VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

40
Katedra za arheologiju, akademska 2011/2012. Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu SEMINARSKI RAD Tema: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini STUDENT: MENTOR: Samra Terzić Prof. dr. Tihomila Težak- Gregl 1

Transcript of VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Page 1: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Katedra za arheologiju, akademska 2011/2012.

Odsjek za historiju,

Filozofski fakultet u Sarajevu

SEMINARSKI RADTema: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini

STUDENT: MENTOR:

Samra Terzić Prof. dr. Tihomila Težak- Gregl

Sarajevo, maj - 2012.

1

Page 2: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Uvod........................................................................................................................ 3

Historijat istraživanja vučedolske kulture u BiH..................................................... 9

Zapadnobosanski ili hrustovački tip vučedolske kulture......................................... 11

Južnobosanski ili Debelo brdo tip vučedolske kulture............................................. 15

Vučedolska kultura u Hercegovini........................................................................... 17

Metalurška djelatnost vučedolske kulture u BiH..................................................... 19

Način sahranjivanja nosilaca vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini................ 22

Kulturno-hronološki odnosi vučedolske kulture sa ostalim eneolitičkim

kulturama u Bosni i Hercegovini.............................................................................. 22

Zaključna razmatranja.............................................................................................. 24

Literatura.................................................................................................................. 25

Popis slika................................................................................................................. 26

SADRŽAJ

UVOD

2

Page 3: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Kulturna manifestacija koja je obilježila kasni eneolitik sjeverozapadnog Balkana, ali i

mnogo šireg područja jeste vučedolska kultura, koja je u svojoj završnoj fazi zauzimala dosta

velik prostor u Evropi, a bila je rasprostranjena i na području Bosne i Hercegovine. Stoga će u

ovom radu biti naglasak upravo na tom navedenom području, odnosno na njena dva

regionalna tipa- hrustovačkom i južnobosanskom. Pri obradi vučedolske kulture u Bosni i

Hercegovini bit će obrađena keramička proizvodnja njenih nosilaca, način stanovanja,

kulturno-hronološki odnosi sa drugim eneolitičkim kulturama u BiH, metalurška djelatnost

itd. Prije same obrade vučedolske kulture u BiH, u ovom uvodnom dijelu bit će nešto više

riječi općenito o ovoj eneolitičkoj pojavi.

Prvi lokalitet ove kulture, Ljubljansko Barje, je istraživao Karl Dežman još krajem

XIX stoljeća.1 Pri tome treba spomenuti i Franju Fialu koji je 1893. vršio iskopavanja na

Debelom Brdu2 kao i Moritza Hoernesa koji je objavio nalaze iz slavonsko-srijemskog

područja, tj. sa veoma značajnih lokaliteta: Vučedola, Sarvaša i Erduta.3

Mada je ova kultura dobila naziv po eponimnom lokalitetu Vučedolu, njen prvobitni

naziv bio je slavonska kultura. Taj naziv, kojeg je 1929. predložio Gordon Childe, se zadržao

sve do kapitalne publikacije R.R. Schmidta Die Burg Vučedol, 4 mada postoji i naziv Zok

kultura kojim se služe prethistoričari u Mađarskoj.5

Obzirom na veliki značaj ove kulture, znatan broj arheologa se bavio njenim

proučavanjem, a među najznačajnijim su: R.R.Schmidt, F.v. Tompa, R. Pittioni, M.

Garašanin, A. Benac, S. Dimitrijević6, N. Kalicz7, a pri tome je istražen dosta veliki broj

lokaliteta, od kojih je nabitnije spomenuti: Vučedol - lokaliteti Gradac, Vinograd Streim,

1 Dimitrijević, 1979, 267.2 Fiala, 1894.3 Dimitrijević, 1979, 267.4 Težak-Gregl, 1998, 135.5 Dimitrijević, 1979, 269.6Ibidem, 269.7 Ibidem, 270.

3

Page 4: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Kukuruzište Streim, Vlastelinski brijeg u Sarvašu, Gomolava u Hrtkovcima8, Ljubljansko

Barje9, Zecovi kod Prijedora10, Hrustovača11 itd.

Jezgra nastanka vučedolske kulture jeste

slavonsko-srijemsko područje gdje je ona nastala

miješanjem sopotskih sa novopridošlim kostolačkim

elementima.12 Tek u njenim kasnijim fazama, doći će

do velike ekspanzije, kada će se razviti i mnogi njeni

regionalni tipovi. U vrijeme rane i klasične vučedolske

kulture, njeni nositelji nastanjuju lesne terase uz rijeke

ili obronke i izdanke bregovitih sklopova, a većina tih

naselja je bila utvrđena palisadama ili vodenim

opkopima, dok su u kasnoj fazi njeni nositelji birali

istaknute visoke topografske položaje, te u tom periodu

dominira gradinski tip naselja,13međutim, pored

ovakvog tipa naselja, nositelji vučedolske kulture

živjeli su i u sojenicama kao što je to bio slučaj na Ljubljanskom Barju. 14 Pri tome, gradili su

uglavnom nadzemne četvrtaste kuće s podom od nabijene ilovače.15 Naročito zanimljiv jeste

plato Gradac na kojem je kroz dvije faze stajao jedan jedini objekat pravokutne osnove s

dvije prostorije i bočnim trijemom- megaron; taj nadzemni objekat Schmidt je nazvao

Megaron ljevača bakra obzirom da je pronađeno pet talioničkih peći, dvije pred kućom, a tri

u kući.16 Po svoj prilici, Gradac je predstavljao neku vrstu akropole.

Obzirom na veliki broj istraženih naselja vučedolske kulture, nije se naišlo na veliki

broj ukopa, stoga je način sahranjivanja nosilaca vučedolske kulture ostao donekle nejasan.

Izuzetak čini samo Grobnica bračnog para, kako je Schmidt nazvao dvojni ukop u jednom L-

podrumu ispred pročelja Megarona II, koji su, uzevši u obzir mali broj poznatih ukopa i veliki

broj priloga koji su priloženi uz njih, imali nedvojbeno veliki značaj u svojoj zajednici. Žena

je položena na lijevi bok, a muškarac na desni. Naknadnim ukopom, u ovu istu grobnu

8 Dimitrijević, 1979, 270.9 Ibidem, 271.10 Benac, 1956. 11 Benac, 1948.12 Težak-Gregl, 1998, 135.13 Ibidem14 Ibidem, 136.15 Ibidem16 Dimitrijević, 1979, 282.

4

Slika 1: Rasprostiranje vučedolske kulture (po Težak – Gregl 1998)

Page 5: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

komoru je položeno i tijelo mladića.17 Na osnovu toga, moguće je uočiti društveno

raslojavanje u zajednicama nositelja vučedolske kulture.

