje (škole, učitelji, učenici, roditelji) mogu ga i trebaju početi primjenjivati. To je, naime, ustaljen izraz za „početi raditi u skladu s čim“.

Stratezi novoga hrvatskoga školstva nisu posvijestili da je svaki uputnik (kurikul) – propis, kako je to utvrdio Ustavni sud u Odluci od 22. svibnja 2013. Iz navedenih dijelova Strategije proizlazi da to nije bilo jasno ni njezinim piscima ni donositeljima, pa je tim teže očekivati da su uputničari to mogli valjano usvojiti i uspješno provesti.

Nakon što su u Strategiji odredbe o izradbi, donošenju, pokusnoj primjeni i stupanju na snagu Nacionalnoga uputnika umjetničke naobrazbe razvučene u čak pet mjera, u Prijedlogu se izgubila nit vodilja čemu točno on služi.

22.2. U Izvješću o provedbi Strategije od 26. travnja 2016. Posebno stručno povjerenstvo ističe da je provedba te mjere „planirana u školskoj godini 2017./2018.“ (str. 42), a to znači od 1. rujna 2017.

Međutim, sam Prijedlog nije napisan kao „detaljan plan i program eksperimentalnoga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja“, niti je Stručna radna skupina za izradbu Prijedloga sastavila Pokusni nacionalni uputnik umjetničkoga obrazovanja, pa provedba te mjere nikako ne može početi 1. rujna 2016.

IV. Kadrovici i kadroviranje

23. Jednosmjerno namjesto dvosmjerno

Javni poziv za prijavu kandidata za 7 članova Stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja ministar Vedran Mornar objavio je 9. travnja 2015., a bio je otvoren dva tjedna, do 23. travnja 2015.

No, Strategijom je bilo predviđeno da se raspiše natječaj, a ne javni poziv. Razlika nije samo u nazivlju, nego i u svrsi i u postupku: natječaj je „radi izbora“, a javni poziv radi „prikupljanja prijava“; natječaj je formalniji postupak, dvosmjeran i daje pravo na žalbu; javni poziv je neformalan, jednosmjeran i ne omogućava pravni lijek. Za natječaj je potrebna puno veća razina transparentnosti, javnosti i pravnosti od poziva, pa je u natječaju slobodna ocjena svedena na puno manju mjeru. Natječaj ne pogoduje samovolji u izboru, nego pridržavanju unaprijed zadanih mjerila, a javni poziv ostavlja prostor diskrecijskoj ocjeni. Nezadovoljni rezultatom javnoga poziva imaju na raspolaganju samo obraćanje javnosti, a nezadovoljni natječajem imaju pravo na prigovor ili žalbu i na sudski nadzor zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti. Natječaj je naizgled sporiji, ali je pošteniji.

23.1. Usuprot prvomu pokazatelju provedbe strategijske mjere broj 2.3.1., u Javnom pozivu nisu istaknuta mjerila i načela formiranja Stručne radne skupine.

23.2. Postoji li još stručna radna skupina za umjetničko obrazovanje? Točkom II. Javnoga poziva od 9. travnja 2015. određeno je: „Stručna radna skupina sastoji se od [...] i 7 članova čiji je rad ograničen na rok od 5 mjeseci od dana imenovanja [...].“ Stručna radna skupina imenovana je Odlukom od 9. svibnja 2015. pa joj je mandat trebao isteći 9. listopada 2015. No, taj uvjet iz Javnoga poziva nije naznačen u samoj Odluci o imenovanju, pa trajanje službe imenovanima nije vremenski ograničeno.

24. Družina

24.1. Odlukom o osnivanju Povjerenstva za izbor članova stručnih radnih skupina od 5. svibnja 2015. ministar Vedran Mornar imenovao je sedmeročlano Povjerenstvo u sastavu: Boris Jokić, predsjednik, i članovi: Ružica Vuk, Suzana Hitrec, Tomislav Reškovac, Neven Budak, Sabina Glasovac i Staša Skenžić, da na temelju pristiglih prijava odabere Stručnu radnu skupinu za izradbu uputnika umjetničke naobrazbe. (Istodobno se tada sastavljalo šest stručnih radnih skupina za dvije razine uputnika – pet vrsta naobrazbe i okvir ocjenjivanja).

24.2. Ta je Odluka pravno i etički prijeporna, jer su većinu u Povjerenstvu (četvero od sedmero povjerenika) tvorili članovi Ekspertne radne skupine, a točkom II. Javnoga poziva od 9. travnja 2015. određeno je: „Stručna radna skupina sastoji se od članova Ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikulne reforme sukladno imenovanih Odlukom od 28. siječnja 2015. i 7 članova [...]. Voditelj Stručne radne skupine jedan je od članova Ekspertne radne skupine.“

To znači da Stručna radna skupina nije ni zamišljena kao samostalna, nego da je Javnim pozivom predviđeno da ona zapravo djeluje kao Ekspertna radna skupina, proširena s još sedam dodatnih članova. Pri tom je članu Ekspertne radne skupine unaprijed osigurano da bude voditelj te skupine i, posljedično, u slučaju podijeljenih glasova u njoj (7:7), da ima prevladavajući glas.

Voditelj Ekspertne radne skupine našao se, osim toga, u položaju da kao predsjednik Povjerenstva za odabir između pristiglih prijava presudno utječe na proširenje svoje Ekspertne skupine u Stručnu skupinu za umjetničku naobrazbu. Kako se to nikomu nije učinilo kao sukob interesa i utjecaj na neovisnost rada Stručne radne skupine?

24.3. Od prijavljenih na javni poziv, Odlukom od 9. svibnja 2015. ministar Vedran Mornar imenovao je sedmero članova Stručne radne skupine za izradu prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja. Tako su uputničari („kurikulnici“) umjetničke naobrazbe postali: Ružica Ambruš-Kiš, Nikolina Matoš i Filip Pintarić iz Zagreba; Mladen Bilankov i Marijo Krnić iz Splita; Sanja Stevanović iz Rijeke i Davor Brđanović iz Varaždina.

U toj Odluci nema naznake o tom pridružuju li se te osobe Ekspertnoj radnoj skupini, ni primjenjuju li se na imenovane odredbe iz Javnoga poziva, Opisa poslova i zadataka i Obrasca motivacijskoga pisma i prijedloga promjena prema kojima su imenovani.

