Vodič kroz Marjan

1

3 kratka povijest marjana i njegove zaštite

marjanski vrhovi12 prva vidilica16 židovsko groblje20 crkva sv. nikole26 prirodoslovni muzej27 meteorološki28 zoo30 dječji grad32 botanički33 javna ustanova40 kuća babe marte42 crkva gospe betlehemske44 crkva sv. jere46 ermitaža48 karepićeva kula49 crkva gospe od sedam žalosti

južna strana54 sustipan56 crkva sv. stjepana58 ostaci benediktinske bazilike60 mhas64 galerija meštrović68 meštrovićeve crikvine-kaštelet70 crkva gospe od dobrog svita70 medils71 vila dalmacija72 plaže na južnoj strani

sjeverozapadna strana76 prva druga treća voda78 poljska kuća79 bene81 crkva sv. jurja82 institut za oceanografiju

86 fauna kralježnjaka park-šume marjan90 flora i vegetacija marjana

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

2

3

Ime Marjan rimskoga je podrijetla–praedi-um ili fundus Marinianum– kako piše Petar Skok (Petar Skok: Postanak Splita). Prvi put se spominje u oporuci priora Petra u prvoj polovici viii. stoljeća kao Marulianus (Marijan Horvat: Oporuka priora Petra). Najstariji tragovi čovjeka i ljudskog života na Marjanu potječu s lokaliteta Bambina glavica, brežuljka koji se nalazi na južnoj strani Marjana. “U iii. stoljeću prije Krista osnovala je grčka kolonija Issa (današnji Vis na otoku Visu) Aspalathos (Split), Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč). Sva su ta mjesta služila Isejcima za trgovinu sa okolnim ilirskim plemenima koja su se afirmira-la ne samo na području grada, nego i u njegovoj okolici. Kako je u tom razdoblju običaj podizati naselja na nešto povišenim terenima ili glavicama brežuljaka, koji ima-ju stanovitu stratešku sigurnost, ostatke takvih naselja se može naći na područjima u blizini lokaliteta gdje su bili izvori vode” (Grga Novak: Povijest Splita), kao što je to u slučaju Marjana s lokalitetom spomenu-te Bambine glavice. Osim već spomenutog samoga imena Marjana – Marinianum, “tragove Rimljana nalazimo i u imenima raznih lokaliteta kao npr. Spinutu (In Spinuti). Taj je lokalitet po svemu sudeći bio područje villa rustica, što potvrđuju nalazi ulomaka i zida iz v. i vi. stoljeća na položaju crkve Gospe od Spinuta. U crkvici se nekada čuvao ulomak maloga mramornog antičkog kipa Boži-ce Venere ili možda Diane iz ii. stoljeća pronađen kraj crkve. Nadalje, nalaz fra-gmenta sarkofaga na Sustipanu dokazuje korištenje Sustipanskoga poluotoka kao groblja, od stanovnika koji su tu živjeli, još u starokršćansko doba” (Goran Borčić: Marjan nekada). Kasnijim je revizijskim arheološkim istraživanjima za šest novo-otkrivenih grobova utvrđeno da pripadaju kasnoj antici iv.–v. stoljeća (Nenad Cambi: Studije o spomenicima uzidanim u kuće Splita i okolice). Istraživanja je 1994. godi-ne provodio Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

Pričadu stari:tot su vile igrale koloi slavile pir

—ante parčina“Split kojega više nima,Vilinski dvori”

Kratka povijest Marjanai njegove zaštite

4

Kada je riječ o Marjanu i njegovoj povijesti, zbog specifičnosti ovog šumovitog brijega i njego-vog razumijevanja, valja se sjetiti i tekstova Ive Delallea iz 1922. godine u kojima, između ostaloga, Delalle piše: “Naš Marjan nije Splitu ono što je Grič Zagrebu. On ima više filozofski nego historički karakter. Marjan nije poprište na kojemu se ostvarivala povijest, nego rubni prostor s kojega se uvijek šutljivo promatralo događaje tamo dolje. On je sastajalište mitskih bića i sanjara, ishodište samotničkih melankoli-ja i tuga za pradavnim, izgubljenim djetinjstvom svijeta: On krije u svojoj utrobi čemernu pjesmu drevnog paganskog boga, raspuknute čaše rujnoga vina, izgubljene svirale pastira, tužna lica satira. Iz njega dopire krik Pana na umoru. U elegiji izgubljenih proljeća lijepe helenske boži-ce zatvaraju svoja vječno nasmješkana lica. Tko promatra Split sa visine mora izgubiti slabost efemerne pojedinačnosti i osjetiti se dijelom onoga lijepog i velikog života oko nas, koji se može prekinuti, ali nikad izgubiti...” (Ivo Delalle: Misli i pogledi sa Marjana). Marjan – tu “jednu čudnu, samoniklu impresi-ju, jedinstvenu po svojoj neposrednoj radnji na duh čovječji” (Ivo Lahman: Marjanski kontrasti) nalazimo i na Tabuli Peutingeriani, kopiji stare rimske karte koja potječe još iz vremena prije gradnje Dioklecijanove palače. Kako navodi Duško Kečkemet (Duško Kečekemet: Prošlost Marjana) na toj karti je na Rtu Marjana označen hram božice lova Dijane i put od naselja Spala-tum do njega, što upućuje na to da je Marjan već u to vrijeme bio šumovit. Prema podacima istog autora, u xiii. stoljeću Marjan se smatra općin-skom šumom, čije je korištenje bilo ograničeno. Zaštita Marjana datira već od xiv. stoljeća, o čemu svjedoči Splitski statut iz 1312. godine, gdje piše: “Ustanovljuje se i naređuje da nitko ne smije sjeći drva ili grane na brdu Seranda, a ako to učini neka plati četiri libre... i koji moraju prijaviti rektoru sve one koji sijeku ili nose sa Serande drva ili granje i one koji budu pasli bla-go od crkve Sv. Anastazija prema gore, počam od blagdana Sv. Jurja pa sve do Božića... (od 23. ožujka do 25. prosinca op.a.). Dalje želimo da svaka osoba koja bude ušla u vinograd ili vrt s namjerom da učini neku štetu i tu bude uhvaće-na plati kao kaznu pet libara, od kojih polovina pripada Općini, a druga polovina oštećenome. A ako navedeni prekršaji budu učinjeni noću, neka bude kažnjen sa deset libara, a ne budu li imali da ih plate, neka budu bičevani kroz grad.” ▲ pogled na južne padine, 1957.

▲ botićevo šetalište izgrađeno između 1919. i 1924.

5

Kako bi se šuma što bolje čuvala, od 1339. godi-ne su se svake godine između članova gradskog Velikog vijeća birala po dva splitska plemića koji su preko svojih čuvara nadzirali Marjan. Oni bi prilikom imenovanja položili zakletvu da će pri-javiti sve one koje zateknu kako pasu životinje na brdu Marjanu ili kako sijeku drva, a dobi-vali su godišnje za svoju službu 22 libra malih denara. Ako bi se dogodilo da ti službenici ne bi tužili one koji napasaju životinje i sijeku drva na Marjanu, imali su platiti komuni 25 libra malih denara (Splitski statut, op.a.). Godine 1358. gradsko Veliko vijeće konačno je uvelo instituciju stalnih čuvara Marjana. Sva-koga dana bila su određivana dvojica stražara za čuvanje Marjana. Njihova plaća dolazila je od po-sjednika oranica na Marjanu i polovice ubranih globa. No usprkos ovim mjerama, uništavanje marjanske šume nastavilo se širenjem naselja, sječom, ispašom, ratovima i paležom, tako da je u xvii. stoljeću Marjan bio već potpuno opusto-šen i sveden na ogoljeni krš, a jedina vegetacija postojala je na malim gospodarskim dobrima smještenima na terasastim parcelama okruženi-ma suhozidima na južnim padinama. Takvoj situaciji pridonijela su i pustošenja Turaka tijekom druge polovice xvii. stoljeća u doba Kandijskog rata (1645.–1669.). Da bi zašti-tili svoje posjede na Marjanu i ljude koji su na njemu radili, Splićani su podizali manje utvrde kao što su ona u Šantinim stinama, obitelji Karepića, ili npr. Kaštelet na Mejama, obitelji Capogrosso, koji je neko vrijeme služio i kao lazaret za okužene. Ovaj potonji će pred Drugi svjetski rat pregraditi čuveni hrvatski kipar Ivan Meštrović i zbog dviju crkvica u njemu nazvati ga Crikvinama (Duško Kečkemet: Kapogrosov i Meštrovićev Kaštelet u Splitu). U vrijeme mletačke uprave nad Splitom, a osobito u doba turskih ratova, nadzor nad marjanskom šumom je slabio, što je dovelo do njenog kontinuiranog devastiranja i na kraju do potpunog uništenja. O tome zorno svjedo-če crteži i gravire od sredine xvii. do sredine xix. stoljeća. U xix. stoljeću počinje postupna revitalizacija Marjana i njegovo pretvaranje u jedinstvenu rekreativnu zonu unutar urbanističkog područ-ja grada Splita. Jednim od ciljeva Društva za una-pređenje poljoprivrede Societa agronomica bilo je i pošumljavanje Marjana. Tadašnji predsjednik Društva Šimun de Michieli Vitturi izradio je projekt i uputio ga Dalmatinskoj vladi u Zadru. Iz Ministarstva poljoprivrede u Beču projekt je

