VUČEDOLSKI

KALENDAR

Adrijana Kalčić, prof.

Kalendar

Kalendar (od latinskog Kalendae za prvi dan u

mjesecu) sustav je računanja vremena za

građanske (državne) ili vjerske potrebe.

Svijest o važnosti računanja vremena ima vrlo

duboke korijene i ona se u civilizacijama

prapovijesnih razdoblja izražavala na različite

načine

Poznavanje kalendara odražava visoki stupanj

civilizacijskih dosega, a sposobnost računanja

vremena bitno je utjecala na svakodnevni život.

Upotreba kalendara

Velika je važnost kalendara bila u poljodjelstvu u kojem

je uspješnost ovisila o predvidljivosti izmjena godišnjih

doba.

Kalendari su imali važnu ulogu i u religijskom životu:

na njihovim osnovama bilo je moguće izgraditi precizan

redoslijed religijskih svetkovina.

Vučedolsku je kulturu oduvijek odlikovao razvoj

metalurgije i upotreba bakrenih predmeta, ali

odnedavno i poznavanje kalendara.

S vučedolskim sam se kalendarom prvi puta

susrela 2001. g. u Vukovaru na izložbi

«Vučedolski Orion» koju je postavio dr.

Aleksandar Durman.

Fasciniralo me to što je on rekao kako je sasvim

slučajno 2000. g. otkrio kako je terina,

pronađena 1978. g. u Vinkovcima, zapravo

kalendar koji je istovremen sumerskom i

egipatskom, ali nije njihova kopija jer je

uspostavljen na daleko sjevernijoj 45. paraleli.

Moj prvi susret s vučedolskim

kalendarom

Od 3000. g. pr. Kr. počinje period starog carstva u Egiptu.

Od 2470. do 2400. godine pr. Kr. grade se piramide, dakle, na samom kraju vučedolske kulture koja traje od 3000. do 2400. g. pr. Kr.

S druge strane, u isto vrijeme u Mezopotamiji nastaje kultura Sumerana, gdje također nastaju prvi vladarski grobovi sa svom poznatom pompom koja se može mjeriti s Tutankamonovim bogatstvima.

Osim toga, vučedolska se kultura razvija paralelno i s Trojom I. i početnom fazom Troje II.

Može se čak govoriti i o tome da postoji veza Vučedola i Troje.

Usporedbe s drugim kulturama

Dr. Durman je otkrio da je svoj kalendar imala i

napredna civilizacija Vučedolaca, koja je živjela na

našem području te je poznavala matematiku i

astronomiju.

Fascinantno je to što je uspio dešifrirati simbole s

posude iz Vinkovaca 22 godine nakon njena otkrića.

Taj kalendar zapravo predstavlja pokušaj ljudi onoga

vremena da na keramičke posude simbolima i

znakovima zabilježe činjenice i podatke važne za njihov

način života i njihovu religiju.

Durmanovo otkriće

Ako su interpretacije dr. Durmana točne, onda bi

se u simbolici znakova na vučedolskim

posudama mogli naći dokazi o najstarijem

europskom, ali i indoeuropskom kalendaru, koji

je bio u funkciji oko 3000. g. pr. Kr.

U tom bi se slučaju moglo govoriti o znatno

starijem kalendaru od onoga skrivenog u

pretpovijesnim megalitskim konstrukcijama

europskoga zapada.

Najstariji indoeuropski kalendar?

Terina = kalendar?

Poimanje svijeta u vučedolskoj kulturi može se iščitati

prema urezanom i inkrustiranom ukrasu na njezinoj

najtipičnijoj posudi - terini. Ove posude imaju više

obredan nego praktičan značaj.

Ukras oslikava obzor i astralne situacije iznad njega.

Jedina dva znaka koja negiraju horizont i lome se

upravo na bikoničnom (najširem) dijelu terine su Sunce

i zviježđe Oriona, koje simbolički prikazuju smjenu

zimskoga u (pro)ljetni dio godine.

Taj kalendar prepoznaje četiri godišnja doba i dvanaest

polja (tjedana) u svakom pojasu.

Kalendar je zapravo aparat koji je trebao opisati

nebeska zbivanja vezana uz pojavu i nestanak zviježđa

(Orion, Blizanci, Ribe/Pegaz, Plejade, Kasiopeja,

Labud), ali je istovremeno mogao i prepoznavati neke

od planeta koje putuju kroz ta zviježđa (Mars i Venera).

KasiopejaLabud

Sunce Orion

Plejade

Blizanci Pegaz/Ribe

Tko se još bavio temom vučedolskog

kalendara?

Osim dr. Durmana, tom temom, na vrlo

zanimljiv i inovativan način, pozabavili su se i

drugi znanstvenici kao npr. Ivan Jurić, Marija

Đikić, Pavao Petričević i Jacqueline Balen u

časopisu Društvena istraživanja.

Oni su zaključili da su Vučedolci spoznali račun

Pitagorina poučka jer je veza između zapadne

Europe i Bliskog istoka išla Dunavom, tj. kroz

Vučedol, a to potkrepljuju i postavke

matematičara Van der Waerdena.

Vučedolci su poznavali Pitagorin

poučak?

Jurić, Đikić, Petričević i Balen smatraju da su

Vučedolci svoje matematičke i astronomske

spoznaje bilježili na keramici te da su šahovnice

osim kao kalendare koristili i kao tablice

množenja. Razumijevanje kalendara i crtanje

šahovnica govori o njihovu logičnom shvaćanju

budućega Pitagorinog poučka.