24.4. No, u impresumima Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja iz veljače 2016. (str. 2) i svibnja 2016. (str. 2) kao članovi Stručne radne skupine za umjetničko obrazovanje navedeni su i: Đurđica Kaurloto Martinić, Suzana Hitrec, Boris Jokić i Tomislav Reškovac. Nije utvrdivo kad su oni imenovani, ni kojim i čijim aktom. Time je Stručna radna skupina za umjetničko obrazovanje imala ukupno 11 članova.

24.5. Ni u Odluci o imenovanju od 9. svibnja 2015., ni u impresumima uratka te Stručne radne skupine nije navedeno tko je njezin voditelj. Točkom II. Javnoga poziva od 9. travnja 2015. bilo je određeno: „Voditelj Stručne radne skupine jedan je od članova Ekspertne radne skupine.“ No, nema naznake je li to kasnije provedeno, ni tko je od troje članova Ekspertne radne skupine koji su tijekom zime i proljeća 2016. navedeni kao članove Stručne radne skupine bio njezinim voditeljem, tj. glavnim urednikom Prijedloga. Tu odredbu treba uzeti s oprezom, posebno jer je u istoj točki javnoga poziva bilo predviđeno: „Stručna radna skupina sastoji se od članova Ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikulne reforme sukladno imenovanih Odlukom od 28. siječnja 2015. i 7 članova [...]“, a prema impresumima Prijedloga samo su tri od sedmero članova Ekspertne radne skupine bili članovi Stručne radne skupine za umjetničko obrazovanje.

24.6. Točkom X. stavkom 2. Javnoga poziva od 9. travnja 2015. bilo je određeno: „većinu članova Stručne radne skupine činit će zaposlenici umjetničkih škola i to učitelji, stručni suradnici i ravnatelji“. Od 11 članova Stručne radne skupine, samo su četiri (Mladen Bilankov, Davor Brđanović, Sanja Stevanović i Filip Pintarić) „zaposlenici umjetničkih škola“. Time je iznevjerena zamisao da većina budu praktičari umjetničkoga odgoja i naobrazbe, jer je 4 od 11 udio od 36 %, a to ne čini „većinu“.

24.7. Dok su za druge razine uputničnih nacrta imenovani savjetnici („konzultanti“: za dva od tri okvira, te za sva područja, međupredmetne teme i predmete), tj. za ukupno 45 uputničnih nacrta, u pravilu po pet savjetnika za svaki tekst, za vrste obrazovanja nisu trebali „kritički prijatelji“, pa ni Prijedlog umjetničkoga obrazovanja nije prošao kvazirecenzijski postupak.

Stoga sedam najvažnijih uputničnih prijedloga, hijerarhijski nadređenih svim ostalim uputnicima:

· Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula,

· Prijedlog okvira za vrjednovanje procesa i ishoda učenja,

· Prijedlog izmjena i dopuna Nacionalnoga kurikula ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja

· Prijedlog nacionalnoga kurikula osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja

· Prijedlog nacionalnoga kurikula gimnazijskoga obrazovanja

· Prijedlog nacionalnoga kurikula strukovnoga obrazovanja i

· Prijedlog nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja

nisu prošli prethodni recenzijski postupak, tj. prvi krug savjetovanja. Usprkos tomu voditelj bivše Ekspertne radne skupine u javnosti uporno ponavlja:

· „U okviru Cjelovite kurikulne reforme predviđena su tri kruga rasprave. Upravo je u tijeku konzultacijski proces gdje se po pet predmetnih stručnjaka po skupini u ulozi kritičkih prijatelja ima priliku osvrnuti na prvu inačicu predmetnih kurikula. Stručna rasprava usmjerena je učiteljima i akademskoj zajednici, a nakon nje, uslijedit će i široka javna rasprava“ (Novi list, 17. siječnja 2016.);

· „Što se tiče rasprave htio bih reći da je to jedan od dijelova provjere dokumenata. Skupine su dovršile dokumente, a onda ih je provjerilo 200 konzultanata. Nakon dovršetka dokumenata upućeni su u stručnu raspravu. […] Činjenica da se prošlo kroz tri kruga rasprave ukazuje koliku smo pažnju posvetili tome da javnost kaže što misli. Tek nakon rasprave vlast će moći dokumente prihvatiti ili ne“ (na tiskovnoj konferenciji 23. svibnja 2016.);

· „CKR je prva reforma za koju su organizirana čak tri kruga rasprave – konzultacije, stručna rasprava i javna rasprava“ (T-portal, 24. svibnja 2016.);

· „Htjeli bismo zahvaliti svim konzultantima, njih 218, koji su prvi pogledali ove naše dokumente“ (na tiskovnoj konferenciji 27. svibnja 2016., 0’59’’–1’03’’);

· „U samoj izradi pokušali smo posao napraviti u potpunosti transparentnim. Predvidjeli smo tri kruga rasprave. Svi su dokumenti prošli kroz ruke 218 stručnjaka“ (na tiskovnoj konferenciji 23. lipnja 2016.);

· „Dokumenti koje smo izradili podložni su kritikama, doradama, izmjenama. Iz tog smo razloga i osmislili tri kruga rasprave o njima“ (Jutarnji list, 9. srpnja 2016.);

· „Znajući u kakvom društvu živimo i radimo, išli smo na tri kruga rasprava. Prvi krug su organizirali konzultanti. Nakon toga bi uslijedila strukturirana stručna rasprava – kako bi svi mogli aplicirati i vidjeti primjedbe, a onda savjetovanje s javnošću, kako bi izmjene bile prihvatljive i za roditelje i djecu“ (u emisiji Točka na tjedan televizije N1 10. srpnja 2016.).

24.8. Zbog svega navedenoga teško je, zapravo nemoguće, braniti tvrdnju da je Stručna radna skupina za umjetničko obrazovanje uspostavljena sukladno Strategiji i da je djelovala legalno, legitimno i transparentno.

25. Rokovi za posao

25.1. U Opisu poslova i zadataka članova Stručne radne skupine za izradu prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja (Zagreb, travanj 2015., str. 4, točka 3.) ističe se:

· „Rok za prvu inačicu prijedloga Nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja je 1. srpnja 2015.

· Rok za konačan tekst prijedloga Nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja je 31. kolovoza 2015.“

Javnost nije obaviještena da je ijedan rok poštovan. Prva inačica nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja objavljena je tek 16. veljače 2016.