6

proslijeđen šumaru Josipu Karglu, koji je izradio elaborat, s prijedlogom sadnje autohtonog raslinja i alepskog bora. Taj je projekt proveden u djelo 1852. godine na području Židovskog groblja, uz dopuštenje i na trošak Židovske općine Split. Sustavno pošumljavanje Marjana započinje tek 80-tih godina XIX. stoljeća i to je ponajprije zasluga pokretača tog velebnog projekta, split-skog prirodoslovca i profesora Juraja Kolom-batovića. Zahvaljujući pošumljavanju Marjana i uređenju putova, marjanska šuma za građane Splita postaje rekreacijska zona neprocijenjive vrijednosti – pluća grada. 1903. godine osnova-no je i Društvo Marjan koje djeluje sve do danas, a njegov začetnik je također bio profesor Juraj Kolombatović, inače prvi predsjednik Druš-tva. Ovaj vrli entuzijast, zaljubljenik u prirodu i znanstvenik, umro je 1909. godine, a iste te godine Općina je imenovala i posebnog šuma-ra za Marjan. Nadalje, u razdoblju od 1915.–1922. godine na Marjanu se izvode veliki građevinski radovi (probijanje putova, pristup Prvoj vidilici prema Kaštelanskom zaljevu, glavna stubišta od obale do Židovskog groblja i put do crkve Sv. Nikole i dalje preko Sedla do crkve Sv. Jere te od Sedla do Drugog marjanskog vrha). Radove je vodio inženjer Petar Senjanović, arhitekt koji je imao pionirsku ulogu u utemeljenju arhitektonske kritike u Splitu i težio sintezi lokalnih vrijed-nosti i globalnog – izvorno europskog projekta. Slijedio je oblikovne postulate bečke secesije. Po njegovim nacrtima, a pod nadzorom inženje-ra Lovre Manole, u secesijskom stilu je izveden, pa početkom ožujka 1914. godine i otvoren restoran na Prvom marjanskom vrhu (kasnije adaptiran za Prirodoslovni muzej). Zidarske ra-dove izveo je zidarski majstor Frano Tudor. “Za mene je Marjan”–pisao je Senjanović–“morao da u prvom redu bude pijedestal odakle svaki domaći i strani može najlakše i najsugestivnije da vidi prošlost i da ocijeni budućnost Splita... Za svaki građevinski element, svaki krak stepenica, svaku okuku na putu, svaku ogradu i svako počivalište postoji obrazloženje, svaki od tih elemenata bio je diktiran zasebnim, bilo umjetničkim, bilo konstruktivnim, terenskim ili klimatskim, pa čak i psihološkim motivima, ništa nije izrađeno bez misli, bez tendencije.” (Robert Plejić: Arhitektonski opus Petra Senjanovića). Aktivnost Društva Marjan okrunjena je dovo-dom vode na Marjan. U lipnju 1953. godine sve-čano je otvorena česma na Prvom marjanskom vrhu. Voda nije značila samo udobnost šetačima

▲ restoran na prvom vrhu 1912.

▲ crkva sv. nikole prije obnove 1912.

7

i ustanovama na Marjanu nego i mogućnost obrane šume od požara. Sljedeći važan korak u zaštiti šume bilo je proglašenje poluotoka Mar-jana sa Sustipanom rezervatom (park-šumom), što se dogodilo 1964. godine, kada je to područ-je ukupne površine od 347 hektara upisano u Registar zaštićenih objekata prirode pri Zavodu za zaštitu prirode. Površina pod zaštitom je 1988. godine smanjena na 300,29 hektara (Služ-beni glasnik općine Split 35/88). Prema Zakonu o zaštiti prirode park-šuma je kategorija zaštite kojoj su namjene očuvanje prirodne ili sađene šume veće krajobrazne vrijednosti, odmor i rekreacija. Mnogi su splitski sportaši svjetskoga ugle-da upravo na Marjanu od malih nogu stjecali fizičku kondiciju i psihičku snagu za sportske izazove pred sobom. Đurđica Bjedov, Blanka Vlašić, Goran Ivanišević, Toni Kukoč... jako dug bi bio cjelovit popis svih medalja i trijumfa splitskih sportašica i sportaša u posljednjih 50 godina. S obzirom na veličinu grada, odnosno na broj njegovih stanovnika, to je bez pretjerivanja podatak za Guinnessovu knjigu rekorda. Marjan je stoljećima za stanovnike Splita čarobna šuma. Velika je zasluga entuzijasta koji su u iznimno teškim prirodnim uvjetima velike kamenitosti terena uspjeli podići, uzgojiti i sa-čuvati marjansku šumu do danas. Na sadašnjoj i budućim generacijama je da nastave dalje istim putem očuvanja baštine obogaćeni iskustvom prethodnih generacija i uz pomoć novih tehno-logija što ih donosi znanost.

▲ stubište pokraj židovskog groblja

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

8

mar

jansk

i vrh

ovi

9

crkva gospe od betlema crkva sv. jere

ermitaža karepićeva kula

gospica od sedam žalosti

marjanski put

sedlo

bambina gl avica

vrisine

japnenice

trećivrh

umberto giromette

pod kosom

marjanske drage

pleće

marangunićevo šetalište


prot

upož

ar

ni put


šetalište ivana meštrovića

lubinski porat

uvala bene

marjanski

mar

jansk

i vrh

ovi

prva vidilica

židovsko groblje

prirodoslovni muzej

meteorološki opservatorij

zoo dječji grad

botanički vrt

kućababe marte

crkva sv. nikole

ju park šuma marjan

drugi vrh(telegrin)

prvi vrh

sjeverna vrata

umberto giromette

pod kosom

zvončac

marjanske drage

naz

oro

v pr

ilazmarjanske skale

botićevo šet.

lisinskoga

marjanski put

marjanski put

kolombatovićevo šet. catanijin pu

t


marangunićevo šet.

marjanske skale

protupožarni put

zapa

dna obala

uvala ježinac

uvala zvončac

zapadna obala

lučica špinut

vrhovi

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

12

Prva vidilicaDvadesetih godina xx. stoljeća Marjan je bio veliko gradilište. Na-kon stubišta, pred Židovskim grobljem je izgrađen veliki plato i terasa s kamenom ogradom, poznata kao Prva marjanska vidili-ca. Zbog prekrasnog pogleda koji se pruža na grad pod Marjanom, upravo su s ove vidilice snimljene neke od najljepših fotografija Splita koje svjedoče o njegovu razvoju kroz desetljeća. Omiljeno je odmorište Splićana i njihovih gostiju.

mar

jansk

i vrh

ovi

13

14

Botićevo šetalište od trumbićeve obale do prve vidilice Od Trumbićeve obale do Solurata pa dalje do Prve vidilice vodi impozantno stubište građeno od bijelog bračkog kamena. Stubište je izgrađeno 1919./20. godine prema projektu inženjera Petra Senjanovića. Dio stubišta od Trumbićeve obale do Solurata ima 51 stubu, dok dio od Solurata do Prve vidilice ima 324 stube širine 3,20 metara. Botićevo šetalište od prve vidilice do crkve sv. nikole Od Prve vidilice do crkve Sv. Nikole nastavlja se duž južnog zida Židovskog groblja Botićevo šetalište, sagrađeno 30-ih godina prošlog stoljeća. Šetalište je ograđeno ogradom od bijelog kamena. Niz klupa mami na kratak predah na putu do sljedećeg odmorišta i prekrasnog pogleda na more i otoke Brač i Šoltu. Uz Prvu vidilicu ovaj dio Botićevog šetališta, s južne strane omeđen nasadima agava, spada u najpoznatije marjanske vizure.

15

• Do Prve vidilice i Židovskog groblja osim stubišta od Trumbićeve obale vode i prilazi iz gradskog predjela Varoš (Senjska i Palmina ulica) te Nazorov prilaz iz gradskog predjela Spinut.

• U zgradi nekadašnje židovske mrtvačnice, sagrađene 1906. godine, danas se nalazi cafe bar Vidilica, a na platou pred njim su postavljeni stolovi. To je prva zgrada u Splitu koja je sagrađena od betona.

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

16

Židovskogroblje

Židovsko groblje je jedno od najstarijih židovskih groblja u Europi. U njemu se

ukapalo od 1573. godine do kraja Drugog svjetskog rata. Ograđeno je zidom 1826. go-dine, a 1892. godine uz groblje je sagrađena mrtvačnica (današnji cafe bar Vidilica). Ži-dovsko groblje na Marjanu sačuvano je kao kulturno-povijesni spomenik i zakonom je zaštićeno. Ima više od 700 grobova od kojih mnogi imaju spomenike zanimljiva oblika, ukrasa i natpisa. Nadgrobni natpisi su na hebrejskom, hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Tu su pokopani mnogi ugledni građani poput Vida Morpurga, jed-nog od organizatora hrvatskog narodnog preporoda u Splitu. Upravo na Židovskom groblju započelo je u drugoj polovici xix. stoljeća pošumljavanje do tada golog Mar-jana. Groblje održavaju Židovska općina i Grad Split.

mar

jansk

i vrh

ovi

17

▲ ulaz na židovsko groblje

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

18

botanički vrt

kućababe marte


drugi vrh(telegrin)

marjanski put


t



marjanske skale

▼ šetnja marangunićevim šetalištem

mar

jansk

i vrh

ovi

19

prva vidilica

židovsko groblje

prirodoslovni muzej


zoo dječji grad

crkva sv. nikole

prvi vrh

naz

oro

v pr

ilaz

marjanske skale

botićevo šet.lisin

skogakolombatovićevo šet. marangunićevo šet.

• Od Prve vidilice uspinjanje se može nastaviti ili do Prvog marjanskog vrha (Kolombatovićevog šetališta) kamenim stubama (Marjanske skale) sa sjeverne strane Židovskog groblja ili Botićevim šetalištem do crkve Sv. Nikole. • Od crkve Sv. Nikole šetnju Marjanom može se nastaviti Marangunićevim šetalištem do Sedla i crkve Sv. Jere ili stubama na sjevernoj strani crkve do Prvog marjanskog vrha.

Marjanske skale 1903. godine osnovano je Društvo Marjan čija je svrha “uregjivanje i poljepšavanje u prvom redu Marjana, zatim grada i okolice, te unapregjivanje osjećaja i smisla za prirodne ljepote kao sretstva za tjelesni i estetični uzgoj”, kako stoji u aktu C. K. namjesnika u Zadru kojim je odobreno njegovo osnivanje.Prvi predsjednik Društva bio je profesor Juraj Kolombatović. Iste godine Društvo gradi put od gradskog predjela Varoš do Prvog marjanskog vrha. Godine 1907. stari put do Prvog vrha sa sjeverne strane Židovskog groblja Društvo rekonstruira i pretvara u stubište, današnje Marjanske skale.