Ono što je već pri prvim objavama vučedolske kulture privuklo veliku pažnju

arheološke javnosti, bila je nedvojbeno keramika, za koju ne bi bilo pretjerano da se kaže da

je bila dovedena do savršenstva. Riječ je o keramici koja je rađena od dobro pročišćene

zemlje i koja je pečena znatno unapređenijom tehnologijom, nego što je to slučaj kod nekih

drugih eneolitičkih kultura. Prisutno je tu i grubo posuđe, ali je postotak finog posuđa, u

odnosu na druge eneolitičke kulture, znatno veći u vučedolskoj kulturi. Stoga je to dovodilo

do velike zabune prilikom periodizacije vučedolske kulture, jer se nisu mogle utvrditi njene

rane faze. Veliki broj arheologa je davao određene periodizacije za vučedolsku kulturu, ali je

općeprihvaćena periodizacija koju je izvršio Stojan Dimitrijević, dijeleći je na četiri stupnja:

1. Rana ili preklasična faza – stupanj A (Karakterizira ga jak kostolački utjecaj. U

tom periodu, vučedolska kultura se rasprostire u međuriječju Sava-Dunav-Drava)

2. Ranoklasična ili zrela faza- stupanj B1 (Vrijeme kulminacije vučedolskog stila i

megaronskih kuća)

3. Kasnoklasična faza- stupanj B2 (U ovom stupnju, vučedolska kultura je prisutna,

osim u slavonsko-srijemskom području, i u mađarskoj Baranji i rumunskom

Banatu. Pri kraju ove faze, dolazi do velike penetracije prema zapadu, jugu i

jugoistoku, odnosno prema Sloveniji, Bosni i Srbiji)

4. Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture- stupanj C u

slavonsko-srijemskom području (U ovom stupnju dolazi do maksimalne ekspanzije

vučedolske kulture, ali i raspada jedinstvene kulturne fizionomije na niz

regionalnih tipova).18

17 Dimitrijević, 1979, 284-285.18 Ibidem, 278.

5

Page 6: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

U stupnju A na keramici se uočavaju elementi koje je

vučedolska kultura baštinila iz sopotske, kasne

vinčanske i kostolačke kulture. To nije samo uočljivo u

keramičkim oblicima nego i u načinu ukrašavanja, a to

je: urezivanje, brazdasto urezivanje, duborez,

rovašenje19 i inkrustiranje. U ovom stupnju, dominiraju

bikonične zdjele, lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i

zdjele sa zaobljenim ramenom20, a od načina

ukrašavanja prisutni su brazdasto urezivanje-

Furchenstich, obično urezivanje i rovašenje.21 Motivi su

smješteni samo na jednom segmentu posude, onom gornjem ili najširem dijelu posude, a od

motiva prisutni su strogo geometrijski motivi, trokutovi, rombovi.22

U stupnju B1 dolazi do punog

razvoja vučedolskog stila. Od grube

keramike javljaju se oblici kao što su

trbušasti lonci S profila s vratom koji nije

ili jeste izdvojen, trbušaste amfore s vrlo

stegnutim vratom i parom tunelastih drški

na trbušnom pregibu.23 Gruba keramika je

načinjena od slabije pročišćene gline,

debelih je stijenki i u pravilu je

redukciono pečena, mada se javljaju i

smeđesivi i okersivi proizvodi. Mada je

znatan broj grubih posuda neukrašen, ipak

se javljaju određeni ukrasi kao što su plastične rebraste trake s otiscima vrha prsta , obično

postavljene u dva reda, jednim uz rub usta, a drugim na granici vrata i trbuha. 24 Za razliku od

grubog posuđa, fino posuđe je odlične fakture, redukciono je pečeno i u znaku je bikoniteta.

Javlja se veliki dijapazon oblika košto su: bikonične zdjele, bikonične terine, bikonične

šoljice, amfore, bikonične zdjele na niskoj prstenastoj nozi, bikonične zdjele na četiri čepaste

19 Težak-Gregl, 1998, 140.20 Ibidem21 Dimitrijević, 1979, 287.22 Težak-Gregl, 1998, 140.23 Dimitrijević, 1979, 290.24 Ibidem

6

Slika 2: Terina s tunelastom drškom; pretklasična faza, stupanj A

(po Dimitrijević 1979)

Slika 3: Terina iz „grobnice bračnog para“; ranoklasična faza, stupanj B1

(po Dimitrijević 1979)

Page 7: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

nožice. Mada je ovaj stupanj obilježen bikonitetom posuda, javljaju se mekše profilirane

posude, a najkarakterističnije su niski trbušasti vrčevi S profila, trbušasti lonci bez vrata ili sa

vratom, dok su od koničnih oblika zastupljene jednostavne kupe (tanjiri).25 Ovaj stupanj se

može okarakterisati kao čisti vučedolski dekorativni stil, to je vrijeme kada je dekoracija na

posudama dovedena do savršenstva i kada je postignut tzv. arhitektonski stil. Javlja se veliki

broj motiva, izvedenih rovašenjem i duborezom, kao što su cik-cak crte, šahovnice, rombovi,

trokutovi, elipse i kružnice, križevi i klepsidre.26 Izrezane površine su popunjene

inkrustacijom bijele, a ponekad i žute i crvene boje27 što u odnosu na crnopečenu keramiku

daje poseban efekat. U ovom stupnju se također javljaju i keramički oblici koji su imali

određeno kultno značenje.

Stupanj B2 odlikuje pojava nekih novih oblika posuđa, uz zadržavanje starijih oblika.

Sada se pojavljuju trodijelne flaše, trbušaste amfore sa cilindričnim vratom, izduženi vrčevi

mehke profilacije sa trakastom drškom, kupe na niskoj i krstastoj nozi, kupe na cilindričnoj

nozi, kao i veliki broj kultnog posuđa.28 Znatan dio posuđa ovog stupnja je zadržao

dekorativne elemente prethodnog stupnja, ali se sada rovašenje radi još intenzivnije te se

izbacuje veliki dio površine posude i ispunjava se

inkrustacijom, što i jeste odlika ovog stupnja. Mada

su i motivi zadržani iz prethodne faze, javljaju se i

dva nova, koji su u prethodnoj fazi bili takoreći

sporedni motivi, a to su klasični i svetoandrejski krst,

a javlja se na tačno jednom obliku posude, a to je

kupa na običnoj ili krstastoj nozi.29

Vučedolskoj keramičkoj proizvodnji pripadaju i

antropomorfne i zoomorfne figurice. Bez sumnje,

najznačanija je vučedolska golubica, koja je

najvjerovatnije predstavljala neki kultni objekat. Na

njoj su urezana i tri motiva labrisa što bi moglo upućivati na kontakte nosilaca vučedolske

kulture sa egejskim svijetom. Pored zoomorfnih, zastupljene su i antropomorfne figure.