25.2. Vladinim Akcijskim planom provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 3. rujna 2015. određeno je da je „Drugo i treće tromjesečje 2015.“, tj. 30. rujna 2015. krajnji rok za provedbu mjere 2.4.1. Do tada su nacionalni uputnici, pa i umjetničkoga odgoja i naobrazbe, trebali biti: „[1.] Izrađeni i [2.] pozitivno recenzirani i [3.] usvojeni.“ U zadanom roku nije napravljena ni jedna dionica. Stoga je jednostavno neistinita višekratno ponavljanja tvrdnja bivše Ekspertne radne skupine da je „55 kurikulnih dokumenata izrađeno u predviđenom roku“ (kao što se primjerice ističe u priopćenju od 9. veljače 2016.).

25.3. Na stranici 19 Strateškoga plana Ministarstva znanosti obrazovanja i športa za razdoblje 2016.–2018. (datiran s travnjem 2015., PDF napravljen 20.8.2015.) ministar Vedran Mornar predvidio je da Nacionalni uputnik umjetničkoga obrazovanja bude izrađen do kraja „trećega tromjesečja 2015.“ (tj. do 30. rujna 2015.), da prođe javnu raspravu i bude donesen „do kraja 2015.“ (tj. do 31. prosinca 2015.). U planiranom roku nije učinjeno ništa od toga.

25.4. Gornji pregled posve različitih rokova u svakom dokumentu ukazuje na tri problema:

a) planiranje je u hrvatskoj odgojno-obrazovnoj politici nedosljedno, nesljedivo, nesustavno, prevrtljivo, samovoljno;

b) planirano se ne prati, ne mjeri, ne utjeruje, i na kraju ne ostvaruje, pa se cijeli pothvati dovode u pitanje i postaje neozbiljni;

c) čitav sustav postaje nesređen i nevjerodostojan, jer nitko ne preuzima i ne traži odgovornost; ne vraća novac za obećano, a neprovedeno; ne snosi sankcije; ne drži se načela. Zbog toga se cjelina državne vlasti urušava. Na taj se način država zapravo raspada, rastače iznutra i paralizira.

25.5. Prvi nacrt Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja objavljen je 16. veljače 2016., tj. više od sedam i pol mjeseci nakon roka zadana Opisom poslova i zadataka članova Stručne radne skupine od 9. travnja 2015.

25.6. U Javnom pozivu za prijavu kandidata za 7 članova Stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja od 9. travnja 2015. ističe se: „Kandidati za članove Stručne radne skupine moraju ispunjavati sljedeće uvjete: […] poštivanje zadanih vremenskih rokova“ (točka VII. podtočka 6.). Nije navedeno čime pristupnici trebaju dokazati da poštuju zadane vremenske rokove, pa nije jasno po kojem je mjerilo Povjerenstvo za izbor na čelu s Borisom Jokićem izabralo članove te stručne radne skupine. Kako voditelj te stručne radne skupine nije imenovan, niti je naknadno objavljeno tko je bio voditelj, odgovornost bi trebao preuzeti izbornik te stručne radne skupine, koji je na kraju bio njezin član, a i nadređena joj osoba kao voditelj Ekspertne radne skupine.

26. Cijena – prava sitnica

„U skladu s načelima transparentnosti, javnosti i otvorenosti rada te iz odgovornosti prema javnim sredstvima“ Ekspertna radna skupina za provedbu Cjelovite uputnične reforme objavila je 20. rujna 2015. da je članovima Stručne radne skupine za izradbu Nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja namijenjeno 60.000 kuna neto (Honorari i primanja u okviru cjelovite kurikulne reforme). Te su novce imali pravo između sebe razdijeliti sedmerica imenovanih 9. svibnja 2015., a ne i dodatna četiri člana skupine, navedena u impresumu Prijedloga.

Osim toga, sukladno Odluci ministra Mornara od 1. siječnja 2016., imali su pravo na naknadu na smještaj i naknadu putnih troškova sukladno Odluci ministra Mornara od 17. srpnja 2014., a za vrijeme stručne rasprave i javnoga savjetovanja i dodatna prava i naknade sukladno Odluci ministra Šustara od 1. travnja 2016.

Izvješće o utrošku i svim troškovima do danas nije objavljeno.

27. Autorska prava nad propisom?

Nakon što im je plaćen rad na tim tekstovima, neki od članova stručnih radnih skupina objavili su 20. srpnja 2016. kako ne će dopustiti preinaku svojih „autorskih djela“:

„Dogovorili smo se i da ćemo zabraniti MZOŠ-u korištenje dokumenata koje smo izradili, a jedna od opcija je i zahtjev za povlačenjem dokumenata i zabranom korištenja našega autorskoga djela. Svi smo potpisali ugovor o autorskom djelu, nitko nam nije otkazao taj ugovor, i bez našega dopuštenja u dokumente ne smiju dirati – upozorava Igor Lukić, voditelj Radne skupine za etiku i zamjenik voditelja Radne skupine za poduzetništvo. Svjestan je, kaže, da bi to značilo opstruiranje kurikulne reforme. Prema ugovoru o autorskom djelu, MZOŠ prijedloge kurikula koji idu u javnu raspravu smije koristiti, ali ne i prerađivati bez dopuštenja autora. Ako Šustarov tim ustraje na izmjenama kurikula ne tražeći njihovo odobrenje, spremni su zaštititi svoja prava i sudskim putem.“ (Novi list, 20. srpnja 2016.).

Ni jedan od tih ugovora, koji su platili porezni obveznici nije objavljen da bi se moglo ispitati što u njima stvarno stoji, ali bez obzira na to, samoupravljači u obrazovanju zaboravili su da je Ustavni sud u točki 5. obrazloženja Odluke 22. svibnja 2013. utvrdio da je svaki uputnik (kurikul) – propis. To su morali znati prije nego su prihvatili posao. Kao i da propisi nisu predmetom autorskoga prava, nego su, prema članku 8. stavku 2. točki 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13 i 127/14), sa stajališta zaštite autorskih prava „nezaštićene tvorevine“. To nije hrvatska izmišljotina, nego je to predviđeno još člankom 2. stavkom 4. bernske Konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela od 9. rujna 1886. godine (Službeni vjesnik Prezidija Narodne skupštine FNRJ, broj 13/51 i Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 12/93; Službeni list SFRJ, broj 14/75, Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, broj 4/86 i Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 3/99).

