VRIJEME PRAŠTANJA · ZNACI VREMENA • 4/2013. U svojoj kratkoj knjizi Th e Christmas Quilt,1 Th...

godište 37 • broj 4 • godina 2013.

VRIJEME PRAŠTANJA

2

ZNACI VREMENA • 4/2013.SADRŽAJ

SADRŽAJ

•••••••••••••Dragutin Matak

urednik

Kao nigdje na svijetu, ni u kom vjerskom ili ideo-

loškom usmjerenju, praštanje je bitna odlika kršćan-

skog vjerovanja i života. Bez praštanja Bog ne bi bio

ljubav; Krist ne bi bio Spasitelj; apostoli nikad ne bi

izvršili presudnu misiju u duhu sloge i jedinstva; jed-

nostavno, Crkva čije je poslanje pomirba i poticanje

na praštanje ne bi postojala. (Vidi 2. Korinćanima

5,18.)

Osvježimo ove kršćanske ideale u vrijeme pri-

sjećanja na Isusovo rođenje i u vrijeme kada se na

cijelom svijetu liječe rane koje nanose sukobi - od

obiteljskih svađa do razornih ratova. Iako su poslje-

dice neprijateljstava bolne i dugotrajne, čemu smo

svjedocima već dva desetljeća od Domovinskog rata,

kršćanstvo ima snažan i učinkovit odgovor. Jedno od

imena Djeteta iz betlehemske štalice je Knez miro-

nosni. Kršćanski je praštati unaprijed jer Bog prašta

čovjeku i prije nego što smo se uspjeli ispričati, ili

prije nego što smo se pokajali.

Isusova inicijativa pomirenja

Ovakvo shvaćanje Božjeg oprosta se čini suviše li-

beralnim i nestvarnim. I upravo u toj posebnosti

praštanja, u toj terapeutskoj inicijativi, u nezasluže-

noj naklonosti, u velikodušnom ulaganju u pomire-

nje, nalazimo božanstvenost praštanja. Mi smo još i

spremni oprostiti kad nam se netko dobro ispriča i

pruži nam neku zadovoljštinu, međutim Isus na kri-

žu moli za svoje ubojice „Oče, oprosti im, ne znaju

2

Dragutin Matak

Praπtanje - bitna krπÊanska odlika 3Lourdes Morales-Gudmundsson

Vrijeme praπtanja 4Nancy Canwell

©to za Vas znaËi Isusovo roenje 6Loren Seibold

Snaga praπtanja? 9Esther Bailey

Kada neπto ne moæete popraviti 11Lael Caesar

Ksenofobija i Bog 12Nancy Canwell

Ima nade za ranjeni svijet 14Curtis Rittenour

Kad je æivot nepravedan 16Melody Tan

Izaberite ljubaznost 18Clifford Goldstein

Vjerski status: nije vjernik 21Ulomci o praπtanju 22Melody Tan

Zaboravljena vjeπtina 24Robert Wolfgramm

Tonga se bori s promjenama 26George T. Javor

Stvaranje u æariπtu 28Amanda Bews

Tinejdæeri i alkohol 30

3

ZNACI VREMENA • 4/2013.

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji

OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:

Darko FilËiÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:

PLStudio d.o.o.

Tisak:Tipomat

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000 prim-jeraka

Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:[email protected]

godište 37 • broj 4• 2013.

što čine!“ (Luka 23,34.) dok oni likuju nad

njegovom patnjom. U najtežim životnim

prilikama, dok je umirao Isus je živio ono

što je poučavao: „I ja vam kažem: Ljubite ne-

prijatelje, molite za one koji vas progone da

budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima,

jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zli-

ma i dobrima i da kiša pada pravednicima i

nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas

ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine

i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što

osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?“

(Matej 5,44-47) Apostol Pavao ovako opisu-

je tu Božju inicijativu: “Bog pokaza ljubav

svoju prema nama ovako: dok još bijasmo

grešnici, Krist za nas umrije.” (Rimljanima

5,8) “Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom po-

mirio ne ubrajajući im opačina njihovih i

polažući u nas riječ pomirenja.” (2. Korin-

ćanima 5,19)

Praštanje na Isusov naËin

Ova Božja pedagogija nije bolesna permisiv-

nost koja previđa patnju žrtava nečije zloće,

već je to jedini put k ostvarenju mira i uspo-

stavljanju suživota među sukobljenim strana-

ma. Božju velikodušnost možemo smatrati

utopijom, ili nečim što nema mjesta u našem

iskustvu, ali upravo u takvom praštanju se

očituje najdublja pobožnost, na što nas Bi-

blija ponovo upućuje: „Ili prezireš bogatstvo

dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove

ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju

privodi?“ (Rimljanima 2,4) Zapazimo pono-

vo božanski redoslijed rješavanja narušenih

odnosa: Najprije je Božja dobrota na djelu,

Njegovo praštanje, darivanje raznih dobara

svima i dobrima i zlima, molitva i zauzima-

nje za svoje ubojice, a onda slijedi promjena.

Neprijatelji postaju prijatelji; prijestupnici

prestaju prestupati svaku mjeru lijepog po-

našanja; s onom snagom i odlučnošću s ko-

jom smo činili zlo sada smo zauzeti za dobro.

Apostol Pavao ne iznosi samo ovo božansko

načelo: „Ne daj se pobijediti zlom, nego do-

brim svladavaj zlo.“ (Rimljanima 12,21.), već

svjedoči kako je ta Božja dobrota ostvarila

promjenu u njegovom životu: „Zahvalan sam

Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu,

Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijed-

nim povjerenja, i kad u službu postavi mene

koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik.

Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju

učinio, još u nevjeri.“ (1. Timoteju 1,12.13)

Ženi uhvaćenoj u preljubu Isus je najprije

oprostio, a onda ju pozvao na promjenu po-

našanja. (Ivan 8,4-11)

Osnovna obilježja praštanja na kršćan-

ski način se nalaze u Isusovom primjeru. S

pravom se nazivamo kršćanima samo kada

slijedimo Njegov primjer bezuvjetne ljuba-

vi, dobrote pod svaku cijenu, praštanja koje

potiče na promjenu ponašanja i obnovu na-

rušenih odnosa. Ovaj se ideal o Bogu i čo-

vjeku koji odlučuje biti Njegov sljedbenik

neprestano pojavljuje u biblijskim spisima.

Spomenimo još jedan od poznatih primjera

praštanja koji nalazimo u usporedbi o izgu-

bljenom sinu i milostivom ocu. Buntovni

sin koji je potrošio svoj život uzalud još je

daleko bio kad ga je njegov otac ugledao i

potrčao mu ususret. Kada su se sreli sin nije

uspio izraziti do kraja svoje kajanje, jer su ga

grlile ruke njegova oca. Inicijativa u iskazi-

vanju ljubavi, dobra, oprosta i požrtvovnosti

je uvijek na Božjoj strani. Bog ne čeka da is-

punimo uvjete nakon čega bi nas mogao vo-

ljeti, biti nam sklon, oprostiti nam i žrtvovati

se za naše trajno dobro. On investira u greš-

nog čovjeka dobro kako bi ovaj pobjeđivao

želju za osvetom i kako bi mogao praštati

usprkos nanesenoj nepravdi i šteti.

Rezultate ovog izuzetnog praštanja mož-

da nećemo odmah doživjeti, i trebat će nam

strpljivosti i požrtvovnosti, ali suprotni sce-

narij je poguban i ništa ne rješava. Nepra-

štanje donosi nastavak i produženje sukoba

i vodi u još veće zlo.

Kao kršćani ne dopustimo da dolazak

Kneza mira bude uzaludan i da Njegov pri-

mjer praštanja ostaje neprimijenjen u na-

šem životu. Neka nam Božić ne bude blje-

štavi provod, jer Božić je ponajprije jasan i

snažan poziv na inicijativu u praštanju. Ne

čekajmo dugo jer Biblija poručuje „Sunce

nek’ ne zađe nad vašom srdžbom“ (Efeža-

nima 4,26).

4


U svojoj kratkoj knjizi Th e Christmas

Quilt,1 Th omas J. Davis priča o ostar-

jeloj majci koja je iščekivala svoga sina

Joea koji već dugo nije bio u roditelj-

skoj kući. Godinama su stizala pisma

u malu kuću ugniježđenu u podnožje

planine Georgije, pisma puna neispu-

njenih obećanja da će doći u posjet

domu. I ovog su Božića, kao i brojnih

drugih, svi nastojali razveseliti svoju

voljenu majku, uvjereni da se Joe neće

pojaviti ni ove godine.

Joeva sestra, Lois, smatrala je da

njega obitelj uopće više ne zanima.

Prema svom bratu, s kojim je odra-

sla, osjećala je samo ogorčenost. U

djetinjstvu su se u dvorištu zajedno

igrali s gušterima i odlazili plivati u

obližnji potok Smoky Hollow. Zajedno

bi sjedili na drvenim crkvenim klupa-

ma, znojeći se, što zbog svećenikovih

gromkih prijetnji paklenim ognjem za

sve koji se ne pokaju, što zbog ljetne

žege. Zapravo, Lois uopće nije imala

namjeru oprostiti svome bratu. Bilo

je krajnje vrijeme, smatrala je, da Joe

preuzme svoju bratsku i sinovlju odgo-

vornost.

Vrijeme za praštanje

Jednoga dana, nakon što je zamije-

tila da majka, kako se Božić približa-

vao, biva sve slabija i osjetljivija, Lois je

sjela i kroz suze svome bratu napisala

posljednje pismo: „Ako ovaj put ne

dođeš, nećeš je više vidjeti živu.“ Lois

je konačno odlučila oprostiti svome

bratu i sada joj je preostalo samo se na-

dati da će on prihvatiti njezinu ispriku

i vratiti se kući.

U međuvremenu, majka je nastavi-

la izrađivati pokrivač krojeći i šivajući

ostatke tkanine tako da je stvarala slike

iz opisa o novorođenom Isusu. Jedna od

tih slika predstavljala je osamljenog pa-

stira koji je hodao prema betlehemskim

jaslicama, ali ne zato što je to morao,

već zato što je to želio. Tako je majka

zamišljala svoga izgubljenog sina koji

korača prema domu svoje obitelji, ne

zato što mora, već zato što se doista želi

vratiti kući.

Došao je i dan Božića. Začulo se

kucanje na vratima. Izgubljeni sin se

konačno vratio i svi su se radovali – i

njegova sestra, zato što mu je oprostila i

što je on oprostio njoj; i majka, zato što

zapravo nikada i nije prestala praštati.

Praštanje nas povezuje s Bogom

Božić predstavlja prvi božanski čin

praštanja na ovoj Zemlji. I Dijete, ro-

đeno od Svetoga Duha, i siromašni

tinejdžer bez slave i bogatstva, isto-

dobno odrazuju i nešto sasvim obično

i nešto nezamislivo transcendentno.

Praštanje koje svakodnevno daruje-

mo povezuje nas s Bogom i daje nam

sigurnost u naš trajni identitet sinova

i kćeri svemoćnoga Boga. Stoga što se

Njegova najveća odlika – Njegova lju-

bav – pokazala kroz božićne jaslice a

mi smo, kao primatelji tog velikoduš-

nog dara, pozvani da ga podijelimo s

onima koji su nas uvrijedili.

Te noći nebo se otvorilo nekolici-

ni skromnih pastira kojima su anđeli

objavili dolazak Božjeg Sina: „Slava

Bogu na visini i na zemlji mir ljudima

koje ljubi!“2 Ovaj nas blagoslov pod-

sjeća na ime koje je Izaija namijenio

Božjem Sinu – „Knez Mironosni“3 –

prepoznajući u tom Djetetu obećanog

Mesiju. Anđeli su bili zadivljeni onim

što je Bog učinio pomoću ovog Djeteta

koje će donijeti spasenje čovječanstvu

Bog je pokazao

pravi smisao BožiÊa

tako što nam

je oprostio. On traži

da i mi pokažemo isti

duh tako što Êemo i mi

opraštati drugima.

•••••••••••••Lourdes Morales-Gudmundsson

5


1 Thomas J. Davis, The Christmas Quilt

(Nashville, Tenn.: Rutledge Hill Press,

2000).

2 Luka 2,14. Svi su navodi iz Biblije, izdanje

KS, Zagreb 2006.

3 Izaija 9,6.

4 Luka 2,14 u John Nolland, Word Biblical

Commentary, sv. 35a. (Dallas Texas: Word

Books, 1989).

otuđenu od svoga Stvoritelja. Zidovi

nebeskoga grada nisu mogli zadržati

obilnu radost na Nebu pa su se anđe-

oski hvalospjevi prelijevali na zemlju!

Božansko dijete je bilo - nitko drugi

do Spasitelj obećan u Starom zavjetu,

Knez mironosni koji će pomiriti pali

svijet sa svojim Stvoriteljem.

Izvorna grčka riječ koja znači mir

nosi isto značenje kao i hebrejska riječ

shalom. Hebrejski pojam ne označava

samo „odsutnost rata ili sukoba“ već

usmjerava na postojanje društvenog

sklada. Oni koji primaju ovaj mesijan-

ski mir smatraju se „ljudima koje ljubi“

ili ljudima koji su primatelji Božje ljuba-

vi.4 Ovaj ulomak isto tako nagovješćuje

da primatelji Božje ljubavi trebaju tu

ljubav pokazivati svojim susjedima.

Prvi božiÊni dar otkriva Božju

milost

Ono što nas zadivljuje, kada je u pita-

nju ovaj prvi božićni dar, jest da ga je

vrlo malo ljudi očekivalo, čak ga nisu

ni smatrali potrebnim. Pretpostavi-

mo da vas netko iznenadi darom, i to

netko koga uopće ne poznajete, no ta

osoba je iz čiste dobrote svojega srca

izabrala vas i želi da ga primite. Tako je

Bog svojom milosrdnošću, svojom ne-

zasluženom milošću, svojom beskraj-

nom ljubavi, iznenadio darom svoga

Sina upravo nas, iako mi nismo znali

tko je On, niti smo razumjeli koliko

nam je taj Dar bio potreban.

Dok su Bill i Marietta Yeager sa

svojih petero djece kampirali u plani-

nama Montane, neki se čovjek ušuljao

u njihov kamp i oteo njihovu sedmo-

godišnju kćer Susie iz šatora u kojemu

je bila sa svojom starijom sestrom. Ne

možemo ni zamisliti kroz kakve je pat-

nje ova majka prošla kada je nekoliko

mjeseci kasnije saznala da je njezina

kći umrla u rukama mentalno pore-

mećenog nasilnika. Najprije je željela

naći toga čovjeka i ubiti ga golim ru-

kama te učiniti da pretrpi sve ono što

je njezina draga Susie vjerojatno pre-

trpjela.

Bijes koji je osjećala počeo je pot-

puno obuzimati njezin život sve dok

jednog dana nije shvatila da taj osjećaj

koji je gajila prema ubojici zapravo nije

ubijao njega, kao što je ona to željela,

već je razarao nju! Ovo otkriće povelo

ju je putem praštanja. Tako je Marietta

oprostila ubojici iako joj se on nikada

nije ispričao niti je ikada u potpuno-

sti postao svjestan onoga što je učinio.

Poput Boga, Marietta je oprostila čo-

vjeku koji uopće nije spoznao da je sa-

griješio protiv nje.

Opravdava li praštanje poËinjeno

zlo?