Schmidtova skica konstrukcije ljevaonice bakra

U vučedolskom društvu onoga vremena postoje obredi vezani uz

astronomske događaje, a svetišta se grade po određenim

matematičkim pravilima.

Geometrijski crtež na kojemu su sve stranice četverokuta, trokuta,

dijagonale četverokuta i visine trokuta cijeli brojevi, postaje

simbolom koji se na prostoru Hrvatske održao 3000 godina.

To omogućava zaključak da su njegovi crtači spoznali račun

Pitagorina poučka.

Schmidt je zaključio da je građevinska znanja

graditelj toga vremena i područja prikazivao

crtežima na keramici.

Mnogi detalji u keramici prikazuju način spajanja

greda, a određeni prikazi koji podsjećaju na

šahovnice možda prikazuju površine izgrađenih

objekata.

Van der Waerden navodi da se svugdje

astronomija i matematika pojavljuju i razvijaju

zajedno i paralelno.

Crteži = pismo?

Nepostojanjem pisma kojim bi se zabilježile

spoznaje, njihovo prikazivanje na keramici

dobilo je široke razmjere.

Crteži na keramici u tome vremenu imaju i neka

obilježja pisma, pa geometrijske oblike treba

prihvaćati i kao zapis da se takav geometrijski

crtež može načiniti u tada poznatom mjernom

sustavu.

Šahovnica = matematički izračun?

Hipoteza je da su se šahovnice u vučedolskoj kulturi

koristile za prikazivanje raznih matematičkih izračuna.

Od mnogobrojnih i raznovrsnih prikaza šahovnica

posebno je obrađena ona sa 72 polja, koja je brojčano

sadržavala 12 trokuta sustava 3, 4 i 5.

Postoji i hipoteza da se ovakva šahovnica mogla

upotrijebiti u računanju vremena, te da su je Vučedolci

koristili kao kalendar.

Ako je šahovnica od 72 polja bila dio praktičnog

kalendara, onda je vučedolski kalendar bio

solarni u kojem je 360 dana bilo podijeljeno na

određena razdoblja te je ostalo još 5 ili 6 dana

kada se iščekivalo solsticij.

Kako su bilježili dane na kalendaru?

Na šahovnici sa 72 polja dani su se mogli bilježiti tako da se na svaki dan jednog polja stavi neki posebni predmet; takvih predmeta ima 5 i kada oni prijeđu šahovnicu, prošlo je 360 dana, a kada bi ih se stavilo u početni položaj prođe još 5 dana.

To je kalendar sličan egipatskome, jer je osnovna podjela na 360 plus 5 dana, ali je sličan i grčkome, jer solsticij znači početak godine.

Današnji hrvatski grb vučedolska je

šahovnica?

Spontano se nameće pitanje može li se današnji hrvatski

grb od 25 polja povezati s vučedolskim šahovnicama

kao moguće rješenje osnovnog sustava 3²+4²=5²=25?

Simboli iz vremena vučedolske kulture pojavljuju se do

današnjih dana, primjerice u konavalskom vezu koji je

blizak modelu sastavljenih trokuta kod Vučedolaca.

Četverokuti su se isto tako kao simboli zadržali tijekom

3000 godina, sve do liburnijskih vremena.

Ne, to je samo slučajna podudarnost!

Nalazi o povezanosti vučedolskih spoznaja da je

a²+b²=c²=25 i štita sa 25 polja na hrvatskom

grbu nisu pronađeni.

Zato otkriće Vučedolaca da je 3²+4²=25 i

hrvatski grb od 25 polja treba zasada smatrati

slučajnom podudarnošću.

Nešto o golubici

Golubica, vjerojatno najpoznatiji nalaz vučedolske kulture, izuzetan je primjer umjetničkog stvaranja i važan religiozni simbol. Male su ptice, pogotovo golubice, od davnina bile pratioci Velike Majke.

Durman, međutim, drži kako se ne radi o golubici već o jarebici, koja je u drugim kulturama bila zaštitni znak ljevača bakra.

Naime, ljevači koji su pri lijevanju bakra bili pod utjecajem otrovnog plina arsena postajali su hromi i šepali su, kao što jarebica šepa kada se brani od svojih grabežljivaca.

I na samom kraju...

Sam Vučedol nudi unikatan sadržaj:

to je mjesto na kojem se Europljani trebaju pokloniti svojim korijenima,

svome prvome pismu,

prvome kalendaru,

metalurgiji

i čitavom nizu drugih važnih stvari koje pokazuju visoki standard, koji do tada nije bio viđen u europskome prostoru.

Literatura

Dimitrijević, Stojan, Vučedolski kulturni kompleks – geneza i podijela, Vučedol – treće tisućljeće p.n.e., MGC, Zagreb 1988.

Durman, Aleksandar, Vučedolski Orion i najstariji europski kalendar, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb 2000.

Jurić, Ivan, Đikić, Marija, Petričević, Pavao, Balen, Jacqueline, Ishodište Pitagorinog poučka u vučedolskoj kulturi na prostoru Hrvatske, Društvena istraživanja 2-3, Zagreb 2000.

Schmidt, Robert Rudolf, Die Burg Vučedol, Zagreb 1945.