V. Problemi s javnom raspravom

28. Savjetovanje otvoreno iz trećega pokušaja

28.1. Nakon što je 27. svibnja 2016. završeno prikupljanje očitovanja zainteresirane javnosti o krovnoj ispravi reforme – Okviru nacionalnoga kurikula, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 30. svibnja 2016. bilo je najavilo da će 31. svibnja 2016. otvoriti javnu raspravu (savjetovanje sa zainteresiranom javnošću) o svim (preostalim) kurikulnim ispravama (a to bi značilo o tri metodološka priručnika i o 58 uputničnih nacrta). No, već je u toj najavi istaknuto da radne skupine Ministarstvu nisu dostavile inačicu prijedloga u Wordu, što je pretpostavka objavi na portalu e-Savjetovanja. Ministarstvo je tada podsjetilo i da je prema aktu Ekspertne radne skupine od 17. ožujka 2016. (str. 10) javna rasprava o 51 prijedlogu trebala početi 10. svibnja i završiti 10. lipnja 2016. (O tri metodološka priručnika i o šest uputnika nacionalnih manjina stručna rasprava nije ni najavljena ni održana.)

28.2. Ministarstvo je 15. lipnja 2016. ponovo najavilo otvaranje javnih rasprava o svim preostalim uputničnim prijedlozima i to 16. lipnja 2016., ali toga je dana u 16.55 otvoreno savjetovanje samo o jednom jedinom prijedlogu, dvanaestom po redu od njih 61, Prijedlogu nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja. Javna rasprava o preostalih 59 prijedloga nije otvorena ni na treći najavljeni nadnevak. U međuvremenu su 23. lipnja 2016. otvorena savjetovanja o trima okvirima i o uputnicima preostalih četiriju vrsta obrazovanja, 15. srpnja o sedam uputničnih područja, 18. srpnja o sedam međupredmetnih tema, 22. srpnja o 29 nastavnih predmeta i 29. srpnja o tri metodološka priručnika (v. pregled rasprava).

28.3. Takav je način rada neprihvatljiv, neozbiljan i protuzakonit. Sukladno članku 11. stavcima 5. i 6. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13 i 85/15) svaki je donositelj propisa dužan donijeti godišnji Plan savjetovanja s javnošću, objaviti ga na svojoj internetskoj stranici, redovito ga ažurirati i pridržavati ga se. Sama najava o nadnevku otvaranja javne rasprave ne tvori plan savjetovanja, jer on mora sadržavati naziv budućega propisa, očekivano vrijeme njegova donošenja, vrijeme provedbe internetskoga savjetovanja i objave izvješća o provedenoj raspravi s odgovorima i razlozima neprihvaćanja pojedinih primjedaba i prijedloga.

28.4. Ako se nakon neuspjela pokusa s paralelnim nezakonskim reformnim parainstitucijama (Posebno stručno povjerenstvo Nevena Budaka i Ekspertna radna skupina Borisa Jokića) reforma školstva „vraća kući“, tj. u institucije sustava koje zato postoje, onda je te ustanove doista moraju udomiti, planirati je i provoditi sustavno, vremenski i novčano.

29. Unaprijed relativizirana rasprava

Boris Jokić, kao jedina osoba koja je u impresumima Prijedloga nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja iz veljače 2016. (str. 2) i svibnja 2016. (str. 2) navedena kao „voditelj“ onih koji su sastavili ispravu o kojoj se sad provodi javno savjetovanje, unaprijed je relativizirao svaku raspravu o prijedlozima uputničnih isprava kad je u obraćanju javnosti 25. svibnja 2016. rekao: „Važan je proces, a ne sam pojedini dokument“ (9’06’’–9’09’’). To je obezvrjeđujuće prema trudu svih ljudi koji su sastavili i ovaj Prijedlog i prema svima koji se očituju u njem u javnoj raspravi. Ako pojedini dokument nije važan, čemu uopće rasprava o njemu? Zašto se onda ne održi javna rasprava o „procesu“, kad je on jedini „važan“?

Takav neznanstven i neozbiljan pristup javnoj raspravi isti je zaposlenik javnoga znanstvenoistraživačkoga instituta potpisao očitujući se o prosudbi o prijedlogu ključne isprave cijele reforme 20. lipnja 2016. ovako: „Za dodatni prijedlog koji je poslao gosp. Petar Marija Radelj nismo u mogućnosti odgovoriti, jer on propituje normativni okvir Strategije, Cjelovite kurikulne reforme i sustava odgoja i obrazovanja. Ovim je krovni kurikulni dokument bio predmet stručne rasprave i javnoga savjetovanja i za očekivati je njegovo prihvaćanje od strane obrazovne vlasti.“ Savjetovanje o prijedlogu nije okončano dok nositelj izrade propisa ne odgovori na sva pristigla očitovanja tako da ih prihvati ili da obrazloži zašto ih ne prihvaća. To je temeljno pravilo javne rasprave, njezine metodologije, cjelovitosti, dvosmjernosti, poštenosti, otvorenosti, transparentnosti, demokratičnosti i vjerodostojnosti.

30. Uskrata razloga i ciljeva donošenja propisa

Savjetovanje s javnošću tijela državne uprave provode „objavom nacrta propisa… s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“ (čl. 11. st. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama). No, zainteresiranoj javnosti nije podastrta ocjena dosadašnjega stanja, u čem je postojeća izvedba umjetničkoga odgoja i naobrazbe bila dobra, a u čem loša, i zašto će se nešto mijenjati, osim zbog pomodarstva, promjene imena, umnažanja broja i stupnjeva uputnika. Nije predočeno „obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“, kako nalaže Zakon. To, pak, nije ostavljeno na volju nositelju izrade propisa nego je prisilnopravno, obvezatno. Zakon. Ministarstvo obrazovanja unaprijed je bilo upozoreno kako se javna rasprava ne će moći smatrati zakonitom, demokratskom i poštenom, jer ti bitni propusti ni nakon upozorenja nisu ispravljeni. Obvezuje shvaćanje da demokratičnost postupka u okviru kojega se odvija društveni dijalog o zajedničkom dobru može odrediti ustavnopravnu prihvatljivost akta koji je posljedak toga postupka.