Ako oprostimo, upitat ćete, ne oprav-

davamo li na taj način zlo koje nam je

učinjeno? Odgovorimo na ovo pitanje

protupitanjem: Odobrava li Bog naš

grijeh kada nam oprašta? Daleko od

toga. Umjesto da odobrava naš grijeh

koji nas je udaljio od Njega, Bog je

grijeh prozvao onim što jest: prekrša-

jem zakona Ljubavi. Dopustio je da u

dubini svoga bića osjeti posljedice iz-

daje, da osjeti bol odvojenosti od svoje

djece. U ovom stanju osviještenosti o

učinjenom zlu, Bog je odlučio dati nam

oprost. Umjesto da nam vrati istom

mjerom, On nam je ljubavlju uzvratio

na našu mržnju, integritetom na naše

nepoštenje, darežljivošću na našu se-

bičnost.

Značenje poniznosti koju trebaju

imati oni koji praštaju Sylvia je razu-

mjela tek kada se udala za Paula. Paul

i njegov mlađi brat Peter izgubili su

oca dok su bili još djeca te je zbog toga

Paul postao Peteru poput oca. Kada je

Peteru bila potrebna odjeća za školu

Paul bi mu je kupio. Kad god je Peteru

nešto zatrebalo, Paul je radio dodatne

poslove kako bi bratu osigurao sve što

mu je bilo potrebno.

Kada su se Paul i Sylvia vjenčali i

započeli svoju pastorsku službu, Peter

je smatrao kako mu je ona otela brata

i „oca“. Otada je Peter pronalazio svaki

mogući način kako bi Sylviji zagorča-

vao život. Kamo god bi pošli, on ih je

slijedio i širio glasine o Sylviji. Ona je

dugo, strpljivo podnosila brata svoga

supruga. No jednom to više nije mo-

gla izdržati. Njezin suprug se našao u

nezavidnoj ulozi posrednika između

supruge i vlastita brata te je pristao na

Sylvijin zahtjev da svoj problem iznesu

pred crkveni odbor.

Noć prije tog odborskog sastanka

Sylvia je usnula san u kojemu je čula

glas koji joj kaže: „Oprosti mu! Oprosti

mu!“. Ne mogavši više usnuti, ostatak

noći provela je u molitvi. Na sastanku

sljedećeg dana Sylviju su zamolili da

objasni svoju pritužbu na Petera. Ona

je ustala i rekla: „Nemam više prituž-

bi na njega. Sada ga volim kao brata i

opraštam mu.“ Sjela je. Svi su šutjeli.

Krajičkom oka mogla je vidjeti Petera

koji je pognute glave zaplakao. Sabrav-

ši se, ustao je, sve je priznao te objasnio

zašto je želio povrijediti Sylviju. Zatim

su se njih dvoje prijateljski zagrlili. Syl-

vija kaže da je nakon toga Peter postao

njezin najsigurniji zaštitnik!

Poput majke s početka priče, Sylvi-

ja nije čekala da Peter prizna i prepo-

zna svoj grijeh. Da je čekala, vjerojatno

nikada ne bi dobila ono što je primila u

trenutku kada je oprostila.

To je vječna pouka Božića: Bog je

u svojoj ljubavi poslao svog jedino-

rodnog Sina kako bi pokrenuo naše

spasenje tako da bismo se mogli po-

kajati. On se ponizio da bi oprostio

onima koji nisu razumjeli štetu koju su

učinili, kao i onima koji su sagriješili

s punim znanjem i namjerom te oni-

ma koji su svoj grešni život skrivali iza

krinke lažne svetosti.

Isus je došao kako bi uprizorio

praštanje koje nam je Bog već darovao.

On je došao pozvati nas na život uzaja-

mnog praštanja.

Praštanje je čin zahvalnosti za ono

što nam je tako velikodušno darovano

i za ono što svakoga dana i dalje pri-

mamo. To je božićni dar koji traje ne

samo cijelu godinu već cijeli život!

Lourdes Morales-Gudmundsson vodi

Odsjek za suvremene jezike na Sveu-

čilištu La Sierra u Riversideu u Kali-

forniji.

6


Godinama nisam proslavljala Njego-

vo rođenje, iako mi je spasio život.

Kad sam bila dijete, Isus nije imao

svoje mjesto u našim obiteljskim pro-

slavama. Božić je bio usredotočen na

darove i društvo, na hranu i zabavu.

Nismo znali da propuštamo priliku

proslaviti najveće rođenje koje je ovaj

svijet ikada doživio!

•••••••••••••Nancy Canwell

A onda je Isus došao u naša srca

i u naš dom. Ljudi kažu da dolazak

novorođenčeta sve mijenja. Tako je

doista i bilo! Na vrh božićnog drvca

stavili smo anđela. Glazba koju smo

slušali nije više sadržavala pjesme po-

put „Bijeli snjegović“ već pjesme po-

put „U jaslice je stavljen“. Pod borom

su bili skromni darovi, ali i tekst iz

drugog poglavlja Evanđelja po Luki,

koji bi otac čitao, a govorio je o najve-

ćem Daru koji je ikada darovan. Naša

su srca bila taknuta. Bili smo očarani

tim čudom i takvom ljubavlju. Bilo

nam je pomalo žao što tolike godine

u Božić nismo uključili Boga.

Mnoge su godine prošle od mog

prvog Božića, nakon što sam posta-

Što za vas Isusovo ro

7


znaËi oenje

la pravom kršćankom. Proslavljanje

Isusova rođenja nikada nije izgubi-

lo svoj sjaj. Naprotiv, mislim da mi

svake godine sve više znači. Njegovo

rođenje znači da imam pobjedu nad

grijehom, da imam Njegovo suosje-

ćanje i da imam Njegovo obećanje

neba. Isusovo rođenje može i za vas

imati isto značenje. Evo kako.

Isus nas smatra vrijednima

„Moram s vama razgovarati nasa-

mo“, rekla mi je tiho. Bilo je to na

jednom susretu žena. Otišle smo u

kuhinju. Bilo je to jedino mjesto

gdje smo mogle biti same. Zatvo-

rile smo vrata i Paige (nije njezino

pravo ime) je počela izlijevati svoju

bol.

Tog ljeta, nakon prve godine stu-

dija, shvatila je da je zatrudnjela po-

slije usputnog seksa jedne noći. Maj-

ka ju je odvela u kliniku za pobačaje

smatrajući da je to jedino rješenje.

Paige se složila. No, samo kratko vri-

jeme nakon završenog zahvata počela

je osjećati strašnu krivnju i sram.

„Počela sam piti alkohol, pušiti

marihuanu i promiskuitetno se po-

našati. Činila sam sve da prekrijem

bol“, rekla mi je. „Smatrala sam da ne

zaslužujem da me itko voli. Osjećala

sam da me i Bog mrzi. Mrzila sam

samu sebe.“

Prvog Božića nakon pobačaja Pai-

ge je proživljavala osjećaje od kojih joj

se grčio želudac. Sada bi njezino dijete

imalo devet mjeseci. „Dok sam gledala

božićne ukrase koje smo moje sestre i

braća načinili u djetinjstvu, pomislila

sam: ‘Takve ukrase nikada neću ima-

ti za uspomenu od svog djeteta’. Gle-

dajući u trgovinama božićne ukrase s

natpisima, vidjela sam jedan na kome

je pisalo ‘Prvi Božić mojeg novoro-

đenčeta’. Bol je postala nepodnošljiva.“

Kada je Paige završila svoju priču,

upitala me što Bog misli o njoj, a ja

sam joj rekla istinu. „On te voli.“ Na-

stavile smo razgovarati i nakon mno-

gih godina srama konačno je počela

uviđati svoju vrijednost.

Postoji li nešto zbog čega se osje-

ćate bezvrijednima? Je li to vaša ne-

zaposlenost? Možda premala kuća ili

stari auto? Možda sjećanja na zlostav-

ljanje u djetinjstvu? Ili ste pak, poput

Paige, učinili ozbiljnu pogrešku ili

grijeh?

Radosna vijest ovog Božića jest

da je Isus u meni i vama vidio veliku

vrijednost, dovoljno veliku da napusti

Nebo i rodi se na ovoj tužnoj Zemlji. I

Bog Otac smatra nas vrijednima, čak

i više no što sami možemo zamisliti:

„Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao

svoga jedinorođenog Sina da ne po-

gine ni jedan koji u nj vjeruje, već da

ima život vječni.“ (Ivan 3,16).

Možda se ne smatrate zaslužni-

ma tako neprocjenjivog dara? To je u

redu. Slažem se s vama. Nitko ga ni-

kada ne može zaslužiti. No, on poka-

zuje koliko vrijedimo.

8


Isus nam daje pobjedu

nad grijehom

Brad je godinama bio

rob vlastite mržnje. Budući

da mu je otac bio alkoholi-

čar i da ih je zlostavljao, sva-

ka božićna obiteljska prosla-

va bila je uništena. Brad to

nije mogao oprostiti svome

ocu. Ni nakon što mu je otac

umro, on mu nije oprostio.

A onda je jednog Božića

Brad došao u crkvu u kojoj

je moj otac bio pastor. Čuo

je povijest o Isusovu rođe-

nju na način koji nikada pri-

je nije poznavao. Isusova ljubav i požr-

tvovnost taknuli su njegovo otvrdnulo,

ogorčeno srce. Nakon službe pristupio

je mom ocu i rekao: „Ako je Isus mo-

gao sve to učiniti za mene, ako je mo-

gao živjeti i umrijeti za moje grijehe,

onda i ja mogu oprostiti svome ocu za

sve strašne stvari koje je svih onih go-

dina činio mojoj obitelji i meni.“

Isusovo rođenje ponudilo je Bra-

du da iskusi dar praštanja. Iako su svi

prijašnji Bradovi Božići bili uništeni

zlostavljanjem, ovaj Božić je postigao

pobjedu nad mržnjom.

Isus razumije što znači boriti se

protiv grijeha stoga što je, iako je bio

Bog, rođen kao čovjek. U Hebrejima

4,15 piše: „Nemamo, naime, nekoga

velikog svećenika koji ne bi mogao

suosjećati s našim slabostima, nego

jednoga koji je iskušan u svemu (kao i

mi), samo što nije sagriješio.“ Zato nas

Bog ne ponižava kada smo iskušavani,

pa čak ni onda kada popustimo. Nje-

gov je život potvrda da možemo nad-

vladati grijeh, kao što je to Brad učinio.

Isus razumije našu bol

Marie je nedavno postala udovica.

Jedva je spajala kraj s krajem pokuša-

vajući održati na okupu svoju obitelj.

Život joj je postao jako težak nakon

iznenadne smrti supruga. Računi su

stizali, dijete je trebalo poći na studij,

vozilo je trebalo popraviti, veliko dvo-

rište održavati… i popis se nastavljao.

„Ne osjećam nikakvu želju za pro-

slavljanjem blagdana“, rekla mi je. Mož-

da i sami znate kako se osjećala. Možda

ste izgubili posao ili dom zbog gospo-

darskih problema. Možda vam članovi

obitelji žive daleko pa ne možete zajed-

no provesti blagdane. Možda je netko

iz vaše obitelji u bolnici ili je zbrinut u

nekoj ustanovi. Ili ste, pak, poput Marie,

izgubili nekoga tko vam je bio najdraži.

Teško je gledati prazno mjesto za stolom,

čuti pjesmu koja vraća uspomene ili gle-

dati obiteljsku fotografi ju koja će vas

uvijek sjećati na nekoga koga sada nema.

Jednostavno ne želite ništa proslavljati.

Možda osjećate da ste sami sa svo-

jom boli. Međutim, niste. Isus se rodio

na ovom grešnom, ranjenom svijetu. I

sam je okusio žalost. U Ivanu 11 čita-

mo povijest o Isusovu prijatelju Lazaru

koji je umro. Kada je Isus stigao, Lazar

je već četiri dana bio mrtav. Ugledavši

obitelj i prijatelje kako tuguju, Isus „se

potrese u duši“ (redak 33). A kada je

došao do groba „Isus proplaka“ (redak

35). Znao je da će ga za nekoliko mi-

nuta jakim glasom pozvati: „Lazare,

iziđi!“ (redak 43), no ipak je plakao.

Isus razumije našu bol.

Isus obeÊava da Êe doÊi po drugi put

Bilo je to večer prije badnjaka. Morala

sam obaviti kupovinu u velikom pro-

dajnom centru. Zbog bola u koljenu

u gužvi sam se kretala vrlo polako.

Rečeno mi je da je to trajan problem.

Morala sam hodati polako, spuštajući

se stubama do prizemlja. Osjećala sam

obeshrabrenje i umor zbog bola koji

sam osjećala.

Međutim, dok sam izlazila na snije-

gom pokriven pločnik, pogledala sam

preko ulice i ugledala mladog čovjeka

koji se pokušavao snaći vozeći se kroz

snijeg u svojim invalidskim kolicima.

Zatim sam pogledala niz

pločnik, a prema meni se

otežano kretao čovjek s

umjetnom nogom. Te ve-

čeri se svatko od nas bo-

rio sa svojim problemom.

Iako me je problem s bo-

lom u koljenu obeshrabri-

vao, mislim da bi se, kada

bi to bilo moguće, i čovjek

s umjetnom nogom i mla-

dić u invalidskim kolici-

ma u trenu zamijenili sa

mnom.

Ta zimska noć me

podsjetila na to da nam

je svima potreban bolji svijet. Nekima

nedostaju voljene osobe i jedva čekaju

da ih ponovno zagrle. Neki su umorni

od vlastita tijela koje stari i željno oče-

kuju besmrtna tijela. Neki su izmoreni

od borbe s depresijom ili tjeskobom i

čeznu za izliječenim umom kojemu

će biti vraćen mir. Neki su umorni od

strahova - strahuju od terorista, rata,

prirodnih katastrofa - pa čekaju Isusov

obećani povratak. Bez obzira na razlo-

ge, sve se svodi na isto: želimo ići kući.

Kako možemo vjerovati da će Isus

ponovno doći na ovu Zemlju? Njegov

prvi dolazak je prorečen u Izaiji 7,14 i

to oko 700 godina prije no što se dogo-

dio. On je obećao da će doći – i došao je.

Sada je već prošlo više od 2000 godina

otkada je obećao da će se vratiti – i vra-

tit će se. No, ovaj put ne kao dijete jedne

tihe noći, već kao Kralj nad kraljevima

i Gospodar nad gospodarima (Otkrive-

nje 19,16), s jakim glasom, toliko jakim

da će probuditi mrtve (1. Solunjanima

4,16)! Dok su gledali kako se Isus uzno-

si na nebo, dva su anđela obećala uče-

nicima: „‘Galilejci, zašto stojite i gledate

u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na

nebo između vas opet će se vratiti isto

onako kako ste ga vidjeli da odlazi na

nebo’“ (Djela 1,11).

Što meni znači Isusovo rođenje?

Znači da On u meni vidi vrijednost.

Znači da me razumije kada sam u kuš-

nji i suosjeća sa mnom u obeshrabre-

nju. Znači da se vraća po mene.

Isusovo rođenje koje se dogodilo

prvog Božića, promijenilo je moj život

zauvijek.

Može promijeniti i vaš.

9


Snaga praštanja

••••••••••••• Loren Seibold

Tajnica Garyja Wrighta zamijetila je čo-

vjeka na parkiralištu. Imao je kapuljaču

i sunčane naočale, prisjetila se kasnije.

Lice mu je bilo crvenkasto i isušeno.

Činilo se da živi na otvorenom. Vidje-

la je kako je nešto ostavio na tlu ispred

obiteljske poslovne zgrade no to joj se u

tom trenutku nije činilo bitnim.

Došavši toga dana u veljači 1987.

na posao, Gary Wright je uočio na

svom parkirnom mjestu nešto što je

izgledalo poput hrpe čavala. Pobojao

se da bi to moglo prouzročiti bušenje

gume na automobilu nekoga od kupa-

ca. Gurnuvši nogom tu hrpicu ustra-

nu, začuo je tihi klik.