▲ botićevo šetalište

▲ marjanske skale

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

20

CrkvaSv. Nikole

mar

jansk

i vrh

ovi

21

CrkvaSv. Nikole

Na zaravni ispod Prvog marjan-skog vrha smjestila se crkva

Sv. Nikole. Dali su je 1219. godine o svom trošku sagraditi Splićanin Rako i njegova žena Elizabeta, te su je darovali opatiji Sv. Stjepana na Sustipanu. Crkva je građena u romaničkom duhu i pravilne je ori-jentacije (svetište na istoku, ulaz na zapadu). Već 1362. godine postojala je bratovština ove crkve s dvana-est bratima, dva upravitelja i dva nadstojnika. Oni su uz crkvu imali svoju kuću u kojoj je tada stanovao jedan pustinjak. Pustinjaci, koji su brinuli o crkvi nakon nestanka benediktinaca tu su još prije xvi. st. podigli sklonište koje je uklonjeno 1922. godine prilikom proširenja ceste i izgradnje vidilice. Crkva Sv. Nikole popravljana je u više navra-ta, a posljednji put 1990. godine.Na blagdan sv. Nikole, 06. pro-sinca, u ovoj najstarijoj crkvici na Marjanu, organizira se tradicional-no misno slavlje.

▲ oltar crkve sv. nikole

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

22

botanički vrt


pod kosom

marjanski put

catanijin pu

tmarjanske skale

Već krajem xix. stoljeća Splićani su zavoljeli šetnje Marjanom, a Prvi vrh postaje nezaobi-laznim mjestom društvenog života. Tako su 1910. godine uređene dvije kuglane i drveni paviljon te dječje igralište, a 1913. godine izgrađen je i restoran, prema nacrtima Petra Senjanovića. Tijekom 1925./26. godine sagrađena je zgrada Meteorološkog opserva-torija, a restoran je preuređen u Prirodoslovni muzej. Uz muzej su sagrađeni Zoološki vrt i Vivarij, a 1928. godine i akvarij s morskom vodom. Na Prvom vrhu svake se godine slavi međunarodni Praznik rada 1. svibnja, kao i Dan Marjana 9. svibnja. Prvi marjanski vrh

visok je 125 metara.

Prvi marjanski vrh(kolombatovićevo šetalište)

▲ meteorološki opservatorij

botanički vrt ▶

mar

jansk

i vrh

ovi

prirodoslovni muzej


zoo dječji grad

botanički vrt

crkva sv. nikole

prvi vrh

naz

oro

v pr

ilaz

marjanske skale

botićevo šet.

lisinskoga

marjanski put


t


Juraj Kolombatović (1843.–1908.) Hrvatski prirodoslovac, najpoznatiji po svom radu na području ihtiologije i na projektu pošumljavanja Marjana. Ostao je zapamćen po otkrićima devet novih ribljih vrsta, a kasnije je otkrio i vrstu guštera - Lacerta mosorensis. Bio je pokretač projekta intenzivnijeg pošumljavanja Marjana, a sudjelovao je i u osnutku Društva Marjan 1903. godine kojemu je bio prvi predsjednik.

◀spomen bista jurja kolombatovića, rad kipara ivana bulimbašića.

23

24

“Oj, Marjane, samotna planino pored Spljeta, pored živa grada. Sva priroda, od zemlje do neba, bajna, čarna, vilinska i rajska, i ponosna sa krasote svoje u toj divnoj spljetskoj okolici.”

— Luka Botić Spomenik Luki Botiću Spomenik pjesniku i velikom zaljubljeniku u Marjan Luki Botiću Splićaninu (1830.–1863.) izradio je glasoviti hrvatski kipar Ivan Meštrović. Spomenik je otkriven 1901. godine na Prokurativama, a 1921. godine je po želji autora prenesen na Prvi marjanski vrh.

▲ ulaz u prirodoslovni muzej

▲ spomenik luki botiću ▲ interaktivna skulptura

mar

jansk

i vrh

ovi

25

Interaktivne skulpture

Početkom 2012. godine na području Dječjeg grada, iznad Vilinih dvora, postavljene su tri drvene interaktivne skulpture, izrađene od materijala pronađenog u marjanskoj šumi. Po originalnoj ideji Efre Avile, osmišljene su kao zagonetke koje potiču razmišljanje, djece i odraslih. Svaka sadrži više zagonetki različite zahtjevnosti. Efra Avila, porijeklom Bolivijac, ove skulpture izradio je volonter-ski uz pomoć mnogih volontera splitskih škola i udruga.

▲ u zoo vrtu

▲ igra na vilinim dvorima

26

Prirodoslovni muzej osnovan je 1924. godine odlukom gradskih vlasti, a prvi kustos i upravitelj bio je poznati splitski prirodoslo-

vac, planinar, profesor i publicist Umberto Girometta (1883.–1939.). Krajem 1925. godine preuređena je općinska zgrada bivšeg re-storana na Prvom marjanskom vrhu i u nju je smješten prikupljeni materijal. Uz Muzej su uređeni i Vivarij i Zoološki vrt. Zabilježeno je da je prvog dana Muzej i Vrtić (kako se tada zvao Zoološki vrt) obišlo više od 3000 ljudi. Muzej posjeduje vrijednu kolekciju koja pokazuje geološki i prirodni razvitak te biljne i životinjske posebnosti sred-njodalmatinske regije (biljke, fosilne ostatke, kukce itd.). U zgradi na Marjanu Muzej je bio otvoren do 1991. godine, kada je zbog ruševnog stanja zgrade zatvoren za posjetitelje. Danas Muzej djeluje na adresi Poljana kneza Trpimira 3.

Prirodoslovni muzej

27

Meteorološkiopservatorij

Općinsko vijeće Splita 1924. godine donijelo je odluku

o gradnji Gradskog meteoro-loškog opservatorija iz vlastitih sredstava na Prvom marjan-skom vrhu. Za ravnatelja je ime-novan inženjer Erald Marchi po čijim je naputcima poznati češki arhitekt Josip Kodl izradio nacrte za izgradnju. Na zgradi opservatorija Kodl je primijenio ideje moderne eu-ropske graditeljske misli. Kon-cipirao ju je kao armiranobe-tonski skelet s ravnim krovom i ožbukanim pročeljima, što je za Split bila novost. Radove je izvelo građevinsko poduzeće inženjera Lovre Krstulovića. Meteorološko motrenje na Marjanu započelo je 1. siječnja 1926. godine, a dnevno izvješta-vanje 1927. godine. Danas je to jedna od najvažnijih sinoptičkih postaja u Republici Hrvatskoj.

◀ meteorološki opservatorij

28

Dana 5. travnja 1926. godine otvoren je Zoološki vrt

koji je započeo svoj rad kao ornitološki park s nekoliko volijera za ptice. Poslije su izloženi najznačajniji primjerci domaćih i nekoliko primjeraka egzotičnih životinja. 1928. go-dine u manjoj zgradi je otvoren i morski akvarij s 9 bazena, prvi i jedini u tadašnjoj državi. Po zatvaranju akvarija zgrada je preuređena u mali terarij. Ukupna površina Zoološ-kog vrta na postojećoj lokaciji iznosi cca 9.000 m2 od kojih je 6.500 m2 površina koja je trenutno u funkciji, a cca 2.500 m2 je proširenje koje tek treba staviti u funkciju. Splitski zoološki vrt je po-znat po tome što su u njemu životinje postizale rekorde u dugovječnosti, a najpoznatiji je aligator Spavalo koji je doživio 68 godina. U Zoološki vrt sti-gao je 1939. godine, a darovali su ga turisti koji su jahtom doš-li u splitsku luku. Vrt je poznat i po tome što su se u njemu unatoč zatočeništvu, mjereno međunarodnim parametrima, pojedine vrste (tigrovi npr.) iznimno uspješno uspijevale razmnožavati.

Zoološkivrt

▲ dalmatinski sivi magarac

▲ grivasti skakač

mar

jansk

i vrh

ovi

29

Odlukom gv Grada Splita iz 2014. godine, dosadašnji izgled Zoološkog vrta bit će preobli-kovan te će većinom smještati autohtone domaće životinje s ciljem stvaranja prostora edu-kativnog karaktera. Danas Zoološki vrt broji 38 vrsta (3 vrste gmazova, 18 vrsta ptica i 17 vrsta sisavaca) s 249 jedinki, od čega je 10 strogo zaštićenih vrsta (sova ušara, crna lunja, bjeloglavi sup, vuk, sibirski tigar, dikobraz, kornja-ča čančara), 7 zaštićenih vrsta (grivasta ovca, žutokukmasti kakadu, crvena rozela, ljama, medvjeđi makaki, pekari, zele-ni legvan), te nekoliko autohto-nih hrvatskih pasmina: dalma-tinski sivi magarac, pasmine ovaca: bračka pramenka i du-brovačka ruda te dravska guska.

Radno vRijeme

01. studenog–31. siječnja: 8–16 h

01. veljače–15. ožujka,16. listopada–31. listopada: 8–17 h

16–31. ožujka, 16. rujna–15. listopada: 8–18 h

01.–30. travnja, 16. kolovoza–15. rujna: 8–19 h

01. svibnja–15. kolovoza: 8–20 h

30

Od početka xx. stoljeća na Prvom marjanskom vrhu postoji uređeni prostor za djecu. Prostor je krajem 80-ih godina prošlog

stoljeća devastiran i zapušten. Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan od 2012. godine ovdje organizira proslavu Dana Marjana, 09. svibnja, u suradnji s eko-školama Grada Splita, te provodi edukativne programe za predškolske i osnovnoškolske ustanove s temom povijesti Marjana i zaštite prirode.

Dječji grad

Kontaktirajte Službu promocije i edukacije 021 314 312 ili [email protected]

mar

jansk

i vrh

ovi

31

▼ dječje igralište▲ amfiteatar

32

Dragutin Hirc, hrvatski prirodoslovac, 1910. godine

započinje svoj rad Flora i fauna Marjana ovim riječima: “Nema domaćeg i stranog botaničara koji ne bi prepoznao taj vrh kod grada Splita. Na ovom poluo-toku nasadio se glasovit vrh Marjan, poznat u botaničkom svijetu kao Monte Marjan”. Nije, dakle, čudno što je na južnim padinama Marjana 1951. godine osnovan Botanički vrt. Na površini od oko 2 hektara bile su zasađene brojne biljke tropskih i suptropskih područja, a u sjevernom dijelu vrta nala-zila se autohtona mediteranska flora. Botanički vrt nije bio samo pedagoška ustanova već i promotor uzgoja i njege biljaka. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća uspješno je surađivao s brojnim botaničkim ustanovama diljem svijeta. Vrt je napredovao do 80-ih godina kada, nažalost, započinje njego-vo propadanje. U novije vrijeme Odjel za biologiju Prirodoslov-no matematičkog fakulteta angažiran je na njegovoj obnovi.