31. Bez nacrta pravnoobvezujuće odluke

U javnu raspravu nije priložen nacrt akta kojom bi ministar formalno donio stručno raspravljeni i pozitivno recenzirani uputnik Umjetničkoga odgoja i naobrazbe. Bez toga se nacrta ne zna i ne može znati odgovor na niz nedoumica. Stoga se traži očitovanje nositelja izradbe propisa o niže postavljenim pitanjima.

1. Kako se kani propisani i u pravni sustav unijeti uputnik Umjetničkoga odgoja i naobrazbe?

1. Koji je zakonski temelj za donošenje uputnika Umjetničkoga odgoja i naobrazbe?

1. Namjerava li se pri uvođenju uputnika Umjetničkoga odgoja i naobrazbe poštovati zakonska odredba (članak 29. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi) prema kojoj se pokusnim („eksperimentalnim“) programom provjerava vrijednost novih obrazovnih sadržaja i/ili oblika i metoda rada i/ili nove nastavne opreme? Potrebno je specificirati koje se novosti uvode.

1. Hoće li, tko, kad, kako i s kolikim sredstvima provoditi stručno usavršavanje učitelja radi nastave prema uputniku Umjetničkoga odgoja i naobrazbe?

1. Kada bi uputnik Umjetničkoga odgoja i naobrazbe trebao stupiti na snagu radi pokusne primjene i koliko bi trajala pokusna primjena?

1. Hoće li se pokusna primjena izvoditi s dosadašnjim učilima (udžbenicima, dopunskim i pomoćnim nastavnim sredstvima), ili bez ikakvih učila, ili će se, i u kojem roku odobriti nova učila (klasična, tiskana, ili digitalna, obrazovni sadržaji)?

1. Hoće li tko, kad, kako i s kolikim sredstvima sustavno pratiti i vrjednovati pokusnu provedbu i odgojno-obrazovne učinke uputnika Umjetničkoga odgoja i naobrazbe?

1. Kada se predviđa donošenje uputnika Umjetničkoga odgoja i naobrazbe kao propisa, kad će se stvoriti zakonska osnova za to, i kad bi on trebao stupiti na snagu?

VI. Sustavno kršenje propisopisnih odredaba

32. Suprotno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima

Hrvatski je sabor 19. lipnja 2015. donio Jedinstvena metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata (Narodne novine, broj 74/15). Njih su dužni primjenjivati nositelji normativnih poslova i ovlašteni predlagatelji propisa. Ona su mjerodavna za sastavljanje svih propisa.

Stručna radna skupina koja je sastavila Prijedlog očito nije bila upoznata s tim Pravilima i nije ih se pridržavala, ni strukturom nacrta propisa (nedostaje preambula, propisovni predmet), ni uporabom kratica, ni objašnjenjem pojmova, ni uređenjem prava i obveza, ovlaštenja i mjerodavnosti.

Prema članku 7. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila u prvom članku ili uvodnoj odredbi izražava se propisovni predmet. To ovdje nije učinjeno.

Prijedlog nema ni propisanu unutarnju podjelu na cjeline: dijelove, glave, poglavlja i odjeljke.

Prijedlog sadržava niz odredaba, ali nema ni jedan članak.

Prijelazne i završne odredbe posve su izostavljene.

Prijedlog je školski primjer kršenja odredbe članka 35. stavka 3. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila koja određuje:

„Nazivlje koje se koristi u propisima mora biti:

a) jasno,

b) dosljedno,

c) precizno i

d) potrebno.“

Tu odredbu razrađuju članci 37.–40. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila:

„Jasan izričaj. Članak 37.

(1) U propisu se koristi jasan izričaj sa što manje odstupanja od uobičajenoga značenja, u odnosu na pravni i stručni smisao.

(2) Korištenje izričaja koji ima dva ili više značenja se izbjegava, a ako to nije moguće, značenje treba definirati u odredbi o značenju izraza u uvodnim odnosno osnovnim odredbama.

Dosljedan izričaj. Članak 38.

(1) U cijelom tekstu propisa upotreba jednog izričaja mora biti dosljedna, vodeći računa i o propisima koji su na snazi u pravnom sustavu.

(2) Kada se izraz upotrijebi u propisu u jednom značenju, mora se u istom značenju koristiti u cijelom tekstu propisa.

Precizan izričaj. Članak 39.

(1) U propisu se koristi precizan dakle određen ili bar odrediv izričaj, čije pravne posljedice su nedvojbeno jasne.

(2) Upotrebu uobičajenih, ali nepreciznih odrednica, kao što su: odmah, bez odgađanja, pravodobno, u pravilu i slično, nužno je u pisanju propisa što je moguće više izbjegavati.

Potreban izričaj. Članak 40.

(1) Upotreba riječi (terminologije, izraza, pojmova i sl.) treba biti jedinstvena s već utvrđenim pravnim značenjem, što znači i to da se istodobno ne koriste sinonimi.

(2) U propisu svaka riječ mora biti upotrijebljena s razlogom, u protivnom propis bez opravdana razloga postaje duži, a mogućnost pogrješke se povećava.“

VII. Sadržajne nezgrapnosti

33. Nosiva riječ nije usklađena sa zakonom

Ministarstvo je formalno pogrješno utvrdilo da Prijedlog nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje odgovara zadanim standardima za objavu na portalu e-Savjetovanje, jer Zakon o pravu na pristup informacijama određuje da se ne raspravlja o prijedlogu, nego o nacrtu. Članak 10. stavak 1. točka 3.: „Tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati nacrte… propisa…“. Članak 11. stavak 2.: „Savjetovanje s javnošću tijela državne uprave provode… objavom nacrta propisa… s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa… te pozivom javnosti da dostavi svoje prijedloge i mišljenja“. Članak 11. stavak 4.: „…Izvješće o savjetovanju s javnošću nositelj izrade nacrta obvezno dostavlja tijelu koje usvaja ili donosi propis…“

34. Naslov je sadržajno i jezično nepravilan

34.1. U naslovu nedostaje odgoj. Bilo koje obrazovanje djece bez odgoja opasno je i štetno. Više o tom:

· Rajmund Kupareo, Umjetnički odgoj;

· Prognani odgoj;

· Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi.

Umjetničko je obrazovanje zamišljeno kao sustav od više ciklusa, sve bez odgajanja. Naime, u Prijedlogu se pojavljuju: sedam puta sveza „odgoj i obrazovanje“ kao fraza, pet puta „predškolski umjetnički odgoj“ i čak 147 puta „obrazovanje“. U omjerima: „odgoj i obrazovanje“ 4 %, predškolski umjetnički odgoj 3 %, a obrazovanje 92 %. Njima se 22 puta pridružuje „učenje i poučavanje“, a nigdje nema odgojnih postignuća kojima se teži.