Eksplozije se ne sjeÊa.

Ne sjeća se ni kako je, našavši se šest

metara dalje, došao k svijesti. Komadi-

ći metala još su uvijek padali po njemu.

Hlače su mu bile poderane, šrapneli su

mu oštetili živce i arterije a jedan čavao

mu je prošao kroz bradu i usne, za dla-

ku promašivši oko. Tijekom nekoliko

mjeseci Garyja su više puta operirali

kako bi mu ponovno povezali živce i

tetive te obnovili lice.

Gary je bio žrtva nepoznatog se-

rijskog terorista kojega je FBI prozvao

Unabomber. Tek devet godina kasnije

Dave Kaczynski je u Unabomberovom

objavljenom „manifestu“ prepoznao

hvalisanje svog darovitog ali umobol-

nog brata. Dave je obavijestio FBI.

Pomirenje

Ubrzo nakon bratova uhićenja, Dave

Kaczynski je nazvao žrtve svoga bra-

ta kako bi se ispričao u ime obitelji

Kaczynski. „Ali, niste vi to učinili“,

odgovorio je Gary kada ga je Dave

nazvao. „To nije vaš prijestup.“ Na Te-

dovu suđenju u Sacramentu Gary se

10


javno zahvalio Daveu za hrabrost koju

je pokazao prijavljivanjem svoga brata

zaustavivši tako daljnje nasilje.

Kasnije, tijekom stanke na suđenju,

Gary je razgledavao Stari grad Sacra-

mento kada mu je zazvonio mobilni

telefon. Nazvao ga je Dave Kaczyn-

ski. Želio je razgovarati. Susreli su se

u hotelu i satima razgovarali o obite-

ljima, gubitku i razočaranju. Bio je to

početak čvrstog prijateljstva koje traje

sve do danas. Tijekom deset godina

zajedno su proputovali tisuće kilome-

tara pričajući svoju priču o praštanju i

lobirajući protiv smrtne kazne.

Bilo bi razumljivo da je Gary

Wright s prijezirom odbio brata čovje-

ka koji ga je pokušao ubiti. No, on je

izabrao praštanje umjesto života s ljut-

njom i ogorčenjem.

Povremeno susretnem ljude koji

u srcu nose loše stvari koje su doži-

vjeli prije mnogo godina. Ponekad su

njihovi uvreditelji već dugo mrtvi, no

oni o uvredi govore kao da se događa

upravo sada! Ona prožima cijeli njihov

život. Uvijek iznova pričaju određeni

događaj svakome tko ih želi slušati.

Gledajući unatrag zadržavaju se na

bolnoj prošlosti umjesto da se bave

očekivanjem bolje budućnosti.

Odsijecite mrtve grane

Jedan botaničar mi je jednom prigo-

dom objasnio zašto je važno ukloniti

mrtve grane s drveća. Ne samo da one

mogu pasti na ljude ili na stvari koje

se nalaze ispod drveta, već i oštećuju

žive dijelove drveta svojim trenjem za

vrijeme oluje.

Život je težak i često doživljavamo

udare oluje. Zašto nositi mrtve grane

iz prošlosti kada one ne pridonose na-

šem rastu i k tome oštećuju naš duh?

Kada u svom srcu zadržavamo mržnju

i ogorčenje, vrlo malo utječemo na

drugu osobu, ali sebi samima činimo

veliku štetu.

A što ako se osoba koja nas je po-

vrijedila nikada ne ispriča? Na vaše

iznenađenje, to nije ključna točka

vaše želje da oprostite. Pjesnik je John

Dryden napisao: „Praštanje pripada

onome tko je povrijeđen.“ Praštanje

nije dar uvreditelju već uvrijeđenome.

Bilo da je drugoj osobi žao ili nije, u

trenutku kada vam postane jasan utje-

caj koji gajenje uvrijeđenih osjećaja

ima na vas same htjet ćete ih se oslo-

boditi prije no što vas unište.

Govoreći o praštanju Isus nikada

nije zahtijevao da se onaj drugi ispriča.

„Da, ako vi oprostite ljudima njihove

pogreške, oprostit će i vama vaš Otac

nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima

njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće

vama oprostiti vaših.“ (Matej 6, 14-

15). Vi možete oprostiti čak i ako dru-

goj osobi uopće nije žao zbog vlastitih

postupaka!

Ted Kaczynski, Unabomber, nije

požalio. Na Tedovu suđenju Gary

Wright je rekao Tedu: „Ne mrzim te.

Davno sam naučio praštati i zacijeliti.

Bez ove sposobnosti samo bih poticao

na iste stvari.“ Kakva dubina razumije-

vanja! Ako te mrzim, postajem isti kao

ti, postajem pun mržnje jednako kao

i ti! Mržnja se negdje mora zaustaviti.

Stala je kod Garyja Wrighta.

Prema Isusu su postupali jedna-

ko loše kao prema bilo kojem čovje-

ku. Iako je mogao pozvati 12 legija

– 72.000 anđela – da mu pomognu

(Matej 25,53), ipak nikada nije tražio

odmazdu za svoje progonitelje. Niti

je čekao da oni izraze žaljenje. Dok je

visio na križu, a tijelo mu bilo obješe-

no na dva klina što su probila Njegove

raširene ruke, podnoseći agoniju zbog

nedostatka kisika, „Isus je molio: ‘Oče,

oprosti im, jer ne znaju što čine!’“

(Luka 23, 34).

In Ho Oh

In Ho Oh je bio student iz Koreje na

razmjeni studenata u Philadelphi-

ji. Uvečer 25. travnja 1958. pošao je

ulicom u nakani da pošalje pismo

svojoj obitelji u Pusan. Okrenuvši se

od poštanskog sandučića, ugledao je

pred sobom jedanaestoricu tinejdžera

odjevenih u kožne jakne. Dječaci su

ga napali olovnim cijevima, bocama

i šakama. Htjeli su uzeti, kako su ka-

snije rekli, samo 65 centi za svakoga,

kako bi platili ulaznice za ples. In Ho

Oh nije imao novca. Kada ga je policija

pronašla u kanalu kraj puta, već je bio

mrtav.

Philadelphija je vapila za osvetom.

Područni sudac je pribavio zakonsko

odobrenje da se dječacima sudi kao

odraslima kako bi im se mogla dosu-

diti smrtna kazna.

A onda je stiglo pismo iz Koreje

koje je sve promijenilo. Potpisali su

ga roditelji i još 20 rođaka ubijenog

mladića. U pismu je između ostalog

pisalo: „Naša se obitelj sastala i zajed-

no smo odlučili zamoliti za najblaži

mogući postupak, unutar zakona vaše

države, prema onima koji su učinili

ovo zločinačko djelo… Da bismo dali

dokaz o našoj iskrenoj nadi sadržanoj

u ovoj molbi, odlučili smo štedjeti no-

vac za fond koji će biti uporabljen za

vjersko, odgojno, obrazovno i druš-

tveno usmjeravanje dječaka nakon

njihova oslobađanja… Usudili smo se

izraziti svoju nadu u duhu koji proi-

zlazi iz evanđelja našega Spasitelja

Isusa Krista koji je umro za naše gri-

jehe.“

Natpis koji se nalazi na grobu In

Ho Oha u Philadelphiji predložila je

njegova obitelj. Tamo piše: „Tugu treba

pretvoriti u kršćanski cilj.“

Kolika li se snaga nalazi u prašta-

nju!

Isusovo praštanje

Isus je prema nama beskonačno mi-

lostiv. „Ako priznajemo svoje grijehe,

vjeran je on i pravedan: oprostit će

nam grijehe i očistiti nas od svake ne-

pravednosti.“ (1. Ivanova 1,9). Božje

nam je praštanje tako lako dostupno,

tako milostivo darovano, pa zašto ne

bismo drugima jednako praštali kao

On nama? Pavao kaže: „Kao što je Gos-

podin vama dobrostivo oprostio, tako

činite i vi!“ (Kološanima 3,13; kurziv

dodan).

„Sve ima svoje doba“, kaže Propo-

vjednik, „Vrijeme traženja i vrijeme

gubljenja, vrijeme čuvanja i vrijeme

odbacivanja“ (Propovjednik 3,6). Sada

je vrijeme odbacivanja ogorčenja koje

možda nosimo u sebi ili ljutnje koja

nas opterećuje.

Vrijeme je da oprostimo, čak i oni-

ma koji oproštaj nikada nisu tražili, jer

je Bog oprostio nama.

11


•••••••••••••Esther Bailey

Kada nešto ne možete popravitiKada se nekom našem prijatelju dogo-

di nešto strašno, najčešće požurimo i

pokušamo srediti stvari. No, ponekad

naša dobronamjerna nastojanja mogu

nanijeti dodatnu bol onome koji je već

ranjen.

Reći nekome kako će „sve biti u

redu“ ili „Bog će se pobrinuti“, može

pokazati nedostatak razumijevanja.

Već dovoljno nesretna, ova osoba tone

još dublje, stoga što ju ni vi ne razu-

mijete, iako ste prijatelji. Pokušavati

izliječiti ranu plitkim primjedbama

znači misliti da će se problem vrlo lako

riješiti.

Iako možete suosjećati s određe-

nom osobom tako što ćete sebe stavi-

ti u slične okolnosti, ipak ne možete

podijeliti iste osjećaje. Ako kažete:

„Znam kako se osjećaš“, to može zna-

čiti da okolnostima smanjujete teži-

nu. Čak i da ste prošli kroz istu vrstu

iskustva, ipak ne možete imati potpuni

uvid u osjećaje druge osobe stoga što je

svačije iskustvo drugačije.

Sveto pismo je vrlo značajno u ra-

zličitim životnim okolnostima no nije

uvijek najbolje iznositi navode redaka

koji vam se čine odgovarajućima. Ovo

mi je postalo jasno nakon jednog raz-

govora s prijateljicom.

Ruth je bila depresivna stoga što

nije mogla imati dijete. Nakon usva-

janja djeteta ona se oporavila i njezina

priča ima sretan završetak.

U razgovoru sam je upitala: „Što ti

je u tom razdoblju bilo najteže?“

„Najteže mi je bilo slušati ljude

kako mi govore: ‘Samo imaj povjerenja

u Boga’“, odgovorila je.

No, kada sam ju upitala na koji se

biblijski tekst oslanjala tijekom svoje

bolesti, rekla mi je kako je to bio redak

iz Izreka 3,5: „Uzdaj se u Jahvu svim sr-

cem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.“

To su potpuno iste poruke. U čemu

je onda razlika? Zašto je ista poruka

bila bolna kada je dolazila iz usta dru-

gih ljudi, a utješna kada je dolazila iz

Biblije?

Bilo je to stoga što je poruka, dok

su je ljudi izgovarali, zvučala prejedno-

stavno, a govornik je tada predstavljao

autoritet koji je upravo riješio pro-

blem. Takav savjet može podrazumije-

vati i to da osoba kojoj je savjet upućen

nema povjerenja u Boga, što u slučaju

moje prijateljice nije bilo točno.

Poticati neku osobu da se više moli

može imati sličan učinak. Kada joj je

rečeno da se treba više moliti, jedna

žena je rekla: „Dok je ona spavala, ja

sam se cijelu noć molila!“

Uza sva ova upozorenja na ono što

neće utješiti osobu koja ima određeni

problem, mogli biste pomisliti kako

je najbolje potpuno odustati od po-

maganja. Mogli biste zaključiti da je

najbolje držati se podalje od cijele situ-

acije kako ne biste rekli ili učinili kri-

vu stvar. To nije pravilan zaključak. Vi

ste svojim prijateljima potrebni upravo

onda kada se nalaze u problemima.

Jeste li sada zbunjeni? Što možete

učiniti kada vam je prijatelj ili prijate-

ljica u nevolji? Evo nekoliko prijedlo-

ga:

1. Suze govore glasnije od rijeËi

Stephanie je u crkvi čula strašnu vijest

da je Amber ponovno bolesna jer se

njezina zloćudna bolest vratila. Nakon

službe Stephanie je odjurila do Amber,

zaglila je i bez riječi su zajedno plakale.

Veza među njima postajala je sve snaž-

nijom nakon svake suze.

U tom trenutku to je bilo sve što je

Stephanie mogla učiniti za svoju prija-

teljicu. Kasnije joj je pravila društvo za

vrijeme kemoterapije i pripremala jed-

nostavne objede u kojima su zajedno

uživale.

2. Kada nekome kažete da vam je

žao, pokazujete skrb

Teresa je tek počela raditi kao mane-

kenka kada joj se dogodila strašna ne-

sreća. Niz povreda na licu i tijelu zna-

čio je prestanak bavljenja poslom koji

je upravo počela. Na putu u bolnicu

Erica se pitala što bi trebala učiniti ili

reći.

Još uvijek pod djelovanjem lijeko-

va, Teresa je jedva zamijetila da je Eri-

ca blizu. Erica ju je primila za ruku i

rekla: „Teresa, žao mi je. Doista mi je

žao.“

„Hvala“, prošaptala je Teresa i za-

tvorila oči s mirnim izrazom lica.

3. Recite im da ih Bog voli i nudi

oproštenje

Jednoga dana Nicki je povjerila Jessici

da je učinila preljub. Iako je taj odnos

prekinula i tražila oproštaj od svoga

supruga, Nicki još uvijek nije mogla

oprostiti sama sebi.

Iznenađena ovim priznanjem, Je-

12


ssica se pitala kako da odgovori. Nic-

ki je znala težinu i ozbiljnost vlastita

grijeha. Sada je trebala razumjeti da je

Bog još uvijek voli i da će joj oprostiti.

Zato je Jessica pronašla redak iz

Izaije 1,18 koji je sadržavao poruku za

slične okolnosti: „Budu li vam grijesi

kao grimiz, pobijeljet će poput snijega;

kao purpur budu li crveni, postat će

kao vuna.“

Kada Nicki nije odgovorila, Jessi-

ca je nastavila: „Ne zaboravi da te Isus

toliko voli da je umro za tebe. Nije li

ta žrtva bila dovoljno velika da uzme i

tvoju krivnju?

Bilo je potrebno dosta vremena da

se Nicki oporavi, no Jessica nije presta-

la biti uz nju.

4. Molitva je dobrodošla u svim

okolnostima

Sara je znala da s Marlom nešto nije u

redu kada je odbila njezin poziv da za-

jedno popiju vruću čokoladu. „Dobro,

Marla. Reci o čemu se radi? Što nije u

redu?“

„David i ja se rastajemo“, odgovori-

la je Marla i još se više pognula.

„Sigurno?“

„Da. Davidov odvjetnik upravo is-

punjava brakorazvodne obrasce.“

Dok su razgovarale, pokazalo se da

su okolnosti beznadne. Sara nije znala

kojim riječima bi Marli olakšala bol,

no očajnički joj je željela pomoći.

Njezin pastor joj je često predlagao

da se moli s ljudima umjesto da obeća-

va kako će se moliti za njih, no Sarah

to nikada nije učinila. Sada je bio pravi

trenutak. Njezina molitva je bila po-

malo nespretna, no bila je iskrena. U

molitvi nije tražila da David odustane

od rastave, stoga što Bog ne želi djelo-

vati protivno čovjekovoj slobodnoj vo-

lji, no, predala je ovaj problem u Božje

ruke, što je olakšalo Marlin teret.

„Mislim da bismo sada mogle otići

i zajedno popiti vruću čokoladu“, rekla

je Marla.