Botaničkivrt

▲ botanički vrt

33

mar

jansk

i vrh

ovi

Javna ustanova za upravljanje pš MarjanPoluotok Marjan sa Sustipanom proglašen je park-šumom 16. pro-

sinca 1964. godine. Godine 2005. osnovana je i Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan, ali i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području grada Splita, koja provodi nadzor i mjere osiguranja i sprečavanja od oštećenja ili degradacije zaštićenih dije-lova prirode.▼ javna ustanova za upravljanje park-šumom marjan

radno vrijeme 09.00–14.00 sati kontakti 021 314 311, 021 384 097 www.marjan-parksuma.hr

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

34


marjanski put

umberto giromette

pod kosom

marjanske drage

pleće



▼ kaštelanska vidilica s pogledom na kaštelanski zaljev i planinu kozjak▼ 314 kamenih stuba do telegrina

• Od Prvog do Drugog marjanskog vrha može se ili Marjanskim putom ili kamenim stubama kroz šumu. • Cattanijin put vodi do Marangunićeva šetališta. Putom nailazite na Botanički vrt i zgradu Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan.

mar

jansk

i vrh

ovi

35

prirodoslovni muzej


zoo dječji grad

botanički vrt

kućababe marte

crkva sv. nikole


drugi vrh(telegrin)

prvi vrh

zvončac

marjanske skale

botićevo šet.

marjanski put

marjanski put


t



marjanske skale

protupožarni put

▼ kaštelanska vidilica s pogledom na kaštelanski zaljev i planinu kozjak ▼ čempres dr. šimuna tudora

•Krećući se Marjanskim putem nizbrdo, napuštate Marjan u smjeru gradskog predjela Spinut. Na tom putu naići ćete na Kaštelansku vidilicu i čempres dr. Šime Tudora.

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

36

▲ marangunićevo šetalište

▲ drugi marjanski vrh

▲ spomen ploča sa stihovima jerolima kavanjina

mar

jansk

i vrh

ovi

37

▲ marangunićevo šetalište

križ na drugom vrhu ▶

Marangunićevo šetalište

Od crkve Sv. Nikole preko Sedla i Šantinih stina do krajnje zapadne točke Marjanskog poluotoka vodi Marangunićevo šetalište. Ime je dobilo po bračkom iseljeniku, trgovcu i dobrotvoru Albertu Maranguniću (1876.–1940.) koji je dio svog imetka darovao Društvu Marjan.

Između crkve Sv. Nikole i Sedla nalaze se odmorišta na kojima su postavljene spomen-ploče sa stihovima pjesnika Luke Botića (1830.–1863.) i Jerolima Kavanjina (1641.–1714.)

Drugi vrh–Telegrin

drugi marjanski vrh–telegrin, visok je 178 metara i najviši je vrh marjana. Više autora u imenu Telegrin vidi latinsku riječ peregrinus što znači hodočasnik. Prema istraživanjima Vjeke Omašića, za vrijeme francuske uprave (1807.–1812.) u Splitu su bila u uporabi dva optička telegrafa od kojih jedan na Marjanu, pa bi navodno od toga dolazio naziv Telegrin. Godine 1900. na Telegrinu je podignut križ od bijeloga kamena. Pred kraj Prvog svjetskog rata 1917. godine austrijska vojska ga je uklonila iz strateških razloga kako ne bi eventualno poslužio neprijatelju kao nišan. Križ je obnovljen 2013. godine. Od Telegrina do Trećeg marjanskog vrha, odnosno Šantinih stina najbolje je ići Marjanskim putom.

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

38

institut za oceanografijui ribarstvo

Šantine stine

Šantine stine tj. svete stijene, nazvane su svetima zbog crkvi i eremitaža smještenih pod svojim liticama.

Treći marjanski vrh

Treći marjanski vrh visok je 148 metara. Tu je smještena protupožarna promatračnica, u čijem je podnožju uređena vidilica.

▲ biljka dubrovačka zečina

▲ treći vrh, promatračnica

karepićeva kula · crkva sv. jere · ermitaža

Najbolje sačuvana autohtona flora na Marjanu nalazi se kod Šantinih stina. Zbog nepristupačnosti terena nije došlo do destruktivnog utjecaja čovjeka i životinja, te se ovdje formirala jedna kserofitska i halofitska biljna zajednica u kojoj posebno do izražaja dolaze slijedeće vrste: dubrovačka zečina (Centaurea ragusina) –na slici desno, prndelj (Campanula pyramidalis), busina (Phagnalon rupestre), kapara (Capparis rupestris)...

mar

jansk

i vrh

ovi

39

crkva gospe od betlema crkva sv. jere

ermitaža karepićeva kula


sedlo

bambina gl avica

vrisine

šantine stine

japnenice

trećivrh




uvala kašjuni

lubinski porat

uvala bene

▲ ermitaža

▲ gospa od sedam žalosti

▲ crkva gospe od betlema▲ karepićeva kula

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

40

U park-šumi Marjan nailazimo na brojne primjere pučke

autohtone arhitekture: poljske kućice, gomile i zidove građene suhozidnom tehnikom. Na stazi od Sedla do Instituta osim suho-zidnih međa i gomila nalazi se i poljska kuća za koju se pretpo-stavlja da je pripadala u narodu poznatoj i omiljenoj babi Mar-ti–osobi koju je poznati splitski pisac Miljenko Smoje ovjekovje-čio u svom čuvenom djelu Velo Misto iz kojeg donosimo nekoli-ko izvadaka: Babi Marti u vižite

“Živi sama, u kućici sazdanoj od grubi bovani, pod smokvon i šipkon, između laduje i ružmarina. Bilo bi to ka u fjabi da nije rič o babi Marti. Čudan je to svat! Fali jon samo pet godin do sto, a starost je mimoišla. Ne plazi starački, ne drće jon ni glas ni ruka. Već na izgleda jema na njoj ništo epsko, junaško, ajdučko, i no-sata je i krakata, i brkata, pa je zovu Marta-muško. Uz njezinu kućicu dva su terena, dva zjoga za balote. Kod nje se motaju puste generacije splitske dice, a dica restu, nika se i školuju, postaju ugledne gradske ličnosti i naravski da su babi, koja je postala u niku ruku mater ciloga grada, sva vrata otvorena.”

Kuća babe Marte

Od Sedla do Instituta

Od Sedla do Instituta (Rt Marjana) poljskim puteljcima kroz gustu marjansku šumu vodi staza i puteljci omeđeni suhozidima i suhozidnim gomilama.

Laganom šetnjom može se upoznati izuzetno sačuvan biljni svijet karakterističan za park-šumu Marjan. Staza je duga 1,5 km i obiluje velikom raznolikošću staništa kao i flornog i vegetacijskog sastava–na stazi se nalazi 147 različitih biljnih vrsta. Suhozidi su nastajali krčenjem teško obradivih površina i vještim slaganjem neobrađenog kamena u razne oblike bez vezivnog materijala, što ih čini i važnim staništima za gmazove, ptice i male sisavce.

▲ piramidalni zvončić

▲ bršljan

mar

jansk

i vrh

ovi

41

Kuća babe Marte

Baba Marta odnosno Marta Katunarić-Šore umrla je u 103. godini života, kao najstariji stanovnik Splita. Smrću ove starice Split je izgubio jednu popularnu, osebujnu figuru.Andrija Aleši (Lezhë, Albanija 1425.–Split, oko 1505.)

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

42

Kamene stube omeđene čempresima vode nas do

jednostavne jednobrodne crkve Gospe od Betlema (Betlehem) podignute u gotičkom duhu u drugoj polovici xv. stoljeća kada je ojačao život pustinjaka na Marjanu. Crkva je vremenom propadala, pa ju je polusrušenu 1927. i 1928. godine, zajedno sa stubištem i vidilicom, obnovilo Društvo Marjan. U crkvi je sačuvan lijepi ka-meni oltar iz vremena izgrad-nje, rad nepoznatog domaćeg majstora. U sredini je Kristovo rođenje, s lijeve i desne strane su Sv. Jere i Sv. Ante pustinjak, a iznad njih je u timpanu pri-kaz Kristovog raspeća. U ovoj crkvi se svake godine na Badnji dan (24. prosinca) održava rana ponoćka u 16.00 sati.

čempresi kod crkve gospe od betlema

Crkvagospe od Betlema

▲ kameni oltar iz crkve gospe od betlema

mar

jansk

i vrh

ovi

43

▲ vidikovac ispod crkve

44

CrkvaSv. JereDanašnja crkva Sv. Jere (Sv. Jerolima) građena je sredinom dru-

ge polovice XV. stoljeća, a završena je 1480. godine. Manjih je dimenzija, a na zapadnoj strani dvorišta nalazi se bunar. Postoje pretpostavke da je na mjestu današnje crkve nekada postojala crkva posvećena Sv. Jerolimu ili Sv. Cirijaku čiji se oratorij (kapelica, soba za molitvu, bogomolja) spominje još 1112. godine. Glavni ulaz nalazi se na zapadnoj strani, a postoje još i dva manja sa sjeverne i južne strane. Gotički prelomljeni svod u unutrašnjosti crkve ukrašen je renesansnom kiparskom ornamentikom stilskih obilježja karakteri-stičnih za rad Andrije Alešija. Oko cijele crkve proteže se jednostavni renesansni kameni vije-nac s motivom bastona, a nad pročeljem se izdiže zvonik na preslicu s gotičkim lukom. Crkva je imala i svoju bratovštinu. Kada bi bra-timi Sv. Jere slavili svoga zaštitnika, crkva i okolina su bivale lijepo ukrašene, a ranim jutrom su se vjernici okupljali na svetoj misi. Za tu prigodu pripremila bi se domaća jela i pjevalo: Puče moj i Mer-jane Merjane. Danas se dan Svetog Jere slavi svetom misom i to 30. rujna u 16.00 sati.