Prema uporabi pridjeva: „odgojni“ ni jednom, „odgojno-obrazovni“ u trećini slučajeva, a „obrazovni“ u dvije trećine slučajeva (v. Čestotnost pedagogijskih pojmova u nacrtima Cjelovite uputnične reforme). Nasuprot tomu, objektivnomu moralnom poretku pripada prednost, jer on nadilazi i svodi u pravilan odnos sve ostale ljudske stvari. Obrazovati djecu u umjetnosti, a ne odgajati ih i ne odgajati ih u umjetnosti, nesvrhovito je, promašeno i pogibeljno, pa stoga i nedopustivo.

34.2. Naslov isprave stavljene na javnu raspravu doslovce glasi: „Prijedlog nacionalnog kurikuluma za umjetničko obrazovanje“.

No, riječ kurikulum ne pripada hrvatskomu standardnomu jeziku. Razlozi za to izneseni su u studiji Curriculum u hrvatskom, a njima se mogu dodati još tri argumenta.

34.2.1. U Smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije od 13. travnja 2012., kojima je počela cijela ova priča, imenica „kurikul“ pojavljuje se 31 put, a u tekstu se ni jednom ne rabe oblici „kurikulum“, „kurikularni“ ni „kurikulumski“.

34.2.2. U sklopu Cjelovite kurikulne reforme Stručna radna skupina za uputnik nastavnoga predmeta Hrvatskoga jezika prihvatila je da oblik „kurikulum“ treba odbaciti kao nehrvatski i nestandardni te je 20. lipnja 2016., odgovarajući na prinose u stručnu raspravu, čak 14 puta ponovila: „Stručna radna skupina u potpunosti podupire zahtjeve za promjenom naziva kurikulum“.

34.2.3. Ministarstvo financija sve je ove godine, od 2005., zadržalo pojam „uputnik“ u nazivlju Državnoga proračuna za djelovanje „A577004 – Izrada nastavnoga uputnika“.

34.3. Sveza u akuzativu („za umjetničko obrazovanje“) u ovom je slučaju nepotrebna, neustaljena i nejasna – model imenovanja vrste ili razine školovanja do sada je dosljedno opisivan imenicom u genitivu („načelo/osnova/plan/program/sustav umjetničkoga obrazovanja“), taj je način već dulje vrijeme potvrđen,[footnoteRef:10] i nije u suprotnosti ni s jednim od pravila hrvatske standardnojezične sintakse. S druge strane, prijedlog „za“ s izrazom u akuzativu označava svrhu ili usmjerenost, da je uputnik naknadnom namjenom određen umjetničkomu obrazovanju (kao: priča za laku noć, roba za otpis, koš za smeće), a ne da je ta isprava sržna odrednica, oblikovnica, preobrazitelja i usustaviteljica cijeloga umjetničkoga odgoja i naobrazbe, iznutra. [10: Tako je:ministar prosvjete i športa 20. studenoga 2003. donio Kurikul hrvatske nastave u inozemstvu (Narodne novine, broj 194/03), a ne kurikul „za hrvatsku nastavu u inozemstvu“;ministar znanosti, obrazovanja i športa 27. rujna 2012., 31. siječnja 2013. i 31. svibnja 2013. donosio Kurikul zdravstvenoga odgoja u osnovnim i srednjim školama, a ne kurikul „za zdravstveni odgoj“;Cjelovita kurikulna reforma iznjedrila Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula, a ne okvira „za nacionalni kurikul“; Prijedlog izmjena i dopuna Nacionalnoga kurikula ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, a ne kurikula „za rani i predškolski odgoj i obrazovanje“; sedam prijedloga „kurikula područja“, a ne kurikula „za područje“; sedam prijedloga „kurikula međupredmetne teme“, a ne kurikula „za međupredmetnu temu i 29 prijedloga „kurikula nastavnoga predmeta“, a ne kurikula „za nastavni predmet“.]

35. Sadržaj i formalni nedostatci

35.1. Prijedlog nacionalnoga kurikula umjetničkoga obrazovanja u wordu ima:

· opseg od 28 stranica;

· šest poglavlja (1. Uvod, 2. Svrha, vrijednosti i ciljevi, 3. Učenje i poučavanje, 4. Sadržaj učenja i poučavanja, 5. Organizacija odgojno-obrazovnoga procesa, 6. Vrjednovanje, izvješćivanje i ocjenjivanje);

· 12 tablica i

· pet crteža (preklapajućih krugova, Vennovih dijagrama), pogrješno nazvanih „slike“ (prema engleskom picture).

35.2. Prijedlog nema:

· obrojčenje stranica;

· sadržaj;

· pojmovnik;

· popis literature;

· hrvatski naziv (v. gore, točku 32.);

· određenje je li to otvoreni, zatvoreni ili mješoviti tip uputnika, i zašto je baš takav odabran (Stručna radna skupina to nigdje nije naznačila, a Ekspertna radna skupina je u Osnovnim smjernicama reforme /PDF stvoren 29. travnja 2015./ istaknula da će nova uputnična rješenja slijediti „načelo značajne razine otvorenosti kurikula“);

· obrazloženje zašto se „poseban dio institucionalnoga oblik odgoja i obrazovanja u umjetnosti“ (str. 1, šesti odlomak) zove „umjetničko obrazovanje“ (a ne umjetnički odgoj i obrazovanje), to jest znači li obrazovanje samo obrazovanje ili, kako se ističe na stranici 1, u drugom odlomku: „Naziv obrazovanje podrazumijeva odgoj i obrazovanje“. Što u tom slučaju znači „obrazovanje“ u širem, a što u užem smislu?;

· objašnjenje zašto se na stranici 1 ističe: „Nacionalni kurikul umjetničkoga obrazovanja prikazuje sljedeće odrednice umjetničkoga obrazovanja: svrhu, vrijednosti, ciljeve i načela umjetničkoga obrazovanja“, a u naslovu na str. 2 u odnosu na to ispuštena su „načela“ pa se poglavlje zove „2. Svrha, vrijednosti i ciljevi“. Nadalje, na stranici 4 podnaslovi su iz kojih proizlazi da to poglavlje obuhvaća i načela i osposobljenosti: „2.4. Načela umjetničkoga obrazovanja“ i „2.5. Kompetencije učenika na završetku umjetničkoga obrazovanja“. To znači da drugo poglavlje ima tri moguća naslova. Takva nedorađenost ogledni je primjer koliko je neozbiljna uvodna tvrdnja: „Nacionalni kurikul umjetničkoga obrazovanja omogućava visoku razinu koherentnosti“ (str. 1, treći odlomak). O kakvoj razini povezanosti i suvislosti može biti riječ, ako se ne može jednoznačno nabrojiti ni odrednice umjetničkoga odgoja i naobrazbe?