Kada je u pitanju pomaganje dru-

goj osobi u nevolji, tu nema čarobne

formule. Svaka situacija je drugačija.

No, molitvom i praksom osnažit

ćete sebe i moći ćete utješiti one koji

proživljavaju probleme.

KsenofobPonekad, umjesto prijezira,

•••••••••••••Lael Caesar

Ksenofobija nastaje zbog nedo-

statka bliskosti. To je odlučan stav

prema kojemu sve što je drugačije

od poznatog predstavlja osnovu za

nelagodu. Bilo da je razumski osvi-

ješten ili nije, to je strah od nepo-

znatih stvari ili ljudi, ili stvari i ljudi

koji su nam strani. Naše negodova-

nje u vezi s plodom ackee iz zapad-

ne Afrike ili plodom durian iz jugo-

istočne Azije može se temeljiti na

tome što ni jedan od njih nismo ku-

šali, pa nemamo pravo da o njima

sudimo, već smo prema njima sum-

njičavi, nesigurni ili nas je strah.

Skloni smo na isti način razmi-

šljati i o Bogu.

Kao pala Adamova djeca kseno-

fobični smo prema biblijskom Bogu

stoga što je našem palom ljudskom

rodu biblijski Bog zasigurno naj-

straniji od svih stranaca, potpuno

drugačiji od svega što prirodno

možemo zamisliti ili čemu prirod-

no možemo naginjati.

Mi smo „lakomi, umišljeni,

oholi, psovači, nepokorni…, bez

ljubavi, nepomirljivi,… neotesa-

ni, neprijatelji dobra, izdajnici,

naprasiti, bahati, ljubitelji po-

žude mjesto ljubitelji Boga“ (2.

Timoteju 3,2-4). Sami izmišlja-

mo bogove koji su nam slični:

„Svaka kultura stvorila je svoju

vlastitu mitologiju“, a modeli na-

ših bogova nam „pomažu u pro-

Na Ëovjekovu

ksenofobiju

Bog odgovara

utjelovljenjem,

životom u šatoru

„meu svojim

narodom…

dubljivanju razumijevanja ljudske

psihologije“1

Izmislili smo promiskuitetnog Ze-

usa, koji je ljubavnik i muškarcima i

1 Arthur Cotterell and Rachel Storm, The

Ultimate Encyclopedia of Mythology (Lorenz

Books, 1999), p. 6.

13


bija i Bog prisnost pobuuje ljubav.

ženama – konačno, on je vrhovni bog.

Stvaramo si pobjednika Marduka koji

rasijeca truplo Tijamate, svoje pra-pra-

bake koju je upravo porazio – stoga što

mladi pobjeđuju u međugeneracijskoj

bici. Južnoazijska božica Kali, nastaje

u Durginu bijesu i uživa u pokolju jed-

nako kao i bliskoistočna Aštarta. Nije

li masovno ubijanje i naš užitak? “Beat

’em up,” “Hack’n slash,” “Shoot ’em up”

(„Prebij ih“, „Raskomadaj ih“, „Ustrijeli

ih“), nazivi su samo triju od više dese-

taka različitih vrsta videoigara koje da-

nas možete igrati na računalu.

Sukobi, ljubomora, okrutnosti i

nemoralnost starih bogova sadržaj su

modernih vijesti u večernjim satima te

zabavnog programa kabelske i satelit-

ske televizije ili pak dio naše privatno-

sti u vlastitoj sobi. Plaćamo da bismo

se odmarali ubijajući ljude na zaslonu

računala. Videoigra s tematikom zlo-

čina Grand Th eft Auto V (kao što se

iz samog naziva vidi: [Velika pljač-

ka…]) samo u prva tri dana prodaje

zaradila je milijardu dolara.2

Bog Svetog pisma zastrašuju-

će je drugačiji od ovakvih prljavih

sklonosti koje smatramo životom

i ovakvih krvožednih poriva koje

smatramo zabavom. Bilo bi nam za-

pravo mnogo lakše kada bismo Ga

mogli pretvoriti u okrutnog boga

koji odreda ubija kanaanske živo-

tinje i djecu, istog trena ubija muš-

karca i ženu koji su htjeli podržati

djelovanje Njegove crkve, te izru-

čuje plamenu i vječnom mučenju i

ubija svakoga koji ne čini ono što

On kaže. Ovo nam zapravo pomaže

pri tumačenju zbog čega neznanje

izraženo u ovim iskrivljenim shva-

ćanjima nadglasava istinu o Njego-

voj brižnoj, samopožrtvovnoj i vječ-

noj ljubavi. Što bi onda suosjećajni

Bog trebao učiniti?

Na čovjekovu ksenofobiju Bog

odgovarau utjelovljenjem, životom

u šatoru „među svojim narodom…

postavio je svoj šator uz šatore ljudi

kako bi mogao među nama stanova-

ti i približiti nas svome božanskom

karakteru i životu.“3 Bog svih stvari

postao je jedan od nas. To je moglo

uroditi prijezirom. Ali ne! On je ho-

dao našim ulicama, jahao na našim

magarcima, jeo našu hranu a nama

dao svoju. Grlio je našu djecu i naše

gubavce.

Prijezir? Ksenofobija? Više ne, ot-

kad smo Ga sreli. Možemo Mu vjero-

vati – kada je u pitanju život, smrt ili

bilo što drugo. Možemo Ga zauvijek

voljeti stoga što je došao i pokazao

nam tko je.

Sada znamo: Ponekad, umjesto

prijezira, prisnost pobuđuje ljubav.

2 www.fool.com/investing/

general/2013/09/28/gta-5-sales-hit-1-

billion.aspx, accessed Oct. 3, 2013.

3 Ellen G. White, The Desire of Ages

(Mountain View, Calif.: Pacifi c Press Pub.

Assn., 1898), p. 23.

14


Ima nade zaranjeni svijet

•••••••••••••Nancy Canwell

Nada. To je ono što nam iz dana u dan

daje snagu. Nadamo se da se uništeni

odnosi mogu popraviti. Nadamo se da

ćemo nekako platiti sve račune. Nada-

mo se da ćemo tjelesno ozdraviti. Na-

damo se da se prirodna katastrofa neće

ponoviti. Nadamo se da će sutra ipak

biti bolje nego danas.

Prije nekoliko godina razgovarala

sam sa ženom koja je bila savjetnica

za sprečavanje samoubojstava. Pitala

sam je što smatra glavnim razlogom

zbog kojega neke osobe pomišljaju na

samoubojstvo?

Odgovorila mi je: „Izgubili su sva-

ku nadu. Kada pogledaju u vlastitu bu-

dućnost ne mogu zamisliti da će ikada

biti bolje i stoga odustaju.“

No, čak i kada se sve čini beznad-

nim, stvari će biti bolje – ima nade.

Ima nade za ovaj ranjeni svijet. Ima

nade za vas. To je drugi Isusov dola-

zak. Kada znamo što Biblija naučava o

Isusovu povratku tada mu se možemo

nadati i očekivati ga.

PronaÊi nadu

Kada su učenici upitali Isusa za znake

Njegova dolaska, On im je odgovorio:

„Pazite da vas tko ne zavede… jer će

mnogi doći pod mojim imenom i reći,

‘Ja sam Mesija’, i mnoge će zavesti. Čut

ćete za ratove i glasine o ratovima. Gle-

dajte da se ne uznemirujete! Jer to se

mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići

će se narod protiv naroda i kraljevstvo

protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa

zemlje u raznim mjestima. To je tek po-

četak strašnih bolova.“ (Matej 24,4-8).

Samo u zadnjih pet godina ovaj

svijet je iskusio mnoge od ovih zna-

kova. No, prema Isusovim riječima,

to je samo početak. U redcima 10-12

rekao je: „I mnogi će tada posrnuti u

vjeri; izdavat će jedni druge i mrzit će

se međusobno. Ustat će mnogi lažni

proroci i mnoge će zavesti. Razmahat

će se bezakonje i ljubav će kod mnogih

ohladnjeti.“

A zatim je u 13. retku Isus izrekao

ohrabrujuće riječi: „Ali tko ustraje do

konca, bit će spašen.“

To je to! To je nada! Ako čvrsto

stojimo, ako ne odustanemo, bit ćemo

spašeni!

Gledajući i čitajući vijesti vidimo

u kakvoj se zbrci nalazi ovaj svijet, pa

smo u kušnji da se obeshrabrimo. No,

kada znamo da ovi znaci vode k Isuso-

vu drugom dolasku, tada možemo biti

ispunjeni nadom.

Kako Êe Isus doÊi?

Godinu dana nakon što je moja obitelj

prihvatila kršćanstvo, doživjeli smo

čudno iskustvo. Jednoga dana začu-

li smo kucanje na ulaznim vratima.

Kada je otac otvorio, ugledao je čo-

vjeka odjevenog samo u traperice, bez

košulje i bez cipela. Imao je dugu kosu

i bradu, a u rukama luk i strijelu.

„Ja sam Isus“, rekao je, „i došao

sam osnovati svoje kraljevstvo u plani-

nama. Želim da budete moj zapovjed-

nik.“ Otac je odgovorio: „Postoji jedan

problem. Ja sam čitao Bibliju i znam da

će Isus, kada se vrati, doći na oblacima,

i vidjet će ga svako oko.“

Ovaj čovjek nije uspio uvjeriti mog

oca u svoje ideje, i na kraju je otišao.

Očito je da su mu neki ljudi u gradu

povjerovali jer smo ga nekoliko dana

kasnije vidjeli kako hoda ulicom odje-

ven u dugačak ogrtač a slijedila ga je

nekolicina pristaša.

Biblija nam jasno kaže što možemo

očekivati pri drugom dolasku: „Jer će

sam Gospodin sa zapovjedničkim zo-

vom, s glasom arkanđela i sa zvukom

trube Božje sići s neba. I najprije će

uskrsnuti umrli u Kristu.“ (1. Solunja-

nima 4,16).

Neće to biti neki tihi, tajni događaj

o kojemu će znati samo nekolicina lju-

di. Biblija kaže da će Isus doći na obla-

cima i „vidjet će ga svako oko“ (Otkri-

venje 1,7).

A što će se dalje događati? „Zatim

ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa

s njima odneseni u zrak na oblacima

u susret Gospodinu. I tako ćemo zau-

vijek biti s Gospodinom.“ (1. Solunja-

nima 4,17).

Drugi dolazak se ne može dogodi-

ti u tajnosti. Konačno spasenje Božjeg

naroda previše je značajan događaj

da bi se dogodio u tišini! Isus će sići

s Neba s povikom! Trube će zatrubiti!

Grobovi će se otvoriti! A svako oko će

Ga vidjeti kako dolazi na oblacima.

Pripremiti se

Skupina tinejdžera kojoj sam tada pri-

padala bila je u mojoj crkvi vrlo aktivna.

Jedan je mladić vjerovao da će Isus tako

brzo doći, da je kupio kućicu za kam-

piranje i otišao u planine. Umjesto da

nam pomaže pri širenju radosne vijesti

o drugom dolasku, on se usredotočio na

sebe želeći postati svet i biti spreman.

Znam neke ljude čiji život je obu-

zet „pripremom“ za drugi dolazak. Oni

žive u strahu da nisu dovoljno dobri pa

15


su stoga zabili nos u svoje Biblije i po-

trošili koljena na molitvi.

No, radosna vijest je ova: ako smo

svoj život iskreno predali Isusu, tada

smo već spremni. Kako to? Tako, jer

spasenje je dar. Ne možemo ga zara-

diti. Isus ga je kupio umirući na križu

umjesto nas.

Znači li to da možemo samo reći:

Isuse, predajem ti svoj život, i onda

nastaviti živjeti kako hoćemo, očeku-

jući da budemo spašeni pri samom

drugom dolasku? Ne, jer bi to značilo

zloporabu Božje milosti. Predati svoj

život Isusu znači živjeti za Isusa, umje-

sto za sebe, i oponašati Ga u svom sva-

kidašnjem životu.

Naš cilj ne treba biti priprema, već

spremnost – življenje života na takav na-

čin da naše srce bude spremno bez ob-

zira na to kada će On doći. Nedavno mi

je prijatelj rekao: „Mislio sam da vječni

život počinje kada Isus dođe. Sada shva-

ćam da Biblija govori kako vječni život

počinje kada prihvatimo Isusa.“

Dar vječnoga života postaje vaš u

trenutku kada ste svoj život predali

Isusu, samo trebate pričekati da se on

ostvari, a to će se dogoditi pri Njegovu

drugom dolasku.

HoÊe li Isus održati svoje obeÊanje?

Budući da je prošlo više od 2000 godi-

na otkada je Isus obećao da će se vrati-

ti, neki se pitaju hoće li se to ikada ui-

stinu i dogoditi. Nedvojbeno vjerujem

da hoće! Zašto bi Isus došao na našu

zemlju umrijeti umjesto nas i zašto

bi se vratio na Nebo da nam pripravi

mjesto ako se ne planira vratiti po nas?

U Ivanu 14,1-3 sam Isus je svojim

učenicima izgovorio ove utješne rije-

či: „Neka se ne uznemiruje vaše srce!

Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući

Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne

bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem

da vam pripravim mjesto! Kad odem

te vam pripravim mjesto, vratit ću se

da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje

sam ja.“

Učenicima je sigurno bilo čudno to

što su čuli! Njegovo obećanje im je bilo

jasno zbog toga što su znali za svadbe-

ni običaj svoga vremena. Nakon što bi

muškarac zaprosio djevojku, vratio bi

se u kuću svoga oca. Tamo bi gradio

njihovu buduću zajedničku kuću, a

kad bi je dovršio, vratio bi se po svo-

ju mladenku. U mladenkinu umu nije

bilo dvojbe oko toga hoće li se ženik

vratiti. Njegova nakana pri odlasku

bila je priprema njihova zajedničkog

doma. Jednako tako ni u našem umu i

srcu ne treba postojati dvojba oko toga

hoće li se Isus vratiti po nas.

Uskoro će mnogi kršćani diljem

svijeta slaviti Isusovo rođenje jer je,

upravo kako je to u Starom zavjetu i

obećano, Isus prvi put došao na naš

svijet da bi nas spasio. A prije no što

je napustio našu Zemlju i vratio se na

Nebo, obećao je da će po drugi put

doći da nas odvede kući.

Nada je došla prvi put, nada će

doći i drugi put.

16


Kad je život

„To nije bio Božji plan“, rekao sam

držeći za ruku ožalošćenu i tugom

slomljenu majku. Suznih očiju i bez

riječi, promatrala je dva lijesa ispred

sebe. Njezino dvoje djece, sin i kći - ti-

nejdžeri, smrtno su stradali u promet-

noj nesreći prije četiri dana. Bio sam,

kao pastor, pozvan obaviti sprovod uz

još jednu tešku spoznaju da je ova ista

žena prije nekoliko godina izgubila su-

pruga koji je bio obolio od raka.

Telefonski poziv kojim su me oba-

vijestili o prometnoj nesreći sa smrt-

nim posljedicama potresao je i cijelu

crkvenu obitelj, a osobito tinejdžere

koji su poznavali ove dvije mlade oso-

be. U ovakvim trenucima obične riječi

i jednostavna objašnjenja nisu nikakva

utjeha. Mnogi ljudi nakon ovakvih do-

gađaja postavljaju pitanje, a ponekad i

uzvikuju: „Zašto se ovo dogodilo?“ „To

je nepravedno!“

Kako postupamo kada je život ne-

pravedan? Kakva rješenja imamo kada

nas sudbina pogodi, kada se prometne

nesreće dogode bez naše odgovorno-

sti, kada obolimo od strašne bolesti?

Prva reakcija na ovakve okolnosti naj-

češće je iznenađenost i nijekanje.