Imamo dvije kategorije tih figurica; jednu čine neukrašene plosnate figure sa elipsasto

25 Dimitrijević, 1979, 290.26 Težak-Gregl, 1998, 144.27 Ibidem, 145.28 Dimitrijević, 1979, 292.29 Ibidem, 293.

7

Slika 4: Posuda sa trakastom drškom; kasnoklasična faza, stupanj B2

(po Dimitrijević 1979)

Page 8: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

proširenom stajaćom bazom i obično su bez ikakvih naznaka spola

ili imaju samo blago reljefno istaknute grudi; drugu kategoriju čine

fino oblikovane i bogato ukrašene ženske statuete u obliku violine i

voluminozno oblikovane figure u, vjerovatno, sjedećem položaju.30

Pored toga, javljaju se i zavjetni modeli pojedinih dijelova tijela,

kao što je slučaj sa prikazom nogu iz Vučedola.31

Pri kraju ovog uvodnog dijela o vučedolskoj kulturi, bitno

je naglasiti da su nosioci vučedolske kulture poznavali i

upotrebljavali bakar te izrađivali razne bakarne alatke. Obzirom da

je i na području Bosne i Hercegovine pronađeno dosta kalupa za

izlijevanje bakrenih predmeta, metalurška djelatnost vučedolske

kulture u Bosni i Hercegovini će biti obrađena u posebnom dijelu.

Primijetno je da je pri izlaganju o periodizaciji vučedolske kulture i njenoj keramičkoj

djelatnosti izuzet stupanj C. Naime stupanj C je horizont u kojem se javlja niz regionalnih

tipova vučedolske kulture i kada vučedolski kulturni kompleks zauzima jedan uistinu

ogroman prostor: od praškog regiona u Češkoj i južnih obronaka Karpata u Slovačkoj do

Šumadije i južne Bosne; od Praga, Beča i Ljubljane do rumunskog Banata, gotovo do

Đerdapa, uključujući čitavu veliku mađarsku ravnicu-Alfold.32 Na tom velikom prostoru,

javlja se niz regionalnih tipova vučedolske kulture, a to su:

1. Slavonsko-sremski tip (jedino je ovaj tip stupanj C vučedolske kulture)33

2. Slovenski tip (zauzima prostor od Beča i Ljubljane do okoline Križevaca)34

3. Šumadijski ili Đurđevački tip (zauzima prostor Šumadije u Srbiji)35

4. Mako tip (zauzima najveći prostor od svih regionalnih tipova, a obuhvata potiski i

podunavski prostor Mađarske i Slovačke, a preko Moravske prodro je i u Češku do

okolice Praga)36

5. Nyiriseg tip (zastupljen na prostoru sjeveroistočne Mađarske i jugoistočne

Slovačke)37

30 Težak-Gregl, 1998, 147.31 Ibidem32 Dimitrijević, 1979, 274.33 Ibidem, 306.34 Ibidem, 307.35 Ibidem, 311.36 Ibidem37 Dimitrijević, 1979, 313.

8

Slika 5: Antropomorfna

figurica klasična faza (po Dimitrijević 1979)

Page 9: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

6. Zapadnobosanski ili hrustovački tip (zauzima prostor zapadne Bosne, odnosno

poriječje Sane)38

7. Južnobosanski ili Debelo brdo tip (zauzima prostor južnog regiona srednje Bosne,

napose u Sarajevu i njegovoj okolini).39

U daljnjem izlaganju, bit će obrađena posljednja dva spomenuta tipa vučedolske kulture što je

i tema ovog seminarskog rada.

HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA VUČEDOLSKE KULTURE U BiH

Historijat istraživanja vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini možemo pratiti već od

XIX stoljeća, a vezana su za naučni rad pionira arheologije u Bosni i Hercegovini. Tako je

već 1893. Franjo Fiala preduzeo istraživanja na Debelom brdu nadomak Sarajeva, a rezultate

tih istraživanja objavio 1894. u GZM-u sa člankom pod nazivom Jedna preistorička

naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva.40

Prije II svjetskog rata, M.Mandić je 1939. istraživao pećinu Hrustovaču-prvi špiljski

lokalitet vučedolske kulture- ujedno i prvi lokalitet vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini-

a rezultati tih istraživanja su iscrpno objavljeni 1943.41 Pojedinačni nalazi ove kulture su

skupljeni i na Debelom brdu, Fortici, Gracu kod Toplice, Gracu kod Homolja, Gracu kod

Kotorca, međutim, tek je Josip Korošec obratio veću pažnju na te nalaze te ustanovio

postojanje jedne nove grupe na području Bosne i Hercegovine.42

Nakon II svjetskog rata, 1947. je dovršeno iskopavanje u Hrustovači, a rezultate tih

istraživanja objavljuje A. Benac u GZM-u 1948.43 Već se 1948. vrše iskopavanja na gradini

Alihodže čime je utvrđeno da su Alihodže bile pravo naselje vučedolske kulture za izvijesnim

dužim životom.44 Godine 1954. počela su istraživanja na gradini Zecovi kod Prijedora, a već

1956. su izvršena veća sistematska istraživanja, čime se pokazalo da Zecovi imaju izuzetno

veliku vrijednost, obzirom da je ta gradina imala kulturne slojeve od eneolitika do srednjeg

vijeka.45 Prilikom iskopavanja neolitskog naselja u Zelenoj pećini 1955. ustanovljeno je da su

38 Benac, 1964, 136.39 Ibidem, 139.40 Fiala, 1894.41 Benac, 1984, 76.42 Ibidem43 Benac, 1948.44 Benac, 1984, 76.45 Benac, 1959.

9

Page 10: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

ovdje jedno kraće vrijeme boravili i nosioci vučedolske kulture, a isti takav slučaj je utvrđen

na Visu kod Dervente prilikom iskopavanja 1958. i 1959, a 1964. je utvrđeno da su nosioci

vučedolske kulture duže vrijeme naseljavali ovaj lokalitet.46

Na lokalitetu Velika gradina u Varvari izvršena su istraživanja u nekoliko navrata,

tačnije 1960., 1963., 1967.47 Posljednje istraživanje je vršio Borivoj Čović 1978., a iste te

godine i objavio rad pod naslovom Velika gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolita, ranog i

srednjeg bronzanog doba).48 Pored navedenog, bitno je spomenuti da je istraživanjem u

Ravlića pećini, vršenom od 1978. do 1980., utvrđena genetska povezanost vučedolske i

cetinske kuture.49

ZAPADNOBOSANSKI ILI HRUSTOVAČKI TIP VUČEDOLSKE KULTURE

46 Benac, 1984, 76.47 Ibidem, 77.48 Čović, 1978.49 Benac, 1984, 77.

10

Slika 6: Eneolitička nalazišta u Bosni i Hercegovini (po Benac 1964)

Page 11: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Zapadnobosanski ili hrustovački tip vučedolske kulture su definirali A. Benac i M.