Arhitekt i kipar, jedna je od najznačajnijih umjetničkih osobnosti hrvatske umjetnosti xv. stoljeća. Iza sebe je ostavio bogat opus, koji svojim pojedinim ostvarenjima nadilazi lokalni karakter i ovog autora svrstava u sam europski vrh prijelaznog gotičko-renesansnog stilskog izražaja.Mnoštvo je hodočasnika od davnina posjećivalo ovo svetilište.

oltar sv. jere ▲

mar

jansk

i vrh

ovi

45

oltar sv. jere

Oltar Sv. Jere, djelo kipara Andrije Alešija, prvo je u Splitu sigurno da-tirano i potpisano umjetničko djelo renesansnih stilskih odlika iz 1480. godine. Umjetnik ga je darovao sve-ćeniku Ivanu o čemu svjedoči nat-pis. Nad samim oltarom nalazi se reljefna kamena slika karakteristič-nog prikaza Sv. Jere s knjigom u špi-lji. Kao što je ikonografski uobičaje-no, svecu društvo čini lav kojemu je, prema predaji, Sv. Jere izvadio trn iz šape, te na taj način stekao vjernog pratioca. S desne strane nalazi se kip Sv. Antuna pustinjaka, a s lijeve Sv. Ivana Krstitelja. Iznad njih je u luneti nad vijencem prikaz Bogoro-dičinog oplakivanja Krista.

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

46

( franc. ermitage = obitavalište pustinjaka, osamljeno mjesto)

U okomitoj klisuri Šantinih stina (Svete stijene) nalazi

se pećina, s južne strane zatvo-rena zidom. Od dvorišta prema pećini vode stube, djelomično zidane a djelomično uklesane u stijeni, dok je pred ulazom ogradni zid s gotičkim lukom. U pećini gdje se kasnije nalazio pustinjački stan vjerojatno se nalazio oratorij (kapelica, soba za molitvu, bogomolja) Sv. Ci-rijaka, koji je prema legendi Dioklecijanovu kćer Valeriju oslobodio od vraga. Svetište je postojalo već od ranog srednjeg vijeka, a od xv. stoljeća nalazimo nazive Sti Ciriaci in Grota Mar-gnani ili Sti Chiriaci de Mer-gnano. Svetištu pripada i jedan reljefni križ u udubini pećinske stijene i još nekoliko križeva uklesanih primitivnom izradom Unutrašnjost pećine nekad je bila podijeljena na tri kata, od kojih su se do danas sačuvala dva.

ErmitažaProcesije (hodočašća) spominje i splitski kro-ničar Toma Arhiđakon (1200.–1268.) pišući o izdajstvu splitskog nadbiskupa Manasesa, koji je oko 1112. godine htio predati Split Ugri-ma (Mađarima) i to baš prigodom godišnjeg hodočašća građana oratoriju Sv. Cirijaka na Marjanu. Tradicija tih hodočašća održala se stoljećima i bila je živa sve do prvih deset-ljeća xx. stoljeća u vidu križnog puta, tzv. marčanih petaka.

mar

jansk

i vrh

ovi

47

▲ ulaz u pećinu

48

U neposrednoj blizini eremitaža Sv. Jere u sličnom okomitom procjepu iste hridi, nalazi se kula iz 1523. godine, koja je

služila za obranu i sklanjanje poljskih radnika u slučaju turskih ili gusarskih napada. Osim pročelja i dijela bočnih zidova koji su građeni od kamena, za formiranje kule korištena je prirodna pećina (uključujući i svod građevine). Nad ulaznim vratima je grb obitelji Karepić s natpisom: concordes vota seqvntvr discordes frvstra laborant m.d.xxxiii–Složnima se zavjeti uslišaju, a nesložni uzalud rade 1523.

KarepićevakulaCONCORDeS VOTA SeqVNTVR DISCORDeS FRVSTRA LABORANT M.D.XXXIII

karepićeva kula ▼

mar

jansk

i vrh

ovi

49

CrkvaGospeod Sedamžalosti

▼ reljef jurja dalmatinca

▼ crkva gospe od sedam žalosti

U šumici stotinjak metara niže od crkve Sv. Jere, na padini

između Marangunićevog i Šeta-lišta Ivana Meštrovića, nalazi se zavjetna crkva Gospe od Sedam žalosti. U povijesnim izvorima je poznata pod imenom Sta. Maria Pietatis, a spominje se već 1362. godine. Krajem prve polovice prošlog stoljeća crkva je bila popravljana, a u zadnje vrijeme

je potpuno restaurirana te joj je uređen i okoliš. U crkvi se od 1603. godine nalazi reljef imagi-ne pietatis beatae virginis koji se pripisuje Jurju Dalmatincu odnosno njegovoj radionici i to zbog stila, kiparske obrade i kompozicijskog rješenja. Na prvi korizmeni petak pučki je običaj pohoditi na zavjet Gospi od Se-dam žalosti tj. otići do crkve i moli-ti se Bogu i Gospi za oprost grijeha počinjenih u pokladno doba.

Sedam petaka Gospi Žalosnoj prije velikog Križnog puta Grada Splita: 15.00–krunica, 15.30 – križni put, 16.00–sv. misa.

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

50

Raj za penjače

Rijetko se koji grad može pohvaliti prirodnim penjalištem u samom svom središtu. Za Split to su Šantine stine–izbrazdane, prepune škrapa, pukotina, žljebova - pravi raj za penjače. Šantine stine broje sedamdeset mogućih uspona različite težine. Svi su uređeni i zaspitani po pravilima i propisima Internacionalne Alpinističke Unije (uiaa).

mar

jansk

i vrh

ovi

51

vila dalmacija medils

meštrovićeve crikvine–kaštilac

plaža

marjanski put

sedlo

bambina gl avica

vrisine

šantine stine

trećivrh

umberto giromette

pod kosom

marjanske drage

plećemarangunićevo šetalište



uvala kašjuni

južnašetalište ivana meštrovića

mar

jansk

i vrh

ovi

sustipan

ostaci benediktinske bazilike sv. stjepana

muzej hrvatskih arheoloških spomenika

crkva sv. stjepana

galerija meštrović

plaže meštrovićeve crikvine–kaštilac

kapela gospe od dobrog svita

crkva sv. nikole

drugi vrh(telegrin)

prvi vrh

umberto giromette

pod kosom

zvončac

marjanske drage

pleće

marjanske skale

botićevo šet.

lisinskoga

marjanski put

marjanski put


t



marjanske skale

zapa

dna obala

uvala ježinac

uvala zvončac

strana

juŽn

a st

ra

na

54

Jedan od najljepših splitskih parkova smješten je u

središnjem dijelu poluotoka Sustipana. Ističe se bogatom, tipično mediteranskom hortikulturom i ima “najljepši zalaz sunca na svijetu”, kako je za svog posjeta Splitu zapisao poznati nobelovac, irski pisac i dramatičar George Bernard Shaw (1856.–1950.). S istočne strane Sustipana pruža se prekrasan pogled na gradsku luku, Rivu i Dioklecijanovu palaču. S južne strane koja se strmo spušta u more pruža se pogled na splitski akvatorij i otoke Brač, Šoltu i Hvar. Udaljen samo nekoliko minuta od središta grada i užurbane svakodnevnice, park je zadržao jedinstveni mir karakterističan za njegovu prošlost. Sustipan je stoljećima bio dom crkvenog reda benediktinaca (xi.–xv. st.), a od 1825.–1943. godine i tamo je bilo splitsko izvangradsko groblje (divljački uništeno za komunističke vlasti 1959./1960. godine). Križ je, kao obilježje groblja koje je tu nekada bilo, 2003. godine postavilo splitsko Društvo prijatelja kulturne baštine.

Sustipanjužne litice

Za poznatog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića (1891.–1955.) bilo je to “najljepše groblje na svijetu”. Groblje su krasile vrijedne nadgrobne skulpture koje su radili poznati hrvatski kipari Ivan Rendić, Toma Rosandić i Ivan Meštrović. Usprkos protivljenju stručne javnosti, odlukom gradskih vlasti 1959. godine groblje je srušeno. Na istočnoj strani poluotoka, koja se blago spušta prema uvali Baluni, nalazi se aci marina, dok je na zapadnoj strani poluotoka sagrađen sportsko turistički kompleks Jadran s otvorenim olimpijskim bazenom, hotelom i nizom drugih sadržaja. Na samom ulazu u park nalazi se crkva Sv. Stjepana i ostaci benediktinskog samostana.

juŽn

a stra

na

55

▶parkom dominira klasicistički paviljon (glorijet) iz 1826. godine, djelo arhitekta vicka andrića (1793.–1866.)

▼ pogled na sustipan iz zraka

▲ južne litice

juŽn

a st

ra

na

56

U predvorju bivše opatije na Sustipanu sagrađena je današnja crkva Sv. Stjepana. Iz natpisa nad

ulaznim vratima vidi se da je crkvu podigao 1814. godine rektor splitskog sjemeništa Nikola Didoš. U crkvu je ugrađeno nekoliko srednjovjekovnih skulptura i nekoliko ulomaka iz nekadašnje opatije. Iznad portala crkve nalazi se gotički kip Sv. Stjepa-na Prvomučenika s knjigom i kadionicom u ruci. Kako kaže natpis na podnožju, to je dar duvanj-skog biskupa Stjepana iz 1355. godine. U gornjem lijevom uglu pročelja crkve reljefni je lik biskupa, vjerojatno Sv. Dujma (zaštitnika grada Splita) iz xiii. stoljeća. U desnom gornjem uglu pročelja nalazi se reljefni prikaz zvijeri s ljudskom glavom u pan-džama, te mali reljef s čovječjim likom (na južnom zidu). Unutrašnjost crkve krasi poliptih s likom Bogorodice sa svecima, istaknut rad dalmatinske slikarske škole xv. stoljeća, te šest stupova s ko-rintskim kapitelima koji su prethodno ukrašavali benediktinsku baziliku.