Izbjegavanje boli

Slomljena kost ili neka druga tjele-

sna povreda često je praćena kratkim

razdobljem tjelesne tuposti. Ovakav

odgovor tijela služi odgovarajućoj

privremenoj svrsi. No, ako ostanemo

udaljeni od svoje boli ili bolesti, nika-

da se s njom nećemo sresti niti ju ra-

zriješiti. Slomljene kosti ruke nikada

se neće namjestiti. Tjelesne rane će se

infi cirati. Bolest će nas onesposobiti ili

ubiti. Bol nam govori da postoji pro-

blem.

Slično je i s emotivnim ranama.

Ljudi koji su pogođeni strašnim do-

gađajima često doživljavaju emotivnu

tupost. Mnogi od nas su nakon straš-

nih vijesti rekli: „Ne mogu vjerovati da

se to dogodilo! To ne može biti istina!“

Takva reakcija je sasvim normalna, no

nije zdravo u ovom stanju nevjerova-

nja ostati i nastaviti otupljivati bol.

Izbjegavanje istine o nesretnom i

nepravednom događaju, poput zlo-

stavljanja u djetinjstvu ili liječniko-

ve obavijesti o ozbiljnom oboljenju,

navodi neke osobe na alkoholizam,

uzimanje opojnih droga ili pak promi-

skuitetno ponašanje, a sve u pokušaju

da održe svoje osjećaje otupljenima,

nadajući se da će njihovo loše iskustvo

nekako nestati. Naravno, to se neće

dogoditi. Otupljivanje osjećaja može

se usporediti s kantom za smeće koja

stoji u ormaru – uskoro će zasmrdjeti

cijelu kuću. Dugotrajno nijekanje uvi-

jek stvara mnogo veće probleme.

Razumijevanje

Da bismo postigli pravilno razumije-

vanje potrebno nam je pravilno sta-

jalište. Riječ nepravedno sadrži misao

da zlo koje nam se dogodilo nema

smisla. U srcu se javlja zbunjenost i

uznemirenost. Na ružnu stvar koja se

dogodila nema jednostavnog odgovo-

ra. Kako pronaći način da svom umu

i srcu damo odgovor na događaje koji

su nam nejasni? Gdje možemo naći ra-

zumijevanje, utjehu i nadu?

Biblija nam daje duboke i jasne

odgovore. Biblija je bila izvor utje-

he mnogim ljudima koji su nastojali

je poznato, ali to što vam je poznato

može biti samo mali dio znanja, ili još

gore, iskrivljeni dio znanja.

Kada uvidimo da je život nepra-

vedan tada to utječe na naše viđenje

stvari. Apostol Pavao je napisao: „Sada

vidimo... nejasno… Sad nesavršeno

poznajem“ (1. Korinćanima 13,12).

Ovo se osobito pokazalo istinitim u

krajnje teškim trenucima. Naše se vi-

đenje stvari sužava. Naše žarište posta-

je mutno. Možemo izgubiti iz vida širu

sliku i vidjeti samo mali dio onoga što

je oko nas. Sve se svodi na nas i našu

bol.

pronaći smisao nakon što su im se u

životu dogodile stvari koje su smatrali

nepravednima.

No, možda ćete reći: „Ja ne želim

tražiti odgovore u Bibliji. To je knjiga

o Bogu, a ja ne želim čitati o Bogu niti

Ga za išta moliti. Bog je svemoćan pa

je mogao nešto učiniti da spriječi ovu

nesreću, a nije. Zato taj Bog mora biti

bezobziran a možda čak i sadist.“

Prije no što sasvim isključite Boga,

razmislite o postojanju mogućnosti da

je vaše razumijevanje događaja ograni-

čeno. Moguće je da svoje pretpostavke

o Bogu temeljite na onome što vam

17


nepravedan

•••••••••••••Curtis Rittenour

Promatrati kroz dvogled

Jasno vidjeti životne poteškoće slič-

no je posjedovanju dobrog dvogleda.

Pogledajmo dvije brojke koje označu-

ju vrstu dvogleda. Prva nam govori o

snazi uvećavanja a druga o promjeru

prednjih leća. Ako su brojke 7x35 tada

prva brojka označuje da ćemo neku

stvar vidjeti tako kao da je sedam puta

bliža, za razliku od promatranja golim

okom.

Biblija je poput povećala. Kao prva

brojka u oznaci dvogleda, Božja riječ

vas približuje istini. Udaljene zamisli

donosi bliže. Ono što nam na udalje-

nosti izgleda kao nejasan lik iznenada

postaje Osoba koju poznajemo. To je

osobito istina kada je riječ o Božjem

karakteru. Je li Gospodin doista sadist,

hladan, nebrižan i neljubazan?

Kada pobliže pogledate biblijske

događaje o Isusu vidjet ćete suosje-

ćajnog Spasitelja koji žaluje s onima

koji su pretrpjeli gubitak, koji nježno

dodiruje zlostavljane, koji oslobađa za-

robljene i one u okovima boli. Biblijski

redci daju našem umu jasniju sliku o

Bogu.

Kada je Mojsije zatražio od Boga

da mu otkrije svoju slavu, Biblija nam

kaže da je Bog prošao ispred Mojsija i

objavio: „Jahve! Jahve! Bog milosrdan i

milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubav-

lju i vjernošću, iskazuje milost tisuća-

ma, podnosi opačinu, grijeh i prije-

stup“ (Izlazak 34,6-7). Oni koji prolaze

kroz iskustvo pri kojem osjećaju da je

život nepravedan najčešće ne vide ova-

kvu sliku Boga.

Druga brojka u oznaci dvogleda

određuje moguću količinu prikuplja-

nja svjetlosti. Veći broj označuje veći

promjer leća koje su najudaljenije od

oka, i koje prikupljaju više svjetlosti. A

više svjetlosti znači svjetliju sliku, oso-

bito u uvjetima smanjene vidljivosti.

Tragedije mogu suziti naš vido-

krug. Tada nam se sve čini tamnijim

i udaljenijim. Kada osjetimo da život

prema nama nije pravedan, kada nam

se dogodi nezamislivo zlo, to je kao da

smo smanjili ili ugasili svjetlo. Tama

se uvlači u naš um. Zbunjenost unosi

smutnju u naše misli. No, Božja riječ

donosi leće šireg promjera u naš vido-

krug. Ona povećava veličinu leća naših

duhovnih očiju tako što dopušta ula-

zak veće količine svjetlosti i omoguću-

je nam da istinu vidimo puno jasnije.

Svi mi imamo ograničen duhovni

vid. U tami ovog svijeta teško je jasno

vidjeti istinu. Upravo zato nam je po-

trebna Biblija, Božja riječ. Ona nam

služi kao snažan dvogled, pa nam uda-

ljene i zbunjujuće stvari postaju jasni-

je. Biblija donosi više svjetlosti i uveća-

va naše razumijevanje.

Suženi vidokrug, koji ponekad

imamo kada život smatramo nepra-

vednim, možemo još usporediti i s

gledanjem kroz dvogled sa suprotne

strane. Dvogled nam na taj način može

poslužiti kao jednostavni mikroskop

koji povećava male stvari. No, upora-

bljen na takav način dvogled nam neće

biti od koristi dok hodamo putem.

Ljudi koji se bore s proživljenom ne-

pravdom u životu često gledaju samo

mali dio života, kao kada gledate kroz

dvogled s krive strane. Njihovo vidno

polje je krajnje ograničeno.

Širi pogled

Biblija nam daje širinu pogleda. Otva-

ra pred nama širu sliku našeg svijeta.

18


Pokazuje nam da trenutno traje bitka

između dobra i zla. Saznat ćemo da

postoji đavao koji nastoji iskriviti našu

sliku Boga te tvrditi kako je Bog nepra-

vedan, nerazuman i nepošten. K tome

nas ovaj pali anđeo kuša da činimo zlo

a nakon toga upire prstom u nas, op-

tužujući nas za takve postupke. Sotona

uživa kada pokvari naše razumijevanje

istine.

U Bibliji vidimo Isusa koji silazi na

naš ranjeni svijet kako bi donio svje-

tlost i ljubav. Isus nije hodao uokolo

optužujući ljude i šaljući uragane da

nasumce uništavaju nevine ljude. On

je smirivao oluje i liječio oboljela tijela.

Isus je rekao da će se uskoro vratiti na

naš svijet i učiniti kraj svim nepravda-

ma, iako je ovaj svijet sada, privreme-

no, u vlasti Sotone.

Jednoga će dana Bog ispraviti sve

stvari. Bol i smrt nikada nisu bile dio

Njegova plana. Žalosne majke nikada

nisu bile dio Njegova izvornog plana

za našu Zemlju. Dolazi dan kada ćete

Bogu moći postaviti bilo koje pitanje a

On će vam protumačiti svaku nesreću

i razlog zbog kojega je dopustio da se

dogodi.

Kada sva pitanja o nevinim žrtva-

ma budu razriješena, kada se pregleda-

ju sve nepravde i svi nesretni događaji,

tada će cijeli svemir posvjedočiti: „Ve-

lika su i divna tvoja djela, Gospodaru,

Bože, Svemogući! Pravedni su i isprav-

ni tvoji putovi, Kralju naroda!“ (Otkri-

venje 15,3; kurziv dodan).

Zato, kada se upitate zašto se nešto

dogodilo ili niste sigurni je li Bog pra-

vedan, možete znati, s biblijskog sta-

jališta, da Bog snažno želi da dobijete

odgovore na ova pitanja. Bez obzira

koliko vam se život činio nepraved-

nim, možete biti sigurni da će Bog pun

ljubavi sve te nepravde ispraviti.

To je Njegov plan.

Izaberiteljubaznost

••••••••••••• Melody Tan

Catriona Rowntree okružena je osobi-

tom vrstom vedrine. Možda zbog nje-

zine duge, plave kose i lakoće kojom

svakome upućuje osmijeh. Možda je

to njezina iskričava osobnost koju vi-

dimo na ekranima dok gledatelje upu-

ćuje na daleka, egzotična mjesta i isku-

stva putovanja po svijetu, za vrijeme

dugogodišnjeg australskog turističkog

televizijskog programa nazvanog Ge-

taway.

U okruženju zabavne industrije,

poznate po mračnim tajnama jednako

kao i po sjaju i blještavilu, Rowntree

19


plovi po površini kao netaknuta, bli-

stava zraka cjelovite sreće i pozitivno-

sti. Catriona za to treba zahvaliti svojoj

obitelji.

„Sve što danas jesam zasluga je

mojih roditelja i moje bake“, kaže ona.

„Ako sam u bilo čemu u životu uspje-

la to je zbog načina ponašanja koje je

[moja baka] usadila u mene.“

Taj skup pravila ponašanja Ca-

triona Rowntree podijelila je s čita-

teljima u svojoj posljednjoj knjizi: A

Grandmother’s Wisdom: Lessons Learnt

at My Nan’s Knee (Bakina mudrost:

pouke koje sam naučila na krilu svoje

bake). Njezina knjiga je djelomično

priručnik za samopomoć, djelomično

zahvala (njezina baka Riria, koja je i

koautorica knjige, umrla je prije do-

vršetka knjige), te sjećanje i nešto što

Catriona nikada zapravo nije planirala

napisati. „Oduvijek sam planirala na-

pisati knjigu putopisa. No, prišao mi je

jedan izdavač i rekao: ‘Sviđa mi se na-

čin na koji uvijek govorite o odnosu sa

svojom bakom i o savjetima koje vam

daje. Što mislite o tome da vas dvije

napišete knjigu?’ Bile smo zatečene, i

baka i ja.“

U knjizi se puno govori o Catrio-

ninu odnosu s bakom te u njoj nala-

zimo savjete koje je godinama od nje

primala. U jednom pismu upućenom

Catrioni piše ovako: „Baka preporu-

čuje da ne činiš ništa zbog čega ne-

ćeš biti ponosna kada to ugledaš na

naslovnici nacionalnih novina; ni-

kada ne čini ništa što je ispod tvojih

osobnih mjerila i vjerovanja. Ako bi

se zbog nečega postidjela, ako ne bi

mogla biti ponosna kada se probudiš

i shvatiš da drugi ljudi čitaju o tvojim

postupcima… tada to nemoj činiti,

nemoj tamo otići.“

Zbog toga nas i ne čudi što, kada

u Google tražilicu utipkate Rowntree,

dobijete kao rezultat samo netočan

podatak da njezin poslovni ugovor

u programu Getaway nije obnovljen.

Njezina baka bi sigurno bila ponosna

na nju.

Stvaranje temelja

Catriona Rowntree, čiji se dom nalazio

u ruralnom dijelu Victorie, priznala mi

je tijekom razgovora kako je u tom tre-

nutku pomalo „luda“. Upravo se vratila

s trotjednog radnog putovanja po Juž-

noj Americi te sada provodi dragocje-

no vrijeme sa svoja dva sina koja su još

mala i kuha za radnike na farmi (nje-

zin suprug, James Pettit, je farmer).

No, njezin glas je odmoran i ne

otkriva ni malo umora od promjene

vremenske zone zbog nedavnog pu-

tovanja, kao što bi se to moglo očeki-

vati. Što se tiče života, Rowntree kaže

kako voli puninu života ali priznaje da

se bojala da joj se život ne ‘raspadne’

nakon rođenja djece (njezin prvi sin

Andrew rođen je 2009.).

„Nebo se ipak nije srušilo! Pretpo-

stavljam da mnoge žene prolaze slično

iskustvo: kada dobijete djecu, jedno-

stavno ne znate što će se dogoditi. No

do sada je sve bilo odlično“, kaže ona.

„Iz svoga iskustva mogu reći da

trebate na prvo mjesto staviti ono što

vas čini sretnim. Što se mene tiče, ako

odnos s mojim suprugom nije u redu,

to me jako uznemiruje. Želim da moja

djeca budu okružena sretnim rodite-

ljima. Želim da to bude njihovo sva-

kodnevno iskustvo. Takvi su bili moji

roditelji sa mnom i ja vjerujem da je

jedan od najvećih darova koji možete

dati svojoj djeci skladna obitelj puna

ljubavi.“

Catriona Rowntree je odrasla na

sjevernoj obali Sydneya. Živjela je u

bakinoj kući s roditeljima i troje braće

i sestara. Roditelji su se bavili prepro-

dajom kuća. Kroz vlastito djetinjstvo je

shvatila koliko je za razvoj djeteta važ-

na uža i šira obitelj.

„Budući da sam bila najmlađe od

četvero djece, odrasla sam u prilično

šašavoj obitelji i bila sam na neki način

bakina miljenica. Tata je uvijek bio tu

za vrijeme sportskih događanja. Kada

je Bog stvarao najbolje roditelje, daro-

vao ih je meni“, kaže Catriona.

„Ako možete reći da dolazite iz

stabilne obitelji u velikoj ste prednosti.

No, sretna sam što vam mogu reći da

unatoč tome što možda niste imali tu

prednost pri odrastanju, to još uvijek

ne znači da takvu obitelj ne možete

pružiti svojoj djeci. Potrebno je samo

na tome ustrajno nastojati. Mislim da

je to divan temelj.“

Izaberite ljubaznost

Temelj koji je obitelj Rowntree posta-

vila nije neka složena formula, već be-

zuvjetna ljubav uz jednostavne, ‘staro-

modne’ vrijednosti.

„Ostavština koju mi je dala baka

jest da uvijek izabirem ljubaznost, pre-

ma drugima postupam ljubazno. Tako

je to postalo svojevrsna mantra mog

života. Kada sam opterećena, kada že-

lim izgovoriti prvo što mi je na pameti,

tada duboko udahnem i izaberem lju-

baznost“, kaže ona.