Mandić50, koji su i sami vršili iskopavanja na lokalitetima koji pripadaju ovom tipu. Međutim,

i prije nego što su navedeni stručnjaci definirali ovaj tip, neki arheolozi su vršili određena

istraživanja na tim lokalitetima. Među njima je potrebno istaći J. Korošeca koji je, kao što je

već istaknuto, prvi obratio pažnju na nalaze vučedolske kulture te ustanovio njeno postojanje

u BiH. 51

Područje koje je

zauzimao hrustovački tip

vučedolske kulture

podrazumijeva prostor zapadne

Bosne, tačnije poriječje Sane.52

Na tom prostoru, poznato je pet

lokaliteta na kojima je

konstatovana keramika

hrustovačkog tipa: Hrustovača,

Dabar pećina, Zecovi kod

Prijedora, Topića glavica, Pejića

gradina u Svodni. Samo su na

dvama lokalitetima vršena

sistematska istraživanja, a to su Hrustovača i Zecovi53- gradina koja je naročito značajna,

obzirom da su na njoj utvrđeni kulturni slojevi od prahistorije do srednjeg vijeka54, dok je na

lokalitetima: Dabar pećina, Topića glavica i Pejića gradina utvrđena keramika hrustovačkog

tipa na osnovu brojnih rekognosciranja koje je vršio Zemaljski muzej od 1958. godine.55

Način stanovanja nosilaca ovog tipa vučedolske kulture nam je mnogo poznatiji u

odnosu na južnobosanski tip. Ovdje je, naime, stanovništvo imalo dva tipa naselja: pećinskog

tipa (Dabar pećina i Hrustovača) i gradinskog tipa (gradina Zecovi kod Prijedora, Topića

glavica i Pejića gradina)56. Obzirom da su na Zecovima i u Hrustovači vršena sistematska

50 Dimitrijević, 1979, 308.51 Benac, 1984, 76.52 Benac, 1964, 136.53 Ibidem, 137.54 Benac, 1956, 147.55 Benac, 1984, 77.56 Benac, 1964, 138.

11

Slika 7: Gradina Zecovi kod Prijedora (po Benac 1984)

Page 12: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

iskopavanja, moguće je nešto više reći o ustrojstvu ta dva naselja. Već prilikom otvaranja

kvadrata I, II i III na Zecovima (1954) utvrđeni su ostaci jama i ognjišta, kao i to da su

stanovnici stanovali u zemuničnim nastambama, ograđenim pleterom i oblijepljenim lijepom. 57 Međutim, prilikom otvaranja još devet kvadrata (IV- XII) 1956. godine utvrđene su dvije

različite građevne faze u stratumu V (stratum vučedolske kulture): faza sa zemuničnim

jamama (V/1) i faza sa četvrtastim kućama i dobro uglačanim podovima (V/2)58. Prema Bencu

u fazi V/1 se radi o uobičajenoj neolitskoj tradiciji nastanjivanja u kojoj su zastupljene prave

zemuničke nastambe, u prvom redu jame H, P i U.59Međutim, obzirom na činjenicu koju već

Benac ističe: Možemo gotovo sa punom sigurnošću tvrditi da je dolina Sane prvi put

nastanjena u postneolitskom periodu od nosilaca vučedolske kulture60, dolazi u pitanje

Benčeva tvrdnja da se u fazi V/1 gradine Zecovi radi o neolitskoj tradiciji nastanjivanja, jer su

nosioci vučedolske kulture već u fazama A i B gradili nadzemne kuće, bez sumnje i u fazi C,

pa nema razloga da ih ne grade i u novoosvojenom prostoru. Benčeva konstatacija još više

može doći u pitanje ako se uzme u obzir činjenica da su u čitavom sklopu jama utvrđena samo

dva građevinska detalja: ostatak pletera i lijepa uz unutarnji rub jame i jamice od stupova oko

jame M.61 I to je sve što imamo od raspoloživih podataka iz ove građevne faze.

Za fazu V/2 Benac konstatuje da su kuće, koje su se sastojale iz samo jedne prostorije,

izgrađene na površini zemlje: one imaju lahku konstrukciju od poredanih kolaca ili pletera i

tanak oblijep ilovače, dok su im podnice izrađivane od naboja žute ilovače ili crveno pečenog

lijepa.62 Prema Bencu, kvadrat X je bio građevinski centar ove faze, tu je pronađena kuća sa

podnicom i četvrtastim ognjištem te je vjerovatno imala centralni položaj u naselju. Iznad

toga, tu je pronađen i sistem od pet ognjišta te on predstavlja najgušći skup ognjišta na malom

prostoru. Na ovim dubinama kvadrata X je pronađeno i najviše alata od kamena kao i bogati

keramički nalazi vučedolske kulture. Prema tome, Benac je konstatovao da je na tom mjestu

bilo sjedište nekog starješine u naselju, koje se tokom vremena više puta obnavljalo, a samim

tim moglo je na istom mjestu biti i kultno središte naselja.63

U pećini Hrustovači pronađen je veći broj ognjišta od kojih je najljepše ono iz

srednjeg sloja (sloj koji pripada vučedolskoj kulturi), ognjište ima dimenzije 2,1x1,4 m,

57 Benac, 1956, 150.58 Benac, 1959, 1559 Ibidem, 16.60 Benac, 1964, 136.61 Benac, 1959, 16.62 Ibidem, 20.63 Ibidem, 22.

12

Page 13: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

oblijepljeno je ilovačom sa uglačanom površinom.64 Pored ovog ognjišta, pronađena su još

dva iz srednjeg sloja. Ovo bi moglo ukazivati da je Hrustovača bila stalnije naselje nosilaca

hrustovačkog tipa vučedolske kulture, posebno ako se ima u vidu činjenica da je oko ognjišta

pronađenog na dubini od 1,3 m pronađeno mnoštvo garotine i pepela, što je znak da je na

njemu duže vremena ložena vatra.65

Kada govorimo o keramici

zapadnobosanskog tipa vučedolske kulture,

potrebno je istaći da je ova keramika, za razliku od

keramike južnobosanskog tipa, daleko bolje

poznata i istražena. Od oblika ukrašene keramike

zastupljene su razne varijacije bikoničnih zdjela sa

izvijenim obodom i naglašenim ramenom, amfore

sa širokim cilindričnim vratom i dvije tunelaste

drške na ramenu, terine, pehari sa trakastom drškom koja spaja obod sa ramenom, konične

zdjele, šolje sa zaravnjenim obodom, konične vaze na nozi u obliku šape, cilindrični sudovi s

proširenim gornjim i donjim dijelom te

trougaoni privjesci.66

Pored ove fine keramike,

zastupljena je i gruba keramika čiji oblici

oponašaju oblike finih posuda, ali ipak

postoje i određene forme karakteristične

samo za grubu keramiku; to su: trbušasti

sudovi sa uskim cilindričnim vratom,

pehari sa višim i nižim cilindričnim

vratom, razne šolje, minijaturne posude,

posude na zvonolikoj nozi sa ovalnim

otvorima (zastupljene samo u

Hrustovači).67 Tehnike ukrašavanja na keramici su standardne tehnike zastupljene općenito u

vučedolskoj kulturi. Motivi su izvođeni tehnikama duboreza, žigosanja, brazdastog

urezivanja, udubljivanja i običnog urezivanja uz primjenu inkrustacije kojom se popunjavao