Crkva Sv. Stjepana

Detalj iz unutrašnjosti crkve: poliptih s prikazom Bogorodice sa svecima, istaknuti rad dalmatinske slikarske škole xv. stoljeća

Raspored misa

tijekom godine, od 1. rujna do 30. lipnjapon., uto., četv. i pet. u 18.00 satinedjeljom: 11.00 sati

ljeto, od 1. srpnja do 31. kolovozanedjeljom: 10.00 satiljeti, radnim danom na sustipanu nema sv. mise.

juŽn

a stra

na

57

Ranoromanički reljef Maiestas Domini (Krist u slavi) iz druge polovice xi. ili s početka xii. stoljeća, uzidan poviše ulaza u staro groblje.

juŽn

a st

ra

na

58

Smatra se da je benediktinski samostan Sv. Stjepana de Pinis (pod Borovima) osnovan u x. stoljeću. Bio je to najugledniji splitski

samostan, a njegov opat jedna od najistaknutijih osoba u gradu (od-mah poslije nadbiskupa i kneza). Upravo ovom samostanu poluotok Sustipan duguje svoje ime. U samostanu je posljednje godine života proveo hrvatski kralj Stjepan ii (1078.), posljednji član domaće vladarske loze Trpimirovi-ća. Unutar zidina opatije utočište je 1466. godine pronašla kraljica

Ostaci benediktinske bazilike Sv. Stjepanapod Borovima

juŽn

a stra

na

59

Marija, udovica posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kao i slika čudotvorne Gospe Sinjske 1688. godine. Sredinom xv. stoljeća opada važnost samostana u kojemu skoro nestaje benediktinaca, pa kompleks preuzima splitsko Sjemenište. Pretpostavlja se da je oko 1700. godine, nakon potpunog urušavanje samostana i bazilike, Nadbiskupsko sjemenište uklonilo ruševine i sagradilo malu jednobrodnu crkvu koju je rektor Sjemeništa Nikola Didoš 1814. godine (kada je i ona već bila ruševina) iznova sagradio ili obnovio (današnja crkva Sv. Stjepana). Arheološkim iskapanjima, koja su provedena od 1958. do 1994. go-dine, otkriveni su temelji bazilike. Bazilika se tipološki može vezati uz starokršćanske bazilike Salone, a sudeći po tehnici gradnje nasta-la je u ranom srednjem vijeku i to od ix. do x. stoljeća. Samostan je bio građen istodobno s bazilikom. Vjerojatno su u njegovom jugoi-stočnom dijelu bile blagovaonice, redovničke ćelije južno i zapadno od klaustra, a gospodarske i pomoćne prostorije dalje prema zapadu.

juŽn

a st

ra

na

60

Jedan je od najstarijih hrvatskih muzeja i jedini u

Hrvatskoj osnovan sa zadaćom da sakuplja, istražuje i prezenti-ra ostatke materijalne i duhov-ne kulture Hrvata iz razdoblja srednjeg vijeka, od vii. do xv. stoljeća, poglavito iz vremena ranosrednjovjekovne hrvatske države od ix. do xii. stoljeća. Pod nazivom Prvi muzej hrvat-skih spomenika utemeljen je u Kninu 1893. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog bojazni od ratnih opasnosti pre-seljen je najprije u Sinj, a zatim na Klis i konačno u Split, gdje mu je i danas sjedište. Od 1976. godine svoje arheološko blago čuva i izlaže u monumental-nom i reprezentativnom zdanju izvedenom po projektu arhitek-ta Mladena Kauzlarića. Muzej čuva bogatu starohrvatsku građu. Mahom su to primjer-ci raznovrsnog nakita, oružja i predmeta za svakodnevnu upotrebu te velik broj kamenih spomenika koji su nekada pri-padali interijerima starohrvat-skih crkvica.

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (mhas)

juŽn

a stra

na

61

MHASStjepana Gunjače bb, Split

Radno vrijemeponedjeljak–petak 9.00–16.00subotom9.00–14.00 sati

nedjeljom i blagdanom zatvoreno.adekvatan pristup za hendikepirane posjetitelje.parking u blizini.

fotografiranje dopušteno samo uz prethodni dogovor i uz posebnu dozvolu ravnatelja muzeja.

www.mhas-split.hr

juŽn

a st

ra

na

62

Višeslavova krstionica

Kamena krstionica iz vremena hrvatskog kneza Višeslava (oko 800. godine) jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture ranog srednjeg vijeka i najstariji sačuvani spomenik koji svjedoči o krštenosti Hrvata u ix. stoljeću.

Svojom zbirkom ranosrednjo-vjekovne pleterne i figuralne plastike te množinom latinskih starohrvatskih epigrafskih spo-menika, zbirka MHAS-a danas spada među najveće zbirke takve vrste u Europi. Jednu od povijesno najvrednijih kolekcija muzeja predstavlja zbirka epi-grafskih spomenika od ix. do xii. stoljeća na kojima su uklesana imena hrvatskih vladara, te svje-

63

Kameni reljef s kraja xi. stoljeća– pretpostavlja se da prikazuje krunidbu kralja Zvonimira.

tovnih i crkvenih dostojanstve-nika. Ovaj dio arheološke zbirke MHAS-a kao najstariji hrvatski

“arhiv u kamenu” ima iznimnu povijesnu dokumentarnu vrijednost. Osim muzeološke djelatnosti, MHAS provodi i opsežna arheološka istraživanja starohrvatskih lokaliteta, a ima i bogatu izložbenu i izdavačku djelatnost.

64

Palača Ivana Meštrovića u Spli-tu građena je od 1931. do 1939.

godine prema idejnim projekti-ma Ivana Meštrovića, koje su ra-zrađivali arhitekti Harold Bilinić i Lavoslav Horvat. Građena je u etapama, od istoka prema zapa-du, kao objekt koji objedinjuje stambene, radne i izložbene funkcije. Ulazni dio osmislio je splitski arhitekt Fabijan Kaliter-na napravivši dvije “kule” s ula-zom i prekrasnu kamenu pergolu koja otvara pogled prema Brač-kom kanalu. U Galeriji su izložena djela na-stala davne 1906. u Beču, preko onih nastalih u Zagrebu, Splitu, Otavicama, Parizu, Cannes-u, Ge-nevi, Pragu, Londonu, pa sve do onih nastalih u Rimu 1946., prije Meštrovićevog odlaska u sad. U njima je Meštrović ostvario svoja nadahnuća biblijskim temama, temama iz povijesti naroda, iz grčke i rimske mitologije, kao i temama žene i majke. U portre-tima svoje obitelji, a osobito u dječjim portretima zabilježio je vrijeme koje je prošlo. Sva ta remek djela umjetnik je oživotvorio u mramoru, kamenu, bronci ili drvu, nakon traženja oblika u crtežu, mekoj glini i gipsu.

GalerijaMeštrović

ivan meštrović (Vrpolje, Hrvatska, 1883.–South Bend, in, sad, 1962.) Najznačajniji hrvatski kipar xx. stoljeća

▲ palača ivana meštrovića

juŽn

a stra

na

65

▲ unutrašnjost galerije

◀ unutrašnjost galerije

juŽn

a st

ra

na

66

Iako daleko od svoje domovine, u Syracusi (New York), Meštrović je 1952. godine darovnim ugovorom, hrvatskom narodu, poklo-nio Galeriju Meštrović, zajedno s Crikvinama–Kaštilcem u Splitu, obiteljskom kućom u Zagrebu (Atelijer Meštrović), obiteljskom grobnicom (Crkva Presvetog Otkupitelja) kod Otavica i njegovim remek djelima. Danas o ostavštini Ivana Meštrovića brinu Muzeji Ivana Meštrovića, koji sakupljaju, stručno i znanstveno obrađuju i zaštićuju i prezentiraju muzejsku građu i dokumnetaciju vezanu za život i djelo Ivana Meštrovića. Svaki posjetitelj osvježenje može naći pod hladovinom pergole u Cafe Galeriji. Galeriju Meštrović godišnje posjeti preko 30.000 posjetitelja iz cijeloga svijeta, koji se dive umjetnosti najznačajnijeg hrvatskog umjetnika xx. stoljeća, od kojih poneki tek tada otkriju da se Meštrovićevo djelo nalazi i u njihovom gradu. Meštrović je umjet-nik kojega znalci umjetnosti stavljaju uz bok Michelangela i Rodina.

juŽn

a stra

na

67

juŽn

a st

ra

na

68

Nedaleko od Galerije Ivana Meštrovića nalazi se sakral-

no-umjetnički kompleks Crikvi-ne-Kaštelet. Kaštelet je negdašnji ljetnikovac obitelji Capogrosso sagrađen početkom xvi. stoljeća. Izvorno zamišljen kao kuća za odmor obitelji poznatih splitskih plemića te kao mjesto mogućeg skloništa i obrane za vrijeme turske opasnosti, građevina je tijekom povijesti imala mnoge funkcije. Bila je iznajmljivana kao radionica štaviteljima kože i mastioničarima sukna, a neko vrijeme je bila čak i lazaret za okužene. Godine 1939. taj prilič-no zapušten kompleks kupio je Ivan Meštrović kako bi u blizini svoje reprezentativne palače kreirao mnogo intimniji prostor namijenjen izlaganju svojih djela. Meštrović je uz postojeću crkvu Gospe od Dobrog Svita (Savje-ta) sagradio crkvu Sv. Križa, pa se cijeli kompleks tada počinje zvati Crikvine. Danas je u narodu poznat pod imenom Meštrovi-ćev Kaštelet Izvorna gradnja i kiparove intervencije izvrsno su uklopljeni u mediteranski pej-zaž južne padine Marjana i čine kompleks Kašteleta-Crikvina osebujnim dijelom doživljaja gra-da Splita. Unutar crkve Sv. Križa

Crikvine-Kaštelet

Galerija MeštrovićŠetalište Ivana Meštrovića 46, SplitCrikvine-KašteletŠetalište Ivana Meštrovića 39, Split

Ljetno radno vrijeme (1.5.–30.9.)utorak–nedjelja: 9.00–19.00 sati

Zimsko radno vrijeme (1.10.–30.4.)utorak–subota: 9.00–16.00 satinedjeljom: 10.00–15.00 sati

ponedjeljkom i državnim blagdanom zatvoreno / ulaznica za galeriju meštrović vrijedi i za kaštelet / Sv. Misa nedjeljom i blagdanom u 9 sati

www.mdc.hr/mestrovic

Rimska Pietà–Meštrovićev prikaz mrtvog Krista u naručju dviju žena i muškarca, inspiriran je Michelangelovim djelom Pietà. Biblijske žene poput umjetnikove majke nose na glavama rupce, što upućuje na autorovo lociranje prizora u prostore njegova zavičaja, Dalmatinske zagore. Isto djelo isklesano u carrarskome mramoru bilo je izloženo na izložbi Ivana Meštrovića održanoj u Metropolitan muzeju u New Yorku 1947. godine. Brončani odljev skulpture nalazi se u Vatikanskome muzeju.

juŽn

a stra

na

69

smješten je ciklus od 28 drve-nih reljefa inspiriran Kristovim životom, stvaran u vremen-skom rasponu nešto duljem od četiri desetljeća. Prostor same crkve Sv. Križa posvećen je i namijenjen misnim obredima na staroslavenskom jeziku (nedjeljom i blagdanom u 9.00 sati), što je bila želja samog Ivana Meštrovića.