Nekoliko minuta kasnije, kada se

začula buka u pozadini i prekinula naš

telefonski razgovor, Rowntree me je

ljubazno zamolila da ostanem na vezi.

Pokazalo se da to njezin četverogodiš-

„Trebamo pokazivati

poštivanje prema

razliËitim svjetonazorima

pojedinih ljudi. Ako

nemate isti svjetonazor

to ne znaËi da neki drugi

nema vrijednost u životu

druge osobe. No, ako

je vaš moralni vodiË

povjerenje u Boga,

tada znam da to može

biti jako lijepo.“

20


nji sin baca igračke po sobi. „Andrew,

molim te, ne bacaj igračke“, rekla mu

je čvrstim ali smirenim glasom, prije

no što se obratila meni i nasmijavši

se rekla: „Vidite, ja sam izabrala ljuba-

znost.“

Upravo je ovaj osjećaj ljubaznosti i

učtivosti prožimao cijeli naš razgovor.

„Imala sam baku koja mi je pokazala

pravi način postupanja prema ljudima

i koliko je važno ljudima pristupiti s

poštovanjem. Bilo da se nalazite s gru-

pom ljudi u kupeu vlaka ili ste za sto-

lom s vrlo utjecajnim ljudima, za sve

vrijedi isto pravilo.“

Catriona Rowntree govori obazri-

vo i pazi da nikoga ne uvrijedi. Kada

je zamijetila da nam „Bog nikada neće

dati nešto s čime ne možemo upravlja-

ti“ – što je biblijski koncept – bila sam

potaknuta upitati je ima li kršćansko

obiteljsko naslijeđe. Catriona pripisuje

svojoj baki prenošenje vlastita vjerova-

nja no brzo naglašava i doprinos osta-

lih religija.

„Trebamo pokazivati poštovanje

prema različitim svjetonazorima poje-

dinih ljudi. Ako nemate isti svjetonazor

to ne znači da neki drugi nema vrijed-

nost u životu druge osobe. No, ako je

vaš moralni vodič povjerenje u Boga,

tada znam da to može biti jako lijepo.“

Staromodne vrijednosti

Kada razgovarate s Catrionom Rown-

tree otkrivate da joj puno znače ljudi

i odnosi s njima. Radi se o tome da

trebate biti brižni prema svojim najbli-

žima „stoga što trebate misliti o tome

kako će vaš život izgledati kada budete

imali 60 godina. Ne radi se o stjecanju

stvari, već o njegovanju odnosa koji su

vam najvažniji.“

Upozorava na trenutnu opsjed-

nutost društva stalnim gledanjem u

ekran mobilnog telefona: „Mislim

Mudri savjeti bake Ririe

Pazite koga slušate – okružite se pozitivnim ljudima i ne slušajte one koji osuđuju.

Ne zaboravite moć pozitivnih riječi upućenih sebi i drugima. Predvodite u pohvalama!

Nikada ne činite ništa što ne biste željeli da izađe na naslovnicama novina.

Prestanite s odugovlačenjem i neka vas strah ne sprečava da nastavite živjeti.

Smognite hrabrosti da nešto promijenite, bilo u osobnom ili u profesionalnom životu.

Odijevajte se po pravilu: nikada prekratko i nikada preduboko.

Svaki mjesec vratite sav dug na kreditnoj kartici.

Redovito štedite, barem stotinjak kuna. Oduprite se kušnji da sve potrošite.

Vanjski uspjeh ne znači ništa ako niste zadovoljni i ne skrbite za sebe.

Ne dopustite da vas ponos spriječi da priznate kada niste u pravu.

Kada stvari pođu po zlu, nastavite sa životom i usredotočite se na ono što je dobro.

Imajte hrabrosti reći i pokazati kako se osjećate. Recite nekome da ga/ju volite. Zahvalite

se za dobro djelo ili uslugu. Pohvalite nekoga za dobro obavljen posao.

Radost se nalazi u obitelji i dobrim prijateljima a ne u skupim darovima.

Što je vaša ostavština? Po čemu želite da vas pamte? Što ćete ostaviti iza sebe?

I na kraju, uvijek izaberite ljubaznost.

da društveni mediji mogu biti dobra

stvar, no na prvom mjestu ipak se na-

lazi lijepo ponašanje.“

Ispričala nam je svoje iskustvo u re-

storanu jedne večeri kada je zamijetila

kako su ljudi za susjednim stolom bili

potpuno zaokupljeni svojim mobilnim

telefonima. „Nisam čula razgovor, ni

smijeh. Bilo je to četvero vrlo osamlje-

nih ljudi koji su bili povezani s ljudima

koji uopće nisu bili tamo.“

„Ne možete imati kvalitetan odnos

s nekim ako pokazujete da vam telefon

znači više od osobe koja sjedi nasuprot

vama.“

To svakako nije vrsta odnosa koji

ona ima s osobama koje su joj važne u

životu. Poštovanje, dostojanstvo i lju-

baznost su tri jednostavna stava koja

neki mogu smatrati osobinama davno

prošlog vremena, no to su odlike koje

Catriona Rowntree pokazuje u svemu

što čini.

21


Luđak trči tržnicom noseći svjetiljku.

Viče: „Tražim Boga, tražim Boga!“

Kupci na tržnici mu se rugaju: „Za-

što? Jel’ se izgubio? Je li zalutao, poput

djeteta? Ili se skriva? Jel’ nas se boji? Je

li otišao na put ili se iselio?“

Luđak uzvraća: „Gdje je Bog? Reći

ću vam. Mi smo ga ubili – vi i ja. Svi

smo mi Njegove ubojice.“

Ova scena, izvađena iz djela nje-

mačkog fi lozofa Friedricha Nietzschea,

napisana je prije više od 100 godina i

izriče Nietzscheovu slutnju propada-

nja religijske vjere zapadnog svijeta,

opadanje vjerovanja u transcendentno,

onostrano ili božansko.

Nietzsche je, čini se, nešto predvi-

dio. Ako je vjerovati nedavnim statisti-

kama i vijestima, religijska vjera nestaje,

i to ne samo u Europi i Australiji, gdje se

kretanje nadolje uočava već neko vrije-

me, već i u SAD-u, jednom razvijenom

društvu našeg vremena koje se dugo

borilo protiv sklonosti k sekularnosti.

Više nije tako. Od 1930-ih godina,

kada je praćenje započelo, vjerska pri-

padnost u SAD-u nalazi se na najnižoj

točki. Ovo kretanje je znakovito, ne

samo zbog smjera već i zbog brzine.

Jedan od pet Amerikanaca prošle je

godine tvrdio da ne pripada ni jednoj

vjerskoj organizaciji, što je dvostruko

više no 1990. godine.

Iako je broj Amerikanaca koji se

smatraju „ateistima“ još uvijek vrlo

malen (samo oko 3 posto, u usporedbi

•••••••••••••Clifford

Goldstein

22


sa Švedskom gdje taj broj iznosi 23 po-

sto), dramatično je porastao broj onih

koji se ne smatraju dijelom ni jedne

vjerske skupine. Doista, dokazi poka-

zuju da je najbrže rastući vjerski status

u SAD-u onaj koji se opisuje riječima:

„nije vjernik“.

Popis stanovništva iz 2011. godine,

kada se radi o vjerskom statusu, poka-

zuje da je značajno porastao broj Au-

stralaca koji se izjašnjavaju kao „nereli-

giozan“. Ovo je postala opcija broj dva u

cijelom narodu, a kao opcija broj jedan

izražena je u pet od osam država i glav-

nih gradova.

Zašto je tako?

Razlozi ovakvog „nevjerničkog“ sta-

nja nedvojbeno su različiti. Mediji su

manje vjerski orijentirani, za razliku

od stanovništva općenito, pa je njihov

sekularni, a ponekad i otvoreno protu-

vjerski stav izvršio svoj utjecaj.

U prevelikom nastojanju da poštu-

ju načelo odvojenosti crkve i države,

državne škole drže školski odgoj na što

je moguće većem razmaku od vjere. Na

Novom Zelandu je više od 50 državnih

škola 2011. godine ukinulo biblijski

utemeljene nastavne sate navodeći za

glavne razloge nedostatak učitelja-vo-

lontera i smanjenje roditeljske potpore

tim predmetima.

Skandali u koje su bili uključeni vi-

soki kršćanski evangelički dužnosnici

nisu samo bacili mrlju na reputaciju

tih istih evangelika već i na ustanovu

Crkve, pa čak i na vjeru kao takvu. Isto

tako, unatoč uzbuđenju oko nedavnog

izbora pape, sudjelovanje nekih sveće-

nika pedofi la u gay-paradi nije učinilo

nikakvu uslugu pitanju vjere.

Još jedan pridonoseći čimbenik jest

činjenica što su znanstvenici najveći

nevjernici među zapadnjacima. Neke

procjene iznose kako su njih 60 posto

u SAD-u ateisti ili agnostici. Uzimajući

u obzir moćan utjecaj znanosti i tehno-

logije kao i visoki položaj koji znanost

uživa na Zapadu (često je predstavlje-

na kao najpouzdaniji izvor znanja), ni

malo ne čudi silazna putanja religijske

vjere u mnogim naprednim znanstve-

nim i tehnološkim društvima.

Zatim je tu i poplava snažno re-

klamiranih protuvjerskih knjiga ta-

kozvanih „novih ateista“ od kojih je

najistaknutija i najprodavanija knjiga

Richarda Dawkinsa Th e God Delusion.

Unatoč pogrešnom zaključivanju koje

se nalazi iza mnogih dokaza novih ate-

ista, oni su ipak pomogli u uvjeravanju

mnogih da je religijska vjera nelogična i

neopravdana.

Bilo je za oËekivati

Koliko god bili zamršeni i raznoliki ra-

zlozi ovog opadanja, ovakvo stanje uma

prorekao je upravo Onaj kojega ateisti

nastoje zanijekati. Sam Isus je rekao

da će u danima prije Njegova povrat-

ka „ mnogi…posrnuti u vjeri“ (Matej

24,10).

A apostol Petar je upozorio: „Na

koncu vremena pojavit će se izrugivači

koji će živjeti prema vlastitim požuda-

ma i pitati: ‘Gdje je njegov obećavani

dolazak?’ Otkada su umrli naši očevi i

dalje sve ostaje kako je bilo od početka

stvorenja“ (2. Petrova 3,3-4).

Posljednji redak obuhvaća prevla-

davajuće materijalističke pretpostavke

suvremene sekularnosti: nema ničega

osobitog u svijetu u kojem živimo, ni-

čega božanskog ili nadnaravnog, već je

on nastao iz čisto materijalističkih sila

koje „ostaju kako je bilo od početka

stvorenja“.

Ipak, unatoč sadašnjim nastojanji-

ma, religijska vjera neće nestati. I prije

se govorilo o propasti kršćanstva. Od-

mah nakon Američke revolucije deist

Tom Paine je rekao kako će „kršćanstvo

biti zaboravljeno za 30 godina“. Otada

je prošlo više od 200 godina.

Nietzscheov luđak je možda prena-

glasio svoju stvar: Bog nije mrtav, niti je

mrtva vjera u Njega. Unatoč tome, ipak

je važno zamijetiti stalno opadanje vje-

re na Zapadu. Vjera može blijedjeti, no

čovjekove temeljne potrebe – potreba

za odgovorima na pitanja patnje i boli,

potreba za nadom, potreba za znače-

njem i smislom – ostaju uvijek iste.

Koliko god ponekad slaba u prak-

si, religijska vjera može zadovoljiti ove

potrebe onako kako to ništa drugo ne

može. Stoga, dok sve ide dobro, oni koji

se danas opredjeljuju za vjerski status

„nije vjernik“ , već sutra se mogu pro-

buditi tijekom neke tragedije i shvatiti

da im je još uvijek potrebna vjera za

koju su tvrdili da su od nje odustali.

Radosna vijest je da Bog još uvijek

za njih skrbi i pružit će im pomoć ako

je zatraže.

23


„Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac

vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših

prijestupaka.“ (Matej 6, 14-15)

„Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi

volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I

otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u

napast, nego izbavi nas od Zloga!“ (Matej 6,9.-13.)

„Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob –

slobodnjak, nego sve i u svima – Krist. Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji,

sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost

te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu!

Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza

savršenstva. A mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u

jednom tijelu! I zahvalni budite!“ (Kološanima 3,11.-15.)

24


Stojim pred mračnom dvoranom dr-

žeći u ruci plastičnu vrećicu u kojoj

se nalazi nekoliko olovaka. U glavi mi

bubnja. Oči su mi širom otvorene od

straha. Srce samo što mi ne iskoči. U

želucu osjećam slabost. Zašto? Zabo-

ravila sam učiti za ispit koji samo što

nije počeo!

Sjetila sam se udžbenika kojeg

sam zaboravila u spavaonici. Treba

mi tri minute da otrčim po njega.

Samo da pročitam barem jednu stra-

nicu, bila bih bolje pripremljena nego

sada. Okrenem se da otrčim u sobu,

ali noge su mu teške. Pokušavam trča-

ti, a nikako da krenem. Trudim se još

Zaboravljena vještina•••••••••••••Melody Tan jače, no čini se kao da trčim po dubo-

kom snijegu. Najednom mi se otvore

oči i shvatim da se nalazim u krevetu,

jedva dolazeći do zraka.

Studij sam završila prije deset

godina, ali me još uvijek proganjaju

ovakve noćne more. U stvarnom ži-

votu sam uvijek znala datume ispita,

no čini se da u meni postoji duboko

usađen strah od nespremnosti.

To bi moglo imati veze s neza-

sitnom potrebom da budem nečim

zaokupljena. Sada imam posao s pu-

nim radnim vremenom i više ne mo-

ram provoditi vrijeme u učenju. No,

umjesto da se opusti, moj mozak ne-

25


dostatak aktivnosti smatra neodgo-

vornošću. Iako većina ljudi neće ima-

ti noćne more kao ja, mnogi će imati

potrebu da stalno nešto rade, da cijelo

vrijeme budu zaposleni.

U članku New York Timesa na-

slovljenom „Th e ‘Busy’ Trap“ (Zamka

prezaposlenosti) Tim Kreider je re-

kao: „Na pitanje: ‘Kako si?’, postalo

je uobičajeno odgovoriti: ‘Prezapo-

sleno!’ ili ‘Imam tako puno posla! ili

‘Za izluditi je koliko imam posla!’.

Očito je u pitanju hvalisanje skriveno

iza pritužbi. A odgovor na to je uvijek

neka vrsta čestitanja: ‘Dobro je imati

takav problem!’ ili ‘Bolje nego obrnu-

to!’…

Gotovo svi koje poznam su pre-

zaposleni. Osjećaju strah i krivnju

ako ne obavljaju svoj posao ili ako ne

rade nešto čime će unapređivati svoj

posao.“

Jedini krivac za takvo stanje smo

mi sami. Mnogi od nas ne poslušaju

ni onda kada dobiju službenu nared-

bu od šefa za uzimanje slobodnih

dana. Expedia je objavila rezultate

nedavnog istraživanja u Australiji

koje je pokazalo da gotovo 75 posto

ispitanika priznaje da su ih poslodavci

poticali na uzimanje slobodnih dana.

Većina onih koji nisu pristali, rekla je

kako se smatraju prezauzetima da bi

se odmarali od posla.

Kreider kaže da „trenutna histe-

rija nije neophodan ili nezaobilazan

uvjet života, već je to nešto što smo

sami izabrali, pa makar i samim svo-

jim pristankom.“

Kako usporiti

Prestanite raditi više stvari isto-

dobno. Učinkovitiji ste kada se usre-

dotočite na jednu po jednu zadaću,

prema prioritetu.