36. Za koja područja školuje umjetnička škola?

Na stranici 1, u četvrtom odlomku Uvoda, Prijedlog određuje: „Umjetnička škola […] omogućuje cjelovito i zaokruženo umjetničko obrazovanje u određenom umjetničkom području […].“ No, nigdje nije navedeno kako se zovu ta područja i koliko ih ima. U sedmom se odlomku nabraja pet „oblika umjetnosti“, ali među njima nema kreativnoga pisanja. Zar ono ne spada u „oblike umjetnosti“?

Jesu li „oblici umjetnosti“ uputničarima „umjetnička područja“? Gramatičkim se tumačenjem to ne može dokučiti. U Prijedlogu se, naime, još spominju: „područje umjetničkoga izraza“, „Umjetničko područje kurikula“, „područje obrazovanja“, „područje Republike Hrvatske“, kao i: „kurikuli područja“, „područja umjetničkoga obrazovanja“, „druga područja“; „područja poučavanja“, „područja razvoja učenika“ i „područja vrednovanja“. Stoga je doista nemoguće utvrditi što su sastavljačima „umjetnička područja“. Nazivlje u Prijedlogu jednostavno nije jasno, dosljedno i precizno.

37. Obrazuje li program u umjetničkom području ili u polju?

Zbunjenost i zbrku povećavaju četvrti i peti odlomak Uvoda (str. 1) uzeti zajedno. Četvrti odlomak kaže: „Umjetnička škola je odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se provode isključivo umjetnički programi i omogućuje cjelovito i zaokruženo umjetničko obrazovanje u određenom umjetničkom području“, a peti: „Umjetnički program omogućuje […] profiliranje u određenom umjetničkom polju, dajući mu zaokruženo obrazovanje […].“ Dakle, i umjetnička škola i umjetnički program daju „zaokruženo obrazovanje“, ali škola „u određenom umjetničkom području“, a program „u određenom umjetničkom polju“. Oboje pomoću istoga umjetničkoga programa!? Čine se da uputničarima doista nije jasna razlika između umjetničkih područja i polja (v. gore, točke 1. i 2.) ni obveza uporabe jasna, dosljedna i precizna izričaja (čl. 37.–39. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila).

38. Što je to „odgoj u umjetnosti“?

U šestom se odlomku Uvoda (str. 1) određuje: „Umjetničko obrazovanje poseban je, institucionalni oblik odgoja […] u umjetnosti […].“ Ako je oblik odgoja, zašto tomu odgoju nije posvećen ni jedan jedini odlomak uputnika?

Slažu li se uputničari da je umjetnički odgoj – umijeće, nastojanje, zauzetost, proces, cjelina postupaka… „kako oblikovati pojedinca da bi bio sposoban shvatiti umjetničko djelo, te da bi, shvaćajući ga, postao više čovjekom“.[footnoteRef:11] Ako se slažu, zašto nikako ne rabe glagoli: shvatiti i očovječiti, ni bilo koji drugi bliski izraz? [11: Rajmund Kupareo, Umjetnički odgoj, Marulić (Zagreb), XXI (1988.), br. 5, str. 603; Rajmund Kupareo, Čovjek i umjetnost : Ogledi iz estetike, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993., str. 30; Rajmund Kupareo, Um i umjetnost : Eseji, prir. Zdravko Gavran, Zagreb: Glas Koncila, 2007., str. 226; Rajmund Kupareo, Umjetnički odgoj, portal Vjera i djela, 24. srpnja 2016.]

Predlaže se preraditi ili napisati iz početka cijeli Prijedlog da doista razrađuje odgoj, njegovo ostvarivanje, praćenje, vrjednovanje i suradnju s roditeljima kao prvotnim odgajateljima svoje djece.

39. Usklađen s 21 nepostojećom ispravom!

39.1. Na dnu stranice 1 Prijedloga na javnoj raspravi ističe se:

„Nacionalni kurikul umjetničkoga obrazovanja usklađen je s:

▪ Okvirom nacionalnoga kurikula – krovnim dokumentom sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj,

▪ Okvirom za vrjednovanje, ocjenjivanje i izvješćivanje o učeničkim postignućima,

▪ Okvirom za poticanje iskustava učenja i vrjednovanja postignuća darovitih učenika,

▪ Okvirom za poticanje iskustava učenja i vrjednovanja postignuća učenika s poteškoćama u razvoju,

▪ Nacionalnim kurikulom ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja,

▪ Nacionalnim kurikulom osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja,

▪ Nacionalnim kurikulom gimnazijskoga obrazovanja,

▪ Nacionalnim kurikulom strukovnoga obrazovanja,

▪ Kurikulima područja i međupredmetnih tema“.

39.2. Osam poimence navedenih isprava i po sedam uputnika područja i međupredmetnih tema znači da je Nacionalni kurikul umjetničkoga obrazovanja usklađen s 21 ispravom, od čega s četiri prvonavedene koje su mu hijerarhijski nadređene, s još četiri koje su istoj hijerarhijskoj razini i s preostalih 14 kojima bi uputnik umjetničkoga obrazovanja trebao biti nadređen, dakle te bi isprave trebale biti usklađene s njim, a ne on s njima.

39.3. No, tvrdnja o usklađenosti uopće nije točna, jer ni jedna od 21 isprave s kojima je razmatrani Prijedlog navodno usklađen – ne postoji, nije donesena, nije utvrđena u konačnom obliku, pa je pravno i stvarno nemoguće da ijedna isprava bude usklađena s nečim nepostojećim.

Sam navod, ili želja sastavljača da njihov tekst bude usklađen s čak 21 ispravom otvaranja pitanje čemu služi tolika subordiniranost?