64 Benac, 1948, 9.65 Ibidem66 Benac, 1964, 137.67 Benac, 1964, 137.

13

Slika 8: Zdjela hrustovačkog tipa (po Benac 1984)

Slika 9: Posude hrustovačkog tipa (po Benac 1984)

Page 14: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

prostor nastao nekom od prethodno navedenih tehnika. Najizrazitiji su motivi izvedeni

tehnikom duboreza pri čemu se izvode kombinacije trouglova, rombova, kvadrata, krstova i

sl. dok se tehnikom žigosanja izvode redovi trouglova i malih kružića.68

Što se tiče nalaza od kamena, u

Hrustovači su pronađene sjekire sa

rupom za nasad držala, kao i jedna

sjekira čije je sječivo duže i vitkije a

prema donjem kraju se širi; za ovu

sjekiru Benac smatra da je imala

metaloidnu formu, tj. da su prema njoj

nastali prvi metalni oblici.69 Pored toga,

na ovom lokalitetu su pronađeni jedan

primjerak kamene strugalice,

fragmentovani kameni predmet koji je

najvjerovatnije služio kao amulet, zatim

brusilice od kamena i kamena tucala,

kao i kameni žrvnjevi.70 Na Zecovima su pronađeni kremeni nožići, kameni brus, brus od

pješćara te piramidalni privjesak.71

Da bi se razumio način života i ekonomija nosilaca hrustovačkog tipa poslužio je i

čitav sloj ugljenisanog ječma u Hrustovači, koji je pronađen i prilikom iskopavanja 1939.

godine. To implicira na zaključak da su se stanovnici ovog kraja, ili bar ovog lokaliteta, bavili

zemljoradnjom vjerovatno u onolikoj mjeri koliko im je bilo potrebno da se prehrani njihova

zajednica.

Još je u svom radu iz 1980. Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini (Neka nova

razmatranja) A. Benac naveo još par lokaliteta na kojima je utvrđeno postojanje vučedolske

keramike, a to su Bosanska Kostajnica i Vis kod Modrana, mada je ostalo nejasno kako su u

Vis dospjele dvije vučedolske terine.72 Brunislav Marijanović pri tome dodaje još nekoliko

68Ibidem

69 Benac, 1948, 10.70 Ibidem71 Benac, 1959, 30.72 Benac, 1980, 18.

14

Slika 10: Keramički proizvodi hrustovačkog tipa (po Dimitrijević 1979)

Page 15: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

novih lokaliteta vučedolske kulture u Bosni, to su Zemunica u Radosavskoj73 te Kastel u

Banjoj Luci74.

JUŽNOBOSANSKI ILI DEBELO BRDO TIP VUČEDOLSKE KULTURE

Južnobosanski ili Debelo brdo tip vučedolske kulture, kao što i samo ime govori, bio

je zastupljen na područjima južne Bosne, tačnije u južnim regionima srednje Bosne, napose u

Sarajevu i njegovoj okolini - u porječju gornjeg toka rijeke Bosne i njenih najjužnijih

pritoka.75 U početku je vrlo bitno naglasiti kako su lokaliteti ovog tipa vučedolske kulture u

BiH znatno manje istraživani u odnosu na lokalitete zapadnobosanskog tipa vučedolske

kulture. Jedino su na Gradini kod Alihodža, Crkvini kod Turbeta i Debelom brdu vršena

izvijesna istraživanja, dok su na ostalim lokalitetima pronađeni nalazi rezultat rekognosciranja

i slučajnih pronalazaka.76

Na osnovu rezultata istraživanja, konstatovano je sedam nalazišta ovog tipa: Debelo

brdo kod Sarajeva, Fortica na Bakijama u Sarajevu, Gradac kod Homolja, Gradac u Lepenici

(kod Fojnice), Gradina kod Alihodža u dolini Bile, Gradac kod Toplice (nedaleko od Kreševa)

i Gradac u Kotorcu.77 Pri tome treba dodati i lokalitet Biograd na kome je, na osnovu

keramike, utvrđen južnobosanski tip vučedolske kulture.78 Već prema nazivima lokaliteta,

može se zaključiti kako su sva navedena naselja gradinskog tipa, što i odgovara geografskim

prilikama ovog regiona ali i načinu stanovanja eneolitskih populacija.

O načinu stanovanja nosilaca ovog tipa vučedolske kulture je teško govoriti obzirom

na neadekvatnu istraženost i na činjenicu da se ni na jednom od ovih lokaliteta nije vršilo

73 Marijanović, 2003, 193.74 Ibidem, 195.75 Dimitrijević, 1979, 309.76 Benac, 1964, 139.77Ibidem78 Marijanović, 2003, 73.

15

Slika 11: Fragmenti keramike južnobosanskog tipa (po Dimitrijević 1979)

Page 16: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

sistematsko iskopavanje. Jedino pravo naselje, sa izvijesnim dužim životom, bila je Gradina

kod Alihodža gdje su na iskopanom prostoru od 13x8m ustanovljeni ostaci od šest kućišta

koje predstavljaju okrugle ili ovalne jame ukopane svega 20 cm u zemlju i koje su uz rubove

sadržavale mnoštvo lijepa i izgoretine.79 Međutim, konstataciju da se radi o nastambama

nositelja vučedolske kulture bi ipak trebalo uzeti sa rezervom, obzirom da su u tih šest kućišta

pronađeni ostaci butmirske i badenske keramike, ali ne i vučedolske.80 Vučedolska keramika,

zajedno sa badenskom, se javlja tek u sloju iznad kućišta.81

Za razliku od načina stanovanja, keramički materijal

južnobosanskog tipa nam je poznatiji. Već na početku,

potrebno je istaći da se keramički oblici znatno razlikuju od

onih u ostalim varijantama vučedolske kulture te da najveći

dio prepoznatljivih formi pokazuje izrazitu sklonost ka

trbušastoj profilaciji.82 Od oblika pojavljuju se manje amfore

sa cilindričnim, napolje izvijenim vratom, trbušasti lonci s

niskim cilindričnim vratom, piriformne vaze, terine i vrčevi

na kojima je izvedena ornamentika također jednostavnija za

razliku od keramike hrustovačkog tipa, među ornamentima

dominiraju koncentrični rombovi i kvadrati izvedeni Furchenstich tehnikom i tehnikom

udubljivanja, zatim redovi žigosanih trouglova na vratu i ramenu amforica.83 Na Debelom

brdu je pronađen i čitav niz keramičkih kalupa za izlijevanje bakarnih predmeta, međutim to

će biti posebno obrađeno u dijelu o metalurškoj djelatnosti vučedolske kulture u BiH. Kao što

79 Benac, 1964, 139.80 Marijanović, 2003, 180.81 Ibidem82 Dimitrijević, 1979, 309.83 Benac, 1964, 140.

16

Slika 12: Fragmenti keramike južnobosanskog tipa (po Dimitrijević 1979)

Slika 13: Figurica s Debelog brda (po Dimitrijević 1979)

Page 17: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

je već konstatovano, nosioci hrustovačkog tipa vučedolske kulture se nisu eksponirali kao

kreatori plastike; do sada nije okrivena nijedna plastična figurica. Za razliku od hrustovačkog

tipa, u južnobosanskom tipu to nije slučaj. Naime, na Debelom brdu je pronađena jedna

statueta koja dosta podsjeća na lasinjsku statuetu iz Ašikovaca.84

Obzirom na nedovoljnu istraženost navedenih lokaliteta, očekuje se da će se u

budućnosti vršiti sistematska istraživanja koja će nam dovoljno rasvijetliti određene segmente

života nositelja ovog tipa vučedolske kulture.