▼ drvorezi s prikazom kristovog života

▲ crikvine-kaštelet

70

U Capogrossovom kašteletu izgrađenom 1513. godine

zbog obrane od turskih napa-da, podignuta je crkva Gospe od Dobrog Svita (Savjeta)–Ma-donna del buon Consiglio. Crkva je obnovljena prilikom temeljite obnove Kašteleta 1883. godine.

Crkva Gospeod Dobrog Svita

U prostoru nekadašnje vojarne u sklopu Vile

Dalmacije od 2003. godine djeluje Mediteranski centar za istraživanje života (Medils). Misija Medils-a je stvoriti novu originalnu znanstvenu kulturu u proučavanju života i njegovih pojavnosti pridržavajući se najviših svjetskih standarda znanstvenog rada i etike.

MedilsMediterranean Institute For Life Sciences

juŽn

a stra

na

71

Okružena parkom s bujnim mediteranskim raslinjem, ponad uvale Dujmovica smjestila se vila Dalmacija. Poznata je i po na-

zivu Titova vila, vila Schiller, odnosno pansion Split. Sagradio ju je Frane Šiler 1914. godine kao pansion i kupalište Split. Nakon Drugog svjetskog rata vila je konfiscirana i služila je kao ljetnikovac i reziden-cijalni objekt tadašnjem jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu. Od 1988. godine koristi je grad Split kao reprezentativni objekt. Nije otvorena za javnost.

VilaDalmacija

▼ terasa prema moru

juŽn

a st

ra

na

72

Plažena južnojstrani

▲ uvala ježinac

plaža kaštelet

juŽn

a stra

na

73plaža kašuni

bene

crkva sv. jurja

institut za oceanografiju i ribarstvo

bambina gl avica

vrisine

šantine stine

japnenice

trećivrh



uvala kašjuni

uvala bene


sjeverozapadna

prva voda druga voda

treća voda

poljska kuća

marjanski put

drugi vrh(telegrin)

sjeverna vrata

sedlo

bambina gl avica

vrisine umberto giromette

pod kosom

marjanske drage

pleće

marjanski put


marjanske skalemarangunićevo šetalište

protupožarni put

prot

upož

ar

ni put

uvala ježinac

lubinski porat


strana

sjev

ero

zapa

dn

a st

ra

na

76

Na putu od sjevernih Marjanskih vrata do uvale Bene strateški su raspoređene česme s hladnom osvježavajućom vodom. Splićani

ih zovu prva, druga i treća voda. Kraj prve vode je istoimena plaža, kod druge sjecište nekoliko trim staza, a treća se smjestila ponad Lubinskog porta.

Zona za rekreaciju

Sjeverna strana Marjana, od ulaza do uvale Bene i dalje do Instituta, omiljena je splitska rekreacijska zona. Tu se susreću brojni šetači, trkači, biciklisti, roleri... i naravno, vjeverice. Sa sjeverne strane Šetališta Marina Tartaglie nalaze se trim staze, a južno, u sjeni borova, male plaže i uvale. U šetnji i rekreaciji može se uživati i u kasnim večernjim satima zahvaljujući ekološkoj rasvjeti postavljenoj duž šetališta.

Od sjevernih vrata do uvale Bene promet motornim vozilima strogo je zabranjen, a od Bena do Instituta prometovati mogu samo vozila s posebnom dozvolom.

Prva, Drugai Treća voda

▲ plaža prva voda

sjeveroza

pad

na str

an

a

77

78

Primjer lijepo očuvane i održavane poljske težačke kuće (pojate) na zavoju iznad Lubinskog porta. Poljske kuće gradili su splitski

težaci kao sklonište od nevremena i za spremanje alata.

Poljska kuća

Lubinski porat - prekrasna uvala u sjeni borova s pješčanim dnom.

sjeveroza

pad

na str

an

a

79

Za sirene ne znamo, ali ptice i ribe su sigurno tu. I još

mnogo toga krije naziv Bene: kupalište s toboganom, veliko dječje igralište, sprave za vježba-nje, sportski tereni..., zabava za cijelu obitelj tijekom cijele godi-ne. Ponudu zaokružuju restoran i kafić. Do uvale Bene se može i autobusom broj 12, koji polazi sa stajališta na Rivi, kraj crkve Sv. Frane. U ljetnim mjesecima djecu osobito veseli putovanje vlakićem koji polazi ispred zgra-de Hrvatskog narodnog kazališa (Trg Gaje Bulata).

Uvala BeneNa Bene, na Bene, na Bene, zovu ptice, ribe i sirene–pjeva lokalni pjesnik.

80

Ostaci crkve Sv. Benedikta

Uvala Bene svoje ime duguje crkvi Sv. Benedikta, koja se prvi put spominje u vizitaciji Nikole iz Augubija 1362. godine, a po podacima iz vizitacije nadbiskupa Foconija znamo da je bila devastirana već u XVI. stoljeću. Arheološkim istraživanjima 2002. i 2004. godine otkopani su i konzervirani preostali ranosrednjovjekovni dijelovi crkve građene krajem XI. ili početkom XII. stoljeća, koja se nalazi u blizini današnjeg teniskog igrališta. Tom je prigodom crkva i restaurirana (zidovi do prosječne visine od

50 cm). Posebnost ove crkve je u činjenici da se, unatoč popularnosti benediktinskoga reda, svetog Benedikta rijetko susreće kao naslovnika srednjovjekovnih crkava. U popisu ranosrednjovjekovnih crkava u Dalmaciji, među više od četiri stotine zabilježenih naslovnika, ime Benedikt iznimno je rijetko. Splitska crkva Sv. Benedikta na Marjanu spada među te rijetke primjere.

Na samom rubu uvale Bene uređeno je i kupalište za osobe s invaliditetom. Kupalište ima poseban prilaz za automobile.

sjeveroza

pad

na str

an

a

81

Sjeverno od zgrade Instituta za oceanografiju i ribarstvo

nalazi se predromanička crkva Sv. Jurja, jednobrodno zdanje s polukružnom apsidom. Prve podatke o crkvi nalazimo 1275. godine kada se spominje zemlja Sv. Jurja na Marjanu. Sudeći po tehnici gradnje vjerojatno je građena u ranom srednjem vijeku, oko ix. st. Istraživanja su vršena 1954.–1955. godine, a radovi na konzervaciji 1972. i 1996. godine. Tada su učvršćeni dotrajali zidovi i svod, rekon-struirani su apsida i krov, ob-novljeno je zapadno pročelje s ulaznim vratima i postavljen kameni pločnik u unutrašnjosti.

Crkva Sv. Jurja

Rt Marjan je krajnja zapadna točka Marjanskog poluotoka. Lokalno se zove i Punta Marjana (punta je lokani naziv za rt), a poznat je i pod imenom Institut jer se tu nalazi Institut za ocenografiju i ribarstvo.

82

crkva sv. jurja

institut za oceanografijui ribarstvo

šantine stine

japnenice


šetalište m. tartaglie

Institut za oceanografiju i ribarstvo je utemeljen 1930. godine kao prva nacionalna institucija za istraživanje mora. Posebno povje-

renstvo tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti obišlo je cijelu jadransku obalu od Kotora do Sušaka (Rijeke) i utvrdi-lo da je Rt Marjana najpovoljnija lokacija za izgradnju Instituta. Za prvog ravnatelja Instituta na međunarodnom je natječaju izabran norveški sveučilišni profesor dr. Hjalmar Broch, koji se iz Osla preselio u Split da bi na temelju norveških iskustava s područja oceanografije organizirao znanstveno-istraživački rad u Institutu. Do izgradnje zgrade na Rtu Marjana Institut je djelovao u pansionu Split (vila Schiller, današnja vila Dalmacija). Zgrada je prema nacrti-ma inženjera Fabjana Kaliterne podignuta 1933. godine.

Rampa povrh Instituta označava kraj/početak pješačke i rekreacijske zone.Ovdje završava Šetalište Marina Tartaglie, a započinje Šetalište Ivana Meštrovića.

Institut za oceanografiju i ribarstvo

rampa

sjeveroza

pad

na str

an

a

83

šantine stine

japnenice

trećivrh



uvala kašjuni

uvala bene


Dijanin hram–na Rtu Marjana u rimsko je doba bio hram božice Dijane, zaštitnice lova o čemu svjedoči tzv. Tabula Peutingeriana, kopija (iz Augustovog doba) stare rimske karte koja potječe još iz vremena prije gradnje Dioklecijanove palače. Na toj karti je na Rtu Marjana označen hram božice lova Dijane i put od naselja Spalatum do njega.

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

84

mar

jansk

i vrh

ovi

85

86

FaunakralježnjakaPark-šume Marjan

Ovaj pregled faune kralježnjaka Marjana započeo bi sa ne tako dalekom povješću,

sa geološkom epohom pleistocen (trajao je od prije 1,81 miliona do prije 11.550 godina). Uvid u raznovrsnost i bogatstvo tog životinjskog svijeta pruža nam staropleistocenska koštana breča sa zapadne strane poluotoka. Treba naglasiti da je klima tada bila relativno topla, a vegetacijski ele-ment činila je stepa s mjestimičnim šumarcima i gajevima. I upravo ta nam koštana breča daje odgovor koji su to kralježnjaci lutali prostorom današnjeg Marjana. Da bude lakše, podijelit ćemo ih na pet redova i to: zvijeri, glodavci, neparnoprstaši, parnoprstaši i kornjače. U red zvijeri (Carnivora) pripadale su male vr-ste medvjeda Ursus etruscus Cuvier i Ursus cf. de-ningeri Reichenau. Također, nađen je i pripadnik vrste roda Martes sp. Interesantno je naglasiti da i danas na Marjanu obitava recentna vrsta i to kuna bjelica (Martes foina). Red glodavaca (Rodentia) predstavljen je vr-stama staropleistocenskog zeca (Hypolagus sp.), malog stepskog hrčka (Allocricetus bursae Scha-ub), Allophaiomys pliocaenicus Kormos, Pitymys hintoni Kretzoi, šumskog miša (Apodemus sylvati-cus L.), vjeverice (Sciurus sp.) koja je i danas žitelj našeg Marjana i to u obilnom broju, te staroplei-stocenskog puha (Glis sp.). Sa redom neparnoprstaša (Perissodactyla) upoznat ćemo se sa jednom vrlo interesantnom životinjom koja je nekad lutala Marjanom, a to je mala vrsta staropleistocenskog nosoroga Dice-rorhinus etruscus (Falconer). Red parnoprstaša (Artiodactyla) bio je zastupljen vrstom staropleistocenske srne (Capreolus cf. su-ssenbornensis Kahlke) i vrste roda jelena Cervus sp. Redu kornjače (Testudines) pripadala je kornjača Testudo sp.Prije navedeni popis fosilne faune daje nam pre-gled koje su životinje nekad živjele na Marjanu, koje pripadnike određenih rodova i danas nala-zimo ovdje, a kojih više nema.