Načinite popis poslova. Napišite

sve što morate uraditi i precrtajte sva-

ku izvršenu zadaću.

Češće recite Ne. Ovo treba pri-

mijeniti na posao, obitelj i društvene

aktivnosti.

Isključite telefon. Nemojte pro-

vjeravati elektroničku poštu dok ste

kod kuće ili na odmoru.

Žvaćite hranu. Uzmite si vreme-

na za užitak u svakom zalogaju.

Molite. Tražite od Boga pomoć da

se možete opustiti.

Držite subotu. To je dio Božjeg

izvornog plana da nam pomogne da

usporimo.

Izađite van. Donesite odluku da

pola dana provedete u šetnji ili se ba-

vite nekim hobijem ili pak obrađujte

vrt.

Kada je Bog rekao Adamu „Zem-

lja neka je zbog tebe prokleta: s tru-

dom ćeš se od nje hraniti svega vijeka

svog…U znoju lica svoga kruh svoj

ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš“

(Postanak 3,17-19), vjerojatno nije

mislio da svaku slobodnu sekundu

našeg života trebamo provesti u

nekom obliku znojenja ili muke.

Timothy Sharp, klinički psiho-

log u institutu Happines (Sreća)

kaže da naša obuzetost stalnom

prezaposlenošću ima svoj temelj

u prenaglašenom stavu društva

koje drži da više posla donosi veća

postignuća koja nam zauzvrati daju

više zadovoljstva.

„Ima u tome nešto istine, no po-

stoji točka kada prelazimo granicu,

pa zaposlenost koja pridonosi zado-

voljstvu postaje prenaporna“, kaže

Sharp. „Umanjili smo vrijednost ili

smo izgubili iz vida važnost tihih ak-

tivnosti, poput razmišljanja ili pro-

mišljanja. Izgubili smo vještinu kon-

struktivnog nerada. Ni u kom slučaju

ne preporučujem lijenost, ali samo

‘sjediti i postojati’ danas se ne smatra

više toliko važnim kao nekada.“

Ova „izgubljena vještina“ možda

se najbolje može vidjeti u našoj ovi-

snosti o mobilnim telefonima. „Kad

god se pojavi trenutak kada ništa ne

radimo, bilo da je u pitanju stajanje na

postaji i čekanje tramvaja ili čekanje

da dođe dizalo ili pokretne stepenice

u prodajnom centru ili čekanje da nas

posluže, bilo koji od ovih trenutaka je

prilika da izvadimo svoj telefon i brzo

ga provjerimo“, kaže Brent Coker,

profesor internetskog marketinga na

Sveučilištu Melbourne.

Kada se radi o poslu, Sharp upo-

zorava da je ironija u tome što „veći

broj sati ne mora nužno značiti i bolje

rezultate ili bolju produktivnost“ te

da je ponekad sve samo stvar učinko-

vitosti.

Znanstvenici otkrivaju da bolji

učinak postižemo ako se povremeno

odmaramo. Proučavanje na Sveučili-

štu New South Wales otkrilo je kako

se učenje poboljšava kada studenti

uzmu odmor od stalnog studiranja ili

obuke. Sveučilište Stanford je utvrdi-

lo kako ljudi koji istodobno rade više

stvari nisu tako učinkoviti kao oni

koji to ne čine.

Govoreći o vremenu prije Isusova

povratka, Biblija pretkazuje: „Mnogi

će tumarati…“ (Daniel 12,4) što mo-

žemo povezati sa slikom željezničke

postaje prepune ljudi koji žure na

posao. Iako prezaposlenost ne mora

nužno biti znakom vremena, ipak

može nijekati jednu od Božjih upu-

ta: „Prestanite i znajte da sam ja Bog“

(Psalam 46,10).

Sokrat je jednom rekao: „Život

koji nije preispitan nije vrijedan živ-

ljenja“. Preispitivanje vlastita živo-

ta, preispitivanje vlastitog odnosa

s Bogom te nastojanje da Ga bolje

upoznamo – sve to zahtijeva vrijeme

– vrijeme koje si možemo priuštiti

jedino tako što ćemo biti manje pre-

zaposleni i što ćemo ponovno otkriti

značenje izgubljene vještine kon-

struktivnog ‘nerada’.

26


Tonganci su posljednji pacifi čki narod

koji je izgubio izvornost.

Najmanja kraljevina na svijetu je u

studenom 2006. prešla crtu razgraniče-

nja i ušla u društveni kaos. Na ostalim

područjima Tihog oceana, poput Fidži-

ja i Solomonskih otoka, to se već ranije

dogodilo.

Dok su se tihooceanske države bo-

rile s poslijekolonijalnim ustrojem i do-

stizanjem demokratskog statusa, Tonga

se borila s poslijemonarhističkim ustro-

jem i pojavom novog, demokratskog

poticaja. No, pitanje je uvijek isto: kako

je moguće uklopiti tradiciju i obvezu

prema prošlom identitetu i naslijeđu s

demokratskim obrascem koji zahtijeva

veću jednakost i ljudska prava?

Pripadnici tonganske kraljevske

obitelji te vlada i obitelj dr. Freda Seve-

le nisu zaslužili pobunu svjetine koja je

bila za petama posljednjem kralju. Na-

predak prema demokraciji je postignut,

no nestrpljivost i bijes s kojim je taj

napredak postignut u glavnom gradu,

Nuku’alofau, pokazivao je duh pobune.

Tonganci su sada svjesni razorne snage

neobuzdane frustracije. Kada jednom

izađe, genij demokracije više nije mo-

guće vratiti u bocu tradicije.

Simbolična smirenost koja je do

sada obilježavala Tongu, zajedno s

krinkom prinudna zadovoljstva sa svo-

jim kraljevstvom, zauvijek je slomljena

i još uvijek može buknuti građanski

rat. To bi bio žalostan kraj kraljevstva

okruženog gotovo bajkovitim prividom

zaustavljenog vremena.

U našem svijetu od 6,5 milijardi

ljudi, samo 110 000 Tonganaca bilo je

prepoznatljivo po svojoj kulturi, obi-

čajima, otočnom naslijeđu i sustavu

upravljanja.

Upravo zato što ih je tako malo,

zato i jesu dragocjeni. Manjinski sta-

tus, te osjećaj izvanredne jedinstvenosti

nasuprot homogenizaciji svijeta dovodi

tongansku raspravu o promjenama do

kritične točke.

Globalizirajući tsunami demokraci-

je i zapadnjaštva već je zahvatio mno-

ge Tongance, osobito one koji žive u

Australiji, Novom Zelandu, SAD-u i

Ujedinjenoj kraljevini. Neki među nji-

ma postali su nestrpljivi na „domaćoj

fronti“ gdje se čini da je vrijeme stalo te

gdje su prestiž i status trajno pripadali

plemstvu.

Kako su se Tonganci rasuli svije-

tom u potrazi za životom i životnim

standardom koji im kod kuće nije bio

dostupan, tako su se njihove vrijednosti

mijenjale a nezadovoljstvo preusmjera-

valo natrag na vlastite otoke i monarhi-

stički sustav vladavine.

Trostruka smrt koja se dogodila

2006. godine u tonganskoj kraljevskoj

obitelji – smrt kraljevića, kraljevne i

kralja – stavlja u žarište i pod povećalo

dvojbe što ih imaju pripadnici manjina u

svijetu u pokušaju nalaženja stabilnosti i

trajnosti nasuprot globalizaciji s poten-

cijalom razornog kulturnog isušivanja.

Bio je to problem koji je mučio kra-

ljicu Salote, majku nedavnog kralja, koja

je vladala od početka do sredine dvade-

setog stoljeća. Prepoznajući vrijednost

zapadnjačkog obrazovanja, izrazila je

nadu da ono neće srušiti vrijednosti

posebne tonganske mudrosti „nužne za

održanje tonganskog društva“.

Napisala je: „Nije ispravno takvu

mudrost odbaciti“ stoga što će „doći

vremena kada će tongansko iskustvo

biti potrebno za neke stvari u državi“.

Nadala se da tonganski običaji neće

biti „izbrisani već poboljšani kako bi

odgovarali vremenu“.

U ovom smislu je njezin sin, kralj

Taufa’ahau, na prvo mjesto postavio

obrazovanje. Tako je na njegov poticaj

osnovana i poboljšana Tonganska sred-

nja škola, Tonganski fakultet i Fakultet

za pripremu učitelja.

Utemeljio je i Tongansko odvjet-

ničko društvo i poticao svoje podređe-

ne Tongance da razmišljaju na podu-

zetnički način o stvaranju poduzeća i

interesnog vanjskog partnerstva.

Prihvaćanjem zapadnjačkog nači-

na odijevanja, prehrane i loših navika,

mladi kraljević je postao sjajna pojava.

Salote je o njemu jednom napisala: „Ža-

Tonga se bori s

•••••••••••••Robert Wolfgramm

27


prevelikog broja stvari.“ Po njenom vi-

đenju, užurbanost pri promjeni svijeta

dovela bi do toga da bi se „ljudi osjećali

zbunjenima i ne bi znali što je pravo.“

A još gore, rekla je, bilo bi to što bi „naš

posao i naši osjećaji bili isto tako zbu-

njujući.“

Kraljica Salote vladala je 47 godina,

sve do 1965. Taufa’ahau je odmah nasli-

promjenama

losno je što razmišlja i što se osjeća kao

Europljanin“.

„Morala bi se dogoditi potpuna pro-

mjena“, napisala je, „da bi on ponovno

postao Tonganac“ , a sve to „kako bi

mogao izvršiti svoju pravu dužnost“.

Pisala je i o tome kako bi to morao

učiniti „postupno, a ne u žurbi, stoga što

bi užurbanost dovela do zanemarivanja

jedio prijestolje i suočio se s teškom zada-

ćom vladanja narodom tijekom najrevo-

lucionarnijih i najnemirnijih desetljeća u

povijesti: svijet je upravo počeo razumi-

jevati rasnu i rodnu jednakost, a potpu-

no nova zamisao bila je i dekolonizacija

Afrike, Atlantika, Azije i Pacifi ka.

Dok su 1970-e bile u punom zama-

hu, marksizam je pobjeđivao u zemlja-

ma u razvoju, a liberalna teologija je

prevladala u protestantizmu. No, zahva-

ljujući kralju, Tonganci su zadržali svoju

vjeru, identitet i sustav upravljanja.

Zemljopisna odvojenost i privre-

mena marginalizacija ipak se ne mogu

zauvijek opirati modernizaciji. Tako su

do 1990-ih ljudska prava i demokracija

učinili vidljivima pukotine na tongan-

skoj fasadi.

Prodemokratske snage bile su

predstavljene kao nužnost stoga što su

neki, čini se, nestrpljivi u svojoj žurbi

da pokopaju sadašnju kraljevinu. No,

tonganski kraljevi su umirali i prije, i u

okolnostima koje su bile izazov na putu

tonganskog napretka u svijetu. Ipak,

Tonga se nije raspala.

Promjena, dakle, zasigurno dolazi

uz određenu cijenu. Nije moguće dirnu-

ti u jednu stranu tradicije bez utjecaja na

sve druge strukture ili običaje. Starosje-

dilačko društvo je isprepletena i među-

sobno povezana organska cjelina.

Potrebno je pronaći način na koji je

moguće pomaknuti jedan djelić u struk-

turi a da se cijela konstrukcija identiteta

ne sruši. Bilo bi pogrešno misliti kako

se pitanje monarhije može jednostavno

revidirati kao što se mijenja raspored ili

premještaju cvjetovi u aranžmanu, jer

bi to značilo podcijeniti snagu i trajnost

običaja te tongansko opiranje promje-

nama.

Tonganci će pod novim kraljem

Georgom nastaviti govoriti o promje-

nama, no činit će to na smislen i umje-

ren način.

28


Hebrejska riječ za stvaranje jest riječ

bara’ (Postanak 1,1) koja nema inačicu

u engleskom jeziku. Smatra se da samo

hebrejski jezik sadrži ovaj pojam koji

opisuje čin koji može izvršiti samo Bog

koji je sposoban „stvarati iz ničega“.

Dogodilo se, međutim, da moj mate-

rinji jezik, mađarski, također sadrži

jednu riječ (teremt) koja je jednaka he-

brejskoj riječi bara’.

Znanost i bara’

Stvaranje materije iz ničega krši Prvi

zakon termodinamike koji kaže da je

sadržaj energije/materije u svemiru

konstantan. No, Gospodin nije ograni-

čen na tri dimenzije svemira. Pri stva-

ranju On jednostavno u njega unosi

novu materiju.

Što se tiče prave naravi materije,

atomski fi zičari još uvijek pokušavaju

razumjeti kako energija postaje mate-

rija. Njihova posljednja nada leži u no-

vootkrivenom „Higgsovom bozonu“

kao subatomskoj čestici koja će dovrši-

ti slagalicu. No, još uvijek ne možemo

protumačiti temeljnu narav pozitivnog

ili negativnog naboja, magnetizma ili

gravitacije. Po ljudskom znanju „sad

vidimo u ogledalu, nejasno“ (1. Korin-

ćanima 13,12).

Biblija naučava da je Gospodin sta-

vio naš svijet u već postojeći svemir.

Nažalost, riječ prevedena s „nebo“ (he-

brejski shamayim), u Postanku 1,1 po-

nekad se pogrešno razumije, pa neki

zaključuju da je cijeli svemir stvoren

prvog dana stvaranja. Međutim, he-

brejska riječ shamayim označuje vid-

ljivo nebo, nebeski svod ili atmosferu.

Neki prijevodi jednostavno kažu: „U

početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Po-

stanak 1,1).1

Tiskana verzija kromosomskog

niza iznosila bi 1000 stranica teksta is-

pisanog uobičajenom veličinom slova

bez razmaka među redovima.

SunËev sustav

Moguće je da je prvog dana stvara-

nja Gospodin stvorio ne samo Zemlju

već i cijeli Sunčev sustav, s još neak-

1 Biblijski tekstovi su navodi iz Biblije

Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2006., ako

nije drugačije naznačeno.

Stvaranje •••••••••••••

George T. Javor,umirovljeni profesor biokemije i

mikrobiologije na Medicinskom fakultetu SveuËilišta Loma Linda.

tivnim Suncem koje je u orbiti držalo

osam planeta i oko 150 mjeseca. Zatim

je četvrti dan Gospodin upalio Sunce,

osvjetljujući Zemlju, Mjesec i planete.

Izaijin komentar o tome da Gospodin

nije stvorio Zemlju pustu, već za obita-

vanje (pogledajte Izaija 45,18) navodi

nas na razmišljanje o „zemljolikim“

planetima – Merkuru, Veneri i Mar-

su - koji se čine pustima i beživotni-

ma. Mogli bismo se upitati što tu rade

veliki plinoviti planeti poput Jupite-

ra, Saturna, Urana i Neptuna koji su

okruženi brojnim mjesecima veličine

planeta?

Naš Stvoritelj nikada ništa ne čini

„uzalud“. Posvećena mašta o trenut-

no nenaseljivim susjednim planetima

može biti nadahnuta Gospodinovim

izvornim planom s našim planetom.

Kada bi u jednom trenutku naša Ze-

mlja, da se nije dogodio pad u grijeh,

postala puna Edenskih vrtova,2 doš-

lo bi do potrebe za širenjem ljudskog

roda na susjedne planete. Stvoritelj bi

ih tada možda pretvorio u mjesta na

kojima bi život bio moguć i to pred

očima cijelog ljudskog roda, pa bi i mi

mogli klicati od radosti!