39.4. Osim što je netočna, i nesvrhovita, ta je tvrdnja nezakonita, jer ni jedan hrvatski zakon ne predviđa i ne prepoznaje ni jednu od tih isprava, niti nalaže njezino donošenje. Sukladno članku 39. stavku 1. točki 2. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 150/11 i 12/13) „Ministar… donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten“, a prema članka 18. istoga zakona: „Ministri… donose [akte] za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti“. Kako ga zakon nije ovlastio da donese ijednu od tih isprava, ministar je ne može i ne smije donijeti.

39.5. Članak 5. stavak 1. Hrvatskoga ustava određuje: „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.“ Ustavna odredba uspostavlja jedinu hijerarhiju propisa određenu u hrvatskom pravnom poretku. Naravno da svi prijedlozi Cjelovite uputnične reforme trebaju biti međusobno usuglašeni, ali Ustav ni zakoni ne predviđaju da postoji više, a kamoli desetak razina provedbenih propisa. Iz toga slijedi zaključak, da se svi zamišljeni uputnici moraju objediniti u jednu jedinu ispravu, to jest postati samo poglavlja jednoga jedinoga, sveobuhvatnoga provedbenoga propisa koji će urediti nastavne programe. Dio odredaba valja ugraditi u propise više pravne snage – zakone i državne pedagoške standarde, a ostatak propisati jednim ministarskim provedbenim propisom.

39.6. U suprotnom nikad se ne će ostvariti željena međusobna usklađenost, jer za propise iste razine donositelja ne vrijedi i ne može vrijediti načelo hijerarhijskoga ustroja (lex superior derogat legi inferiori, da propis više pravne snage ukida odredbu propisa niže pravne snage), kad su svi propisi koje ministar donosi iste pravne snage – provedbenih propisa, doneseni za provedbu zakona na temelju izričite zakonske ovlasti. Stoga za propise koje donosi ministar vrijedi samo načelo Lex posterior derogat legi priori, da naknadni propis ukida stariji propis iste pravne snage koji mu proturječi. To pak krije u sebi golemu opasnost proturječja u rascjepkanosti i silnom ponavljanju uputničnih isprava, kao i potrebu za stalnim tumačenjem, budući da su hrvatski pravnici mahom pozitivistički raspoloženi, tj. ne priznaju analogiju niti da u nekom drugom propisu, pa i više pravne razine stoji drukčije, ako u matičnom propisu neka odredba nije promijenjena. Zbog toga je ponavljanje u svim prijedlozima Cjelovite uputnične reforme pravno gledano neodrživo i vrlo riskantno.

40. Znanstvena utemeljenost?

Na stranici 2 Prijedloga ističe se da „izrada svih kurikulnih dokumenata na području umjetničkoga obrazovanja“ počiva na ukupno šest načela, a drugi po redu od njih da je „znanstvena utemeljenost kurikula“. Pridjev „znanstven“ znači: „koji počiva na znanosti, koji postoji po zahtjevima znanosti, koji izlazi iz znanosti“. Prema Wikipediji znanost ima pet glavnih obilježja: „objektivnost, sustavnost, argumentiranost (provjerljivost), logičnost i preciznost“. Ako Prijedlog ne sadržava ni jednu uputnicu na svoje izvore, ako nema ni jednu bibliografsku jedinicu, i ako nije objavljena literatura na kojoj je znanstveno utemeljen, o kakvoj je znanstvenoj utemeljenosti riječ? Što je tu argumentirano, ako se ne iznose razlozi? Što je provjerljivo, ako se istražujući činjenice ne može utvrditi istinitost onoga što je napisano? Tvrdnja da je prijedlog uputnika „znanstveno utemeljen“ mora se jednostavno odbaciti sukladno načelu: Gratis asseritur, gratis negatur, da se ono što se tvrdi bez obrazloženja, može odbiti bez obrazlaganja. Drugim riječima, budući da nisu dani dokazi za tvrdnju kako je riječ o „znanstvenoj utemeljenim“ prijedlozima, ne trebaju daljnji dokazi ni da se takva nepotkrijepljena tvrdnja odbaci.

41. Što je ciklus i koliko traje?

U prijedlogu se 53 puta pojavljuje imenica ciklus. Nigdje se, pa ni u poglavlju „3.1. Odgojno-obrazovne razine i ciklusi“ (str. 6–8 Prijedloga), ne određuje što je to ciklus i koliko traje.

U Tablici 2 (str. 7) prikazano je ukupno 12 različnih ciklusa u umjetničkim školama, ovisno o vrsti osnovne umjetničke škole (šestogodišnja, četverogodišnja, pripremna) i strukturi srednjoškolske razine umjetničke škole (simetrična i asimetrična). Prema tom prikazu, ciklus traje godinu, dvije ili tri. No, na stranici 8 ističe se načelo svitljivosti i kaže:

„Visoka razina fleksibilnosti umjetničkih programa dopušta promjene u trajanju odgojno-obrazovnih ciklusa. Radi optimalnoga razvoja učenika, trajanje jednoga ciklusa se može produljiti ili skratiti za jednu godinu.“

To znači da ciklus može trajati nijednu, jednu, dvije, tri ili četiri godine! Kakav je to standard? Valja zaključiti da ciklus ništa ne znači i zapravo ničem ne služi.

Prestankom izdavanja svjedodžbe na kraju svake godine učenici i njihova okolina ne će imati ustaljeno izvješće o školskom postignuću, a izdavanjem svjedodžbe samo na kraju svakoga ciklusa, kako se određuje na str. 28 Prijedloga, možebitnu uštedu na izdavanju svjedodžbe ne može se planirati kad ciklus može trajati 0, 1, 2, 3 ili 4 školske godine i nema objektivnih mjerila po kojima bi se njegova duljina mogla pretpostaviti.

42. Znanstvena utemeljenost i određenost „otvorenosti“ uputnika

Četvrto po redu načelo, na kojem „počiva izrada svih kurikulnih dokumenata na području umjetničkoga obrazovanja“ (str. 2 Prijedloga), glasi: „otvorenost kurikula“. No, načelom otvorenosti nije rečeno za koji su se tip uputnika sastavljači odlučili, budući da u pedagogijskoj struci i uputničnoj literaturi postoji temeljna podjela uputnika na tipove (otvoreni, zatvoreni i mješoviti). Ovakvim nejasnim izražavanjem izravno se niječe drugoproglašeno načelo „znanstvene utemeljenosti