▲ obična bogomoljka

▲ veliki vranac

▲ šara poljarica

87

Recentni popis faune kralježnjaka Park šume Marjan preliminaran je i zasnovan na terenskim istraživanjima i opserva-cijama kroz dugi niz godina, te su ovdje zabilježene vrste koje su u tom periodu primjećene kao stalni stanari ili u prolazu (neke vrste ptica). Treba napomenuti da do danas nije izvr-šeno detaljno terensko istraživanje. Popis nije ni u kom slučaju završna verzija već je otvoren nadopunama i korekcijama. Vri-jednost ovog popisa je taj što je po prvi put na jednom mjestu dat pregled sva četiri razreda životinja i to: vodozemci (Amphi-bia), gmazovi (Reptilia), ptice (Aves), sisavci (Mammalia).

▲ zelena krastača

▲ vodomar

▲ kobac ptičar

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

88

Vodozemci—Amphibia zelena krastača Bufo viridis

Gmazovi—Reptilia kućni macaklin Hemidactylus turcicusprimorska gušterica Podarcis siculaveliki zelembać Lacerta trilineatašara poljarica Hierophis gemonensisšilac Platyceps najadum dahliicrvenkrpica Zamenis situlabjelica Zamenis longissimuszmajur Malpolon insignitus

Ptice—Aves Ovdje je naveden popis ptica koje stalno ili povremeno obitavaju u Park šumi Marjan:galeb ćukavac Larus fuscusobični galeb Larus ridibunduscrnoglavi galeb Larus melanocephalusmali galeb Larus minutusmala čigra Sterna albifronsobična čigra Sterna hirundobijela žličarka Platalea leucorodiasiva čaplja Ardea cinereabijela čaplja Egretta albasrebrnasta čaplja Egretta garzettajastreb kokošar Accipiter gentiliskobac ptičar Accipiter nisusškanjac mišar Buteo buteovjetruša Falco tinunculussivi sokol Falco peregrinusveliki vranac Phalacrocorax carbovranac huholjac Phalacrocorax aristotelesćubasti ronjac Podiceps cristatusmali ronjac Podiceps ruficollisgolub grivnjaš Columba palumbusdomaći golub Columba livia domesticadivlja grlica Streptopelia turturgugutka Streptopelia decaoctoušati ćuk Otus scopsvelika ušara Bubo buboćuk Athene noctualeganj Caprimulgus europaeusvodomar Alcedo atthispupavac Upupa epopsbijela čiopa Apus melbacrna čiopa Apus apuscrna žuna Dryocopus martiusveliki djetao Dendrocopus majorcrnoglava grmuša Sylvia atricapillagrmuša crnoprhnica Sylvia melanocephalaobični zviždak Phylloscopus collybita

vatroglavi kraljić Regulus ignicapillusžutoglavi kraljić Regulus reguluscrni kos Turdus meruladrozd bravenjak Turdus pilarisdrozd gitkavac Turdus iliacusdrozd imelaš Turdus viscivorusdrozd cikelj Turdus philomelosstjenjar modrokos Monticola solitariusvrtna crvenrepka Phoenicurus ochrurosmali slavuj Luscinia megarhynchoscrvendać Erithacus rubeculacarić Troglodytes troglodytessivi popić Prunella modularisbijela pastirica Motacilla alba albagorska pastirica ( Motacilla cinerea )žuta pastirica Motacilla flava flavamočvarna sjenica Parus palustrisplavetna sjenica Parus caeruleusvelika sjenica Parus majorrusogrla lastavica Hirundo rusticapiljak Delichon urbicaveliki svračak Lanius excubitorrusi svračak Lanius colluriogavran Corvus coraxsiva vrana Corvus corone cornixdomaći vrabac Passer domesticuspoljski vrabac Passer montanuszelenčica ovčica Carduelis spinusčešljugar Carduelis cardueliszelendur Chloris chlorisbatokljun Coccothraustes coccothrausteskrstokljun Loxia curvirostriszeba Fringilla coelebsstrnadica žutovoljka Emberiza citrinellastrnadica brkašica Emberiza cirlus

Sisavci—Mammalia patuljasta rovka Suncus etruscusbjeloprsi jež erinaceus roumanicussredozemni slobodnorepac Tadarida teniotisdugouhi šišmiš Plecotus auritusmali večernjak Nyctalus leislerirani večernjak Nyctalus noctulasavijev šišmiš Pipistrellus saviivjeverica Sciurus vulgarisobični puh Glis gliskućni miš Mus musculuscrni štakor Rattus rattussmeđi štakor Rattus norvegicuslisica Vulpes vulpeskuna bjelica Martes foina

89

▲ šišmiš

▲ leptir plavi admiral

▲ presvlaka cvrčka

▲ obični zviždak ▲ bjeloprsi jež

90

Zemljopisni položaj i prirodna konfigu-racija poluotoka Marjan formirali su

sjevernu krševito vapnenačku ekspoziciju sa smeđe karbonatnim tlima i južnu flišnu ekspoziciju sa žuto sivim do sivo smeđim dubljim tlima, koja je terasasta i obradiva obje ekspozicije povezuje najveći vrh Tele-grin od 178 metara.ovakav polažaj utjecao je i na veliku raznolikost staništa kao i flornog i vegetacijskog sastava. U biljnogeografskom pogledu Marjan pripada vazdazelenoj eu-mediteranskoj vegetacijskoj zoni hrasta če-smine (crnike) quercetea ilicis Br.-B1 1947., a u okviru ove zajdenice, mješovitoj šumi i makiji crnike s crnim jasenom Fraxino orni-quercetum ilicis H-ic. (1956) 1958, koja je zastupljena u svom degradacijskom obliku. Utjecaj čovjeka kroz povijest se odražavao na izgled i degradaciju flore Marjana, tako su sječa, kao i veliki požar u potpunosti pretvorili Marjan u goli krš. Uslijedilo je pošumljavanje alohtonom vrstom, alepskim borom Pinus halepensis, koji je gotovo mo-nokultura na sjevernoj straniMarjana. U botaničkom smislu, bor je potisnuo brojne biljne vrste, osobito zeljaste i trajnice jer njegove iglice zakiseljuju tlo i u potpuno-sti uništavaju biljke koje su prethodno rasle na tim staništima. U krajobraznom pogledu alepski bor krasi veliki dio Marjana. Između borova, osobito gdje ne dopiru sunčeve zrake, podiže se autohtona makija koja je prije njega prekri-vala Marjan. Obalni pojas Marjana je sa sjeverne strane stjenovit s manjim nagibima, a s južne strane stjenovit ili tupinasto-laporast s puno većim nagibima gdje u glavnom nalazimo biljke slanjače. Na Marjanu se vrlo brzo rasprostire aloh-tona biljka Pajasen Aillanthus altissima (Mill.) Swingle, alohtona biljka koja potječe s azijskog kontinenta te je štetna i inavazivna vrsta.Biološka istraživanja obuhvatila su cjelo-

Flora i vegetacija Marjana

▲ divlja šparoga

▲ piramidalni zvončić

91

kupnu floru Marjana, koju čini više od 400 biljnih vrsta, te su utvrđene endemične, za-štićene, ugrožene i ljekovite biljke kao i aloh-tone vrste, među kojima i neke invazivne. Od ukupne flore, udio endemičnih i ugroženih biljaka je oko 3,5%, a zaštićenih oko 10%. Raznolikost flore osobito se ističe na glavnom grebenu Marjana–Jerolimskim stijenama, gdje je čovjek najmanje vršio svoj utjecaj, te ovo područje pripada tzv. zoni posebnih bioloških vrijednosti.

floru marjana istraživalo je više bota-ničara: Petter (1823), Hirc (1910), Girometta (1922), Matković (1959=, Ruščić (2002).

▲ bušin

▲ bršljan

ma

rja

nsk

i vr

ho

vi

92

endemične vrste:buhač Tanacetum cinerariifolium dalmatinska djetelina Trifolium dalmaticumdalmatinska žutilovka Genista sylvestris Scop. Ssp.dalmaticadubrovačka zečina Centaurea ragusina Lizverugana gromotulja Aurinia sinuatagromotulja Aurinia leucadea (Guss.)piramidalna zvončika Campanula pyramidalis Lpravi ranjenik anthzllis vulneraria L ssp praeproperarumenjača Onosma echioides L

Ugrožene biljne vrstekaćun Orchis quadripunctata Cirillo ex Tenkokice Ophrys bertolonii Moretti

Strogo zaštićene zavičajne divlje svojte:buhač Tanacetum cinerariifoliumdalmatinska djetelina Trifolium dalmaticumizverugana gromotulja Aurinia sinuataobojena krabljica Chaerophyllum coloratumuspravni stričak Carduus micropterus ssp. Micropterus

Zaštićene zavičajne divlje svojtebljušt Tamus communisdrvolika pucalina Colutea arborescenagospina trava Hypericum perforatumljuti žednjak Sedum acre obični dubačac Teucrium chamaedrysoštrolisna veprina Ruscus aculeatuspuzava kositrenica Ephedra fragilis ssp. Campylopodarašeljka Prunus mahalebsmilje Helichrysum italicumtalijanski kozlac Arum italicumuspravna kositrenica Ephedra majoržuta reseda Reseda lutea

Ljekovite biljkebjelušina Inula verbascifolia Hausskngospina trava Hypericum perforatumkapar Capparis spinosa L.

ljekovita kadulja Salvia officinalis obični dubačac Teucrium chamaedrys rutvica Ruta graveolens L . ruzmarin Rosmarinus officinalis L smilje Helichrysum italicum suličasti trputac Plantago lanceolata vrisak Satureja montana

mar

jansk

i vrh

ovi

93

▲ indijska smokva

▲ tetivika ▲ čempres

▲ hrast crnika

Vodič kroz Marjan

Documents

Transcript of Vodič kroz Marjan