Plinovit sastav Jupitera i Saturna

mogao bi značiti da su oni možda još

neaktivna, mala sunca. Mjeseci vanj-

skih planeta trebali bi dodatnu svje-

tlost i energiju za održavanje ljudskog

postojanja. Kada bi Jupiter i Saturn

postali mala sunca, Zemlja bi mož-

da na nebu imala tri umjesto jednog

Sunca.

2 Ellen G. White, Odgoj, str. 22.

Nezamislivo je da bi u pretpoto-

pnom svijetu itko mogao oslijepiti gle-

dajući u Sunce. Postanak 1,7 kaže da

je u početku gornja atmosfera sadrža-

vala vodeni svod koji je mogao služiti

za rasipanje sunčeve svjetlosti, a to bi

značilo da na pretpotopnoj Zemlji nije

bilo sjena.

Pri postojanju vodenog svoda mo-

guće je da bi jačina svjetlosti posvuda

jednako osvijetljenog plavog neba bila

različita ovisno o dobu dana, počinjući

s blago ružičastom bojom, pa postajući

sve svjetlije plavom i dostižući svoj vr-

hunac u podne. Zatim bi poslijepodne

taj proces tekao obrnutim redoslije-

dom, kada bi plavo nebo postajalo sve

manje svijetlo i konačno se pretvorilo

u ružičasto pri zalasku Sunca. Tijekom

noći bez Mjeseca vidjelo bi se manje

zvijezda.

Šestog dana stvaranja, kada je

sve bilo dovršeno „vidje Bog sve što

je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Po-

stanak 1,31). Nije bilo prvi put da je

Gospodin stvorio svijet i nastanio

ga živim bićima. Moglo je postojati

nebrojeno mnogo, možda milijarde,

drugih stvorenih svjetova koji su plu-

tali po svemiru. Da je Gospodin samo

ponovio ono što je već toliko puta ra-

nije učinio, ne bi postojala potreba za

ovom posljednjom provjerom. To što

je Stvoritelj brižljivo ispitao i pregle-

dao sve što je stvorio na Zemlji poka-

zuje da je načinio nešto novo, nešto

vrlo osobito!

No, istodobno smo trebali biti u

skladu s ostatkom svemira i trebali

smo biti sposobni za međusobnu ko-

munikaciju s ostalim stvorenim bi-

ćima tako što bi naučili njihov jezik.

Budući da je svemir postojao dugo

prije našeg pojavljivanja, imat ćemo

na novoj Zemlji mnogo toga za istra-

živanje.

29


u žarištu

»udesna Escherichia coli

Stvaranje Sunca, Zemlje i planeta

pokazuje Stvoriteljevu moć. No, stva-

ranje milijuna živih organizama, od

amebe do zebre, objavljuje Stvorite-

ljevu neopisivo inventivnu genijalnost

i suosjećajnu skrb. Svi su organizmi

stvoreni da ispune određeno im mje-

sto u bogatom spletu životnih ekosu-

stava. Protivno evolucijskim tvrdnja-

ma o „preživljavanju najsposobnijih“,

ni jedan organizam ne može postojati

samostalno. Kao što je Ellen White

zamijetila „Ne postoji ništa, osim se-

bičnog čovjekova srca, što živi samo za

sebe. Ni ptica koja siječe zrak, ni živo-

tinje koja se kreće tlom, a da ne služi

nekom drugom životu.“ 3

Biologija, koja se bavi proučava-

njem života, odigrala je važnu ulogu

u znanosti od sredine dvadesetog sto-

ljeća. Eksplozija podataka o životnim

procesima donosi sve više uvažavanja

zamršene profi njenosti žive materije.

Mnogo je biološkog znanja priku-

pljeno iz proučavanja uzorka – orga-

3 Ellen G. White, Isusov život (Znaci vremena,

Zagreb, 2009.), str. 8.

nizma bakterije Escherichia coli. Ova

bakterija se nalazi u ljudskom crijevu.

Ona pomaže pri probavnom procesu i

opskrbljuje nas biotinom koji pripada

skupini B-kompleks vitamina. Ovaj su

organizam na loš glas dovele neke po-

divljale vrste ove bakterije s opasnim

osobinama. No, desetljećima istražu-

jući bezopasne sojeve E. coli ušao sam

u vrlo složen majušni svijet ove bakte-

rijske stanice.

Escherichia coli je samostalna nano

(mini) tvornica koja se sama umno-

žava. Broj njezinih proizvoda može se

mjeriti s najvećim kemijskim proizvo-

đačima poput DuPonta i sličnih. Jedan

njezin kromosom sastoji se od dviju

kružnih isprepletenih molekula DNK

od kojih se svaka sastoji od 4,6 mili-

juna nukleotida. Pri promatranju kro-

mosomskog nukleotidnog redoslijeda,

njegove genetičke informacije, može

se vidjeti naoko beskrajan slijed četi-

riju nukleotida, označenih kraticama

A, G, T i C.

Tiskana verzija kromosomskog

niza iznosila bi 1000 stranica teksta is-

pisanog uobičajenom veličinom slova

bez razmaka među redovima.

Escherichia coli ima 4000 različitih

bjelančevina a genetički podaci u kro-

mosomima kazuju stanici kako i kada

da stvori ove spojeve. Većina od ovih

4000 bjelančevina utječe na stvaranje

pojedinih kemijskih reakcija.

Među tvarima koje stvara Esche-

richia coli nalazi se koenzim Q ili

ubiquinon. To je tvar koja potpomaže

rast stanice u prisutnosti zraka. Ti-

jekom devet godina istraživanja bio-

sinteze koenzima Q moj je laboratorij

mogao pokazati točno mjesto ubiD-ge-

na na kromosomu E. coli.4 Ovaj gen je

uključivao niz od 1491 nukleotida. Pro-

mjena samo jednog nukleotida učinila

bi neaktivnom ubiD-bjelančevinu.

Ova malena pojedinost prikazuje

mjeru specifi čnosti i složenosti po-

trebnu za životne procese ovog mikro-

skopskog organizma. Cjeloviti podaci

o E. coli danas su toliko opsežni da se

mogu pohranjivati samo u baze poda-

taka kao što je “Ecocyc”.5

Escherichia coli predstavlja samo

beznačajni djelić živih organizama.

Ogromna znanstvena baza podataka o

ovom mikroorganizmu samo je kap u

oceanu svih bioloških činjenica, onih

poznatih i onih nepoznatih. Naš veli-

ki Stvoritelj izumitelj je i primjenitelj

sveukupne biologije. Izuzeci su samo

divlji i otrovni entiteti koji su poslje-

dica kvarenja i nametništva na Božjem

stvaranju koje je prouzročio neprijatelj

Sotona (pogledajte Matej 13,28). I bio-

logija nosi ožiljke velike borbe.

ZakljuËak

Svjesni i pametni umovi mogu naći

razloga za vjerovanje u našeg velikog

Stvoritelja i to tako što će postati osjet-

ljiviji na ljepotu i čudesa onoga što

postoji. U dubini svog bića možemo

uzvisivati Gospodina za Njegovu veli-

činu i dobrostivost. Ovakav način raz-

mišljanja i postupanja dobra je praksa

za vječnost, jer će to zauvijek biti rado-

sna prednost otkupljenih.

4 H. Zhang i G. T. Javor, “Identifi cation of

the ubiD Gene on the Escherichia coli

Chromosome,” Journal of Bacteriology 182

(2000): 6243-6246.

5 www.ecocyc.org.

30


Sve je to već viđeno: vijesti i iz-

vješća o tučnjavama pijanih ljudi, o

muškarcima u komi i ženama koje su

se srušile na ulici. Slušamo o nasilju iz-

vršenom pod utjecajem alkohola i ža-

limo roditelje mrtvih mladića u smr-

skanim automobilima. Alkohol donosi

nesreću.

Alkohol je glavni uzrok gotovo dvi-

je trećine slučajeva nasilja u obitelji i

protudruštvenog ponašanja. Mogli bi-

smo naširoko raspravljati o razornim

posljedicama uživanja alkohola – o

razaranju zdravlja, obitelji, a ponekad i

••••••••••••• Amanda Bews

samog života. No, umjesto toga pogle-

dajmo kobne posljedice konzumiranja

alkohola na mlade neiskusne kon-

zumente te kako se jedna noć zabave

može pretvoriti u noćnu moru.

Ova nam je priča jako dobro po-

znata: ona nikada prije nije pila alko-

hol. Bilo je to samo bezazleno isproba-

vanje. Izašla je s prijateljima, a jedino

što je planirala bilo je: piti dok ne osjeti

djelovanje. Nije znala da alkohol posti-

že svoje puno djelovanje tek 45 minuta

poslije prvog pića, pa je nastavila piti

dok nije osjetila da joj je dosta. No, al-

kohol je i dalje nastavio preplavljivati

njezin već preopterećeni krvotok.

A onda je nastupio on. Vrlo pa-

žljivo je to isplanirao. Morao je biti

siguran da će prestati djelovati njezine

prirodne „kočnice“. Obično se to do-

gađa nakon pet do šest pića, a onda će

je pokušati zavesti.

Čekao je da prođe ponoć kako bi

krenuo u akciju. Nakon svega, ona

uopće nije znala što se događalo, u

njezinu umu nije bilo sjećanja na noć-

ni izlazak. Ipak su se u sjećanje pola-

ko vratile neke pojedinosti, samo što

31


se previše sramila sve priznati svojim

roditeljima. Uzela je pilulu za „dan po-

slije“ i pretvarala se kao da se ništa nije

dogodilo. Pitala se samo gdje su bili

njezini prijatelji: Zašto joj nisu pomo-

gli? Jesu li možda neki od njih i sudjelo-

vali? A neke se djevojke čak pitaju: Tko

je uopće bio taj mladić?

Mislite li da su ovo izmišljene okol-

nosti? Nažalost, nisu. Mlade, neisku-

sne djevojke, u želji da budu prihvaće-

ne u društvu, ne znaju, ili ne vjeruju,

da neki muškarci koriste pijane djevoj-

ke kako bi ih spolno zlouporabili.

tisak da se prilagodimo i radoznalost

vrlo su snažni pokretači koji vode k

pogrešnim odlukama.

U početku će vam ovakvi razgovori

s vašim tinejdžerom biti možda malo

neugodni, no možete uporabiti neke

uvodne načine. Primjerice, potraži-

te u časopisima članke koji govore o

okolnostima o kojima želite razgova-

rati. Dajte im da ih pročitaju a zatim

otvoreno razgovarajte o njihovu sadr-

žaju. Budite spremni saslušati i njihovo

mišljenje. Tinejdžerima više ne možete

reći: „Tako je zato što ja tako kažem.“

Oni žele znati razloge.

Pomognite im da razumiju da gra-

nice donose slobodu te da odgovor uvi-

jek može biti i DA i NE. Neka razgovor

ne bude težak. Nije najbitnije da se s

vama slože prije no što završite razgo-

vor. Dajte im vremena za razmišljanje

o onom što ste rekli. To je njihov život

i oni ga žele živjeti na način koji su oni

sami izabrali. Ipak, možete ih upući-

vati i pomoći im da izbjegnu nesreću.

Ako nešto pođe po zlu, osobito kada

se radi o spolnom napadu, optuživanje

tada neće pomoći, već radije potražite

stručni, a ako je potrebno i zakonski

savjet kako biste našli rješenje.

U društvu preplavljenom alkoho-

lom to nam se može učiniti preteškom

zadaćom, no mladim ljudima, do kojih

nam je svakako stalo, možemo pomoći

da donesu bolje odluke. A te će odluke

biti važni koraci u izbjegavanju ozbilj-

nih posljedica. Zato već danas počnite

otvoreno razgovarati s mladim ljudi-

ma za koje skrbite.

Amanda Bews je autorica knjige

Heaven Sent (Signs Publishing, 2013).

Knjiga se bavi problemom alkoholizma

tinejdžera.

Kada sa svojim tinejdžerom razgovarate o alkoholu:• Uvjerite njega ili nju da ste na njihovoj strani, da ih volite i želite im samo najbolje.

• Razgovarajte o novinskom izvješću, reklami ili članku u časopisu. Istražite opasnosti pijenja alkohola.

• Pokušajte otkriti što po njihovu mišljenju čini alkohol „dobrim“. Je li to očekivanje vršnjaka? Je li to bijeg od drugih

problema? Jednostavno slušajte, i pokušajte otkriti koji se činitelji nalaze u temelju odluke o konzumiranju alkohola.

• Predložite im mjesta i aktivnosti koje su zabavne a ne uključuju pijenje alkohola.

• Objasnite zašto smatrate da nije mudro piti alkohol i uključite društvene i zdravstvene razloge.

• Zamolite i druge odrasle osobe da potvrde poruku koju ste im vi iznijeli.

• Ako alkohol već uništava mladu osobu s kojom razgovarate, potražite stručnu pomoć.

Ovdje leži problem:

Alkohol smanjuje svjesnu odgo-

vornost. Kada su djevojke tako zatro-

vane, one previde ili pak zanemare

znakove koji bi ih inače upozorili na

opasnost koja im prijeti. K tome, alko-

hol uzrokuje usporeno i neučinkovito

odbijanje neželjenog spolnog odno-

šaja, pa tako imate savršen recept za

nesreću.

Evo nekih činjenica:

Alkohol je glavno opojno sredstvo

koje se rabi za olakšavanje spolnog na-

srtaja.

Mnogi tinejdžeri se upuštaju u ri-

zične i neplanirane spolne odnose na-

kon pijenja prevelikih količina alkoho-

la a posljedica su neželjene trudnoće

te obolijevanja od spolno prenosivih

bolesti.

Prema istraživanju časopisa Girlfri-

end iz 2012. godine, 47 posto spolno

aktivnih djevojaka imalo je spolni od-

nos pod utjecajem alkohola. Oko 30

posto spolnih odnosa događalo se s

potpuno nepoznatim osobama.

Gledajući samo ove činjenice, a da

ne razmatramo moralni stav pojedine

osobe, one su već same po sebi dovolj-

no loše. Pa kako onda uopće početi

govoriti i razgovarati o ovakvim situ-

acijama?

Potreban nam je prije svega cje-

lovit pristup koji uključuje odgajanje.

Potrebni su nam „razgovori“ o tim

temama. S mladim osobama trebamo

razgovarati o opasnostima alkoho-

la i o tome gdje mu je mjesto kada je

u pitanju njihov svjetonazor i sustav

vrijednosti. Koliko god vam je teško

zamisliti da bi vaš sin ili kćer, prijatelj

ili prijateljica, mogli biti opasno zatro-

vani alkoholom, to je vrlo moguće, a

možda čak i vjerojatno. Konačno, pri-

„Jer, ddijete namm se rodillo, sina doobismo;

na pleeÊima muu je vlast. Ime mu je:

Savjettnik divnii, Bog silnni, Otac vvjjeËni, Knnez mironoosni.

Nadalleko vlast Êe mu see sterat’ i miru neÊÊe biti krajja

nad prijestoljem Davidoovim, nadd kraljevsttvom njegoovim:

uËvrsttit Êe ga i utvrdit uu pravu i ppravednossti.

Od saada i dovijjeka uËinit Êe to prrivržena lljubav

Jahve nad vojskkama.“

(Izaija 99,5.-6.)

VRIJEME PRAŠTANJA · ZNACI VREMENA • 4/2013. U svojoj kratkoj knjizi Th e Christmas Quilt,1 Th...

Documents

Transcript of VRIJEME PRAŠTANJA · ZNACI VREMENA • 4/2013. U svojoj kratkoj knjizi Th e Christmas Quilt,1 Th...