VUČEDOLSKA KULTURA U HERCEGOVINI

Na području

Hercegovine otkriveno je do

sada četrnaest eneolitičkih

lokaliteta, a naročito važni

jesu Varvara na vrelu Rame,

koju je istraživao B. Čović, te

Ravlića pećina- na osnovu

arheoloških nalaza sa ovog

lokaliteta utvrđena je genetska

povezanost vučedolske i

cetinske kulture, mada

Marijanović navodi da se u

slojevima eneolitika, tačnije

slojevima II i IIIA radi o tzv. jadranskom tipu ljubljanske kulture, koja jeste genetski

povezana sa vučedolskom kulturom. Pored ova dva lokaliteta, Marijanović navodi još njih

dvanaest: Zelena pećina, Guvnine, Badanj, Džakulina glavica, Lazaruša, Gornje Banje,

Jejinovača, Hateljska pećina, Leskova glavica, Orah, Manastirska pećina, Pećina Greben.85 U

lokalitete srednjojadranskog tipa ljubljanske kulture, kako ga je definirao Govedarica86,

84Dimitrijević, 1979, 310.85 Marijanović, 2003, 249.86 Govedarica, 1989, 94.

17

Slika 14: Eneolitički lokaliteti u Hercegovini (po Marijanović 2003)

Page 18: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

spadaju Ravlića pećina (sloj IIIa), Zelena pećina, pećina Gudnja, Hateljska pećina, gradina

Guvnine i gradina Džakulina glavica87 te najmlađi nalazi iz sloja A1 gradine u Varvari88.

Na osnovu istraživanja

prethodno navedenih lokaliteta,

Marijanović zaključuje kako

neolitički supstrat u Hercegovini

predstavlja hvarsko-lisičićka

kultura, što je već konstatovao i B.

Čović na lokalitetu Varvara na vrelu

Rame (Varvara A1) činjenicom da

keramika vrste 1 i vrste 2 pripada

neolitu, tj. lisičićkoj kulturi.89

Međutim, ono što je bitno

napomenuti jeste činjenica da se na

ovom lokalitetu u sloju A1 miješaju

tri komponente - elementi

retardiranog lisičićkog tipa,

elementi autohtonog jadranskog

eneolita i elementi podunavsko

unutarbalkanskog tipa.90 Ovu

činjenicu navodi i Marijanović kada

spominje lokalitete kao što su

Ravlića pećina91, Hateljska pećina92

itd. U svom izlaganju o eneolitu u

Bosni i Hercegovini, Alojz Benac

smatra da se u kasnom eneolitu pojavljuju nosioci vučedolskog stila - tačnije jadranska

varijanta vučedolske kulture ili ljubljanska kultura, dok je dolina Rame bila prelazni region

gdje su se susretali i jedni i drugi uticaji što je vidljivo i na samom lokalitetu Varvara. 93 Mada

87 Ibidem, 96.88 Ibidem, 97.89 Čović, 1978, 16-17.90 Ibidem, 27.91 Marijanović, 2003, 31.92 Ibidem, 33.93 Benac, 1980, 25.

18

Slika 15: Fragmenti keramike sa Varvare - sloj A1 (po Čović 1978)

Page 19: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

je ljubljanska kultura genetski vezana za vučedolsku, to je ipak jasno definisana kulturna

manifestacija čije bi razmatranje izašlo iz okvira teme ovoga rada.

METALURŠKA DJELATNOST VUČEDOLSKE KULTURE U BiH

Mada nosioci vučedolske kulture nisu bili ti koji su prvi poznavali i upotrebljavali

bakar, ipak bitno je posebno istaći da su njeni nositelji bili oni koji su u dobroj mjeri razvili

metaluršku djelatnost. To je osobito vidljivo u kasnoj fazi vučedolske kulture, odnosno fazi

njene podvojenosti. Naime, velika ekspanzija ove kulture se desila upravo na prelazu i u

posljednjoj njenoj fazi. Međutim, ono što je još bitnije naglasiti, jeste da se njeni nositelji

pomjeraju upravo u one oblasti u kojima postoje ležišta bakarne rudače, kao npr. prema

području srednjoevropskog rudogorja gdje se formiraju Mako i Nyriseg tip ili pak prema

Bosni i Hercegovini - i to upravo u one dijelove gdje su se nalazila ležišta metalne rude.

Već je konstatovano da Bosna i Hercegovina obiluje bakrenom rudom, pogotovo

halkopiritom i sinjavcem, a ta njena rudna područja se mogu podijeliti u tri zone:

1. Zapadna Bosna - između Vrbasa i Une, područje Sane i Japre kod Blagaja i Ljubije

i na Kozari kod Kozarca;

2. Srednjobosansko rudogorje - između Vrbasa, Lašve i Krivaje, gornjeg toka

Neretve i njihovih pritoka;

3. Podrinje - na jugoistočnoj granici Bosne sinjavaca se nalazi kod Foče, Čajnića,

Ustiprače i Rogatice (Jabuka i Odžak) te Uvca, Vardišta i Srebrenice.94

Prvi autor koji zaokružuje pregled metalurške djelatnosti vučedolske kulture na

području Bosne i Hercegovine bio je Borivoj Čović. Naime u svom članku Metalurška

djelatnost vučedolske grupe u Bosni on obrađuje sve nalaze vezane za metalurgiju ove kulture

na području Bosne. Međutim, prije nego što se spomenu nalazi koji konkretno govore o

metalurškoj djelatnosti, valja spomenuti da su se i prije metalnih formi pojedinih sjekira,

pojavljivale i takve forme rađene u kamenu. Takav primjer nam pruža pećina Hrustovača u

kojoj su pronađena dva kamena čekića koji imaju neku metaloidnu formu a koja bi

odgovarala bakarnim sjekirama sa cilindričnom rupom za nasađivanje.95

94 Durman, 1983, 9-10.95 Benac, 1964, 139.

19

Page 20: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Na području Bosne i Hercegovine pronađen je i veliki broj kalupa za izlivanje

različitih metalnih predmeta na četiri lokaliteta od ukupno pet istraživanih i to: Zecovi,

Debelo brdo, Alihodže, Velika gradina u Varvari.96 Na gradini Zecovi pronađeni su: dio

kalupa za izlivanje jednostavnih trapezastih bakrenih sjekira, zatim veći dio kalupa za

i

zlivanje dlijeta ili klinova te keramički završetak (sopalj)

mijeha (ili lijevak za ulivanje rastaljenog metala u

kalup).97 S Debelog brda su neki nalazi bili objavljeni već

u izvještajima Fiale, dok je kasnijim istraživanjima

spoznaja o metalurgiji na Debelom brdu upotpunjena još

većom količinom, ali i vrstom nalaza. Ovdje je najbitnije

da se izdvoje polovica kalupa za livanje bakrenih sjekira s

dugom cilindričnom ušicom, kalup za izlivanje bodeža,

dio kalupa za izlivanje igala te keramički sopalj mijeha ili

lijevak za ulivanje rastaljenog metala u kalup.98 Kalupi za

livanje bakrenih sjekira s dugom cilindričnom ušicom su

pronađeni i na gradini iznad Alihodža, kao i kalupi za

izlivanje trapezastih sjekira.99 Gradina Varvara je također

jedan od lokaliteta na kojem je pronađen metalurški pribor. Naime, nađena su tri kalupa

izrađenih od gline, ali veoma oštećeni; za samo za jedan je moguće pretpostaviti da je služio

za izlivanje tankih bakrenih šipki,100uz to pronađen je i jedan čitav šuplji keramički predmet,

96 Durman, 1983, 32.97 Čović, 1976, 106.98 Ibidem, 109.99 Čović, 1976, 111.100 Čović, 1978, 26.

20

Slika 16: Keramički završeci mijeha sa Zecova (po Čović 1976)

Slika 17: Kalup za izlijevanje sjekira s cilindričnom rupom za

nasad držala s Debelog brda (po Čović 1976)

Page 21: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

vjerovatno sopalj ljevačkog mijeha.101 Pored navedenih kalupa, pronađeno je i nekoliko

ulomaka bruseva od sitnozrnog pješćara, od toga je jedan sa žlijebom.102

Pored keramičkih nalaza koji su

pronađeni u naseljima nosilaca vučedolske

kulture, potrebno je istaknuti činjenicu da su

na području Bosne i Hercegovine pronađene

ostave bakrenih predmeta koji se sigurno

mogu pripisati vučedolskoj kulturi. Takvih

ostava je pronađeno četiri. Najveća je ostava

Griča u kojoj je pronađeno 35 bakrenih

predmeta i to je ujedno najveća ostava

vučedolske kulture na području Bosne i

Hercegovine. U ostavi, koja je otkrivena

1905., pronađeno je jedanaest sjekira s

cilindričnim produžetkom za nasad drške i 24

plosnate sjekire bez rupe za nasad držala.103

Godinu dana kasnije, 1906. godine, pronađena je još jedna ostava sa devet sjekira sa

cilindričnim produžetkom za nasad drške u neposrednoj blizini sela Kozarac uz put koji vodi

prema planini Kozari; ostava se nalazila u posudi koja je prilikom otkrića razbijena.104 Na

osnovu samo ove dvije ostave, može se primijetiti da se u ostave prilažu samo sjekire, kao što

je to slučaj i sa ostavom u Lohinji iz koje nije poznat tačan broj nalaza. Sačuvala su se samo

dva predmeta, i to dvije sjekire, jedna sjekira sa cilindričnom rupom za nasad držala i jedna

plosnata lepezasta sjekira kojoj nedostaje dio drške a i krajevi sječiva su joj oštećeni. 105 Iz još

jedne ostave, otkrivene nedaleko od Gračanice u selu Vranovići, uspjelo se sačuvati ukupno

16 predmeta: 12 plosnatih lepezastih sjekira te 4 sjekire sa cilindričnom rupom za nasad

držala.106 I ova ostava potvrđuje činjenicu da se u ostave prilaže tačno određena vrsta metalnih

predmeta što bi moglo upućivati nesumnjivo na votivni karakter tih ostava.

101 Ibidem102 Ibidem103 Durman, 1983, 40.104 Ibidem, 41.105 Ibidem106 Durman, 1983, 41

21

Slika 18: Kalup za izlijevanje trapezastih sjekira sa Zecova (po Čović 1976)

Page 22: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

NAČIN SAHRANJIVANJA NOSILACA VUČEDOLSKE KULTURE U BOSNI I

HERCEGOVINI

Kao što je već u uvodnom dijelu o vučedolskoj kulturi rečeno, u dosadašnjim

istraživanjima je otkriven veoma mali broj grobova nosilaca vučedolske kulture. Izuzetak čine

grobnice, koje bi,po načinu pokopa i po količini priloga, već mogle predstavljati određeni vid

kneževskih grobnica. Međutim, običnih grobova-da ih se tako nazove, nema. Da li je manjak

podataka o načinu sahranjivanja nosilaca ove kulture možda rezultat incineracije, još uvijek

ostaje da se istraži. U Bosni i Hercegovini nije do sada pronađen niti jedan grob nosilaca

vučedolske kulture.

KULTURNO-HRONOLOŠKI ODNOSI VUČEDOLSKE KULTURE SA OSTALIM

ENEOLITIČKIM KULTURAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Kao što Brunislav Marijanović navodi, neosporna je činjenica da cjelinu eneolitika u

Bosni najpotpunije određuju lasinjska, badenska, kostolačka i vučedolska kultura, za koje se,

na osnovu dosadašnjih istraživanja, može sa sigurnošću reći da se ne mogu primarno vezati za

bosanski prostor.107 Takvo mišljenje iznosi i Benac kada govori o zapadnobosanskoj varijanti

vučedolske kulture: Očito je da vučedolska kultura u dolini Sane nije nastala na licu mjesta,

jer u ovoj dolini (kao i u susjednim dijelovima zapadne Bosne) nije ustanovljena nikakva

kasnoneolitska grupa. Zato će biti sasvim vjerovatno da je ovdje izvršen jedan pokret nosilaca

vučedolske kulture iz Slavonije i da su oni zaposjeli ovu privlačnu riječnu dolinu. U tom

slučaju geneza vučedolske kulture u dolini Sane je djelimično identična sa genezom te kulture

u Slavoniji.108 Prema rasporedu nalazišta vučedolske kulture, moguće je zaključiti da su njeni

nosioci prodrli u Bosnu dolinom Vrbasa prodrijevši i u južne dijelove centralne Bosne, a iz tih

južnih dijelova su vjerovatno dospjeli i do Varvare. Nalazi vučedolske kulture u Zelenoj

pećini su vjerovatno rezultat prodora sa juga.109

107 Marijanović, 2003, 213.108 Benac, 1964, 144.109 Benac, 1980, 19.

22

Page 23: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Kada je riječ o južnobosanskoj varijanti vučedolske kulture, na lokalitetima Alihodže i

Crkvine kod Turbeta su ustanovljena dva horizonta: mlađi pripada vučedolskoj kulturi, i to

kao konzistentnoj pojavi, a koji nadslojava stariji horizont u kojem je utvrđeno supostojanje

butmirskih i badenskih elemenata.110

Obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji lokalitet na kojem su u vertikalnom

slijedu zastupljene sve četiri eneolitičke pojave111, teže je odrediti hronološki slijed tih kultura.

Na osnovu podataka s nalazišta Vis-Modran u kojem su u sloju kostolačke kulture pronađene

i dvije zdjele vučedolske kulture, slijedi da su one djelomično paralelne.112 A kada se uzme u

obzir činjenica da je na lokalitetu Kastel kod Banje Luke potvrđen horizont vučedolske

kulture koji nadslojava badenski113, slijedi zaključak da je vučedolska kultura mlađa od

badenske, a da je badenska djelomično paralelna sa butmirskom, uzimajući u obzir podatke sa

Alihodža i Crkvina kod Turbeta. Ako se uzme u obzir činjenica da je iznad lasinjskog sloja u

Zemunici postojao i sloj vučedolske kulture, onda proizlazi da su kostolačka i vučedolska

kultura djelomice paralelne, a obje su mlađe od lasinjske.114

Što se tiče Hercegovine, tamo je situacija u eneolitsko doba bila nešto drugačija.

Nema tragova lasinjske, badenske i kostolačke kulture. Mjesto toga, u ovoj oblasti se može

pratiti jedan kulturni stratum sa kaneliranom keramikom, koji – vjerovatno - zaprema period

života ove tri eneolitske kulture. Tek iza toga pojavljuju se nosioci vučedolskog stila

(jadranska varijanta vučedolske kulture ili ljubljanska kultura) i vrlo pokretni nosioci

vrpčaste (Schnur) keramike.115

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Na osnovu svega iznesenog, može se zaključiti da su nosioci vučedolske kulture

prodrli u Bosnu u stupnju B2 dolinom Vrbasa te da su tom rutom vjerovatno stigli i do

110 Marijanović, 2003, 215.111 Ibidem, 213-214.112 Ibidem, 215.113 Ibidem, 216.114 Ibidem, 215.115 Benac, 1980, 25.

23

Page 24: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Varvare u dolini Rame. Pri tome, naročito su zaposjeli prostore zapadne Bosne i južne

dijelove centralne Bosne, formirajući tako dva regionalna tipa vučedolske kulture -

zapadnobosanski i južnobosanski. Za razliku od Bosne, na području Hercegovine, dolazi do

prodora sa juga od strane nosilaca ljubljanske kulture. Naročito je važno istaći činjenicu da je

Bosna i Hercegovina iznimno bogata rudama te je vjerovatno zbog toga i došlo do prodora u

ovaj prostor. Broj kalupa za izlivanje bakarnih predmeta te ostave ukazuju na taj zaključak.

Kada je riječ o genezi zapadnobosankog tipa, treba se imati na umu da zapadna Bosna

nije prethodno bila nastanjena neolitičkim populacijama, te da je geneza zapadnobosanskog

tipa usko povezana sa genezom vučedolske kulture u njenom jezgru, tj. u slavonsko -

sremskom području. Za razliku od zapadnobosanskog tipa, moguće je da su u formiranju

južnobosanskog tipa imale ulogu i kasnoneolitičke i druge eneolitičke manifestacije koje su

zapremale ovaj prostor.

Imajući u vidu rezultate istraživanja i odnose ova dva regionalna tipa sa ostalim

eneolitičkim kulturama u Bosni i Hercegovini, dolazi se do zaključka da je vučedolska kultura

kulturna manifestacija koja je obilježila kasni eneolitik ovog prostora.

LITERATURA

1. Benac, Alojz 1948: Završna istraživanja u pećini Hrustovači, GZM - sveska III,

Sarajevo

24

Page 25: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

2. Benac, Alojz 1956: Prahistorijska gradina Zecovi kod Prijedora, GZM - sveska XI,

Sarajevo

3. Benac, Alojz 1959: Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini Zecovi kod

Prijedora, GZM - sveska XIV, Sarajevo

4. Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu,

Sarajevo

5. Benac, Alojz 1980: Eneolitsko doba u BiH (Neka nova razmatranja), GZM - sveska

XXXIV, Sarajevo

6. Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja. U: Popadić M. (Ur.).

Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja

pod osmansku vlast), Sarajevo, 72 - 87.

7. Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u Bosni, Godišnjak

ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11, Sarajevo

8. Čović, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi eneolita, ranog i

srednjeg bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo

9. Durman, Aleksandar 1983: Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa, Zagreb

10. Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kompleks. U: Benac

A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, 267-343.

11. Fiala, Franjo 1894: Jedna preistorička naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva,

GZM - sveska I, Sarajevo

12. Govedarica, Blagoje 1989: Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana,

ANUBIH knj. 48, Centar za balkanološka ispitivanja knj.7, Sarajevo

13. Marijanović, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitičke kulture u BiH, Mostar

14. Težak-Gregl, Tihomila 1998, Vučedolska kultura. U: Dimitrijević, Težak-Gregl,

Majnarić-Pandžić; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I. Zagreb, 131-

150.

POPIS SLIKA

25

Page 26: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

1. Slika 1 preuzeta od Težak-Gregl, Tihomila 1998, Vučedolska kultura. U: Dimitrijević,

Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I.

Zagreb, str. 134.

2. Slika 2 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH

CBI, T. XXVII, 1

3. Slika 3 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH

CBI, T. XXIX, 1

4. Slika 4 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH

CBI, T. XXXI, 8

5. Slika 5 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH

CBI, T. XXXIV, 5

6. Slika 6 preuzeta od Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u

sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, str. 145

7. Slika 7 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja.

U: Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do

pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 78.

8. Slika 8 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja.

U: Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do

pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 83.

9. Slika 9 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja.

U: Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do

pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 84.

10. Slika 10 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski

kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:

ANUBiH CBI, T. XXXVI, 5, 6, 7, 8, 9

11. Slika 11 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski

kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:

ANUBiH CBI, T. XXXVII, 7, 8, 9

26

Page 27: VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

12. Slika 12 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski

kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:

ANUBiH CBI, T. XXXVII, 10, 11

13. Slika 13 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski

kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo:

ANUBiH CBI, T. XXXVII, 12

14. Slika 14 preuzeta od Marijanović, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitičke kulture u

BiH, Mostar, str. 249

15. Slika 15 preuzeta od Čović, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi

eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo, T. XII,

1, 2, 3, 4, 5

16. Slika 16 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u

Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11,

Sarajevo, T. I, 3

17. Slika 17 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u

Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11,

Sarajevo, T. II, 1

18. Slika 18 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u

Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11,

Sarajevo, T. I, 1

27